4. Odlomak prvi
Udarite po čavlima, vojnici, i neka naši gosti vide kako se vrši naša dobra rimska pravda!
Onaj koji je progovorio omota svoj ljubičasti plašt oko svog jakog tijela i zavali se nazad
u svoj časnički stolac, na isti način kako bi se zavalio u svoje sjedište u Circusu Maximusu,
uživajući u predstavi sudara gladijatorskih mačeva. Poimanje vlastite moći odražavalo se u
svakom njegovom pokretu. Prenapuhani ponos bio je sastavni dio onoga što je činilo
zadovoljstvo Rimljana, a Titus Sulla bio je ponosan s razlogom – bio je vojni guverner
Eboracuma i odgovarao je samo rimskome caru. Bio je to čovjek jake građe i srednje visine, s
orlovskim crtama lica čistokrvnog Rimljanina. Podrugljivi je osmijeh iskrivio njegove usne,
pojačavajući aroganciju njegove nabusite pojave. Izrazito vojničkog stava, nosio je štitnik za prsa
od zlatnih pločica, prsobran sa svojim činom i kratkim mačem za pojasom, a na koljenu je držao
srebrnu kacigu s pernatim ukrasom. Iza njega stajala je grupa hladnokrvnih vojnika s oklopima i
kopljima – plavokosi divovi iz Rhinelanda.
Pred njim se upravo odigravao prizor koji mu je očigledno pružao veliko zadovoljstvo –
prizor koji je bio svakodnevica svugdje gdje su se prostirale široke granice Rima. Grubi je križ
bio položen na golu zemlju, a na njega privezan čovjek – napola nag, divljeg izgleda, žilovitih
udova, izbuljenih očiju i masom zamršene kose. Njegovi su krvnici bili rimski vojnici koji su se
pripremali teškim čekićima prikucati žrtvine ruke i stopala čeličnim čavlima za drvo.
Samo je mala grupa ljudi promatrala ovaj užasni prizor na strašnom gubilištu izvan
gradskih zidina: guverner, njegovi brižni čuvari, nekoliko mladih rimskih časnika, čovjek kojemu
se Sulla obratio kao gostu i koji je stajao poput kakva brončana kipa, ne govoreći. Pored sjajne
raskoši Rimljanina, obična se odora ovog čovjeka činila jednoličnom, gotovo turobnom.
Bio je tamnoput, ali nije nalikovao Latinima koji su ga okruživali. U njemu nije bilo
topline, a ni gotovo orijentalne senzualnosti Mediterana koja je krasila njihov ten. Plavokosi
barbari iza Sullina stolca bili su mu po konstrukciji lica još manje nalik nego su to bili Rimljani.
Njegove usne nisu bile zakrivljene i crvene, niti su mu uvojci podsjećali na grčke. Njegov tamni
ten nije imao bogatu maslinastu boju juga, bila je to sumorna tama sjevera. Cijeli dojam njega
kao čovjeka prizivao je vizije tmastih magluština, polutame, hladnoće i ledenih vjetrova na
goletima sjevernih zemalja. Čak su i njegove crne oči bile divljački hladne, poput crnih vatri koje
izgaraju kroz hvatove leda.
Visina mu je bila tek osrednja, ali bilo je nečega u njemu što je nadilazilo fizičku snagu –
određena silovitost unutrašnje vitalnosti koja se mogla usporediti samo s vučjom ili panterinom.
To je bilo izraženo u svakoj liniji njegova savitljiva, nabita tijela, kao i u njegovoj gruboj ravnoj
kosi i tankim usnama, sokolastoj glavi i žilovitu vratu, širokim četvrtastim ramenima, širokim
prsima, mršavim bedrima i uskim stopalima. Građen s istom škrtom mjerom divlje pantere, bio je
oličenje dinamičnih mogućnosti, okovan čeličnom samokontrolom.
Uz njegove je noge čučao čovjek koji je imao istu put kao i on – ali tu je završavala svaka
sličnost. Taj drugi bio je mršavi div, čvornatih udova, mršava tijela, niskog kosog čela i s izrazom
tupe odvažnosti, sada očigledno pomiješane sa strahom. Ako je čovjek na križu prema
plemenskim karakteristikama ikome nalikovao, ijednome od ljudi koje je Titus Sulla nazvao
gostima, onda je najviše nalikovao žgoljavom šćućurenom divu.
– Dakle, Partha Mac Othna, – reče guverner drskošću koju je navika učinila dijelom
njegove prirode – kad se vratite svome plemenu, moći ćete pričati o pravičnim metodama Rima
koji vlada na jugu.
– Moći ću pričati – odvrati ovaj glasom u kojemu nije bilo emocija, kao ni na njegovu
tamnu licu, naučenom da bude nepomično, ne pokazujući tragove bure koja je vladala u njegovoj
5. duši.
– Pravda pod vladavinom Rima – reče Sulla – Pax Romana! Nagrada za vrlinu, kazna za
krivnju! – on se nasmije vlastitom crnom licemjerju, a onda nastavi: – Vidite, emisari iz zemlje
Pikta, kako brzo Rim kažnjava sve prekršaje.
– Vidimo, – odgovori Pikt glasom iskrivljenim od bijesa, i koji je zbog toga postao dubok,
– da se sa stranim kraljem ponašate kao da je rimski rob.
– Nepristrani mu je sud sudio i osudio ga – odvrati Sulla.
– Da! A onaj tko ga je optužio bio je Rimljanin, svjedoci Rimljani, sudac Rimljanin! Ubio
je nekoga? U trenutku bijesa udario je rimskog prevarantskog trgovca koji ga je prevario i orobio,
a da se povreda doda uvredi – da, kakav je to udarac bio! Zar je ovaj kralj samo pas pa da ga Rim
razapinje po vlastitoj volji, a rimski sudovi osuđuju? Je li ovaj kralj preslab ili previše glup da bi
mu se pravično sudilo, je li obaviješten i formalno suočen s drugim prekršiteljem?
– Dakle, – reče Sulla cinično – možete o svemu obavijestiti i samog Bran Mak Morna.
Rim, moj prijatelju, ne polaže račune što radi s barbarskim kraljevima. Kad divljaci dođu među
nas, neka se ponašaju diskretno ili neka ispaštaju posljedice.
Pikt naglo zatvori svoju čvrstu čeljust, što je Sulli ukazivalo na to da daljnje navaljivanje
ne bi urodilo ikakvom replikom. Rimljanin mahne krvnicima. Jedan od njih dohvati klin i,
postavljajući ga na tanka zapešća žrtve, snažno udari maljem. Čelični šiljak zabije se kroz meso,
drobeći kosti. Usne se čovjeka na križu iskrive, ali ni jecaj nije dopro od njega. Kao ulovljeni vuk
koji se bori u uglu kaveza, vezani sužanj instinktivno se uvijao i otimao. Vene su se napinjale na
njegovim sljepoočicama, znoj se u grašcima probijao na njegovu nisku čelu, mišići ruku i nogu
trzali su se i grčili. Čekić je neumoljivo udarao, zabijajući okrutni šiljak sve dublje i dublje kroz
zapešća i gležnjeve; krv je istjecala poput crne rijeke preko ruku koje su držale šiljke, natapajući
drvo križa i zvučno kalajući kosti. Ipak, od mučenika nije dolazilo ni glasa, mada su se njegove
pocrnjele usne povukle i otkrile desni, a njegova čupava glava nevoljno se trzala s jedne na drugu
stranu.
Čovjek zvan Partha Mac Othna stajao je poput čeličnog kipa, oči su mu gorjele na
zagonetnu licu, čitavo mu tijelo tvrdo kao da je od čelika, sve to od napetosti izazvane
samokontrolom. Uz noge mu se šćućurio njegov sluga, skrivajući lice od užasnog prizora i
omatajući ruke oko gospodarevih koljena. Te su ruke stiskale u željezni stisak, a ispod daha je
momak neprestano mrmljao molitvu.
Posljednji udarac pade; tetive bijahu presječene na rukama i nogama te je čovjek visio
samo na čavlima. Prestao se otimati jer je to samo natezalo šiljke u njegovim agonizirajućim
ranama. Pogled njegovih jasnih crnih očiju, nezastakljen, nije napuštao lice čovjeka zvanog
Partha Mac Othna, s nestalnom očajničkom sjenom nade. Sada vojnici stadoše dizati križ i njegov
donji kraj postaviše u pripremljenu rupu, stopalima nabijajući zemlju oko njega da ga zadrže u
uspravnu položaju. Pikt je visio na čavlima zabijenim u svoje meso, ali i dalje s njegovih usana
nije dolazio ikakav zvuk. Njegove oči i dalje su se držale ozbiljnog lica poslanika, ali sjena je
nade blijedila.
– Živjet će danima! – reče Sulla radosno. – Ove Pikte teže je ubiti od mačaka! Deset će
vojnika stražariti noć i dan pazeći da ga nitko ne skine prije nego umre. Hej, Valeriuse, u čast
našeg štovanog susjeda, kralja Bran Mak Morna, dajte mu pehar vina!
Osmjehujući se, mladi časnik krene naprijed noseći prepun pehar vina i, dižući se na
prste, podigne ga do sasušenih usana paćenika. U crnim očima bljesne crveni sjaj neutažive
mržnje; okrećući glavu ustranu, pokušavajući ni ne taknuti pehar – pljune u lice mladog
Rimljanina. Proklinjući, Valerius zavitla pehar o tlo i prije nego ga je bilo tko mogao zaustaviti,
izvuče mač i probode čovjeka.
6. Sulla skoči na noge, bijesno urličući; čovjek zvan Partha Mac Othna naglo krene naprijed,
ali se ugrize za usnu i ne reče išta. Valerius se činio iznenađenim dok je čistio mač. Učinio je to
instinktivno, slijedeći uvredu rimskom ponosu, nešto što se nije moglo trpjeti.
– Dajte mi svoj mač, mladi gospodine! – izjavi Sulla – centurione Publiuse, privedite ga.
Par će Vas dana u ćeliji na pljesnivom kruhu i vodi naučiti da obuzdate taj svoj matrijarhalni
ponos kad je riječ o stvarima koje se tiču volje carstva. Zar Vi, mlada budalo, ne shvaćate da niste
tom psetu mogli dati ljubazniji poklon? Tko ne bi radije odabrao brzu smrt od mača od spore
agonije na križu? Vodite ga odavde. A Vi, centurione, pazite da stražari čuvaju tijelo na križu da
ga tko ne skine dok gavrani ne očiste njegove kosti. Partha Mac Othna, idem na banket u kuću
Demetriusovu – nećete li sa mnom?
Poslanik odmahne glavom, očiju prikovanih na omlitavjelo tijelo koje je visjelo sa
zakrvavljenog križa. Ništa nije rekao. Sulla se zajedljivo nasmije, potom ustane i krene, praćen
od svog tajnika koji je svečano odnosio pozlaćeni stolac, i od hladnokrvnih vojnika, među kojima
je pognute glave hodao Valerius.
Čovjek zvan Partha Mac Othna široko zamahne svojim plaštem. Zabacujući ga na
ramena, zastane na trenutak da baci pogled na križ s njegovim strašnim teretom koji se tamno
isticao na grimiznom nebu, na kojem su se gomilali noćni oblaci. Onda krene dalje, praćen
svojim tihim slugom.
Odlomak drugi
U unutrašnjim odajama Eboracuma, čovjek zvan Partha Mac Othna šetao je
naprijed-nazad kao tigar. Njegova stopala, u sandalama, nisu stvarala zvuk na mramornom podu.
– Grome! – okrene se prema svom sakatom slugi. – Dakle, znam zašto si mi tako snažno
stiskao koljena, zašto si mrmljao molitve Mjesec-ženi. Bojao si se da ću izgubiti samokontrolu i
kao luđak pokušati osloboditi onog odanog sirotog bijednika. Bogova mi, vjerujem da je upravo
to ono rimsko pseto htjelo – njegovi čelikom okovani psi čuvari pozorno su me promatrali, znam,
a njegovo je draženje bilo teže izdržati nego inače.
– Bogovi crni i bijeli, tamni i svijetli! – mahne svojim stisnutim šakama iznad svoje glave,
u crnom naletu svoje strasti. – Da mogu stajati i gledati kako mog čovjeka kasape na rimskom
križu – bez pravice i suđenja koje nije farsa! Crni bogovi R’lyeha. Čak bih i vas prizvao da
zatučem i uništim te krvnike! Kunem se Bezimenima, taj će čovjek smrtno zavijati zbog onoga
što je učinio, a Rim će naricati kao žena u tami koju je ujela guja!
– Poznavao Vas je, gospodaru – reče Grom.
Ovaj drugi obori glavu i pokrije oči pokretom divljeg bola.
– Njegove će me oči proganjati sve do smrti. Da, poznavao me i mogao sam mu, sve do
pred sam kraj, u očima vidjeti nadu da ću mu pomoći. Bogovi i demoni, zar će mi Rim iskasapiti
ljude pred očima? Onda nisam kralj, nego pas!
– Ne tako glasno, u ime svih bogova! – izjavi Grom prestrašeno – Kad bi Rimljani
posumnjali da ste Vi Bran Mak Morn, razapeli bi Vas na križ pored onog drugog.
– Saznat će to uskoro – mračno odvrati kralj – Predugo sam se tu zadržao pod maskom
emisara, špijunirajući svoje neprijatelje. Namjeravaju me izigrati, ti Rimljani, skrivajući svoj
prezir i podsmijeh pod sjajnom maskom satire. Rim je udvoran prema barbarskim ambasadorima,
daju nam lijepe kuće da u njima živimo, nude nam robove, podvode našu požudu za ženama i
zlatom i vinom i igrama, ali cijelo nam se vrijeme smiju; sama njihova uljudnost je uvreda i
ponekad – kao danas – njihov prezir nadmašuje sva pretvaranja. Pih! Prozirni su njihovi mamci.
Ostao sam smiren i spokojan i progutao sve njihove dobro smišljene uvrede. Ali ovo, svih mi
zlotvora Pakla, ovo je van ljudske izdržljivosti! Moj se narod ugleda na mene; ako ih ja
7. iznevjerim – ako iznevjerim ikoga – čak i najniže u redovima svojih ljudi, tko će im pomoći?
Kome će se okrenuti? Bogova mu, odgovorit ću tim rimskim psima crnim strijelama i oštrim
čelikom!
– A poglavar s perjanicom? – Grom je mislio na guvernera i njegovu grlenu krvožednost
– Umrijet će? – odmjerio je dužinu čelika.
Bran se namršti.
– Lakše reći nego učiniti. Umrijet će, ali kako da doprem do njega? Danju njegovi
njemački čuvari paze na njega, a noću stoje uz njegova vrata i prozore. On ima mnogo
neprijatelja, kako rimskih tako i barbarskih. Mnogi bi mu Britonci rado prerezali grkljan.
Grom zgrabi Branovu halju, zamucavši od žudne želje koja je slamala prepreke njegove
nemušte prirode.
– Pustite mene, gospodaru! Moj je život bezvrijedan. Sasjeći ću ga usred njegovih ratnika!
