SlideShare a Scribd company logo

Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma

•
•
zoran radovic
zoran radovic

zoran

Internet
1 of 169
Download to read offline
GILES KRISTIAN SINOVI GROMA Gavran KNJIGA DRUGA Preveo s engleskoga Mladen Jurčić
Sinovi groma posvećeni su mojim roditeljima, koji su poslali povoljne vjetrove i donijeli mi sreću.
Popis likova NORDIJCI Osric (Gavran) Sigurd Srećković, jarl (poglavar) Olaf (Ujak), zapovjednik Zmije Knut, kormilar Zmije Bragi Jaje, zapovjednik Fjordskoga jelena Kjar, kormilar Fjordskoga jelena Asgot, godi, svećenik boga rata Tyra Crveni Svein Crni Floki Bjarni, Bjornov brat Bjorn, Bjarnijev brat Bram Medvjed Bothvar Arnvid Aslak Gunnar Halfdan Halldor, Flokijev rođak Hastein Hedin Krezubi Ingolf Kalf Orm Osk Osten Ulf Yrsa Svinjski nos ZAPADNI SASI (Područje Wessexa) Ealdred, starješina i rođak kralja Egberta Cynethryth, njegova kći Otac Egfrith, redovnik Gytha Ulfbert Penda Mauger Baldred Cynric Wiglaf FRANCI Kralj/car Carolus (Karlo Veliki) Alkuin, njegov savjetnik Fulcarius, zapovjednik obalne straže
Radulf, nadzornik Benart, vojnik Arthmael, vojnik Winigis, ribar Borgon, biskup Aix-la-Chapelle Arno, svećenik Berta, nadstojnica samostana DANCI Steinn, Ingin sin Rolf BOGOVI Odin, Otac Svijeta, bog rata i ratnika, mudrosti i pjesništva Frigg, Odinova žena Thor, ubojica divova i bog grmljavine, Odinov sin Baldr Lijepi, Odinov sin Tyr, gospodar bitaka Loki, smutljivac, otac laži Ran, majka valovlja Njörd, gospodar mora, bog vjetra i plamena Frey, bog plodnosti, braka i stvari koje rastu Freyja, božica ljubavi i spolnosti Hel, božica podzemlja, a ujedno i naziv za podzemni svijet u kojemu prebivaju mrtvi, pogotovo oni koji su umrli od bolesti ili starosti Völund, bog nakovnja i iskustva Eir, božica vidarica i Friggina poslužiteljica Heimdall, nadstojnik bogova MITOLOGIJA Aesir, nordijski bogovi Midgard, mjesto gdje žive ljudi, svijet Asgard, prebivalište bogova Valhala, Odinova dvorana poginulih Yggdrasil, Drvo svijeta, sveto mjesto za bogove Hugin (Misao), jedan od dva gavrana što pripadaju Odinu Munin (Sjećanje), jedan od dva gavrana što pripadaju Odinu Mjöllnir, Thorov čarobni čekić Gjallarbru, most do podzemlja Modgud, divovska žena koja čuva most preko rijeke Gjoll Gjallarhorn, »rog uzvika« u koji će Heimdall zatrubiti da oglasi početak Ragnaröka Urd, jedna od Norni Fimbulvetr, »strašna zima«, nagovijestit će početak Ragnaröka Bifröst, Dugin most, spaja svjetove bogova i ljudi Ragnarök, smak bogova Valkire, bića koja odlučuju tko će umrijeti Norne, tri tkalje ljudskih sudbina Fenrir, moćni vuk Jörmungand, midgardska zmija Bilskirnir, »Prasak munje«, Thorova dvorana
Fafnir, »Grlitelj«, zmaj koji čuva veliko skriveno blago Sleipnir, sivi Odinov konj s osam nogu Tanngnjóst (Škrgutavi) i Tanngrísnir (Iskeženi), jarci koji vuku Thorova kola Gleipnir, čarobni lanac iskovan od planinskoga korijenja i ptičje pljuvačke, kojim je sputan vuk Fenrir
Borci željeznom oružju vični, Brod svoj gone jakim veslima od smrče K’o zmija vijugavom franačkom rijekom. Postadoše brača po ljutomu boju Sasi, Danci, norveški prvaci, Pa plove, bježeć’ od careva gnjeva, Daleko od fjordova i modrih planina, Pučinu su prešli, gonjeni olujom, Jer slave ih bogata riznica čeka. Gavranova saga
Proslov Jeste li ikad plovili na dugomu brodu? Ne na zdepastoj, čvrstoj trgovačkoj lađi nazvanoj knorr, koja se, krcata robom, morem sporo valja poput tegleće marve, nego na vitkomu, ubojito brzom brodu sa zmajevom glavom koji svima ulijeva strah u kosti. Jeste li kad stajali na pramcu dok vam je slani vjetar mrsio kosu, a veliki brod, nalik na zvijer s jakim, zaobljenim prsima, klizio kroz pjenu valova, Raninih bjelokosih kćeri? Jeste li se ikad otisnuli tragom kitova, u društvu preplanulih ratnika koje je očeličio vjetar, a sam im je moćni Odin, gospodar rata, podario rijetku vještinu rukovanja sjekirom i mačem? Tijekom svojih smrtonosnih pothvata ti ljudi hrane vukove, orlove i gavrane, a to sam i ja činio. Živio sam s njima, zadovoljan svojom sudbinom, iako bi sljedbenicima Bijeloga Krista, odjevenima u suknje, prostrujali gađenje i mučnina kad bi doznali za moja djela, a ne bih se začudio ni da se slede od straha. Po svom rođenju neke su osobe bliže bogovima od drugih. Pokraj Urdinoga izvora, pod korijenjem velikog drva života nazvanoga Yggdrasil, sudbinske sestre Norne, gospodarice sadašnjosti i budućnosti, pomoću niti ljudskih života tkaju uzorke pune boli i patnje, slave, bogatstva i smrti. No njihovi starački prsti jamačno su se umorili od tkanja mog života. Ali čekajte! Pivo mi je podmazalo jezik, pa sad nesuvislo brza. Uđi, Arnore! Namjesti slamu, Gunnkele! Cijela noć je pred nama, a put je dalek, naime, ako mi sjećanja nisu iscurila iz staračke glave kao iz truloga vjedra. Sinoć ste čuli tek početak priče, iz roga s medovinom posrkali ste samo pjenu, a sad ćemo zajedno još više popiti. Tako je, Hallfrede, raspiri tu žeravicu, neka plameni jezici zaplešu i poskakuju poput vatre u kovačnici samoga Volunda! Da, da, tako je! Ingvare, zaklinjem te Thorom, daj malo hrane tom svom oronulomu psu jer već cijeli sat žvače cipelu nekog jadnika! Nije li ovdje i bucmasta Runa? Šteta! Dvije punašne sise najbolji su poticaj starcu da još malo pozlati svoju priču. Priznajem da nisam pjevač. Poznajem samo pjesmu mača i šapat velike sjekire sa širokom oštricom dok njome mašem pred neprijateljskim obrambenim zidom napravljenim od štitova. No pjevači kao da te priče izvlače duboko iz guzice, pa slušatelji ne mogu osjetiti miris cvijeća, nego samo miris prdeža. Pripovijedaju da je Sigurd jedan od Aesira, asgardskih bogova, pa mačem ubija planinske divove, a Gavran iz njihovih priča crvenooko je čudovište, ružna zvijer koja sije smrt. Fuj! Što oni znaju? Jesu li se otisnuli za kitovima u društvu Sigurda Srećkovića? Kurvini sinovi! Sigurd je bio samo čovjek. Mač mu je bio kao i svaki drugi, a majstor vješt svom zanatu iskovao ga je od željeza i čelika. A što je sa mnom? Jesam li čudovište? Nekad sam čak slovio... kao prilično zgodan, ili sam barem bio mlad, a to je dovoljno. Iz drvodjeljina učenika, iz dječaka koji se šuljao rubovima sela, razvio sam se u vuka, pripadnika vučjega čopora, a pridružio sam se i ratničkomu bratstvu. Postao sam ubojica i čovjek koji prkosi valovima. I zato, dignite sidro i razvijte staro, istrošeno jedro. Sutrašnji posao je još daleko, a noć se pruža pred nama poput zvijezdama obasjane pučine u proljetnoj noći. Dakle, otisnimo se...
Prvo poglavlje Ako izdate prijateljstvo, nećete doživjeti prve sjedine. Jer bratstvo je čast iskovana od prisege, jaka kao medvjed, brza kao zmajski brod, a osvetoljubiva poput mora. Postanete li izdajica bratstva, gotovi ste, a starješina Ealdred iz Wessexa izdao nas je. Kad smo razvili jedra i uvukli vesla napravljena od smrekina drva, ljudi su počeli pregledavati opremu. Brusovima su oštrili mačeve i strpljivo poravnavali ureze na oštricama nastale u borbi. Pravilno struganje nadjačavalo je tihi razgovor i pljuskanje Zmijina pramca koji je klizio kroz valove, a na mene je djelovalo vrlo umirujuće. Ratnici su preko koljena položili žičane oklope brynje pa su provjeravali ima li oštećenih kolutova kako bi ih zamijenili novima koje su skinuli s oklopa poginulih boraca. Stenjući od napora, dva su Nordijca jedan drugomu dobacivali tešku vreću, punu grubog pijeska. Ako u nju stavite oklop i onda je bacate, pijesak će očistiti hrđu, pa će vam oprema biti kao nova. Drugi su brynje mazali ovčjom masti, oko balčaka mačeva omatali su nove trake i tanku mjedenu žicu, ili su popravljali drške na štitovima, a na daske su razapinjali nove kože. Čekićima su ravnali udubljenja na šljemovima, vrhove na kopljima tako su ubojito izbrusili da ste njima mogli probosti puža i izvući ga iz školjke, a provjeravali su i sjekire kako ne bi već pri prvom zamahu odletjele s drški. Vagali su srebro i pregledavali krzna, svađali se, mrmljali, ili su se hvalili plijenom koji su nagomilali u putne škrinje. Iz brada i kose iščešljavali smo buhe, ponovno smo proživljavali bitke, preuveličavali svoja djela i srčanost, igrali stratešku igru na ploči, nazvanu tafl i provjeravali šuper na Zmiji, a u čizme smo gurali kožnate trake kako bismo popunili rupe. Liječili smo rane, izmjenjivali priče o prijateljima koji sad sjede na klupi u Odinovoj Valhali i s njim piju medovinu, gledali smo kako nam galebovi lete visoko nad glavama, ili smo naprosto uživali u škripanju broda i tihomu zveckanju snasti. Cijelo smo vrijeme bili uvjereni da nam je Njörd, morsko božanstvo koje se blagonaklono odnosi prema svojim štovateljima, vjetrom napunilo jedra, pa ćemo uskoro ugledati točkicu na obzoru, a to će biti Fjordski jelen, brod kojim je bježao naš protivnik. Osjećali smo da nas je božanstvo blagoslovilo jer nas je tjerao jak vjetar, pa smo dobro napredovali, a Wessex smo vidjeli još samo kao zelenu traku na sjevernom obzoru. Ako nam Njörd ostane sklon, Sigurd će ploviti i noću kako bi pokušao smanjiti udaljenost između nas i Fjordskoga jelena, a kad stignemo taj brod i izdajice koje su na njemu plovile, niz mačeve i sjekire poteći će nam krv. Svećenik Asgot, godi, kako smo ga nazivali, iz vreće je izvadio zeca. Bila je to prljava životinja koja se jamačno bjesomučno bacakala i grebla još otkako smo isplovili jer joj je krzno bilo natopljeno znojem, usta krvava, a oči pune divljega straha. Svećenik je zeca staračkom rukom uhvatio za glavu, a onda je izvukao nož ubojita izgleda i zario ga u prsa životinji koja se koprcala, a njezine duge noge bespomoćno su trčale po zraku. Asgot joj je prevukao oštricu preko trbuha, pa je dio utrobe pao na brodski obod, a zec je još mlatarao nogama, kao da se nada da će pojuriti preko ljetne livade. Obrisavši nož u zečju dlaku godi ga je spremio, a onda je iščupao ostatak utrobe – srce koje je još kucalo i isprepletena crijeva, pa je sve to, zajedno sa zecom, bacio u more. Neko smo vrijeme gledali kako valovi odnose malu žrtvu, a onda nas je Zmija ponijela dalje, dok je zec nestao u valovima, Raninim kćerima. Asgot je cijelo vrijeme razgovarao s bogovima i molio ih da nas blagoslove mirnim morem i lijepim vremenom. Otac Egfrith se prekrižio kako bi od sebe odagnao Asgotovo drevno bajanje, a mislim da je i on mrmljao zaštitne čarolije, ali nisam mu se približavao kako mi se u uši ne bi poput crva uvukle te Kristove riječi.
Čekala nas je vrlo krvava bitka, u kojoj će biti mnogo prosutih utroba. Starješina Ealdred iz Wessexa i njegov najbolji borac Mauger bili su ništarije, slinavi kurvini sinovi koji su nas sve izdali. Starješina je imao svetu knjigu s evanđeljima koje je preveo sveti Jeronim, a mi smo je ukrali mercijskomu kralju, no sad je taj žablji šupak Ealdred žurio da to kršćansko blago proda franačkomu caru Karlu Velikomu, ili kralju Carolusu, kako su ga neki nazivali. Crv kojega smo progonili obogatit će se kao kakav vladar, nakon što nas je izdao i napustio, uvjeren da smo poginuli. Ali Ealdredov Bog i njegov miroljubivi Sin nisu bili dovoljno jaki da pomognu bjeguncu da ostvari svoj naum. Neće ga moći spasiti od nas jer mi štujemo prave bogove, stara božanstva koja nebo još tresu grmljavinom, a ocean proklinju valovima visokima poput litica. Vjerovao sam da ćemo tog ljigavoga crva uhvatiti već sutra ili prekosutra jer Englezi ne poznaju Fjordskoga jelena i nemaju pojma kako njime treba upravljati. Brodovi su poput žena, ne možete ih sve dodirivati po istim mjestima i nadati se da će ishod biti jednako zamaman. No Sigurd je prisno osjećao svaki centimetar Zmije, a njegov kormilar Knut poznavao je svako zrnce soli u uzbibanim valovima. Zato ćemo nedvojbeno uhvatiti Engleze, a onda ćemo ih pogubiti. »Ti kršćani znaju kako treba povraćati, Gavrane!«, primijeti Bjorn, a zubi su mu zablistali u sunčevoj svjetlosti. »Mislim da će se ribe danas dobro najesti.« »A kad budemo jeli ribe, s njima ćemo gutati i kršćansku bljuvotinu«, odgovorio sam jezikom Nordijaca, kako me Cynethryth ne bi razumjela. Ona i Penda nagnuli su se preko ruba broda pa su povraćali u inače tako mirno more da je Bjornov brat Bjarni izbacivao vodu iz korita Zmije nevoljko poput krave koju vode na klanje. Ponekad sam gledao kako se brod penje i ponire na valovima poput gipkoga morskog stvorenja, dok je voda neprestano navirala kroz mjesta na kojima je bio spojen njezin lijepi trup, ali danas nije bilo tako. Pučina je bila spokojna poput jezera čiju površinu mreška povjetarac, ali Saksoncima su se ipak okretali želuci. Nordijci su se cerili, ismijavajući nove pripadnike posade zbog nevolje koja ih je snašla, pa iako sam sažalijevao Cynethryth, bilo mi je drago što se ovaj put ne rugaju meni, naime, u prijašnjim sam danima i ja često povraćao u more. Zapadni Sas Penda bio je jedan od najokrutnijih boraca koje sam poznavao, a kod Caer Dyffryna gledao sam kako ubija Velšane sve dok zeleni pašnjak nije postao sklizak od krvi, no sad se više nije doimao opako, jer mu je bljuvotina lijevala po morskoj površini, mirnoj poput stakla. »Jebote, nije prirodno da plutamo na drvu koje je inače dobro samo za potpalu«, prokomentirao je kad se okrenuo i nadlanicom obrisao usta. »To ne priliči uljuđenoj osobi«, zarežao je, pa sam se nacerio jer je Penda bio uljuđen kao stari kabao pun otpadaka. Sigurd mi je uputio povjerljivi osmijeh jer znao je da sam ne tako davno i ja bio na Pendinu mjestu, no čak ni tada Zmiju nikad ne bih opisao kao »drvo za potpalu«. Oduvijek sam se divio brodograditeljskoj vještini majstora koji su je izradili jer sam bio djetić staroga drvodjelje Ealhstana, pa sam smjesta prepoznao iznimno obrađeno drvo. Zmija je bila prava ljepotica, napravljena od dvjesto hrastovih stabala, na sredini široka pet metara, a dugačka više od dvadeset. Isprva joj se sa svake strane moglo smjestiti šesnaest veslača, ali Sigurd je na pramcu i krmi podigao platforme, pogodne za bitku, pa je na svakoj strani preostalo mjesta za trinaest veslača. Sad se posada sastojala od trideset dva muškarca i jedne žene. Po mom mišljenju, malo smo se gurali, ali nije nam baš bilo neudobno. Olaf mi je pričao da je za vrijeme jednoga od Sigurdovih pohoda, kad još nije bilo Fjordskoga jelena, a tek su izgradili Zmiju, taj brod nosio dvostruku posadu od sedamdeset ratnika, pa su se jedni odmarali dok su drugi veslali. Tako što svakako je korisno kad dođe do borbe, ali nisam mogao zamisliti da spavaonicu dijelim s toliko ljudi koji smrde na prdež. Brod je imao mali otvoreni tovarni prostor za robu i namirnice te čvrsti jarbol i kobilicu. Visina mu je iznosila četrnaest platnica, imao je veliko četvrtasto, vuneno,
crveno obojeno jedro, a na pramcu je stajala glava Jörmunganda, midgardske zmije koja se obavija oko svijeta. Izblijedjele crvene zmijske oči preko sive pučine zurile su u našu budućnost. Svaki Norvežanin na brodu, svaki ratnik koji je sjedio na putnoj škrinji u koju je pohranio svoju imovinu, poštovao je Zmiju kao vlastitu majku, volio ju je kao ženu, a u njoj je uživao kao u društvu drolja. Cynethryth se okrenula i obrisala znoj s čela, a nimalo ne pretjerujem kad kažem da joj je lice pozelenilo poput mlade paprati. Očito se zbog mog pogleda neugodno osjećala, pa sam, okrenuvši glavu, Crnomu Flokiju pokazao da se između oplatnica odlijepio šuper, koji se sastojao od užeta namazanoga katranom. Nešto je progunđao, a onda je kvrgavim palcem pritisnuo tanko uže i vratio ga na mjesto. Nekoć sam mislio da me Floki mrzi, ali poslije smo se zbližili, kako dolikuje braći po maču, no danas se ponovno osjećao jadno i zamišljeno. Činilo se da ocu Egfrithu ljuljanje Zmije nimalo ne smeta, a možda ga je morska bolest mimoišla jer mu je jednom Glum udarcem mača razbio glavu. Što je bilo još gore, redovnik je od udarca možda prolupao jer se odlučio ukrcati na brod iako je neobično da duhovnik plovi na brodu punom neznabožaca. Neprestano je šmrcao, a bio je nalik na maloga morda, lasicu, no, začudo, divio sam mu se jer mu je jamačno bilo jasno da ga svatko od nas može zgnječiti kao lasicu ako nam pruži i najmanji povod, ili jednostavno zato što nam je dosadno. Doduše, taj Kristov sluga bio je uvjeren da će Zmiju pretvoriti u brod pun kršćana, a hvalio se i da je njegov Bog vodu pretvorio u vino. No ako mene pitate, pokrštavanje Nordijaca bilo bi nalik pretvaranju vina u mokraću. Možda se čak nadao da ćemo Zmiji promijeniti ime, pa ćemo je nazvati Sveti duh, Jeruzalem, Kristov blagoslov, ili tko zna kako. Ako to misli, Egfrith je budala! Fjordskoga jelena nismo ugledali ni kad je dnevnu sparinu rastjerao prohladni povjetarac koji je zapuhao s mora, a sunčeva zlatna kugla otkotrljala se prema zapadu. Na pramcu Zmije Jörmungandova glava blago je kimala na valovima, a izblijedjele crvene oči zurile su preko pučine ne bi li ugledale bratski brod. Činilo se da zmijska glava reži, pa mi je palo na um da će slavodobitno zatuliti kad ugleda Fjordskoga jelena. »Možda je ono svinjsko govno promijenilo smjer i otplovio prema istoku kako bi nas zavarao«, primijeti Olaf pa peharom zagrabi kišnicu u bačvi i otpije. Stajao je pokraj Knuta, koji je rudu kormila držao samouvjereno kao da je uhvatio ženu za ruku. Iza njih, na platformi podignutoj za borbu stajao je Sigurd i motrio pučinu, a sunce koje je tonulo prema obzoru, rubu svijeta, zlatnim mu je zrakama obasjavalo dugu, svijetlu kosu. »Misliš li da je tako lukav?«, upita Knut, pa hrakne i preko Zmijine ograde ispljune grudu sluzi. Olaf slegne ramenima. »Po mom mišljenju, dovoljno je razuman da more prijeđe najkraćim putem te da onda uz samu obalu pođe prema istoku, a nije prelazio otvorenu pučinu kao što smo mi učinili«, javi se Sigurd. »Ući će u ušće Sicaune, velike rijeke koja se probija u samo srce Franačke.« Olaf sumnjičavo podigne gustu obrvu, ali bio sam uvjeren da Sigurd ima pravo. Kao kršćanski plemić Ealdred nije, poput nas neznabožaca, trebao pomno izbjegavati franačke brodove koji su vršili ophodnje duž obale, ali se zato više od nas trebao bojati otvorene pučine, jer iako su uvjeti za plovidbu trenutno bili savršeni, vrijeme se moglo iznenada promijeniti, a ako bi u brod počela nezadrživo nadirati voda svatko bi poželio da je ostao na kopnu. K tome, Ealdred nije poznavao Fjordskoga jelena. Na Olafovu neurednom bradatom licu neprestano je počivao sumnjičavi izraz, kao kad se pas smjesti u hrpu slame. »Dakle, taj engleski list za brisanje guzice drži se obale kao majčine sise, pa mu zato nije bilo ni traga«, zaključio je. Ne odgovorivši, Sigurd napući usnice i počeše se po zlatnoj bradi. Gledao je veliko jedro kao da proučava kako ga vjetar nadima i mreška. Motrio je ples debele užadi i smjer valova, a
onda je bacio pogled na zalazeće sunce koje je pružalo pouzdanu naznaku smjera od istoka prema zapadu. Izvio je debele usnice kao vuk prije nego što će zarežati, jer ako je točno pretpostavio da je Ealdred preko mora prešao najkraćim putem pa sad plovi sjeverno, duž franačke obale, onda ćemo, kad se dohvatimo kopna, morati izabrati dobro sidrište s pogledom na otvoreni kanal. Poslije toga preostaje nam samo da čekamo. U sumrak smo doplovili do obale. Franačka! U to vrijeme ništa nisam znao o toj zemlji, ali i sam naziv imao je određenu težinu. Bila je to snažna riječ, koja je, barem za neznabožačke uši, sadržavala prijetnju naoštrena čelika, strašnih ratnika i novih, proždrljivih čarolija kojima je zračio Bijeli Krist. Franački kralj zvao se Carolus, gospodario je kršćanskim svijetom, a imao je carski naslov. Rimljani su tako nazivali svoje kraljeve, koji su vladali dalekim zemljama, prostranima poput samog neba pod kojim su se pružale. Unatoč svojoj odanosti Bogu kojega su čavlima prikovali na križ, car Carolus bio je najveći ratnik na svijetu. »Možete li vi to nanjušiti?«, poviče otac Egfrith. Stajao je na pramcu Zmije, ali dobro se čuvao da ne dotakne izrezbarenu Jörmungandovu glavu, možda se bojao da zmija voli okus kršćana. »Možete nanjušiti pobožnost«, izjavio je živahno njuškajući, a njegovo lasičje lice zadobilo je zadovoljan izraz. Pred nama se dizala obala, niska zelena crta, ispresijecana sivim stijenama. »Franci su bogobojazni ljudi, a njihov kralj je svjetlo u mraku, pročišćujuća vatra koja ljude odvraća od pokvarenosti. Nalik je na veliku vatru svjetionika koja plamti na vjetru, a brodove spašava da se ne razbiju o obalu«, nastavio je s nedoličnim zadovoljstvom. »Budemo li imali sreće, Gavrane, srest ćemo tog velikoga kralja pa ćeš možda imati prilike očistiti svoju crnu dušu, jer kažu da je Carolus velikodušan, milostivi kralj, a Bog ga voli. Ostruži grijeh s duše kao što s teleće kože stružu salo. Svemoćni Krist zgrabit će Sotonu za kvrgavi gležanj pa će ti ga izvući iz krvavoga oka.« Lasičje lice razvuklo se u takvo cerekanje da sam se pitao bih li mu to keženje zabio skroz otraga u glavu. No onda sam se nasmiješio, jer iako je Egfrith mislio da sam đavolje sjeme, bezvrijedno poput puževe sluzi, nešto mi se kod njega sviđalo. Ili ne, nije mi se čak niti sviđalo, nego me mališan zabavljao. »Tvom Bogu trebat će snažne ruke, redovniče, ako iz svih nas želi iščupati đavla«, odgovorio sam, širokim pokretom pokazavši nordijsku posadu Zmije. »Možda će Sotonu pronaći kako se skriva pod Bramovim pazuhom, ili vreba u Sveinovoj guzici.« »Grijeh se ne može nikamo skloniti, mladiću«, zadirkivao me dok se Zmija penjala na opaki val, pa je redovnik izgubio ravnotežu i posrnuo, ali nije se pridržao za Jörmungandovu glavu. »Jer plaća grijeha je smrt, ali Bog nam kroz našega Gospodina Isusa Krista daruje vječni život!« »O čemu to cvrči taj mališan, Gavrane?«, zanimalo je Crvenoga Sveina, koji se okrenuo prema meni, a golemu je glavu nagnuo na stranu. Kroz gustu crvenu kosu provlačio je novi bjelokosni češalj, a jamačno je već zaboravio onaj stari, kojemu su nedostajali zupci. Svein je bio najkrupniji čovjek kojega sam ikad vidio, zastrašujuć šutljivi ratnik, a oca Egfritha gledao je kao kad lovački pas, pun ožiljaka iz bitaka, motri zaigrano štene. »Kaže da njegov Bog u tvojoj guzici želi potražiti Sotonu«, izvijestio sam ga na jeziku Nordijaca. »Odgovorio sam da ćeš možda uživati u tome.« Ostali su se nasmijali, ali Svein se namrštio skupivši čupave obrve nad gomoljastim nosom. »Reci mu da se njegov Bog i on mogu poslužiti svime što mi izlazi iz guzice«, izjavio je, a nazočni su razdragano povikali: »Hej!« Onda je nakrivio desni guz i tako prdnuo da je to svakako čula i božica Ran, na morskomu dnu. »Evo ti, Kristov robe!«, rekao je. »Dođi i uzmi, dok je još toplo.« Nasmijao sam se, ali primijetio sam da me Cynethryth motri, pa sam stisnuo zube i opsovao samoga sebe, svjestan da sam se ponio kao neosjetljiva budala. Djevojčine oči boje
bršljana zadobile su dalek, smrknuti izraz, kao da je u mom pogledu vidjela trag strašnih događaja koji su joj razorili život. Ta sjećanja opržila su joj dušu, kao kad svilu primaknemo odviše blizu vatri. Zbog morske bolesti doimala se blijedo i ispijeno, ali još je bila vrlo lijepa. Nakratko je zatvorila oči kao da u mraku i ništavilu traži oslobođenje, a onda se okrenula i zurila u daleku obalu dok je Zmija klizila morem. Ta djevojka, vitka poput brezove mladice, gotovo me na rukama iznijela iz bitke s Velšanima jer sam bio preslab da se sam sklonim. Zajedno smo se sakrili u šuplji hrast, a onda mi je zašila rame, nahranila me šumskim jagodama i čuvala stražu da nas ne nađu neprijatelji. Ali njezin otac nas je izdao, pa je sad, kad se pred nama pojavila franačka obala, bila svjesna da ćemo se uskoro sukobiti s Ealdredom, a znala je da smo izdajničkomu crvu namijenili hladni ubojiti čelik. Svi na brodu, osim oca Egfritha, bili su bolji ratnici od mene, pa nije bilo vjerojatno da će se upravo meni pružiti prilika da ubijem Ealdreda. No želio sam da umre od moje oštrice jer je izdao moga poglavara i povrijedio Cynethryth, no to sam ipak priželjkivao ponajprije zato što sam bio mlad i pun ponosa. Možda će se Cynethryth malo smiriti kad starješina bude mrtav i kad mu se truplo ohladi, ali možda će me zamrziti zbog očeve smrti.
Drugo poglavlje Podvežite jedro, momci! Bit će bolje da ga malo skratimo, osim ako vi kurvini sinovi možete prisegnuti majčinim mlijekom da u franačkomu moru nema stijena«, vikao je Olaf stojeći uz kormilo, a šest Nordijaca se smjesta ustrčalo, kao da im je laknulo što napokon imaju posla. Dvojica su odvezala uže za skidanje jedra pa su ga spustili niz jarbol, u dovoljnoj mjeri usporivši Zmiju. Ostala četvorica ujednačeno su i čvrsto smotala višak jedra pri dnu, a onda su ga vezali kratkim vrpcama. Članovi posade zaduženi za uže povlačili su ga pravilnim pokretima, pa su ponovno širili izblijedjelo crveno jedro Zmije, koje je zatim vjetar zahvatio uz glasni prasak. Sve to trajalo je koliko je čovjeku potrebno da isprazni crijeva. Olaf je ravnodušno motrio što posada radi, kao da je od njih i očekivao besprijekornu učinkovitost. Olaf je bio zamjenik jarla Sigurda, ali i njegov najvjerniji zapovjednik i prijatelj, prvi Sigurdov vuk koji je poglavaru mačem i životom prisegnuo na vjernost. Ostali su ga s naklonošću nazivali »ujakom« jer je bio stariji i iskusniji od svih, osim od staroga Asgota, Sigurdova godija, svećenika. Još prije nego što je žuto sunce dotaknulo more na zapadu, Olaf, jarl i Knut živo su raspravljali na krmi Zmije. Daleko na zapadu sunce je, vjerojatno uz šištanje, tonulo pod morsku površinu, a kako je svojim zalaskom označilo svršetak dana, morali smo pronaći noćište kako ne bismo riskirali da brod naleti na podvodne stijene. Kormilar Knut izjavio je da se kopno prema kojemu je zmajski brod usmjerio pramac zove Bayeux. Morat ćemo iskoristiti vjetar i okrenuti se prema istoku inače bismo mogli promašiti ušće Sicaune, a to bi značilo sporu i dosadnu plovidbu prema sjeveru, protiv vjetra, i možda bi nam upropastilo izglede da uhvatimo Fjordskoga jelena prije nego što zađe u ušće. »Gavrane, moramo odlučiti«, obrati mi se Sigurd. »Hoćemo li uplašiti duhove u franačkoj zemlji, ili ćemo im poručiti da dolazimo u miru?« Bilo mi je jasno da govori o izrezbarenoj Jörmungandovoj glavi na pramcu Zmije koju bismo ponekad ondje ostavili, ili bismo je skinuli i pohranili, ovisno o namjerama Nordijaca. Ako je ostavimo da opako zuri u tu novu zemlju, time možda ne bismo uplašili ovdašnje, nama nepoznate duhove, nego bismo ih samo razdražili, a nismo znali jesu li moćni. »Ja bih je skinuo«, odgovorio sam, glavom pokazavši Jörmunganda, »barem dok bolje ne upoznamo tu zemlju.« Potvrdno je kimnuo. »Bjorne! Bjarni! Danas smo trgovci!«, povikao je, a braća su se nacerila. Ustali su s putnih škrinja i otišli na pramac kako bi skinuli zmijsku glavu i pohranili je u tovarni prostor, gdje će Jörmungand u mraku, pokriven slojem koža, strpljivo čekati, izbuljenih crvenih očiju i s razjapljenom gladnom gubicom, punom zuba. Unatoč Sigurdovim zapovijedima, znao sam da moj savjet nije utjecao na njegovu odluku. Iako je bio ratnik vrijedan divljenja, čak ni on ne bi nahrupio u nepoznatu zemlju poput krvožednoga medvjeda. Iskušavao me jer je smatrao da jarl u sebi mora spojiti Odinovu duboku lukavost i Thorovu sirovu snagu. Kako je posjedovao obje osobine, njegovi bi ljudi pošli za njim do kraja svijeta. No iako smo došli u miru, možda ćemo se ipak morati boriti. Posada se užurbano pripremala za iskrcavanje. Pomagali smo jedni drugima prilikom navlačenja oklopa, a to nikad nije lako na brodu koji se kreće, jer jedan ratnik mora držati brynju kako bi je drugi nekako odjenuo. Meni je pomagao Bram, zvani Medvjed, a kao i uvijek kad bih navukao oklop, iznenadila me njegova težina. Izvorno je pripadao Glumu, koji je Sigurdu prisegnuo na vjernost, no unatoč tome, taj je čovjek bio hrpa kozijih brabonjaka. Izdao je Sigurda, pa sad više nije na
životu. Dvaput sam zahvalio velškim oštricama koje su ga pogubile, najprije zato što je zaslužio smrt, a i zato što mi je pripao njegov lijepi oklop. Iako mnogi borci nemaju žičane brynje, takvu zaštitu posjedovali su svi pripadnici Sigurdova vučjeg čopora. Protivnička oštrica odbit će se od dobrog oklopa, a to znači da samo jedan Sigurdov vuk vrijedi kao četvorica neprijatelja koji posjeduju samo kožnatu zaštitu. U to vrijeme bio sam mlad i žarko sam želio dokazati da zaslužujem nositi brynju vrijednu cijelo bogatstvo. »Želimo da nam jutro prođe mirno«, upozori Sigurd kormilara. Knut provuče dugu rijetku bradu kroz šaku i potvrdno kininu. »Naći ćemo zaklon s nesmetanim pogledom na more, ha?«, odgovorio je. »Vuk mora pronaći brlog«, složi se poglavar pa preko ramena prebaci zeleni pokrivač, a na vratu ga pričvrsti srebrnim brošem u obliku vučje glave. Svi su se slično zaogrnuli, kako im se, barem izdaleka, ne bi vidjeli oklopi, a ja sam smeđim plaštem sakrio mač o boku. I to oružje pripadalo je Glumu, a bilo je vrlo lijepo. Balčak je imao jabuku s pet režanja i srebrni umetak, a bio je obavijen srebrnom žicom. Na štitniku za ruku kovač je izradio ukrasni uzorak u obliku osam malih Thorovih čekića, po četiri na svakoj strani, a svaki je bio savršen jer se vješti kovač očito razumio u svoj posao. Glum je to oružje jamačno platio velikom količinom srebra, ili mu je pripalo kao plijen kad je u borbi ubio bogatog plemića. Možda je ukrao mač, no sumnjao sam u to jer nekoć je bio časna osoba, iako je na kraju pogazio prisegu izdavši jarla. Bio je jednostavna osoba, pa su ga smele Sigurdove odluke. Ondje gdje bi se poglavar pouzdao u svoje prosuđivanje, Glum bi umjesto toga prinio krvnu žrtvu, pa bi ubio čovjeka samo zato što se bojao Norni i božanstava. Najprije bi napao, a tek bi poslije razmislio, dok je Sigurd odvagnuo svaki mogući ishod poput srebra na vagi, pa bi izabrao najrazumniji put i to ne samo zato što je bio daleko oprezniji. Po mom mišljenju, hrvao bi se i sa samom midgardskom zmijom da je znao da ga pjesnici gledaju pa će njegovu borbu tako opjevati da će tu pjesmu potomci pjevati stotinama godina poslije njegove smrti. Dok sam gledao Sigurda u sjajnomu oklopu i s velikim očevim mačem u ruci, sjetio sam se junaka Beowulfa, koji je ubio čudovište Grendela, a te priče naslušao sam se dok sam u hladnim noćima sjedio pokraj ognjišta. Sjetio sam se i hrabrog Tyra, boga bitaka, moćnoga Thora, gospodara groma i Odina, ratnoga božanstva, oca ubijenih i gospodara svih okršaja. Jer jarl Sigurd bio je u samoj srži naših očekivanja, lik iz legendi i priča koje su šaptali oko vatre. No često je koračao po uskom rubu, a mislim da je toga i sam bio svjestan. Očekivao je da će ga bogovi voljeti jer je velik, mudar ratnik, no možda su mu zavidjeli pa će ga nastojati uništiti. O svemu tome razmišljao sam kad smo doplovili do franačke obale, veoma se približivši stijenama i otočićima jer smo tražili zaljev u kojem bismo usidrili Zmiju. Usta su mi se osušila poput haringe koju su objesili na vjetru, ali nisam samo ja bio na rubu živaca. I drugi Nordijci oblizivali su ispucale usnice, stiskali i otvarali šake, ili su pravili pletenice kako bi se nečim bavili. Dok se spuštao sumrak, izašli smo na pustu vjetrovitu obalu, gdje su u visokoj travi možda ipak čučali ratnici skriveni iza kamenih gromada, ili su vrebali u sjenovitoj močvari. Stražar na visokoj stijeni ugledao bi Zmijino crveno jedro prije nego što bismo mi njega primijetili, pa sad možda stotinu neprijatelja čeka da nas posiječe dok gacamo kroz vodu. Zaobišli smo stijenu u koju se voda šumno uvlačila, zapljuskujući je, a zaljev iza nje godinama su dubili vjetar i valovi. Kad smo se približili obali, prolomio se prodoran zvuk, pa sam najprije pomislio da čujemo hučanje vjetra pojačano okolnim stijenama. No primijetio sam da su zvuci nejednake visine i odjednom sam shvatio. Tuljani! Crne i smeđe stijene nisu bile kamenje, nego su se deseci tuljana uspentrali na svaki skliski greben i stjenoviti otočić pa su se glasali kao da tuguju, no sve je to nekako prirodno zvučalo, poput zujanja muha i pčela.
