1. Broj a a a
VENSLIF R E D E R I K E Š T O P J
rNf ROJ -.
2.
3. Fređerik Ešton
Inn u zamku llensli
Sunce je bilo na zalasku pa je s
nazubljenog horizonta Čiltern Hila
bacalo blage zrake na, dolinu Ble-
ndi, tako tihu i pustu kao da se ne
nalazi skoro na domaku višemi-
lionskog grada i vrlo blizu širokog
asfaltnog puta, koji preseca Miđl-
seks od Londona ka severozapadu.
Usred mestimićno pošumljene, a
mestimično ukrašene čistim liva
dama i uredjenim stazama Blend)
doline pod kosim zracima zalaze-
ćeg sunca bleštalo je jezerce, kao
da umesto vode ima istopljeno sre
bro. Na istočnoj ivici doline, uz
strmu padinu obraslu šumom i oki
ćenu ponekom u rastinje obraslom
stenom, nalazio se zamak Vensli.
Visoko i staro drveće oko njega, bli
zina strmog stenja, i šume i stare
ograde činili «u da z^mak deh'ie
nekako mračno i tajanstveno. Je
dino u trenutcima zalaska sunca
na vedrom nebu zamak je izranjao
iz tame, ali samo vrlo kratko
vreme, da opet utone u senke šume
i brda iznad njega.
Dva čoveka obučena u bespreko-.
rna večernja odela stajala su na
uzvišenom proplanku iznad doline
na zapadnoj strani. Oni su s divlje
njem posmatrali lepotu prirode ose-
ćajući nepomućeni mir šuma oko
nje.
- Sad mi je jasno zašto su iza
brali ovo mesto — reče mladji ,mu-
škaraa
4. — Požurimo nazad, jer čim sunce
zadje biće nam teško đa stignemo
do kola, a da ne oštetimo odela —
upozori stariji opipavajući svoju
uredno očešljanu sedu kosu.
Bili su to Donald Sikert, slavni
naučnik, poznat i pod nadimkom
Lun,^-kralj ponoći, i najveći živi
boem ^Engleske Alan Kelsej zvani
Londživel.
Pošto predjoše pošumljenu ivicu
brda, pred njima se ukaza povorka
automobila na autoputu.
— Ostaje nam još najmanje tri
sata do otvaranja kluba u dvorcu.
To je dovoljno da mi objasniš ra
zlog poziva da gledamo zalazak su
nca nad Blendi dolinom — reće
Donald Sikert silazeći ka parkira
nom crnom »pakardu«.
— Neophodna mi je čašica do
brog pića. Poteraj kola dve milje
napred, pa čemo biti kod lepog mo
tela. Onda mogu da ti kažem šta me
muči — odgovori Londživel i uzda
hnu.
Lun klimnu glavom, strpljivo se
osm#inu i ' sede za upravljač.
Uskoro se nadjoše u udobnim fote
ljama malog salona uz bar motela.
Ostali gosti su odlazili u restoran,
ili u kafe gde su se ćuli veseh gla
sovi mladeži koja je svraćala
ovamo putujući nekud prvog dana
vikenda, jer bila je subota veće.
Alan Kelsej opipa svoju sedu
kosu, obazrivo osmotri oko sebe i
poće da govori:
— Onaj zamak... Glavna kula 1
utvrdjeni deo zamka izgradjeni su
u doba Čarlsa Prvog Stjuarta, onog
što su ga gradjani i deo plemstva
pogubili šest stotina četrdeset de
vete... Hm! siguran sam da znaš
istoriju, i pokušaj Olivera Kro-
m.vela da učvrsti republiku i svoju
ličnu vlast.
Lun se osmehnu i potvrdno kli
mnu glavom.
— Ali sigurno ne znaš da je Carls
Prvi pomogao svom dvorjaninu
Simonu VensUiu da i/^radi dvorac
s mnc- -1 t" ■! skloništa, kako bi
mogao đa se tamo sakrije u slučajd
nužde. Medjutim, Vensli se pridru
žio onom delu plemstva koje je sa
gradjanima želelo da svrgne Stjua-
rte — nastavljao je Londživel. —
Niko ne zna i nigde nije zapisano
zašto je Lord-protektor Engleske,.
