4. 1.
JAŠUĆI DOLAZI KRALJ
Jeka truba postajala je sve jača, poput zlatnog talasa, poput nježnog nadiranja večernjih
valova koji su oplahivali srebrne plaže Valusije. Gomila je uzvikivala, žene su sa krovova bacale
ruže dok je ritmička zvonjava srebrnih zvona postajala jasnija i prve su se moćne postrojbe stale
uočavati na širokoj bijeloj ulici koja se uvijala oko Tornja divota sa svojim zlaćanim šiljcima.
Prvo su došli trubači, vitki mladići obučeni u ljubičasto, jašući s ukrašenim dugim, tankim
zlatnim trubama; sljedeći su dolazili strijelci, visoki ljudi s planina; a iza njih teško naoružani
pješaci skladno udarajući po svojim širokim štitovima, njihova duga koplja u savršenom se ritmu
njišući uz njih. Iza njih dolazili su najmoćniji vojnici na svijetu, Crveni Ubojice, konjanici, sjajno
okićeni, od šljema do mamuza odjeveni u crvenu opremu. Ponosno su sjedili na svojim konjima
ne gledajući ni desno ni lijevo, ali svjesni vike oko sebe.
Bili su poput brončanih statua, a u šumi kopalja koja se prostirala oko njih ništa nije ni
zadrhtalo.
Iza tih ponosnih i strašnih redova dolazili su šaroliki redovi plaćenika, opakih divljih
ratnika, ljudi od Mua i Kaa-uai sa istočnih brda i otoka na zapadu. Nosili su koplja i teške
mačeve, a zbita gomila koja je hodala malo dalje predstavljala je strijelce s Lemurije. Za njima je
išao lakonogi narod i još truba koje su odjekivale na začelju.
Kako je taj prizor hrabrio i dizao uzbuđenje u duši Kulla, kralja Valusije. Nije Kull sjedio
na Topaznom tronu koji se nalazio ispred kraljevskog Tornja divota, već u sedlu, na moćnom
ždrijepcu, kao pravi kralj ratnik. Njegova se moćna ruka uzdigne pozdravljajući one koji su
prolazili. Prodorne oči kliznule su preko veličanstvenih trubača samo ovlaš, nešto duže
počivajući na vojnicima koji su ih slijedili; bljesnule su strašnim sjajem kad su Crveni Ubojice
zastali pred njim zveckajući oružjem i propinjući konje, pozdravljajući krunu. Malo su se povukli
da prođu plaćenici. Oni nisu nikoga pozdravljali, ti plaćenici. Hodali su zabačenih ramena, hrabro
i izravno promatrajući Kulla, mada s određenom dozom zahvalnosti; prodorne oči gledajući
netremice, divlje oči, zureći ispod čupavih griva kose i gustih obrva.
Kull je jednako tako zurio. Mnogo je dozvoljavao hrabrim ljudima, a nije bilo hrabrijih na
svijetu od ovih, čak ni među divljim plemenima koja su se njega sada odricala. Ali Kull je bio
preveliki divljak da prema njima gaji osjećaj ljubavi. Bilo je previše svađa. Mnogi od njih bili su
drevni neprijatelji Kullova naroda i mada je Kullovo ime sada značilo psovku na planinama i
dolinama gdje su živjeli njegovi ljudi i mada Kull o njima nije niti razmišljao, stara mržnja,
drevna strast i dalje je postojala. Jer Kull nije bio Valusijanac, već Atlantiđanin.
Redovi nestanu iz vidokruga iza blještećih vrhova Tornjeva divota i Kull upravi svog
ždrijepca u tom smjeru, prema dvorcu, lakim hodom, komentirajući smotru s prijateljima koji su
jahali s njim, ne koristeći mnogo riječi, ali govoreći mnogo.
– Vojska je poput mača – reče Kull. – Ne smije joj se dozvoliti da zahrđa.
Jahali su niz ulicu i Kull se nije obazirao na šapat koji je dolazio do njegovih ušiju od
gomile koja se i dalje rojila po ulici.
– To je Kull, vidite! Valka! Koji kralj! I koji muškarac! Pogledajte mu ruke! Njegova
ramena!
A ispod je počivao mnogo zlokobniji šapat:
– Kull! Prokleti uzurpator s paganskih otoka. Da, sramota za Valusiju da barbarin sjedi na
5. Tronu kraljeva.
Malo se Kull obazirao na to. Teškom rukom zgrabio je raspadajuće prijestolje drevne
Valusije i još težom ga je održavao, jedan čovjek protiv cijelog naroda.
Nakon vijeća komore održao se sastanak dvora gdje je Kull odgovarao formalnim i
hvalospjevnim frazama lordova i dama koji su pažljivo skrivali cerek jer ih je tako zabavljalo to
što udovoljava ovakvim lakomislenim tričarijama; onda se lordovi i dame formalno oproste i Kull
se zavali u hermelinski tron i stade razmišljati o državničkim stvarima sve dok stražar ne izloži
zahtjev pridošlice da progovori pred velikim kraljem, najavljujući izaslanika ambasade Pikta.
Kull se trgne iz maglovitog labirinta razmišljanja o valusijanskim državničkim poslovima
u kojima mu je um lutao i bezizražajno se zagleda u Pikta. Čovjek izdrži kraljev pogled bez da se
imalo žacnuo. Imao je uske bokove, široka ratnička prsa mada srednje visine, bio je taman, kao i
svi od njegove rase i jake građe. S jakih, nepomičnih crta lica gledale su neustrašive i zagonetne
oči.
– Poglavar vijeća, Ka-nu, desna ruka kralja Pikta, šalje vam svoje pozdrave i kaže: “Ovdje
na prijestolju za blagdana izlazećeg Mjeseca primanje je za Kulla, kralja svih kraljeva, gospodara
svih gospodara, vladara Valusije.”
– Dobro – odgovori Kull. – Recite Ka-nu Drevnom, ambasadoru zapadnih otoka, da će
kralj Valusije ispiti vina s njim kad mjesec zaplovi preko brda Zalgara.
Pikt se i dalje nije micao.
– Imam poruku za kralja, a ne – prezirno odmahne rukom – za ove sluge.
Kull bez riječi otpusti stražara, oprezno proučavajući Pikta.
Čovjek se približi i spusti glas.
– Dođite na svečanost noćas, vaše kraljevsko gospodstvo. Tako mi je naredio moj
poglavar.
Kraljeve se oči suze, postanu poput sivog čelika za mačeve, ledene.
– Sam?
– Da.
Tiho su zurili jedan u drugoga, njihova međusobna plemenska mržnja nazirala se ispod
krinke formalnosti. Njihova usta kulturno su izgovarala prikladne kurtoazne fraze uzvišene rase
koja nije bila njihova, ali iz njihovih očiju sjaja je primitivna tradicija onih koji su u biti divljaci.
Kull je možda bio kralj Valusije i Pikt je možda bio emisar dvora, ali u prijestolnoj dvorani
kraljeva dva plemenska čovjeka zurila su jedan u drugoga, divlji i oprezni, dok su duhovi divljih
ratova i drevnih svjetova šaputali kroz svakoga od njih.
Kralj je bio u prednosti i u tome je u potpunosti uživao. Dok mu je brada počivala na ruci
zurio je u Pikta, koji je stajao kao izliven iz bronce, glave zabačene, ne trepćućih očiju.
Preko Kullovih usana razli se smiješak koji je bio više nalik na podsmijeh.
– I tako bih, dakle, trebao doći – sam? – civilizirani svijet naučio ga je kako da govori u
nagovještajima i Piktove tamne oči bljesnuše, ali on ništa ne reče. – Kako sam mogao znati da
ćete doći sa Ka-nuom?
– Rekao sam svoje – odvrati ovaj sumorno.
– A kad su Pikti govorili istinu? – podrugne se Kull posve svjestan da Pikti nisu lažljivci,
ali laćajući se ovog sredstva da razbjesni čovjeka.
– Vidim što planirate, kralju – odgovori Pikt hladnokrvno. – Želite me razbjesniti. Valke
mi, ne trebate se dalje truditi! Dovoljno sam bijesan. Izazivam vas na dvoboj, kopljem, mačem ili
bodežom, na konju ili pješice. Jeste li kralj ili muškarac?
Kullove oči bljesnuše sa škrtim poštovanjem koje ratnik mora pokazati prema hrabrom
protivniku, ali nije propustio iskoristiti ovu šansu da još više razbjesni svog suparnika.
6. – Kralj ne prihvaća dvoboje od bezimenih divljaka – podrugne se on – niti vladar Valusije
krši Primirje veleposlanika. Možete ići. Recite Ka-nuu da ću doći sam.
Piktove oči ubojito bljesnuše. Gotovo da se tresao obuzet primitivnom krvožednošću;
onda, okrećući leđa od kralja Valusije, odmaršira preko Društvene dvorane i nestane kroz velika
vrata.
Ponovno se Kull zavali na tron prekriven hermelinom i zamisli.
Dakle, poglavar Vijeća Pikta želi da dođe sam? Zbog čega? Da ga izda? Mračno, Kull
dotakne bačlac svog velikog mača. Teško. Pikti su previše štovali savez s Valusijom da bi ga
narušili zbog nekog zemljoposjedničkog sukoba. Kull je možda bio ratnik Atlantide i nasljedni
neprijatelj Pikta, ali bio je i kralj Valusije i najveći saveznik Ljudi sa zapada.
Kull je dugo razmišljao o čudnom stjecaju okolnosti koji ga je učinio saveznikom drevnih
protivnika i protivnika njegovih starih prijatelja. Ustao je i stao nemirno šetati dvoranom, brzim,
nečujnim korakom lava. Lanac prijateljstva, plemena i tradicije slomio je da zadovolji vlastitu
ambiciju! On je bio kralj Valusije – nestajuće, degeneričke Valusije, Valusije koja je većinom
živjela u snovima o prošloj slavi, ali i dalje moćne zemlje i najveće među Sedam Carstava.
Valusia – Zemlja Snova, tako su je pripadnici plemena nazvali, a Kullu se ponekad činilo da se
sve događa u snu. Čudne su mu bile dvorske intrige, vojska i ljudi. Sve je bilo poput bala pod
maskama, gdje su muškarci i žene skrivali svoje prave misli ispod glatkih maski. Ipak, ugrabiti
tron bilo je lako – hrabro grabljenje prilike, brzi vrtlog mačeva, pogubljenje tirana kojega su se
ljudi nasmrt umorili, kratko, umješno kovanje zavjere zajedno s ambicioznim državnikom u
nemilosti dvora – i Kull, putujući avanturist, izbjeglica iz Atlantide, uspeo se na vrtoglave visine
svojih snova: bio je gospodar Valusije, kralj kraljeva. Ipak, sada se činilo kao da je to
dokopavanje položaja bilo puno lakše ostvariti nego održati. Pogled na Pikta probudio je u
njegovu umu sjećanja iz mladosti, slobodnu, divlju svirepost njegova dječaštva. I sada je čudni
osjećaj prigušenog nemira, nestvarnosti pao na njega kako mu se to događalo u posljednje
vrijeme. To je bio on, izravni čovjek s mora i planina, koji je trebao vladati rasom i biti čudno i
strašno mudar kroz drevni misticizam? Drevna rasa...
– Ja sam Kull! – reče on zabacujući glavu kao što lav zabacuje svoju grivu. – Ja sam Kull!
Njegov sokolski pogled klizio je drevnom dvoranom. Njegova se samouvjerenost vrati...
U tamnom kutku dvorane tapiserija se pomakne – sasvim malo.
7. 2.
OVAKO GOVORAHU
TIHE DVORANE VALUSIJE
Mjesec još nije bio izašao i vrt je bio obasjan bakljama koje su stajale u srebrnim
držačima kada je Kull sjeo za stol Ka-nua, ambasadora zapadnih otoka. Desno od njega sjedio je
stari Pikt, koji nije ni malo nalikovao ambasadoru bijesne rase ljudi. Star je bio Ka-nu i umješan u
državništvu, dostigla ga je starost u tim igrama. Nije bilo elementarne mržnje u očima koje su
procjenjivački promatrale Kulla; nije mu plemenska tradicija maglila rasuđivanje. Dugo
surađivanje s državnicima civiliziranih nacija uništilo je i posljednje njihove tragove. Nije da se
pitanje “tko je i što ovaj čovjek” uopće nije oblikovalo u Ka-nuovu umu, već “mogu li iskoristiti
ovog čovjeka i kako?” Plemenske predrasude koristio je samo da bi produbio vlastite planove.
I Kull je promatrao Ka-nua kratko odgovarajući na upite, pitajući se hoće li civilizacija i
od njega napraviti nešto poput ovog Pikta. Ka-nu je bio mek i trbušast. Mnogo je ljeta prošetalo
preko obzora otkada je Ka-nu mahao mačem. Istina, bio je star, ali Kull je vidio i starijih
muškaraca kako se bore na prvoj liniji ratišta. Pikti su bili dugovječna rasa. Lijepa djevojka
stajala je uz Ka-nua puneći mu pehar i stalno je bila zauzeta time. U međuvremenu Kamu je
ispaljivao šale i komentare, a Kull, potajno prezirući njegovu govorljivost, ipak nije propustio
nijednu njegovu šalu.
Na gozbi su bili poglavari Pikta i državnici, ovi posljednji veseli i jednostavnog
ponašanja, ratnici formalno uljudni, ali očigledno sputani svojim plemenskim sklonostima. Ipak
Kull, pomalo ljubomorno, prepozna slobodu i jednostavnost ponašanja za razliku od ponašanja na
valusijanskom dvoru. Takva sloboda vladala je u prostim kampovima na Atlantidi – Kull slegne
ramenima. Naposljetku, bez sumnje je Ka-nu, koji čini se da je zaboravio da je Pikt, bar što se
ticalo starih običaja i predrasuda, bio u pravu i bolje da on, Kull, postane Valusijanac u umu
jednako kao i imenom.
Naposljetku kad je mjesec došao u zenit Ka-nu, koji je pojeo i ispio za trojicu ljudi, zavali
se na svom divanu zadovoljno uzdišući i reče:
– Sad, put pod noge, prijatelji, jer kralj i ja moramo razgovarati o stvarima koje nisu za
djecu. Da, i ti, moja ljepotice; ipak, poljubi me prvo tim rumenim usnama – tako; ne, otpleši,
moja ružice.
Ka-nuove oči bljesnuše ponad njegove bijele brade dok je promatrao Kulla, koji je sjedio
uspravan, ozbiljan i nesalomljiv.
– Razmišljate li, Kulle – reče stari državnik iznenada – kako je Ka-nu beskorisni stari
bezočnik koji ne služi više ničemu nego da tamani vino i ljubi cure!