»Spustite jedro, momci!«, poviče Olaf. Rukom je dao znak dvojici da pripreme sidro, koje se sastojalo od kamene gromade umetnute u drveni okvir, privezan za debelo uže. »Izvucite vesla. Polako!« Premjestio se na pramac kako bi pazio na podvodne stijene. Ondje je već stajao Hastein, zdepasti čovjek okrugla lica, crvenih obraza i žute kose, pa se naginjao preko ograde i mjerio dubinu. Koristio se uzicom na čijem je kraju bio privezan olovni uteg. Svaki put kad se uteg spustio na dno, Hastein ga je izvukao i izmjerio između raširenih ruku. Onda je njegovim šupljim dnom kucnuo o dlan, pa je u njega stavio grumen mokroga pijeska i pokazao ga Olafu i Knutu. Olaf potvrdno kimnu. »Lijepo pjeskovito dno«, povikao je Sigurdu. »A nailazi i plima!« Jarl kimne jer su nam ti uvjeti išli u prilog. Da smo htjeli, sa Zmijom smo mogli ući u zaljev i izvući je na obalu. Lopatice vesala malim sam zamasima uranjao u valovito more i već sam se ponadao da imamo sreću jer su znakovi povoljni, no Sigurdu je na um palo nešto drugo. Sišao je s povišenoga mjesta na krmi, a onda je, ne osvrćući se na nas prešao preko palube i prišao Hasteinu. »Koliko si visok?«, upitao je. Hastein se namršti. »Sto sedamdeset pet centimetara, gospodaru.« Sumnjao sam da je niži, a tako je mislio i Sigurd, jer nasmiješio se. »Onda viči kad dođemo do dubine od sto šezdeset centimetara jer ćeš poželjeti da ti se majka jebala s ribom.« Okrenuo se prema nama. »Podignite suknje, gospe. Čuo sam da je franačka voda vrlo mokra.« Neki od nazočnih su zastenjali jer nikomu nije bila ugodna pomisao da će mu morska voda ući pod oklop, a osim toga, čovjek se lako mogao udaviti ako s broda skoči u brynji. »Prestanite kukati, prdeži«, zaurlao je Olaf vezujući kožnatu uzicu šljema pod bradom. »Imat ćete sreće ako se tamo gore sam Carolus ne sprema na vas poslati legije Bijeloga Krista, naoružane vatrenim mačevima i kopljima koja neznabošcima vade utrobu.« »Radije bih skočio među stotinu kršćana, nego gacao na obalu poput psa«, mrmljao je Crveni Svein nabijajući šljem na glavu. U vodu je pljusnulo sidro, koje su spustili s krme. S pramca ćemo na obalu izvući dva užeta i vezati ih za drveće ili kamenje, pa će brod sigurno ležati u zaljevu, gdje se neće nasukati na kamenje, niti će ga ugledati neprijatelji. Pitao sam se zašto se Svein žali kad je već tako visok da će mu voda dosegnuti samo do prsa, dok će drugima ulaziti u usta. »Bjorne i Bjarni, ostanite na brodu, s Knutom i djevojkom«, zapovjedi Olaf kad smo uronili vesla u svjetlucavu vodu, pažljivo upravljajući Zmijom kako bi joj pramac bio neprestano usmjeren prema obali, dok su se Hastein i čovjek po imenu Yrsa prebacili preko ograde noseći debelu užad za vezanje broda. Kad su privezali Zmiju, uvukli smo vesla i začepili za njih predviđene otvore, a onda smo se spustili u hladno more držeći mačeve iznad glava da u korice podstavljene vunom ne uđe morska voda jer bi se sušile cijelu vječnost. Dok sam nogama tražio dno, pridržavao sam se za brodski trup, a znao sam da će mi štit koji sam prebacio preko leđa ozbiljno smetati u valovima i strujama. »I ja želim poći, Gavrane«, javi se odjednom Cynethryth, koja se naginjala prema meni dok sam ondje visio u strahu da ću izgubiti tlo pod nogama pa da će mi se usta napuniti vodom te da će me brynja povući na dno. Pokušao sam ublažiti panični izraz, no jamačno sam se uspio samo doimati ljutito. »Zašto bih ostala na brodu? Cijeli mi se dan vrti u glavi, a želudac me boli od povraćanja. Želim neko vrijeme provesti podalje od vas smrdljivih muškaraca. Možeš li razumjeti da mi je potrebno malo vlastitoga prostora?« Do prsa u hladnoj vodi, grčevito sam se držao za brodski trup jer sam se bojao pustiti ga. More je ubojica ljudi, a Franci ubijaju neznabošce! Preko mene se prelio val, a kako mi se slana
voda ulila u grlo, počeo sam grčevito povraćati. »Osim toga, čini se da ti je potrebna pomoć«, nastavi Cynethryth, a u kutovima usnica zaplesao joj je osmijeh. »Ostali su već na pola puta do obale.« »Radi što hoćeš, ženo«, odgovorio sam, a onda sam pustio oslonac i pljusnuo u more, s olakšanjem osjetivši da su mi noge uskovitlale pijesak na mekanom dnu. Okrenuo sam se prema obali, no u tom sam trenutku začuo još jedan pljusak, a pokraj mene se stvorila Cynethryth. Otplivala je naprijed, samouvjerena poput vidre, dok sam ja čas gacao, a čas hodao na prstima za njom. Pogled sam podigao prema grimiznom nebu s crnim obrubom, a usta sam čvrsto stisnuo jer su ih zalijevali valovi. »Čekaj me, Cynethryth!«, poviče otac Egfrith koji je napokon skupio hrabrosti da se zaputi na obalu. »Svih ti svetaca, djevojko, čekaj me!« Uslijedio je još jedan pljusak, pa sam zaškripao zubima i zaletio se naprijed, ne osvrćući se na valove, te bjelokose Ranine kćeri, jer bih se radije borio sa svim tim pohlepnim kujama, nego što bih dopustio da Kristov redovnik prije mene stigne do obale. Izažimali smo vodu iz promočenih ogrtača, pocupkivali smo dok su nam oklopi zveckali i šljapkali smo u čizmama, a zbog takvog ometanja, najbliži su se tuljani odgegali, ili su skliznuli u more. Oni koji su se odmarali na određenoj udaljenosti nisu se osvrtali na nas, no neki od njih ubrzo će zažaliti jer smo prilično ogladnjeli. Malo dalje duž obale, gdje je pijesak završavao, počele su se dizati stijene i neravni grebeni, a po tragovima vode na njima vidjeli smo da se ovdje, u Franačkoj, razina plime uvelike razlikuje od one uz obalu Wessexa. Nadao sam se da je to primijetio i Knut pa da je Zmiju vezao dovoljno daleko da se za vrijeme oseke ne nasuče na hridine. Crni Floki već je s kopljem u ruci brzao duž obale, a crne su mu pletenice i štit na leđima poskakivali dok je trčao uskom stazom do povišenoga mjesta gdje će stražariti jer će imati pogled na cijelu obalu. Otac Egfrith bio je nalik na napola udavljenog štakora, a promočena redovnička halja prilijepila mu se uz slabašno tijelo. I Cynethryth se haljina pripila uz obline, pa iako je to bio daleko ljepši prizor, ubrzo sam skrenuo pogled osjetivši nalet bijesa kad sam vidio da ostali i dalje zure. Freya, božica ljepote, u ljudima potiče požudu, a Cynethryth je muške poglede privlačila poput srebrnog nakita iako se tresla od hladnoće, a mokra joj se kosa prilijepila za bijelu kožu. Sigurd je skupio mokru žutu kosu i vezao je u rep, a onda je pogledao Zmiju, koja se blago ljuljala u zaštićenu zaljevu. »Krasna je, ha, Gavrane?« Prigušeno večernje svjetlo u ružičastim se i narančastim preljevima razlilo preko mirne vode, a more se malo uzburkalo samo kad je stijene šumno zapljusnuo val s bijelom pjenom na vrhu. »Veličanstvena je, gosparu«, potvrdio sam, razmišljajući o Cynethryth. »Još postoje izgledi da će onaj crv Ealdred prije mraka proći pokraj ovog mjesta. No vjerojatnije je da je dosad već negdje pristao, pa će tek u zoru nastaviti put. Zato ćemo ostati na obali dok se ne pojavi Fjordski jelen.« »Budemo li imali sreće, Njörd će ga otpuhati ravno ovamo, u zaljev«, primijetio sam, gledajući kako se visoko iznad nas dva galeba uz kriještanje prevrću i poniru u svježem zraku. Ljudi su pričali da bog Njörd voli suncem obasjane zaljeve i dražice, jer ondje se gnijezde njegove svete ptice, pa mu se jamačno i ovdje veoma sviđalo. Iza pješčane obale rasli su niski buseni obalne bobosvilke, a svijetli cvjetovi titrali su na povjetarcu, pa se u sumraku činilo da i samo tlo podrhtava. Malo dalje dizalo se kruto, postojano grmlje gustoga pasjeg trnja, a iz blijedoga srebrnkastozelenog lišća virilo je mnoštvo gorkih bobica koje će do rujna zadobiti narančastu boju.
»Još uvijek misliš da zaslužujem svoj nadimak?«, obrati mi se Sigurd, a tim me pitanjem zatekao. Naime, nazivali su ga Srećkovićem. Okrenuo se prema meni i gledao me smireno, bez ikakve napetosti. »U tovarni prostor Zmije ne stane više nijedan broš«, glavom sam pokazao bod. »Svoje ljude učinio si bogatima, pa imaju srebra i svakovrsnoga blaga.« Nasmiješio sam se. »Svein je sretan kao svinja koja se valja u gnoju, a za takvo raspoloženje bio mu je potreban samo novi češalj! Pogledamo li Flokija... pa, taj je zadovoljan dok ima o čemu mozgati. Prije nego što sam vidio tuljane, pomislio sam da to Floki stenje jer je gladan.« Sigurd zubima prijeđe preko usnice i nešto promumlja iz dubine grla. Još me neko vrijeme gledao u oči, a onda je žmirnuo i lagano kimnuo. Položivši lijevu ruku na jabuku mača, okrenuo se na peti i pošao duž obale, a putem je ljude oštro upućivao da pronađu povišena mjesta i da stražare ne bi li ugledali Fjordskoga jelena. Nakratko sam gledao za njim, a kad sam duboko udahnuo, nosnice mi je ispunio miris obalne bobosvilke, pomalo nalik na zadah češnjaka. Osvrnuo sam se i vidio da se u moru, iza tri stijene koje je uglačala voda, pojavila Cynethryth. Pitao sam se je li već požalila zbog svoje odluke da ostavi Wessex i pođe s nama, jer nije se mogla nadati da će usred nordijskoga bratstva baš često uživati u prisnim trenucima. Sunce je već posve zapalo, a u sivim oblacima na zapadu ostale su samo pukotine narančastoga svjetla. Sa stijene u moru uzletio je kormoran koji je ondje sušio velika crna krila, pa je glasno, šuplje zakriještao. Osjetio sam da Cynethryth stoji pokraj mene. »Tvoj se poglavar uznemirio«, primijetila je slijedeći pogledom crnu pticu, koja je, mašući krilima, ispružila dugi vrat, a onda nestala u sve gušćemu mraku. »Uvjeren je da mu sreća otječe kroz prste, poput pijeska«, odgovorio sam i nogom udario nešto mokro i smotano što se doimalo poput crva. Bilo ih je svuda, kao i rupica iz kojih su se izmigoljili. »Zabrinuo se da su se bogovi okrenuli protiv njega i da svojim ljudima više ne može pružiti ono što žele iznad svega drugoga, više od srebra, krzna i bjelokosnih češljeva.« »Što zapravo žele, Gavrane?«, upitala je, a znao sam da nastoji doznati što ja želim. Znatiželjno mi je motrila lice, pa sam postao svjestan svog krvavog oka. Zbog njega me većina ljudi mrzila i bojala me se, ali Sigurd mi je upravo zbog te mane poštedio život, jer je mislio da su me dotakli bogovi, pa i sam Odin. Prije nego što sam joj stigao odgovoriti, netko me gurnuo u leđa, a kad sam se okrenuo, ugledao sam staroga Asgota, Sigurdova svećenika, godija, koji me upravo htio ponovno gurnuti drškom koplja. »Dosad sam to već probavio, dječače, pa možeš i ti«, izjavio je promuklim, staračkim glasom. Iako sam stajao uz vjetar, ipak sam osjetio njegov smrad, kao i Cynethryth, jer na nos je pritisnula zglobove prstiju. »Što si probavio?«, upitao sam, a kao i uvijek, sumnjičavo sam se odnosio prema tom čovjeku i njegovim čarolijama, koje su se hranile krvnim žrtvama. »Odinovo si derište.« Namreškalo mu se od vjetra ogrubjelo lice. »Ili je barem tvoja životna nit upletena u ogrtač Oca Svijeta.« Nasmiješio se, pokazavši smeđe zube, a ja sam zadrhtao. Pitao sam se pomoću kakve je čarolije doznao o čemu razmišljam. »Sigurd je imao pravo kad je pričao o tebi iako nam to nije donijelo ništa dobra,« Kimnuo je i zabio držak koplja u pijesak. »Obilježen si. Kako bi inače sve dosad ostao na životu? Izginula je polovica ratnika koji su pošli sa Sigurdom. Stajao si u zidu štitova s četiri puta vrednijim ljudima, a bili su među najkrvožeđnijim vukovima koje je naša zemlja othranila. No preživio si, pa još pljuckaš naokolo.« Ovaj put je svoje grozno cerekanje uputio Cynethryh, koja se namrštila jer se nije ugodno osjećala kad se našao blizu nje. »Sudbina ovog mladića je na sigurnom jer ju je Daleki lutalica sakrio pod svoju kapu, djevojko«, rekao je na nordijskom, pa ga Cynethryth nije razumjela, »ili bi mu dosad već crvi grickali utrobu. Nije li tako, Gavrane?«, upitao je, napravivši
grimasu. »Imao sam sreće, Asgote«, odgovorio sam, a pritom sam ruku nagonski položio na držak mača koji sam nosio o boku. Oružje dodirujemo jer mislimo da će nam to donijeti sreću, a kršćani nas zbog toga preziru, no zašto to ne bismo činili? Vidio sam da kršćani prstima prave znak križa na prsima, vjerujući da će im to donijeti sreću. Baš me zanima kako bi se križali u jeku borbe, pred zidom štitova. »Imao si sreću, kažeš?« Asgot je ponovno pogledao djevojku, a kosti koje je upleo u kosu zazveketale su. Kad je raširio izblijedjele plave oči, u kutovima mu se nategnula stara, od vjetra ogrubjela koža. »Možda to objašnjava zašto sreća našega jarla istječe poput sluzi iz vilenjakova nosa. Sigurdu si ukrao sreću, Gavrane. Skočila je s njega na tebe, poput buhe.« Iznenada je poskočio s noge na nogu, a onda se kiselo nacerio Cynethryth i upro u nju koščati prst. »Morala bi se držati podalje od njega«, rekao je na lošem engleskom. »Smrt ga slijedi poput zadaha.« »Upravo ti svojim groznim smradom onečišćuješ zrak, starče«, odgovorila je i okrenula leđa godiju. »Dođi, Gavrane. Noge su mi sretne što su na čvrstomu tlu, pa jedva čekaju da se pokrenu.« Otišli smo od Asgota, čije je cerekanje bilo nalik na pucanje kostiju u prstima. Vidio sam da su se, malo dalje na obali, Bram i Svein duboko sagnuli, a onda su se, s kopljima u rukama, počeli šuljati prema skupini od pet ili više pospanih tuljana, od kojih je nekolicina bila lisičje crvene boje. Nikad nisam vidio da se netko tako napadno šulja, no bradati Bram vrlo se samouvjereno smiješio. »Nabrat ćemo drva za vatru na kojoj ćemo kuhati«, rekao sam Cynethryth, glavom pokazavši uzvisinu iznad obale. »Ogrjev bismo trebali naći na vrhu one stijene.« Naravno, što se više popnem, lakše ću uočiti kako Fjordski jelen plovi mračnim morem, iako se posada preko noći vjerojatno negdje usidrila, kao što smo to i mi učinili. Ipak sam pošao ispred djevojke, a ona me slijedila. Osjetio sam olakšanje jer mi Asgot očito više nije namjeravao žrtvenim nožem prerezati vrat, ali zbog njegovih riječi da sam Sigurdu ukrao sreću srce mi se sledilo poput siječanjske kiše u bačvi.
Treće poglavlje S broda su donijeli dvije goleme posude za kuhanje, pa smo u njih stavili meso i nešto tuljanova sala, jer su uhvatili četiri životinje. Došla je plima, pa su tuljani spavali u vodi. Pritom su plivali tako da su im iz vode virile samo glave, a laknulo nam je kad su se prestali onako neobično glasati. U mesnu juhu dodali smo pune šake školjaka koje smo uspjeli skupiti u zaljevu, uključujući vagnje, dagnje i nanare. Arnvid je našao stručke komorača, a Bothvar je iščupao tri velika korijena hrena, koje je isjeckao i ubacio u uzavrelu juhu. Od takvog jela usta su nas pekla bez obzira na to koliko vode popili, no Bram je tvrdio da pivo ublažava ljuti okus, ako možete dovoljno popiti, pa smo zdušno slijedili njegov savjet. U ukusnu juhu umakali smo ustajali kruh koji smo uzeli iz šatora na obali Wessexa, a na njega smo namazali preostalo tuljanovo salo koje smo otopili šakom soli. »Šteta što smo ubili crvenu tuljanicu, ha, Sveine?«, upita Bram, a u titravu svjetlu vatre brada nalik na ptičje gnijezdo svjetlucala mu je od sala. »Još mi je žao zbog toga«, odgovori Svein, srčući juhu iz duboke kutljače. »Imala je vrlo lijepe oči.« »Da, podsjetila me na tvoju sestru«, usudi se našaliti Bram, pa namigne Arnvidu, koji se zacereka. Sigurd je nekoliko ljudi poslao u unutrašnjost da izvide ima li kuća, ili naselja, no upozorio ih je da moraju ostati neopaženi. Ne bi nam bilo drago da nas usred noći probudi franačka četa. Naime, ocu Egfrithu je palo na um da će Duh sveti, koji je u ovoj zemlji vrlo jak, dobre kršćane upozoriti da su stigli neznabošci, pa će se svi kao jedan sjatiti da nas pobiju, a pritom će mahati vatrenim križevima i mačevima umočenima u svetu vodu. »Neka dođu, redovniče«, odgovori Sigurd. »Još nisam vidio da se drveni križ može suprotstaviti nordijskoj sjekiri, a svejedno mi je drže li ti Franci mačeve u svetoj vodi ili u mokraći djevica. Oštrice će im zahrđati, pa ih se ne moramo bojati.« Nordijci su se nasmijali, ali, za svaki slučaj, ipak smo dobro pripazili. Od Fjordskoga jelena nije bilo ni traga. U svako doba barem je šest stražara motrilo morski prolaz iza zaljeva. Čak je i kad se smračilo Sigurd postavio tri straže po dvojicu koji su u svjetlu mjesečine i zvijezda motrili neće li ugledati brod, ako Ealdred bude dovoljno hrabar ili glup da noću plovi duž obale. Zato smo čekali, a uljuljkivao nas je neprestani pogled na ocean. Spavao sam do Cynethryth, a to znači da sam se našao dovoljno blizu ocu Egfrithu da čujem kako neprestano šmrca i meškolji se. Mislim da vas činjenica da ste sljedbenik Bijeloga Krista ne štiti od buha, a redovnička halja jamačno mu je vrvjela tim neugodnim stvorenjima. Mogao bih se okladiti da bi mu se halja sama od sebe micala kad bi je skinuo, ali to nikad nije činio. Ipak, nazočnost tog čovjeka u neku je ruku tješila Cynethryth, pa sam mu barem na tome bio zahvalan. Kao što djevojka nikad nije bila daleko od Egfritha, tako se ni Zapadni Sas Penda nije udaljavao od mene. Želio je da njegov gospodar umre, pa iako je to bila želja svih nas, Penda je bio najvatreniji. Nedvojbeno je zamišljao da će mu upravo on zadati smrtni udarac pa će se Ealdredu osvetiti za izdaju, jer je starješina zapravo skrivio smrt svih Zapadnih Sasa koji su s nama ušli u velšku zemlju. No iako je Penda bio krvožedan, oprezno se odnosio prema ljudima s kojima je putovao. Unatoč tome što se divlje i bijesno borio i što je posjedovao pogubne ratničke vještine, taj ratnik s kosom nalik na šiljke bio je kršćanin, pa se nelagodno osjećao u društvu ljudi koji su častili drevna božanstva. Penda i ja borili smo se rame uz rame i zajedno smo krvarili.
Preživjeli smo i onda kad je smrt mnoge pokosila, pa smo, bez obzira na sve razlike, uspostavili vezu čvrstu kao Gleipnir, čarobni lanac iskovan od planinskoga korijenja i ptičje pljuvačke koji je sputavao vuka Fenrira. Penda je često motrio Cynethryth, no zaključio sam da je nastoji zaštititi, a ne da zuri u nju zato što je božica Freya u njemu potaknula požudu. Pogled mu se svakako razlikovao od onoga kojim je motrio crvenokosu ljepoticu u Wessexu. Doimala se kao razuzdana žena, možda je čak bila drolja, no Penda je izjavio da će je oženiti, pa sam bio uvjeren da je prema Cynethryth slab samo zato što mu je zemljakinja, ili zato što je sama među okrutnim muškarcima, a možda je bio odan njezinom bratu Weohstanu. Ipak, ništa od toga neće spasiti njezina oca kad dođe vrijeme obračuna. I u tome sam se slagao s Pendom. Toga dana svanulo je kasnije nego obično zbog sloja niskih, sivih oblaka kroz koje su se teško probijale sunčeve zrake. Još od ranih sati rominjala je kiša, pa smo se probudili mokri i razdražljivi, djelomično i zato što su se tuljani oko nas ponovno počeli prodorno glasati, kao da su zaboravili naša koplja. Posljednji stražari vratili su se zijevajući. Oči su im bile crvene, a kapci teški dok su potpirivali vatru, a onda su se skutrili pod ogrtačima i kožama. Egfrith mi je pružio pehar kišnice, pa sam mu zahvalio, otpio i pružio pehar Pendi. Među pokrivačima nije bilo Cynethryth, a Penda je jamačno primijetio da sam zabrinut jer se nacerio i glavom pokazao prema stijenama, kojih je bilo mnogo više otkako je nastupila oseka. Cynethryth je na kamenu ostavila haljinu dok se kupala tamo gdje je nitko neće vidjeti. Na trenutak sam je zamišljao kako se pere među hladnim, nemirnim valovima, ali osim što me očaravala, ta me je slika i uznemirila, pa sam se s nelagodom promeškoljio, nastojeći misli skrenuti na nešto drugo. Penda glavom pokaže uzvisinu nad nama na kojoj su se obalna bobosvilka i bijeli zvjezdasti cvjetovi mišjakinja borili za mjesto među bodljikavim kotrljanom i oštrom travom. »Sigurd je gore još od svanuća«, primijetio je. »Želi vratiti svoj brod«, odgovorio sam, ali nisam spomenuo jarlovu bojazan da mu je sreća na izmaku, jer smrt je poput gladne sjene slijedila nordijsko bratstvo, a čovjek koji nas je izdao pobjegao je. »Da Fjordski jelen pripada meni, i ja bih ga ponovno htio zadobiti.« Penda potvrdno kimnu. Kormoran se vratio, pa je kriještao negdje u sivom jutru jer ga je kiša oneraspoložila kao i nas. »Što će učiniti kad vrati brod?«, upita me sugovornik. »Je li nas preostalo dovoljno za dvije brodske posade?« Unatoč vlazi, gusta kosa još mu je bila nalik na šiljke. Sinoć smo trebali skupiti grane, zabiti ih u pijesak i od nauljenih koža napraviti šatore, ali kad smo pošli na spavanje, noć je bila lijepa i nije kišilo, a sad smo već ionako skroz mokri, pa je prekasno za šatore. »Sigurd će znati što treba učiniti«, odgovorio sam češući bradu koja to zapravo i nije bila. Otpuhao bi je jači vjetar, ali ponosio sam se njome, iako me je svrbjela kao da me grizu Egfrithove buhe. Da stvar bude gora, nesnosne muhe, koje vole ljetnu kišu, skupljale su se u nemirnim smeđim oblacima i iskušavale naše strpljenje. »Od Ealdreda smo primili dovoljno bogatu plaću da kupimo još jedan zmajski brod, ravan Zmiji i Fjordskom jelenu«, primijetio sam. »Bogati smo, Pendo.« Odmahnuo je glavom. »To blago lijepo sja«, odgovorio je, pokazujući na Zmiju koja je spokojno ležala na vodi i blago se njihala, »ali osjećam se kao da gledam tuđu ženu.« Dva Nordijca otplivala su da zamijene Bjorna i Bjarnija, koji su sad gacali prema obali, a mačeve i štitove držali su iznad glava. »Zaradit ću svoje vlastito srebro, momče.« Penda zlovoljno dotakne koplje pokraj sebe. Ispruživši nogu, goruću granu odgurnuo je natrag u vatru, gdje je ljutito zasiktala. Nordijci su sjedili oko vatri, pa su se polako budili, pili i tiho razgovarali. Dan je bio kišovit, ali u zraku se osjećao svjež miris zelenila. »Sigurd je svjestan tvoje vrijednosti«, rekao sam, prisjetivši se da se Penda vrlo vješto
borio. Taj ratnik iz Wessexa bio je prava rijetkost kad su ga Sigurdovi vukovi smatrali vrijednim da im se priključi. Jamačno je to i on znao, ali kao i svi ratnici, još uvijek se žarko nastojao dokazati. Ponovno je slegnuo ramenima. »Kad naletimo na ono izdajničko kopile Ealdreda, tvoj poglavar Sigurd vidjet će kakav sam. Umjesto mene, govorit će mač, štoviše, pjevat će kao nadareni pjevač.« Nacerio se i napravio pokret kao da nešto grabi iz zraka. »Onda ću uzeti što mi duguje.« Dan smo proveli žaleći se na vrijeme, igrali smo stratešku igru tafl, ponovno smo čistili ratnu opremu, koju smo morali neprestano održavati dok je kišilo – ukratko, dosađivali smo se. Osim što smo poslali izviđače, nismo se usudili otići daleko od zaljeva kako ne bismo naišli na Franke, a i da bismo, kad ugledamo Fjordskoga jelena, smjesta mogli pojuriti na more. Ali brod se nije pojavio. Navečer smo ponovno jeli tuljanovo meso jer su ta stvorenja bila preglupa da pobjegnu od nas, a kako je nebo i dalje pljuvalo po nama, nismo se baš šalili oko vatre. Sigurd se duboko zamislio. Držao se po strani, pa se s njim usudio razgovarati samo Olaf, no čak je i on malo pričao, utonuo u misli. Možda se prisjećao svoga sina, bjelokosog Erica kojega su pred Ealdredovom dvoranom usmrtile strijele. Bio je Olafov jedinac, pa sad nitko neće nastaviti lozu. Pitao sam se hoće li se Olaf vratiti dječakovoj majci, ili će poći kamo ga bude nosio neki drugi vjetar, koji će njegovo ime otpuhati u pjesmu, pa će u budućnosti pjevati o njemu umjesto o njegovu nasljedniku. Na engleskoj obali vidio sam kako se Olaf bori unatoč najnepovoljnijim izgledima, pa mi je bilo jasno da mu je srce slomljeno. Ponovno su odredili tko će stražariti, a ovaj put red je došao i na mene. Zadovoljno sam se popeo na mokri brežuljak, pomažući si dugim stabljikama za koje sam se hvatao. O boku mi je visio mač, u ruci sam držao koplje, a sa mnom je pošao Penda iako smo obojica nevoljko ostavili Cynethryth. »Redovnik će paziti na nju«, izjavio sam, prekinuvši šutnju dok smo se penjali. Našli smo se stotinjak koraka od uske izbočine koja je nad sjevernom stranom zaljeva strmo vijugala nagore i nadesno. Ta kozja staza odvest će nas do litice na rtu, a čovjek po imenu Osk tvrdio je da je na prošloj straži s tog mjesta vidio obalu Wessexa, iako su drugi pretpostavljali da je to bio samo niski oblak na obzoru. »Taj stari jarac Asgot ide mi na živce«, reče napokon Penda, pa hrakne i pljune. »Zatekao sam ga kako pogledom klizi po Cynethryth, a kad to vidim, osjećam se kao da guzicu brišem koprivama.« »Više bih volio da me peče guzica nego da vrijeme provodim s Asgotom«, odgovorio sam. Naišao sam na čigre koje su sjedile u gnijezdima plitko izdubenima u mekomu tlu. Pažljivo sam zaobišao ptice koje su pognule glave crnih vrhova i napeto me gledale, žmirkajući žutim očima. »Asgot je krvožedna stara budala«, nastavio sam, zadivljen ptičjom hrabrošću, jer nijedna čigra nije poletjela u mračno nebo. »Riječ je samo o tome da već više od trideset godina nije vidio ženu poput Cynethryth.« Penda nešto progunđa, a onda primijeti: »Ovdje ima jaja.« Prispio je do gnijezda pokraj kojega sam prošao. »Sutra bismo ih mogli staviti u jelo. Arnvidova mesna juha ne bi bila ništa gora.« »Kljunovi su im oštri kao strijele«, upozorio sam ga. »Ostavimo jaja pticama. Ako Asgot sprema neku psinu, doznat ćemo za to, iako bih se kladio da se Cynethryth može sama brinuti o sebi.« Zapravo sam se ljutio na samoga sebe, jer nisam primijetio ono o čemu mi je Penda govorio. Asgot je nedvojbeno opasan. Zajedno s Glumom i njegovim rođacima ubio je mog staroga prijatelja i očuha Ealhstana. Starca su objesili na hrast, a onda su mu oko drveta omotali utrobu, poput crvenoga užeta. Mog prijatelja prinijeli su kao žrtvu, pa je jedan od ubojica pao od
moga mača, ali Asgot je ostao na životu. Stara, prašna pluća još su mu prilično dobro škripala, a nož mu je neprestano bio oštar i krvožedan. »Da, pripazit ćemo na njega, momče«, složi se Penda. »Staromu kopiletu bilo bi bolje da ne pokušava ništa sumnjivo. U sumrak smo stigli do bijelih stijena. Činilo mi se da me kiša koja je još padala promočila do kostiju. Naslonili smo se na koplja i gledali prema istoku, preko franačke zemlje. Travnato, brežuljkasto područje širilo se koliko je dopirao pogled, a zeleni krajolik prošarali su tamniji hrastovi i bukovi šumarci, ali nije bilo naselja, iako su neki izviđači izvijestili da su vidjeli kako se prema nebu izvija dim s osamljenih imanja u unutrašnjosti, južno odavde. Zaljev u kojemu smo se usidrili jamačno je manje od dan plovidbe udaljen od ušća velike rijeke Sicaune koja vijuga kroz Pariz, jedini franački grad za koji sam ikad čuo. Vjerovao sam Olafu da na obalama te rijeke ima naselja, a možda i gradića, jer ako je rijeka tako velika kao što pričaju, može uzdržavati mnogo ljudi. Znali smo da će Ealdred morati proći pokraj zaljeva, jer nije bio glup da plovi uz obalu, ponajprije zbog sigurnosti, a i kako bi se suprotstavio vjetrovima s kopna, iako su u tim očajnim vremenskim prilikama bili nalik na puki prdac. No nitko nije mogao znati kad će bjegunac proći ovuda, pa nam je preostalo samo da čekamo. Penda je odmotao dvije kože, a onda i tanko uže koje je omotao oko pasa, pa smo jednu od koža postavili pokraj velike stijene koju je odlomila oluja. Dva koplja upotrijebili smo kao potpornje, a pomoću užadi učvrstili smo šator, pa smo podigli prilično dobro sklonište u kojemu smo sjedili i gledali more dok je po kožama neprestano rominjala kiša, nagoviještajući tešku noć. Sigurd je stražarskim skupinama zabranio da pale vatru kako ih neprijatelji ne bi primijetili. Nije htio da mu u logor nahrupe Franci koje bi privukla vatra, ili dim. Isto tako nije htio da se posada Fjordskoga jelena uplaši i odustane od iskrcavanja, iako su se svi složili da će Ealdred, kad dođe, vjerojatno biti oprezan, pa će s otvorenoga mora zaći izravno u rijeku Sicaunu kako bi izbjegao stijene koje bi mogle probiti brodski trup, a ako se to dogodi, mogli bi im zaprijetiti pohlepni napadači, jer htjeli bi se dočepati blaga u tovarnomu prostoru. No oprez ni Ealdreda, a ni njegovoga prvaka Maugera neće spasiti od nas. Sudbina im je odredila da umru, a čekala ih je na franačkoj obali. Iz tunike sam uzeo komad ustajala kruha, pa sam ga neko vrijeme držao izvan zaklona, gledajući kako ga kiša pretvara u ružnu smjesu koja mi barem neće polomiti zube. Penda podigne zadnjicu i tako prdne da bi Zmijino jedro za cijeli dan napunio vjetrom, a onda odmahne glavom i zacereka se. »Nikad neću zaboraviti tvoje lice, mladiću, kad su Velšani navalili na nas kao muhe na kravlje govno. To tvoje crveno oko sjalo je kao sam đavao, a zubi su ti...« Zaškripao je zubima poput gladnoga psa. »Činilo se da ćeš paklu progristi novi šupak. Mislim da bi i meni skinuo glavu da sam se previše približio.« »Sad ću ti je skinuti ako ponovno tako prdneš«, odgovorio sam mršteći se od strašnoga smrada. Kad se zadovoljno nasmiješio, plavkasti mu je ožiljak, koji mu je netko urezao od lijevoga obraza do ispod brade, promijenio smjer. »Velšani su vjerojatno mislili da je po njih došao demon iz noćnih mora njihove djece. Jadna kopilad«, završio je. »Sjećam se da su oni lemali nas, Pendo.« Napravio sam grimasu. »Čudo je što smo dovoljno dugo preživjeli da uživamo u ovoj pišalini koja stalno pada.« Gledao me, a oči su mu se zamaglile kao kad površinu vode stajaćice prekrije tanak led. Toga je dana izgubio zemljake i prijatelje. Kimnuo je, a pogled mu se ponovno izoštrio. »Nikad se ne zna, možda jednoga dana od tebe napravimo pristojnoga borca. Tu tvoju ćud poduprijet
ćemo i s malo vještine. Uistinu se razljutiš kad te netko pokušava ubiti, je li, mladiću?« Nasmiješio se. »Sretan si što imaš ono«, dodao je pokazujući kamen skriven u busenu trave. »Što to imam?«, upitao sam. »Nevidljivi štit, tupane«, odgovorio je. »I ja ću ga morati nabaviti.« Odmahnuo sam glavom. »Nevidljivi štitovi vrlo su rijetki i danas ih gotovo više nema. Ali izvijestit ću te ako nađem još jedan.« »Lijepo od tebe«, odgovorio je, no šala baš nije bila duhovita. Kao i Penda, i mnogi drugi vjerovali su da mi je sudbina čudnovato sklona jer sam preživio bitke u kojima su izginuli daleko vještiji ratnici. Možda me uistinu očuvao čarobni, nevidljivi štit, koji je pripadao Odinu. Progutao sam mokri kruh, razmišljajući o krvavomu danu kad smo se na brežuljku suprotstavili neprijateljima. Trava je postala skliska od krvi, a poslije su posvuda ležali blijedi mrtvaci, nalik na hrpu odbačenih kostiju. Penda mi je zapravo spasio život jer me povukao na noge kad su mi udovi omlitavjeli. Bio sam njegov dužnik, no isto tako sam dugovao Sigurdu i svim Nordijcima. Bili su mi podrška i za mene su ubijali, kao što se ratnici bore za sudrugove koji stoje pokraj njih u zidu štitova. No još važnije od toga bilo je da su me primili u svoje bratstvo. Bio sam mlad i bahat, spopala me slijepa žudnja, svojstvena mladomu životu, no u trenucima zatišja ponekad sam razmatrao što sam sve dobio: mjesto na veslačkoj klupi, mač i mjesto među ljudima koju su tkali posebnu junačku sagu. Zavrtjelo mi se kad sam o tome razmišljao, pa bih odmahnuo glavom i napuhao obraze. Prsa su mi se ispunila toplim ponosom, a srce mi je lupalo kao tupi kraj sjekire po štitu kad tim zvukom izazivate protivnika. Svojim prijateljima htio sam nekako vratiti dug, pa sam te noći, kad se kiša spustila kao da nebo piša, motrio pučinu s onu stranu zaljeva. Zurio sam prema sjeverozapadu i posljednjim sunčevim zrakama jer sam se nadao da ću ugledati Sjevernoga jelena i da ću Sigurda prvi izvijestiti o tome. Mjesec je izašao i ponovno izblijedio kad su nas Crveni Svein i Bram Medvjed došli smijeniti na straži. Na stazi duž litice koja se trusila njihove su visoke pojave djelovale kao crne sjene. Svitalo je, pa je nebo iza njih zadobilo boju zmajeve vatre. Kiša je napokon prestala, a kad su nam dva Nordijca prišla u čistom jutarnjem zraku, namirisao sam medovinu. »Nadam se da se niste jako bojali dok ste ovdje samovali«, pecne nas Bram, namignuvši Sveinu. U jednoj ruci držao je kopije od jasenovine, a u drugoj mješinu koja je nabubrila od medovine. »Pogledaj groznu kosu toga Engleza i Gavranovo krvavo oko. Samo bi se hrabra sablast usudila ispriječiti pred njima«, primijeti Svein. Držak koplja zabio je pokraj busena obalne bobosvilke koja je šuštala na vjetru, a onda se naslonio na njega. U taj čas zrak iza nas proparalo je kriještanje. Bram se sagnuo i okrenuo pripremivši koplje upravo kad se sokol poput strijele strmoglavio prema visokoj travi ispod nas. »Ne boj se, Brame«, umirio sam ga, smijući se zajedno s ostalima. »Svein ti čuva leđa. Ne bi dopustio da opaka stara ptica Bramu iskljuca bradu, je li, Sveine?« »Možda i bih«, naceri se Crveni. »Bram bi trebao nešto učiniti s tom svojom bradom. Lice mu je kosmatije od Thorovih jaja.« Bram je progunđao da se gubimo na obalu, a obrazi pod čupavom smeđom bradom nedvojbeno su mu pocrvenjeli. Ustali smo i protegnuli udove, koji su nam se ukočili kao bakalar koji se suši na vjetru, a Penda je zijevnuo, pa mi je, mljacnuvši suhim usnicama, namignuo i pokazao mješinu u Bramovoj ruci. Razumio sam što hoće reći. »Cjelonoćno stražarenje izaziva žeđ«, rekao sam na norveškom. »Zaslužujemo namočiti jezik.« Bram mi vrlo nevoljko pruži mješinu. »Ne znam zašto bih vam dao da pijete«, gunđao je. »Moj stari otac živoga bi me oderao kad bih s boljima od sebe razgovarao kao vi.«