Škotske i Irske, Oliver Kromvel po-.
slao svoje ljude da udave Simona-
Venslija.
— Verovatno je Vensli znao nešto
neprijatno o Kromvelu, pa je bilo
najbolje da nestane - reče Lun.
— Ne... Nije to... Polemika o razlo-’
zima smrti Simona Venslija ne bi
nas nikud dovela. Njegov duh i
sada luta dvorcem, pa bi mogli da
ga upitamo - našali se Londživel. -■
— Znam dosta o istoriji zamka
Vensli. iako nikad nisam bio tamo.
Puno je priča o krvi, zločinima,
izdaji i veličini lordova Venslia —
zamišljeno reče Lun. — Možda su
zato morali i da nestanu. Možda je
zato zamak postao luksuzna ja
zbina u kojoj se skupljaju najmra-
čpiji bogataši Engleske i sveta.
— Da... I ona je tu nestala... —
promrmlja Alan Kelsej.
— Ko je nestao? — upita Lun
Ali Alan Kelsej nije odgovarao.
Bio je zahet nekakvim mislima i
sećanjima, koja su mu čas smrači
vala, a čas ozarivala lice. Uvek spre
man da poštuje takve trenutke kod'
drugih ljudi. Lun i sam zapade u se-
ćanja kako je upoznao prvo pesme
Alana Kelseja. a onda i njega sa
mog. Niko nije znao koliko godina
ima Kelsej, pa mu nadimak pristaje
i objašnjava da je vrlo star, ali neu
ništiv. Londživel'.je bio slavan u Lo
ndonu zbog anegdota i priča 6
njemu, ali malo ko ga je poznavao.
Od javnosti skrivao se često kao Si
roti i zapušteni siarac u pohaba
nom odelu i sa štapom u rući. U
tom štapu skrivao je oštar mač i
ponekad je upadao u tuče i obra
čune. Bio je poznat u Dolini Nila, a
u Tangeru je bio stekao nadimak
1. Loneevai - du^orečan (engleski)
5. Abu LaHa. Stanovao }e u usamljeno}
kući na kraju Kaning Tauna, uz
samu prugu, ali često je mesecima
lutao svetom. Lun ga sada nehoti
čno s toplinom pogleda sećajući se
nekoliko čudnih doživljaja i zajedni
čkih avantura, u kojima se Kelsej
pokazao kao hrabar, veran i drago-
cen prijatelj.
Cutanje prekide sam Kelsej.
- Možda sve to i nije tako, ali
Kad čovek ostari... Ipak verujem da
je Ida govorila istinu... Do đavola,
moram da pričam nekim redom,
jer ti ipak ne čitaš i ljudske misli -
osmehnu se on i dade znak-momku
iza bara da pošalje kelnera s pi
ćem.
- Slušam te, stari barde - oku-
raži ga Lun.
- Ida je bila lepa Francuskinja,
žena izvesnog trgovačkog crva Fe-
rnana Pjetrera.
- Bila?
- Da. bila je... Nije živa već osam
godina. Njen muž se oženio devo-
ikom koja je starija od njegove
kćeri samo dve godine. Taj Fernan
Pjetrer je crv. trgovački, koji se gre
šno 1 masno obogatio. Ali on nije
važan i neka ide do đavola! - Iju-
tito uzviknu Londživel i usne mu
uzdrhtaše.
- Dobro, neka ide do đavola...
Vratimo se toj Idi - reče Lun posle
kratkog ćutanja.
- Putovao sam ovamo-onamo,
ali često bih se vraćao u Pariz. Eh,
Monmartr... Sena,.. Večeri na sli
karskim mansardama... Opet ja
odlutah! Bilo je tako da sam se uvek
vraćao Idi Pjetrer. Ona je bila
prava, velika i istinska moja ljubav.