Bran se žestoko nasmije i sklopi ruke na ramenima izobličena diva snagom koja bi
zgromila slabijeg čovjeka.
– Ne ti, staro ratno pseto, previše te trebam! Nećeš besmisleno tratiti svoj život. Osim
toga, Sulla bi pročitao namjeru u tvojim očima, koplja njegovih Teutonaca bi te probila prije nego
dospiješ do njega. Ni bodežom u noći ne možemo ubiti ovog Rimljanina, ni otrovom u čaši, ni
strijelom iz zasjede.
Kralj se okrene i neko je vrijeme koračao po sobi, zamišljeno i pognute glave. Polako mu
se oči smračiše od misli tako strahotnih da ih se nije usudio glasno izgovoriti tom ratniku koji je
iščekivao njegovu odluku.
– Malo sam upoznao labirint rimske politike tijekom svog boravka u ovim prokletim
bespućima mulja i mramora – reče on. – Tijekom rata za Zid, Titus Sulla, guverner ove
provincije, trebao je odande doći sa svojim centurijama. Ali Sulla to nije učinio; nije on kukavica,
ali i hrabri izbjegavaju neke sigurne stvari – svaki čovjek, bez obzira koliko hrabar, ima neki svoj
strah. I tako je umjesto sebe poslao Caiusa Camillusa, koji u mirovno vrijeme patrolira
močvarama na zapadu kako Britonci ne bi probili granicu. A Sulla zauzme njegovo mjesto u
Trajanovu tornju. Ha!
Okrene se i čvrstim prstima zgrabi Groma.
– Grome, uzmi crvenog pastuha i jaši na sjever! Nek’ trava ne raste pod kopitima
pastuhovim! Jaši do Cormaca od Connachta i reci mu da mačem i bakljom počisti granicu! Nek’
se njegovi divlji Gali goste u pokolju. Nakon nekog vremena pridružit ću mu se. Ali trenutačno
imam posla na zapadu.
Gromove crne oči bljesnuše i on svojom izobličenom rukom napravi strasni, instinktivni i
divlji pokret.
Bran izvuče teški brončani pečat iz svoje tunike.
– Ovo je za moje pismo zaštite kao poslanika na Rimskom dvoru – reče on mračno. –
Otvorit će sva vrata odavde do Baal-dora. Ako te bilo tko od službenika bude previše ispitivao –
evo!
Bran podigne poklopac željezom okovana kovčega i izvadi malu, tešku kožnu vreću koju
preda u ruke ratnika.
– Kad se svi ključevi na svim vratima pokažu beskorisni, – reče on – isprobaj zlatni ključ.
Idi sada!
Nije bilo nikakvog ceremonijalnog oproštaja između barbarskog kralja i njegova
barbarskog vazala. Grom zabaci ruku pozdravljajući, a onda se okrene i požuri van.
Bran stane pred zatvoreni prozor i zagleda se u mjesečinom obasjane ulice.
– Čekat ću dok mjesec zađe – mračno promrmlja – Onda ću krenuti putem do – Pakla! Ali
8. prije nego krenem, treba platiti dug.
Jedva čujan zvuk udaraca kopita na kamenim pločama dopre do njega.
– S mnogo opreza i zlata, nijedan se Rimljanin neće moći oprijeti piktskom otimaču –
promrmlja kralj. – Sad idem spavati sve dok mjesec ne zađe.
Ispod cereka mramornih rezbarija i ukrašenih stupova, simbola Rima, baci se na kauč s
kojeg je odavno nestrpljivo strgnuo jastuke i svilene prekrivače, premekane za njegovo grubo
tijelo. Mržnja i crna strast osvete ključale su u njemu, no odmah je zaspao. Prva lekcija koju je
naučio u svom gorkom teškom životu bila je uloviti san svaki put kad ti se ukaže prilika, poput
vuka koji spava dok za njim ide lovačka hajka.
Obično je njegov san bio lagan i bez snova, kao panterin, ali noćas je bilo drugačije.
Tonuo je u runaste sive fantome sna i bezvremene maglovite oblasti sjena gdje je sreo
visoki, mršavi, bjelobradi lik starog Gonara, Mjesečeva svećenika i kraljeva velikog savjetnika.
Bran je stajao prestravljen, a Gonarovo je lice bilo bijelo kao snijeg i tresao se kao u groznici. S
razlogom je Bran bio zaprepašten, jer sve godine svoga života nikada nije vidio Gonara Mudrog
da pokazuje ikakve znakove straha.
– Što je, starče? – upita kralj. – Je li sve u redu u Baal-doru?
– Sve je u redu u Baal-doru gdje moje usnulo tijelo leži – odvrati stari Gonar – Preko
bezdana dolazim kako bih se borio s tobom za tvoju dušu. Kralju, zar si poludio, kakva je to
misao što je pomisli u svom umu?
– Gonaru, – odgovori Bran ozbiljno – danas sam morao mirno stajati i gledati kako moj
čovjek umire na rimskom križu. Koje mu je ime ili čin, ne znam. Ne marim. On je možda bio moj
vjerni neznani ratnik, možda samo neki odmetnik. Znam samo da je bio moj; prvi miris kojeg je
upoznao bio je miris vrijeska, prva svjetlost koju je ugledao bila je izlazak sunca na piktskim
brdima. On je pripadao meni, a ne Rimu. Ako je i trebao biti kažnjen, onda se nitko do mene nije
smio baviti time. Ista je krv tekla u našim venama, ista je vatra izluđivala naše umove, u
djetinjstvu smo slušali iste priče i u mladosti pjevali iste stare pjesme. Vezale su ga strune moga
srca, kao što vežu svakog čovjeka i svaku ženu i svako dijete piktske zemlje. Bilo je na meni da
ga zaštitim, a sada je na meni da ga osvetim.
– Ali u ime bogova, Brane, – nagovarao ga je čarobnjak – osveti se na drugi način! Vrati
se u vrijesak, skupi svoje ratnike, priključi Cormaca i njegove Gale i prostri more krvi i plamena
cijelom dužinom velikog Zida!
– Sve ću to učiniti – mračno odgovori Bran. – Ali sada, sada ću zadati osvetu o kojoj ni
jedan Rimljanin nikada nije sanjao! Ha, što oni znaju o tajnama ovog drevnog otoka na kojemu se
skrivao čudni život prije nego se Rim digao iz močvara Tibera?
– Brane, postoje oružja koja su prestrašna da bi ih se koristilo, čak i protiv Rima!
Bran zareži kratko i oštro kao šakal.
– Ha! Nema oružja koje ne bih upotrijebio protiv Rima! Ali stjeran sam uza zid. Krvi mu
zlotvora, zar se Rim bori pravedno? Pih! Ja sam barbarski kralj s plaštem od vučje kože i
željeznom krunom koji se bori sa šačicom lukova i slomljenih strijela protiv vladara svijeta. Što
imam? Vrijeskom obrasle brijege, kolibe od pruća, koplja mojih čupavih plemenskih ljudi! I
borim se protiv Rima – njegovih naoružanih legija, njegovih širokih plodnih nizina i bogatog
mora, njegovih planina i rijeka i sjajnih gradova, njegova bogatstva, njegova željeza, njegova
zlata, njegove vještine i njegova gnjeva. Željezom i vatrom borit ću se protiv njega – i suptilno i
prevarantski – s trnom u nozi, sa zmijom na putu, s otrovom u peharu, s bodežom u noći; da, –
njegov se glas mračno spusti – i s crvima zemaljskim!
– Ali to je ludilo! – zavapi Gonar – Poginut ćeš u toj svojoj namjeri. Spustit ćeš se do
Pakla i više se nećeš vratiti! Što će onda biti od tvojih ljudi?
9. – Ako im ne mogu služiti, bolje da umrem – zareži kralj.
– Ali ne možeš čak ni doprijeti do stvorenja koja tražiš – poviče Gonar – jer nebrojena vas
stoljeća dijele. Ne postoje vrata kojima bi im prišao. Davno su slomili spone koje su ih vezale sa
svijetom kojeg poznajemo.
– Davno – odgovori Bran ozbiljno – si mi rekao da ništa u svemiru ne može biti odvojeno
od struje Života. Često sam viđao dokaze istinitosti toga što si rekao. Nema rase, niti različitih
oblika života, već je sve na neki način isprepleteno zajedno, za ostatak Života i svijeta. Negdje
postoji tanka veza koja spaja one koje tražim sa svijetom koji poznam. Negdje postoje Vrata. I
negdje ću ih u pustim močvarama na zapadu naći.
Strašni užas preplavi Gonarove oči i on zavapi:
– Avaj! Avaj! Avaj, piktski dome! Avaj nerođeno kraljevstvo! Avaj, crni avaj, sinovima
ljudi! Avaj, avaj, avaj, avaj!
Bran se probudi u zasjenjenoj sobi i sa zvjezdanom svjetlosti koja je dopirala s rešetki
prozora. Mjesec mu je pobjegao iz vida, mada je njegov sjaj još blijedo obasjavao krovove kuća.
Sjećanje na san ga potrese te prokune ispod daha.
Ustane, odbaci ogrtač i plašt, odijene laganu košulju od crne mreže veriga i opaše mač i
bodež. Vrati se ponovno čelikom okovanom kovčegu te podigne nekoliko teških vreća i isprazni
njegov zveckavi sadržaj u kožnu torbicu na svom pojasu. Oko sebe omota svoj široki plašt te
napusti kuću. Nitko ga od sluga nije špijunirao. Nestrpljivo je odbio ponudu da mu dovedu
robove, kako je bio rimski običaj dati ih svim barbarskim emisarima. Sakati Grom pomagao je za
sve Branove jednostavnije potrebe.
Štale su bile s prednje strane dvorišta. Trenutak je pipao u tami, a onda položi dlan na
njušku svog velikog ždrijepca, čekajući da ga njišteći prepozna. Radeći bez svjetla, brzo opaše i
osedla veliku životinju i krene preko dvorišta prema sjenovitoj strani ulice, vodeći ju za sobom.
Mjesec je zalazio, rub titravih sjena širio se prema zapadnom zidu. Sjene su pod hladnim
zvijezdama ležale na mramornim palačama i kolibicama od blata oko Eboracuma.
Bran dodirne torbu oko svog pojasa, koja je bila teška zbog kovanog zlata u kojemu se
nalazio rimski pečat. Došao je u Eboracum pretvarajući se da je emisar Piktske zemlje kako bi
mogao špijunirati. Ali s obzirom na to da je barbarin, nije mogao odigrati svoju ulogu dovoljno
formalno i dostojanstveno. Ostala su mu samo sjećanja o divljim gozbama na kojima je vino
teklo u fontanama; o rimskim ženama bijelih grudi koje su, zasićene civiliziranim ljubavnicima,
tražile od barbarina više od samo muževnosti; o gladijatorskim igrama i drugim igrama gdje su
kockice udarale i vrtjele se, a visoke hrpice zlata mijenjale ruke. Puno je pio i nemarno se
kockao, kao pravi barbarin, i imao je nevjerojatne sreće, možda zbog toga što nije mario hoće li
dobiti ili izgubiti. Zlato je Piktu bilo kao prašina, rasipalo se između njegovih prstiju. U njegovoj
zemlji nije bilo potrebe za njim. Ali u okovima civilizacije, naučio je njegovu moć.
Gotovo prekriven sjenom sjeverozapadnog zida, pred sobom ugleda veliki toranj koji se
izdizao i nadvijao nad vanjski zid. Jedan je ugao tvrđave, koja je nalikovala dvorcu, na
najudaljenijem dijelu zida bio tamnica. Bran ostavi svog konja u tamnoj uličici, s uzdama koje su
visjele sve do poda, i kao vuk se odšulja u sjenu tvrđave.
Mladog časnika Valeriusa probude iz lagana nemirna sna tihi udarci na zatvoren prozor.
On sjede, psujući ispod glasa, dok je lagana svjetlost zvijezda iscrtavala rešetke prozora preko
golog kamenog poda, podsjećajući ga na njegovu sramotu. Dakle, za nekoliko dana, razmišljao
je, izaći će odavde; Sulla neće biti previše grub prema čovjeku koji ima tako dobre veze pa da mu
se ruga kao da je bilo koji drugi muškarac ili žena! Proklet bio taj drski Pikt! Ali čekaj, pomisli
iznenada, prisjećajući se: kakav ga je ono zvuk probudio?
– Pssst! – glas je dolazio s prozora.
10. Zašto tako tajno? Teško da je to mogao biti neprijatelj, pa ipak, zašto bi bio prijatelj?
Valerius se digne i prijeđe na drugi kraj svoje ćelije, približavajući se prozoru. Vani je bilo
sumračno u svjetlosti zvijezda i mogao je vidjeti samo sjenoviti lik pored prozora.
– Tko si ti? – približio se rešetkama, naprežući oči da vidi u tami.
Odgovorilo mu je režanje vučjeg osmijeha i bljesak čelika pod svjetlošću zvijezda.
Valerius zatetura od prozora i pade na pod, držeći se za grlo, strašno grgljajući dok je pokušavao
vrisnuti. Krv mu je kuljala kroz prste, oblikujući oko njegova zgrčena tijela lokvu koja je zrcalila
prigušenu svjetlost zvijezda, tupo i crveno.
Bran vani sklizne poput sjene, bez da je bacio pogled u ćeliju. Sljedeće će minute čuvari
doći za ugao na svojoj redovnoj ruti. Već je i sada čuo odmjerene udarce njihovih željezom
okovanih stopala. Prije nego su se pojavili, on nestade, a oni postojano odstupaše pored prozora
ćelije, ni ne naslućujući da unutra na podu leži leš.
Bran odjaha do malih vrata na zapadnom zidu, nezamijećen od uspavane straže. Gdje je
strah od napada stranaca u Eboracumu? Nekim su čuvarima dobro organizirani lopovi i kradljivci
žena učinili veoma isplativim da ne budu previše orni. Ali jedan čuvar na zapadnim vratima –
njegov sudrug pijan je ležao u obližnjem bordelu – podiže koplje i zaurla za Branom da stane i da
se odmah predstavi. Tihi Pikt nastavi se približavati. Omotan u svoj tamni ogrtač izgledao je
mračan i nejasan Rimljaninu, a ovaj je u tami bio svjestan samo sjaja u njegovim hladnim očima.
Ali Bran podigne ruku prema svjetlosti zvijezda te vojnik ugleda bljesak zlata, a u drugoj ruci
ugleda bljesak čelika. Vojnik je shvatio i nije oklijevao odlučiti se za mito u zlatu umjesto borbe
na smrt s ovim nepoznatim jahačem koji je očigledno bio nekakav barbarin. Gunđajući, spusti
svoje koplje i otvori vrata. Bran projaše, dobacujući Rimljaninu šaku novčića. Ovaj se sagne u
pohlepnoj žurbi da ih pokupi, a Bran Mak Morn odjaše na zapad poput letećeg duha u noći.