Zapravo, ta je primjedba bila toliko u skladu s njegovim mislima i tako jednostavno
izrečena da se Kull poprilično iznenadio, mada to nije pokazivao.
Ka-nu zagrglja u svom vinskom kaležu, napuni usta i upitno pogleda Kulla, koji nervozno
odmahne glavom.
– Da – odvrati Ka-nu jednako – potrebna je stara glava da izdrži jako piće. Ostario sam,
Kulle, pa zašto mi vi mladi ljudi zavidite na takvim zadovoljstvima koje mi starine nalazimo? Ah,
mene, ostario sam i osušio se, bez prijatelja i veselja.
Ali njegov izgled i izrazi izdavali su ga više od njegovih riječi. Njegova rumena put
pošteno je sjala i oči su mu iskrile, tako da se njegova bijela brada činila neprikladnom. Doista,
8. izgledao je gotovo magično, pomisli Kull, dok je neodređeno sve to pobijao. Stari nitkov izgubio
je sve primitivne vrline svoje rase kao i od Kullove rase, a ipak se činio u svojim drevnim
godinama zadovoljniji nego inače.
– Eto, Kulle – reče Ka-nu opominjući dižući prst – ovo je riskantna stvar za hvaliti se pred
mladićem, ipak moram biti iskren prema vama da zadobijem vaše povjerenje.
– Ako mislite da ćete ga zadobiti laskanjem...
– Pih! To je tu laskao? Ja laskam samo da nekoga odbijem.
U Ka-nuovim očima lukavo je iskrio hladni sjaj koji nije bio u skladu s njegovim lijenim
osmijehom. Poznavao je on ljude i znao je da, kako bi pridobio ovog barbarina, mora direktno
napasti. On bi poput vuka osjetio zamku, nepogrešivo osjetivši laž u pređi njegovih riječi.
– Moćni ste, Kulle – reče on pažljivije birajući riječi nego je u bilo kojoj sobi vijećnica
nacija – i možete sebe učiniti najmoćnijim od svih kraljeva i obnoviti nešto izgubljene slave
Valusije. Dakle. Nije mi osobito stalo do Valusije – mada imate krasne žene i vino – uz izuzetak
činjenice da što je Valusia jača, to će jači biti i narod Pikta. Štoviše, sa Atlantiđaninom na tronu,
naposljetku će se i Atlantida ujediniti...
Kull se nasmije oštro se izrugujući. Kanu je dotaknuo staru ranu.
– Atlantida je proklela moje ime kad sam krenuo tražiti slavu i sreću među svjetskim
gradovima. Mi – oni – su stare budale Sedam Carstava, veliki protivnici saveznika Carstva, kao
što znate.
Ka-nu je cupkao svoju bradu i zagonetno se smješkao.
– Ne, ne. Pustimo sad to. Ali znam o čemu govorite. Ratovi će prestati kad se ne bude
imalo što dobiti; ja vidim svijet mira i prosperiteta – ljude koji vole svog druga čovjeka – opće
blagostanje. I sve to vi možete postići – ako poživite!
– Ha! – Kullova suhonjava ruka zgrabi balčak i napola se digne, naglim pokretom takve
dinamične brzine da Ka-nu, koji se divio ljudima kao što se neki ljudi dive rasnim konjima, osjeti
u svojoj staroj krvi kako je iznenada uzbuđeno zavrela. Valke mu, kakav ratnik! Živci i tetive od
čelika i vatre, prepleteni u savršenoj koordinaciji, borilački instinkt koji ga je činio strašnim
ratnikom.
Ali ništa od tog Ka-nuova entuzijazma nije se odražavalo u njegovu napola sarkastičnom
tonu.
– Pih. Sjednite. Pogledajte oko sebe. Vrt je prazan, sjedala su prazna, nema nikoga do nas.
Ne bojite se valjda mene?
Kull utone nazad oprezno bacajući pogled oko sebe.
– To progovara divljak – promrmlja Ka-nu. – Mislite li da bih, da sam vas planirao izdati,
to napravio ovdje gdje bi sumnja zasigurno pala samo na mene. Pih... Vi, mladi plemenski
čovječe, vi morate puno toga naučiti. Neki od mojih poglavara nisu bili sretni što ste rođeni među
brdima Atlantide, a vi mene u dubini duše prezirete jer sam Pikt. Pih. Ja vas vidim kao Kulla,
kralja Valusije, ne kao Kulla nemarnog Atlantiđanina, vođe pljačkaša koji su poharali zapadne
otoke. Na sve to kažem, pih! Da vas sutra ubiju, tko bi bio kralj?
– Kaanuub, barun od Blaala.
– Čak štoviše. Protivim se Kaanuubu iz više razloga, ipak ponajviše zbog činjenice da je
on samo pijun.
– Kako to? On je bio moj najveći protivnik, ne znam da se borio i za čiju stvar osim svoje.
– Noć ima uši – reče Ka-nu neizravno. – Ima svjetova unutar svjetova. Ali morate mi
vjerovati i morate vjerovati Bruleu, Kopljo-ubojici. Pogledajte! – on izvuče iz svoje halje zlatnu
narukvicu s krilatim zmajem triput omotanim, s tri roga od rubina na glavi.
– Pažljivo je promotrite. Brule će je nositi na ruci kad vam sutra navečer dođe da se
9. upoznate. Vjerujte Bruleu kao što vjerujete sebi i učinite ono što vam kaže. A kao dokaz da
trebate vjerovati, pogledajte!
I brzinom obrušavajućeg sokola starac zgrabi nešto iz svoje halje, nešto što baci čudnu
zelenu svjetlost na njih, a što sakrije istog trena.
– Ukradeni dragulj! – uzvikne Kull žacnuvši se. – Zeleni dragulj iz Zmijskog hrama!
Valka! Vi! Zašto ste mi to pokazali?
– Da vam spasim život. Da dokažem da mi trebate vjerovati. Ako iznevjerim vaše
povjerenje, činite sa mnom što vas je volja. Sad vas ne mogu iznevjeriti jer jedna riječ od vas
značila bi moju propast.
Ipak usprkos svemu što je stari nitkov izgovarao, zračio je veseljem i kao da je silno
zadovoljan samim sobom.
– Ali zašto ste mi dali ovu moć nad sobom? – upita Kull postajući iz sekunde u sekundu
sve više zbunjen.
– Kao što sam vam rekao. Sada vidite da vas ne namjeravam prevariti kad sutra navečer
Brule dođe k vama, slijedit ćete njegove upute bez da se bojite da će vas izdati. Dosta sam rekao.
Pratnja vas čeka vani da vas isprati do vaše palače, gospodaru.
Kull se ustane.
– Ali ništa mi niste rekli.
– Pih. Kako su nestrpljivi ti mladi! – Ka-nu je više nego ikad nalikovao nestašnom
patuljku. – Idite sada i sanjajte o tronovima i moći i kraljevstvima, dok ja sanjam o vinu i mekim
ženama i ružama. I neka vam je sa srećom, kralju Kull.
Kako je napustio vrt, Kull se osvrne da baci pogled na Ka-nua koji se i dalje lijeno
izležavao na svom mjestu, sretni starac, zračeći na cijeli svijet svojim veseljem.
Ratnik na konju čekao je kralja na rubu vrta i Kull se iznenadi vidjevši da je to onaj isti
koji je donio Ka-nuovu pozivnicu. Nitko nije izgovorio ni riječi kad se Kull vinuo u sedlo, niti
dok su kloparali niz prazne ulice.
Boja i radost dana bi zamijenjena jezivom nepomičnošću noći. Drevnost grada bila je sad
još očitija pod srebrenom mjesečinom. Visoki stupovi palača i dvoraca dizali su se do zvijezda.
Široka stubišta, tiha i prazna, činila su se kao da se penju u vječnost dok ne bi nestajali u sjenama
tame gornjih katova. Stube do zvijezda, mislio je Kull, njegov maštovit um bijaše inspiriran
čudnom veličanstvenošću prizora.
Klak! Klak! Klak! Odjekivale su srebrne potkove na širokim, mjesečinom obasjanim
ulicama, ali inače se ništa nije čulo. Starost grada, njegova nevjerojatna drevnost, kralju je
izgledala gotovo despotski; kao da su mu se velike tihe građevine podsmjehivale bez zvuka, ali se
bez sumnje izrugujući. Koje li su tajne skrivale?
– Tako si mlad. – govorile su palače i hramovi i oltari – a mi smo stari. Svijet je vrvio
divljom mladošću kad smo mi dignuti. Ti i tvoje pleme ćete nestati, ali mi smo nepobjedivi,
neuništivi. Izdižemo se iznad čudnog svijeta od prije nego što su se Atlantida i Lemuria digle iz
mora; mi ćemo vladati kad zelene vode budu uzdisale za nedokučivim tajnama ponad tornjeva
Lemurije i brda Atlantide i kad otoci Zapadnih ljudi budu samo planine u čudnoj zemlji.
– Koliko smo samo kraljeva gledali kako jašu tim cestama prije nego što je Kull od
Atlantide bio tek san u umu Ka, ptice Stvaranja? Nastavi jahati, Kulle od Atlantide; veći će doći
iza tebe; veći će doći pred tebe. Oni su tek prah; oni su zaboravljeni; mi stojimo; mi znamo; mi
jesmo. Jaši, jaši dalje, Kulle od Atlantide; Kulle, kralju; Kulle, budalo!
Sjaj, mjesece; osvjetlaj kralju put! Svjetlucajte, zvijezde; vi ste baklje na carevu tragu! I
zveckajte srebrom potkovana kopita; vaš glasnik Kull jaši kroz Valusiju.
Ho! Budi se, Valusijo! To Kull jaši, kralj Kull!
10. – Upoznali smo mnogo kraljeva – rekoše tihi brijezi Valusije.
I tako zamišljen, Kull dođe do palače gdje njegov tjelohranitelj, čovjek koji je pripadao
Crvenim Ubojicama, izađe da zauzda krasnog ždrijepca i isprati Kulla na počinak. Ondje Pikt, i
dalje mračan i tih, okrene svog konja obuzdavajući ga divljim pokretom i odjuri u tamu poput
fantoma; Kullova uzbuđena mašta zamisli ga kako juri kroz tihe ulice poput goblina iz Svijeta
starine.
San nije dolazio na Kullove oči te noći jer već je gotovo bila zora, a on je cijelu noć
hodao po prijestolnoj dvorani i razmišljao o onome što se desilo. Ka-nu mu nije ništa rekao, a
ipak posve se stavio Kullu u vlast. I na što je mislio kad je natuknuo kako barun od Blaala nije
ništa drugo do pijuna? I tko je bio taj Brule koji mu je noćas trebao doći noseći mističnu
narukvicu sa zmajem? I zašto? Ponajviše, zašto mu je Ka-nu pokazao onaj zeleni dragulj užasa
koji je davnih dana ukraden iz hrama Zmije, zbog čega će se svijet tresti u ratovima o kojima su
znali samo čudni i strašni čuvari tog hrama i od čije odmazde čak ni članovi njegova svirepog
plemena neće moći spasiti Ka-nua? Ali Ka-nu je znao da je siguran, sjeti se Kull, jer državnik je
bio previše lukav da se izloži riziku bez probitka. Ali je li to bilo da poljulja kraljevu sigurnost i
utre si put k izdaji? Je li se Ka-nu sada usuđivao ostaviti ga na životu? Kull slegne ramenima.
11. 3.
ONI ŠTO KROZ
NOĆ KROĆE
Mjesec još nije bio izašao kad se Kull s rukom na balčaku približio prozoru. Prozori su
gledali prema velikim unutrašnjim vrtovima kraljevske palače i noćni povjetarac, noseći mirise
začinskog drveća, njihao je prozirnim zastorima na njima. Kralj zaviri unutra. Šetnica i nasadi bili
su napušteni; pažljivo obrezano drveće predstavljalo je gomilu sjena; obližnja fontana bacala je
tanki srebrni trak prema zvijezdama dok su obližnje fontane ustrajno žuborile. Nije bilo čuvara u
tim vrtovima jer tako su pažljivo čuvali vanjske zidine da je bilo kakvom provalniku bilo
nemoguće doći do njih.
Vitice su se uvijale po zidovima palače i dok je Kull razmišljao kako bi se bilo lako njima
popeti, jedna se sjena izdvoji iz tame ispod prozora i gola, smeđa ruka savije se na prozorskoj
dasci. Kullov veliki mač zazviždi napola izvučen iz korica; kralj potom zastade. Na mišićavoj
podlaktici blistao je zmaj na narukvici koju mu je Ka-nu pokazao noć ranije.
Vlasnik ruke povuče se na prozorsku dasku i u sobu brzim, lakim pokretom leoparda koji
se uspinje.
– Ti si Brule? – upita Kull i onda se začuđeno zaustavi u pokretu u kojem je bilo prilično
iznerviranosti i sumnje; jer to je bio čovjek koji se Kullu rugao u Dvorani društva; onaj koji ga je
ispratio u ambasadu Pikta.
– Ja sam Brule Kopljo-ubojica – odvrati Pikt prigušenog glasa; onda se brzo podrobnije
zagleda u Kullovo lice i reče gotovo šaptom:
– Ka nama kaa lajerama!
Kull se trgne.
– Ha! Što hoćeš reći?
– Zar ne znate?
– Ne, riječi su mi nepoznate; nikada nisam čuo taj jezik – a ipak, tako mi Valke! – negdje
– kao da sam ga čuo...
– Da – bio je jedini Piktov komentar. Njegove oči pretražiše sobu, radnu sobu palače.
– Recite mi, kralju, tko vam čuva vrata?
– Osamnaest Crvenih Ubojica. Ali kako si ti, noću se šuljajući vrtom, uspio preskočiti
zidove palače?
Brule se naceri.
– Čuvari Valusije slijepe su budale. Mogao bih im cure ukrasti ispred njihovih nosova.
Šuljao sam se među njima i nisu me ni vidjeli ni čuli. A što se tiče zidova – mogao bih se popeti i
bez pomoći vitica. Ulovio sam stotine tigrova na maglovitim plažama dok je oštri istočni
povjetarac otpuhivao maglu prema moru, a ja sam se penjao strmim zapadnim dijelom morske
planine. No, hajde – ne, dodirnite ovu narukvicu.
On ispruži svoju ruku i Kull se začuđeno pokori tome, s očitim uzdahom olakšanja.
– Dakle. Sad odbacite te kraljevske halje jer ove noći pred vama su takve stvari o kojima
jedan Atlantiđanin nikada nije ni sanjao.
Sam Brule bio je odjeven tek u oskudni omotač oko prepona, za koji je zataknuo kratki,
zavijeni mač.