Pre dvadeset i četiri godine rodila
je kći Fransoaz. Rekla mi je da je
Fransoaz moja... Da, to je rekla u
suzama i ne tražeći ništa sem da to
znam — ispriča Alan Kelsej i opet
je ćutao nekoliko dugih minuta.
- I sad je Fransoaz nestala? —
upita Lun da prekine ćutanje.
- Otkud znaš? Opet pogađaš
mish?! - trže se Kelsej.
~ Ništa ja ne pogađam, nego si
sam rekao »i ona je tu nestala« dok
smo razgovarali o zamku Vensli —
objasni Lun.
- Tačno... Ali ti pogađaš da sam •
mislio na nju kad sam rekao da je
nestala.
- Viđao si je i ona je znala da si
joj otac?
- A, to nikako! Ne bih dozvolio
da sazna... Ne bih mogao da podne
sem... Međutim, stari crv, zlobnik
Fernan Pjetrer zna. Njemu je to Ida
priznala u' nekom trenutku slabo
sti. Kad je pre godinu dana Fra
nsoaz došla da studira ovde u Lo
ndonu, on mi je pisao da pripazim
kao »stari prijatelj porodice«. Da
kle, viđao sam je kao prijatelj poro
dice, a tajno sam je uhodio kao ski
tnica. Utvrdio sam da je odlazila u
zamak Vensli...
- Zašto smatraš da je nestala?
— upita Lun ganut čudnom pričom
starog pesnika.
- Uprava hotela mi se javila. Već
osam dana je nema — odgovori
Londživel ne skrivajući zabrinuti
izraz lica.
- Bio si zavrbovao nekoga da te
obaveštava? — upita Lun.
- Priznajem... Ipak, verujem da
je ona moja kći i želeo sam da
znam šta se događa s'njom.
- Cini mi se da si zabrinut i da
strahuješ od nečega što je moglo da
joj se dogodi — primeti
- Sasvim je tako - potvrdi Lonđ-
živel. — Išao sam u zamak da se ra
spitam. Tamo su mi rekli da takvu
devojku nikad nisu videlL Čak
tvrde da nije -mogla ni da dolazi, jer
nije član kluba. Lopuže! A ja sam li
čno posmatrao kad je ulazila, pa je
čak ostavljala kola na privatni par-
king Džordža Pirsona, koji sada
odbija da ju je ikada video,
- Dakle, ti želiš da posetimo za-
mak i da utvrdimo šta je bilo sa Fra
nsoaz Pjetrer? - upita Lun.
- Tačno. Ovo je njena fotogra
fija, jedina koju imam i koju sam*
joj... Nije videla kad sam je uzeo —
6. odgovori Lonđživel i iz novčanika
izvadi fcrtografiju lepe devojke obu
čene u kupaći kostim i s malim, pro
zirnim suncobranom na glavi.
- Ona je ovde pozirala - pri-
jneti'Lun.
— Da... Iako joj otac daje do
voljno novca, ona je pomalo mane
ken, a ćesto i fotomoc jI. .. Dakle,
nim alo naivna, ali verujem da nije
pokvarena. Jedino smatra, a to mi
je i izričito rekla, da je lepota kapi
tal i da ona ume da troši očev, ali
svoj će da čuva i dobro koristi —
odvrati starac i uzdaiinu.
Ćutali su nekoliko minuta, a
onda krenuše u restoran da veče
rom prekrate vrem e do odlaska u
za mak. .
Medi; članovim a Kluba Vensli vla
dalo je nepisano pravilo da se o
njemu ne govori izvan dvorca i da
se taji pripadnost ovom krugu
»elite« londonskog društva. Prekr
šaj ovog pravila m ogao je da iza
zove isključenje iz kluba, a govorilo
se da su neki čianov! umirali pod
najčudnijim okolnostima. Ipak, broj.
članova kluba brzo ^;e povećavao i
u spisku su se sretala mnoga po
znata im ena političara, umetnika,
bogatih posednika i vlasnika fa
brika. Izgleda da je prvi uslov za
članstvo u klubu bio podubok džep.
jer je pristup koštao osam stotina
funii, a godišnja članarina šest sto
tina: Snobovi su uživali u tome da
se o njim a š«puće da su članovi
Kluba Vensli, gde se u pedeset od
četiri stotine devedeset soba zam ka
igralo rulet, pilo i neobuzdano uži
valo u tronui,nim ljubavnim ve
zama.