Odlomak treći
Bran Mak Morn krene u mračne močvare na zapadu. Hladni vjetar dahtao je nad
mračnom pustopoljinom i preko sivog neba, na kojemu je nekoliko čaplji teško zamahivalo
krilima. Dugačka trstika i močvarna trava njihale su se u beskonačnim valovima na usamljenim
pustopoljinama gdje je nekoliko nepomičnih močvara odražavalo potmulu svjetlost. Tu i tamo iza
obzora dizala su se neobično pravilna brda, a Bran ugleda naspram sumračnog neba šćućurenu
liniju uspravnih monolita – stećaka koje je podigla tko zna koja bezimena ruka?
Nalik svijetloplavoj vrpci, na zapadu su ležali bregovi koji su iza horizonta prerastali u
divlje planine Walesa, gdje su još uvijek obitavala divlja keltska plemena -– siloviti plavooki
ljudi koji nisu poznavali jaram Rima. Red kula čuvarica, punih vojnika, imale su ih pod
prismotrom. Čak i odavde, daleko preko močvara, vidio je ljude koji su čuvali ono što je znano
pod nazivom Trajanski toranj.
Ove gole pustopoljine koje su se činile kao neki stravični rezultat pustošenja, ipak nisu
bile posve bez ljudskog života. Bran se susreo s tihim ljudima iz močvare, povučenim, tamnih
očiju i kose, koji su govorili čudnom mješavinom jezika čiji su davno isprepleteni elementi davno
zaboravili svoje originalne zasebne izvore. Bran je prepoznao određeno srodstvo tih ljudi sa
sobom, ali prijekorno ih je gledao – kako bi patrijarh gledao na ljude miješanog porijekla.
Nisu obični ljudi Kaledonije bili posve čistokrvni. Svoja su zdepasta tijela i velike udove
naslijedili od primitivne teutonske rase koja se probila do sjevernog vrha otoka čak i prije
keltskih osvajanja Britanije, i prije nego su ih Pikti asimilirali. Ali poglavari Branova naroda
održavali su svoju krvnu linijom čistom od stranih utjecaja od početka vremena, i on sam bio je
čistokrvni Pikt od Stare rase. Ali ovi ljudi iz močvare, koje su stalno pokoravali Britanci, Gali i
rimski osvajači, asimilirali su krv svih njih, i u tom su procesu gotovo zaboravili svoj originalni
11. jezik i porijeklo.
Bran je potjecao od rase koja je bila veoma stara, koja se proširila preko zapadne Europe
u jedno široko Mračno Carstvo, prije dolaska arijevaca, kad su preci Kelta, Helena i Germana
predstavljali prvobitne ljude, prije nego su se plemena podijelila i krenula na zapad.
Samo u Kaledoniji, Bran je razmišljao, njegov se narod odupro navali arijskih osvajanja.
Čuo je za piktske ljude zvane Baski, koji na liticama Pirineja nazivaju sebe nepokorenom rasom;
ali znao je da su stoljećima plaćali danak precima Gala, prije nego su ti keltski osvajači napustili
svoja planinska područja i zaplovili prema Irskoj. Samo su Pikti Kaledonije ostali slobodni, a oni
su se rasuli u mala zavađena plemena – on je bio prvi priznati kralj u pet stotina godina –
započinjući novu dinastiju – ne, oživljavajući drevnu dinastiju pod novim imenom. U samom je
ždrijelu Rima on sanjao snove o carstvu.
Lutao je kroz močvare tražeći Vrata. Ništa o svojoj misiji nije govorio tamnookim
ljudima iz močvare. Oni su mu pričali o novostima koje su se prenosile od jednih usta do drugih –
priče o ratu na sjeveru, šaputanjima o ratnom zovu duž vjetrovita Zida, o kampovskim vatrama u
vrijesku, o plamenu i dimu i pljačkama i proždrljivosti galskih mačeva u grimiznom moru
pokolja. Orlovi legionara kretali su prema sjeveru i drevne ceste odjekivale su odmjerenim
koracima željezom okovanih stopala, A Bran se, u močvarama na zapadu, nasmije zadovoljno.
U Eboracumu Titus Sulla dade tajni nalog da se traži piktski emisar s galskim imenom u
kojeg su sumnjali i koji je nestao u noći kad su mladog Valeriusa pronašli mrtvog u njegovoj
ćeliji, prerezana grla. Sulla je osjetio da je iznenadni ratni plamen, koji je buknuo na Zidu, u
uskoj vezi s pogubljivanjem osuđenog piktskog kriminalca i uposlio je svoje špijune da se bace
na posao, mada je bio siguran da je Partha Mac Othna već daleko izvan njihova dosega.
Pripremio je marš od Eboracuma, ali nije krenuo za velikom silom legionara koje je poslao na
sjever. Sulla je bio hrabar čovjek, ali svaki čovjek ima neki strah, a za Sullu je to bio Cormac od
Connachta, tamnokosi princ Gala, koji se zakleo da će izvaditi guvernerovo srce i živo ga pojesti.
Tako je Sulla jahao samo sa svojim uvijek prisutnim čuvarima prema zapadu gdje se Trajanski
toranj utaborio poput svog ratnog zapovjednika, Caiusa Camillusa, koji nije želio ništa drugo
nego zauzeti mjesto svog nadređenoga kad crveni valovi rata zapljusnu podnožje Zida. Nepošteni
političari i rimski izaslanici rijetko su posjećivali ovaj udaljeni otok, a kad se radilo o njegovu
bogatstvu i intrigama, Titus Sulla bio je najmoćniji u cijeloj Britaniji.
A Bran, znajući to, u usamljenoj kolibi gdje je pronašao utočište, strpljivo je čekao njegov
dolazak.
Jedne sive večeri hodao je uz močvare, taj uspravan lik, crno oivičen naspram zagasito
grimizne vatre sutona. Osjećao je nevjerojatnu drevnost ove snene zemlje dok je hodao kao
posljednji čovjek, dan nakon kraja svijeta. Ipak, primijetio je tragove ljudskog života – žućkastu
kolibu od pruća i blata, postavljenu u močvari usred trstike.
S otvorenih ga vrata pozdravi neka žena i Branove se ozbiljne oči stisnu od tamne sumnje.
Žena nije bila stara, a ipak, opaka mudrost godina počivala joj je u očima; odjeća joj je bila od
krpa i oskudna, njene crne kovrče smršene i nepočešljane i davale su joj privid nečeg divljeg, što
se dobro srodilo s mračnom okolinom. Njene su se crvene usne smiješile, ali nije bilo radosti u
njenom osmijehu, samo natruha poruge, a ispod njenih usana zubi su joj izgledali oštri i šiljati
poput očnjaka.
– Uđite, gospodaru, – reče ona – ako se ne bojite dijeliti krov s vješticom od
Dagon-moora!
Bran tiho uđe i sjedne na polomljenu klupicu, dok se žena zaposlila pripravljanjem
skromnog obroka, kuhajući ga na otvorenoj vatri na sirotinjskom ognjištu. On je proučavao njene
gipke, gotovo zmijolike pokrete. Uši su joj bile gotovo špičaste, a žute oči ukošene i znatiželjne.
12. – Što tražite u močvarama, moj gospodaru? – upita ona, okrećući se prema njemu mekim
okretom čitava tijela.
– Tražim Vrata – odgovori, polažući bradu na svoju šaku. – Imam pjesmu koju moram
ispjevati crvima zemaljskim!
Ona se uspravi, tegla joj ispade iz ruku i razbi se na ognjištu.
– To je loše reći, čak i ako ste slučajno izgovorili – zamuca ona.
– Ne govorim slučajno, već namjerno – odgovori on.
Ona odmahne glavom.
– Ne znam što hoćete reći.
– Dobro ti znaš – odvrati on. – Da, dobro ti znaš! Moja je rasa veoma stara – oni su
vladali Britanijom još prije nego su nacije Kelta i Helena bile rođene iz ljudske utrobe. Ali moji
ljudi nisu bili prvi u Britaniji. Prema pjegama na tvojoj koži, prema tvojim iskošenim očima,
prema kaljuži u tvojim venama, znam da znaš da govorim znalački i s namjerom.
Do tada ona je stajala tiho, usne su joj se smiješile, ali joj je lice bilo nedokučivo.
– Čovječe, zar ste ludi, – upita ona – pa u svom ludilu dolazite tražiti ono od čega su
snažni ljudi u stara vremena bježali vrišteći?
– Tražim osvetu, – odgovori – a mogu je postići samo preko Onih koje tražim.
Ona odmahne glavom.
– Slušali ste ptice kako pjevaju, sanjali ste prazne snove.
– Čuo sam zmiju kako sikće, – zareži – i ne sanjam. Dosta je ovog tkanja riječi. Došao
sam pronaći vezu između dva svijeta i pronašao sam ju.
– Ne trebam vam više lagati, čovječe sa sjevera – odgovori žena. – Oni koje tražiš i dalje
obitavaju ispod uspavanih bregova. Oni su daleko, i udaljavaju se sve više i više od svijeta kojeg
znate.
– Ali oni se i dalje iskradaju kako bi noću krali žene koje zalutaju u vrijesišta – reče on,
zureći u njene ukošene oči. Ona se opako nasmije.
– Što želite od mene?
– Dovedi me do Njih.
Ona zabaci glavu i ispusti prezrivi hihot. Njegova lijeva ruka, poput čelične, zgrabi njenu
pohabanu odjeću na grudima, a njegova se desna ruka spusti na balčak. Ona mu se nasmije u lice.
– Udari me i da si proklet, moj sjevernjački vuče! Zar misliš da je život poput moga tako
sladak da ću ga se držati kao dijete sise?
Njegove ju ruke ispustiše.
– U pravu si. Prijetnje su za budale. Platit ću ti za tvoju pomoć.
– Kako? – nasmijani je glas odjekivao porugom.
Bran otvori svoju torbu i istrese u skupljene dlanove pregršt zlatnika.
– Više bogatstva nego ljudi iz močvare mogu i sanjati.
Ponovno, ona se nasmije.
– Što će meni taj hrđavi metal? Ostavi ga za bijelogrude rimske žene koje će se izdavati
za tebe!
– Daj mi cijenu! – poticao ju je. – Glavu neprijatelja...
– Krvi mi moje u venama, sa svojim naslijeđem drevne mržnje, tko je moj neprijatelj do
tebe? – ona se nasmije i poput mačke skoči naprijed, napadajući. Ali njen se bodež rascijepi na
oklopu ispod njegova plašta, i on ju odbaci zamahnuvši rukom tako da je odletjela i prostrla se po
slamnatom ležaju. Ležeći ondje, ona mu se nasmije.
– Ti ćeš onda dati svoju cijenu, moj vuče, i možda ćeš u danima koji dolaze proklinjati
oklop koji je slomio Atlin bodež! – ona se ustade i približi mu se, njene uznemirujuće duge ruke
13. divlje zgrabe njegov ogrtač – Reći ću ti, Crni Brane, kralju Kaledonije! Oh, prepoznala sam te
kad si ušao u moju kolibu, sa svojom vranom kosom i hladnim očima! Povest ću te do vrata Pakla
ako želiš – a cijena će biti poljupci kralja!
– Što će mi moj razrušeni i gorki život, ja, koju smrtni muškarci preziru i boje je se?
Nisam upoznala ljubav muškarca, zagrljaj snažnih ruku, ugriz ljudskih poljubaca, ja, Atla,
vuko-žena s vrijesišta! Što znam, osim usamljenih vjetrova s močvara, strašne vatre hladnih
zalazaka sunca, šaputanja močvarnih trava? Lica koja mi namiguju s voda močvara, šuljanje u
tami, stvari koje svijetle i svjetlucaju crvenih očiju, grozotni mrmor bezimenih stvari u noći!
– Ja sam polučovjek, ipak! Zar ne poznam tugu i žudnju, i čeznutljivi plač, i potmulu bol
usamljenosti? Daj mi ih, kralju, daj mi svoje divlje poljupce i svoje barbarske zagrljaje koji bole.
Onda si u dugim strašnim godinama koje slijede neću posve izjesti srce uzaludnom ljubomorom
na ljudske bijelogrude žene, jer ću imati sjećanje kojima se malo tko može pohvaliti – poljupce
kralja! Jedna noć ljubavi, oh, kralju, i ja ću te povesti do vrata pakla!
Bran ju je ozbiljno promatrao. Posegne za njom i zgrabi je za ruku svojim čeličnim
prstima. Nehotični drhtaj potrese ga kad osjeti njenu glatku kožu. Polako kimne i privuče je k
sebi, spusti svoju glavu da sretne usne koje mu je pružala.
Odlomak četvrti
Hladna siva izmaglica zore omatala se oko kralja Brana poput ljepljiva ogrtača. Okrene se
ženi čije su kose oči sjale u sivoj tami.
– Ispuni svoj dio dogovora – reče grubo. – Tražim vezu među svjetovima i našao sam je u
tebi. Tražim jedinu stvar koja Im je sveta. To će biti Ključ koji otvara Vrata koja leže nevidljiva
između mene i Njih. Reci kako da ih otvorim.
– Hoću. – Crvene se usne strahotno nasmiješe. – Pođi na planinu koju ljudi zovu Dagonov
humak. Odvuci u stranu kamen koji zatvara ulaz i uvuci se ispod kupole u humak. Pod ove odaje
načinjen je od sedam velikih kamenova, šest oko sedmoga. Izvadi središnji kamen – i vidjet ćeš!
– Hoću li pronaći Crni kamen? – upita.
– Dagonov humak predstavlja Vrata prema Crnom kamenu, – odgovori ona – ako se
usudiš slijediti Put.
– Hoće li simbol biti dobro čuvan? – on nesvjesno zatrese svojom oštricom u koricama.
Crvene se usne podrugljivo iskrive.
– Ako sretneš ikoga na Cesti, umrijet ćeš onako kako smrtni čovjek nije umro već dugo
stoljeća. Kamen nije čuvan onako kako ljudi čuvaju svoja blaga. Zašto bi Oni čuvali ono što
čovjek nikada neće pronaći? Možda će Oni biti u blizini, možda ne. To je rizik koji moraš
prihvatiti ako želiš Kamen. Pazi se, kralju Pikta! Sjeti se da je tvoj narod onaj koji je, davno prije,
prerezao vrpcu koja ih je vezala za ljudski život. Onda su bili gotovo ljudski – prekrivali su
zemlju i poznavali sunčevu svjetlost. Sad su se od njih udaljili. Ne poznaju sunčevu svjetlost,
izbjegavaju i svjetlost mjeseca. Svjetlost zvijezda mrze. Daleko, najdalje su pobjegli oni koji su
nekoć bili ljudi, sve zbog koplja tvojih predaka.