- A tko si ti da mi zapovijedaš? – upita Kull pomalo predbacujući.
12. – Zar vam Ka-nu nije rekao da me poslušate u svemu ovome? – odvrati Pikt nervozno,
dok su mu oči na tren bljesnule. – Ja vas ne volim, gospodaru, ali u ovom trenutku moram
odbaciti netrpeljive misli. Učinite isto. Ali dođite.
Bešumno hodajući, on krene preko sobe do vrata. Odškrinuvši vrata dozvoli mu da
promotri hodnik izvana, bez da ih itko vidi i Pikt baci pogled prema Kullu.
– Što vidiš?
– Tek osamnaest čuvara.
Pikt kimne i mahne Kulu da ga slijedi. Kod ploče na susjednom zidu Brule stade i nešto je
na trenutak ondje petljao. Onda lako korakne unatrag, izvlačeći mač dok je to činio. Kull uzvikne
dok se ploča tiho otvarala, otkrivajući slabo osvijetljeni prolaz.
– Tajni hodnik! – tiho opsova Kull. – A ja ništa o tome nisam znao! Valke mi, netko će
plesati zbog toga!
– Tiho! – psikne Pikt.
Brule je stajao poput brončane statue i kao da mu je svaki živac bio napet loveći zvukove;
nešto u njegovu stavu diglo je Kullu kosu na glavi, ne od straha, već zbog nekog čudnog osjećaja
iščekivanja. Onda pozvavši rukom Brule prođe kroz tajna vrata koja su se otvorila pred njima.
Hodnik je bio gol, ali nije bio prekriven prašinom kako bi bilo u slučaju nekorištenog tajnog
hodnika. Nejasna, siva svjetlost dolazila je od nekuda, ali sam izvor nije bio vidljiv. Svakih
nekoliko koraka Kull je vidio vrata, nevidljiva, kako je znao, s vanjske strane, ali posve vidljiva
iznutra.
– Cijela je palača poput saća – promrmlja on. – Da. Noć i dan promatra vas, kralju,
mnogo očiju.
Kralja je impresionirao Bruleov stav. Pikt je polako napredovao, oprezno, napola sagnut,
držeći oštricu nisko i ispruženu prema naprijed. Kad je govorio, činio je to šaptom i stalno je
bacao pogled s jedne na drugu stranu.
Hodnik je naglo skretao i Brule se oprezno naviri iza zavoja.
– Pogledajte! – šapne on. – Ali zapamtite! Ni riječi! Ni šuma – života vam!
Kull se oprezno naviri pored njega. Hodnik se mijenjao iza zavoja i pretvarao u stubište. I
tu Kull ustukne. U podnožju tih stuba ležalo je osamnaest Crvenih Ubojica koji su bili noćna
straža pred radnom sobom. Bruleov stisak na njegovoj moćnoj ruci i Bruleov svirepi šapat uz
njegovo rame bili su jedino što je zadržalo Kulla da ne skoči na te stube.
– Tiho, Kulle! Tiho, u ime Valke! – sikne Pikt. – Ovi su hodnici sada prazni, ali puno sam
riskirao time što sam ih vama pokazao, tako da povjerujete u ono što ću vam reći. Vratimo se
sada nazad u radnu sobu. – i on stade uzmicati putem kojim su došli, Kull za njim; uma koji se
previrao od smutnje.
– Ovo je izdajstvo – mrmljao je, dok su mu se sive oči maglile. – Opako i naglo! Minute
su prošle otkad su ti ljudi stajali na straži.
Vrativši se u sobu, Brule pažljivo zatvori tajna vrata i mahne Kullu da ponovno pogleda
kroz pritvorena vrata. Kull glasno dahne. Ispred je stajalo osamnaest stražara!
– Ovo je čarolija! – šapne on napola izvlačeći mač. – Zar mrtvaci čuvaju hodnik?
– Da! – jedva čujno potvrdi Brule; u Piktovim svjetlucavim očima bio je čudan izraz. Na
tren se zagledaše jedan drugome u oči, Kullovo čelo nabora se u zbunjenom mrštenju dok je
pokušavao pročitati Piktovo zagonetno lice. Onda Bruleove usne, jedva se pomičući, oblikovaše
riječi:
– Zmija – koja – govori!
– Tiho! – šapne Kull polažući ruku na Bruleova usta. – Smrt znači to izgovarati! Prokleto
je to ime!
13. Piktove neustrašive oči ustrajno su ga promatrale.
– Pogledajte ponovno, kralju Kull. Možda su se stražari promijenili.
– Ne, to su isti ljudi. Valkinog mi imena, to je čarolija – to je ludilo! Svojim sam vlastitim
očima vidio tijela tih muškaraca, nema ni osam minuta. A ipak tu stoje.
Brule korakne nazad, dalje od vrata, i Kull se automatski namršti.
– Kulle, što znate o običajima ove rase kojom vladate?
– Dosta – a ipak, malo. Valusia je tako stara...
– Da – Bruleove se oči čudno ozariše – mi smo tek barbari – dječica u usporedbi sa
Sedam Carstava. Niti oni sami ne znaju koliko su stari. Niti sjećanja ljudi, niti anali povjesničara
ne dosežu dovoljno daleko da nam kažu kad su prvi ljudi došli s mora i sagradili gradove na
obali. Ali, Kulle, ljudima nisu uvijek vladali ljudi! – kralj se trgne. Njihovi se pogledi sretnu. –
Da, postoji legenda među mojim narodom...
– I mojim! – prekine ga Brule. – To je bilo prije nego što smo mi otočani postali saveznici
Valusije. Da, za vladavine Lavozuba, sedmog ratnog poglavara Pikta, tako davno da nitko ne
pamti koliko je godina prošlo. S mora smo došli, s otoka u sutonu, okružujući obale Atlantide
obrušavajući se na obale Valusije vatrom i mačem. Da, duge bijele plaže odjekivale su od zveketa
mačeva i noć je bila svijetla poput dana od požara gorućih dvoraca. A kralj, kralj Valusije, koji je
poginuo na crvenom morskom pijesku tog mračnog dana... – Njegov glas umukne; njih dvojica
zurila su jedan u drugoga ne govoreći; tada obojica klimnuše.
– Drevna je Valusia! – šapne Kull. – Bregovi Atlantide i Mu bili su tek otoci u moru kad
je Valusia bila mlada.
Noćni povjetarac šaputao je kroz otvoreni prozor. Nije to bio slobodni, svježi morski zrak
koji su Brule i Kull poznavali i u kojemu su uživali u svojoj zemlji, već dah poput šapta iz
prošlosti, bremenit mirisom, aromom zaboravljenih stvari, izdišući tajne koje su bile prastare kad
je svijet bio mlad.
Tapiserija zašušti i iznenada Kull se osjeti poput nagog djeteta pred zagonetnim
mudrostima mistične povijesti. Ponovno ga obuze osjećaj nestvarnog. U dubini njegove duše
dizali su se mračni, divovski fantomi, šapućući monstruozne stvari. Osjetio je da su u Brulu bile
iste misli. Piktove oči bile su nepomične na njegovu licu, žestoko zureći. Njihovi se pogledi
sretoše. Kull osjeti toplo prijateljstvo prema ovom članu neprijateljskog plemena. Poput
protivničkih leoparda koji se suprotstavljaju lovcima, ova dva divljaka udružiše se protiv
zajedničkog neprijatelja neljudskih moći iz davnine. Brule ga ponovno povede do tajnih vrata.
Tiho uđoše i tiho nastaviše niz mračni hodnik, krećući se u suprotnom pravcu nego što su prije
išli. Nakon nekog vremena Pikt se zaustavi i nasloni se na jedna od tajnih vrata, pozivajući Kulla
da sa njim pogleda kroz tajni procjep.
– Ova vode prema malo korištenom stubištu koje vode do hodnika koji prolazi pored
vrata radne sobe.
Oni pogledaše i naposljetku, pojavi se nečujni lik tiho se uspinjući stubama,.
- Tu! Glavni savjetnik! – uzvikne Kull. – Noću i isukanog bodeža! Kako, što ovo znači,
Brule?
– Ubojica! I pokvareni izdajnik! – psikne Brule. – Ne – Kull je namjeravao hitro otvoriti
vrata i skočiti naprijed. – Bit ćemo izgubljeni ako se ovdje sretnete s njim jer ih još vreba u
podnožju tih stuba. Dođite!
Napola trčeći, oni jurnuše nazad kroz hodnik. Nazad kroz tajna vrata Brule ih povede,
pažljivo ih zatvarajući za njima, onda preko dvorane koja se otvarala prema sobi koja se rijetko
koristila. On odgurne u stranu tapiserije u mračnom kutku hodnika i povlačeći Kulla za sobom,
zavuče se iza njih. Minute su prolazile. Kull je mogao čuti kako povjetarac u susjednoj sobi njiše
14. zastorima na prozorima i to mu se učini poput šapta duhova. Onda kroz vrata, krišom, ušulja se
Tu, glavni savjetnik kralja. Očito je došao kroz radnu sobu i, otkrivši da je prazna, potražio svoju
žrtvu gdje je smatrao da će je najvjerojatnije naći.
Dolazio je uzdignutog bodeža, nečujno hodajući. Na trenutak zastane promatrajući
naizgled praznu prostoriju, koja je bila slabo osvijetljena tek jednom svijećom. Onda oprezno
nastavi dalje, očito ne shvaćajući gdje je nestao kralj. Zastade pred mjestom gdje su se skrivali –
i:
– Ubij! – psikne Pikt.
U jednom moćnom skoku Kull se baci u sobu. Tu se okrene, ali zasljepljujuća, tigrovska
brzina napada nije mu pružila šansu da se obrani ili uzvrati napad. Čelik mačeva bljesne u
prigušenoj svjetlosti i zaškripi na kosti kad se Tu sruši nauzanj, dok mu je Kullov mač virio
između lopatica ramena.
Kull se nadvije na njega, iskešenih zubi u ubojitom cereku, čupave obrve namrštene iznad
očiju koje su bile poput sivog leda ledenog mora. Onda ispusti balčak i povuče se, potresen, dok
mu se vrtjelo, a ruka smrti počivala mu je na kičmi.
Jer dok je promatrao, Tuovo lice postade nejasno i nestvarno; crte lice mijenjale su se i
pretapale na način koji se nije činio mogućim. Potom, poput maske od magle koja se raspršuje,
lice iznenada nestade i pod njegovim ustrajnim pogledom zjapne monstruozna zmijska glava!
– Valka! – dahne Kull dok su mu se grašci znoja probijali na čelu i onda opet; – Valka!
Brule se nagne naprijed, nepomičnog lica. Ipak i u njegovim svjetlucavim očima zrcalilo
se ponešto Kullova užasa.
– Uzmite svoj mač, gospodine kralju – reče on. – Još se mnogo stvari mora učiniti.
Oklijevajući, Kull položi ruku na balčak. Ježio se dok je nogom upirao u užas koji je
ležao pred njihovim stopalima i neki grč mišića natjera ona strašna usta da se naglo razjape i on
ustukne osjećajući mučninu. Tada, bijesan na sebe, izvuče svoj mač i pažljivije se zagleda u
bezimenu stvar koju je poznavao kao Tu, glavnog savjetnika. Osim reptilske glave, ta stvar bila je
posve nalik na čovjeka.
– Čovjek sa zmijskom glavom! – promrmlja Kull. – Onda je ovo svećenik zmijskog boga?
– Da. Pravi Tu spava ne znajući ništa. Ovi zlotvori mogu uzeti bilo koji oblik zažele.
Odnosno, mogu to uz pomoć magijskih amajlija i sličnoga, nabacujući čarobnu mrežu na svoja
lica, kao što glumac stavlja masku, tako da mogu nalikovati bilo kome.
- Onda su stare legende istina – promrmlja kralj; – mračne stare priče koje se malo tko
uopće usuđuje i prošaptati, da ne bi bio pogubljen kao bogohulnik, one nisu fantazije. Valke mi,
mislio sam – pretpostavio sam – ali čini se da je to izvan granica stvarnosti. Ha! Čuvari pred
vratim...
– Oni su također zmijo-ljudi. Čekajte! Što ćete učiniti?
– Pobiti ih! – procijedi Kull kroz zube.
– Po glavi ih se treba udariti – reče Brule. – Osamnaest ih čeka iza vrata i možda mnogo
više u hodnicima. Poslušaj me, kralju, Ka-nu je saznao za ovu zavjeru. Njegovi špijuni prodrli su
u najintimnije tajne zmijskih svećenika i saznali su dijelove ove zavjere. Davno je on otkrio tajne
hodnike u palači i po njegovoj zapovijedi proučio sam njihovu kartu i dolazio ovamo noću da
vam pomognem, da ne poginete kao što su poginuli drugi kraljevi Valusije. Došao sam sâm jer
bi, da nas je došlo više, nešto posumnjali. Mnogo ih se ne bi moglo ušuljati u palaču kao što sam
to učinio ja. Nešto od ove opake zavjere ste vidjeli. Zmijo-ljudi stražare na vašim vratima, a ovaj
ovdje, u Tuovu liku, mogao je pročešljati sva ostala mjesta palače; ujutro, ako svećenici ne bi
uspjeli, pravi čuvari bi ponovno zauzeli svoja mjesta ne znajući ništa, ne sjećajući se; oni su
trebali preuzeti krivnju ako svećenici uspiju. Ostanite ovdje dok se riješim ove strvine.
15. Rekavši to, Pikt nabaci na rame tu užasnu stvar i nestade iza još jednih tajnih vrata. Kull
ostade sam, u glavi mu se sve kovitlalo. Sljedbenici moćne zmije, koliko ih vreba u njegovim
gradovima? Kako može razaznati prave od lažnih? Da, koliko njegovih vjernih savjetnika,
njegovih generala, su ljudi? Morao je biti siguran – ali u koga?
Tajna ploča otvori se prema unutra i Brule uđe.
– Brz si.
– Da! – ratnik krene naprijed zureći u pod. – Ima krvi na sagu. Vidite?
Kull se sagne; u uglu oka vidio je nejasni pokret, bljesak čelika. Kao otpušteni luk on se
podigne, zabadajući mač naprijed. Ratnik sav omlitavi na maču, dok je njegov padao na pod. Čak
i u tom trenutku Kull mračno pomisli kako je prikladno da izdajnik pogiba od mača na isti način
na koji je njegov vlastiti narod mač koristio.
U trenutku dok je Brule skliznuo s mača i rasprostro se nepomičan po podu, njegovo lice
se počne mijenjati i blijediti, dok je Kull lovio dah, kose dignute na glavi. Ljudske crte lica
nestanu i čeljust velike zmije strašno zijevne, strašne izbuljene oči izgledale su otrovne čak i u
smrti.