Zaniak je stvarno bio pravo malo
naselje. Prvo je bio izgrađen srednji
deo s kulom i glavnom zgradom u
obliku kastla. O va zgrada im ala je
,tri sprata i u nju se stizalo f".n-.o
kroz ulaz ispod kulo. Eila jo oslo
njena na stenu i nepristupkčnu
strminu prem a šumi. Kasnije su
dogradivane zgrade kao krila ta-
kode oslonjene na brdo, pa zato s
dosta nepravilnosti u položaju. Tek
u osdm.naestom veku dogradena su
dva velika, pravougaona krila za
mka, koja su ostavljala kulu uvu
čenu za pet jardi. Tako je ceo za-
mak u osnovi imao izgled velikog i
kosom crtom podvučenog s]ova K,
u čijoj sredini se uzdizala slikovita
kula. Sem četvorospratne kule i
stare trospratne zgrade u sredini,
sve ostale imale su po dva sprata i
visoke krovove s mnoštvom dim
njaka.
Pričalo se da zamak stoji nad pra
vim lavirintorn podzem niii . ho
dnika, koji pojedine 'građevine ve
zuju međusobno, ili sa neispitanim
podrumima, a verovalo se i skrive
nim pećinam a u unutrašnjosti brda
na koja se osianja,o. Međutim, tajna
policijska istraga nije otkrila ništa,
a javna poseta inspektora Skotland
Jarda svodila se na zaključak da su
»zlobne priče proizvod mašte zavid-
Ijivih ljudi i nedoličnog ponašanja
isključenih članova Kluba Vensli«.
Ta istraga bila je povod da m nogi
listovi obnove priče o duhovim a u
dvorcu. To je đopruieio ugledu sa
dašnjeg vlasnika zam ka Džordža
Pirsona »koji čuva m ir duhova«, jer
je i sam plem ić po rođenju, ali to
skriva zbog svojih m odernih shvata-
nja.
O svemu tome razgovarali su
Donald Sikert i Alan Kelsej do tre
nutka kad su ostavili »pakard«
pred zam kom i ušli na glavnu ka
piju ispod kule. Predajući ogrtače i
šešire m orali su diskretno da po-
icažu članske iskaznice »zbog ta-
čnog broja garderobe i eventua
lnog telefonskog poziva«. To nije
činilo smetnju, jer još u Londonu
Kelsej je bio priprem io klupske ka
rte za sebe-pod im,enom Alan He-
ket, a,za Luna na im e Din Kvinton.
- Pri;"tn o veće gospodine He-
ket! Sve naji^i,:,3 Kvi-
7. nton? — zaključi tobožnji majo
rdom, koji se kao slučajno nađe
pred njima.
Oni mu klimnuše glavama u
znak pozdrava i pi^odoše ka veli
kom holu.
— Otkud mu odjednom naša
imena? — šapnu Kelsej kad zasta-
doše. — Članske karte su, istina,
odlično falsifikovane, jex sam imao
i jednu pravu, ali to nije dovoljno da
nas majordom čak i »poznaje«.
— Danas to nije nikakvo čudo.
Momak u garderobi je glasno izgo
vorio naša imena, a majordom ih je
izdalje čuo pomoću nekog radio
uređaja, a mogao je da nas posma-
tra na ekranu kontrolnog televi
zora, jer na ulazu je postavljena tele
vizijska kontrolna kamera - obja
sni Lun mirno.
— Smuči mi se od svih tehničkih
smicalica. Više čoveku ne vredi ni
dobar mač —progunđa Londživel.
, - Mnogo bolji je dobar alan pi
štolj - nasmeja se Lun.
— Je li stvarno istina da alan pi
štolji imaju desetak vrsta fcuršuma,
od kojih neki puštaju otrovni gas,
drugi maglu, treći boju koja se ne
skida i slično? - upita Londživel.