»I trebao bi te oderati«, odgovorio sam, a onda sam zakoračio unatrag i mješinu predao Pendi. »Obogatio bi se s kožom poput tvoje.« Bram je navalio na mene, ali šmugnuo sam izvan njegova domašaja, pa je počeo psovati Sveina koji se smijao. »S tobom ću se poslije pozabaviti, štene!«, zagrmio je, a onda je podigao kamen i bacio ga za mnom. Vraćajući se na obalu, prošli smo pokraj gnijezda čigri i zovoja, spustili se stazom duž ruba stijene obrasle travom koju su isušili naleti vjetra, a onda smo prešli preko polja bobosvilke. Tuljani ispod nas ponovno su se počeli glasati, a taj je zvuk djelovao neprimjereno u mirnomu ljetnom jutru. Do mene su doprli mirisi češnjaka, rastopljenoga sala i drvenoga ogrjeva, pa su mi na usta potekle sline, a od gladi me gotovo zabolio želudac. Taj je osjećaj poput čarolije otupio moju želju da ugledam Fjordskoga jelena, a kad smo se približili, mirisi su postali još zamamniji, a čuli smo i cvrčanje hrane te prigušeno brujanje glasova. Obično smo kuharu dopuštali da radi svoj posao, pa smo se poput vukova skupili tek kad je viknuo da je jelo gotovo, ali sad se oko njega sjatilo takvo mnoštvo da se samo po dimu moglo zaključiti gdje je uopće kotao. Olaf se okrenuo i pozdravio nas, češući se po zadnjici. »Onom kozjem govnu nema ni traga?«, upitao je. »Nikakva traga«, odgovorio sam odmahujući glavom. Pitao sam se nije li jarl pogrešno pretpostavio da Ealdred plovi uz obalu. Možda je bjegunac prešao ravno preko pučine, pa već pije vino s franačkim carem. Sigurd je sam sjedio na stijeni i brusio oštricu dugoga mača. »Pojavit će se, Ujače«, doviknuo je, ne dižući pogled. Olaf je slegnuo ramenima i ponovno se okrenuo prema kotlu, a kad se pomaknuo, vidio sam što tako zanima Nordijce. Ondje je stajala Cynethryth i glatkim štapom miješala mesnu juhu. Bila je odjevena u haljinu, plavu poput biljke vrbovnik, a obrub iznad njezinih bosih nogu bio je boje pijeska. U svjetlu zore presijavala joj se kosa, zlatna poput zreloga ječma, koju je splela u dvije duge pletenice, a koža joj je bila bijela kao zgrušano mlijeko, pa su joj se na licu još više isticale, žive, pametne oči. Usred tih ratnika, ogrubjelih od putovanja, zračila je iznimnom ljepotom, pa mi se, dok sam je gledao, učinilo da mi netko čupa utrobu. »Jesi li joj rekao, momče?«, upita Penda. Prije nego što smo se toliko približili Nordijcima da bi nas mogli čuti, naglo sam zastao, zgrabio ga za ruke i okrenuo ga prema sebi. Osjetio sam da mi je u lice navrla krv, pa bi mi na obrazu mogli skuhati jaje. »A što bih joj rekao?«, odgovorio sam pitanjem, nespretno se pretvarajući da nemam pojma o čemu priča. Penda je spustio pogled i podigao obrve. »Ne, nisam joj rekao«, uzdahnuo sam, »a nećeš ni ti, Pendo, ako ne želiš da te čizmom pogodim u zadnjicu.« Nacerio se i odmahnuo glavom, a onda se počešao po dugom ožiljku i prešao rukom kroz gustu kosu, nalik na šiljke. »Čudan si čovjek, Gavrane«, izjavio je. »Napast ćeš cijelu hordu Velšana samo zato da bi imao što raditi, ali mlada koljena počnu ti se tresti čim ugledaš djevojku s mršavom zadnjicom.« »Zatvori tu rupu za medovinu na licu, Pendo«, upozorio sam ga, svjestan da pružam žalostan prizor, jer napola sam mu prijetio, a napola ga molio da ne priča o mojim osjećajima, no nisam se mogao suzdržati. »Molim te«, dodao sam, okrunivši svoju sramotu. Pogledao je Cynethryth, a onda mene, kao da se našao na raskrižju i ne može se odlučiti kojim putem da pođe. »Čuvat ću tvoju tajnu, momče«, složio se napokon, »dokle god mi budeš sladio jezik Bramovom medovinom. Podmukli kurvin sin sakrio je zalihe, a sudeći po onome što sam maločas popio, kapljica mu je odlična. Moj otac je tvrdio da vrč dobre medovine čovjeka može uvjeriti da je svemoguć. Pričao mi je da je jednom, poslije posebno slasne pijanke, kući otišao hodajući po obrvama, pa mi neće teško pasti da čuvam tvoju malu tajnu.«
Pružio sam mu ruku, pa smo jedan drugomu stisnuli zglobove. »Nabavljat ću ti medovinu«, pristao sam. Bram je isto toliko vremena provodio pijan koliko i trijezan, pa ću mu bez poteškoća krasti zalihe. Ako pritom zaradim krvavi nos, ili modricu na oku, to neće biti prevelika cijena za Pendinu šutnju. »Neprestano miješaj, ali kotao makni s vatre čim juha počne ključati«, pouči Cynethryth Arnvida i preda mu štap, dok mu je Olaf prevodio njezine riječi. Kuhar ju je gledao s takvim izrazom da biste pomislili da je devet dana i noći, izgladnio i proboden kopljem, visio na Drvu svijeta, a sad se napokon dokopao runskoga zapisa o tajnomu znanju. »Ako dopustiš da zakipi, uništit ćeš okus.« Čuvši te riječi, Arnvid svečano kimne, a onda posljednji put pomiriše juhu i okrene se. Ostali su ga gladno motrili, nadajući se posebno ukusnomu jelu, dok je Cynethryth pogledala u mom smjeru i tako se ljupko nasmiješila da sam osjetio da mi u trbuhu krilima maše duh svetoga sokola. »Prljav si, Gavrane«, zadirkivala je mjerkajući me. Jezik mi se zalijepio za nepce, pa sam samo kimnuo i glupo se nasmiješio. »Ne moraš biti takav, osim ako uopće nisi primijetio ono malo vode ondje.« Glavom je pokazala površinu oceana, koja je u osvitu bila mirna poput žeženoga zlata, a samo su se lijeni valići pjenili zapljuskujući obalu. »Nadajmo se da je ima dovoljno da ispere svu tu prljavštinu.« Prstom mi je prešla preko obraza. »Čini se da je djelomično čak starija od Olafa.« Ne osvrćući se na Nordijce, koji su jedan drugomu namigivali i gurkali se laktovima, uhvatila me ispod ruke i povela me k moru. »Još uvijek nosiš pero«, primijetila je dok sam skidao čizme kako bih s njom ušao u vodu. »Nisam očekivala da ćeš ga zauvijek nositi, Gavrane.« Namrštila se. »Samo sam se htjela našaliti.« Slegnuo sam ramenima. »Pero mi se sviđa«, branio sam se, a kad se blago nasmiješila, činilo mi se da su joj se obrazi izoštrili. Zakoračio sam u valove. »Svuci i ostalo«, pokazala je na tuniku i hlače, »ako ti se odjeća nije zalijepila na kožu. Ne možemo ti dopustiti da nam svima zagadiš ocean.« Skinuo sam tuniku i spustio je pokraj čizama, a onda sam se nasmiješio Cynethryth, no uzvratila mi je kamenim izrazom kakav poprimi majka prije nego što svoje derište poduči ljeskovom šibom. »Da svučem sve?«, upitao sam. »Oh, da, zaboravila sam da se Nordijci kupaju posve odjeveni kako im voda ne bi bila odviše hladna«, narugala se. »Uopće se ne kupaju«, odgovorio sam, no to nije bila istina. Ujutro smo se umivali i češljali, a prije jela obično smo prali ruke. K tome smo se i kupali kad pokraj nas nisu stajale mlade Engleskinje i zurile u nas kao da im je pogled vaga kojom važu robu. Zakolutala je očima. »Ne požuruj me, ženo«, ukorio sam je otkapčajući broš na ogrtaču. Pod njezinim pogledom prsti su mi nespretno prtljali, kao da su pripadali drugoj osobi pa nisam imao nadzor nad njima. »Okreni glavu«, zatražio sam. »Hoću, ako i ti to učiniš«, odgovorila je i nestašno izvila obrvu, a odjednom sam se borio da dođem do daha, poput ribe u zamci od vrbova pruća. Cynethryth se počela svlačiti.
Četvrto poglavlje Pretvarao sam se da ne čujem zvižduke i vedre uzvike, pa sam odjeću i oklop u neurednoj hrpi bacio na pijesak, a onda sam gol kao dojenče otišao do ruba vode. Znao sam da zvižduci nisu namijenjeni meni, jer i Cynethryth se gotovo posve svukla. Kad se kratka lanena tunika koju je nosila ispod podsuknje smočila, izgubila je boju, otkrivajući tamno, dlakavo mjesto među djevojčinim nogama. Na tkanini su se oštro ocrtavale i bradavice na grudima, pa sam se osmjelio i dugo je, pomno promotrio, a onda sam se bacio u vodu. Smjesta sam izronio, pa sam stresao kosu poput psa koji otresa krzno i ispuhao nos. »Voda je hladnija nego što se čini«, izjavio sam. Cynethryth je vješto plivala i plutala na leđima, poput zaigranih tuljana. »Kad sam bila mala, otac mi je pričao da su Rimljani gradili velike kamene bazene i punili ih vodom koja je uvijek bila topla. Svaki dan kupali su se u toploj vodi. Možeš li to zamisliti?« »Kako su postigli da uvijek bude topla?«, upitao sam sumnjičavo. »Ispod bazena su sagradili komore kojima je, kad su u njima zapalili vatru, prolazio topli zrak i zagrijavao vodu.« Na trenutak sam pomislio da me zadirkuje, ali ozbiljno je stisnula usta, pa sam vidio da govori istinu. »Onda nije čudo što su izgubili carstvo i što su im grad spalili do temelja«, odgovorio sam. »Previše su se usredotočili na pranje, pa se nisu bili u stanju obraniti.« Zamišljao sam kako mnoštvo muškaraca leži u golemim kamenim bazenima u nekoj toploj zemlji pa jedan drugomu trljaju leđa, dok im ratnici s divljim očima pljačkaju i pale kuće i siluju žene. »Budale«, promrmljao sam, a onda sam s morskoga dna zagrabio šaku pijeska da se njime istrljam ispod pazuha. »Topla voda čovjeka čini mekušcem«, zaključio sam, stresao se i ponovno zaronio. Kad sam se pojavio na površini, vidio sam samo djevojčina stopala kojima je pljuskala uzburkavši vodu iza sebe. Pozvao sam je, no nije me čula zbog valova, glasanja tuljana i vlastitoga pljuskanja, pa sam snažno zamahnuo nogama i zaplivao za njom, režući vodu. Kad smo se zaustavili, bio sam iscrpljen. Nisam znao da plivanje može oslabiti poput prerezane žile, a iako više nisam poštovao Rimljane, počeo sam se diviti ribama. Nismo daleko otplivali, ali prošli smo pokraj Zmije, pa su nam se Bjorn i Bjarni rugali s palube. Zaobišli smo nakupinu stijena među koje se, zapljuskujući ih, uvlačila voda, a mali, zaklonjeni zaljev iza njih doimao se kao prikladno mjesto za odmor. »Trebala... bi se... odmoriti«, uspio sam povikati, a riječi sam izgovarao, pazeći da ne progutam previše morske vode i ne udavim se, jer nikad nisam dobro plivao. Laknulo mi je kad sam vidio da djevojka dugim, gipkim zamasima već pliva prema zaljevu. Priznajem da sam počeo brže mlatarati rukama u nadi da ću još jednom vidjeti tajno blago, skriveno pod tkaninom, ali sjetio sam se da sam i ja gol. Kad sam se dokopao žala, koji nije bio dug ni koliko biste mogli baciti koplje, sjedila je na pijesku i tresla kosom, a koljena je obuhvatila rukama. Okrenuo sam lice prema jutarnjemu suncu i glumio da uživam ležeći u valićima, no zapravo sam se nećkao bi li izašao iz vode jer mi je bilo vrlo neugodno. Trgnuo sam se kad mi se naglo uskomešao pijesak ispod ruke, a iz njega je izletjela plosnata riba, uzmutivši vodu. U blijedoj modrini iznad nas ponirali su galebovi i kriještanjem nas podsjećali da smo uljezi u tihomu zaljevu. »Čak si i ti dosad već jamačno sprao prljavštinu«, poviče Cynethryth. »Imala si pravo«, odgovorio sam preko ramena. »Ta prljavština tako je dugo bila na meni
da je postala tvrdoglava kao Medvjed Bram.« Počeo sam se trljati, no onda sam se trgnuo jer sam na ramenima osjetio nečije ruke. Pogledao sam Cynethryth u oči i s naporom nešto progutao. Prihvatio sam ruku koju mi je pružila, pa sam se uspravio i stao pred nju. Šutjeli smo, osluškujući glasanje galebova i šum valića koji su zapljuskivali obalu. Povela me do travom obrasloga mjesta, gdje je rasla obalna astra, a na mesnatim listovima i cvjetićima odmaralo se mnoštvo crnih i narančastih leptira. Vinuli su se uvis poput cvijeća koje je zahvatio nalet vjetra. U svjetlu ranoga osvita djevojka me mjerila dubokim smaragdnim očima, a njezin neobuzdani pogled podsjetio me na zmajski brod koji plovi tragom kitova. Prstima me pomilovala po obrazu i bradi, pa sam se stresao kao da mi koža nikad prije nije dotaknula njezinu. Zatvorivši oči, prepustili smo se bujanju drugih osjetila, a duša mi je počela plutati poput čamca kojemu je netko prerezao uže. Cynethryth mi je obavila prste oko tjemena, pa sam se nagnuo prema njoj, a usta su nam se spojila. Kralježnicom mi je prostrujao drhtaj, a iako sam postao svjestan da sam se vrlo vidljivo uzbudio, nisam to više mogao spriječiti. Razdvojila je usnice, jezici su nam se dotaknuli, pa sam je okusio, a negdje u dubini ukorio sam samoga sebe jer mi je bilo jasno da me je taj slatki okus vezao za nju kao snažan lanac Gleipnira. Osjećao sam se smiješno jer sam stajao ondje s ukrućenim organom, usmjerenim prema djevojčinu trbuhu, pa sam je gurnuo na pijesak. Nije se protivila, nego je podignula tkaninu i otkrila male grudi, s tamnim i tvrdim bradavicama, nalik na žirove. Legla je na leđa, a kako se ovlažila, lako sam ušao u nju. Dahtala je i gladno mi nudila usta, a i mnome je ovladala ista glad. Gotovo se nije glasala, osim što je duboko disala. Dok sam dublje ulazio u nju, na vratu sam osjećao njezin vrući dah, a jezici su nam se požudno isprepleli. Znao sam da će mi poslije biti neugodno, ali nisam mario. Srce mi je snažno udaralo, a svaka mi je tetiva čeznula da se ispreplete sa Cynethryth. Svršio sam u nju, uzviknuvši od zadovoljstva i boli, a tijelo mi je divlje titralo. Kad je uzviknula, zabacivši glavu, ugrizao sam je za bijeli vrat. Poslije sam se prevalio na pijesak, dok je djevojka ležala na boku i prelazila mi rukom po prsima na kojima mi se znoj stopio sa solju. Zurio sam u nebo i cerio se kao bezumna budala. Ponovno sam postao svjestan galebova, pčela i tuljana u zaljevu do nas. Pretpostavio sam da Cynethryth leži u milini osvita, zadovoljna kao i ja, ali kad sam se okrenuo i pogledao je, vidio sam da joj niz lice u kosu teče suza. »Što je?«, upitao sam, odjednom se pobojavši da sam u nečemu pogriješio. Nije li me sama povukla u sebe? U sjećanju mi se pojavilo lice velške djevojke u ruševinama Caer Dyffryna, pa mi se želudac bolno zgrčio. »Što je, Cynethryth, jesam li te povrijedio?« U obraze mi je navrla krv. Sjela je i uzela podsuknju, pa ju je navukla preko glave i ustala. Poveo sam se za njom, osjećajući se sirovo poput životinje. Muškost mi je još prilično stršala, a odjeću sam ostavio u susjednom zaljevu. Uhvatio sam djevojku za ramena i ponovno je upitao što je. Grizla je donju usnicu i upravo je zaustila da odgovori, ali onda je raširila oči, a tamne točkice u njima širile su se dok je prestrašeno zurila u nešto iza mog ramena. »Što?«, okrenuvši se prema moru, u prsima sam osjetio sraz kao da su se sudarila dva zida štitova. Stigao je Fjordski jelen.
Peto poglavlje Neko smo vrijeme tiho stajali gledajući kako zmajski brod reže mirno more, na domet strijele od obale. Fjordskoga jelena sad biste teško mogli nazvati zmajskim brodom. Na pramcu više nije bilo iskežene glave, nego su umjesto nje ondje postavili križ kako bi naznačili da su putnici sužnji Bijeloga Krista. Otmjeni brodski trup napravljen od dasaka koje su se preklapale lako je klizio morem, dok su duga vesla od omorikina drva vodu zahvaćala odviše oštro po nordijskim mjerilima, ali u mirnomu moru zaveslaji su brod učinkovito tjerali naprijed. Stisnuo sam šake i zube jer sam se razbjesnio, pun neugodnih sjećanja. Kad sam zadnji put vidio taj brod, Ealdredovi su me ljudi na obali Wessexa svezali poput vepra, a dok se Fjordski jelen udaljavao, Ealdredov prvak Mauger dao je mojim tamničarima znak da mi prerežu vrat. Ti bijedni ševci koza ubili bi i Cynethryth zato što me pokušala zaštititi! »Meinfretr«, promrmljao sam. Skupina stijena koja nas je odvajala od ostalih možda je i mojim prijateljima priječila da Fjordskoga jelena primijete na vrijeme kako bi postavili klopku. Možda Nordijci neće prepoznati brod, čak ni kad ga ugledaju, jer je posada spustila jedro, a na pramcu se dizao križ. Nakratko me prožela tjeskoba. Oduvijek sam plivao poput kamena, pa bi prošlo previše vremena dok bih se nespretnim zamasima dokopao obale. Nisam imao čizme, pa ne bih baš lako trčao po nazupčanim stijenama. »Možeš li otplivati natrag, Cynethryth?«, upitao sam. Polako je žmirnula, a niz lice joj je na usnicu kapnula suza i ondje je zadrhtala. Proklinjao sam slučaj koji je doveo Fjordskoga jelena upravo kad je pokraj mene stajalo ono što sam želio najviše na svijetu. Dugo sam gledao djevojčino lice, a onda sam se okrenuo, pojurio do stijena i počeo se penjati. One niže, koje je preplavila plima, bile su opasno skliske zbog smeđega lišća, pa sam nekoliko puta pao, izranivši koljena i ruke. Trčao sam i skakao po školjkama i dagnjama, koje su mi pucketale pod nogama i ranjavale ih. Šljapkao sam kroz lokve tople od sunca, gdje su vrebala biča nalik na grudice krvi, a jamačno sam bio nalik na divlju životinju, onako gol, dok je iza mene vijorila tamna kosa s upletenim gavranovim krilom. Trčeći, osjetio sam da mi se licem razlijeva cerekanje, koje je prešlo u vučje režanje, jer napokon se pojavio crv Ealdred, pa ćemo svi nahrupiti da ga ubijemo. Preskočivši posljednju pukotinu, teško sam doskočio na ravnu stijenu, a kad sam se spustio na pijesak, vidio sam da Nordijci tvore veliku, uskomešanu skupinu. Posve naoružani, u oklopima i sa štitovima u rukama stajali su pred Sigurdom koji je, sa sjajnim šljemom na glavi i s golemim kopljem, bio nalik na samoga Tyra. Okrenuli su se prema meni, a mnogi su se nasmijali mojoj golotinji, ali ne i Sigurd. »Izgledaš kao planinski vilenjak, Gavrane«, promrmljao je i podigao gornju usnicu otkrivši bijele zube. »Došao sam što sam prije mogao, gosparu«, dahtao sam, a onda sam se trgnuo, jer sam imao dojam da su mi se noge zapalile. Spustivši pogled, vidio sam da su ranjene i krvave. Flokijev mi je rođak Halldor namignuo, pa sam nagonski pogledao gore, prema visokom, uskom rubu, odakle je Halldor vjerojatno ugledao Fjordskoga jelena i to na vrijeme da upozori ostale. Napravio sam grimasu jer je s tog mjesta mogao dobro vidjeti i mali zaljev. »Sad će taj zmijski jezik platiti!«, poviče Sigurd, no učinilo mi se da tim nazivom vrijeđa zmije. Ratnici su se razišli, a ja sam potrčao do ruba vode, gdje mi je odjeću koju sam tamo ostavio umalo otplavila nadolazeća plima. Voda je bila preduboka da bismo gacali do Zmije. U oklopima i sa šljemovima potonuli bismo kao kamenje. Nordijci su pokraj mene trčali prema valovima.
»Evo, mladiću!« Penda mi pruži štit i šljem koje sam odbacio malo dalje na obali. »Kladim se da ne želiš propustiti bitku.« »Oklada te ne bi obogatila«, odgovorio sam, skačući na jednoj nozi dok sam navlačio hlače. Penda se sagnuo i podigao moj oklop, a onda mi je pomogao da se poput jegulje uvučem u njega. Vidio sam da je Sigurd kraj manjega užeta prebacio preko većega, kojim je bila vezana Zmija i povukao ga je, pa su se njegovi ljudi mogli povlačiti duž te potpore, bez straha da će se utopiti. U bitku su pošli žedni krvi, a vidio sam da na pramcu Zmije stoje Bjorn i Bjarni, koji su sudrugovima dovikivali neka požure. Otac Egfrith zašao je nekoliko metara u more, pa se odande vičući molio Bijelomu Kristu, a između molitvi preklinjao je Sigurda da suspregne krvožednost i da pregovara o mirnomu rješenju. »Ali, zaboga, uzmi knjigu, Sigurde! Moraš preoteti knjigu!«, vikao je redovnik raširivši oči, a njegovo lasičje lice zadobilo je čudan izraz, možda se bojao, a možda ga je obuzeo i ushit. Crveni Svein zastao je na rubu vode, a lice s gustom crvenom bradom raširilo mu se u divlji osmijeh. »Požuri, Gavrane«, pozvao me, a onda se okrenuo i uz pljuskanje zašao u more. »Pa, kako je bilo?«, upita Penda, gledajući me u oči dok je češkao ožiljak na licu. Navukao je oklop i spremio se za bitku, pa nisam mogao vjerovati da me u takvomu trenutku ispituje o djevojci. »Jesi li je preorao?« Bacio sam pogled s onu stranu valova, ali još nisam vidio Cynethryth jer ju je skrivala skupina stijena. Na obali smo stajali još samo Penda i ja. Čak je i stari Asgot već dospio na pola puta duž Zmijina užeta, a kretao se jednako hitro kao i mlađi borci. »Vrijeme je da pođemo, Pendo«, upozorio sam ga. Zaprijetio mi je šakom i stupio u more. Pošao sam za njim, pa sam napola gacao, a napola se povlačio duž užeta. Sigurdov vučji čopor pripremao je Zmiju za borbu, pa su na pramac pričvršćivali Jörmungandovu glavu, sa strane su na brodski trup postavljali štitove, a kroz otvore su izvlačili vesla. »Ševa i bitka u istomu danu!«, poviče Bjarni, dok me kratkim užetom povlačio preko ograde. »Baš kao da si u Valhali, ha, Gavrane?« »Propustio sam doručak«, zarežao sam, pa se nasmijao. Otišao sam do veslačke klupe i škrinje u koju sam pohranio svu imovinu. Zgrabivši veslo koje mi je Svein pripremio, okrenuo sam se i pogledom potražio Cynethryth, ali nisam je vidio. Oštro uzviknuvši: »Hej!«, Olaf nam je dao znak da počnemo veslati. Prihvatili smo se posla. Znali smo da nam je učinak iznenađenja posebno važan, a to je značilo da ne smijemo bučiti. Zato smo motrili Olafa koji je stajao na krmi te je dizao i spuštao šaku kako veslačima ne bi morao vikanjem određivati brzinu. Knut je upravljao kormilom i brod okretao tako da plovi tik uz obalu, jer smo iz zaljeva trebali pojuriti u posljednji trenutak, kao što sokol ponire iz sunčeve svjetlosti. Dok sam veslao, uvijek sam se dobro osjećao. Dakako, s vremenom smo se počeli žaliti, ali tijekom prvoga, pa i drugog sata čovjek je još pun snage, a brzina je određena, pa veslanje veseli, ili sam se barem ja tako osjećao. Neupućenoj osobi čini se da su sva vesla jednaka, ali nije tako. Svoje veslo poznajete kao i vlastite udove. Ruke sa žuljevima već samim dodirom raspoznaju vaš alat među stotinama sličnih, baš kao što raspoznajete sise ili zadnjicu svoje ljubavi. Uvijek je ugodno kad se nečim prisno bavite. Sigurd i Crni Floki pripremili su čakije za privlačenje broda, na pramac su pričvrstili Jörmungandovu glavu, a skupili su i tridesetak kopalja koja smo zadnjih tjedana preoteli neprijateljima. Još se nikad nisam borio na moru, ali znao sam što će se dogoditi. Fjordskoga jelena obasut ćemo kopljima i sjekirama da raščistimo palubu, a onda ćemo baciti čakije, pa ćemo ih, snažno povlačeći užad, čvrsto zaglaviti u trupu. Brodovi će se sudariti i pojavit će se plutajući prostor za borbu. Oprezni poglavar mogao bi i poslije toga bacati koplja, ubojite
predmete, pa čak i kamenje, kako bi izdaleka pokušao riješiti bitku, ali Sigurd nije tako postupao. Dok sam ga motrio, noge mi je zahvatila drhtavica koja se javljala pred okršaj, a onda mi se, klizeći odozdo, poput zmije počela penjati uz tijelo. Sigurd je zadobio kameni izraz, a oči ispod ruba šljema bile su mu tamne poput olujnih oblaka. Lijevu ruku položio je na jabuku mača, dok je u desnoj držao dva velika koplja. U tom bih trenutku povjerovao kad bi mi netko rekao da je iz Asgarda sišao sam Odin Kopljotresac i da je ušao u Sigurdovo tijelo. Da, bilo mi je jasno što će se odigravati za vrijeme moje prve pomorske bitke, a znao sam i kakav prizor Sigurd gleda unutrašnjim očima. Ealdredovi ljudi vjerojatno se još nisu borili na moru, pa ni sad neće biti spremni za bitku. Kad se prebacimo na Fjordskoga jelena započet će pravi pokolj, a kad ih sve pobijemo, Sigurd će ubrati tri gotovo jednako vrijedne nagrade. Najprije će na koplje nataknuti Ealdredovu glavu, zatim će prisvojiti bjegunčevu osobnu škrinju s blagom, uključujući i svetu knjigu s evanđeljima koje je preveo sveti Jeronim, a ponovno će zadobiti i Fjordskoga jelena, jedno od najboljih plovila za prijelaz preko sivoga mora. »Bogovi nam se smiješe, Gavrane«, promrmlja Svein iza mojih leđa. Dok sam živčano čekao, obuzela me takva tjeskoba da sam se pobojao da ću se pomokriti u hlače. Doplovili smo gotovo do kraja stijena koje su stršale, što znači da će nas neprijatelji ubrzo ugledati. Nadao sam se da se Cynethryth uspjela skloniti iza potopljenih stijena i da je Zmija neće smrviti. »Kako znaš da su nam bogovi skloni, Sveine?« upitao sam. Naša su se vesla vrlo ujednačeno dizala i spuštala, a vodene kapljice jedva su dospijevale pasti s lopatica prije nego što su ih veslači ponovno uronili u more pozlaćeno sunčevim zrakama. »Nema vjetra, momče. Čak i vjetar slab kao prdac može omesti prebacivanje na neprijateljski brod. Moj ujak Bothvar utopio se kad je njegov jarl Ragnvald pokušao protivnika napasti na uzburkanomu moru.« Duboko je udahnuo. »Čakijama su zakvačili brod, a njihov neprijatelj, po imenu Moldof, čak im je pomogao da ih dobro učvrste, pa je planula bitka. Možda je toga dana Njörd bio pijan, pa se podrignuo, ali valovi su ponijeli oba zmajska broda i razbili ih o obalu. Nitko nije preživio. Bothvarov otac sve je to gledao sa stijena.« Vesla su pljuskala, a brod je klizio vodenom površinom poput morske zmije. »Nema vjetra, a more je mirno«, nastavi Svein. »Da, bogovi su uz nas.« Iako mu nisam vidio lice, znao sam da se smiješi. Prošaptavši molitvu Odinu, zamolio sam ga da mi udijeli hrabrost i zaustavi drhtavicu koja se pojačavala, pa kao da mi je izjedala mišiće, dok mi se utroba najprije potpuno razvodnila, a onda se sledila. Laknulo mi je kad sam, bacivši pogled na obalu, vidio da se između niskih stijena pojavila Cynethryth. U promočenoj podsuknji stajala je pokraj oca Egfritha, a čak i na toj udaljenosti vidio sam da joj se tkanina prilijepila za prsa, pa mi je bilo drago da je njezin pratitelj Kristov rob i da ga, koliko sam dosad vidio, žene ne zanimaju. Djevojci nisam vidio lice, ali živo sam je se sjećao. Na meni je poput čarolije ostao njezin miris, pa me samo to podsjećalo da smo nedavno zajedno ležali i da me Freyja, božica ljubavi koja plače suzama od crvenoga zlata, nije obdarila pukim snom. »Tamo su, kurvini sinovi koji srču ovčju pišalinu!«, zaurla Sigurd i zakorači naprijed. Njime je ovladala žarka želja za borbom, pa je bio nalik na vuka Fenrira koji zateže lanac. Iako posadu Fjordskoga jelena nisam dobro vidio, mogao sam zamisliti njihova užasnuta lica kad su vidjeli da im se približava propast. »Sve ih pobijte!«, poviče Sigurd, a u crvenkastomu jutarnjem svjetlu slina mu je poprskala bradu poput čipke. »To govno Ealdreda ostavite meni! Za glavu ću skratiti svakoga tko ga dotakne.« Pogledao sam Pendu, koji je, raskoračivši, stajao pokraj jarbola. Pripremio je štit i mač, a na unakaženu licu počivao mu je slab osmijeh. Nisu mu dopustili da vesla jer mu još nisu potpuno vjerovali. Na glasovitomu zmajskom brodu poput Zmije niste si obično mogli osigurati mjesto ako niste bili u stanju naporno i dobro veslati kako biste plovilo
usmjerili preko oceana i ako se niste borili kao sam đavao. Penda vjerojatno nije bio dobar veslač. Već prvoga dana na brodu u valove je ispovraćao utrobu, ali dobro se borio i poglavar je to primijetio. Penda je bio rođeni ubojica, rijetko vješt ratnik, a po Sigurdovu mišljenju time se iskupio za veslanje. Osim toga, iako smo izgubili mnogo ljudi, na veslačkim klupama nije bilo mjesta za sve preživjele. »Ne diraj Ealdreda, Pendo!«, povikao sam na engleskomu. »Tko to kaže?«, upitao je nadvikujući žamor boraca koji su se pripremali za žestoki sukob pa su psovali, molili se i zavijali. »Sigurd!«, odgovorio sam, a Penda pljune sebi pred noge i nešto prostački progunđa. I on se želio osvetiti, ali morat će čekati, kao i mi ostali. Sigurdova riječ bila je zakon u bratstvu, a potkrijepio ju je desnicom i očevom oštricom. Nagnuo sam se unatrag na klupi, povlačeći veslo. Uživao sam dok sam naprezao mišiće u ramenima, koja su mi se sad uvelike proširila, pa sam se time ponosio. Pod oklopom i podstavljenim haljetkom niz leđa mi je curio znoj. Pitao sam se kako je Penda mogao pljunuti jer su se meni usta osušila poput starih borovih iglica, a nisam bio jedini kojemu su zaplesali živci. Dvojica koja nisu veslala pišali su preko ograde čak i dok smo žurili u bitku. Čuo sam kako stari Asgot na pramcu Zmije vičući priziva Odina, gospodara rata, Thora, ubojicu divova, hrabroga Tyra, ratno božanstvo i druge bogove za koje nikad nisam čuo. Molio ih je da nam pomognu poubijati neprijatelje, da nam omoguće da ih pokoljemo zato što su sljedbenici Bijeloga Krista, božanstva gubavaca i slabića. Kakvo god bilo moje mišljenje o Asgotu, njegovo divlje zavijanje na nas je utješno djelovalo. Svi smo se pomalo pouzdavali u godijeve čarolije jer je bio star i mršav, pa iako se borio još pod zapovjedništvom Sigurdova oca, do danas je preživio bitke u kojima su izginuli mnogo snažniji ljudi. »Uvucite vesla!«, poviče jarl. Kretali smo se poput vjetra, a onda smo kroz otvore u trupu uvukli vesla, a kad smo ih bučno spremili, otvore smo začepili kožnatim čepovima. Sad mi se ukazala prilika da pogledam što se događa. Na Fjordskomu jelenu zavladalo je panično komešanje. Ealdred je jamačno prepoznao Jörmungandovu glavu, pa mu je bilo jasno da je po njega došao Sigurd. Ako mu je preostalo imalo pameti, užasnuo se. Njegovi kormilari promijenili su smjer, pokušavajući skrenuti brod, kako bi nam pobjegli na otvoreno more, no to je bilo jednako vjerojatno kao da će im u pomoć doći lađa od srebra i zlata puna mlađahnih djevica i odvesti ih odavde. Da su nas prije primijetili, možda bi imali kakvih izgleda, iako je i to bilo upitno. No kako su stvari stajale, Fjordskoga jelena pramcem ćemo udariti po sredini, a kad se to dogodi, bit će mrtvih. Tako sam čvrsto zgrabio koplje da su mi zglobovi prstiju pobijelili jer sam se bojao da u sudaru brodova nitko neće dobro proći. Sad sam mogao raspoznati lica, a vidio sam i da Ealdred stoji na krmi. Duboko sam, drhtavo udahnuo i pogledao Sigurda, a učinilo mi se da sam pod vodom jer se samo ja nisam glasao u sveopćoj buci i galami. »Sada, Knute!«, zagrmi jarl i spusti ruku, divlje zureći. Knut je okrenuo kormilo, pa se Zmija tako žestoko zanijela da su neki popadali. Okrenuo sam se upravo kad nam se trup tako zabio u Fjordskoga jelena da ga je potresao poput kolijevke, a posada je zateturala. »Pobijte ih!«, urlao je Sigurd, a onda je bacio koplje u uspaničenu vrevu naših neprijatelja, koji su se očajnički nastojali naoružati. »Krvožedni vukovi, rasporite utrobe tim usranim mazgama!«, derao se Olaf. Koplje koje je bacio zabilo se ravno u lice golemomu sjedokosom protivniku. Svi smo vičući bacali koplja, i to s razornim učinkom, jer kad čovjek koji je tijekom godina veslanjem čeličio ramena baci takvo oružje, ono se ponekad ne zabije samo u meso, nego skroz probode cijelo tijelo. Naši protivnici jedrili su po mirnomu moru, a kako nisu očekivali neprilike, nisu odjenuli oklope, pa su se svi
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma

Recommended

Karen marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnikaKaren marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnika
zoran radovic
 
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo okoGiles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
zoran radovic
 
Karen marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremenaKaren marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremena
zoran radovic
 
Monica mc carty vitez
Monica mc carty vitezMonica mc carty vitez
Monica mc carty vitez
zoran radovic
 
Nindja 058 derek finegan - poslednja igra smrti
Nindja 058 derek finegan - poslednja igra smrtiNindja 058 derek finegan - poslednja igra smrti
Nindja 058 derek finegan - poslednja igra smrti
zoran radovic
 
Nindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrt
Nindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrtNindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrt
Nindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrt
zoran radovic
 
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnikaKaren marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
zoran radovic
 
Nindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbine
Nindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbineNindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbine
Nindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbine
zoran radovic
 

Recommended

Karen marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnikaKaren marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnika
zoran radovic
 
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo okoGiles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
zoran radovic
 
Karen marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremenaKaren marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremena
zoran radovic
 
Monica mc carty vitez
Monica mc carty vitezMonica mc carty vitez
Monica mc carty vitez
zoran radovic
 
Nindja 058 derek finegan - poslednja igra smrti
Nindja 058 derek finegan - poslednja igra smrtiNindja 058 derek finegan - poslednja igra smrti
Nindja 058 derek finegan - poslednja igra smrti
zoran radovic
 
Nindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrt
Nindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrtNindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrt
Nindja 055 derek finegan - i vetar je rekao smrt
zoran radovic
 
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnikaKaren marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
zoran radovic
 
Nindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbine
Nindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbineNindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbine
Nindja 037 derek finegan - krvavi mac sudbine
zoran radovic
 
Nindja 033 derek finegan - na ostrici noza
Nindja 033 derek finegan - na ostrici nozaNindja 033 derek finegan - na ostrici noza
Nindja 033 derek finegan - na ostrici noza
zoran radovic
 
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanaNindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
zoran radovic
 
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
zoran radovic
 
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdfEdgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
DamirMarijanovi
 
Nindja 050 derek finegan - indijska veza
Nindja 050 derek finegan - indijska vezaNindja 050 derek finegan - indijska veza
Nindja 050 derek finegan - indijska veza
zoran radovic
 
Hassel, sven 03 camarazi de front
Hassel, sven 03 camarazi de frontHassel, sven 03 camarazi de front
Hassel, sven 03 camarazi de frontDoinita Sarbu
 
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindju
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindjuNindja 030 derek finegan - klopka za nindju
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindju
zoran radovic
 
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdfE. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
zoran radovic
 
29 dijamanti iz pakla
29 dijamanti iz pakla29 dijamanti iz pakla
29 dijamanti iz pakla
Milenko Gavric
 
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanciEdgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
zoran radovic
 
23 pakleni vakizasi
23 pakleni vakizasi23 pakleni vakizasi
23 pakleni vakizasi
Milenko Gavric
 
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovniceNindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
zoran radovic
 
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponocNindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
zoran radovic
 
27 kako ubiti vampira
27 kako ubiti vampira27 kako ubiti vampira
27 kako ubiti vampira
Milenko Gavric
 
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracaEdgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
zoran radovic
 
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელიდოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
სამკითხველო სამკითხველო
 
30 klopka za nindju
30 klopka za nindju30 klopka za nindju
30 klopka za nindju
Milenko Gavric
 
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvihNindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
zoran radovic
 
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdfE. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
zoran radovic
 
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrti
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrtiNindja 035 derek finegan - tajfun smrti
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrti
zoran radovic
 
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdfKI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
zoran radovic
 
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdfAleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
zoran radovic
 

More Related Content

What's hot

Nindja 033 derek finegan - na ostrici noza
Nindja 033 derek finegan - na ostrici nozaNindja 033 derek finegan - na ostrici noza
Nindja 033 derek finegan - na ostrici noza
zoran radovic
 
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanaNindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
zoran radovic
 
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
zoran radovic
 
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdfEdgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
DamirMarijanovi
 
Nindja 050 derek finegan - indijska veza
Nindja 050 derek finegan - indijska vezaNindja 050 derek finegan - indijska veza
Nindja 050 derek finegan - indijska veza
zoran radovic
 
Hassel, sven 03 camarazi de front
Hassel, sven 03 camarazi de frontHassel, sven 03 camarazi de front
Hassel, sven 03 camarazi de frontDoinita Sarbu
 
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindju
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindjuNindja 030 derek finegan - klopka za nindju
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindju
zoran radovic
 
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdfE. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
zoran radovic
 
29 dijamanti iz pakla
29 dijamanti iz pakla29 dijamanti iz pakla
29 dijamanti iz pakla
Milenko Gavric
 
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanciEdgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
zoran radovic
 
23 pakleni vakizasi
23 pakleni vakizasi23 pakleni vakizasi
23 pakleni vakizasi
Milenko Gavric
 
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovniceNindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
zoran radovic
 
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponocNindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
zoran radovic
 
27 kako ubiti vampira
27 kako ubiti vampira27 kako ubiti vampira
27 kako ubiti vampira
Milenko Gavric
 
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracaEdgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
zoran radovic
 
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელიდოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
სამკითხველო სამკითხველო
 
30 klopka za nindju
30 klopka za nindju30 klopka za nindju
30 klopka za nindju
Milenko Gavric
 
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvihNindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
zoran radovic
 
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdfE. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
zoran radovic
 
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrti
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrtiNindja 035 derek finegan - tajfun smrti
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrti
zoran radovic
 

What's hot (20)

Nindja 033 derek finegan - na ostrici noza
Nindja 033 derek finegan - na ostrici nozaNindja 033 derek finegan - na ostrici noza
Nindja 033 derek finegan - na ostrici noza
 
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanaNindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
 
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
Nindja 061 derek finegan - covek koji je ubijao strahom (panoramiks & e...
 