Nebo je bilo zastrto sivom maglom, kroz koju je sunce sjalo hladno žuto, kad je Bran
stigao do Dagonova humka, okruglog brdašca obraslog gustom travom i čudnim gljivastim
izraslinama. Na istočnoj strani humka vidio se ulaz grubo izgrađenog kamenog tunela koji je
ulazio u mrak. Jedan veliki kamen blokirao je ulaz u tu grobnicu. Bran zgrabi njegove oštre
rubove i upre svom snagom. Čvrsto je stajao. Izvuče svoj mač i zavuče oštricu između kamena i
praga. Koristeći se mačem kao polugom, polako je radio i naposljetku uspije pomaknuti veliki
kamen i izgurati ga. Kroz otvor ga zapuhne opaki mrtvački miris, a slaba sunčeva svjetlost činilo
se kao da nije uspijevala obasjati špiljski otvor, nego ga je smrdljiva tama iznutra uspijevala
14. zgasnuti.
S mačem u ruci, spreman na ni sam ne znajući što, Bran se pipajući kretao tunelom koji je
bio dug i uzak, sagrađen od teškog kamenja, a bio mu je i prenizak da bi se mogao uspraviti.
Potom, ili su mu se oči ponešto navikle na tamu, ili je tama naposljetku bila ponešto obasjana
sunčevom svjetlošću koja je lepršala kroz ulaz. Naposljetku uđe u okruglu, nisku odaju; mogao je
vidjeti njen kupolasti obris. Ovdje, nema sumnje, u starim su vremenima položene kosti onoga
zbog kojeg su kamenje složili u obliku grobnice i zemlju navukli na njih; ali sada od tih kostiju ni
traga nije ostalo. Saginjući se i naprežući oči, Bran uoči čudan, iznenađujuće pravilan uzorak na
podu: šest lijepo izrezanih ploča okupljenih oko sedmog, šesterostranog kamena.
Zavuče vršak mača između njih i pažljivo zadigne. Rub centralnog kamena malo se
podigne. Još malo je radio i onda ga izvadi i nasloni ga na zakrivljeni zid. Naprežući oči, pogleda
dolje i ugleda samo zjapeću tminu tamnog bunara s malim, istrošenim stepenicama koje su vodile
prema dolje i nestajale iz vida. Nije oklijevao. Mada mu se koža između lopatica neobično
naježila, baci se u ponor i osjeti kako ga ljepljiva tama guta.
Tapkajući prema dolje, stopala su mu proklizavala i posrtao je na stubama koje su bile
preuske za ljudska stopala. Jednom rukom, koju je stisnuo uz zid bezdana, povratio je ravnotežu
u strahu od pada u nepoznatu i neosvijetljenu dubinu. Stube su bile urezane u kamenu, ali bile su
jako istrošene. Što je dalje išao, postajale su manje nalik stubama, a više nalik na ispupčenja u
istrošenom kamenu. Iznenada se smjer okna oštro mijenjao. I dalje je vodio prema dolje, ali u
blagom nagibu kojim je mogao hodati, laktovima se odupirao o izdubljene stranice, duboko
pognute glave ispod zakrivljenog svoda. Stube su posve nestale, a kamen je na dodir bio ljigav,
kao zmijsko gnijezdo. Kakva su stvorenja, pitao se Bran, gmizala gore i dolje ovim kosim
oknom, koliko samo stoljeća?
Tunel se sužavao sve dok Branu nije postalo preteško prolaziti kroz njega. Ležao je na
leđima i odgurivao se rukama i stopalima prema naprijed. I dalje je znao da ide sve dublje i
dublje u samu utrobu zemlje; koliko je daleko od površine odmaknuo – nije se ni usuđivao
razmišljati. Iznenada pred sobom ugleda slabi sjaj vatre Sv. Elma kako titra u bezdanoj tami.
Divlje se nacerio, ali bez radosti. Ako Oni koje je tražio iznenada nabasaju na njega, kako bi se u
ovom uskom oknu mogao boriti? Ali odbacio je ideju o strahu čim se odlučio upustiti u ovu
paklenu misiju. Nastavio je puzati, ne razmišljajući ni o čemu osim o svom cilju.
Naposljetku se iznenada nađe u širem prostoru gdje je mogao stajati uspravno. Nije
mogao vidjeti svod ovog mjesta, ali imao je dojam vrtoglava prostranstva. Tmina se savijala sa
svih strana i iza sebe je mogao vidjeti ulaz okna iz kojeg je upravo izašao – crni ponor tmine. Ali
ispred njega je čudno, grozno zračenje sjalo sa strašnog oltara načinjenog od ljudskih lubanja.
Nije mogao odrediti izvor te svjetlosti, ali na oltaru je ležao, zloslutan kao noć, tamni predmet –
Crni kamen!
Bran nije gubio vrijeme zahvaljivati slučajnosti što čuvari ove mračne relikvije nisu u
blizini. Zgrabi Kamen i, stišćući ga pod svojom lijevom rukom, uspuže u okno. Kad se okrenuo
nazad, njegova smolasta unutrašnjost izgledala je još opakije nego dok se spuštao niz njega.
Stoga Bran, pužući nazad mračnim oknom zajedno sa svojom strašnom nagradom, osjeti kao da
se tama okreće od njega i šulja iza njega, cereći se, otkrivajući vlažne očnjake. Hladni znoj
probijao mu je kroz kožu i požuri što je više mogao, naprežući uši da ulovi koji skriveni zvuk koji
će mu otkriti oblike koji su ga u stopu slijedili. Jaka ga je jeza potresala usprkos svim naporima, a
kratka kosa na njegovu vratu digla se kao da ga je hladni vjetar zapuhnuo s leđa.
Kad je došao do prve od uskih stepenica, osjeti kao da je dokučio rub vanjske granice
smrtnog svijeta. Uz njih se uzvera, posrćući i klizeći, i napokon, s dubokim uzdahom olakšanja,
izađe iz te grobnice, čije je spektralno sivilo izgledalo kao svjetlost u podne naspram ponora
15. rijeke Stiks iz kojega je došao. Postavio je nazad centralni kamen, krenuo u svjetlost dana i
nikada nije bio zahvalniji na hladnoj žutoj svjetlosti sunca koja je rastjerivala sjene crnokrilnih
noćnih mora straha i ludila koje su ga opsjedale dok je izlazio iz tamnih dubina. Odgurao je veliki
ulazni kamen nazad na svoje mjesto i, podižući svoj ogrtač i spuštajući se s humka grobnice,
omota u njega Crni kamen i požuri odande, dok mu je snažna mučnina i gnušanje potresala dušu i
davala brzinu njegovim koracima.
Siva je tišina vladala zemljom. Sve je izgledalo pusto kao mračna strana mjeseca, a Bran
ipak osjeti mogući život pod svojim nogama, u smeđoj zemlji, spavajući, ali kako bi se lako
mogao probuditi i na tako strašan način?
Probio se kroz visoku trstiku do nepomične dubine koju su zvali Dagonovo jezero. Ni
najmanji val nije mreškao hladnu plavu vodu da ukaže na strašno čudovište za koje je legenda
govorila da živi ispod. Bran pažljivo promotri nepomični pejzaž. Nije vidio ni traga života,
ljudskog ili neljudskog. U svojoj divljoj duši tražio je instinktivne slutnje koje će mu reći je li se
neki smrtonosni pogled neprimijećenih očiju prikovao za njega, i ništa ne otkri. Bio je sam, kao
da je posljednji živi čovjek na zemlji.
Brzo odmota Crni kamen, koji je izgledao kao da mu je u rukama najmračniji
materijalizirani komad tame. Nije ni pokušavao otkriti tajnu materijala od kojeg je načinjen, niti
promatrati kriptične oznake urezane u njega. Odvagnuvši ga u rukama i odmjeravajući
udaljenost, zamahne što je dalje mogao, tako da je pao gotovo u samo središte jezera. Mukli se
pljusak i voda sklope oko njega. Na trenutak su sjajni bljeskovi igrali po površini jezera, a onda
se plava površina rasprostre mirna i nenamreškana kao i ranije.
Odlomak peti
Vuko-žena se naglo okrene kad se Bran približio njenim vratima. Njene se kose oči
raširiše.
– Ti! I živ! I razuman!
– Bio sam u Paklu i vratio sam se – zareži. – Štoviše, imam ono što sam tražio.
– Crni kamen? – zavapi ona. – Zaista si ga se usudio ukrasti? Gdje je?
– Nije bitno; ali sinoć je moj pastuh zanjištao u svojoj staji. Čuo sam nešto što je
zakrckalo pod njegovim kopitima, a to nije bio pod štale. I bilo je krvi na njegovim kopitima kad
sam pogledao, i krvi na podu štale. I čuo sam tihe znakove u noći i zvukove ispod mog prljavog
poda, kao da crvi ruju duboko u zemlji. Znaju da sam ukrao njihov Kamen. Jesi li me ti izdala?
Ona odmahne glavom.
– Čuvam tvoju tajnu; ne trebam im reći da bi znali za tebe. Što su se više udaljili od
svijeta ljudi, više su upoznali svoje moći na druge neprirodne načine. Doći će zora kad će tvoja
koliba stajati prazna i ako se ljudi usude istražiti je, ništa neće naći – osim smrvljenih komadića
zemlje na prljavu podu.
Bran se zastrašujuće nasmije.
– Nisam tako dugo planirao i toliko se trudio da bih postao žrtvom kandži glodavaca. Ako
me Oni ugrabe u noći, nikada neće saznati što se dogodilo s njihovim idolom – ili što god da on
Njima predstavlja. Razgovarat ću s Njima.
– Usuđuješ li se poći sa mnom i sresti Ih noćas? – ona upita.
– Grmljavine mu svih bogova! – zareži. – Tko si ti da me pitaš usuđujem li se? Povedi me
do Njih i daj da se noćas cjenkam oko osvete. Bliži se čas odmazde. Danas sam vidio srebrne
kacige i sjajne štitove kako se sjaje preko močvara – novi je zapovjednik došao do Trajanova
tornja, a Caius Camillus maršira prema Zidu.
Te noći kralj je krenuo preko tamnih pustopoljina vrijesišta s tihom vuko-ženom. Noć je
16. bila duboka i mirna, kao da je zemlja utonula u drevni san. Zvijezde su nejasno sjale, samo
crvene točke koje su se probijale kroz bezdanu tminu. Njihov je sjaj bio slabiji od sjaja očiju žene
koja je klizila pored kralja. Čudne misli potresale su Brana, nejasne, ogromne, drevne. Noćas su
veze predaka s tim uspavanim močvarama drhtale u njegovoj duši i mučile ga sablasnim eonima
zakrinkanih oblika monstruoznih snova. Strašna ga je starost njegove rase pritiskala. On je sada
kročio kao otuđenik i stranac tamo gdje su nekad kraljevali njegovi preci, tamnooki kraljevi.
Keltski i rimski osvajači bili su stranci na ovom drevnom otoku, kao i njegovi ljudi. Ipak, njegova
je rasa jednako tako osvajala, a postojala je i starija rasa od njegove – rasa čiji su počeci bili
izgubljeni i skriveni iza tamnog zaborava drevnosti.
Ispred njih su se prostirali niski vijenci brda koja su oblikovala najistočniji izbočeni dio
tih zalutalih lanaca koji su rasli izdaleka, da bi naposljetku stvorili planine Walesa. Žena ga je
vodila nečime što je možda bila kozja stazica i zaustavila se pred širokom crnom zjapećom
pećinom.
– Vrata onih koje tražiš, oh, kralju! – Njen smijeh mrsko je odzvanjao u tami – Usuđuješ
li se ući?
Njegovi prsti zgrabe njene zamršene uvojke i zlobno je potegne.
– Upitaj me još jednom usuđujem li se, – zaškrguće – i glava će ti se rastati od ramena!
Povedi me.
Njen smijeh bio je poput slatkog, smrtonosnog otrova. Uđu u spilju i Bran zapali kresivo.
Palacanje plamena kresiva pokaza mu široku prašnu špilju na čijem su stropu visjela jata šišmiša.
Upali baklju, digne ju i promotri sjenovito udubljenje, ne vidjevši ništa do prašine i praznine.
– Gdje su Oni? – zareži.
Ona ga pozove u stražnji dio špilje i nasloni se na grubi zid, kao slučajno. Ali pronicljive
kraljeve oči ulove pokret njene ruke kojom je stisnula ispupčenu ivicu. Ustukne dok se kružni
crni zid naglo odmicao pod njegovim stopalima. Ponovno ga njen smijeh presiječe poput
požudnog srebrnog noža. Primakne baklju otvoru i ponovno ugleda male strme stepenice koje su
vodile prema dolje.
– Njima te stepenice nisu potrebne – reče Atla. – Nekoć su im trebale, prije nego su ih
tvoji ljudi potjerali u tamu. Ali tebi će biti potrebne.
Ona gurne baklju prema udubini u zidu; bacala je slabu crvenu svjetlost na tamu ispod.
Pokaže prema otvoru. Bran otpaše svoj mač i krene u otvor. Kako se spuštao u tu misterioznu
tamu, svjetlo se zakloni iznad njega i istog trenutka pomisli kako je Atla ponovno zaklonila otvor.
Onda shvati kako se i ona spuštala za njim.
Spust nije bio dug. Bran naglo osjeti kako mu stopala dodiruju pod. Atla se baci dolje
pored njega. Stajali su u mračnom krugu svjetlosti koja je dopirala dolje iz otvora. Bran nije
mogao vidjeti zidove ovog mjesta na kojemu se našao.
– Mnogo je spilja u ovim brdima, – reče Atla, glas joj je bio plah i čudno krhak u ovom
prostranstvu – a one su tek vrata u veće spilje koje ispod njih leže, baš kao što su i ljudske misli i
djela tek male naznake tamnih kaverni misli koje leže iza i ispod njih.
I sada Bran postade svjestan pokreta u tami. Tama je bila puna tihih zvukova, nimalo
nalik onima koje bi načinila ijedna ljudska noga. Nagle iskre stadoše bljeskati i plutati kroz tamu,
poput bljeska krijesnica. Sve su se više približavale, sve dok ga nisu okružile u široku polukrugu.
A iza tog prstena sjale su druge iskre, čitavo materijalno more njih, polako nestajući u tmini sve
dok one najdalje nisu bile tek točkice svjetlosti. Bran je znao da su to kose oči stvorenja koja su
došla pred njega u takvom broju da mu je um bio zbunjen od svih misli – i od beskonačnosti
spilje.
Sad kad je stajao nasuprot svojih drevnih neprijatelja, Bran nije osjećao strah. Osjećao je
17. kako od njih u valovima dolazi strahovita zloba, grozna mržnja, nehumana prijetnja tijelu, umu i
duši. Ne samo kao član jedne manje drevne rase, shvati užas svog položaja, ali nije se bojao,
mada je stajao nasuprot ultimativna Užasa snova i legendi svoje rase. Krv mu je divlje kuhala, ali
od vrelog uzbuđenja opasnosti, a ne od strave.
– Znaju da imaš Kamen, oh, kralju – reče Atla i, mada je znao da je uplašena, mogao je
fizički osjetiti kako se trudi kontrolirati svoje drhtave udove; u glasu joj ništa nije zadrhtalo od
straha. – U smrtnoj si opasnosti; poznaju tvoju rasu od davnina – oh, sjećaju se dana kad su
njihovi preci bili ljudi! Ne mogu te spasiti. Oboje ćemo umrijeti kao što nijedan čovjek nije umro
deset stoljeća. Razgovaraj s njima ako želiš, oni mogu razumjeti tvoj jezik, mada ti možda ne
možeš razumjeti njihov. Ali neće ti pomoći, čovjek si – i Pikt.