- Cijelo vrijeme je bio zmijski svećenik! – dahne kralj. – Valka! Kako složen plan da me
se uhvati nespremnog. Onaj Ka-nu, je li on čovjek? Jesam li s Ka-nuom ja razgovarao u
vrtovima? Svemogućeg mi Valke! – ježio se od užasnih misli: – jesu li ljudi Valusie ljudska bića
ili su svi zmije?
Stajao je neodlučan, nejasno primijetivši kako ta stvar koja se nazivala Brule više ne nosi
narukvicu sa zmajem. Zvuk ga natjera da se okrene.
Brule je prolazio kroz tajna vrata.
– Stani!
Na ruci koja se digla prema uzdignutom kraljevom maču zablista narukvica sa zmajem.
– Valka! – Pikt se zaustavi. Onda se mračni osmijeh izvije na njegovim usnama.
– Tako mi bogova mora! Ti demoni su lukaviji nego što sam pretpostavljao. Mora da je
jedan vrebao u hodnicima i kad je vidio kako odlazim noseći tijelo onog drugoga, preuzeo je
ljudski lik. Tako. Sad se moram i s drugim pozabaviti.
– Stani! – još je uvijek bilo smrtonosne prijetnje u Kullovu glasu. – Vidio sam kako se
dvoje ljudi pred mojim očima pretvara u zmije. Kako da znam da si zapravo čovjek?
Brule se nasmije.
– Dva su razloga, kralju Kulle. Nijedan zmijski čovjek ne nosi ovo – on pokaže na svoju
zmajsku narukvicu – niti može izgovoriti ove riječi – i ponovno Kull začuje čudnu frazu – Ka
nama kaa lajerama.
– Ka nama kaa lajerama – mehanički ponovi Kull. – Dakle, gdje sam, u ime Valkino, to
čuo? Ili nisam! A ipak – i ipak...
– Da, sjećate se, Kulle – reče Brule. – Kroz mračne hodnike sjećanja vrebaju te riječi;
mada ih nikada u životu niste čuli, ipak u dnevnim vremenima tako su se duboko urezale u um
duše koja nikad ne umire, tako da će uvijek nejasno poticati sjećanje, mada ste reinkarnirani prije
milijun godina. Ta fraza dolazi tajno iz mračnih i krvavih eona i od tada, prije nebrojeno mnogo
stoljeća, te su riječi čuvari rase ljudi koja se bori sa tim groznim stvorenjima Drevnog Svemira.
Jer samo ih pravi ljudi mogu izgovoriti, čije su čeljust i usta oblikovani drugačije nego je u tih
stvorenja. Njihovo značenje je zaboravljeno, ali riječi same nisu.
– Istina – reče Kull. – Sjećam se legendi Valke! – Naglo se zaustavio, zureći jer iznenada
kao da su se naglo otvorila neka mistična vrata, zaprepašćujuća, nepojmljiva prostranstva otvorila
su se u dubini njegove svijesti i na trenutak kao da se zagledao nazad kroz beskraj na kojemu se
prostirao život za životom; promatrajući kroz nejasnu i sablasnu maglu nejasne oblike koje su
16. otkrivala mrtva stoljeća – ljudi u borbi sa strašnim čudovištima, istrebljujući s planeta strašne
užase. Na podlozi od sive promjenjive pozadine kretali su se čudni noćnomorni oblici, fantazije
ludila i straha; a čovjek, božji lakrdijaš, slijepi, bezumni lutalica iz prašine slijedeći dugi krvavi
trag svoje sudbine, ne znajući zašto, brutalan, nepromišljen, poput velikog ubojitog djeteta, ipak
osjećajući ponešto od iskre božanske vatre... Kull rukom protrlja svoje obrve, potresen; ti mračni
pogledi u ponor sjećanja uvijek bi ga uplašili.
– Nestali su – reče Brule kao da mu čita um. – Žene-ptice, harpije, ljudi-šišmiši, leteći
zlotvori, ljudi-vukovi, demoni, goblini – svi osim tih stvorenja od kojih jedno leži pred našim
nogama i tek nekoliko ljudi-vukova. Dug i strašan bio je rat, protegao se kroz krvava stoljeća,
otkad su se prvi ljudi digli iz kaljuže majmunskog života okrećući se protiv onih koji su onda
vladali svijetom.
– I naposljetku čovječanstvo ih je porazilo, tako davno je to bilo da su samo ništavne
mračne legende došle do nas kroz vrijeme. Zmijo-ljudi posljednji su nestali, ipak kako su ih
posljednji ljudi pokoravali čak i njih i tjerajući kroz puste zemlje svijeta, neka se pare sa pravim
zmijama sve dok jednog dana, kao u pričama, strašni soj ne nestane zauvijek. Ipak te Stvari
vratile su se vješto zakrinkane, dok su ljudi postajali sve mekši i izobličeni, zaboravljajući drevne
ratove. Ah, bio je to mračan i tajan rat! Među ljude Mlađe Zemlje umiješala su se strašna
čudovišta Starog Planeta, koje je čuvala njihova strašna mudrost i misticizam, dozvoljavajući im
da uzmu sve oblike i forme, tajno radeći svoja strahotna djela. Ni jedan čovjek nije znao tko je
pravi čovjek, a tko lažni. Ni jedan čovjek nije mogao vjerovati čovjeku. Ipak vlastita ih je vještina
nagnala da stvore načine prepoznavanja lažnih od pravih. Čovjek je uzeo lik iskovanog letećeg
zmaja, krilatog dinosaura, čudovišta iz prošlih vremena, koji je veliki neprijatelj zmija. I ljudi su
upotrebljavali te riječi koje sam vam izgovorio jednako kao i znak i simbol jer, kao što rekoh,
samo ih pravi ljudi mogu ponoviti. I tako se čovječanstvo promijenilo. Ipak ponovno su zlotvori
došli i to nakon što smo ih zaboravljali – čovjek je i dalje majmun i zaboravlja ono što mu nije
pred očima. Došli su kao svećenici; a do tada su ljudi u svom luksuzu i moći zaboravili vjeru
stare religije i vjerovanja, i zmijo-ljudi pod krinkom učitelja novog i istinitog kulta, izgradili su
monstruoznu religiju obožavanja zmijskog boga. Takva je njihova moć da se sada samo pod
prijetnjom smrti mogu ponoviti stare legende o zmijo-ljudima i ljudi se ponovno klanjaju
zmijskom bogu u novom obliku; i kao slijepe budale koje jesu, mnoštvo ljudi ne vidi vezu
između te moći i moći ljudi koji su ih davno srušili sa vlasti. Kao svećenici zmijo-ljudi zadovoljni
su što vladaju – a ipak... – On se zaustavi.
– Nastavi – Kull osjeti kako mu se od nelagode ponovno diže njegova kratka kosa.
– Kraljevi su vladali kao prava ljudska bića Valusije — šapne Pikt — a ipak kad bi gubili
u bitkama umirali su kao zmije – kao što je umro i onaj koji je pao pod kopljem Lavozuba na
crnim obalama dok smo mi otočani pljačkali Sedam Carstava. A kako to može biti, lorde Kulle?
Te kraljeve rodile su žene i živjeli su kao ljudi! Ovo je istina – pravi su kraljevi tajno pogubljeni
– baš kao što ste i vi noćas trebali umrijeti – a svećenici zmijskog kraljevstva zauzeli bi njihova
mjesta, da nitko ne zna.
Kull je psovao kroz zube.
– Da, tako mora da je. Nitko nije vidio svećenika Zmije i poživio, to se zna. Oni žive u
potpunoj tajnosti.
– Stanje države u Sedam Carstava zbunjujuća je, čudovišna stvar – reče Brule. – Ondje
pravi ljudi znaju da se među njima šuljaju špijuni Zmije i ljudi koji su Zmijini saveznici – poput
Kaanuuba, baruna od Blaala – a ipak ni jedan čovjek ne usuđuje se prokazati one na koje sumnja
da ne bi iskusio njihovu osvetu. Nijedan čovjek ne vjeruje svojim drugovima i pravi državnici ne
usuđuju se međusobno otvoreno razgovarati. Kad bi mogli biti sigurni, kad bi zmijo-ljudi ili
17. njihova zavjera bila otkrivena, tada bi se moć Zmije prelomila napola; jer tada bi se svi udružili
protiv zajedničkog neprijatelja, istjerujući izdajnike. Ka-nu sam dovoljno je lukav i hrabar da se
bori protiv njih, a ipak je Ka-nu saznao tek toliko od njihove zavjere da mi kaže što će se desiti –
što se događalo do ovog trenutka. Stoga sam bio spreman; od sada se moramo pouzdati u sreću i
u vlastitu vještinu. Ovdje za sada mislim da smo sigurni; oni zmijo-ljudi iza vrata ne usuđuju se
napustiti stražu da se pravi ljudi ne bi iznenada pojavili. Ali sutra će probati nešto drugo, budite
uvjereni. Samo ne mogu reći što će učiniti, niti čak niti Ka-nu; već se moramo držati jedan
drugoga. Kralju Kulle, sve dok ih ne pokorimo ili obojica poginemo. Pođite sa mnom dok
skrivam ovaj leš tamo gdje sam odnio i onaj onog drugog stvora.
Kull je kroz tajna vrata slijedio Pikta koji je nosio strašni teret i onda niz mračni hodnik.
Njihova stopala, izučena da budu tiha u divljini, nisu činila šuma. Poput fantoma klizili su kroz
sablasnu svjetlost, dok se Kull pitao kako to da su hodnici tako prazni; na svakom zavoju
očekivao je da će naletjeti na neku strašnu prikazu. Sumnja je kuhala u njemu; vodi li ga ovaj Pikt
u zasjedu? Zaostao je korak ili dva iza Brulea, mača spremnog da udari Piktova nezaštićena leđa.
Brule bi trebao prvi umrijeti ako ga je namjeravao izdati. Ali čak i ako je Pikt bio svjestan
kraljeve sumnje, nije to pokazivao. Čvrsto se kretao naprijed sve dok ne dođoše do sobe, prašne i
dugo nekorištene, gdje su visjele pljesnive tapiserije. Brule ih odgurne i tamo sakrije leš.
Onda se okrenu da se vrate istim putem, kad iznenada Brule zastane tako naglo da je bio
bliže smrti nego što je znao jer Kull je bio na rubu živaca.
– Nešto se miče u hodniku – psikne Pikt. – Ka-nu je rekao da će ovi putovi biti prazni, a
ipak...
On isuka mač i odšulja se u hodnik, dok ga je Kull oprezno slijedio.
Malo dalje niz hodnik čudni, nejasni sjaj se nazirao, približavajući se k njima. Napetih
živaca oni su očekivali, naslonjeni na zid hodnika; čekajući ne znajući što, ali Kull je čuo Bruleov
dah kako mu se cijedi kroz zube i iznova je bio uvjeren u Bruleovu lojalnost.
Sjaj se pretvori u zasjenjeni lik. Bio je nejasno nalik ljudskom, ali maglovit i varljiv,
poput traka magle, postajući materijalniji kako se približavao, ali ne posve materijalan. Lice je
gledalo prema njima, par velikih svijetlećih očiju koje kao da su odražavale muke milijuna
stoljeća. Nije bilo zloće na tom licu, u njegovim nejasnim, istrošenim crtama, već samo velikog
žaljenja – i to lice – to lice...
– Svemoćni bogovi! – dahne Kull kojemu kao da je ledena ruka zgrabila dušu; – Eallal,
kralj Valusije, koji je umro prije nekoliko tisuća godina!
Brule se stisnuo što je više mogao, njegove oči rašire se u izrazu čistog užasa, mač zadrhti
u njegovu stisku, potresen prvi puta te čudne noći. Uspravan i prkosan stajao je Kull, instinktivno
dižući svoj beskorisni mač da bude spreman; naježen, nakostriješene kose, a ipak kralj kraljeva,
spreman uhvatiti se u koštac s moćima neznanog mrtvaca kao da je riječ o moćima živih.
Fantom nastavi ravno naprijed, ne obazirući se na njih; Kull se povuče dok je ovaj
prolazio pored njih, osjećajući ledeni dah koji je bio poput daha arktičkog snijega. Ravno
naprijed nastavio je lik polaganim, tihim koracima, kao da su lanci svih vremena bili vezali ta
nestvarna stopala; nestajući iza ugla.
– Valka! – promrmlja Pikt, otirući hladni znoj s čela. – To nije bio čovjek! To je bio duh!
– Da! – Kull je odmahivao glavom u čuđenju. – Jesi li prepoznao to lice? To je bio Eallal,
koji je vladao Valusijom prije mnogo tisuća godina i kojega su našli mučki ubijenog u
prijestolnoj dvorani – onoj sobi koja je sada poznata kao Prokleta soba. Zar nisi vidio njegovu
statuu u Sobi slave kraljeva?
– Da, sada se sjećam priče. Bogovi, Kulle! To je još jedan znak strašne i opake moći
zmijskih svećenika – tog kralja pogubili su zmijo-ljudi i stoga je njegova duša postala njihov
18. sluga, da im služi kroz vječnost! Priče oduvijek govore da ako čovjeka pogube zmijo-ljudi njegov
će im duh zauvijek ostati sluga.
Kullov se divovski lik strese.
– Valka! Koje li sudbine! Zaklinjem te! – njegovi se prsti stisnu oko Bruleove žilave ruke
poput čelika – zaklinjem te! Ako me stigne smrt od ovih opakih čudovišta, probodi me svojim
mačem radije nego da mi duša služi.
– Kunem se – odgovori Brule, njegove oštre oči bljesnuše. – I vi učinite isto za mene,
Kulle.
Njihove jake desnice sretoše se u tišini pečateći njihov krvavi dogovor.
19. 4.
MASKE
Kull je sjedio na svom tronu i zurio u more lica koje se okrenulo prema njemu. Jedan
dvorjanin govorio je ujednačenim tonom, ali kralj ga je jedva čuo. U blizini Tu, glavni savjetnik,
spremno je čekao Kullovu naredbu, no svaki put kad bi kralj pogledao prema njemu Kull bi u
sebi zadrhtao. Naizgled dvorski život nalikovao je mirnoj površini mora između dva vala.
Razmišljajući o događajima od noć ranije sada se sve činilo kao san, sve dok mu pogled ne padne
na ruku pored njegova trona. Smeđa, žilava ruka počivala je ondje, na čijem je zapešću blistala
narukvica sa zmajem; Brule je stajao pored trona i tek Piktov žustri tajni šapat vrati ga nazad iz
nestvarnog carstva u koje je zašao.