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdfEdgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
 
Nindja 050 derek finegan - indijska veza
Nindja 050 derek finegan - indijska vezaNindja 050 derek finegan - indijska veza
Nindja 050 derek finegan - indijska veza
 
Hassel, sven 03 camarazi de front
Hassel, sven 03 camarazi de frontHassel, sven 03 camarazi de front
Hassel, sven 03 camarazi de front
 
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindju
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindjuNindja 030 derek finegan - klopka za nindju
Nindja 030 derek finegan - klopka za nindju
 
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdfE. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
E. R. Barouz - Venera 2 - Izgubljeni Na Veneri.pdf
 
29 dijamanti iz pakla
29 dijamanti iz pakla29 dijamanti iz pakla
29 dijamanti iz pakla
 
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanciEdgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
 
23 pakleni vakizasi
23 pakleni vakizasi23 pakleni vakizasi
23 pakleni vakizasi
 
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovniceNindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
Nindja 041 derek finegan - zubi zmije otrovnice
 
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponocNindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
Nindja 038 derek finegan - smrt stize u ponoc
 
27 kako ubiti vampira
27 kako ubiti vampira27 kako ubiti vampira
27 kako ubiti vampira
 
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracaEdgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
 
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელიდოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
დოსტოევსკი დანაშაული და სასჯელი
 
30 klopka za nindju
30 klopka za nindju30 klopka za nindju
30 klopka za nindju
 
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvihNindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
 
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdfE. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
E. R. Barouz - Venera 1 - Gusari Venere (1).pdf
 
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrti
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrtiNindja 035 derek finegan - tajfun smrti
Nindja 035 derek finegan - tajfun smrti
 

More from zoran radovic

KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdfKI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
zoran radovic
 
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdfAleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
zoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
zoran radovic
 
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdfZagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
zoran radovic
 
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdfZagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
zoran radovic
 
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdfCitac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
zoran radovic
 
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdfTex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
zoran radovic
 
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
zoran radovic
 
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdfKonan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
zoran radovic
 

More from zoran radovic (20)

KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdfKI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
 
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdfAleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
 
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdfZagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
 
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdfZagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
 
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdfCitac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
 
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdfTex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
 
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
 
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdfKonan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
 

Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma

  • 1.
  • 2.
  • 3. GILES KRISTIAN SINOVI GROMA Gavran KNJIGA DRUGA Preveo s engleskoga Mladen Jurčić
  • 4. Sinovi groma posvećeni su mojim roditeljima, koji su poslali povoljne vjetrove i donijeli mi sreću.
  • 5. Popis likova NORDIJCI Osric (Gavran) Sigurd Srećković, jarl (poglavar) Olaf (Ujak), zapovjednik Zmije Knut, kormilar Zmije Bragi Jaje, zapovjednik Fjordskoga jelena Kjar, kormilar Fjordskoga jelena Asgot, godi, svećenik boga rata Tyra Crveni Svein Crni Floki Bjarni, Bjornov brat Bjorn, Bjarnijev brat Bram Medvjed Bothvar Arnvid Aslak Gunnar Halfdan Halldor, Flokijev rođak Hastein Hedin Krezubi Ingolf Kalf Orm Osk Osten Ulf Yrsa Svinjski nos ZAPADNI SASI (Područje Wessexa) Ealdred, starješina i rođak kralja Egberta Cynethryth, njegova kći Otac Egfrith, redovnik Gytha Ulfbert Penda Mauger Baldred Cynric Wiglaf FRANCI Kralj/car Carolus (Karlo Veliki) Alkuin, njegov savjetnik Fulcarius, zapovjednik obalne straže
  • 6. Radulf, nadzornik Benart, vojnik Arthmael, vojnik Winigis, ribar Borgon, biskup Aix-la-Chapelle Arno, svećenik Berta, nadstojnica samostana DANCI Steinn, Ingin sin Rolf BOGOVI Odin, Otac Svijeta, bog rata i ratnika, mudrosti i pjesništva Frigg, Odinova žena Thor, ubojica divova i bog grmljavine, Odinov sin Baldr Lijepi, Odinov sin Tyr, gospodar bitaka Loki, smutljivac, otac laži Ran, majka valovlja Njörd, gospodar mora, bog vjetra i plamena Frey, bog plodnosti, braka i stvari koje rastu Freyja, božica ljubavi i spolnosti Hel, božica podzemlja, a ujedno i naziv za podzemni svijet u kojemu prebivaju mrtvi, pogotovo oni koji su umrli od bolesti ili starosti Völund, bog nakovnja i iskustva Eir, božica vidarica i Friggina poslužiteljica Heimdall, nadstojnik bogova MITOLOGIJA Aesir, nordijski bogovi Midgard, mjesto gdje žive ljudi, svijet Asgard, prebivalište bogova Valhala, Odinova dvorana poginulih Yggdrasil, Drvo svijeta, sveto mjesto za bogove Hugin (Misao), jedan od dva gavrana što pripadaju Odinu Munin (Sjećanje), jedan od dva gavrana što pripadaju Odinu Mjöllnir, Thorov čarobni čekić Gjallarbru, most do podzemlja Modgud, divovska žena koja čuva most preko rijeke Gjoll Gjallarhorn, »rog uzvika« u koji će Heimdall zatrubiti da oglasi početak Ragnaröka Urd, jedna od Norni Fimbulvetr, »strašna zima«, nagovijestit će početak Ragnaröka Bifröst, Dugin most, spaja svjetove bogova i ljudi Ragnarök, smak bogova Valkire, bića koja odlučuju tko će umrijeti Norne, tri tkalje ljudskih sudbina Fenrir, moćni vuk Jörmungand, midgardska zmija Bilskirnir, »Prasak munje«, Thorova dvorana
  • 7. Fafnir, »Grlitelj«, zmaj koji čuva veliko skriveno blago Sleipnir, sivi Odinov konj s osam nogu Tanngnjóst (Škrgutavi) i Tanngrísnir (Iskeženi), jarci koji vuku Thorova kola Gleipnir, čarobni lanac iskovan od planinskoga korijenja i ptičje pljuvačke, kojim je sputan vuk Fenrir
  • 8. Borci željeznom oružju vični, Brod svoj gone jakim veslima od smrče K’o zmija vijugavom franačkom rijekom. Postadoše brača po ljutomu boju Sasi, Danci, norveški prvaci, Pa plove, bježeć’ od careva gnjeva, Daleko od fjordova i modrih planina, Pučinu su prešli, gonjeni olujom, Jer slave ih bogata riznica čeka. Gavranova saga
  • 9. Proslov Jeste li ikad plovili na dugomu brodu? Ne na zdepastoj, čvrstoj trgovačkoj lađi nazvanoj knorr, koja se, krcata robom, morem sporo valja poput tegleće marve, nego na vitkomu, ubojito brzom brodu sa zmajevom glavom koji svima ulijeva strah u kosti. Jeste li kad stajali na pramcu dok vam je slani vjetar mrsio kosu, a veliki brod, nalik na zvijer s jakim, zaobljenim prsima, klizio kroz pjenu valova, Raninih bjelokosih kćeri? Jeste li se ikad otisnuli tragom kitova, u društvu preplanulih ratnika koje je očeličio vjetar, a sam im je moćni Odin, gospodar rata, podario rijetku vještinu rukovanja sjekirom i mačem? Tijekom svojih smrtonosnih pothvata ti ljudi hrane vukove, orlove i gavrane, a to sam i ja činio. Živio sam s njima, zadovoljan svojom sudbinom, iako bi sljedbenicima Bijeloga Krista, odjevenima u suknje, prostrujali gađenje i mučnina kad bi doznali za moja djela, a ne bih se začudio ni da se slede od straha. Po svom rođenju neke su osobe bliže bogovima od drugih. Pokraj Urdinoga izvora, pod korijenjem velikog drva života nazvanoga Yggdrasil, sudbinske sestre Norne, gospodarice sadašnjosti i budućnosti, pomoću niti ljudskih života tkaju uzorke pune boli i patnje, slave, bogatstva i smrti. No njihovi starački prsti jamačno su se umorili od tkanja mog života. Ali čekajte! Pivo mi je podmazalo jezik, pa sad nesuvislo brza. Uđi, Arnore! Namjesti slamu, Gunnkele! Cijela noć je pred nama, a put je dalek, naime, ako mi sjećanja nisu iscurila iz staračke glave kao iz truloga vjedra. Sinoć ste čuli tek početak priče, iz roga s medovinom posrkali ste samo pjenu, a sad ćemo zajedno još više popiti. Tako je, Hallfrede, raspiri tu žeravicu, neka plameni jezici zaplešu i poskakuju poput vatre u kovačnici samoga Volunda! Da, da, tako je! Ingvare, zaklinjem te Thorom, daj malo hrane tom svom oronulomu psu jer već cijeli sat žvače cipelu nekog jadnika! Nije li ovdje i bucmasta Runa? Šteta! Dvije punašne sise najbolji su poticaj starcu da još malo pozlati svoju priču. Priznajem da nisam pjevač. Poznajem samo pjesmu mača i šapat velike sjekire sa širokom oštricom dok njome mašem pred neprijateljskim obrambenim zidom napravljenim od štitova. No pjevači kao da te priče izvlače duboko iz guzice, pa slušatelji ne mogu osjetiti miris cvijeća, nego samo miris prdeža. Pripovijedaju da je Sigurd jedan od Aesira, asgardskih bogova, pa mačem ubija planinske divove, a Gavran iz njihovih priča crvenooko je čudovište, ružna zvijer koja sije smrt. Fuj! Što oni znaju? Jesu li se otisnuli za kitovima u društvu Sigurda Srećkovića? Kurvini sinovi! Sigurd je bio samo čovjek. Mač mu je bio kao i svaki drugi, a majstor vješt svom zanatu iskovao ga je od željeza i čelika. A što je sa mnom? Jesam li čudovište? Nekad sam čak slovio... kao prilično zgodan, ili sam barem bio mlad, a to je dovoljno. Iz drvodjeljina učenika, iz dječaka koji se šuljao rubovima sela, razvio sam se u vuka, pripadnika vučjega čopora, a pridružio sam se i ratničkomu bratstvu. Postao sam ubojica i čovjek koji prkosi valovima. I zato, dignite sidro i razvijte staro, istrošeno jedro. Sutrašnji posao je još daleko, a noć se pruža pred nama poput zvijezdama obasjane pučine u proljetnoj noći. Dakle, otisnimo se...
  • 10. Prvo poglavlje Ako izdate prijateljstvo, nećete doživjeti prve sjedine. Jer bratstvo je čast iskovana od prisege, jaka kao medvjed, brza kao zmajski brod, a osvetoljubiva poput mora. Postanete li izdajica bratstva, gotovi ste, a starješina Ealdred iz Wessexa izdao nas je. Kad smo razvili jedra i uvukli vesla napravljena od smrekina drva, ljudi su počeli pregledavati opremu. Brusovima su oštrili mačeve i strpljivo poravnavali ureze na oštricama nastale u borbi. Pravilno struganje nadjačavalo je tihi razgovor i pljuskanje Zmijina pramca koji je klizio kroz valove, a na mene je djelovalo vrlo umirujuće. Ratnici su preko koljena položili žičane oklope brynje pa su provjeravali ima li oštećenih kolutova kako bi ih zamijenili novima koje su skinuli s oklopa poginulih boraca. Stenjući od napora, dva su Nordijca jedan drugomu dobacivali tešku vreću, punu grubog pijeska. Ako u nju stavite oklop i onda je bacate, pijesak će očistiti hrđu, pa će vam oprema biti kao nova. Drugi su brynje mazali ovčjom masti, oko balčaka mačeva omatali su nove trake i tanku mjedenu žicu, ili su popravljali drške na štitovima, a na daske su razapinjali nove kože. Čekićima su ravnali udubljenja na šljemovima, vrhove na kopljima tako su ubojito izbrusili da ste njima mogli probosti puža i izvući ga iz školjke, a provjeravali su i sjekire kako ne bi već pri prvom zamahu odletjele s drški. Vagali su srebro i pregledavali krzna, svađali se, mrmljali, ili su se hvalili plijenom koji su nagomilali u putne škrinje. Iz brada i kose iščešljavali smo buhe, ponovno smo proživljavali bitke, preuveličavali svoja djela i srčanost, igrali stratešku igru na ploči, nazvanu tafl i provjeravali šuper na Zmiji, a u čizme smo gurali kožnate trake kako bismo popunili rupe. Liječili smo rane, izmjenjivali priče o prijateljima koji sad sjede na klupi u Odinovoj Valhali i s njim piju medovinu, gledali smo kako nam galebovi lete visoko nad glavama, ili smo naprosto uživali u škripanju broda i tihomu zveckanju snasti. Cijelo smo vrijeme bili uvjereni da nam je Njörd, morsko božanstvo koje se blagonaklono odnosi prema svojim štovateljima, vjetrom napunilo jedra, pa ćemo uskoro ugledati točkicu na obzoru, a to će biti Fjordski jelen, brod kojim je bježao naš protivnik. Osjećali smo da nas je božanstvo blagoslovilo jer nas je tjerao jak vjetar, pa smo dobro napredovali, a Wessex smo vidjeli još samo kao zelenu traku na sjevernom obzoru. Ako nam Njörd ostane sklon, Sigurd će ploviti i noću kako bi pokušao smanjiti udaljenost između nas i Fjordskoga jelena, a kad stignemo taj brod i izdajice koje su na njemu plovile, niz mačeve i sjekire poteći će nam krv. Svećenik Asgot, godi, kako smo ga nazivali, iz vreće je izvadio zeca. Bila je to prljava životinja koja se jamačno bjesomučno bacakala i grebla još otkako smo isplovili jer joj je krzno bilo natopljeno znojem, usta krvava, a oči pune divljega straha. Svećenik je zeca staračkom rukom uhvatio za glavu, a onda je izvukao nož ubojita izgleda i zario ga u prsa životinji koja se koprcala, a njezine duge noge bespomoćno su trčale po zraku. Asgot joj je prevukao oštricu preko trbuha, pa je dio utrobe pao na brodski obod, a zec je još mlatarao nogama, kao da se nada da će pojuriti preko ljetne livade. Obrisavši nož u zečju dlaku godi ga je spremio, a onda je iščupao ostatak utrobe – srce koje je još kucalo i isprepletena crijeva, pa je sve to, zajedno sa zecom, bacio u more. Neko smo vrijeme gledali kako valovi odnose malu žrtvu, a onda nas je Zmija ponijela dalje, dok je zec nestao u valovima, Raninim kćerima. Asgot je cijelo vrijeme razgovarao s bogovima i molio ih da nas blagoslove mirnim morem i lijepim vremenom. Otac Egfrith se prekrižio kako bi od sebe odagnao Asgotovo drevno bajanje, a mislim da je i on mrmljao zaštitne čarolije, ali nisam mu se približavao kako mi se u uši ne bi poput crva uvukle te Kristove riječi.
  • 11. Čekala nas je vrlo krvava bitka, u kojoj će biti mnogo prosutih utroba. Starješina Ealdred iz Wessexa i njegov najbolji borac Mauger bili su ništarije, slinavi kurvini sinovi koji su nas sve izdali. Starješina je imao svetu knjigu s evanđeljima koje je preveo sveti Jeronim, a mi smo je ukrali mercijskomu kralju, no sad je taj žablji šupak Ealdred žurio da to kršćansko blago proda franačkomu caru Karlu Velikomu, ili kralju Carolusu, kako su ga neki nazivali. Crv kojega smo progonili obogatit će se kao kakav vladar, nakon što nas je izdao i napustio, uvjeren da smo poginuli. Ali Ealdredov Bog i njegov miroljubivi Sin nisu bili dovoljno jaki da pomognu bjeguncu da ostvari svoj naum. Neće ga moći spasiti od nas jer mi štujemo prave bogove, stara božanstva koja nebo još tresu grmljavinom, a ocean proklinju valovima visokima poput litica. Vjerovao sam da ćemo tog ljigavoga crva uhvatiti već sutra ili prekosutra jer Englezi ne poznaju Fjordskoga jelena i nemaju pojma kako njime treba upravljati. Brodovi su poput žena, ne možete ih sve dodirivati po istim mjestima i nadati se da će ishod biti jednako zamaman. No Sigurd je prisno osjećao svaki centimetar Zmije, a njegov kormilar Knut poznavao je svako zrnce soli u uzbibanim valovima. Zato ćemo nedvojbeno uhvatiti Engleze, a onda ćemo ih pogubiti. »Ti kršćani znaju kako treba povraćati, Gavrane!«, primijeti Bjorn, a zubi su mu zablistali u sunčevoj svjetlosti. »Mislim da će se ribe danas dobro najesti.« »A kad budemo jeli ribe, s njima ćemo gutati i kršćansku bljuvotinu«, odgovorio sam jezikom Nordijaca, kako me Cynethryth ne bi razumjela. Ona i Penda nagnuli su se preko ruba broda pa su povraćali u inače tako mirno more da je Bjornov brat Bjarni izbacivao vodu iz korita Zmije nevoljko poput krave koju vode na klanje. Ponekad sam gledao kako se brod penje i ponire na valovima poput gipkoga morskog stvorenja, dok je voda neprestano navirala kroz mjesta na kojima je bio spojen njezin lijepi trup, ali danas nije bilo tako. Pučina je bila spokojna poput jezera čiju površinu mreška povjetarac, ali Saksoncima su se ipak okretali želuci. Nordijci su se cerili, ismijavajući nove pripadnike posade zbog nevolje koja ih je snašla, pa iako sam sažalijevao Cynethryth, bilo mi je drago što se ovaj put ne rugaju meni, naime, u prijašnjim sam danima i ja često povraćao u more. Zapadni Sas Penda bio je jedan od najokrutnijih boraca koje sam poznavao, a kod Caer Dyffryna gledao sam kako ubija Velšane sve dok zeleni pašnjak nije postao sklizak od krvi, no sad se više nije doimao opako, jer mu je bljuvotina lijevala po morskoj površini, mirnoj poput stakla. »Jebote, nije prirodno da plutamo na drvu koje je inače dobro samo za potpalu«, prokomentirao je kad se okrenuo i nadlanicom obrisao usta. »To ne priliči uljuđenoj osobi«, zarežao je, pa sam se nacerio jer je Penda bio uljuđen kao stari kabao pun otpadaka. Sigurd mi je uputio povjerljivi osmijeh jer znao je da sam ne tako davno i ja bio na Pendinu mjestu, no čak ni tada Zmiju nikad ne bih opisao kao »drvo za potpalu«. Oduvijek sam se divio brodograditeljskoj vještini majstora koji su je izradili jer sam bio djetić staroga drvodjelje Ealhstana, pa sam smjesta prepoznao iznimno obrađeno drvo. Zmija je bila prava ljepotica, napravljena od dvjesto hrastovih stabala, na sredini široka pet metara, a dugačka više od dvadeset. Isprva joj se sa svake strane moglo smjestiti šesnaest veslača, ali Sigurd je na pramcu i krmi podigao platforme, pogodne za bitku, pa je na svakoj strani preostalo mjesta za trinaest veslača. Sad se posada sastojala od trideset dva muškarca i jedne žene. Po mom mišljenju, malo smo se gurali, ali nije nam baš bilo neudobno. Olaf mi je pričao da je za vrijeme jednoga od Sigurdovih pohoda, kad još nije bilo Fjordskoga jelena, a tek su izgradili Zmiju, taj brod nosio dvostruku posadu od sedamdeset ratnika, pa su se jedni odmarali dok su drugi veslali. Tako što svakako je korisno kad dođe do borbe, ali nisam mogao zamisliti da spavaonicu dijelim s toliko ljudi koji smrde na prdež. Brod je imao mali otvoreni tovarni prostor za robu i namirnice te čvrsti jarbol i kobilicu. Visina mu je iznosila četrnaest platnica, imao je veliko četvrtasto, vuneno,
  • 12. crveno obojeno jedro, a na pramcu je stajala glava Jörmunganda, midgardske zmije koja se obavija oko svijeta. Izblijedjele crvene zmijske oči preko sive pučine zurile su u našu budućnost. Svaki Norvežanin na brodu, svaki ratnik koji je sjedio na putnoj škrinji u koju je pohranio svoju imovinu, poštovao je Zmiju kao vlastitu majku, volio ju je kao ženu, a u njoj je uživao kao u društvu drolja. Cynethryth se okrenula i obrisala znoj s čela, a nimalo ne pretjerujem kad kažem da joj je lice pozelenilo poput mlade paprati. Očito se zbog mog pogleda neugodno osjećala, pa sam, okrenuvši glavu, Crnomu Flokiju pokazao da se između oplatnica odlijepio šuper, koji se sastojao od užeta namazanoga katranom. Nešto je progunđao, a onda je kvrgavim palcem pritisnuo tanko uže i vratio ga na mjesto. Nekoć sam mislio da me Floki mrzi, ali poslije smo se zbližili, kako dolikuje braći po maču, no danas se ponovno osjećao jadno i zamišljeno. Činilo se da ocu Egfrithu ljuljanje Zmije nimalo ne smeta, a možda ga je morska bolest mimoišla jer mu je jednom Glum udarcem mača razbio glavu. Što je bilo još gore, redovnik je od udarca možda prolupao jer se odlučio ukrcati na brod iako je neobično da duhovnik plovi na brodu punom neznabožaca. Neprestano je šmrcao, a bio je nalik na maloga morda, lasicu, no, začudo, divio sam mu se jer mu je jamačno bilo jasno da ga svatko od nas može zgnječiti kao lasicu ako nam pruži i najmanji povod, ili jednostavno zato što nam je dosadno. Doduše, taj Kristov sluga bio je uvjeren da će Zmiju pretvoriti u brod pun kršćana, a hvalio se i da je njegov Bog vodu pretvorio u vino. No ako mene pitate, pokrštavanje Nordijaca bilo bi nalik pretvaranju vina u mokraću. Možda se čak nadao da ćemo Zmiji promijeniti ime, pa ćemo je nazvati Sveti duh, Jeruzalem, Kristov blagoslov, ili tko zna kako. Ako to misli, Egfrith je budala! Fjordskoga jelena nismo ugledali ni kad je dnevnu sparinu rastjerao prohladni povjetarac koji je zapuhao s mora, a sunčeva zlatna kugla otkotrljala se prema zapadu. Na pramcu Zmije Jörmungandova glava blago je kimala na valovima, a izblijedjele crvene oči zurile su preko pučine ne bi li ugledale bratski brod. Činilo se da zmijska glava reži, pa mi je palo na um da će slavodobitno zatuliti kad ugleda Fjordskoga jelena. »Možda je ono svinjsko govno promijenilo smjer i otplovio prema istoku kako bi nas zavarao«, primijeti Olaf pa peharom zagrabi kišnicu u bačvi i otpije. Stajao je pokraj Knuta, koji je rudu kormila držao samouvjereno kao da je uhvatio ženu za ruku. Iza njih, na platformi podignutoj za borbu stajao je Sigurd i motrio pučinu, a sunce koje je tonulo prema obzoru, rubu svijeta, zlatnim mu je zrakama obasjavalo dugu, svijetlu kosu. »Misliš li da je tako lukav?«, upita Knut, pa hrakne i preko Zmijine ograde ispljune grudu sluzi. Olaf slegne ramenima. »Po mom mišljenju, dovoljno je razuman da more prijeđe najkraćim putem te da onda uz samu obalu pođe prema istoku, a nije prelazio otvorenu pučinu kao što smo mi učinili«, javi se Sigurd. »Ući će u ušće Sicaune, velike rijeke koja se probija u samo srce Franačke.« Olaf sumnjičavo podigne gustu obrvu, ali bio sam uvjeren da Sigurd ima pravo. Kao kršćanski plemić Ealdred nije, poput nas neznabožaca, trebao pomno izbjegavati franačke brodove koji su vršili ophodnje duž obale, ali se zato više od nas trebao bojati otvorene pučine, jer iako su uvjeti za plovidbu trenutno bili savršeni, vrijeme se moglo iznenada promijeniti, a ako bi u brod počela nezadrživo nadirati voda svatko bi poželio da je ostao na kopnu. K tome, Ealdred nije poznavao Fjordskoga jelena. Na Olafovu neurednom bradatom licu neprestano je počivao sumnjičavi izraz, kao kad se pas smjesti u hrpu slame. »Dakle, taj engleski list za brisanje guzice drži se obale kao majčine sise, pa mu zato nije bilo ni traga«, zaključio je. Ne odgovorivši, Sigurd napući usnice i počeše se po zlatnoj bradi. Gledao je veliko jedro kao da proučava kako ga vjetar nadima i mreška. Motrio je ples debele užadi i smjer valova, a
  • 13. onda je bacio pogled na zalazeće sunce koje je pružalo pouzdanu naznaku smjera od istoka prema zapadu. Izvio je debele usnice kao vuk prije nego što će zarežati, jer ako je točno pretpostavio da je Ealdred preko mora prešao najkraćim putem pa sad plovi sjeverno, duž franačke obale, onda ćemo, kad se dohvatimo kopna, morati izabrati dobro sidrište s pogledom na otvoreni kanal. Poslije toga preostaje nam samo da čekamo. U sumrak smo doplovili do obale. Franačka! U to vrijeme ništa nisam znao o toj zemlji, ali i sam naziv imao je određenu težinu. Bila je to snažna riječ, koja je, barem za neznabožačke uši, sadržavala prijetnju naoštrena čelika, strašnih ratnika i novih, proždrljivih čarolija kojima je zračio Bijeli Krist. Franački kralj zvao se Carolus, gospodario je kršćanskim svijetom, a imao je carski naslov. Rimljani su tako nazivali svoje kraljeve, koji su vladali dalekim zemljama, prostranima poput samog neba pod kojim su se pružale. Unatoč svojoj odanosti Bogu kojega su čavlima prikovali na križ, car Carolus bio je najveći ratnik na svijetu. »Možete li vi to nanjušiti?«, poviče otac Egfrith. Stajao je na pramcu Zmije, ali dobro se čuvao da ne dotakne izrezbarenu Jörmungandovu glavu, možda se bojao da zmija voli okus kršćana. »Možete nanjušiti pobožnost«, izjavio je živahno njuškajući, a njegovo lasičje lice zadobilo je zadovoljan izraz. Pred nama se dizala obala, niska zelena crta, ispresijecana sivim stijenama. »Franci su bogobojazni ljudi, a njihov kralj je svjetlo u mraku, pročišćujuća vatra koja ljude odvraća od pokvarenosti. Nalik je na veliku vatru svjetionika koja plamti na vjetru, a brodove spašava da se ne razbiju o obalu«, nastavio je s nedoličnim zadovoljstvom. »Budemo li imali sreće, Gavrane, srest ćemo tog velikoga kralja pa ćeš možda imati prilike očistiti svoju crnu dušu, jer kažu da je Carolus velikodušan, milostivi kralj, a Bog ga voli. Ostruži grijeh s duše kao što s teleće kože stružu salo. Svemoćni Krist zgrabit će Sotonu za kvrgavi gležanj pa će ti ga izvući iz krvavoga oka.« Lasičje lice razvuklo se u takvo cerekanje da sam se pitao bih li mu to keženje zabio skroz otraga u glavu. No onda sam se nasmiješio, jer iako je Egfrith mislio da sam đavolje sjeme, bezvrijedno poput puževe sluzi, nešto mi se kod njega sviđalo. Ili ne, nije mi se čak niti sviđalo, nego me mališan zabavljao. »Tvom Bogu trebat će snažne ruke, redovniče, ako iz svih nas želi iščupati đavla«, odgovorio sam, širokim pokretom pokazavši nordijsku posadu Zmije. »Možda će Sotonu pronaći kako se skriva pod Bramovim pazuhom, ili vreba u Sveinovoj guzici.« »Grijeh se ne može nikamo skloniti, mladiću«, zadirkivao me dok se Zmija penjala na opaki val, pa je redovnik izgubio ravnotežu i posrnuo, ali nije se pridržao za Jörmungandovu glavu. »Jer plaća grijeha je smrt, ali Bog nam kroz našega Gospodina Isusa Krista daruje vječni život!« »O čemu to cvrči taj mališan, Gavrane?«, zanimalo je Crvenoga Sveina, koji se okrenuo prema meni, a golemu je glavu nagnuo na stranu. Kroz gustu crvenu kosu provlačio je novi bjelokosni češalj, a jamačno je već zaboravio onaj stari, kojemu su nedostajali zupci. Svein je bio najkrupniji čovjek kojega sam ikad vidio, zastrašujuć šutljivi ratnik, a oca Egfritha gledao je kao kad lovački pas, pun ožiljaka iz bitaka, motri zaigrano štene. »Kaže da njegov Bog u tvojoj guzici želi potražiti Sotonu«, izvijestio sam ga na jeziku Nordijaca. »Odgovorio sam da ćeš možda uživati u tome.« Ostali su se nasmijali, ali Svein se namrštio skupivši čupave obrve nad gomoljastim nosom. »Reci mu da se njegov Bog i on mogu poslužiti svime što mi izlazi iz guzice«, izjavio je, a nazočni su razdragano povikali: »Hej!« Onda je nakrivio desni guz i tako prdnuo da je to svakako čula i božica Ran, na morskomu dnu. »Evo ti, Kristov robe!«, rekao je. »Dođi i uzmi, dok je još toplo.« Nasmijao sam se, ali primijetio sam da me Cynethryth motri, pa sam stisnuo zube i opsovao samoga sebe, svjestan da sam se ponio kao neosjetljiva budala. Djevojčine oči boje
  • 14. bršljana zadobile su dalek, smrknuti izraz, kao da je u mom pogledu vidjela trag strašnih događaja koji su joj razorili život. Ta sjećanja opržila su joj dušu, kao kad svilu primaknemo odviše blizu vatri. Zbog morske bolesti doimala se blijedo i ispijeno, ali još je bila vrlo lijepa. Nakratko je zatvorila oči kao da u mraku i ništavilu traži oslobođenje, a onda se okrenula i zurila u daleku obalu dok je Zmija klizila morem. Ta djevojka, vitka poput brezove mladice, gotovo me na rukama iznijela iz bitke s Velšanima jer sam bio preslab da se sam sklonim. Zajedno smo se sakrili u šuplji hrast, a onda mi je zašila rame, nahranila me šumskim jagodama i čuvala stražu da nas ne nađu neprijatelji. Ali njezin otac nas je izdao, pa je sad, kad se pred nama pojavila franačka obala, bila svjesna da ćemo se uskoro sukobiti s Ealdredom, a znala je da smo izdajničkomu crvu namijenili hladni ubojiti čelik. Svi na brodu, osim oca Egfritha, bili su bolji ratnici od mene, pa nije bilo vjerojatno da će se upravo meni pružiti prilika da ubijem Ealdreda. No želio sam da umre od moje oštrice jer je izdao moga poglavara i povrijedio Cynethryth, no to sam ipak priželjkivao ponajprije zato što sam bio mlad i pun ponosa. Možda će se Cynethryth malo smiriti kad starješina bude mrtav i kad mu se truplo ohladi, ali možda će me zamrziti zbog očeve smrti.
  • 15. Drugo poglavlje Podvežite jedro, momci! Bit će bolje da ga malo skratimo, osim ako vi kurvini sinovi možete prisegnuti majčinim mlijekom da u franačkomu moru nema stijena«, vikao je Olaf stojeći uz kormilo, a šest Nordijaca se smjesta ustrčalo, kao da im je laknulo što napokon imaju posla. Dvojica su odvezala uže za skidanje jedra pa su ga spustili niz jarbol, u dovoljnoj mjeri usporivši Zmiju. Ostala četvorica ujednačeno su i čvrsto smotala višak jedra pri dnu, a onda su ga vezali kratkim vrpcama. Članovi posade zaduženi za uže povlačili su ga pravilnim pokretima, pa su ponovno širili izblijedjelo crveno jedro Zmije, koje je zatim vjetar zahvatio uz glasni prasak. Sve to trajalo je koliko je čovjeku potrebno da isprazni crijeva. Olaf je ravnodušno motrio što posada radi, kao da je od njih i očekivao besprijekornu učinkovitost. Olaf je bio zamjenik jarla Sigurda, ali i njegov najvjerniji zapovjednik i prijatelj, prvi Sigurdov vuk koji je poglavaru mačem i životom prisegnuo na vjernost. Ostali su ga s naklonošću nazivali »ujakom« jer je bio stariji i iskusniji od svih, osim od staroga Asgota, Sigurdova godija, svećenika. Još prije nego što je žuto sunce dotaknulo more na zapadu, Olaf, jarl i Knut živo su raspravljali na krmi Zmije. Daleko na zapadu sunce je, vjerojatno uz šištanje, tonulo pod morsku površinu, a kako je svojim zalaskom označilo svršetak dana, morali smo pronaći noćište kako ne bismo riskirali da brod naleti na podvodne stijene. Kormilar Knut izjavio je da se kopno prema kojemu je zmajski brod usmjerio pramac zove Bayeux. Morat ćemo iskoristiti vjetar i okrenuti se prema istoku inače bismo mogli promašiti ušće Sicaune, a to bi značilo sporu i dosadnu plovidbu prema sjeveru, protiv vjetra, i možda bi nam upropastilo izglede da uhvatimo Fjordskoga jelena prije nego što zađe u ušće. »Gavrane, moramo odlučiti«, obrati mi se Sigurd. »Hoćemo li uplašiti duhove u franačkoj zemlji, ili ćemo im poručiti da dolazimo u miru?« Bilo mi je jasno da govori o izrezbarenoj Jörmungandovoj glavi na pramcu Zmije koju bismo ponekad ondje ostavili, ili bismo je skinuli i pohranili, ovisno o namjerama Nordijaca. Ako je ostavimo da opako zuri u tu novu zemlju, time možda ne bismo uplašili ovdašnje, nama nepoznate duhove, nego bismo ih samo razdražili, a nismo znali jesu li moćni. »Ja bih je skinuo«, odgovorio sam, glavom pokazavši Jörmunganda, »barem dok bolje ne upoznamo tu zemlju.« Potvrdno je kimnuo. »Bjorne! Bjarni! Danas smo trgovci!«, povikao je, a braća su se nacerila. Ustali su s putnih škrinja i otišli na pramac kako bi skinuli zmijsku glavu i pohranili je u tovarni prostor, gdje će Jörmungand u mraku, pokriven slojem koža, strpljivo čekati, izbuljenih crvenih očiju i s razjapljenom gladnom gubicom, punom zuba. Unatoč Sigurdovim zapovijedima, znao sam da moj savjet nije utjecao na njegovu odluku. Iako je bio ratnik vrijedan divljenja, čak ni on ne bi nahrupio u nepoznatu zemlju poput krvožednoga medvjeda. Iskušavao me jer je smatrao da jarl u sebi mora spojiti Odinovu duboku lukavost i Thorovu sirovu snagu. Kako je posjedovao obje osobine, njegovi bi ljudi pošli za njim do kraja svijeta. No iako smo došli u miru, možda ćemo se ipak morati boriti. Posada se užurbano pripremala za iskrcavanje. Pomagali smo jedni drugima prilikom navlačenja oklopa, a to nikad nije lako na brodu koji se kreće, jer jedan ratnik mora držati brynju kako bi je drugi nekako odjenuo. Meni je pomagao Bram, zvani Medvjed, a kao i uvijek kad bih navukao oklop, iznenadila me njegova težina. Izvorno je pripadao Glumu, koji je Sigurdu prisegnuo na vjernost, no unatoč tome, taj je čovjek bio hrpa kozijih brabonjaka. Izdao je Sigurda, pa sad više nije na
  • 16. životu. Dvaput sam zahvalio velškim oštricama koje su ga pogubile, najprije zato što je zaslužio smrt, a i zato što mi je pripao njegov lijepi oklop. Iako mnogi borci nemaju žičane brynje, takvu zaštitu posjedovali su svi pripadnici Sigurdova vučjeg čopora. Protivnička oštrica odbit će se od dobrog oklopa, a to znači da samo jedan Sigurdov vuk vrijedi kao četvorica neprijatelja koji posjeduju samo kožnatu zaštitu. U to vrijeme bio sam mlad i žarko sam želio dokazati da zaslužujem nositi brynju vrijednu cijelo bogatstvo. »Želimo da nam jutro prođe mirno«, upozori Sigurd kormilara. Knut provuče dugu rijetku bradu kroz šaku i potvrdno kininu. »Naći ćemo zaklon s nesmetanim pogledom na more, ha?«, odgovorio je. »Vuk mora pronaći brlog«, složi se poglavar pa preko ramena prebaci zeleni pokrivač, a na vratu ga pričvrsti srebrnim brošem u obliku vučje glave. Svi su se slično zaogrnuli, kako im se, barem izdaleka, ne bi vidjeli oklopi, a ja sam smeđim plaštem sakrio mač o boku. I to oružje pripadalo je Glumu, a bilo je vrlo lijepo. Balčak je imao jabuku s pet režanja i srebrni umetak, a bio je obavijen srebrnom žicom. Na štitniku za ruku kovač je izradio ukrasni uzorak u obliku osam malih Thorovih čekića, po četiri na svakoj strani, a svaki je bio savršen jer se vješti kovač očito razumio u svoj posao. Glum je to oružje jamačno platio velikom količinom srebra, ili mu je pripalo kao plijen kad je u borbi ubio bogatog plemića. Možda je ukrao mač, no sumnjao sam u to jer nekoć je bio časna osoba, iako je na kraju pogazio prisegu izdavši jarla. Bio je jednostavna osoba, pa su ga smele Sigurdove odluke. Ondje gdje bi se poglavar pouzdao u svoje prosuđivanje, Glum bi umjesto toga prinio krvnu žrtvu, pa bi ubio čovjeka samo zato što se bojao Norni i božanstava. Najprije bi napao, a tek bi poslije razmislio, dok je Sigurd odvagnuo svaki mogući ishod poput srebra na vagi, pa bi izabrao najrazumniji put i to ne samo zato što je bio daleko oprezniji. Po mom mišljenju, hrvao bi se i sa samom midgardskom zmijom da je znao da ga pjesnici gledaju pa će njegovu borbu tako opjevati da će tu pjesmu potomci pjevati stotinama godina poslije njegove smrti. Dok sam gledao Sigurda u sjajnomu oklopu i s velikim očevim mačem u ruci, sjetio sam se junaka Beowulfa, koji je ubio čudovište Grendela, a te priče naslušao sam se dok sam u hladnim noćima sjedio pokraj ognjišta. Sjetio sam se i hrabrog Tyra, boga bitaka, moćnoga Thora, gospodara groma i Odina, ratnoga božanstva, oca ubijenih i gospodara svih okršaja. Jer jarl Sigurd bio je u samoj srži naših očekivanja, lik iz legendi i priča koje su šaptali oko vatre. No često je koračao po uskom rubu, a mislim da je toga i sam bio svjestan. Očekivao je da će ga bogovi voljeti jer je velik, mudar ratnik, no možda su mu zavidjeli pa će ga nastojati uništiti. O svemu tome razmišljao sam kad smo doplovili do franačke obale, veoma se približivši stijenama i otočićima jer smo tražili zaljev u kojem bismo usidrili Zmiju. Usta su mi se osušila poput haringe koju su objesili na vjetru, ali nisam samo ja bio na rubu živaca. I drugi Nordijci oblizivali su ispucale usnice, stiskali i otvarali šake, ili su pravili pletenice kako bi se nečim bavili. Dok se spuštao sumrak, izašli smo na pustu vjetrovitu obalu, gdje su u visokoj travi možda ipak čučali ratnici skriveni iza kamenih gromada, ili su vrebali u sjenovitoj močvari. Stražar na visokoj stijeni ugledao bi Zmijino crveno jedro prije nego što bismo mi njega primijetili, pa sad možda stotinu neprijatelja čeka da nas posiječe dok gacamo kroz vodu. Zaobišli smo stijenu u koju se voda šumno uvlačila, zapljuskujući je, a zaljev iza nje godinama su dubili vjetar i valovi. Kad smo se približili obali, prolomio se prodoran zvuk, pa sam najprije pomislio da čujemo hučanje vjetra pojačano okolnim stijenama. No primijetio sam da su zvuci nejednake visine i odjednom sam shvatio. Tuljani! Crne i smeđe stijene nisu bile kamenje, nego su se deseci tuljana uspentrali na svaki skliski greben i stjenoviti otočić pa su se glasali kao da tuguju, no sve je to nekako prirodno zvučalo, poput zujanja muha i pčela.