Bran se nasmije i vatreni prsten oko njega ustukne pred divljaštvom njegova smijeha. Sa
škripanjem čelika, koji je ledio dušu, isuka svoj mač i nasloni leđa na ono za što se nadao da je
čvrsti kameni zid. Zureći u sjajne oči, s mačem čvrsto u desnoj ruci i s bodežom u lijevoj, smijao
se krvožednim vučjim cerekom.
– Da – zareži on. – Ja sam Pikt, sin onih ratnika koji su vaše zvjerske pretke tjerali pred
sobom tako da su letjeli poput trica u oluji! Koji su natopili zemlju vašom krvlju i visoko
nagomilali brda vaših lubanja žrtvujući ih Mjesec-ženi! Vi, koji ste u davnini bježali od moje
rase, usuđujete se režati na svojeg gospodara? Obrušite se na mene sada poput poplave ako se
usudite! Prije nego vaši zmijski očnjaci ispiju moj život, pokosit ću vas u takvom mnoštvu kao da
kosim zob. Od vaših odrubljenih glava sagradit ću toranj i od vaših iskasapljenih leševa podići ću
zid! Psi tame, štetočine Pakla, crvi zemaljski, pojurite i okusite moj čelik! Kad me Smrt pronađe
u ovoj tamnoj spilji, vaši će živi zavijati za mnoštvom vaših mrtvih i vaš Crni kamen bit će
izgubljen za vas zauvijek, jer samo ja znam gdje je skriven, i nikakve muke svih Paklova ne
mogu izmamiti tu tajnu od mene.
Uslijedi napeta tišina. Bran je zurio poput vuka u zasjedi prema tami punoj vatrenih iskri,
čekajući da napadnu; uz njega se žena šćućurila, sjajnih očiju. Onda se od tihog kruga, koji je
lebdio iza nejasne svjetlosti baklje, digne nejasni mrski mrmor. Bran, koji je bio spreman na sve,
trgne se. Bogovi, zar je to bio govor stvorenja koja su nekad bila ljudi?
Atla se uspravi, napeto osluškujući. S njenih usana začu se isto takvo strašno siktanje i
Bran, mada je već naslućivao strašnu tajnu njenog postojanja, znao je da je više nikada neće moći
dodirnuti bez da mu duša zadrhti od užasa.
Ona se okrene prema njemu, čudni je smiješak iskrivio njene crvene usne pod ovom
strašnom svjetlošću.
– Boje vas se, oh, kralju! Tako mi tamnih tajni R’lyeha, tko si ti da sam Pakao drhti pred
tobom? Ne pred tvojim čelikom, već pred iskrom bijesa u tvojoj duši, koja je u njihove čudne
umove utjerala strah kome nisu vični. Otkupit će od tebe Crni kamen po bilo kojoj cijeni.
– Dobro – Bran vrati svoje oružje u korice. – Moraju obećati da tebe neće zlostavljati
samo zato što si meni pomogla. I, – njegov je glas titrao kao režanje tigra u napadu – isporučit će
u moje ruke Titusa Sullu, guvernera Eboracuma, sada komandira Trajanskog tornja. Oni to mogu
učiniti, ali kako, ne znam. Ali znam da u starim danima, kad su moji ljudi ratovali s ovom
Djecom Noći, djeca su nestajala iz čuvanih koliba i nitko nije vidio od kuda je kradljivac došao
ili otišao. Razumiju li Oni?
Ponovno se diže onaj potmuli zastrašujući zvuk i Bran, iako se nije bojao njihova gnjeva,
zadrhti od njihovih glasova.
– Shvaćaju – reče Atla. – Donesi Crni kamen do Dagonova prstena sutra iznoć kad je
zemlja zastrta tamom koja prethodi zori. Položi Kamen na oltar. Ondje će Oni dovesti za tebe
Titusa Sullu. Vjeruj im, Oni se nisu miješali u ljudske stvari mnoga stoljeća, ali će održati svoju
18. riječ.
Bran klimne i okrene se, penjući se stubama s Atlom koja ga je slijedila. Na vrhu se
okrene i još jednom pogleda prema dolje. Dokle god mu je pogled sezao, plutalo je svjetlucavo
more kosih žutih očiju koje su gledale prema njemu. Ali vlasnici tih očiju pažljivo su se držali
izvan nejasnog kruga svjetlosti baklje i nije mogao vidjeti njihova tijela. Njihov tihi sikćući govor
dizao se prema njemu, i zadrhti dok mu je mašta oblikovala, ne gomile dvonožnih stvorenja, već
hrpe, jata zmija koje su zurile u njega svojim sjajnim i netrepćućim očima.
Izvuče se u gornju špilju, a Atla gurne kamen za zatvaranje nazad na svoje mjesto. Sjeo je
na ulaz u ponor nevjerojatnom preciznošću. Bran nije bio u stanju primijetiti nikakvu pukotinu u
naizgled čvrstom podu spilje. Atla učini pokret kao da će ugasi baklju, ali je kralj zaustavi.
– Ostavi je dok ne izađemo iz spilje – progunđa. – Mogli bismo naletjeti na još koju zmiju
u tami.
Atlin slatki mrski smijeh luđački se digne u titravoj tami.
Odlomak šesti
Nedugo nakon zalaska sunca, Bran je ponovno stigao do obrasle ivice Dagonova jezera.
Odbacivši na tlo ogrtač i opasač s mačem, razodjene se sve do svojih kratkih kožnih hlača.
Stavivši bodež među zube, baci se u vodu lakoćom tuljana. Plivajući jakim zamasima, stiže do
sredine malog jezera i okrećući se zaroni.
Jezero je bilo dublje nego je mislio. Činilo mu se kao da nikada neće doseći dno, no kad
mu to i uspije, njegove ruke pipkajući nisu mogle pronaći ono što je tražio. Grmljavina u
njegovim ušima bila je prijeteća i ispliva na površinu.
Duboko udahnuvši osvježavajući zrak, ponovno zaroni i ponovno je njegova potraga bila
bezuspješna. Treći put pretraži dubinu i ovaj mu put ruke pipajući u mulju na dnu nađu poznati
predmet. Zgrabivši ga, ispliva na površinu.
Kamen nije bio osobito velik, ali bio je težak. Plivao je nesmetano, kad iznenada postade
svjestan nekog neobičnog komešanja u vodi ispod sebe, a koje nije bilo zbog njegovih pokreta.
Gurnuvši lice ispod površine, pokuša prodrijeti pogledom u plave dubine i učini mu se da vidi
neku divovsku sjenovitu sjenu kako ondje pluta.
Zaplivao je brže, ne preplašen, ali oprezan. Stopala mu dotaknu plićak i izgaca na ivicu
obale. Bacivši pogled nazad, vidje kako se voda kovitla i rastvara. Odmahne glavom, psujući.
Odbacio je drevnu legendu o tome da je Dagonovo jezero leglo bezimenog vodenog čudovišta,
ali sada je imao osjećaj kao da mu je za dlaku umakao. Mitovi drevnih zemalja koje je vrijeme
učinilo tričavima, sada su uzimali oblike i vraćali se u život pred njegovim očima. Kakav je
drevni oblik vrebao ispod površine tog podmuklog jezera, Bran nije mogao ni pretpostaviti, ali
osjećao je da su ljudi iz močvare ipak s razlogom zazirali od tog mjesta.
Bran se odjene, popne se na vranog pastuha i odjaše preko močvara u pusti grimiz odsjaja
sunčeva zalaska, s Crnim kamenom omotanim u svoj ogrtač. Jahao je, ne prema svojoj kolibi, već
prema zapadu, u smjeru Trajanova tornja i Dagonova prstena. Svladavao je kilometre koji su ga
dijelili od cilja, pod žmirkajućim crvenim zvijezdama. Ponoć je već bila prošla u noći bez
mjesečine, a Bran je i dalje jahao. Njegovo je srce žarko iščekivalo susret s Titusom Sullom. Atla
je uživala u iščekivanju što će promatrati kako se Rimljanin koprca na mukama, ali takve ideje
nisu opsjedale Piktov um. Guverneru se trebala dati šansa da se okuša s oružjem – naoružan
Branovim mačem, sukobit će se s bodežom naoružanim piktskim kraljem i živjeti ili umrijeti,
ovisno o vlastitom umijeću. I mada je Sulla kroz sve provincije bio poznat kao mačevalac, Bran
nije sumnjao u ishod.
Dagonov prsten ležao je nešto dalje od Tornja – mračni krug velika šiljata kamenja
19. postavljenog da gleda prema gore, s grubo isklesanim kamenim oltarom u središtu. Rimljani su
na te stećke gledali s gnušanjem; smatrali su da su ih Druidi podigli; Kelti su smatrali kako su
Branovi ljudi, Pikti, postavili iste – a Bran je dobro znao čije su ruke podigle te mračne monolite
u izgubljenim vremenima, mada, zbog kojih razloga – mogao je samo nejasno pretpostaviti.
Kralj nije odjahao odmah direktno do Prstena. Obuzela ga je znatiželja da sazna kako
njegovi strašni saveznici misle izvesti svoje obećanje. Bio je siguran da Oni mogu ukrasti Titusa
Sullu usred njegovih ljudi, a vjerovao je i da zna i kako to Oni namjeravaju izvesti. Osjećao je
kako ga žderu neki čudni osjećaji, kao da je dirao u moći nepoznate širine i dubine i kao da je
oslobodio sile koje ne može kontrolirati. Svaki put kad se sjetio onog reptilijanskog šapta, onih
kosih očiju od prijašnje noći, neka bi ga zimica stresla. Oni su bili dovoljno odvratni onda kad su
Ih njegovi ljudi potjerali u pećine ispod brda, davno prije; što su tek duga stoljeća retrogresivno
učinila od Njih? U svom noćnom, podzemnom življenju, jesu li Oni zadržali bilo kakve ljudske
osobine?
Neki ga instinkt natjera da odjaše prema Tornju. Znao je da je blizu, ali zbog guste tame
nije mogao jasno vidjeti njegov uspravni obris kako se upire na obzoru. Već ga je trebao nejasno
vidjeti. Potresalo ga je opskurno, jezivo predosjećanje, pa podbode pastuha u lagani galop.
Odjednom se Bran trgne u svom sedlu kao da se fizički sudario s prizorom, jer toliko je
bio zapanjen onime što je ugledao. Nesavladivog Trajanskog tornja više nije bilo! Branov
zaprepašteni pogled počivao je na divovskoj gomili ruševina – na zdrobljenom kamenju i
smrvljenom granitu, s kojih su stršali nazubljeni i rascijepljeni krajevi polomljenih greda.
Najednom kraju srušene gomile, jedan se toranj dizao u pustoši razrušenog građevnog materijala
i pijano se naherio kao da su mu temelji napola iskopani.
Bran skoči s konja i krene naprijed, tako zbunjen da mu se vrtjelo. Rovovi su bili puni
napadana kamenja i slomljenih komada žbuke zida. Krene tamo i zađe među ruševine. Tamo gdje
se, znao je, samo nekoliko sati ranije zastava vijorila, uz korake marša nogu okovanih u željezo, i
gdje su zidovi odjekivali od zveckanja štitova i tutnjave blagoglagoljivih truba, sada je strašna
tišina vladala.
Gotovo pod samim Branovim stopalima, jedan se polomljeni lik savije i zaječi. Kralj se
sagne prema legionaru koji je ležao u ljepljivom crvenom jezeru vlastite krvi. Na prvi je pogled
Piktu bilo jasno da je taj čovjek, strašno zdrobljen i rastrgan, na umoru.
Podižući krvavu glavu, Bran položi bocu na prignječena usta i Rimljanin instinktivno
potegne duboki gutljaj, gutajući između zdrobljenih zubi. U slaboj svjetlosti zvijezda, Bran vidje
kako mu se zamagljene oči okreću.
– Zidovi su pali – mrmljao je umirući čovjek. – Srušili su se dolje, poput nebesa koja se
ruše na sudnji dan. Ah, Jupiteru, s neba su kišile krhotine granita i tuča mramora!
– Nisam osjetio potres. – Bran se namršti, zbunjeno.
– Nije bio potres – promrmlja Rimljanin. – Počelo je prije zore, tiho udaljeno grebanje i
struganje ispod zemlje. Mi, koji smo bili na straži, čuli smo ga – kao da štakori kopaju ili kao da
crvi buše zemlju. Titus nam se smijao, ali cijeli smo to dan čuli. Onda oko ponoći, Toranj se
nakrivi i kao da je sjeo – kao da su temelji nestajali pod njim.
Jeza potrese Brana Mak Morna. Crvi zemaljski! Tisuće štetočina koje ruju poput krtica
ispod dvorca, iskapajući njegove temelje – bogovi, cijela zemlja mora da je ispresijecana
tunelima i spiljama – ta su stvorenja mnogo manje ljudska nego je mislio – kakve je to stravične
oblike tame prizvao u svoju pomoć?
– Gdje je Titus Sulla? – upita, ponovno prinoseći bocu legionarevim usnama. U tom mu
se trenutku umirući Rimljanin činio gotovo poput brata.
– Dok je Toranj podrhtavao, začusmo stravičan krik iz guvernerove odaje – promrmlja
20. vojnik. – Pojurismo tamo. Kad smo razvalili vrata, još smo čuli njegove krike. Činilo se kao da
nestaju u samu utrobu zemlje! Pojurismo. Odaja je bila prazna. Njegov je krvlju zamrljan mač
ležao na podu, a na kamenim pločama na podu zjapila je crna rupa. Onda... toranj... nakrivi...
krov... sruši... kroz oluju... rušećih... zidova... puzao sam...
Jaki grč potrese slomljeni lik.
– Položi me dolje, prijatelju – šapne Rimljanin. – Umirem.
Prestao je disati prije nego ga je Bran mogao poslušati. Pikt ustade, mehanički čisteći
ruke. Požuri se dalje od tog mjesta, i dok je galopirao preko mračnih močvara, pritiskala ga je
težina prokletog Crnog kamena pod njegovim ogrtačem, kao strašna noćna mora na smrtnim
grudima.
Kad se približio Prstenu, ugledao je u njemu neki stravični sjaj, kao da je nakrivljeno
kamenje stajalo poput rebara na kosturu u kojemu gori vatra Sv. Elma. Pastuh je frktao i uzmicao
dok ga je Bran pokušavao usmjeriti k jednom stećku. Noseći Kamen, stupio je u taj strašni krug i
ugledao Atlu kako stoji s jednom rukom na boku pored oltara, a njeno talasavo tijelo zmijoliko se
njihalo. Oltar je sjao fantomskom svjetlošću i Bran je znao da ga je netko, vjerojatno Atla,
namazao fosforom izvađenim iz neke vlažne močvare ili kaljuže.