Ne, to nije bio san, ta monstruozna međuigra. Dok je sjedio na svom tronu u Dvorani
društva i promatrao dvorjane, dame, lordove, političare, činilo mu se kao da su njihova lica samo
iluzije, nestvarne stvari, koje postoje samo kao sjene, rugajući se tvari. Uvijek je njihova lica
vidio kao maske, ali ranije je gledao na njih sa suzdržanom tolerancijom misleći kako vidi pod
maskama prazne, nejake duše, škrte, pohlepne, prevarantske; sada je tu postojao mračni prizvuk,
opako značenje, nejasni užas koji je vrebao ispod glatkih maski. Dok je izmjenjivao uljudnosti s
nekim plemićem ili savjetnikom činilo mu se kao da nasmiješeno lice nestaje poput dima i strašne
čeljusti zmije bi zijevnule iza njih. Koliko ih je onih koje je promatrao bilo strašna, neljudska
čudovišta, kujući zavjeru da ga ubiju, ispod tih glatkih hipnotičkih iluzija ljudskih lica?
Valusia – zemlja snova i noćnih mora – kraljevstvo sjena, kojima su vladali fantomi koji
su se kretali nazad i naprijed iza oslikanih zastora rugajući se beskorisnom kralju koji je sjedio na
tronu – koji je i sam bio sjena.
A kao prijateljska sjena Brule je stajao pored njega, tamne oči blistale su sa nepomičnog
lica. Stvarni čovjek, Brule! I Kull osjeti kako stvarno postaje njegovo prijateljstvo prema divljaku
i osjeti kako Brule osjeća to prijateljstvo prema njemu čak i više nego što je zahtijevala nužnost
državnih stvari.
A što je, zamisli se Kull, stvarnost života? Ambicija, moć, ponos? Prijateljstvo
muškaraca, ljubav žena – koje Kull nikada nije upoznao – borba, pljačka, što? Je li stvarni Kull
sjedio na tronu ili je pravi Kull bio onaj koji je krstario brdima Atlantide pljačkajući udaljene
otoke u zalasku sunca i smijući se ponad zelenih ričućih valova mora Atlantide? Kako čovjek
može biti toliko različitih ljudi u jednom životnom vijeku? Jer Kull je znao da postoji mnogo
Kullova i pitao se koji je od njih pravi Kull. Naposljetku, svećenici Zmije otišli su samo korak
dalje u svojoj magiji jer svi ljudi nose maske i mnogi različite maske za različite muškarce ili
žene; i Kull se pitao ne vreba li zmija ispod svake od tih maski. Stoga je sjedio i lutao čudnim
labirintom svojih misli, a dvorjani su dolazili i odlazili i sitni dnevni zadaci su se rješavali, sve
dok naposljetku kralj i Brule nisu sjedili u Dvorani društva sami s izuzetkom nekoliko pospanih
slugu.
Kull osjeti da je iscrpljen. Niti on niti Brule nisu te noći spavali, niti je Kull spavao noć
ranije, kada je u vrtovima Ka-nua primio prve natruhe čudnih stvari koje će se dogoditi. Prošle
noći ništa se više nije dogodilo nakon što su se vratili u radnu sobu iz tajnih hodnika, ali nisu se
usuđivali niti marili da zaspu. Kull, koji je imao nevjerojatnu vitalnost vuka, ponekad je danima i
danima mogao izdržati bez sna, u njegovim divljim primitivnim danima, ali sada je njegov um
bio zauzet stalnim razmišljanjem i sablasnošću prošle noći koja mu je trgala živce. Trebalo mu je
20. sna, ali san je bila zadnja stvar na njegovu umu.
A ne bi se ni usudio zaspati kad bi se toga prisjetio. Druga stvar koja ga je uzdrmala bila
je činjenica da su se, mada su on i Brule pažljivo pokušavali uvidjeti hoće li se i kada stražari
pred radnom sobom promijeniti; ipak mijenjali bez njihova znanja jer sljedeće jutro oni koji su
stajali na straži mogli su ponoviti Bruleove magične riječi, ali nisu se sjećali da se desilo išta
neobično. Mislili su da su stajali na straži cijelu noć, kao i obično, i Kull nije rekao ništa da im
proturječi. Vjerovao je da su to prava ljudska bića, ali Brule mu je savjetovao neka sve zataji i
Kull je smatrao da je to najbolje.
Sada se Brule nagne preko trona, spusti glas tako da čak ni lijeni sluge nisu mogli čuti:
– Uskoro će napasti, uvjeren sam u to, Kulle. A nedavno mi je Ka-nu otkrio tajni znak.
Svećenici znaju da smo otkrili njihovu zavjeru, naravno, ali ne znaju koliko znamo. Moramo biti
spremni na bilo koju vrstu napada. Ka-nu i poglavari Pikta ostat će na udaljenosti da ih se može
prizvati kako god da se ovo završilo. Ha, Kulle, ako dođe do odlučujuće bitke, ulice i dvorci
Valusije obojit će se crveno!
Kull se mračno nasmiješi. Bilo koju vrstu aktivnosti prihvatio bi sad s divljom radošću.
Ovo lutanje u labirintu iluzija i magije bilo je posve protivno njegovoj naravi. Žudio je za
skokom i udarcima mačeva, za radosnom slobodom bitke.
Tada u Dvoranu društva ponovno uđe Tu i ostali savjetnici.
– Gospodine kralju, sprema se sat savjetovanja i spremni smo vas ispratiti u sobu za
savjetovanje.
Kull se digne i savjetnici kleknuše koljenima dok je prolazio kroz prolaz koji su mu
učinili uklanjajući se pred njim, ustajući za njim i slijedeći ga. Obrve se trgnuše kad je Pikt
prkosno krenuo za kraljem, ali nitko nije protuslovio. Bruleov izazivački pogled prešao je preko
glatkih lica savjetnika s prkosom divljaka koji se nameće.
Grupa prođe kroz brojne dvorane i naposljetku dođe do sobe za savjetovanje. Vrata su
bila zatvorena kao i obično i savjetnici se posložiše prema ranku pred podijumom na kojemu je
stajao kralj. Poput brončane statue Brule stade iza Kulla.
Kull prostrijeli sobu brzim pogledom. Zasigurno ovdje ne može biti izdajnika.
Sedamnaest savjetnika bilo je ovdje, svi su ga poznavali; svi su ga poduprli kad je zauzeo tron.
– Ljudi Valusije... – započe on na uobičajeni način, onda stane, zbunjen. Savjetnici se
digoše kao jedan i krenuše prema njemu. Nije bilo neprijateljstva u njihovim pogledima, ali ono
što su činili čudno je djelovalo u sobi za savjetovanje. Oni najistaknutiji bili su mu posve blizu
kad Brule skoči naprijed, šćućurivši se poput leoparda.
– Ka nama kaa lajarama! – njegov glas slomi zlokobnu tišinu sobe i najbliži savjetnik
ustukne, ruka mu se zavuče u halju; i kao opruga Brule skoči i čovjek panično posrne i već je
ležao posve miran dok mu je lice blijedilo i postajalo glava moćne zmije.
– Ubij, Kulle! – zaškripi Piktov glas. – Sve su to zmijski ljudi!
Sve ostalo bilo je skerletna izmaglica. Kull je vidio kako poznata lica nestaju kao magla i
na njihovom mjestima zjapnula su strašna reptilska lica dok je cijela družina nasrnula naprijed.
Mada mu je um bio zbunjen, njegovo divovsko tijelo nije posrtalo.
Pjesma njegova mača ispuni sobu i poplava koja je nasrtala pretvori se u crveni val. Ali
ponovno su išli naprijed, činilo se kao da su spremni odbaciti svoje živote samo da sruše kralja.
Strašne čeljusti otvarale su se na njega; strašne oči blistale su ne trepćući; užasni smrdljivi zadah
ispunio je zrak – zmijski miris koji je Kull poznavao iz južnih džungli. Mačevi i bodeži kretali su
prema njemu i bio je nejasno svjestan toga da ga povrjeđuju. Ali Kull je bio u svom elementu;
nikada ranije nije se sreo s tako opakim neprijateljima, no to mu je malo značilo; bili su živi, u
svojim venama imali su krv koja se mogla prosuti i umirali su od njegova velikog mača koji im je
21. otvarao lubanje i probadao tijela. Rez, ubod, ubod i zamah. Ipak, Kull bi umro ondje da nije bilo
čovjeka koji se stisnuo uz njega parirajući i ubadajući. Kralj je bio kao poludio boreći se na
strašni atlantiđanski način, koji traži smrt da se pozabavi sa smrću; nije se trudio izbjegavati
ubode i rezove, stojeći uspravno i stalno nalijećući prema naprijed, bez i jedne misli u njegovu
podivljalom umu osim misli o ubojstvu. Nije se događalo tako često da Kull zaboravi svoju
borilačku vještinu u svom primitivnom bijesu, ali sada su se neki lanci slomili s njegove duše,
preplavili mu um crvenim valom krvožednosti. Srušio bi neprijatelja svakim udarcem, ali oni su
se sklapali oko njega i Brule se stalno okretao onima koje je pokosio dok se stiskao pored Kulla
parirajući i odbijajući svojom hladnom vještinom, ne ubijajući onako kako je Kull ubijao dugim
rezovima i udarcima, već kratkim udarcima i ubodima prema gore.
Kull se smijao luđačkim smijehom. Prestrašena lica kovitlala su se oko njega u
skerletnom požaru. Osjetio je kako mu se čelik zabada u ruku i on žabi svoj mač u treperavom
luku u prsnu kost svog protivnika. Onda se magla stade razilaziti i kralj ugleda kako on i Brule
sami stoje ponad strašnih grimiznih likova koji su ležali svuda po podu.
– Valke mu! Kakvo ubijanje! – reče Brule otirući krv iz očiju. – Kulle, da su ovo bili
ratnici koji znaju koristiti čelik, mi bismo umrli ovdje. Ovi zmijski svećenici ne znaju ništa o
mačevanju i umiru lakše nego i jedan čovjek kojeg sam ubio. A ipak, da ih je bilo još nekoliko,
mislim da bi cijela stvar drugačije završila.
Kull kimne. Divlji poludjeli sjaj nestao je ostavljajući zbunjujući osjećaj velikog umora.
Krv je curila s rana na njegovim prsima, ramenima, rukama i nogama. Brule sam, koji je krvario
iz brojnih posjekotina, baci prema njemu zabrinuti pogled.
– Gospodine Kulle, požurimo da ti žene previju rane.
Kull ga pijano odgurne svojom moćnom rukom.
– Ne, pobrinut ćemo se za to kad s ovim završimo. Ti ipak idi i neka ti pregledaju rane –
naređujem ti.
Pikt se mračno nasmije.
– Vi ste ranjeni više od mene, gospodine kralju... – započe on, onda zastane kao da je
nečega iznenada postao svjestan. – Valke mu, Kulle, ovo nije soba za savjetovanje!
Kull se osvrne i iznenada kao da se magla razišla.
– Ne, ovo je soba u kojoj je Eallal umro tisućama godina ranije – otada se ne koristi i
zovu je Prokletom.
– Onda, bogova mu, ipak su nas prevarili! – bijesno uzvikne Brule udarajući nogom
leševe pred njima. – Natjerali su nas da kao budale uđemo u njihovu zamku! Svojom magijom
mijenjaju izgled svega.
– Onda nam predstoji još većih opakosti – reče Kull. – Jer pravi ljudi koji su savjetnici
Valusije su sada u pravoj dvorani za savjetovanje. Pođimo brzo.
I prepuštajući sobu svojim užasnim čuvarima oni pojuriše kroz hodnike koji su se činili
napuštenima sve dok ne dođoše u pravu dvoranu za savjetovanje. Onda se Kull zaustavi užasno
zadrhtavši. Iz dvorane za savjetovanje čuo se glas koji je govorio i taj je glas bio njegov!
Rukom koja je drhtala on razgrne tapiseriju i zagleda se u sobu. Ondje su sjedili savjetnici
koji su bili posve nalik ljudima koje su on i Brule pobili, a na podijumu stajao je Kull, kralj
Valusije.
On ustukne, u glavi mu se sve kovitlalo.
– Ovo je ludilo! – šapne on. – Jesam li ja Kull? Stojim li ovdje ili je onaj Kull ondje
stvaran, jesam li ja samo sjena koju je netko izmislio?
Bruleova ruka primi ga za rame, divlje ga prodrma, prizove ga svijesti.
– U ima Valke, nemojte budaliti! Zar ste zapanjeni nakon svega što smo vidjeli? Zar ne
22. vidite da su to pravi ljudi koje je opčinio zmijo-čovjek uzimajući vaš lik, kao što su drugi uzeli
njihove? Dosad ste već trebali biti ubijeni, a ono čudovište trebalo je zavladati na vašem mjestu,
bez znanja onih koji vam se klanjaju. Skočite i ubijte brzo ili smo gotovi. Crveni Ubojice, stvarni
ljudi, stoje tu blizu i nitko osim vas ne može ga dosegnuti i ubiti. Budite brzi!
Kull se trgne iz vrtoglavice koja ga je obuzimala, zabaci glavu na svoj stari, prkosni
način. Udahne dugo, duboko poput jakog plivača prije nego što će zaroniti u more; tada,
odbacujući tapiseriju, skoči na podij u jednom lavovskom skoku. Brule je govorio istinu. Tamo
su stajali Crveni Ubojice, čuvari izvježbani da se kreću brzo kao leopard koji napada; bilo tko
osim Kulla umro bi ondje prije nego dosegne uzurpatora. Ali prizor Kulla, koji je izgledao isto
kao i čovjek na podiju, zaustavi ih na mjestu, na trenutak zbunjujući njihove umove i to je bilo
dovoljno dugo. Onaj na podiju krene za svojim mačem, ali prije nego što su mu se prsti sklopili
oko drške Kullov mač mu se zabi među ramena i ta stvar za koju su ljudi mislili da je kralj nagne
se naprijed na podiju i tiho se rasprostre po podu.
– Stoj! – Kullova podignuta ruka i kraljevski glas zaustavi one koji su pojurili i dok su
zapanjeno stajali on pokaza prema stvari koja je ležala pred njima – čije se lice pretvorilo u
zmijsko. Oni ustuknu i s jednih vrata približi se Brule, a s drugih Ka-nu.
Zurili su u kraljeve krvave ruke kad je Ka-nu progovorio:
– Ljudi Valusije, vidjeli ste ovo svojim vlastitim očima. Ovo je pravi Kull, najmoćniji
kralj kome se Valusia ikada klanjala. Moć Zmije slomljena je i vi ste svi pravi ljudi. Kralju Kulle,
što naređujete?
- Podignite leš – reče Kull i čuvari skoče da preuzmu tu stvar.