— Desetak više nije- dovoljna reč
za vrstu kuršuma alan pištolja —
odvrati Lun. - Mislim da već po
stoji preko sto vrsta kuršuma, od
zapaljivih do onih od kaliforni-
juma, odnosno atomskih, koji mogu
da razore čitav ovakav zamak.
— I, naravno, takvo čudo i sam
imaš? — šapnu radoznalo starac i
ppgleda Luna nekako iskosa i lu
kavo.
— Nešto slično, ali bolje i prakti
čnije — potvrdi Lun znajući da to
može da razveseli odanog prijate
lja.
Obilazili su holove, salone i ba
rove jedno četvrt sata, a onda Lun
reče:
— Vreme je da se rastanemo.
Tvoj izgled smo tako dobro uredili
da niko ne može da te pozna. Je
dino se trudi da ne zapadneš u ne
prilike, jer bi to moglo da omete
naš plan.
- Ponašaću se kao i svi pstalL
Jedna pristala dama me procenjuje
požudnim pogledom i mislim... —
odvrati Londživel.
- Primetio šam je i ja - prekide
ga Lun. —Ona nema više od četrde
set godina, ali to je dovoljno da
mora sama da lovi, umesto da bude
lovljena.
- Siguran sam da izgledam kao
da mi je manje od pedeset i pet, a
osećam se kao da mi nije pedeset
— smejući se dodade krepki starac
i lakira korakom pođe ka uglu gde
je ona žena sedela sa jednim prili
čno mladim parom.
Lun požuri da pronađe pomoćne
prostorije i kupatilo, jer to je bilo
najbolje ako neko posmatra nje
govo kretanje. Pored toga želeo je
da sa nekoliko prozora osmotri dvo
rišta i krila zamka. Već na početku
utvrdi da klupskih pedeset prosto
rija zauzimaju samo deo kule i gla
vne zgrade i južno novo krilo za
mka. Na kulu se nije moglo izići da
lje od drugog sprata, ali na njen ra
vni krov je vodio lift bez prolaza na
treći i četvrti sprat. Prostor kluba
ograničavala su lepa, okovana
vrata obezbedena modernim bra
vama i čvrstim zasunima, što je
Lun zaključivao po rasporedu ume-
tnički kovanih zakivki. Klub se spu
štao i do podruma, gde je bila sta
rinska pivnica s trupom tamnopu-’
tih igračica i svirača, koji su svirali
cigansku muziku sa kontinenta.
Bilo je teško nabrojati specijalno
sti šest dvorana, desetak salona,
dva restorana, pet manjih barova s
podijumima za igru. tri sobe s rule
tom i mnoštvo soba za »ličnu upo
trebu članova kluba«. Sobe su
imale moderna kupatila i luksuzan
nameštaj, a mogle su da se koriste
za odmor, prenoćište i intimne su
srete.
Dok je sve to Lun neprimetno po-
smatrao i ispitivao, u glavni hol
odmah iza kule u središnoj zgradi
8. uđe visoka i vitka žena riđe kose.
Bila jo obučena u dugu večernju ha
ljinu tariino crvene boje. Oko nje
nog vrata i ruku blistali su skupi
dragulji. Lun je poznade, iako je
bilo prošlo šest godina otkad ju je
prvi put su.oreo. Bila je to jedna od
devojaka koje je oteo trgovcim a
robljem u Africi. Ona njega nije
m ogla’ da prepozna, a ni on nije
znao njeno ime. Zato upita jednog
pripitog mu:;karca ko je tek prido
šla lepotica,
— M ora da ste novi član kluba,
jer inače bi.'^.fo poznavali gospođicu
Iv!>n Bruks. Ona je zvanična veštica
i sigurno će vam predložiti da p ri
stupite njenom krugu obožavalaca
Sotone — odgovori pijani sasvim
dobro skovanim rečenicam a i ode
dalje.