Krene naprijed, razgrne ogrtač s Kamena i baci tu prokletu stvar na oltar.
– Ja sam ispunio svoj dio dogovora – progunđa.
– I Oni su svoj – odvrati ona. – Pogledaj! Dolaze!
On se okrene, njegova ruka instinktivno posegne za mačem. Privezan uzdama s vanjske
strane Prstena, veliki je pastuh divlje vrištao i propinjao se. Noćni vjetar jecao je kroz ustalasalu
travu, a mrski zvuk psikanja miješao se nad njim. Između stećaka tekla je poplava tamnih sjena,
nestalnih i kaotičnih. Prsten se napuni masom sjajnih očiju koje su zurile iza nejasnog svjetlećeg
kruga iluminacije koju je bacao fosforescentni oltar. Negdje se u mraku ljudski glas cerekao i
brbljao idiotski. Bran se ukoči, sjene užasa zgrabile su njegovu dušu.
Napregne oči, pokušavajući razabrati oblike onih koji su ga okružili. Ali nazirao je samo
nadvijajuću masu sjena koja se nadimala, vrtjela i uvijala gotovo konstantno.
– Neka oni ispune svoj dio dogovora! – izjavi ljutito.
– Onda pogledaj, oh, kralju! – poviče Atla, glasom prepunim poruge.
Nešto se stade kretati, uvijajuće sjene proključaju i iz tame se došulja, poput četveronoge
životinje, ljudski oblik koji je pao ničice i puzao pod Branovim nogama, uvijao se, stenjao i dizao
umiruću glavu, zavijajući kao pas na samrti. Bran u sablasnoj svjetlosti, duboko potresen, ugleda
prazne staklaste oči, beskrvno lice, otromboljena, rastegnuta, zapjenjena usta čistog luđaka –
bogovi, zar je to bio Titus Sulla, ponosni gospodar života i smrti u ponosnom gradu Eboracumu?
Bran isuče mač.
– Namjeravao sam ovaj udarac zadati u osveti – reče ozbiljno. – Zadajem ga iz milosti –
Vale Cesar!
Čelik bljesne na sablasnoj svjetlosti i Sullina se glava otkotura do podnožja svjetlećeg
oltara, gdje ostade ležati gledajući u sjenovito nebo.
– Oni ga nisu povrijedili! – Atlin mrski smijeh rezao je mučnu tišinu. – Ono što je vidio i
shvatio, slomilo mu je um! Poput sve njegove rase teško-korakaša, nije znao ništa o tajnama ove
drevne zemlje. Noćas su ga vukli kroz najdublje ponore Pakla, gdje bi čak i ti mogao problijediti!
– Dobro je za Rimljane da ne poznaju tajne ove proklete zemlje! – zariče Bran bijesno. –
S jezerima u kojima obitavaju čudovišta, s opakim vještičjim ženama, izgubljenim spiljama i
podzemnim svjetovima koji su gnijezda najtamnijih oblika Pakla!
– Zar su oni opakiji od smrtnika koji traži njihovu pomoć? – poviče Atla vrišteći od
strahotna veselja. – Daj im njihov Crni kamen!
21. Kataklizmičko gnušanje protrese Branovu dušu crvenim bijesom.
– Da, uzmite svoj prokleti Kamen! – zariče on, grabeći ga s oltara i bacajući ga u sjene,
takvim divljaštvom da kosti zakrckaju pod onim u što je udario. Brzo mrmljanje užasnih jezika
diže se, a sjene u metežu postaše teške. Jedan dio te mase odvoji se na trenutak i Bran krikne u
divljem gnušanju, mada je ulovio samo nejasan pogled na tu stvar, samo kratkotrajan prizor
široke neobično plosnate glave, obješenih iskrivljenih usana koje su otkrivale zakrivljene šiljate
očnjake i strahovito izobličeno patuljasto tijelo koje se činilo išarano – sve to ispod onih
netrepćućih, reptilijanskih očiju. Bogovi! Mitovi su ga pripremili za užas ljudskog shvaćanja,
užas potaknut zvjerskim prizorom i kržljavim deformacijama, ali ovo je bio užas noćnih mora i
noći.
– Vraćajte se u Pakao i nosite vašeg idola sa sobom! – poviče vitlajući prema nebu
stisnutih šaka, dok su se guste sjene povlačile i uzmicale sve dalje i dalje od njega, poput prljavih
voda neke crne poplave – Vaši su preci bili ljudi, mada čudni i monstruozni, ali bogovi, vi ste
postali ona strašna stvar kojom vas moji ljudi pogrdno nazivaju! Crvi zemaljski, nazad u svoje
rupe i jazbine! Zakužili ste zrak i ostavili na čistoj zemlji sluz zmija kojima ste postali! Gonar je
bio u pravu – ima oružja previše strašnog da se koristi čak i protiv Rima!
Iskoči iz Prstena kao čovjek koji uzmiče od dodira zmije te oslobodi pastuha. Uz njega je
Atla vrištala od strašnog smijeha, sve su ljudske karakteristike strgnute s nje poput ogrtača u noći.
– Kralju zemlje Pikta! – vrisne ona. – Kralju luda! Zar si problijedio zbog takve sitnice?
Ostani i dozvoli da ti pokažem stvarne plodove jama! Ha! Ha! Ha! Bježi, budalo, bježi! Ali već si
se okaljao. Pozvao si ih i oni će se sjećati! I kad budu smatrali da je vrijeme, doći će ti ponovno!
Krikne nemuštu psovku i divlje je udari otvorenom rukom preko usana. Ona zatetura,
usna joj prokrvari, ali njen zloslutni smijeh samo ojača.
Bran skoči u sedlo, divlje žudeći za čistim vrijeskom i hladnim plavim brdima sjevera,
tamo gdje može zariti svoj mač u čistom krvoproliću, a svoju bolesnu dušu iscijeliti crvenim
vrtlogom borbe da zaboravi užas koji je vrebao ispod močvara zapada. Divljem pastuhu dao je da
slobodno trči, galopirajući kroz noć poput ukleta duha, sve dok pakleni smijeh zavijajuće
vuko-žene nije zamro u tami iza njega.
23. Ledeni vjetar kovitlao je snijegom koji je padao. Valovi su zapljuskivali nazubljenu liniju
obale, a nešto dalje od olovne boje, oni su neumorno jecali. Kroz sivu zoru koja se prikrala
obalom Connachta, dolazio je ribar gacajući obalom, čovjek grub kao zemlja koja ga je izrodila.
Stopala su mu bila zamotana u grubu štavljenu kožu; komad odjeće sačinjen od jednog komada
jelenje kože koji je jedva obavijao njegovo tijelo. Nije nosio nikakve druge komade odjeće. Dok
je tako hodao uz obalu, tup, ne primjećujući ugrize hladnoće, kao da je doista samo čupava zvijer
kakvom se na prvi pogled doimao, on iznenada stade. Drugi čovjek pojavi se ispod vela
padajućeg snijega i plutajuće morske izmaglice. Turlogh Dubh stajao je pred njim.
Ovaj čovjek bio je gotovo za glavu viši od zdepastog ribara i imao je stav ratnika.
Privlačio je poglede, i to ne samo jedan, već bi svaki čovjek ili žena čije bi oči pale na Turlogha
Dubha dugo promatrao njegov lik. Preko metar i osamdeset centimetara visok i mršav, ali taj prvi
dojam nestajao bi kad bi ga se podrobnije promotrilo. Bio je krupan, ali lijepo oblikovan;
veličanstvenog raspona ramena i širokih grudi. Imao je duge udove, ali kompaktne, kombinirajući
snagu bika s gipkom brzinom pantere. I najmanji pokret koji bi učinio ukazivao bi na
koordinaciju koja odlikuje sjajne borce. Turlogh Dubh – Crni Turlogh, nekoć iz klana O’Brien.
Crnu je imao kosu i tamna mu je bila put. Ispod gustih crnih obrva sjale su vulkanski vruće plave
oči. Na njegovu glatko izbrijanu licu postojala je ozbiljnost tamnih planina, oceana u ponoć.
Poput ribara, bio je dijelom ove svirepe zemlje.
Na glavi je nosio običnu kacigu, bez vizira i bez grba ili simbola. Od vrata do sredine
bokova, nosio je usku zaštitnu košulju od crnih metalnih prstena. Kilt je nosio ispod svog oklopa,
dosezao mu je do koljena i bio je od jednostavna žućkasta materijala. Noge su mu bile omotane u
čvrstu kožu koja je mogla odbiti i udarac oštrice mača, a cipele na njegovim nogama bile su
istrošene od putovanja.
Široki remen opasavao je njegov uzak struk, a za njega je bio zataknut dugi bodež u
kožnim koricama. Na svojoj lijevoj ruci nosio je mali okrugli štit od kožom prekrivena drveta,
čvrst kao čelik, napregnut i pojačan čelikom, i koji je u svom središtu imao oštri i teški šiljak.
Sjekira je visjela s njegovog desnog zapešća i upravo je ona privukla ribareve oči. To oružje s
metar dugačkom drškom i gracioznih linija, izgledalo je vitko i lagano kad ju je ribar u svome
umu usporedio s velikim sjekirama koje su nosili Sjevernjaci. Ipak, jedva da su tri godine prošle,
koliko je ribar znao, od kad su takve sjekire lomile sjevernjačke u crvenom kovitlacu poraza i
zauvijek lomeći pagansku nadmoć.
Ta je sjekira imala svoju osobnost, jednako kao i njen vlasnik. Nije bila nalik ijednoj koju
je ribar ikada vidio. Bila je jednoglava, s kratkim trozubim vrhom na tupoj strani i još jednim na
vrhu glave. Poput njene drške, bila je teža nego je izgledala. Sa svojom pomalo zavijenom
osovinom i graciozno umjetnički oblikovanom oštricom, izgledala je kao oružje nekoga veoma
vještog čovjeka – brzo, ubojito, smrtonosno, poput kobre. Glavu su izradili najbolji irski kovači,
što je u to doba značilo da je najbolja na svijetu. Drška, izrezbarena od stotinu godina starog
hrasta, bila je specijalno obrađena vatrom i okovana željezom, neslomljiva kao čelična šipka.
– Tko si ti? – upita ribar, onom zapadnjačkom izravnošću.
– Tko si ti da pitaš? – odgovori ovaj drugi.
Ribareve oči skrenu pogled do jedinog ukrasa koji je ratnik nosio – teške zlatne narukvice
na njegovoj lijevoj ruci.
– Brijanje i kratka kosa normanska je moda – promrmlja. – Ali ti si taman. Ti mora da si
Crni Tulogh, izgnanik klana O’Brien. Priča o tebi daleko ide; posljednje što sam čuo o tebi bilo je
kako na brdima Wicklow vrebaš na sve koji nalikuju O’Reillyjevima i Oastmenovima.
– Čovjek mora jesti, izopćenik ili ne – progunđa Dalkasianac.
Ribar slegne ramenima. Čovjek bez gospodara – bio je na teškom putu. U tim danima
24. klanova, kad bi čovjeka vlastiti rod izbacio, postajao bi sin Išmaelov, pun osvete. Svi bi ljudi bili
protiv njega. Ribar je čuo za Turlogha Dubha – čudnog, ogorčenog čovjeka, strašnog ratnika i
lukavog stratega, onoga kojeg su iznenadni naleti čudnog ludila učinili označenim čovjekom, čak
i u zemlji i vremenu luđaka.
– Težak je dan – reče ribar, mijenjajući temu.
Turlogh je ozbiljno zurio u njegovu zamršenu bradu i divlju zamršenu kosu.
– Imaš li čamac?
Ovaj drugi kimne prema maloj zaklonjenoj uvali gdje je ležao lijepo usidren čamac,
onako kako su ih vještinama stotina generacija radili ljudi koji su svoj izvor življenja nalazili u
tvrdoglavom moru.
– Ne izgleda kao da bi bio sposoban preživjeti otvoreno more – reče Turlogh.
– Otvoreno more? Ti, koji si rođen i odrastao na zapadnoj obali, trebao bi bolje znati.
Plovio sam njime sve do zaljeva Drumcliff i nazad, dok su svi đavolji vjetrovi udarali po njemu.
– Ne može se ribariti na takvom moru.
– Zar misliš da samo vi poglavice riskirate svoje glave? Svetaca mu, plovio sam do
Ballinskellingsa u oluji i nazad, samo iz zabave.
– Dobro onda – reče Turlogh. – Uzet ću tvoj čamac.
– Vraga hoćeš! O čemu ti pričaš? Ako želiš otići iz Erina, idi do Dublina i tamo se ukrcaj
sa svojim danskim prijateljima.
Mrki izraz učini od Turloghova lica masku zlobe.
– Ljudi umiru i za manje.
– Zar se nisi udružio s Dancima? I nije li te zato tvoj klan otjerao da gladuješ u
vrijesištima?
– Ljubomora rođaka i inat žena – zareži Tulogh – Laži, samo laži. Ali dosta. Jesi li vidio
dugačku zmiju kako udara s juga u posljednjih nekoliko dana?
– Da. Prije tri dana vidjeli smo galiju sa zmajevom glavom kako juri. Ali nije došla u
dobroj vjeri, pirati su je oteli od zapadnjačkih ribara.
– To bi bio Thorfel Lijepi – promrmlja Turlogh, grabeći svoju sjekiru za vrpcu kojom je
bila vezana za njegovo zapešće. – Znao sam.
– Bilo je pljački brodova na jugu?
– Banda pljačkaša noću je došla u dvorac na Kilbahi. Došlo je do borbe mačevima i pirati
su oteli Moiru, kći Murtaghovu, poglavara Dalkasianaca.
– Čuo sam za nju – promrmlja ribar. – Ovlažit će se mačevi na jugu, dići će se crveno
more, eh, moj dragulju crni?
– Njen brat Dermod leži bespomoćan jer ga je mač ranio u nogu. Zemlje njenog klana
pljačkaju s istoka MacMurroughi, a sa sjevera O’Connori. Neće mnogo ljudi ostati pošteđeno,
koji su branili pleme, mada se Moirin klan bori za život. Sve to je Erin porodio na tronu
dalkasianskom od kada je veliki Brian pao. Čak i usprkos tome, Cormac O’Brien uzeo je brod da
slijedi njene otmičare, ali slijedi krivi trag, jer smatraju da su otimači Danci iz Coningbega.
Dakle, mi izgnanici imamo način da saznamo. Bio je to Thorfel Lijepi, koji vlada otokom Slyne,
kojeg Norvežani zovu Helni i koji je u Hebridima. Tamo ju je odveo, tamo ga ja slijedim. Posudi
mi svoj čamac.
– Ti si lud! – oštro zavapi ribar. – Što to govoriš? Od Caonnachta do Hebrida u otvorenu
čamcu? Po ovom vremenu? Kažem ti da si lud.
– Ipak ću pokušati – odsutno odvrati Turlogh. – Hoćeš li mi posuditi svoj čamac?
– Ne.
– Mogao bih te ubiti i uzeti ga – reče Turlogh.