– Sada me slijedite – reče kralj i on krene prema Prokletoj sobi. Brule, zabrinutog izgleda,
ponudi mu svoju ruku da se nasloni, ali je Kull odbije.
Udaljenost je bila prevelika za kralja koji je krvario, ali naposljetku stigoše pred vrata i on
se divlje, mrko nasmije kad začuje užasnute uzvike savjetnika.
Na njegovo naređenje stražari bace leš koji su nosili među druge i pozvavši rukom sve
druge van iz sobe Kull izađe posljednji i zatvori vrata.
Zadrhti od vala vrtoglavice. Lica su se okretala prema njemu, blijeda i začuđena,
kovitlajući se i miješajući sa stravičnom maglom. Osjetio je kako krv iz njegovih rana curi niz
njegove udove i znao je da je, ako želi učiniti to što je naumio, bolje da to učini brzo ili neće
učiniti uopće.
Njegov mač zastruže u koricama.
– Brule, jesi li ovdje?
– Da! – Bruleovo lice zurilo je prema njemu kroz maglu, pored njegova ramena, ali
Bruleov glas zvučao je kao da je kilometrima i eonima daleko.
– Sjeti se svoje zakletve, Brule. A sada, zatraži od njih da se malo udalje.
Njegova lijeva ruka počisti prostor pred njim dok je zamahivao mačem. I onda, sa svom
svojom snagom koja je ostala u njemu, on u jednom udarcu zabi mač u vrata zabijajući moćno
oružje sve do balčaka i zauvijek zapečativši sobu.
Široko postavljenih nogu, on se pijano njihao okrećući se prema užasnutim savjetnicima.
- Neka ova soba bude dvostruko prokleta. I neka ti truleći kosturi zauvijek leže ondje kao
znak umiruće moći Zmije. Ovdje se zaklinjem da ću loviti zmijo-ljude od jedne zemlje do druge,
od mora do mora, ne mirujući dok ih sve ne pogubim, dok ne pobijedim i ne srušim moć Pakla. U
to se kunem – ja – Kull – kralj – Valusije.
Njegova koljena popustiše dok su se lica njihala i zakovitlala. Savjetnici skočiše naprijed,
ali prije nego što ga uspješe uloviti Kull se složi na podu. Ležao je nepomično, lica okrenuta
prema gore.
23. Savjetnici nahrupiše oko palog kralja brbljajući i podvriskujući. Ka-nu ih stade udarati
stisnutih šaka, divlje psujući.
– Nazad, vi budale! Zar želite istisnuti to malo života što je u njemu ostalo? Kako je,
Brule, je li mrtav ili će preživjeti? – reče ratniku koji se nagnuo nad ispruženog Kulla.
- Mrtav? – sikne Brule nervozno. – Takvog čovjeka nije lako ubiti. Nedostatak sna i
gubitak krvi su ga oslabili – ali Valke mi, mada ima brojne duboke rane, nijedna od njih nije
smrtna. Ipak, nek’ te brbljave budale dovedu žene ovamo istog trena.
Bruleove oči obasja bijesna, ponosna svjetlost.
– Valke mi, Ka-nu, ovo je čovjek kakav nisam znao da postoji u ovom degeneričnom
dobu. Bit će on u sedlu za nekoliko dana i onda neka se svi zmijski ljudi svijeta čuvaju Kulla od
Valusije. Valke mu! Bit će to neobičan lov! Ah, vidim duge godine prosperiteta za svijet na
kojemu na tronu Valusije zasjeda ovakav kralj.
25. Dođe u svako doba, čak i kraljevima, vrijeme kad osjete veliki umor. Tada se zlato trona
pretvara u mjed, svila palače postaje siva. Dragulji u dijademi turobno iskre poput leda širokih
mora; ljudski govor tek je prazno klepetanje lakrdijaševih zvonaca i obuzima te osjećaj
nestvarnog; sunce se pretvara u bakar na nebu i dah zelenog mora više nije svjež.
Kull je sjedio na tronu Valusije i umor ga je savladavao. Pred njim pomicali se u
nepreglednoj, besmislenoj panorami: muškarci, žene, svećenici, događaji i ponovno događanja;
stvari riješene i stvari na koje se trebalo ići. Ali poput sjena dolazili su oni i odlazili ne
ostavljajući ni traga u njegovoj svijesti, osim velikog mentalnog zamora. Ipak, Kull nije bio
umoran. U njemu je postojala čežnja za stvarima koje su bile tako daleko od njega i valusijanskog
dvora. Nemir se komešao u njemu i čudni, blještavi snovi provlačili su se kroz njegovu dušu. Na
njegov poziv dođe k njemu Brule Kopljo-ubojica, ratnik Pikta, sa otoka na Zapadu.
– Gospodine kralju, umorni ste od života na dvoru. Dođite na moju galiju i hajde da malo
lutamo po valovima.
– Ne. – Kull ćudljivo položi bradu na svoju moćnu ruku. – Umoran sam od svih stvari.
Gradovi me ne privlače – a granice su previše tihe. Više ne čujem morske pjesme koje sam čuo
kad sam kao mladić lutao rascvjetanim obroncima Atlantide, a noć je bila sva oživjela od
blještavih zvijezda. Više me ne privlače šume zelene kao nekoć. U meni je nešto čudno i žudnja
koja je izvan svih ljudskih žudnji. Odlazi!
Brule se udalji u sumnjičavom raspoloženju, ostavljajući kralja da razmišlja na tronu.
Onda se jedna dvorkinja prikrade Kullu i šapne:
– Veliki kralju, potražite Tuzun Thune, čarobnjaka. On poznaje tajne života i smrti, kao i
zvijezda na nebu, zemalja pod morima.
Kull pogleda djevojku. Kosa joj je bila kao fino zlato i njene ljubičaste oči bile su čudno
ukošene; bila je lijepa, ali njena ljepota Kullu je malo značila.
– Tuzun Thune – ponovi on. – Tko je on?
- Čarobnjak Stare Rase. Živi u Velusiji, kod jezera Vizija u Kući tisuću ogledala. On sve
zna, gospodine kralju; razgovara s mrtvima i održava razgovore s demonima Izgubljenih
Zemalja.
Kull ustane.
– Potražit ću ga; ali da nikom nisi rekla da idem, jesi li čula?
– Ja sam vaš sluga, gospodaru moj. – ona krotko padne na koljena, ali iza Kullovih leđa
osmijeh na njenim skerletnim usnama postade vrlo lukav, a sjaj u njenim uskim očima bio je
prepreden.
Kull pođe do kuće Tuzun Thune, pored jezera Vizija. Široko i plavo vodeno prostranstvo
jezera protezalo se dok se na lijepoj obali dizala krasna palača; mnogo je čamčića ukrašenih
labuđim krilima lijeno plutalo po njegovoj zamagljenoj površini i odnekud se čuo zvuk lagane
glazbe. Visoka i prostrana, ali skromna, dizala se Kuća tisuću ogledala. Velika su vrata stajala
otvorena i Kull se stade penjati širokim stubama i uđe bez da su ga zvali. Ondje u velikoj odaji,
čiji su zidovi bili od ogledala, pojavi se Tuzun Thune, čarobnjak. Čovjek je bio jednako star
koliko i brda Zalgare; ten mu je bio poput uštavljene kože, ali njegove hladne sive oči blještale su
poput čelika za mačeve.
– Kull od Valusije, napokon u mojoj kući – reče on klanjajući se na staromodan način i
mahnuvši Kullu prema stolici koja je nalikovala tronu.
– Ti si čarobnjak, kako čujem – reče Kull iskreno, polažući bradu na ruku i fiksirajući
ozbiljnim očima čovjekovo lice. – Možeš li činiti čuda?
Čarobnjak ispruži svoje ruke; prsti mu se otvore i zatvore poput ptičjih kandži.
– Zar ovo nije čudo – da ovo slijepo meso poslušno slijedi moje misli? Hodam, dišem,
26. govorim, zar to sve nisu čuda?
Kull je neko vrijeme meditirao, onda progovori.
– Možeš li prizvati demone?
– Da. Mogu prizvati demona koji je opakiji od bilo kojeg drugoga u zemlji duhova – tako
da vas udarim preko lica.
Kull se trgne, onda kimne glavom.
– Ali mrtvi, možeš li razgovarati s mrtvima?
– Stalno razgovaram s mrtvima — baš kao i sada. Smrt počinje po rođenju i svaki čovjek
počinje umirati čim se rodi; čak i vi ste sada mrtvi, kralju Kulle, zato što ste rođeni.
– Ali ti, ti si stariji od svih ljudi; zar čarobnjaci ne umiru?
– Ljudi umiru kad za to dođe vrijeme. Ne kasnije, ne prije. Moje vrijeme još nije došlo.
Kull je u svom umu razmatrao te odgovore.
– Onda se čini da najveći čarobnjak Valusije nije ništa do običnog čovjeka i nasamarili su
me da dođem ovamo.
Tuzun Thune odmahne glavom.
– Ljudi su samo ljudi, ali najveći su oni ljudi koji najbrže nauče najjednostavnije stvari.
Ne, pogledajte u zrcala, Kulle.
Na stropu je bio velik broj ogledala i zidovi su bili od ogledala, savršeno se
nadopunjujući, mada su ogledala bila u mnogo veličina i oblika.
– Ogledala su svijet, Kulle – zabruji čarobnjak. – Pogledajte u moja ogledala i budite
mudri.
Kull odabere jedno od njih i napeto se zagleda u nj. Ondje su se ogledavala ogledala sa
susjednog zida, koja su pak odražavala druga, tako da mu se činilo kao da gleda duž dugog,
svjetlucavog hodnika koji su oblikovala zrcala iza zrcala; a na kraju hodnika kretao se sitni lik.
Kull je dugo tako gledao dok nije shvatio da je lik odraz njega samoga. Zureći, imao je čudan
osjećaj da je sitan; izgledalo je kao da je taj majušni lik pravi Kull, predstavljajući njegove
stvarne proporcije. On se odmakne i stane pred drugo ogledalo.
– Pažljivo promatrajte, Kulle. To je ogledalo prošlosti. – Čuo je kako čarobnjak kaže.
Siva magla mutila mu je vid, veliki oblaci magle, stalno postajući gušći i mijenjajući se
kao duhovi neke velike rijeke; kroz tu maglu Kull ulovi kratak prizor užasa i čudnog; zvijeri i
ljudi kretali su se i njihovi oblici nisu bili ni ljudski ni zvjerski; veliki egzotični cvjetovi svijetlili
su kroz sivilo; visoko tropsko drveće nadvijalo se visoko preko smrdljivih močvara, gdje su se
reptilska čudovišta valjala i zavijala; nebo je bilo stravično zbog letećih zmajeva i nemirno more
valjalo se i rikalo i beskonačno udaralo o muljevitu obalu. Čovjeka nije bilo, ipak čovjek je bio
san bogova i čudni su bili noćomorni oblici koji su klizili kroz gnjusnu džunglu. Borba i pokolj
počivali su tu, baš kao i strahotna ljubav. Smrt je bila ondje jer Život i Smrt idu ruku pod ruku.
Preko sluzavih plaža svijeta čulo se zavijanje čudovišta i nevjerojatni oblici zurili su kroz guste
zastore neprekidne kiše.
– To je budućnost. – Kull je zurio u tišini. – Vidite li – išta?
– Čudan svijet – teško izrekne Kull. – Sedam Carstava srušilo se u prah i zaboravljeni su.
Neumorni zeleni valovi riču preko vječnih brda Atlantide; planine Lemurije od Zapada su otoci u
nepoznatom moru. Čudni divljaci lutaju starim zemljama i nove zemlje čudno izranjaju iz dubina
oskvrnjujući stare oltare. Valusia je nestala i svi narodi današnjice; oni koji će postojati u
sutrašnjici su stranci. Ne znaju za nas.
– Vrijeme ide naprijed – reče Tuzun Thune mirno. – Mi živimo danas; što bismo marili za
sutra – ili jučer? Kotač se okreće i narodi se dižu i padaju; svijet se mijenja i vremena se vraćaju
divljaštvu da bi se ponovno izdigli kroz dug period. Vrijeme Atlantide bilo je, Valusije je bilo i
27. kad vrijeme Valusije bijaše, bijahu Stari Narodi. Da, mi također, zatrli smo izgubljena plemena u
svoju korist. Vi, koji ste došli sa zelenih morskih brda Atlantide da zgrabite drevnu krunu
Valusije, vi smatrate kako je moje pleme staro, pleme onih koji su vladali prije Valusijanaca koji
su došli sa Istoka, u danima prije nego što je bilo ljudi na morskim zemljama. Ali bilo je ljudi kad
su Stara Plemena otišla u pustopoljine i ljudi je bilo prije ljudi, plemena prije plemena. Narodi
prolaze i bivaju zaboravljeni jer to je sudbina ljudi.
– Da – reče Kull. – Ipak, zar nije šteta što ljepota i slava ljudi treba izblijedjeti poput dima
na moru usred ljeta?
– Zbog čega, s obzirom na to da im je to sudbina? Ja ne zdvajam nad izgubljenom slavom
moje rase niti se borim da se ta rasa vrati. Živite sad, Kulle, živite sad. Mrtvi su mrtvi; nerođeni
nisu. Čemu bi bilo bitno to što će vas ljudi zaboraviti kad ste i sami zaboravili tihe umrle
svjetove? Pogledajte u moja ogledala i budite mudri.
Kull odabra drugo ogledalo i zagleda se u nj.
– To je ogledalo najdublje magije; što vidite, Kulle?
– Ništa do sebe.
– Pogledajte pažljivo, Kulle; jeste li to doista vi?
Kull se zagleda u veliko ogledalo i samo je njegov lik koji se odražavao uzvratio pogled.
– Došao sam pred ovo ogledalo – promrmljao je Kull stišćući šaku uz bradu – i oživio
ovog čovjeka. To je van moje moći shvaćanja jer sam ga prvo vidio u mirnim vodama jezera
Atlantide dok ga ponovno nisam vidio u zlatom optočenim zrcalima Valusije. On je ja, sjena
mene samoga, dio mene – mogu ga stvoriti ili ubiti po volji; ipak... – on zastane, čudne misli
šaputale su kroz mutni nemirni njegov um poput sjena šišmiša koje lete kroz veliku pećinu. –
Ipak gdje je on kad ne stojim ispred ogledala? Je li u ljudskoj moći da tako lako oblikuje i
uništava sjene života i postojanja? Kako onda znam da kad se maknem od zrcala, on nestaje u
beskrajnom Ništavilu?