Lun pokuša cja se nekako približi
devojci, jer tek sada mu je bilo va
žno da je upozna. Ime Ivon Bruks
bio je čuo od Londživela. Ona je bila
devojka, ili nevenčana žena vla
snika zam ka Džordža Pirsona. M e
đutim, devojliu opkoliše obožavaoci
i nepredstavljen Lun nije im ao iz
gleda da rr.7.govara sa njom ni u
grupi, a još manje udvoje. Zato on
pooe dalje.
Pošto obiđe sve prostorije kluba
otvorene za posetioce, Lun Z3;ključi
da već pone.što zna o zamku, jer je s
•raznih mes^a kroz prozore osm a
trao građevine. On siđe u pivnicu,
koja se nalazila u podrumu i ugrabi
trenutak da ncprim ećen upadne u
hodnik kojim je posluga do pre-
m ala piće. Nade se među buradim a
i policam a punim poredanih boca
na kojim a je ponegde bilo dovoljno
stare prašine i paučine. U jednom
trenutku začu glasove ispred sebe i
brzo se sa!:ri.
— Kažem va/m i po treći put da je
v r ’o neobi :o da mlada lepotica
k ■.va srg vi iuta d o podrumima,
z ,ika - reče rn iik a ra c snažnim,
a ’ ' prc.nukl'rn r^lasom.
— Prosto Kam rn ' -znala. Priča se
da im a duhova, a ja ih obožavam.
8
Jeza me pođiđe i to me uzbuđuje —
odvrati ženski glas.
- Potrudite se da to ovđe činite
poslednji put. Verujte mi, gospo
đice. .. — reče promukli muškarac i
zastađe.
- Dora Gilson - reče devojka.
- Dakle, gospođice Gilson, ho
ćemo Ii se složiti da ne tumarate pđ
zamku ta.mo gde je zabranjeno? —,
upita muškarac.
- Obećanja dajem samo ljudima
koje poznajem — reče Dora Gilson.
Lun oprezno pođe k jednom,
stubu i odatle ugleda ono dvoje^,
Behu se zaustavili pod prašnjavom'
golom sijalicom, ali ipak je mogao,
dobro da ih vidi.
- Dakle, trebalo bi da vam se’
predstavim?... Neka bude - reč^,
muškarac. - Zovem se Džordž Pi-
rson i vlasnik sam zamka.
- Oh! - uskliknu Dora Gilson^'
- Pa to je božanstveno! Sad mi nijie
žao što sam lutala po podrumu. Učl-,.
nite mi jednu milost.
- Tek ste čuli moje ime, a već
imate želje - jirimeti Pirson i odn^-S
kud izvuče lulu, pa poče da je
bija đuvanom.
- Biću vaš dužnik, ako mi poka
žete dvorac — uzbuđeno reče devoj
ka. ' «■
- Sada, usred noći?! - začudi se
Pirson. - Pa ni ja se ne bih usudiš"
da tako obilazim zamak.
- Ali ja vas molim! Učinite mi to.
Sta može da nam se desi? ' '
- Možda ne meni, ali vama...
- Ne razumem. Pa biću pored
vas. -i ' :
- Baš zato. Noć, a vi izazocho .'
lepa devojka... Zgrabiću vas u n ^ ;
koj tajnoj sobi... ‘
- Kažu da ste vi plemić i džentl
men. Da li lažu? . .
- Lažu, budale. Ja sam samo -P<3-V
slovan čovek. Zamak sam kupio.^
trećinu prve vrednosti i otvorio
klub. Posao ide dobro. Uz sve to
sam oprezan i zbližavam se sarno s
devojkama o kojima sve znam. ?A ,
sada se čistite! - odgovori DžiirM
9. Pirson 1 jednom rukom zgrabi
devojku za rame i okrenu je tako
da se ona nađe ledirna okrenuta k
njemu, a licem ka prolazu u pi
vnicu.
On je tada udari dlanom po straž
njici tako da zvuk odjeknu sve do
pivnice.
' — Uh! Pa to me peče i boli, pro
kleti grubijane! — uzviknu devojka
i otrča nekoliko koraka, a onda
stade.
Gledala je osmehnutog muška
rca, koji je lulom milovao svoje
čvrste usne.