25. – Mogao bi – odvrati ribar tupo.
– Ti lukava svinjo – zareži izgnanik sa strastvenom hitnjom. – Erinova princeza vene u
šakama crvenobradog otmičara sa sjevera, a ti se razvlačiš kao Saksonac.
– Čovječe, ja moram živjeti! – poviče ribar jednako strasno. – Ako mi uzmeš čamac,
umrijet ću od gladi! Gdje ću nabaviti sličan? Najbolji je od svoje vrste!
Turlogh posegne za narukvicom na svojoj lijevoj ruci.
– Platit ću ti. Ovo je ogrlica koju je Brian Boru stavio na moju ruku svojom vlastitom
rukom prije bitke kod Clontarfa. Uzmi ju. S njom možeš kupiti stotinu čamaca. Ja sam gladovao s
njom na svojoj ruci, ali sad je nužda velika.
Ali ribar odmahne glavom, čudna keltska nelogičnost gorila mu je u očima. – Ne! Moja
koliba nije mjesto za ogrlicu koju je takla ruka kralja Briana. Zadrži ju i uzmi čamac, u ime
svetaca, ako ti to toliko znači.
– Dobit ćeš ga nazad kad se vratim, – obeća Turlogh – i možda zlatni lanac koji krasi
debeli vrat nekog sjevernjačkog pljačkaša.
Dan je bio tužan i olovan. Vjetar je zavijao i vječito je jednoglasje mora bilo poput tuge
što se rađa u srcu čovjekovu. Ribar je stajao na stijenama i promatrao krhku škunu kako klizi i
uvija se zmijoliko među stijenama, sve dok ju udar s otvorenog mora ne zgrabi i odbaci poput
perca. Vjetar se ulovi u jedro i vitki čamac poskoči i zatetura, onda se ispravi i pojuri pred
udarom vjetra, smanjujući se sve dok nije postao plešuća čestica u očima svog promatrača. A
onda ga nalet snijega sakrije iz vida.
Turlogh je ponešto shvaćao ludost svoje misije. Ali bio je navikao na težak život i
opasnost. Hladnoća, led i naleti susnježice koji bi smrzli slabijeg čovjeka, samo su ga tjerali da se
još više trudi. Bio je čvrst i gibak kao vuk. Među rasom ljudi čija je otpornost zapanjivala čak i
najsnažnije Sjevernjake, Turlogh Dubh stajao je sam. Po rođenju bačen je u sniježni nanos kako
bi se testiralo njegovo pravo da preživi. Svoje djetinjstvo i dječaštvo proveo je u planinama, na
obali i vrijesištima zapada. Dok nije odrastao, odjeća od tkanine nije takla njegovo tijelo; vučja
koža predstavljala je odoru ovog sina dalkasianskog poglavara. Prije nego su ga prognali, znao bi
izmoriti konja cijeli dan jureći pored njega. Bio je neumoran u plivanju. Sada, od kad su ga
intrige ljubomornih ljudi iz klana otjerale na pustopoljine i u vučji život, njegova robusnost
postala je takva da ju civilizirani čovjek ne bi mogao pojmiti.
Snijeg je prestao padati, vrijeme se razvedrio, ali je vjetar i dalje puhao. Turlogh se morao
držati obale, izbjegavajući grebene na koje se stalno i stalno činilo da će se nasukati. Neumorno
je radio kormilom, jedrom i veslom. Tek bi jednom od tisuću pomoraca to pošlo za rukom, ali
Turlogh je bio taj jedan. Nije mu trebalo sna; dok je kormilario jeo je iz škrte zalihe koju mu je
ribar ostavio. Do vremena kad je ugledao Malinovu Glavu, vrijeme se poprilično smirilo. More se
i dalje teško talasalo, ali je oluja jenjavala u oštri povjetarac koji je tjerao mali čamac da
poskakuje naokolo. Dani i noći stopili su se jedni u druge; Turlogh je plovio na istok. Jednom se
približio obali da se opskrbi svježom vodom i ulovi par sati sna.
Dok je kormilario, razmišljao je o ribarevim posljednjim riječima:
– Zašto bi riskirao svoj život zbog klana koji je stavio otkupninu za tvoju glavu?
Turlogh je slegnuo ramenima. Krv nije voda. Sama činjenica da su ga njegovi ljudi
izbacili da umre poput lovljenog vuka na vrijesišta nije mijenjala činjenicu da su to bili njegovi
ljudi. Mala Moira, kći Murtagha na Kilbaha, nije imala ništa s tim. Sjećao je se. Igrao se s njom
kad je bio dječak, a ona još beba. Sjećao se dubokih sivih očiju i sjaja njene crne kose, bljedoće
njene puti. Čak je i kao dijete bila izuzetno lijepa, pa i sada je bila tek dijete dok je on, Turlogh,
mada mlad, bio mnogo stariji od nje. Sada je jurila prema sjeveru da postane nevoljna mladenka
nordijskom pljačkašu. Thorfel Lijepi. Krasni. Turlogh se kleo svim bogovima koje je poznavao
26. da se to neće dogoditi. Crvena izmaglica igrala mu je pred očima, tako da se grimizno talasavo
more njihalo svuda oko njega. Irska djevojka, zatočenica poglavara nordijskih pirata. S opakim
trzajem Turlogh okrene svoj pramac prema otvorenu moru. U očima mu je bila iskra ludila.
Dug je put od Maline Glave do Helnia, ravno preko zapjenjenih valova, a Turlogh je
krenuo njime. Išao je prema malenu otoku koji je ležao, zajedno s mnogim drugim malim
otocima, između Mulla i Hebrida. Moderni mornar s kartama i kompasom teško bi ga našao.
Turlogh nije imao nijedno od toga. Plovio je po instinktu i sa znanjem. Poznavao je ovo more kao
čovjek svoju kuću. Plovio je po njima kao pljačkaš i kao osvetnik, a jednom je također plovio
njima kao zatočenik, vezan na palubi danskog zmajskog broda. I slijedio je trag krvi. Dim koji je
dolazio s rtova, komade koji su ostali plutati nakon brodoloma, ogareno drvo koje je pokazivalo
da je Thorfel prošao ovdje pljačkajući. Turlogh je režao od divljeg zadovoljstva; dosta se
približio Vikingu, mada je ovaj imao popriličnu prednost. Jer Thorfel je palio i pljačkao obale
gdje god je išao, a Turloghov put bio je ravan kao strijela.
Još je bio prilično udaljen od Helnia kad ugleda mali otok koji je bio malo po strani od
smjera kojim je išao. Od prije je znao da je nenastanjen, ali tamo je mogao nabaviti svježe vode.
Okrene kormilo prema njemu. Otok Mačeva, tako su ga zvali, nitko nije znao zašto. Kako se
približi obali, ugleda prizor koji odmah shvati. Dva su čamca bila izvučena na obalu. Jedan je bio
grub, nalik onome kojeg je Turlog imao, ali znatno veći. Drugi je bio dug, nisko izrađen,
nedvojbeno vikinški. Oba su bila napuštena. Turlog je osluškivao neće li čuti sudar oružja,
krikove bitke, ali vladala je tišina. Ribari, pomislio je, sa škotskih otoka; primijetila ih je grupa
razbojnika s broda ili s nekog drugog otoka, i stali su ih progoniti svojim dugačkim čamcem. Ali
bila je to duža trka nego su predvidjeli, bio je siguran u to; inače ju ne bi započeli na otvorenim
čamcima. Ali obuzeti krvožednom požudom, pljačkaši su bili spremni pratiti svoju lovinu
stotinama kilometara preko olujne vode, u otvorenu čamcu ako je potrebno.
Turlogh se približi obali, odbaci kamen koji mu je služio umjesto sidra i skoči na obalu,
sa spremnom sjekirom. Krene uz obalu i nakon kraćeg vremena ugleda crvenu gomilu oblika.
Nekoliko brzih koraka dovede ga pred tu misteriju. Petnaest crvenobradih Danaca u grubom je
krugu ležalo u vlastitoj krvi. Nijedan nije disao. Unutar tog kruga, izmiješani s tijelima svojih
krvnika, ležali su drugi ljudi, oni kakve Turlogh nikada nije vidio. Niski rastom i veoma tamni;
njihove zureće mrtve oči bile su najtamnije koje je Turlogh ikada vidio. Bili su skromno
naoružani, a njihove ukočene ruke i dalje su stezale mačeve i bodeže. Tu i tamo ležale su strijele
koje su se slomile na oklopima Danaca, i Turlogh s iznenađenjem primijeti kako mnoge od njih
imaju osmuđene vrhove.
– Bila je to strašna borba – promrmlja on. – Da, ovdje se mahalo mačevima kao nikada.
Tko su ti ljudi? Na svim otocima nikada nisam vidio nikoga nalik njima. Sedam, ali jesu li to svi?
Gdje su njihovi drugovi, oni koji su im pomogli pobiti Dance?
Nije bilo tragova koji su vodili od ovog krvavog mjesta. Turloghovo se čelo smrači.
– Njih sedam protiv petnaest, a ipak su ubojice umrle za ubijenima. Kakvi su to ljudi koji
mogu ubiti dvostruki broj Vikinga? To su niski ljudi, njihovi su oklopi slabi. Ipak...
Jedna mu ideja pade na um. Zašto se stranci nisu raštrkali i bježali, sakrili u šumama?
Vjerovao je da zna odgovor. Ondje, u samom središtu tihog kruga, ležala je čudna stvar. Bila je to
statua od neke crne tvari i bila je u obliku čovjeka. Nekih metar i pol dugačka, ili visoka, odavala
je tako životan dojam da se Turlogh trgnuo. Napola preko nje ležao je leš starog čovjeka, isječen
gotovo do neprepoznatljivosti. Jedna mršava ruka stiskala je figuru, a druga je bila ispružena.
Ruka je držala kremeni bodež koji je bio zabijen do balčaca u grudi Danca. Turlogh primijeti
strašne rane koje su unakazile sve tamne ljude. Bilo ih je teško ubiti. Borili su se sve dok
doslovno nisu bili sasječeni na komade, a dok su umirali, donosili su smrt svojim krvnicima.
27. Toliko su Turloghu govorile njegove oči. Na mrtvim licima tamnih stranaca počivao je strašan
očaj. Primijeti kako su njihove mrtve ruke i dalje prikovane za brade njihovih neprijatelja. Jedan
je ležao pod tijelom velikog Danca i na tom Dancu Turlogh nije mogao vidjeti rane; sve dok nije
pažljivije pogledao i vidio kako su zubi tamnog čovjeka zabijeni, kao zvjerski, u široko grlo ovog
drugog.
Sagne se i odvuče kip među druga tijela. Ruka starca držala ga je i uspio ju je maknuti tek
upotrijebivši svu svoju snagu. Bilo je kao da, čak i u smrti, starac ne pušta svoje blago. Turlogh je
predosjećao da su zbog ovog kipića umrli ovi niski tamnoputi ljudi. Mogli su se raštrkati i izbjeći
svoje neprijatelje, ali to bi značilo da se moraju oprostiti od svojeg kipa. Radije su odabrali
umrijeti za njega. Turlogh odmahne glavom; njegova je mržnja prema Nordijcima, baština
nepravde i skandala, gorjela u njemu kao nešto živo, gotovo kao opsesija koja ga je u nekim
trenucima gotovo izluđivala. Nije bilo u njegovu svirepu srcu mjesta za milost; pogled na te
Dance koji su mrtvi ležali pred njegovim nogama, ispunio ga je divljim zadovoljstvom. Ipak,
osjetio je ovdje, u tihim mrtvim ljudima, strast koja je bila jača od njegove. Postojao je tu
pokretački nagon dublji od njegove mržnje. Da, i stariji. Ovi su mu niski ljudi izgledali drevno,
ne stari kao osobe, već stari kao rasa. Čak su i njihovi leševi isijavali nevidljivu auru
pretpovijesnog. A njihov lik...
Kelt se sagne i dohvati kip da ga digne. Očekivao je da će biti veoma težak i stoga ostade
zapanjen. Nije bio ništa teži nego da je napravljen od lagana drveta. Kucne po njemu i zvuk je
govorio o punini predmeta. Prvo je pomislio da je željezni; onda odluči da je kameni, ali od
kamena kakvog nikada nije vidio. I shvati da se takvog kamenja ne može pronaći na britanskim
otocima ili bilo gdje na svijetu koji je on poznavao. Poput malih mrtvih ljudi, izgledao je staro.
Bio je gladak i na njemu nije bilo patine, kao da je izrezbaren jučer, ali usprkos svemu tome
predstavljao je nešto drevno, Turlogh je u to bio siguran. Bio je to lik muškarca koji je poprilično
nalikovao malim tamnim ljudima koji su ležali uokolo. Ali postojale su suptilne razlike. Turlogh
pomisli da je to lik čovjeka koji je živio u davno doba i kako je zasigurno nepoznati kipar imao
živi model. Svojom je nadnaravnom sposobnošću dao dašak života svome djelu. Snaga je bila
očigledna u položaju ramena, dubini grudi, moćno oblikovanim rukama, u crtama lica. Čvrsta
čeljust, pravilni nos, visoko čelo, sve je to bio dokaz moćne inteligencije, velike hrabrosti i
neumoljive volje. Zasigurno, mislio je Turlogh, ovaj je čovjek bio kralj – ili bog. Ipak, nije nosio
krunu; njegova jedina odjeća bila je neka vrsta tkanine omotane oko bokova, tako vješto
načinjena da je svaki zavoj i prijevoj bio izrezbaren kao da je stvaran.
– Ovo je njihov bog – promrmlja Tulogh, osvrćući se oko sebe. – Pobjegli su pred
Dancima, ali su na kraju umrli za svoga boga. Tko su ti ljudi? Od kuda dolaze? Kamo su se
zaputili?
Stajao je, naginjući se na svoju sjekiru, a čudna se plima dizala u njegovoj duši. Osjećaj
moćnog ambisa vremena i prostora otvori se pred njim: o čudnim, beskrajnim plimama
čovječanstva koje se zauvijek kreću, o valovima ljudskim koji se dižu i padaju s dizanjem i
padanjem mora – plima. Život je predstavljao vrata koja su se otvarala prema dva nepoznata
svijeta. A koliko li je samo rasa ljudi, sa svojim nadama i strahovima, svojim ljubavima i
mržnjama, prošlo kroz ta vrata na svom hodočašću iz tmine u tminu? Turlogh uzdahne. Duboko u
njegovoj duši uznemirila se mistična keltska tuga.
– Nekad si kralj bio, Tamni Čovječe – reče on tihom liku. – Možda si bio bog koji je
vladao svijetom. Tvog je naroda nestalo, kao što i moga nestaje. Zasigurno si bio kralj Ljudi
Kremena, rase koju su moji keltski preci uništili. Dakle, mi smo imali svoju slavu, a sad i mi,
također, nestajemo. Ti Danci koji ti leže pod nogama – oni su sada osvajači. I oni moraju imati
svoju slavu, ali i ona će proći. No, ti ideš sa mnom, Tamni Čovječe, kralju, bože ili vraže, što god
28. da jesi. Da, jer osjećam da ćeš mi donijeti sreću, a sreća je ono što će mi trebati kad napadnem
Helni, Tamni Čovječe.