  • 17. »Spustite jedro, momci!«, poviče Olaf. Rukom je dao znak dvojici da pripreme sidro, koje se sastojalo od kamene gromade umetnute u drveni okvir, privezan za debelo uže. »Izvucite vesla. Polako!« Premjestio se na pramac kako bi pazio na podvodne stijene. Ondje je već stajao Hastein, zdepasti čovjek okrugla lica, crvenih obraza i žute kose, pa se naginjao preko ograde i mjerio dubinu. Koristio se uzicom na čijem je kraju bio privezan olovni uteg. Svaki put kad se uteg spustio na dno, Hastein ga je izvukao i izmjerio između raširenih ruku. Onda je njegovim šupljim dnom kucnuo o dlan, pa je u njega stavio grumen mokroga pijeska i pokazao ga Olafu i Knutu. Olaf potvrdno kimnu. »Lijepo pjeskovito dno«, povikao je Sigurdu. »A nailazi i plima!« Jarl kimne jer su nam ti uvjeti išli u prilog. Da smo htjeli, sa Zmijom smo mogli ući u zaljev i izvući je na obalu. Lopatice vesala malim sam zamasima uranjao u valovito more i već sam se ponadao da imamo sreću jer su znakovi povoljni, no Sigurdu je na um palo nešto drugo. Sišao je s povišenoga mjesta na krmi, a onda je, ne osvrćući se na nas prešao preko palube i prišao Hasteinu. »Koliko si visok?«, upitao je. Hastein se namršti. »Sto sedamdeset pet centimetara, gospodaru.« Sumnjao sam da je niži, a tako je mislio i Sigurd, jer nasmiješio se. »Onda viči kad dođemo do dubine od sto šezdeset centimetara jer ćeš poželjeti da ti se majka jebala s ribom.« Okrenuo se prema nama. »Podignite suknje, gospe. Čuo sam da je franačka voda vrlo mokra.« Neki od nazočnih su zastenjali jer nikomu nije bila ugodna pomisao da će mu morska voda ući pod oklop, a osim toga, čovjek se lako mogao udaviti ako s broda skoči u brynji. »Prestanite kukati, prdeži«, zaurlao je Olaf vezujući kožnatu uzicu šljema pod bradom. »Imat ćete sreće ako se tamo gore sam Carolus ne sprema na vas poslati legije Bijeloga Krista, naoružane vatrenim mačevima i kopljima koja neznabošcima vade utrobu.« »Radije bih skočio među stotinu kršćana, nego gacao na obalu poput psa«, mrmljao je Crveni Svein nabijajući šljem na glavu. U vodu je pljusnulo sidro, koje su spustili s krme. S pramca ćemo na obalu izvući dva užeta i vezati ih za drveće ili kamenje, pa će brod sigurno ležati u zaljevu, gdje se neće nasukati na kamenje, niti će ga ugledati neprijatelji. Pitao sam se zašto se Svein žali kad je već tako visok da će mu voda dosegnuti samo do prsa, dok će drugima ulaziti u usta. »Bjorne i Bjarni, ostanite na brodu, s Knutom i djevojkom«, zapovjedi Olaf kad smo uronili vesla u svjetlucavu vodu, pažljivo upravljajući Zmijom kako bi joj pramac bio neprestano usmjeren prema obali, dok su se Hastein i čovjek po imenu Yrsa prebacili preko ograde noseći debelu užad za vezanje broda. Kad su privezali Zmiju, uvukli smo vesla i začepili za njih predviđene otvore, a onda smo se spustili u hladno more držeći mačeve iznad glava da u korice podstavljene vunom ne uđe morska voda jer bi se sušile cijelu vječnost. Dok sam nogama tražio dno, pridržavao sam se za brodski trup, a znao sam da će mi štit koji sam prebacio preko leđa ozbiljno smetati u valovima i strujama. »I ja želim poći, Gavrane«, javi se odjednom Cynethryth, koja se naginjala prema meni dok sam ondje visio u strahu da ću izgubiti tlo pod nogama pa da će mi se usta napuniti vodom te da će me brynja povući na dno. Pokušao sam ublažiti panični izraz, no jamačno sam se uspio samo doimati ljutito. »Zašto bih ostala na brodu? Cijeli mi se dan vrti u glavi, a želudac me boli od povraćanja. Želim neko vrijeme provesti podalje od vas smrdljivih muškaraca. Možeš li razumjeti da mi je potrebno malo vlastitoga prostora?« Do prsa u hladnoj vodi, grčevito sam se držao za brodski trup jer sam se bojao pustiti ga. More je ubojica ljudi, a Franci ubijaju neznabošce! Preko mene se prelio val, a kako mi se slana
  • 18. voda ulila u grlo, počeo sam grčevito povraćati. »Osim toga, čini se da ti je potrebna pomoć«, nastavi Cynethryth, a u kutovima usnica zaplesao joj je osmijeh. »Ostali su već na pola puta do obale.« »Radi što hoćeš, ženo«, odgovorio sam, a onda sam pustio oslonac i pljusnuo u more, s olakšanjem osjetivši da su mi noge uskovitlale pijesak na mekanom dnu. Okrenuo sam se prema obali, no u tom sam trenutku začuo još jedan pljusak, a pokraj mene se stvorila Cynethryth. Otplivala je naprijed, samouvjerena poput vidre, dok sam ja čas gacao, a čas hodao na prstima za njom. Pogled sam podigao prema grimiznom nebu s crnim obrubom, a usta sam čvrsto stisnuo jer su ih zalijevali valovi. »Čekaj me, Cynethryth!«, poviče otac Egfrith koji je napokon skupio hrabrosti da se zaputi na obalu. »Svih ti svetaca, djevojko, čekaj me!« Uslijedio je još jedan pljusak, pa sam zaškripao zubima i zaletio se naprijed, ne osvrćući se na valove, te bjelokose Ranine kćeri, jer bih se radije borio sa svim tim pohlepnim kujama, nego što bih dopustio da Kristov redovnik prije mene stigne do obale. Izažimali smo vodu iz promočenih ogrtača, pocupkivali smo dok su nam oklopi zveckali i šljapkali smo u čizmama, a zbog takvog ometanja, najbliži su se tuljani odgegali, ili su skliznuli u more. Oni koji su se odmarali na određenoj udaljenosti nisu se osvrtali na nas, no neki od njih ubrzo će zažaliti jer smo prilično ogladnjeli. Malo dalje duž obale, gdje je pijesak završavao, počele su se dizati stijene i neravni grebeni, a po tragovima vode na njima vidjeli smo da se ovdje, u Franačkoj, razina plime uvelike razlikuje od one uz obalu Wessexa. Nadao sam se da je to primijetio i Knut pa da je Zmiju vezao dovoljno daleko da se za vrijeme oseke ne nasuče na hridine. Crni Floki već je s kopljem u ruci brzao duž obale, a crne su mu pletenice i štit na leđima poskakivali dok je trčao uskom stazom do povišenoga mjesta gdje će stražariti jer će imati pogled na cijelu obalu. Otac Egfrith bio je nalik na napola udavljenog štakora, a promočena redovnička halja prilijepila mu se uz slabašno tijelo. I Cynethryth se haljina pripila uz obline, pa iako je to bio daleko ljepši prizor, ubrzo sam skrenuo pogled osjetivši nalet bijesa kad sam vidio da ostali i dalje zure. Freya, božica ljepote, u ljudima potiče požudu, a Cynethryth je muške poglede privlačila poput srebrnog nakita iako se tresla od hladnoće, a mokra joj se kosa prilijepila za bijelu kožu. Sigurd je skupio mokru žutu kosu i vezao je u rep, a onda je pogledao Zmiju, koja se blago ljuljala u zaštićenu zaljevu. »Krasna je, ha, Gavrane?« Prigušeno večernje svjetlo u ružičastim se i narančastim preljevima razlilo preko mirne vode, a more se malo uzburkalo samo kad je stijene šumno zapljusnuo val s bijelom pjenom na vrhu. »Veličanstvena je, gosparu«, potvrdio sam, razmišljajući o Cynethryth. »Još postoje izgledi da će onaj crv Ealdred prije mraka proći pokraj ovog mjesta. No vjerojatnije je da je dosad već negdje pristao, pa će tek u zoru nastaviti put. Zato ćemo ostati na obali dok se ne pojavi Fjordski jelen.« »Budemo li imali sreće, Njörd će ga otpuhati ravno ovamo, u zaljev«, primijetio sam, gledajući kako se visoko iznad nas dva galeba uz kriještanje prevrću i poniru u svježem zraku. Ljudi su pričali da bog Njörd voli suncem obasjane zaljeve i dražice, jer ondje se gnijezde njegove svete ptice, pa mu se jamačno i ovdje veoma sviđalo. Iza pješčane obale rasli su niski buseni obalne bobosvilke, a svijetli cvjetovi titrali su na povjetarcu, pa se u sumraku činilo da i samo tlo podrhtava. Malo dalje dizalo se kruto, postojano grmlje gustoga pasjeg trnja, a iz blijedoga srebrnkastozelenog lišća virilo je mnoštvo gorkih bobica koje će do rujna zadobiti narančastu boju.
  • 19. »Još uvijek misliš da zaslužujem svoj nadimak?«, obrati mi se Sigurd, a tim me pitanjem zatekao. Naime, nazivali su ga Srećkovićem. Okrenuo se prema meni i gledao me smireno, bez ikakve napetosti. »U tovarni prostor Zmije ne stane više nijedan broš«, glavom sam pokazao bod. »Svoje ljude učinio si bogatima, pa imaju srebra i svakovrsnoga blaga.« Nasmiješio sam se. »Svein je sretan kao svinja koja se valja u gnoju, a za takvo raspoloženje bio mu je potreban samo novi češalj! Pogledamo li Flokija... pa, taj je zadovoljan dok ima o čemu mozgati. Prije nego što sam vidio tuljane, pomislio sam da to Floki stenje jer je gladan.« Sigurd zubima prijeđe preko usnice i nešto promumlja iz dubine grla. Još me neko vrijeme gledao u oči, a onda je žmirnuo i lagano kimnuo. Položivši lijevu ruku na jabuku mača, okrenuo se na peti i pošao duž obale, a putem je ljude oštro upućivao da pronađu povišena mjesta i da stražare ne bi li ugledali Fjordskoga jelena. Nakratko sam gledao za njim, a kad sam duboko udahnuo, nosnice mi je ispunio miris obalne bobosvilke, pomalo nalik na zadah češnjaka. Osvrnuo sam se i vidio da se u moru, iza tri stijene koje je uglačala voda, pojavila Cynethryth. Pitao sam se je li već požalila zbog svoje odluke da ostavi Wessex i pođe s nama, jer nije se mogla nadati da će usred nordijskoga bratstva baš često uživati u prisnim trenucima. Sunce je već posve zapalo, a u sivim oblacima na zapadu ostale su samo pukotine narančastoga svjetla. Sa stijene u moru uzletio je kormoran koji je ondje sušio velika crna krila, pa je glasno, šuplje zakriještao. Osjetio sam da Cynethryth stoji pokraj mene. »Tvoj se poglavar uznemirio«, primijetila je slijedeći pogledom crnu pticu, koja je, mašući krilima, ispružila dugi vrat, a onda nestala u sve gušćemu mraku. »Uvjeren je da mu sreća otječe kroz prste, poput pijeska«, odgovorio sam i nogom udario nešto mokro i smotano što se doimalo poput crva. Bilo ih je svuda, kao i rupica iz kojih su se izmigoljili. »Zabrinuo se da su se bogovi okrenuli protiv njega i da svojim ljudima više ne može pružiti ono što žele iznad svega drugoga, više od srebra, krzna i bjelokosnih češljeva.« »Što zapravo žele, Gavrane?«, upitala je, a znao sam da nastoji doznati što ja želim. Znatiželjno mi je motrila lice, pa sam postao svjestan svog krvavog oka. Zbog njega me većina ljudi mrzila i bojala me se, ali Sigurd mi je upravo zbog te mane poštedio život, jer je mislio da su me dotakli bogovi, pa i sam Odin. Prije nego što sam joj stigao odgovoriti, netko me gurnuo u leđa, a kad sam se okrenuo, ugledao sam staroga Asgota, Sigurdova svećenika, godija, koji me upravo htio ponovno gurnuti drškom koplja. »Dosad sam to već probavio, dječače, pa možeš i ti«, izjavio je promuklim, staračkim glasom. Iako sam stajao uz vjetar, ipak sam osjetio njegov smrad, kao i Cynethryth, jer na nos je pritisnula zglobove prstiju. »Što si probavio?«, upitao sam, a kao i uvijek, sumnjičavo sam se odnosio prema tom čovjeku i njegovim čarolijama, koje su se hranile krvnim žrtvama. »Odinovo si derište.« Namreškalo mu se od vjetra ogrubjelo lice. »Ili je barem tvoja životna nit upletena u ogrtač Oca Svijeta.« Nasmiješio se, pokazavši smeđe zube, a ja sam zadrhtao. Pitao sam se pomoću kakve je čarolije doznao o čemu razmišljam. »Sigurd je imao pravo kad je pričao o tebi iako nam to nije donijelo ništa dobra,« Kimnuo je i zabio držak koplja u pijesak. »Obilježen si. Kako bi inače sve dosad ostao na životu? Izginula je polovica ratnika koji su pošli sa Sigurdom. Stajao si u zidu štitova s četiri puta vrednijim ljudima, a bili su među najkrvožeđnijim vukovima koje je naša zemlja othranila. No preživio si, pa još pljuckaš naokolo.« Ovaj put je svoje grozno cerekanje uputio Cynethryh, koja se namrštila jer se nije ugodno osjećala kad se našao blizu nje. »Sudbina ovog mladića je na sigurnom jer ju je Daleki lutalica sakrio pod svoju kapu, djevojko«, rekao je na nordijskom, pa ga Cynethryth nije razumjela, »ili bi mu dosad već crvi grickali utrobu. Nije li tako, Gavrane?«, upitao je, napravivši
  • 20. grimasu. »Imao sam sreće, Asgote«, odgovorio sam, a pritom sam ruku nagonski položio na držak mača koji sam nosio o boku. Oružje dodirujemo jer mislimo da će nam to donijeti sreću, a kršćani nas zbog toga preziru, no zašto to ne bismo činili? Vidio sam da kršćani prstima prave znak križa na prsima, vjerujući da će im to donijeti sreću. Baš me zanima kako bi se križali u jeku borbe, pred zidom štitova. »Imao si sreću, kažeš?« Asgot je ponovno pogledao djevojku, a kosti koje je upleo u kosu zazveketale su. Kad je raširio izblijedjele plave oči, u kutovima mu se nategnula stara, od vjetra ogrubjela koža. »Možda to objašnjava zašto sreća našega jarla istječe poput sluzi iz vilenjakova nosa. Sigurdu si ukrao sreću, Gavrane. Skočila je s njega na tebe, poput buhe.« Iznenada je poskočio s noge na nogu, a onda se kiselo nacerio Cynethryth i upro u nju koščati prst. »Morala bi se držati podalje od njega«, rekao je na lošem engleskom. »Smrt ga slijedi poput zadaha.« »Upravo ti svojim groznim smradom onečišćuješ zrak, starče«, odgovorila je i okrenula leđa godiju. »Dođi, Gavrane. Noge su mi sretne što su na čvrstomu tlu, pa jedva čekaju da se pokrenu.« Otišli smo od Asgota, čije je cerekanje bilo nalik na pucanje kostiju u prstima. Vidio sam da su se, malo dalje na obali, Bram i Svein duboko sagnuli, a onda su se, s kopljima u rukama, počeli šuljati prema skupini od pet ili više pospanih tuljana, od kojih je nekolicina bila lisičje crvene boje. Nikad nisam vidio da se netko tako napadno šulja, no bradati Bram vrlo se samouvjereno smiješio. »Nabrat ćemo drva za vatru na kojoj ćemo kuhati«, rekao sam Cynethryth, glavom pokazavši uzvisinu iznad obale. »Ogrjev bismo trebali naći na vrhu one stijene.« Naravno, što se više popnem, lakše ću uočiti kako Fjordski jelen plovi mračnim morem, iako se posada preko noći vjerojatno negdje usidrila, kao što smo to i mi učinili. Ipak sam pošao ispred djevojke, a ona me slijedila. Osjetio sam olakšanje jer mi Asgot očito više nije namjeravao žrtvenim nožem prerezati vrat, ali zbog njegovih riječi da sam Sigurdu ukrao sreću srce mi se sledilo poput siječanjske kiše u bačvi.
  • 21. Treće poglavlje S broda su donijeli dvije goleme posude za kuhanje, pa smo u njih stavili meso i nešto tuljanova sala, jer su uhvatili četiri životinje. Došla je plima, pa su tuljani spavali u vodi. Pritom su plivali tako da su im iz vode virile samo glave, a laknulo nam je kad su se prestali onako neobično glasati. U mesnu juhu dodali smo pune šake školjaka koje smo uspjeli skupiti u zaljevu, uključujući vagnje, dagnje i nanare. Arnvid je našao stručke komorača, a Bothvar je iščupao tri velika korijena hrena, koje je isjeckao i ubacio u uzavrelu juhu. Od takvog jela usta su nas pekla bez obzira na to koliko vode popili, no Bram je tvrdio da pivo ublažava ljuti okus, ako možete dovoljno popiti, pa smo zdušno slijedili njegov savjet. U ukusnu juhu umakali smo ustajali kruh koji smo uzeli iz šatora na obali Wessexa, a na njega smo namazali preostalo tuljanovo salo koje smo otopili šakom soli. »Šteta što smo ubili crvenu tuljanicu, ha, Sveine?«, upita Bram, a u titravu svjetlu vatre brada nalik na ptičje gnijezdo svjetlucala mu je od sala. »Još mi je žao zbog toga«, odgovori Svein, srčući juhu iz duboke kutljače. »Imala je vrlo lijepe oči.« »Da, podsjetila me na tvoju sestru«, usudi se našaliti Bram, pa namigne Arnvidu, koji se zacereka. Sigurd je nekoliko ljudi poslao u unutrašnjost da izvide ima li kuća, ili naselja, no upozorio ih je da moraju ostati neopaženi. Ne bi nam bilo drago da nas usred noći probudi franačka četa. Naime, ocu Egfrithu je palo na um da će Duh sveti, koji je u ovoj zemlji vrlo jak, dobre kršćane upozoriti da su stigli neznabošci, pa će se svi kao jedan sjatiti da nas pobiju, a pritom će mahati vatrenim križevima i mačevima umočenima u svetu vodu. »Neka dođu, redovniče«, odgovori Sigurd. »Još nisam vidio da se drveni križ može suprotstaviti nordijskoj sjekiri, a svejedno mi je drže li ti Franci mačeve u svetoj vodi ili u mokraći djevica. Oštrice će im zahrđati, pa ih se ne moramo bojati.« Nordijci su se nasmijali, ali, za svaki slučaj, ipak smo dobro pripazili. Od Fjordskoga jelena nije bilo ni traga. U svako doba barem je šest stražara motrilo morski prolaz iza zaljeva. Čak je i kad se smračilo Sigurd postavio tri straže po dvojicu koji su u svjetlu mjesečine i zvijezda motrili neće li ugledati brod, ako Ealdred bude dovoljno hrabar ili glup da noću plovi duž obale. Zato smo čekali, a uljuljkivao nas je neprestani pogled na ocean. Spavao sam do Cynethryth, a to znači da sam se našao dovoljno blizu ocu Egfrithu da čujem kako neprestano šmrca i meškolji se. Mislim da vas činjenica da ste sljedbenik Bijeloga Krista ne štiti od buha, a redovnička halja jamačno mu je vrvjela tim neugodnim stvorenjima. Mogao bih se okladiti da bi mu se halja sama od sebe micala kad bi je skinuo, ali to nikad nije činio. Ipak, nazočnost tog čovjeka u neku je ruku tješila Cynethryth, pa sam mu barem na tome bio zahvalan. Kao što djevojka nikad nije bila daleko od Egfritha, tako se ni Zapadni Sas Penda nije udaljavao od mene. Želio je da njegov gospodar umre, pa iako je to bila želja svih nas, Penda je bio najvatreniji. Nedvojbeno je zamišljao da će mu upravo on zadati smrtni udarac pa će se Ealdredu osvetiti za izdaju, jer je starješina zapravo skrivio smrt svih Zapadnih Sasa koji su s nama ušli u velšku zemlju. No iako je Penda bio krvožedan, oprezno se odnosio prema ljudima s kojima je putovao. Unatoč tome što se divlje i bijesno borio i što je posjedovao pogubne ratničke vještine, taj ratnik s kosom nalik na šiljke bio je kršćanin, pa se nelagodno osjećao u društvu ljudi koji su častili drevna božanstva. Penda i ja borili smo se rame uz rame i zajedno smo krvarili.
  • 22. Preživjeli smo i onda kad je smrt mnoge pokosila, pa smo, bez obzira na sve razlike, uspostavili vezu čvrstu kao Gleipnir, čarobni lanac iskovan od planinskoga korijenja i ptičje pljuvačke koji je sputavao vuka Fenrira. Penda je često motrio Cynethryth, no zaključio sam da je nastoji zaštititi, a ne da zuri u nju zato što je božica Freya u njemu potaknula požudu. Pogled mu se svakako razlikovao od onoga kojim je motrio crvenokosu ljepoticu u Wessexu. Doimala se kao razuzdana žena, možda je čak bila drolja, no Penda je izjavio da će je oženiti, pa sam bio uvjeren da je prema Cynethryth slab samo zato što mu je zemljakinja, ili zato što je sama među okrutnim muškarcima, a možda je bio odan njezinom bratu Weohstanu. Ipak, ništa od toga neće spasiti njezina oca kad dođe vrijeme obračuna. I u tome sam se slagao s Pendom. Toga dana svanulo je kasnije nego obično zbog sloja niskih, sivih oblaka kroz koje su se teško probijale sunčeve zrake. Još od ranih sati rominjala je kiša, pa smo se probudili mokri i razdražljivi, djelomično i zato što su se tuljani oko nas ponovno počeli prodorno glasati, kao da su zaboravili naša koplja. Posljednji stražari vratili su se zijevajući. Oči su im bile crvene, a kapci teški dok su potpirivali vatru, a onda su se skutrili pod ogrtačima i kožama. Egfrith mi je pružio pehar kišnice, pa sam mu zahvalio, otpio i pružio pehar Pendi. Među pokrivačima nije bilo Cynethryth, a Penda je jamačno primijetio da sam zabrinut jer se nacerio i glavom pokazao prema stijenama, kojih je bilo mnogo više otkako je nastupila oseka. Cynethryth je na kamenu ostavila haljinu dok se kupala tamo gdje je nitko neće vidjeti. Na trenutak sam je zamišljao kako se pere među hladnim, nemirnim valovima, ali osim što me očaravala, ta me je slika i uznemirila, pa sam se s nelagodom promeškoljio, nastojeći misli skrenuti na nešto drugo. Penda glavom pokaže uzvisinu nad nama na kojoj su se obalna bobosvilka i bijeli zvjezdasti cvjetovi mišjakinja borili za mjesto među bodljikavim kotrljanom i oštrom travom. »Sigurd je gore još od svanuća«, primijetio je. »Želi vratiti svoj brod«, odgovorio sam, ali nisam spomenuo jarlovu bojazan da mu je sreća na izmaku, jer smrt je poput gladne sjene slijedila nordijsko bratstvo, a čovjek koji nas je izdao pobjegao je. »Da Fjordski jelen pripada meni, i ja bih ga ponovno htio zadobiti.« Penda potvrdno kimnu. Kormoran se vratio, pa je kriještao negdje u sivom jutru jer ga je kiša oneraspoložila kao i nas. »Što će učiniti kad vrati brod?«, upita me sugovornik. »Je li nas preostalo dovoljno za dvije brodske posade?« Unatoč vlazi, gusta kosa još mu je bila nalik na šiljke. Sinoć smo trebali skupiti grane, zabiti ih u pijesak i od nauljenih koža napraviti šatore, ali kad smo pošli na spavanje, noć je bila lijepa i nije kišilo, a sad smo već ionako skroz mokri, pa je prekasno za šatore. »Sigurd će znati što treba učiniti«, odgovorio sam češući bradu koja to zapravo i nije bila. Otpuhao bi je jači vjetar, ali ponosio sam se njome, iako me je svrbjela kao da me grizu Egfrithove buhe. Da stvar bude gora, nesnosne muhe, koje vole ljetnu kišu, skupljale su se u nemirnim smeđim oblacima i iskušavale naše strpljenje. »Od Ealdreda smo primili dovoljno bogatu plaću da kupimo još jedan zmajski brod, ravan Zmiji i Fjordskom jelenu«, primijetio sam. »Bogati smo, Pendo.« Odmahnuo je glavom. »To blago lijepo sja«, odgovorio je, pokazujući na Zmiju koja je spokojno ležala na vodi i blago se njihala, »ali osjećam se kao da gledam tuđu ženu.« Dva Nordijca otplivala su da zamijene Bjorna i Bjarnija, koji su sad gacali prema obali, a mačeve i štitove držali su iznad glava. »Zaradit ću svoje vlastito srebro, momče.« Penda zlovoljno dotakne koplje pokraj sebe. Ispruživši nogu, goruću granu odgurnuo je natrag u vatru, gdje je ljutito zasiktala. Nordijci su sjedili oko vatri, pa su se polako budili, pili i tiho razgovarali. Dan je bio kišovit, ali u zraku se osjećao svjež miris zelenila. »Sigurd je svjestan tvoje vrijednosti«, rekao sam, prisjetivši se da se Penda vrlo vješto
  • 23. borio. Taj ratnik iz Wessexa bio je prava rijetkost kad su ga Sigurdovi vukovi smatrali vrijednim da im se priključi. Jamačno je to i on znao, ali kao i svi ratnici, još uvijek se žarko nastojao dokazati. Ponovno je slegnuo ramenima. »Kad naletimo na ono izdajničko kopile Ealdreda, tvoj poglavar Sigurd vidjet će kakav sam. Umjesto mene, govorit će mač, štoviše, pjevat će kao nadareni pjevač.« Nacerio se i napravio pokret kao da nešto grabi iz zraka. »Onda ću uzeti što mi duguje.« Dan smo proveli žaleći se na vrijeme, igrali smo stratešku igru tafl, ponovno smo čistili ratnu opremu, koju smo morali neprestano održavati dok je kišilo – ukratko, dosađivali smo se. Osim što smo poslali izviđače, nismo se usudili otići daleko od zaljeva kako ne bismo naišli na Franke, a i da bismo, kad ugledamo Fjordskoga jelena, smjesta mogli pojuriti na more. Ali brod se nije pojavio. Navečer smo ponovno jeli tuljanovo meso jer su ta stvorenja bila preglupa da pobjegnu od nas, a kako je nebo i dalje pljuvalo po nama, nismo se baš šalili oko vatre. Sigurd se duboko zamislio. Držao se po strani, pa se s njim usudio razgovarati samo Olaf, no čak je i on malo pričao, utonuo u misli. Možda se prisjećao svoga sina, bjelokosog Erica kojega su pred Ealdredovom dvoranom usmrtile strijele. Bio je Olafov jedinac, pa sad nitko neće nastaviti lozu. Pitao sam se hoće li se Olaf vratiti dječakovoj majci, ili će poći kamo ga bude nosio neki drugi vjetar, koji će njegovo ime otpuhati u pjesmu, pa će u budućnosti pjevati o njemu umjesto o njegovu nasljedniku. Na engleskoj obali vidio sam kako se Olaf bori unatoč najnepovoljnijim izgledima, pa mi je bilo jasno da mu je srce slomljeno. Ponovno su odredili tko će stražariti, a ovaj put red je došao i na mene. Zadovoljno sam se popeo na mokri brežuljak, pomažući si dugim stabljikama za koje sam se hvatao. O boku mi je visio mač, u ruci sam držao koplje, a sa mnom je pošao Penda iako smo obojica nevoljko ostavili Cynethryth. »Redovnik će paziti na nju«, izjavio sam, prekinuvši šutnju dok smo se penjali. Našli smo se stotinjak koraka od uske izbočine koja je nad sjevernom stranom zaljeva strmo vijugala nagore i nadesno. Ta kozja staza odvest će nas do litice na rtu, a čovjek po imenu Osk tvrdio je da je na prošloj straži s tog mjesta vidio obalu Wessexa, iako su drugi pretpostavljali da je to bio samo niski oblak na obzoru. »Taj stari jarac Asgot ide mi na živce«, reče napokon Penda, pa hrakne i pljune. »Zatekao sam ga kako pogledom klizi po Cynethryth, a kad to vidim, osjećam se kao da guzicu brišem koprivama.« »Više bih volio da me peče guzica nego da vrijeme provodim s Asgotom«, odgovorio sam. Naišao sam na čigre koje su sjedile u gnijezdima plitko izdubenima u mekomu tlu. Pažljivo sam zaobišao ptice koje su pognule glave crnih vrhova i napeto me gledale, žmirkajući žutim očima. »Asgot je krvožedna stara budala«, nastavio sam, zadivljen ptičjom hrabrošću, jer nijedna čigra nije poletjela u mračno nebo. »Riječ je samo o tome da već više od trideset godina nije vidio ženu poput Cynethryth.« Penda nešto progunđa, a onda primijeti: »Ovdje ima jaja.« Prispio je do gnijezda pokraj kojega sam prošao. »Sutra bismo ih mogli staviti u jelo. Arnvidova mesna juha ne bi bila ništa gora.« »Kljunovi su im oštri kao strijele«, upozorio sam ga. »Ostavimo jaja pticama. Ako Asgot sprema neku psinu, doznat ćemo za to, iako bih se kladio da se Cynethryth može sama brinuti o sebi.« Zapravo sam se ljutio na samoga sebe, jer nisam primijetio ono o čemu mi je Penda govorio. Asgot je nedvojbeno opasan. Zajedno s Glumom i njegovim rođacima ubio je mog staroga prijatelja i očuha Ealhstana. Starca su objesili na hrast, a onda su mu oko drveta omotali utrobu, poput crvenoga užeta. Mog prijatelja prinijeli su kao žrtvu, pa je jedan od ubojica pao od
  • 24. moga mača, ali Asgot je ostao na životu. Stara, prašna pluća još su mu prilično dobro škripala, a nož mu je neprestano bio oštar i krvožedan. »Da, pripazit ćemo na njega, momče«, složi se Penda. »Staromu kopiletu bilo bi bolje da ne pokušava ništa sumnjivo. U sumrak smo stigli do bijelih stijena. Činilo mi se da me kiša koja je još padala promočila do kostiju. Naslonili smo se na koplja i gledali prema istoku, preko franačke zemlje. Travnato, brežuljkasto područje širilo se koliko je dopirao pogled, a zeleni krajolik prošarali su tamniji hrastovi i bukovi šumarci, ali nije bilo naselja, iako su neki izviđači izvijestili da su vidjeli kako se prema nebu izvija dim s osamljenih imanja u unutrašnjosti, južno odavde. Zaljev u kojemu smo se usidrili jamačno je manje od dan plovidbe udaljen od ušća velike rijeke Sicaune koja vijuga kroz Pariz, jedini franački grad za koji sam ikad čuo. Vjerovao sam Olafu da na obalama te rijeke ima naselja, a možda i gradića, jer ako je rijeka tako velika kao što pričaju, može uzdržavati mnogo ljudi. Znali smo da će Ealdred morati proći pokraj zaljeva, jer nije bio glup da plovi uz obalu, ponajprije zbog sigurnosti, a i kako bi se suprotstavio vjetrovima s kopna, iako su u tim očajnim vremenskim prilikama bili nalik na puki prdac. No nitko nije mogao znati kad će bjegunac proći ovuda, pa nam je preostalo samo da čekamo. Penda je odmotao dvije kože, a onda i tanko uže koje je omotao oko pasa, pa smo jednu od koža postavili pokraj velike stijene koju je odlomila oluja. Dva koplja upotrijebili smo kao potpornje, a pomoću užadi učvrstili smo šator, pa smo podigli prilično dobro sklonište u kojemu smo sjedili i gledali more dok je po kožama neprestano rominjala kiša, nagoviještajući tešku noć. Sigurd je stražarskim skupinama zabranio da pale vatru kako ih neprijatelji ne bi primijetili. Nije htio da mu u logor nahrupe Franci koje bi privukla vatra, ili dim. Isto tako nije htio da se posada Fjordskoga jelena uplaši i odustane od iskrcavanja, iako su se svi složili da će Ealdred, kad dođe, vjerojatno biti oprezan, pa će s otvorenoga mora zaći izravno u rijeku Sicaunu kako bi izbjegao stijene koje bi mogle probiti brodski trup, a ako se to dogodi, mogli bi im zaprijetiti pohlepni napadači, jer htjeli bi se dočepati blaga u tovarnomu prostoru. No oprez ni Ealdreda, a ni njegovoga prvaka Maugera neće spasiti od nas. Sudbina im je odredila da umru, a čekala ih je na franačkoj obali. Iz tunike sam uzeo komad ustajala kruha, pa sam ga neko vrijeme držao izvan zaklona, gledajući kako ga kiša pretvara u ružnu smjesu koja mi barem neće polomiti zube. Penda podigne zadnjicu i tako prdne da bi Zmijino jedro za cijeli dan napunio vjetrom, a onda odmahne glavom i zacereka se. »Nikad neću zaboraviti tvoje lice, mladiću, kad su Velšani navalili na nas kao muhe na kravlje govno. To tvoje crveno oko sjalo je kao sam đavao, a zubi su ti...« Zaškripao je zubima poput gladnoga psa. »Činilo se da ćeš paklu progristi novi šupak. Mislim da bi i meni skinuo glavu da sam se previše približio.« »Sad ću ti je skinuti ako ponovno tako prdneš«, odgovorio sam mršteći se od strašnoga smrada. Kad se zadovoljno nasmiješio, plavkasti mu je ožiljak, koji mu je netko urezao od lijevoga obraza do ispod brade, promijenio smjer. »Velšani su vjerojatno mislili da je po njih došao demon iz noćnih mora njihove djece. Jadna kopilad«, završio je. »Sjećam se da su oni lemali nas, Pendo.« Napravio sam grimasu. »Čudo je što smo dovoljno dugo preživjeli da uživamo u ovoj pišalini koja stalno pada.« Gledao me, a oči su mu se zamaglile kao kad površinu vode stajaćice prekrije tanak led. Toga je dana izgubio zemljake i prijatelje. Kimnuo je, a pogled mu se ponovno izoštrio. »Nikad se ne zna, možda jednoga dana od tebe napravimo pristojnoga borca. Tu tvoju ćud poduprijet
  • 25. ćemo i s malo vještine. Uistinu se razljutiš kad te netko pokušava ubiti, je li, mladiću?« Nasmiješio se. »Sretan si što imaš ono«, dodao je pokazujući kamen skriven u busenu trave. »Što to imam?«, upitao sam. »Nevidljivi štit, tupane«, odgovorio je. »I ja ću ga morati nabaviti.« Odmahnuo sam glavom. »Nevidljivi štitovi vrlo su rijetki i danas ih gotovo više nema. Ali izvijestit ću te ako nađem još jedan.« »Lijepo od tebe«, odgovorio je, no šala baš nije bila duhovita. Kao i Penda, i mnogi drugi vjerovali su da mi je sudbina čudnovato sklona jer sam preživio bitke u kojima su izginuli daleko vještiji ratnici. Možda me uistinu očuvao čarobni, nevidljivi štit, koji je pripadao Odinu. Progutao sam mokri kruh, razmišljajući o krvavomu danu kad smo se na brežuljku suprotstavili neprijateljima. Trava je postala skliska od krvi, a poslije su posvuda ležali blijedi mrtvaci, nalik na hrpu odbačenih kostiju. Penda mi je zapravo spasio život jer me povukao na noge kad su mi udovi omlitavjeli. Bio sam njegov dužnik, no isto tako sam dugovao Sigurdu i svim Nordijcima. Bili su mi podrška i za mene su ubijali, kao što se ratnici bore za sudrugove koji stoje pokraj njih u zidu štitova. No još važnije od toga bilo je da su me primili u svoje bratstvo. Bio sam mlad i bahat, spopala me slijepa žudnja, svojstvena mladomu životu, no u trenucima zatišja ponekad sam razmatrao što sam sve dobio: mjesto na veslačkoj klupi, mač i mjesto među ljudima koju su tkali posebnu junačku sagu. Zavrtjelo mi se kad sam o tome razmišljao, pa bih odmahnuo glavom i napuhao obraze. Prsa su mi se ispunila toplim ponosom, a srce mi je lupalo kao tupi kraj sjekire po štitu kad tim zvukom izazivate protivnika. Svojim prijateljima htio sam nekako vratiti dug, pa sam te noći, kad se kiša spustila kao da nebo piša, motrio pučinu s onu stranu zaljeva. Zurio sam prema sjeverozapadu i posljednjim sunčevim zrakama jer sam se nadao da ću ugledati Sjevernoga jelena i da ću Sigurda prvi izvijestiti o tome. Mjesec je izašao i ponovno izblijedio kad su nas Crveni Svein i Bram Medvjed došli smijeniti na straži. Na stazi duž litice koja se trusila njihove su visoke pojave djelovale kao crne sjene. Svitalo je, pa je nebo iza njih zadobilo boju zmajeve vatre. Kiša je napokon prestala, a kad su nam dva Nordijca prišla u čistom jutarnjem zraku, namirisao sam medovinu. »Nadam se da se niste jako bojali dok ste ovdje samovali«, pecne nas Bram, namignuvši Sveinu. U jednoj ruci držao je kopije od jasenovine, a u drugoj mješinu koja je nabubrila od medovine. »Pogledaj groznu kosu toga Engleza i Gavranovo krvavo oko. Samo bi se hrabra sablast usudila ispriječiti pred njima«, primijeti Svein. Držak koplja zabio je pokraj busena obalne bobosvilke koja je šuštala na vjetru, a onda se naslonio na njega. U taj čas zrak iza nas proparalo je kriještanje. Bram se sagnuo i okrenuo pripremivši koplje upravo kad se sokol poput strijele strmoglavio prema visokoj travi ispod nas. »Ne boj se, Brame«, umirio sam ga, smijući se zajedno s ostalima. »Svein ti čuva leđa. Ne bi dopustio da opaka stara ptica Bramu iskljuca bradu, je li, Sveine?« »Možda i bih«, naceri se Crveni. »Bram bi trebao nešto učiniti s tom svojom bradom. Lice mu je kosmatije od Thorovih jaja.« Bram je progunđao da se gubimo na obalu, a obrazi pod čupavom smeđom bradom nedvojbeno su mu pocrvenjeli. Ustali smo i protegnuli udove, koji su nam se ukočili kao bakalar koji se suši na vjetru, a Penda je zijevnuo, pa mi je, mljacnuvši suhim usnicama, namignuo i pokazao mješinu u Bramovoj ruci. Razumio sam što hoće reći. »Cjelonoćno stražarenje izaziva žeđ«, rekao sam na norveškom. »Zaslužujemo namočiti jezik.« Bram mi vrlo nevoljko pruži mješinu. »Ne znam zašto bih vam dao da pijete«, gunđao je. »Moj stari otac živoga bi me oderao kad bih s boljima od sebe razgovarao kao vi.«