— Ne, Valke mu, jesam li ja čovjek ili je on? Koji je od nas duh onog drugoga? Možda su
ta ogledala prozori kroz koje gledamo u drugi svijet. Misli li on isto o meni? I ako sam duh ja,
kakav to svijet živi s druge strane ovog ogledala? Kakve vojske jašu i kakvi kraljevi vladaju?
Ovaj svijet je sve što znam. Ne znam ništa ni o jednom ni o drugome, kako mogu suditi?
Zasigurno i tamo ima zelenih brda i gromkog mora i širokih dolina u koje ljudi jašu u bitku. Reci
mi, čarobnjače mudriji od većine ljudi, jesu li takvi svjetovi izvan naših svjetova?
– Čovjek ima oči, neka gleda – odgovori čarobnjak. – Onaj koji želi vidjeti prvo mora
vjerovati.
Sati su prolazili i Kull je mirno sjedio ispred ogledala Tuzun Thunea zureći u ono što je
nalikovalo njemu. Ponekad mu se činilo da zuri u nešto plitko; drugi put strašna dubina kao da se
nadvijala pred njim. Poput površine mora bila su ogledala Tuzun Thunea; čvrsta kao more pod
sunčevim kosim zrakama, u tami zvijezda, kad oči ne mogu prodrijeti u njegovu dubinu; široko i
mistično kao more kad sunce udari o njega na takav način da promatraču zastaje dah pred
prizorom strahovitog ponora. Takvo je bilo i ogledalo u koje je Kull zurio.
Naposljetku kralj ustane uzdišući i udalji se i dalje u čuđenju. I Kull se ponovno vratio
Kući tisuću ogledala; dan za danom je dolazio i satima sjedio pred ogledalom. Oči su ga
promatrale, iste kao njegove; ipak Kullu se činilo da vidi razliku – stvarnost koja u njemu nije
postojala. Sat za satom zurio je čudnom silinom u to zrcalo; sat za satom lik mu je uzvraćao
pogled.
Zanemario je poslove u palači i u vijeću. Ljudi su šaputali; Kullov ždrijebao bio je
nemiran u svojoj staji i Kullovi ratnici kockali su se i besmisleno svađali jedan s drugim. Kull
nije mario. Ponekad mu se činilo kao da je na pragu da otkrije neku ogromnu, nezamislivu tajnu.
28. Više nije razmišljao o odrazu u zrcalu kao o svojoj sjeni; ta stvar, za njega, bilo je biće slično
njemu vanjskim izgledom, no u osnovi posve različito od Kulla samog koliko su polovi udaljeni.
Prikaza, činilo se Kullu, imala je zasebnu osobnost od Kullove, nije zavisio o Kullu ništa više
nego što je Kull zavisio o njemu. A dan za danom Kull je sve više počeo sumnjati u kojem svijetu
on živi; je li on sjena, koju je prizvao onaj drugi? Je li umjesto onog drugog on bio taj koji je
živio u svijetu iluzija, sjena stvarnog svijeta?
Kull poče željeti da na trenutak može ući u osobnost onoga iza zrcala, da vidi što se može
vidjeti; ipak ako i uspije proći kroz ona vrata, hoće li se moći vratiti? Hoće li svijet biti jednak
onome iz koga je izašao? Svijet u kojemu je on samo sablasni odraz? Što je stvarnost, a što
iluzija?
Ponekad bi Kull zastao da se upita kako su takve misli i snovi ušli u njegov um, a
ponekad se pitao jesu li došla njegovom vlastitom voljom ili – ovdje bi njegove misli postajale
zbunjujuće. Njegova razmišljanja bila su njegova vlastita; nitko nije vladao njegovim mislima i
mogao ih je prizvati kako mu volja; ipak je li mogao? Nisu li one bili šišmiši, dolazeći i odlazeći,
ne prema njegovoj volji, već po naredbi ili vladavini – koga? Bogova? Žene koja je plela mreže
Sudbine? Kull nije dolazio ni do kakvog zaključka jer je na svakom mentalnom koraku postajao
sve više i više zbunjen maglom iluzornih tvrdnji i pobijanja. Ovoliko je znao: da su mu čudne
vizije ušle u um, leteći nepozvane šapćući iz praznine nepostojanja; nikada ranije nije imao
takvih misli, a sada su mu vladale umom, u snu i na javi, tako da mu se ponekad činilo kao da
hoda u snu; a san mu je bio bremenit čudnim, čudovišnim snovima.
– Reci mi, čarobnjače – reče sjedeći pred zrcalom očiju prikovanih uz svoj lik. – Kako da
prođem kroz ova vrata? Ako ćemo govoriti istinu, nisam siguran da je ovo stvarni svijet i da je
ovaj sjena; naposljetku, ovaj koji vidim mora postojati u nekom obliku.
– Vidi i vjeruj – zujao je čarobnjak. – Čovjek mora vjerovati da bi uspio. Oblik je plitak,
materija je iluzija, materijalnost je san; čovjek jest jer vjeruje da jest; što je čovjek do sna
bogova? Ipak čovjek može biti to što poželi da je; oblik i materija, oni su tek sjene. Um, ego, bit
božjeg sna – to je stvarno, to je besmrtno. Vidite i vjerujte, ako želite uspjeti, Kulle.
Kralj nije posve shvaćao; nikada nije posve shvaćao enigmatične izjave čarobnjaka; ipak
doticale su negdje u dubini njegova bića neke nejasne melodije koje su nalazile odjeka. I tako dan
za danom sjedio je on pred ogledalima Tuzan Thunea. Čak se i čarobnjak nadvijao iza njega
poput sjene.
Onda dođe dan kada se Kullu učini da uspijeva ugledati letimične prizore čudne zemlje;
kroz njegovu svjetlost lebdjele su mutne misli i prepoznavanja. Dan za danom kao da je gubio
dodir sa svijetom; sve stvari činile su se svakim danom sve sablasnijima i nestvarnijima; samo je
čovjek u ogledalu izgledao stvaran. Sada se Kullu činilo da je blizu vrata nekih moćnijih
svjetova; divovski vidici zablistali bi na trenutak; magle nestvamosti bi se istanjile; “oblik je
sjena, materija je iluzija; oni su tek sjene” zvučalo je kao da dolazi iz udaljenih dijelova njegove
svijesti. Sjećao se čarobnjakovih riječi i činilo mu se kao da ih sada gotovo može razumjeti –
oblik i tvar, zar se ne bi i on mogao mijenjati po volji, kad bi poznavao ključ kojim se otvaraju
ova vrata? Kakvi su svjetovi unutar svjetova čekali hrabrog istraživača?
Čovjek u zrcalu kao da mu se smješkao i bio sve bliže, bliže – magla je omatala sve i
odraz je naglo izblijedio – Kull je poznavao osjećaj tog blijeđenja, promjene, stapanja...
– Kull! – krik prelomi tamu u milijun titravih djelića!
Planine se sruše i svjetovi posrnu dok je Kull iznenada bio bačen nazad tim mahnitim
krikom, nadljudski se trudeći, kako i oko čega – nije znao.
Zvuk loma i Kull je stajao u sobi Tuzun Thunea pred skršenim ogledalom, zapanjen i
napola slijep od čuđenja. Pred njim je ležalo tijelo Tuzun Thunea, čije je vrijeme naposljetku
29. došlo, a nad njim je stajao Brule Kopljo-ubojica s čijeg je mača crveno kapalo, a oči su mu bile
raširene od užasa.
– Valke mu! – prokune ratnik. – Kulle, dobro da sam došao!
– Da, no što se desilo? – kralj se borio s riječima.
– Pitajte izdajnicu – odgovori Kopljo--ubojica pokazujući na djevojku koja se u užasu
stisnula pred kraljem; Kull vidje da je to ona koja ga je prva poslala Tuzun Thuneu. – Kad sam
došao vidio sam kako blijedite u zrcalu, kao što dim blijedi na nebu, tako mi Valke! Da to nisam
sam vidio ne bih u to vjerovao, gotovo ste nestali kad vas je moj krik prizvao nazad.
– Da – promrmlja Kull. – Ovaj put gotovo sam otišao iza tih vrata.
– Ovaj zlotvor iskovao je plan vrlo vješto. – reče Brule. – Kulle, zar ne vidite kako je
ispleo i omotao oko vas mrežu magije? Kaanuub od Blaala izveo je zavjeru s ovim čarobnjakom
da vas se riješi i ova cura, djevojka koja pripada Staroj Rasi, bacila vam je bubu u uho da dođete
ovamo. Ka-na je u vijeću tek danas saznao za zavjeru; ne znam što ste vidjeli u tom zrcalu, ali
time vam je Tuzun Thune začarao dušu i gotovo vam je njegovo čarobnjaštvo pretvorilo tijelo u
maglu...
– Da. – Kull je i dalje bio zbunjen. – Ali s obzirom na to da je bio čarobnjak i posjedovao
znanja svih vremena prezirući zlato, slavu i položaj, što je Kaanuub mogao ponuditi Tuzun
Thuneu što bi ga moglo učiniti tako opakim izdajnikom?
– Zlato, moć i položaj – progunđa Brule. – Što prije naučite da su ljudi čak i kad su
čarobnjaci, kraljevi ili robovi, bolje ćete vladati, Kulle. Što ćemo s njom?
– Ništa, Brule – djevojka je jecala i puzala pred Kullovim nogama. – Bila je samo oruđe.
Digni se, dijete, idi svojim putem; nitko te neće povrijediti.
Kad je bio sam sa Bruleom Kull po posljednji put baci pogled na ogledala Tuzun Thunea.
– Možda je kovao zavjeru i prizvao ju, Brule; ne, ne sumnjam u tebe, no ipak – je li
njegovo čarobnjaštvo bilo ono što me je mijenjalo u rijetku maglu ili sam naišao na tajnu? Da me
nisi vratio nazad, da sam izblijedio i raspao se ili sam našao svjetove izvan ovoga?
Brule baci pogled prema ogledalima i slegne ramenima dok se stresao.
– Da, Tuzun Thune ovdje je sakupio sve mudrosti svih paklova. Hajdemo odavde, Kull,
da i mene također ne začaraju.
– Idemo onda – odgovori Kull i izišli su jedan uz drugoga iz Kuće tisuće zrcala – gdje su
možda zatočene duše ljudi.
Nitko više ne gleda ogledala Tuzun Thunea. Čamčići sjaje na obali gdje stoji
čarobnjakova kuća i nitko ne ulazi u kuću ili sobu u kojoj Tuzun Thuneov osušen i uveo leš leži
pred ogledalima od iluzija. To mjesto izbjegavaju smatrajući ga prokletim i mada će kuća stajati
još tisuću godina, koraci više neće odjekivati ondje. Ipak Kull na svome tronu često razmišlja o
čudnoj mudrosti i neizrečenim tajnama koje se ondje skrivaju i pita se...
Jer tamo su svjetovi izvan svjetova, koliko Kull zna, i bez obzira da li ga je čarobnjak
začarao riječima ili opčinio, pejzaži su se otvorili pred kraljevim pogledom iza onih čudnih vrata
i Kull više nije siguran u stvarnost od kada je pogledao u ogledala Tuzun Thunea.
31. Odlomak 1
Bodež bljesne srljajući na dolje. Oštri krik pretvori se u dahtanje. Oblik na grubom oltaru
se grčevito trgne i onda umiri. Nazubljeni kremeni rub prepili okrvavljene grudi i tanki koščati
prsti, strašno osušeni, istrgnu još uvijek kucajuće srce. Pod zapetljanim bijelim obrvama, oštre oči
su blistale svirepom snagom.
Kraj ubojice još su četiri muškarca stajala pred grubom gomilom kamenja koja je
oblikovala oltar Bogova Sjena. Jedan je bio srednje visine, lake građe, oskudno odjeven, njegova
je crna kosa bila sputana uskim čeličnim kolutom u čijem je središtu sjao jedan crveni dragulj.
Što se tiče ostalih, i oni su bili tamnoputi kao i onaj prvi. Ali on je bio lake građe, dok su ovi bili
zdepasti i nakazni, izobličenih udova i zamršene kose koja im je padala preko kosih obrva.
Njegovo lice pokazivalo je inteligenciju i neumoljivu volju; njihova samo zvjersku svirepost.
Četvrti čovjek imao je malo toga zajedničkoga sa ostalima. Bio je za glavu viši, mada mu je kosa
bila crna kao i njihova, njegova je put bila razmjerno svjetla i imao je sive oči. Nesklono je
promatrao ono što se događa.
Istinu govoreći Cormac od Connachta teško da je mogao reći da se tu osjećao opuštenim.
Druidi s njegova otoka Erin održavali su sličan čudni ritual obožavanja, ali nije bio nimalo nalik
ovome. Tamni nasadi drveća skrivali su ovaj mučni prizor obasjan tek jednom bakljom. Kroz
granje jaukao je sablasni noćni vjetar. Cormac je bio sam među ljudima njemu nepoznate rase i
upravo ih je gledao kako čupaju srce iz čovjeka dok je ono još uvijek kucalo. Sada se stari
svećenik, koji jedva da je izgledao kao ljudsko biće, zagledao u tu pulsirajuću stvar. Cormac se
strese, baci pogled prema onome koji je nosio nakit. Je li Bran Mak Mor, kralj Pikta, vjerovao da
je ovaj bjelobradi stari krvnik doista onaj koji može predvidjeti događaje koji će uslijediti
promatrajući krvareće ljudsko srce? Tamne kraljeve oči bile su nedokučive. Bile su čudno
duboke da ih Cormac nije mogao ni pojmiti, jednako kao ni oni drugi ljudi.
– Znamenje je dobro! – divlje izjavi svećenik govoreći više prema dvojici starješina nego
Branu. – Iz ovog pulsirajućeg srca ovog zatočenog Rimljanina čitam – rimska će vojska biti
poražena! Trijumfirat će sinovi vrijeska!
Dva divljaka promrmljaju nešto za sebe dok su im oštre oči gorjele.
– Idite i pripremite svoje vojske za bitku – reče kralj i oni se odgegaju majmunoliko
hodajući. Više ne obraćajući pažnju na svećenika koji je proučavao stravične ostatke na oltaru,
Bran mahne Cormacu. Gal ga je pripravno slijedio. Jednom kad su izašli ispod onog strašnog
drveća pod zvjezdano nebo, slobodnije je disao. Stajali su na proplanku promatrajući duge nasade
njišućeg vrijeska. Blizu njega nekoliko vijugavih vitica je blistalo, njihovi pupovi skrivajući
svojim mirisom horde plemenskih ljudi koji su ležali u blizini. Iza njih gorjele su brojne vatre,
svaka označavajući kamp Cormacovih ljudi, iskušanih borbenih Gala, koji su bili u onoj grupi
koja je tek zadobivala uporište na zapadnoj obali Kaledonija – centar onoga što će kasnije postati
kraljevstvo Dalriadia. Na lijevo od njih, bilo je još mnogo drugih rasplamtjelih ognjišta.