Turlogh ponese lik na svoj brod. Ponovno je krenuo svojim morskim putem. Sad su
nebesa postala siva i snijeg je padao u naletima koji su ubadali i rezali. Valovi su bili sivi – puni
razlomljenog leda, a vjetrovi su zavijali i udarali otvoreni čamac. Ali Turlogh se nije bojao. I
njegov je čamac išao kako nikad dosad nije. Kroz ričuću oluju i brzo jureći kroz snijeg koji je
padao, u Dalkasijančevu se umu činilo kao da ga Tamni Čovjek vodi. Zasigurno bi se izgubio
stotine puta bez ove nadnaravne pomoći. Sa svim svojim vještinama iz moreplovstva koje je
imao, ipak mu se činilo kao da je neka nevidljiva ruka na kormilu i na veslu; više od samo
ljudskog umijeća bilo je ono što je napuhivalo njegova jedra.
A kad se na cijeli svijet navukao bijeli veo, u kojemu se čak i Keltov osjećaj za smjer
gubio, činilo mu se kao da radi po diktatu tihog glasa koji je govorio iz tamnih dubina njegove
svijesti. Nije bio iznenađen kad naposljetku, kad je snijeg oslabio i oblaci se odmakli propuštajući
hladnu srebrnastu mjesečinu, ugleda kopno koje se ukazivalo ispred njega i u kojemu prepozna
otok Helni. Štoviše, znao je da je upravo oko tog dijela zemlje uvalica gdje je Thorfelov zmajski
brod bio usidren kad nije pljačkao po morima, a stotinjak metara dalje ležalo je Thorfelovo
sklonište. Bijesno se naceri. Sva vještina svijeta ne bi ga dovela ovamo, upravo na ovo mjesto –
bila je to čista sreća – ne, bilo je to više od sreće. Ovo je bilo najbolje moguće mjesto za njega da
se približi – na pola kilometra od skrovišta njegova neprijatelja, a ipak skriven od pogleda bilo
koga tko stražari na ovom izbočenom rtu. Baci pogled na Tamnog Čovjeka na pramcu,
nepomičnog poput Sfinge. Čudni osjećaj obuze Gala – da je sve ovo njegovo djelo, da je on,
Turlogh, samo pijun u ovoj igri. Što je bila ova amajlija? Kakvu mračnu tajnu skrivaju te
isklesane oči? Zašto su se niski tamnoputi ljudi tako divlje borili za njega?
Turlogh krene brodom uz obalu, prema malom zaljevu. Nekoliko metara dalje baci sidro i
siđe na obalu. Posljednji put baci pogled prema zamišljenom Tamnom Čovjeku na pramcu i onda
se okrene i požuri uz padinu na rt, skrivajući se što je više mogao. Na vrhu padine baci pogled na
drugu stranu. Ni pola kilometra dalje počivao je usidren Thorfelov zmajski brod. A ondje je
ležala i dvorana, nisko građena i grubo isklesana, bacajući odbljeske koji su nagoviještali kako
vatra divlja u njoj. Jasno su se mogli čuti krikovi zdravica kroz čisti nepomični zrak. Zaškrguće
zubima. Zdravice! Da, slave uništenje i razaranje koje su počinili – kuće ostavljene u
zadimljenim ugarcima, pobijeni muškarci, silovane žene. Oni su bili gospodari svijeta, ti Vikinzi
– sva sjeverna zemlja ležala je bespomoćna pod njihovim mačevima. Sjeverni narod živio je tek
njima za sport, ili da budu robovi. Turlogh divlje zadrhti i stade se tresti kao u groznici.
Krvožedna požuda bila mu je poput fizičke boli, ali borio se s izmaglicom strasti koja mu je
zamaglila um. Bio je ovdje ne da bi se borio, već da ukrade od njih djevojku koju su oni ukrali.
Pažljivo je promotrio teren, poput generala koji planira svoj ratni pohod. Primijetio je da u
blizini dvorane drveće osobito gusto raste; da su kuće male, a da su skladišta i služničke kolibe
između glavne zgrade i zaljeva. Velika vatra sjala je na obali i nekolicina je divljala i pila oko
nje, ali opaka hladnoća otjerala je većinu u krčmu u glavnoj zgradi.
Turlogh se došulja niz gustu pošumljenu padinu i uđe u šumu koja je u širokoj krivulji
okruživala obalu. Držao se granice njenih sjena, približavajući se dvorani na posve nedirektan
način, ali bojao se hrabro izaći na otvoreno kako ga ne bi vidjeli čuvari koje je Thorfel zasigurno
postavio. Bogovi, da su barem Clarini ratnici na njegovoj strani kako je nekad i bilo! Onda se ne
bi morao šuljati među drvećem poput vuka! Njegova ruka zgrabi u čelični stisak sjekiru dok je
zamišljao prizor – promjenu, viku, krvoproliće, igru dalkasijanskih sjekira – i uzdahne. Bio je
sam i izopćenik; nikada više neće povesti u borbu mačevaoce iz svog klana.
Naglo se bacio u snijeg iza niskog grmlja i mirno ležao. Ljudi su dolazili iz istog smjera
29. od kuda je došao – ljudi koji su glasno gunđali i teško hodali. Ugleda ih – dvojicu, veliki
nordijski ratnici, s oklopima od srebrnih pločica, koji su bljeskali na mjesečini. Nosili su među
sobom nešto teško, i na Turloghovo zaprepaštenje, shvati da je to Tamni Čovjek. Njegova
preneraženost kad je shvatio da su pronašli njegov čamac bila je zagušena još većom vrstom
zapanjenosti. Ovi ljudi bili su divovi; ruke su im bile napete od čeličnih mišića. A ipak su posrtali
pod težinom koja se činila ogromnom. U njihovim rukama Tamni Čovjek kao da je težio stotine
kilograma, a Turlogh ga je podigao kao da je lagan kao perce! Gotovo je opsovao u svojoj
zaprepaštenosti. Zasigurno su ti ljudi pijani. Jedan od njih progovori, a kratka kosa na
Turloghovom vratu naježi se na zvuk grlenih naglasaka, kao što se pas nakostriješi na prizor
neprijatelja.
– Spusti ga dolje, Torove mu smrti, teži čitavu tonu. Otpočinimo.
Onaj drugi progunđa odgovor i oni počeše spuštati kip na zemlju. Jednom od njih on
isklizne iz ruke i Tamni Čovjek teško pade u snijeg. Onaj koji je progovorio, prvi zaurla.
– Ti nespretna budalo, ispustio si ga na moju nogu! Proklet bio, gležanj mi je slomljen!
– Izokrenuo mi se iz ruke! – poviče ovaj drugi. – Ta stvar je živa, kažem ti!
– Onda ću je ubiti – zareži hromi Viking, isuče mač i divlje udari na povaljen lik. Iskre
zaplesaše i oštrica se slomi u stotine komada, a drugi Nordijac zaurla kad ga leteći komad
srebrnog čelika okrzne po obrazu.
– Đavo je u njemu! – poviče onaj drugi, odbacujući držak mača. – Nisam ga ni zagrebao!
Ovdje, drži. Idemo ga odnijeti u krčmu i neka se Thorfel brine o njemu.
– Nek’ ostane tu ležati – progunđa drugi, otirući krv s lica. – Krvarim k’o zaklana svinja.
Idemo nazad i reći ćemo Thorfelu da nećemo pljačkati na ovom otoku. Zbog toga nas je i poslao
na rt.
– Što s čamcem na kojem smo ovo našli? – obrecne se dragi. – Pretpostavljam da je neki
škotski ribar zalutao u oluji i skriva se poput štakora u šumama. Hajde, daj pomozi; idol ili đavo,
ovu ćemo stvar odnijeti Thorfelu.
Stenjući od muke, ponovno dignu figuru i polako krenu, jedan stenjući i psujući dok je
šepao, a drugi s vremena na vrijeme odmahujući glavom jer mu je krv curila u oči.
Turlogh se tiho ustane, promatrajući ih. Hladnoća mu je putovala uz i niz kičmu. Bilo koji
od te dvojice muškaraca bio je jak kao i on, a ipak su posljednjim snagama nosili ono čime je on
lagano rukovao. Odmahne glavom i nastavi ponovno svojim putem.
Naposljetku dođe do mjesta u šumi koje je bilo najbliže dvorani. Sad je slijedio presudni
ispit. Nekako mora doći do te zgrade i sakriti se, a da ga nitko ne opazi. Oblaci su se navlačili.
Čekao je dok jedan od njih nije zakrio mjesec i tamu koja je uslijedila, pa potrči brzo i tiho preko
snijega, saginjući se. Izgledao je kao sjena sjene. Krikovi i pjesme iz duge građevine bili su
zaglušujući. Sad je bio blizu, skrivajući se uz grubo nacijepane klade. Budnost im je zasigurno
sada oslabila – ali kakvog bi neprijatelja Thorfel mogao očekivati kad je bio prijatelj sa svim
nordijskim pljačkašima, a nikoga drugoga nije mogao očekivati ovdje tako daleko u noći kakva je
ova bila?
Sjena se pomakne među sjenama. Turlogh se prikradao oko kuće. Primijetio je stražnja
vrata i oprezno je kliznuo prema njima. Onda se opet stisnuo uza zid. Netko je iznutra petljao po
zasunu. Onda se vrata iznenada otvore i veliki ratnik izjuri, zalupivši vratima za sobom. Ugleda
Turlogha. Njegove bradate usne se rašire, ali u taj tren Keltove ruke ga zgrabe za vrat i stisnu kao
stupica. Opasni krik zamre u trenu. Jedna ruka pojuri do Turloghova zapešća, druga izvuče bodež
i nasrne njime naprijed. Ali čovjek je već gubio osjećaje; bodež je slabašno zveknuo o
izopćenikov prsobran i pao u snijeg. Nordijac se objesi u rukama svog ubojice, grla doslovno
zdrobljenog čeličnim stiskom. Turlogh ga prezrivo odbaci u snijeg i pljune u njegovo mrtvo lice
30. prije nego se okrenuo prema vratima.
S unutrašnje strane nije bio navučen zasun. Vrata se malo odškrinu. Turlogh pogleda
unutra i ugleda praznu sobu, punu bačvi piva. Bešumno je ušao, zatvarajući vrata za sobom, ali
ne stavljajući zasun. Pomisli kako mora sakriti žrtvino tijelo, ali nije znao kako da to izvede.
Mora se pouzdati u sreću da ga nitko neće vidjeti kako leži u duboku snijegu. On prođe kroz sobu
i otkrije kako ona vodi u drugu, koja je bila paralelna s vanjskim zidom. Ovo je također bilo
skladište i bilo je prazno. Odavde je bio okvir vrata s kojeg su vrata bila skinuta, ali je bio
navučen kožnati zastor od kojeg je išao glavni hodnik, kako je Turlogh mogao zaključiti prema
zvukovima na drugoj strani. Oprezno je provirio.
Gledao je u veliko predsoblje krčme koja je gospodaru dvorane služila za bankete i kao
savjetovalište, a ondje je i živio. To predvorje s gredama pocrnjelima od dima, velikim ognjištem
u kome je vatra rikala i teško nakrcana stvarima, bilo je prizor velike današnje pljačke. Veliki
ratnici sa zlatnim bradama i divljim očima sjedili su ili lješkarili na grubim klupama, hodali po
dvorani ili bili punom dužinom izvaljeni po podu. Divlje su pili iz zapjenjenih rogova i kožnih
mjehova ili proždirali velike komade raženog kruha i velike komade mesa koje su s režnjeva
rezali svojim bodežima. Predstavljali su čudnu neujednačenu scenu, jer za razliku od ovih
barbarskih ljudi i njihovih grubih pjesama i podvika, na zidovima po dvorani visio je dragocjeni
plijen koji je govorio o civiliziranoj vještini onih koji su ga izradili. Fine tapiserije koje su
normanske žene izradile; bogato ukrašeno oružje kojima su nekad prinčevi Francuske i
Španjolske mahali; oklopi i svilena odjeća iz Bizanta i s Orijenta – jer zmajski su brodovi
pljačkali nadaleko. Na ovo su bile nabacane i ulovljene životinje, pokazujući vikinšku vještinu
nad zvijerima, jednako kao i nad ljudima.
Moderni čovjek jedva da može shvatiti osjećaje Turlogha O’Briena prema tim ljudima. Za
njega su oni bili vragovi – ljudožderi koji su obitavali na sjeveru samo kako bi salijetali ljude na
jugu. Cijeli svijet bio je njihova žrtva koju su birali i izabirali da je uzmu ili poštede, kako je već
odgovaralo njihovim barbarskim hirovima. Mozak mu je pulsirao i gorio dok ih je promatrao.
Onako kako samo Kelt može mrziti, on je njih mrzio – njihovu veličanstvenu aroganciju, njihov
ponos i njihovu moć, njihov prezir prema svim drugim rasama, njihove surove, prijeteće oči –
ponad svega mrzio je oči koje su s prijekorom i zlobom gledale na svijet. Kelti su bili okrutni, ali
imali su i čudne trenutke sentimentalnosti i ljubaznosti. U nordijskom sastavu nije postojalo
sentimentalnosti.
Prizor ove terevanke Crni Tulogh doživio je kao šamar, i samo je jedna stvar trebala da ga
posve izludi. A to se dogodilo. Na čelu stola sjedio je Thorfel Lijepi – mlad, zgodan, arogantan,
pun vina i ponosa. Doista je bio lijep, mladi Thorfel. Građom je nalikovao samom Turloghu,
osim što je u svakom slučaju bio krupniji, i tu bi svaka sličnost prestajala. Pošto je Turlogh bio
veoma taman i među tamnim ljudima, Thorfel je bio izuzetno svjetlokos među većinom svijetlih
ljudi. Njegova kosa i brkovi bili su poput fino ispredenog zlata, a njegove svijetlo sive oči
blještale su poput najblještavije svjetlosti. Turlogh je zabijao nokte u svoje dlanove promatrajući
pored njega Moiru O’Brienovu, koja se činila kao da joj nije mjesto ovdje među ogromnim
plavokosim ljudima i kršnim žutokosim ženama. Bila je mala, gotovo krhka, a kosa joj je bila
crna, s nijansama brončanog odsjaja. Ali put joj je bila svijetla kao i njihova, s krasnim ružičastim
nijansama koju većina lijepih žena nema. Pune su usne sada bile bijele od straha i uzmicala je
pred vikom i galamom. Turlogh je vidio kako drhti dok je Thorfel drsko omatao ruku oko nje.
Cijela se dvorana zacrveni pred Turloghovim očima, dok se on tvrdoglavo borio da zadrži
kontrolu.
– Thorfelov je brat, Osric, na desno, – promrmlja samome sebi – na drugoj je strani
Tostig, Danac koji može rasjeći bika popola s onim svojim velikim mačem – tako pričaju. A