  • 26. »I trebao bi te oderati«, odgovorio sam, a onda sam zakoračio unatrag i mješinu predao Pendi. »Obogatio bi se s kožom poput tvoje.« Bram je navalio na mene, ali šmugnuo sam izvan njegova domašaja, pa je počeo psovati Sveina koji se smijao. »S tobom ću se poslije pozabaviti, štene!«, zagrmio je, a onda je podigao kamen i bacio ga za mnom. Vraćajući se na obalu, prošli smo pokraj gnijezda čigri i zovoja, spustili se stazom duž ruba stijene obrasle travom koju su isušili naleti vjetra, a onda smo prešli preko polja bobosvilke. Tuljani ispod nas ponovno su se počeli glasati, a taj je zvuk djelovao neprimjereno u mirnomu ljetnom jutru. Do mene su doprli mirisi češnjaka, rastopljenoga sala i drvenoga ogrjeva, pa su mi na usta potekle sline, a od gladi me gotovo zabolio želudac. Taj je osjećaj poput čarolije otupio moju želju da ugledam Fjordskoga jelena, a kad smo se približili, mirisi su postali još zamamniji, a čuli smo i cvrčanje hrane te prigušeno brujanje glasova. Obično smo kuharu dopuštali da radi svoj posao, pa smo se poput vukova skupili tek kad je viknuo da je jelo gotovo, ali sad se oko njega sjatilo takvo mnoštvo da se samo po dimu moglo zaključiti gdje je uopće kotao. Olaf se okrenuo i pozdravio nas, češući se po zadnjici. »Onom kozjem govnu nema ni traga?«, upitao je. »Nikakva traga«, odgovorio sam odmahujući glavom. Pitao sam se nije li jarl pogrešno pretpostavio da Ealdred plovi uz obalu. Možda je bjegunac prešao ravno preko pučine, pa već pije vino s franačkim carem. Sigurd je sam sjedio na stijeni i brusio oštricu dugoga mača. »Pojavit će se, Ujače«, doviknuo je, ne dižući pogled. Olaf je slegnuo ramenima i ponovno se okrenuo prema kotlu, a kad se pomaknuo, vidio sam što tako zanima Nordijce. Ondje je stajala Cynethryth i glatkim štapom miješala mesnu juhu. Bila je odjevena u haljinu, plavu poput biljke vrbovnik, a obrub iznad njezinih bosih nogu bio je boje pijeska. U svjetlu zore presijavala joj se kosa, zlatna poput zreloga ječma, koju je splela u dvije duge pletenice, a koža joj je bila bijela kao zgrušano mlijeko, pa su joj se na licu još više isticale, žive, pametne oči. Usred tih ratnika, ogrubjelih od putovanja, zračila je iznimnom ljepotom, pa mi se, dok sam je gledao, učinilo da mi netko čupa utrobu. »Jesi li joj rekao, momče?«, upita Penda. Prije nego što smo se toliko približili Nordijcima da bi nas mogli čuti, naglo sam zastao, zgrabio ga za ruke i okrenuo ga prema sebi. Osjetio sam da mi je u lice navrla krv, pa bi mi na obrazu mogli skuhati jaje. »A što bih joj rekao?«, odgovorio sam pitanjem, nespretno se pretvarajući da nemam pojma o čemu priča. Penda je spustio pogled i podigao obrve. »Ne, nisam joj rekao«, uzdahnuo sam, »a nećeš ni ti, Pendo, ako ne želiš da te čizmom pogodim u zadnjicu.« Nacerio se i odmahnuo glavom, a onda se počešao po dugom ožiljku i prešao rukom kroz gustu kosu, nalik na šiljke. »Čudan si čovjek, Gavrane«, izjavio je. »Napast ćeš cijelu hordu Velšana samo zato da bi imao što raditi, ali mlada koljena počnu ti se tresti čim ugledaš djevojku s mršavom zadnjicom.« »Zatvori tu rupu za medovinu na licu, Pendo«, upozorio sam ga, svjestan da pružam žalostan prizor, jer napola sam mu prijetio, a napola ga molio da ne priča o mojim osjećajima, no nisam se mogao suzdržati. »Molim te«, dodao sam, okrunivši svoju sramotu. Pogledao je Cynethryth, a onda mene, kao da se našao na raskrižju i ne može se odlučiti kojim putem da pođe. »Čuvat ću tvoju tajnu, momče«, složio se napokon, »dokle god mi budeš sladio jezik Bramovom medovinom. Podmukli kurvin sin sakrio je zalihe, a sudeći po onome što sam maločas popio, kapljica mu je odlična. Moj otac je tvrdio da vrč dobre medovine čovjeka može uvjeriti da je svemoguć. Pričao mi je da je jednom, poslije posebno slasne pijanke, kući otišao hodajući po obrvama, pa mi neće teško pasti da čuvam tvoju malu tajnu.«
  • 27. Pružio sam mu ruku, pa smo jedan drugomu stisnuli zglobove. »Nabavljat ću ti medovinu«, pristao sam. Bram je isto toliko vremena provodio pijan koliko i trijezan, pa ću mu bez poteškoća krasti zalihe. Ako pritom zaradim krvavi nos, ili modricu na oku, to neće biti prevelika cijena za Pendinu šutnju. »Neprestano miješaj, ali kotao makni s vatre čim juha počne ključati«, pouči Cynethryth Arnvida i preda mu štap, dok mu je Olaf prevodio njezine riječi. Kuhar ju je gledao s takvim izrazom da biste pomislili da je devet dana i noći, izgladnio i proboden kopljem, visio na Drvu svijeta, a sad se napokon dokopao runskoga zapisa o tajnomu znanju. »Ako dopustiš da zakipi, uništit ćeš okus.« Čuvši te riječi, Arnvid svečano kimne, a onda posljednji put pomiriše juhu i okrene se. Ostali su ga gladno motrili, nadajući se posebno ukusnomu jelu, dok je Cynethryth pogledala u mom smjeru i tako se ljupko nasmiješila da sam osjetio da mi u trbuhu krilima maše duh svetoga sokola. »Prljav si, Gavrane«, zadirkivala je mjerkajući me. Jezik mi se zalijepio za nepce, pa sam samo kimnuo i glupo se nasmiješio. »Ne moraš biti takav, osim ako uopće nisi primijetio ono malo vode ondje.« Glavom je pokazala površinu oceana, koja je u osvitu bila mirna poput žeženoga zlata, a samo su se lijeni valići pjenili zapljuskujući obalu. »Nadajmo se da je ima dovoljno da ispere svu tu prljavštinu.« Prstom mi je prešla preko obraza. »Čini se da je djelomično čak starija od Olafa.« Ne osvrćući se na Nordijce, koji su jedan drugomu namigivali i gurkali se laktovima, uhvatila me ispod ruke i povela me k moru. »Još uvijek nosiš pero«, primijetila je dok sam skidao čizme kako bih s njom ušao u vodu. »Nisam očekivala da ćeš ga zauvijek nositi, Gavrane.« Namrštila se. »Samo sam se htjela našaliti.« Slegnuo sam ramenima. »Pero mi se sviđa«, branio sam se, a kad se blago nasmiješila, činilo mi se da su joj se obrazi izoštrili. Zakoračio sam u valove. »Svuci i ostalo«, pokazala je na tuniku i hlače, »ako ti se odjeća nije zalijepila na kožu. Ne možemo ti dopustiti da nam svima zagadiš ocean.« Skinuo sam tuniku i spustio je pokraj čizama, a onda sam se nasmiješio Cynethryth, no uzvratila mi je kamenim izrazom kakav poprimi majka prije nego što svoje derište poduči ljeskovom šibom. »Da svučem sve?«, upitao sam. »Oh, da, zaboravila sam da se Nordijci kupaju posve odjeveni kako im voda ne bi bila odviše hladna«, narugala se. »Uopće se ne kupaju«, odgovorio sam, no to nije bila istina. Ujutro smo se umivali i češljali, a prije jela obično smo prali ruke. K tome smo se i kupali kad pokraj nas nisu stajale mlade Engleskinje i zurile u nas kao da im je pogled vaga kojom važu robu. Zakolutala je očima. »Ne požuruj me, ženo«, ukorio sam je otkapčajući broš na ogrtaču. Pod njezinim pogledom prsti su mi nespretno prtljali, kao da su pripadali drugoj osobi pa nisam imao nadzor nad njima. »Okreni glavu«, zatražio sam. »Hoću, ako i ti to učiniš«, odgovorila je i nestašno izvila obrvu, a odjednom sam se borio da dođem do daha, poput ribe u zamci od vrbova pruća. Cynethryth se počela svlačiti.
  • 28. Četvrto poglavlje Pretvarao sam se da ne čujem zvižduke i vedre uzvike, pa sam odjeću i oklop u neurednoj hrpi bacio na pijesak, a onda sam gol kao dojenče otišao do ruba vode. Znao sam da zvižduci nisu namijenjeni meni, jer i Cynethryth se gotovo posve svukla. Kad se kratka lanena tunika koju je nosila ispod podsuknje smočila, izgubila je boju, otkrivajući tamno, dlakavo mjesto među djevojčinim nogama. Na tkanini su se oštro ocrtavale i bradavice na grudima, pa sam se osmjelio i dugo je, pomno promotrio, a onda sam se bacio u vodu. Smjesta sam izronio, pa sam stresao kosu poput psa koji otresa krzno i ispuhao nos. »Voda je hladnija nego što se čini«, izjavio sam. Cynethryth je vješto plivala i plutala na leđima, poput zaigranih tuljana. »Kad sam bila mala, otac mi je pričao da su Rimljani gradili velike kamene bazene i punili ih vodom koja je uvijek bila topla. Svaki dan kupali su se u toploj vodi. Možeš li to zamisliti?« »Kako su postigli da uvijek bude topla?«, upitao sam sumnjičavo. »Ispod bazena su sagradili komore kojima je, kad su u njima zapalili vatru, prolazio topli zrak i zagrijavao vodu.« Na trenutak sam pomislio da me zadirkuje, ali ozbiljno je stisnula usta, pa sam vidio da govori istinu. »Onda nije čudo što su izgubili carstvo i što su im grad spalili do temelja«, odgovorio sam. »Previše su se usredotočili na pranje, pa se nisu bili u stanju obraniti.« Zamišljao sam kako mnoštvo muškaraca leži u golemim kamenim bazenima u nekoj toploj zemlji pa jedan drugomu trljaju leđa, dok im ratnici s divljim očima pljačkaju i pale kuće i siluju žene. »Budale«, promrmljao sam, a onda sam s morskoga dna zagrabio šaku pijeska da se njime istrljam ispod pazuha. »Topla voda čovjeka čini mekušcem«, zaključio sam, stresao se i ponovno zaronio. Kad sam se pojavio na površini, vidio sam samo djevojčina stopala kojima je pljuskala uzburkavši vodu iza sebe. Pozvao sam je, no nije me čula zbog valova, glasanja tuljana i vlastitoga pljuskanja, pa sam snažno zamahnuo nogama i zaplivao za njom, režući vodu. Kad smo se zaustavili, bio sam iscrpljen. Nisam znao da plivanje može oslabiti poput prerezane žile, a iako više nisam poštovao Rimljane, počeo sam se diviti ribama. Nismo daleko otplivali, ali prošli smo pokraj Zmije, pa su nam se Bjorn i Bjarni rugali s palube. Zaobišli smo nakupinu stijena među koje se, zapljuskujući ih, uvlačila voda, a mali, zaklonjeni zaljev iza njih doimao se kao prikladno mjesto za odmor. »Trebala... bi se... odmoriti«, uspio sam povikati, a riječi sam izgovarao, pazeći da ne progutam previše morske vode i ne udavim se, jer nikad nisam dobro plivao. Laknulo mi je kad sam vidio da djevojka dugim, gipkim zamasima već pliva prema zaljevu. Priznajem da sam počeo brže mlatarati rukama u nadi da ću još jednom vidjeti tajno blago, skriveno pod tkaninom, ali sjetio sam se da sam i ja gol. Kad sam se dokopao žala, koji nije bio dug ni koliko biste mogli baciti koplje, sjedila je na pijesku i tresla kosom, a koljena je obuhvatila rukama. Okrenuo sam lice prema jutarnjemu suncu i glumio da uživam ležeći u valićima, no zapravo sam se nećkao bi li izašao iz vode jer mi je bilo vrlo neugodno. Trgnuo sam se kad mi se naglo uskomešao pijesak ispod ruke, a iz njega je izletjela plosnata riba, uzmutivši vodu. U blijedoj modrini iznad nas ponirali su galebovi i kriještanjem nas podsjećali da smo uljezi u tihomu zaljevu. »Čak si i ti dosad već jamačno sprao prljavštinu«, poviče Cynethryth. »Imala si pravo«, odgovorio sam preko ramena. »Ta prljavština tako je dugo bila na meni
  • 29. da je postala tvrdoglava kao Medvjed Bram.« Počeo sam se trljati, no onda sam se trgnuo jer sam na ramenima osjetio nečije ruke. Pogledao sam Cynethryth u oči i s naporom nešto progutao. Prihvatio sam ruku koju mi je pružila, pa sam se uspravio i stao pred nju. Šutjeli smo, osluškujući glasanje galebova i šum valića koji su zapljuskivali obalu. Povela me do travom obrasloga mjesta, gdje je rasla obalna astra, a na mesnatim listovima i cvjetićima odmaralo se mnoštvo crnih i narančastih leptira. Vinuli su se uvis poput cvijeća koje je zahvatio nalet vjetra. U svjetlu ranoga osvita djevojka me mjerila dubokim smaragdnim očima, a njezin neobuzdani pogled podsjetio me na zmajski brod koji plovi tragom kitova. Prstima me pomilovala po obrazu i bradi, pa sam se stresao kao da mi koža nikad prije nije dotaknula njezinu. Zatvorivši oči, prepustili smo se bujanju drugih osjetila, a duša mi je počela plutati poput čamca kojemu je netko prerezao uže. Cynethryth mi je obavila prste oko tjemena, pa sam se nagnuo prema njoj, a usta su nam se spojila. Kralježnicom mi je prostrujao drhtaj, a iako sam postao svjestan da sam se vrlo vidljivo uzbudio, nisam to više mogao spriječiti. Razdvojila je usnice, jezici su nam se dotaknuli, pa sam je okusio, a negdje u dubini ukorio sam samoga sebe jer mi je bilo jasno da me je taj slatki okus vezao za nju kao snažan lanac Gleipnira. Osjećao sam se smiješno jer sam stajao ondje s ukrućenim organom, usmjerenim prema djevojčinu trbuhu, pa sam je gurnuo na pijesak. Nije se protivila, nego je podignula tkaninu i otkrila male grudi, s tamnim i tvrdim bradavicama, nalik na žirove. Legla je na leđa, a kako se ovlažila, lako sam ušao u nju. Dahtala je i gladno mi nudila usta, a i mnome je ovladala ista glad. Gotovo se nije glasala, osim što je duboko disala. Dok sam dublje ulazio u nju, na vratu sam osjećao njezin vrući dah, a jezici su nam se požudno isprepleli. Znao sam da će mi poslije biti neugodno, ali nisam mario. Srce mi je snažno udaralo, a svaka mi je tetiva čeznula da se ispreplete sa Cynethryth. Svršio sam u nju, uzviknuvši od zadovoljstva i boli, a tijelo mi je divlje titralo. Kad je uzviknula, zabacivši glavu, ugrizao sam je za bijeli vrat. Poslije sam se prevalio na pijesak, dok je djevojka ležala na boku i prelazila mi rukom po prsima na kojima mi se znoj stopio sa solju. Zurio sam u nebo i cerio se kao bezumna budala. Ponovno sam postao svjestan galebova, pčela i tuljana u zaljevu do nas. Pretpostavio sam da Cynethryth leži u milini osvita, zadovoljna kao i ja, ali kad sam se okrenuo i pogledao je, vidio sam da joj niz lice u kosu teče suza. »Što je?«, upitao sam, odjednom se pobojavši da sam u nečemu pogriješio. Nije li me sama povukla u sebe? U sjećanju mi se pojavilo lice velške djevojke u ruševinama Caer Dyffryna, pa mi se želudac bolno zgrčio. »Što je, Cynethryth, jesam li te povrijedio?« U obraze mi je navrla krv. Sjela je i uzela podsuknju, pa ju je navukla preko glave i ustala. Poveo sam se za njom, osjećajući se sirovo poput životinje. Muškost mi je još prilično stršala, a odjeću sam ostavio u susjednom zaljevu. Uhvatio sam djevojku za ramena i ponovno je upitao što je. Grizla je donju usnicu i upravo je zaustila da odgovori, ali onda je raširila oči, a tamne točkice u njima širile su se dok je prestrašeno zurila u nešto iza mog ramena. »Što?«, okrenuvši se prema moru, u prsima sam osjetio sraz kao da su se sudarila dva zida štitova. Stigao je Fjordski jelen.
  • 30. Peto poglavlje Neko smo vrijeme tiho stajali gledajući kako zmajski brod reže mirno more, na domet strijele od obale. Fjordskoga jelena sad biste teško mogli nazvati zmajskim brodom. Na pramcu više nije bilo iskežene glave, nego su umjesto nje ondje postavili križ kako bi naznačili da su putnici sužnji Bijeloga Krista. Otmjeni brodski trup napravljen od dasaka koje su se preklapale lako je klizio morem, dok su duga vesla od omorikina drva vodu zahvaćala odviše oštro po nordijskim mjerilima, ali u mirnomu moru zaveslaji su brod učinkovito tjerali naprijed. Stisnuo sam šake i zube jer sam se razbjesnio, pun neugodnih sjećanja. Kad sam zadnji put vidio taj brod, Ealdredovi su me ljudi na obali Wessexa svezali poput vepra, a dok se Fjordski jelen udaljavao, Ealdredov prvak Mauger dao je mojim tamničarima znak da mi prerežu vrat. Ti bijedni ševci koza ubili bi i Cynethryth zato što me pokušala zaštititi! »Meinfretr«, promrmljao sam. Skupina stijena koja nas je odvajala od ostalih možda je i mojim prijateljima priječila da Fjordskoga jelena primijete na vrijeme kako bi postavili klopku. Možda Nordijci neće prepoznati brod, čak ni kad ga ugledaju, jer je posada spustila jedro, a na pramcu se dizao križ. Nakratko me prožela tjeskoba. Oduvijek sam plivao poput kamena, pa bi prošlo previše vremena dok bih se nespretnim zamasima dokopao obale. Nisam imao čizme, pa ne bih baš lako trčao po nazupčanim stijenama. »Možeš li otplivati natrag, Cynethryth?«, upitao sam. Polako je žmirnula, a niz lice joj je na usnicu kapnula suza i ondje je zadrhtala. Proklinjao sam slučaj koji je doveo Fjordskoga jelena upravo kad je pokraj mene stajalo ono što sam želio najviše na svijetu. Dugo sam gledao djevojčino lice, a onda sam se okrenuo, pojurio do stijena i počeo se penjati. One niže, koje je preplavila plima, bile su opasno skliske zbog smeđega lišća, pa sam nekoliko puta pao, izranivši koljena i ruke. Trčao sam i skakao po školjkama i dagnjama, koje su mi pucketale pod nogama i ranjavale ih. Šljapkao sam kroz lokve tople od sunca, gdje su vrebala biča nalik na grudice krvi, a jamačno sam bio nalik na divlju životinju, onako gol, dok je iza mene vijorila tamna kosa s upletenim gavranovim krilom. Trčeći, osjetio sam da mi se licem razlijeva cerekanje, koje je prešlo u vučje režanje, jer napokon se pojavio crv Ealdred, pa ćemo svi nahrupiti da ga ubijemo. Preskočivši posljednju pukotinu, teško sam doskočio na ravnu stijenu, a kad sam se spustio na pijesak, vidio sam da Nordijci tvore veliku, uskomešanu skupinu. Posve naoružani, u oklopima i sa štitovima u rukama stajali su pred Sigurdom koji je, sa sjajnim šljemom na glavi i s golemim kopljem, bio nalik na samoga Tyra. Okrenuli su se prema meni, a mnogi su se nasmijali mojoj golotinji, ali ne i Sigurd. »Izgledaš kao planinski vilenjak, Gavrane«, promrmljao je i podigao gornju usnicu otkrivši bijele zube. »Došao sam što sam prije mogao, gosparu«, dahtao sam, a onda sam se trgnuo, jer sam imao dojam da su mi se noge zapalile. Spustivši pogled, vidio sam da su ranjene i krvave. Flokijev mi je rođak Halldor namignuo, pa sam nagonski pogledao gore, prema visokom, uskom rubu, odakle je Halldor vjerojatno ugledao Fjordskoga jelena i to na vrijeme da upozori ostale. Napravio sam grimasu jer je s tog mjesta mogao dobro vidjeti i mali zaljev. »Sad će taj zmijski jezik platiti!«, poviče Sigurd, no učinilo mi se da tim nazivom vrijeđa zmije. Ratnici su se razišli, a ja sam potrčao do ruba vode, gdje mi je odjeću koju sam tamo ostavio umalo otplavila nadolazeća plima. Voda je bila preduboka da bismo gacali do Zmije. U oklopima i sa šljemovima potonuli bismo kao kamenje. Nordijci su pokraj mene trčali prema valovima.
  • 31. »Evo, mladiću!« Penda mi pruži štit i šljem koje sam odbacio malo dalje na obali. »Kladim se da ne želiš propustiti bitku.« »Oklada te ne bi obogatila«, odgovorio sam, skačući na jednoj nozi dok sam navlačio hlače. Penda se sagnuo i podigao moj oklop, a onda mi je pomogao da se poput jegulje uvučem u njega. Vidio sam da je Sigurd kraj manjega užeta prebacio preko većega, kojim je bila vezana Zmija i povukao ga je, pa su se njegovi ljudi mogli povlačiti duž te potpore, bez straha da će se utopiti. U bitku su pošli žedni krvi, a vidio sam da na pramcu Zmije stoje Bjorn i Bjarni, koji su sudrugovima dovikivali neka požure. Otac Egfrith zašao je nekoliko metara u more, pa se odande vičući molio Bijelomu Kristu, a između molitvi preklinjao je Sigurda da suspregne krvožednost i da pregovara o mirnomu rješenju. »Ali, zaboga, uzmi knjigu, Sigurde! Moraš preoteti knjigu!«, vikao je redovnik raširivši oči, a njegovo lasičje lice zadobilo je čudan izraz, možda se bojao, a možda ga je obuzeo i ushit. Crveni Svein zastao je na rubu vode, a lice s gustom crvenom bradom raširilo mu se u divlji osmijeh. »Požuri, Gavrane«, pozvao me, a onda se okrenuo i uz pljuskanje zašao u more. »Pa, kako je bilo?«, upita Penda, gledajući me u oči dok je češkao ožiljak na licu. Navukao je oklop i spremio se za bitku, pa nisam mogao vjerovati da me u takvomu trenutku ispituje o djevojci. »Jesi li je preorao?« Bacio sam pogled s onu stranu valova, ali još nisam vidio Cynethryth jer ju je skrivala skupina stijena. Na obali smo stajali još samo Penda i ja. Čak je i stari Asgot već dospio na pola puta duž Zmijina užeta, a kretao se jednako hitro kao i mlađi borci. »Vrijeme je da pođemo, Pendo«, upozorio sam ga. Zaprijetio mi je šakom i stupio u more. Pošao sam za njim, pa sam napola gacao, a napola se povlačio duž užeta. Sigurdov vučji čopor pripremao je Zmiju za borbu, pa su na pramac pričvršćivali Jörmungandovu glavu, sa strane su na brodski trup postavljali štitove, a kroz otvore su izvlačili vesla. »Ševa i bitka u istomu danu!«, poviče Bjarni, dok me kratkim užetom povlačio preko ograde. »Baš kao da si u Valhali, ha, Gavrane?« »Propustio sam doručak«, zarežao sam, pa se nasmijao. Otišao sam do veslačke klupe i škrinje u koju sam pohranio svu imovinu. Zgrabivši veslo koje mi je Svein pripremio, okrenuo sam se i pogledom potražio Cynethryth, ali nisam je vidio. Oštro uzviknuvši: »Hej!«, Olaf nam je dao znak da počnemo veslati. Prihvatili smo se posla. Znali smo da nam je učinak iznenađenja posebno važan, a to je značilo da ne smijemo bučiti. Zato smo motrili Olafa koji je stajao na krmi te je dizao i spuštao šaku kako veslačima ne bi morao vikanjem određivati brzinu. Knut je upravljao kormilom i brod okretao tako da plovi tik uz obalu, jer smo iz zaljeva trebali pojuriti u posljednji trenutak, kao što sokol ponire iz sunčeve svjetlosti. Dok sam veslao, uvijek sam se dobro osjećao. Dakako, s vremenom smo se počeli žaliti, ali tijekom prvoga, pa i drugog sata čovjek je još pun snage, a brzina je određena, pa veslanje veseli, ili sam se barem ja tako osjećao. Neupućenoj osobi čini se da su sva vesla jednaka, ali nije tako. Svoje veslo poznajete kao i vlastite udove. Ruke sa žuljevima već samim dodirom raspoznaju vaš alat među stotinama sličnih, baš kao što raspoznajete sise ili zadnjicu svoje ljubavi. Uvijek je ugodno kad se nečim prisno bavite. Sigurd i Crni Floki pripremili su čakije za privlačenje broda, na pramac su pričvrstili Jörmungandovu glavu, a skupili su i tridesetak kopalja koja smo zadnjih tjedana preoteli neprijateljima. Još se nikad nisam borio na moru, ali znao sam što će se dogoditi. Fjordskoga jelena obasut ćemo kopljima i sjekirama da raščistimo palubu, a onda ćemo baciti čakije, pa ćemo ih, snažno povlačeći užad, čvrsto zaglaviti u trupu. Brodovi će se sudariti i pojavit će se plutajući prostor za borbu. Oprezni poglavar mogao bi i poslije toga bacati koplja, ubojite
  • 32. predmete, pa čak i kamenje, kako bi izdaleka pokušao riješiti bitku, ali Sigurd nije tako postupao. Dok sam ga motrio, noge mi je zahvatila drhtavica koja se javljala pred okršaj, a onda mi se, klizeći odozdo, poput zmije počela penjati uz tijelo. Sigurd je zadobio kameni izraz, a oči ispod ruba šljema bile su mu tamne poput olujnih oblaka. Lijevu ruku položio je na jabuku mača, dok je u desnoj držao dva velika koplja. U tom bih trenutku povjerovao kad bi mi netko rekao da je iz Asgarda sišao sam Odin Kopljotresac i da je ušao u Sigurdovo tijelo. Da, bilo mi je jasno što će se odigravati za vrijeme moje prve pomorske bitke, a znao sam i kakav prizor Sigurd gleda unutrašnjim očima. Ealdredovi ljudi vjerojatno se još nisu borili na moru, pa ni sad neće biti spremni za bitku. Kad se prebacimo na Fjordskoga jelena započet će pravi pokolj, a kad ih sve pobijemo, Sigurd će ubrati tri gotovo jednako vrijedne nagrade. Najprije će na koplje nataknuti Ealdredovu glavu, zatim će prisvojiti bjegunčevu osobnu škrinju s blagom, uključujući i svetu knjigu s evanđeljima koje je preveo sveti Jeronim, a ponovno će zadobiti i Fjordskoga jelena, jedno od najboljih plovila za prijelaz preko sivoga mora. »Bogovi nam se smiješe, Gavrane«, promrmlja Svein iza mojih leđa. Dok sam živčano čekao, obuzela me takva tjeskoba da sam se pobojao da ću se pomokriti u hlače. Doplovili smo gotovo do kraja stijena koje su stršale, što znači da će nas neprijatelji ubrzo ugledati. Nadao sam se da se Cynethryth uspjela skloniti iza potopljenih stijena i da je Zmija neće smrviti. »Kako znaš da su nam bogovi skloni, Sveine?« upitao sam. Naša su se vesla vrlo ujednačeno dizala i spuštala, a vodene kapljice jedva su dospijevale pasti s lopatica prije nego što su ih veslači ponovno uronili u more pozlaćeno sunčevim zrakama. »Nema vjetra, momče. Čak i vjetar slab kao prdac može omesti prebacivanje na neprijateljski brod. Moj ujak Bothvar utopio se kad je njegov jarl Ragnvald pokušao protivnika napasti na uzburkanomu moru.« Duboko je udahnuo. »Čakijama su zakvačili brod, a njihov neprijatelj, po imenu Moldof, čak im je pomogao da ih dobro učvrste, pa je planula bitka. Možda je toga dana Njörd bio pijan, pa se podrignuo, ali valovi su ponijeli oba zmajska broda i razbili ih o obalu. Nitko nije preživio. Bothvarov otac sve je to gledao sa stijena.« Vesla su pljuskala, a brod je klizio vodenom površinom poput morske zmije. »Nema vjetra, a more je mirno«, nastavi Svein. »Da, bogovi su uz nas.« Iako mu nisam vidio lice, znao sam da se smiješi. Prošaptavši molitvu Odinu, zamolio sam ga da mi udijeli hrabrost i zaustavi drhtavicu koja se pojačavala, pa kao da mi je izjedala mišiće, dok mi se utroba najprije potpuno razvodnila, a onda se sledila. Laknulo mi je kad sam, bacivši pogled na obalu, vidio da se između niskih stijena pojavila Cynethryth. U promočenoj podsuknji stajala je pokraj oca Egfritha, a čak i na toj udaljenosti vidio sam da joj se tkanina prilijepila za prsa, pa mi je bilo drago da je njezin pratitelj Kristov rob i da ga, koliko sam dosad vidio, žene ne zanimaju. Djevojci nisam vidio lice, ali živo sam je se sjećao. Na meni je poput čarolije ostao njezin miris, pa me samo to podsjećalo da smo nedavno zajedno ležali i da me Freyja, božica ljubavi koja plače suzama od crvenoga zlata, nije obdarila pukim snom. »Tamo su, kurvini sinovi koji srču ovčju pišalinu!«, zaurla Sigurd i zakorači naprijed. Njime je ovladala žarka želja za borbom, pa je bio nalik na vuka Fenrira koji zateže lanac. Iako posadu Fjordskoga jelena nisam dobro vidio, mogao sam zamisliti njihova užasnuta lica kad su vidjeli da im se približava propast. »Sve ih pobijte!«, poviče Sigurd, a u crvenkastomu jutarnjem svjetlu slina mu je poprskala bradu poput čipke. »To govno Ealdreda ostavite meni! Za glavu ću skratiti svakoga tko ga dotakne.« Pogledao sam Pendu, koji je, raskoračivši, stajao pokraj jarbola. Pripremio je štit i mač, a na unakaženu licu počivao mu je slab osmijeh. Nisu mu dopustili da vesla jer mu još nisu potpuno vjerovali. Na glasovitomu zmajskom brodu poput Zmije niste si obično mogli osigurati mjesto ako niste bili u stanju naporno i dobro veslati kako biste plovilo
  • 33. usmjerili preko oceana i ako se niste borili kao sam đavao. Penda vjerojatno nije bio dobar veslač. Već prvoga dana na brodu u valove je ispovraćao utrobu, ali dobro se borio i poglavar je to primijetio. Penda je bio rođeni ubojica, rijetko vješt ratnik, a po Sigurdovu mišljenju time se iskupio za veslanje. Osim toga, iako smo izgubili mnogo ljudi, na veslačkim klupama nije bilo mjesta za sve preživjele. »Ne diraj Ealdreda, Pendo!«, povikao sam na engleskomu. »Tko to kaže?«, upitao je nadvikujući žamor boraca koji su se pripremali za žestoki sukob pa su psovali, molili se i zavijali. »Sigurd!«, odgovorio sam, a Penda pljune sebi pred noge i nešto prostački progunđa. I on se želio osvetiti, ali morat će čekati, kao i mi ostali. Sigurdova riječ bila je zakon u bratstvu, a potkrijepio ju je desnicom i očevom oštricom. Nagnuo sam se unatrag na klupi, povlačeći veslo. Uživao sam dok sam naprezao mišiće u ramenima, koja su mi se sad uvelike proširila, pa sam se time ponosio. Pod oklopom i podstavljenim haljetkom niz leđa mi je curio znoj. Pitao sam se kako je Penda mogao pljunuti jer su se meni usta osušila poput starih borovih iglica, a nisam bio jedini kojemu su zaplesali živci. Dvojica koja nisu veslala pišali su preko ograde čak i dok smo žurili u bitku. Čuo sam kako stari Asgot na pramcu Zmije vičući priziva Odina, gospodara rata, Thora, ubojicu divova, hrabroga Tyra, ratno božanstvo i druge bogove za koje nikad nisam čuo. Molio ih je da nam pomognu poubijati neprijatelje, da nam omoguće da ih pokoljemo zato što su sljedbenici Bijeloga Krista, božanstva gubavaca i slabića. Kakvo god bilo moje mišljenje o Asgotu, njegovo divlje zavijanje na nas je utješno djelovalo. Svi smo se pomalo pouzdavali u godijeve čarolije jer je bio star i mršav, pa iako se borio još pod zapovjedništvom Sigurdova oca, do danas je preživio bitke u kojima su izginuli mnogo snažniji ljudi. »Uvucite vesla!«, poviče jarl. Kretali smo se poput vjetra, a onda smo kroz otvore u trupu uvukli vesla, a kad smo ih bučno spremili, otvore smo začepili kožnatim čepovima. Sad mi se ukazala prilika da pogledam što se događa. Na Fjordskomu jelenu zavladalo je panično komešanje. Ealdred je jamačno prepoznao Jörmungandovu glavu, pa mu je bilo jasno da je po njega došao Sigurd. Ako mu je preostalo imalo pameti, užasnuo se. Njegovi kormilari promijenili su smjer, pokušavajući skrenuti brod, kako bi nam pobjegli na otvoreno more, no to je bilo jednako vjerojatno kao da će im u pomoć doći lađa od srebra i zlata puna mlađahnih djevica i odvesti ih odavde. Da su nas prije primijetili, možda bi imali kakvih izgleda, iako je i to bilo upitno. No kako su stvari stajale, Fjordskoga jelena pramcem ćemo udariti po sredini, a kad se to dogodi, bit će mrtvih. Tako sam čvrsto zgrabio koplje da su mi zglobovi prstiju pobijelili jer sam se bojao da u sudaru brodova nitko neće dobro proći. Sad sam mogao raspoznati lica, a vidio sam i da Ealdred stoji na krmi. Duboko sam, drhtavo udahnuo i pogledao Sigurda, a učinilo mi se da sam pod vodom jer se samo ja nisam glasao u sveopćoj buci i galami. »Sada, Knute!«, zagrmi jarl i spusti ruku, divlje zureći. Knut je okrenuo kormilo, pa se Zmija tako žestoko zanijela da su neki popadali. Okrenuo sam se upravo kad nam se trup tako zabio u Fjordskoga jelena da ga je potresao poput kolijevke, a posada je zateturala. »Pobijte ih!«, urlao je Sigurd, a onda je bacio koplje u uspaničenu vrevu naših neprijatelja, koji su se očajnički nastojali naoružati. »Krvožedni vukovi, rasporite utrobe tim usranim mazgama!«, derao se Olaf. Koplje koje je bacio zabilo se ravno u lice golemomu sjedokosom protivniku. Svi smo vičući bacali koplja, i to s razornim učinkom, jer kad čovjek koji je tijekom godina veslanjem čeličio ramena baci takvo oružje, ono se ponekad ne zabije samo u meso, nego skroz probode cijelo tijelo. Naši protivnici jedrili su po mirnomu moru, a kako nisu očekivali neprilike, nisu odjenuli oklope, pa su se svi