A daleko na jugu vidjelo se još krijesova – još točkica svjetlosti. Ali čak i s te udaljenosti
kralj Pikta i njegov Keltski pomoćnik mogli su vidjeti kako su te vatre posložene prema veoma
pravilnom rasporedu.
– Krijesovi legionara – promrmlja Bran. – Vatre koje su osvjetlale put oko svijeta. Ljudi
koji pale te krijesove pregazili su mnoge rase pod svojim čeličnim petama. I sada – mi, ljudi od
vrijeska stiješnjeni smo leđima uza zid. Što li će biti sutra?
- Mi ćemo pobijediti, kaže svećenik – odgovori Cormac.
32. Bran učini nestrpljivi pokret.
– Mjesečina na oceanu. Vjetar u vrhovima krošanja jela. Zar misliš da se pouzdajem u
njegovo glumatanje? Ili da uživam u klanju zatočenog legionara? Moram ohrabriti svoje ljude;
Gron i Bocah bili su ti zbog kojih sam starom Gonaru dozvolio da čita znamenje. Ratnici će se
bolje boriti.
– A Gonar?
Bran se nasmije.
– Gonar je prestar da vjeruje – u išta. On je bio visoki svećenik Sjena dobri broj godina
prije nego što sam se ja rodio. On tvrdi da je direktni nasljednik Gonara koji je bio čarobnjak u
danima Brule Kopljo-ubojice koji je bio prvi od moje rodne linije. Nitko ne zna koliko je on star
– ponekad mi se čini da je to onaj drevni Gonar sam!
– Napokon – reče rugajući glas i Cormac se trgne kad se nejasni oblik pojavio pored
njega. – Napokon sam saznao da moram, da bi ljudi vjerovali u mene i povjeravali mi se, kao
mudar čovjek izigravati budalu. Poznajem tajne koje bi ti razorile um, Bran, da ti ih otkrijem. Ali
da bi ljudi vjerovali u mene moram se srozati na takve stvari za koje oni smatraju da su magija –
trikovi i uzvici i zvukovi koje ispuštaju zmijaši i kupati se u ljudskoj krvi i pilećim jetricama.
Cormac pogleda starca s novim zanimanjem. Polu-ludi izgled je nestao. Više nije bio
šarlatan, šaman koji mrmlja čarolije. Mjesečina mu je dala novo dostojanstvo koje kao da ga je
učinilo višim, tako da je izgledao kao bjelobradi patrijarh.
– Brane, ondje leže tvoje sumnje. – Mršava ruka pokaže prema četvrtom prstenu vatri.
– Da – kralj mračno kimne. – Cormac – znaš to jednako dobro kao i ja. Sutrašnja bitka
ovisi o onom prstenu vatre. S britonskim kočijama i tvojim vlastitim zapadnjačkim konjanicima,
naš uspjeh trebao bi biti siguran, ali – kao da je sam đavo u srcima svih Sjevernjaka! Znate kako
sam ulovio onu družinu – kako su se zakleli da će se boriti sa mnom protiv Rimljana! A sada kad
je njihov poglavar Rognar mrtav, kunu se da će slijediti samo kralja svoje vlastite rase! Inače će
prekršiti zavjet i prijeći Rimljanima. Bez njih smo osuđeni jer ne možemo mijenjati već
osmišljeni plan.
– Budi srčan, Brane – reče Gonar. – Dotakni dragulj na svojoj željeznoj kruni. Možda će
to pomoći.
Bran se gorko nasmije.
– Sad govoriš onako kako ljudi misle. Nisam budala koja se podčinjava praznim riječima.
Što s draguljem? Istina, čudan je, i do sada mi je donosio sreću. Ali ne trebaju mi dragulji, već
savezništvo tristo ćudljivih Sjevernjaka koji su jedini ratnici među nama koji se mogu
suprotstaviti legijama koje stižu.
– Ali dragulj, Brane, dragulj! – bio je ustrajan Gonar.
– Dakle, dragulj! – nestrpljivo poviče Bran. – Stariji je od svijeta. Bio je star kad su
Atlantida i Lemurija potonule u more. Dao ga je Bruleu, Kopljo-ubojici, prvom iz moga roda,
Atlantiđanin Kull, kralj Valusije, u vrijeme dok je svijet još bio mlad. Kako bismo od toga sada
mogli imati koristi?
– Tko zna? – nejasno reče čarobnjak. -Vrijeme i prostor ne postoje. Ne postoji prošlost i
neće biti budućnosti. SADA je sve. Sve stvari koje su ikada postojale, jesu ili će biti, događaju se
sada. Čovjek je uvijek u središtu onoga što zovemo vremenom i prostorom. Odlazio sam u
vrijeme jučer i vrijeme sutra i oboje su stvarni kao sada – a sve su to snovi duhova! Ali daj mi
sada da spavam i razgovaraj s Gonarom. Možda nam pomogne.
– Što on zna? – upita Cormac trzajući ramenima dok se svećenik povlačio u sjene.
– Je li rekao da mu prvi Gonar dolazi u snove i razgovara s njim? – odgovori Bran. Vidio
sam ga kako radi stvari koje su izvan ljudskog shvaćanja. Ne znam. Ja sam samo nepoznati kralj
33. sa željeznom krunom koji pokušava podići rasu divljaka iz blata u koje su potonuli. Hajdemo
pregledati kamp.
Dok su hodali, Cormac se čudio. Kakvom je to čudnom igrom sudbine takav čovjek
nastao u rasi divljaka preživljavajući tamnija, okrutnija vremena? Zasigurno je bio atavizam,
originalna verzija iz dana kad su Pikti vladali Europom, prije nego što je njihovo primitivno
carstvo palo pred brončanim mačevima Gala. Cormac je znao kako je Bran, vlastitim se snagama
dižući iz zanemarenog položaja sina poglavara klana Vukova, ujedinjujući plemena vrijeska,
zavladao kao kralj nad cijelom Kaledonijom. Ali njegova je vladavina bila slaba i još je mnogo
trebalo prije nego što klanovi Pikta zaborave svoje feude i budu predstavljali prave protivnike
stranim neprijateljima. O bitci sutra, prvoj bitci između Pikta, pod njihovim kraljem, i Rimljana,
ovisila je budućnost Piktskog kraljevstva.
Bran i njegov saveznik hodali su Piktskim kampom, gdje su gomile ratnika ležale
izvaljeni pored svojim malih vatri spavajući ili žvačući napola kuhanu hranu. Cormaca je
impresionirala njihova tišina. Tisuću je ljudi bilo u kampu, a ipak jedini zvukovi bili su
povremeni tihi grleni šumovi. Tišina kamenog doba vladala je dušama tih ljudi.
Svi su bili niski – većina ih je bila iskrivljenih udova. Divovski patuljci; Bran Mak Morn
bio je visok čovjek među njima. Samo su stariji nosili brade i to rijetke, ali im je crna kosa padala
na oči tako da su oštrog pogleda zurili kroz taj zamršeni nered. Bili su bosonogi i odjeveni u
vučje kože. Njihove ruke bile su kaljene udarcima čeličnih mačeva, teških crnih lukova, strijela s
vršcima od kremena, željeza i bakra i batova kamenih glava. Štitova nisu imali, osim grubog štita
od drveta prekrivenog krznom; mnogi su nosili upletene komadiće metala u svoje zamršene grive
kao zaštitu od udaraca mačem. Nekolicina, sinovi duge loze poglavara, bili su dobro oblikovanih
udova i vitki poput Brana, ali u očima sviju blistalo je neutaživo divljaštvo primitivaca.
Ovi su ljudi pravi divljaci, pomisli Cormac, gori od Gala, Britonaca i Germana. Zar su
stare legende mogle biti istinite – da su nekoć vladali u vrijeme kad su se čudni gradovi izdizali
tamo gdje se sada samo more valja? I da su preživjeli poplavu koja je potopila ta sjajna carstva,
ponovno se vraćajući u divljaštvo iz kojega su se jednom digli?
U blizini kampa ljudi iz plemena nalazile su se vatre grupice Britonaca – članova
okrutnog plemena koje je živjelo južno od Rimskog zida, koje je obitavalo u brdima i šumama
sve do zapada, opirući se moćnom Rimu. Bili su to ljudi snažne građe, s blještavim plavim očima
i zamršene žute kose, ljudi koji su nekada vladali plažama Ceanntisha onda kad je Cezar doveo
Orlove na otoke. Ti ljudi, poput Pikta, nisu nosili oklope i bili su odjeveni u grube tkanine i
sandale od jelenje kože. Nosili su male okrugle štitove od tvrdog drveta, okovane broncom,
privezane na lijevoj ruci i duge teške brončane mačeve tupog vrha. Neki su imali lukove, mada
Britonci nisu marili za streljaštvo. Lukovi su im bili kraći nego oni u Pikta i učinkoviti samo u
bliskoj borbi. Ali u blizini vatre ležala su ona oružja koja su učinila britonsko ime strahom i
trepetom među Piktima, Rimljanima i Norvežanima podjednako. U svjetlosti vatre stajalo je
pedeset brončanih bojnih kola sa dugim okrutnim oštricama koje su stršale s njihovih bokova.
Takva oštrica mogla je raskoliti pola tuceta ljudi odjednom. U blizini kola, pod budnim očima
svojih čuvara, pasli su konji – veliki, okretni pastusi, hitri i moćni.
– Da ih bar imamo više! – promrmlja Bran. – S tisuću bojnih kola i s mojim strijelcima
mogao bih legije stjerati u more.
– Slobodna britonska plemena s vremenom će pasti pod Rimom – reče Cormac. -Trebali
bi juriti pridružiti vam se u vašem ratu.
Bran bespomoćno odmahne.
– Kelti su nestalni. Ne mogu zaboraviti stare feude. Naši stari pričali su nam kako se nisu
mogli ujediniti čak ni kad je Cezar došao s Rimljanima. Ne mogu se ujediniti ni protiv
34. zajedničkog neprijatelja. Ovi su mi ljudi došli zato što su u nekom sukobu sa svojim poglavarem,
ali ne mogu se osloniti na njih.
Cormac kimne glavom.
– Znam; Cezar je pokorio Gale tako da je okrenuo jedno pleme protiv drugoga. Moji
vlastiti ljudi okreću se kako se plima okreće. Ali od svih Kelta, Cymry su najviše nestalni,
najmanje stabilni. Prije tek nekoliko stoljeća moji vlastiti Galski preci protjerali su Erin iz Cymric
Danaansa jer mada su bili brojniji od nas, napali su nas kao zasebna plemena, a ne kao narod.
– A tako su Britonci Cymrica dočekali i Rimljane – reče Bran. – Ovi će nam biti od
pomoći sutra. Za dalje ne mogu reći. Ali kako da očekujem lojalnost od stranih plemena kad
nisam siguran u vlastite ljude? Tisuće ih se skriva u brdima. Ja sam kralj samo po imenu. Nek’
sutra pobijedim i svi će se sjatiti oko mene; ako izgubim, razletjet će se poput ptica na hladnom
vjetru.
Kor grube dobrodošlice dočeka dvojicu vođa dok su ulazili u kamp Cormacskih Gala.
Bilo ih je pet stotina, visokih okretnih momaka, crnokosih i sivookih, držanja ljudi koji su živjeli
samo za rat. Mada nisu odavali discipliniranost, imali su ozračje sistematičnosti i praktičnosti
koje nije bilo među Piktima i Britoncima. Ti ljudi bili su posljednja keltska vrsta koja je osvojila
Otok i njihova barbarska civilizacija bila je na mnogo višem stupnju nego ona u Cymrica. Preci
Gala naučili su umjetnost ratovanja na širokim ravnicama Scytha i na dvorovima faraona gdje su
se borili kao plaćenici Egipta, a mnogo od onoga što su naučili donijeli su nazad u Irsku sa
sobom. Bili su izvrsni kovači te nisu bili naoružani nespretnim brončanim mačevima, već
vrhunskim čeličnim oružjem.
Nosili su krasno ispletene kiltove i kožne sandale. Svaki je nosio lagani oklop od veriga i
šljem bez vizira, ali to je bio samo njihov obrambeni oklop. Kelti, Gali ili Britonci bili su skloni
suditi čovjeka po količini oklopa koju je nosio. Oni Britonci koji su se sukobili s Cezarom tvrdili
su da su Rimljani kukavice jer su se omatali u metal, a mnogo stoljeća kasnije irski su klanovi
mislili isto o oklopima od veriga normanskih vitezova od Strongbowa.
Cormacovi ratnici bili su konjanici. Nisu poznavali ni cijenili upotrebu luka. Nosili su
neizbježne okrugle, metalne štitnike, bodeže, duge ravne mačeve i lagane jednoglave sjekirice.
Konji su im bili privezani u blizini – životinje jakih kostiju, ne tako masivni kao oni koje su
Britonci uzgajali, ali brži.
Branove se oči ozariše dok su njih dvojca hodali kroz kamp.
– Ovi ljudi su iskovani u ratu! Vidi kako oštre svoje sjekire i rugaju se onome što će sutra
doći! Da su bar svi ljudi u kampu tako vjerni kao tvoji ljudi, Cormac! Onda bih s podsmijehom
dočekao legije kad sutra stignu s juga.
Ulazili su među sjevernjačke vatre. Tristo ljudi sjedilo je kartajući, oštreći oružja i
ispijajući pivo od vrijeska koje su im pribavili piktski saveznici. Promatrali su Brana i Cormaca
ne sa prevelikim prijateljstvom. Bila je očita razlika između njih i Pikta i Kelta – razlika su bile
njihove hladne oči, njihova jaka sumnjičava lica, samo njihovo držanje. Ovdje je bilo oštrine i
divljaštva, ali ne i divljeg, prodornog bijesa Kelta. Ovdje je bilo svireposti udružene sa mračnom
odlučnošću i stoičkom tvrdoglavošću. Silovitost britanskih klanova bila je strašna, nadmoćna. Ali
nisu imali strpljivosti; neka ih savlada skora pobjeda i vjerojatno će se pogubiti i raspršiti ili se
početi međusobno sukobljavati. U ovima što su se bojali mora postojala je strpljivost hladnog
plavog Sjevera – trajna odlučnost da će se držati zajedno pa što god se desilo, jednom kad se
okrenu prema svom cilju.
Bili su divovskog rasta; masivni, a ipak okretni. Nisu dijelili keltsku ideologiju o
oklopima jer činjenica je bila da su bili odjeveni u teške oklope od pločica koji su im dosezali do
pola bokova, nosili teške rogate kacige i teške štitnike za noge, a željezom okovane bile su i