— Možda biste ipak hteli da mi
ifekom drugom prilikom pokažete
dvorac? — upita zatim.
' Možda — odvrati muškarac i
pode za njom, ali ona pobeže.
“ Susrete jednog snažnog momka
u radnoj kecelji, koji je nosio osred-
i^e bure kao da je igraćka..On ju je
zapanjeno gledao, a kad vide Pi-
ftona u očima mu blesnu strah.
— Proklete lenštine, opet ste ost-
ai^ili prolaz otvoren da po podrumu
listaju i radoznale devojke! Poka^
začu ja vama! — uzviknu Pirson i
p:pđe čoveku s buretom.
,^ ć u se šamar, ali čovek je još
uvek čvrsto držao bure.
j ;- Neće se više dogoditi, gospo-
— reče tiho i spusti bure.
Pirson iziđe ka pivnici, a momak
pj^uri za njim i zaključa vrata spre
mišta. Lun je sada bio sam u po
drumu i pođe tamo otkuda mora da
stigao Džordž Pirson. Osvetljava-
jući tle malom ali snažnom lampi
com Lun je u prašini nalazio tra
gove nogu. To ga dovede do jednog
dugog i vlažnog hodnika, koji se
za^vršavao grubom metalnom reše
tkom. iza koje su se videla prilično
nova. teška i okovana hrastova
vrata. Lun zagleda veliki lokot na
rešetki i prepoznade rad umetni-
bravara Slima Kona. Trebalo
je 'biti učenik najboljeg bravara
Engleske, pa otvoriti njegov lokot
bez nasilja. Lun je još pre skoro pe-
tnaeist godina baš od Kona dobio
najvažnija znanja o'bravama, i sefo
vima. Zato mu nije trebc;' ) h'nogo
da svojim univerzalnim I ijiičem
nađe razmere i otvori lokot. Brava
na vratima je bila čvrsta i vrlo
skupa, ali ipak je bila serijske proi-
z-^odnje, pa je Lunu trebalo manje
od tri minute da je otključa u potpu
noj tišini. Pošto je zaključa za so
bom kao i lokot na rešetci. Lun oslu-
šnu. Odnekud je dopiralo hučanje,
kao da u blizini teče neki potok.
Onda dopreše neki glasovi i začu
se krik bola, pa se sve opet utiša.
Uski hodnik ga dovede pred je
dno kameno stepenište okrpljeno
nalivenim betonom. On se popne i
nađe se pred daščanom pregra
dom. Nije mu bilo teško da otkrije
mehanizam koji je otvarao us!-.a
vratašca podignuta pod visokom
tavanicom. Obično se.mis'i da su
tajni prolazi u podu, ili na dnu zida.
Međutim, ovaj je bio smešten tako
da se do njega dolazilo samo po
moću pokretnih lestvica. Lun ili u
mraku opipa i zaključi da stoje
pred policama velike biblioteke.
Sama vratašca bila su deo police
zajedno s knjigama. Tek sada Lun
upali lampicu. Izbočeni zid s neko
liko skupih slika zatvarao mu je vi
dik. On osmotri umetnički izrađene
lestvice za biblioteku obložene crve
nom kožom i gumenim nogostu
pima, pa siđe niz njih i nađe se na
mestu odakle je mogao da sagleda
celu biblioteku dugu najmanje pe
tnaest i široku deset jardL
Iako je imao čvrste nerve, Lun se
trže i zbunjeno zastade. Na pet ja-
rdi od njega u širokoj naslonjači
obloženoj takode crvenom kožom
sedeo je sedi Japanac u crnom
odelu. Imao je naočari i kroz njih je
gledao ukočenim pogledom. Ruke
je držao nepomične i opružene po
širokim naslonima fotelje.
— Jesam li vas uznemirio? -
upita Lun ne dosetivši se ničeg dru
gog. ;
Japanac nije odgovarao i Lun
priđe dovratku i upali svetio opre-
10. ztlu pnzeci iif svHKi eventualni po
kret ćoveka u fotelji Ovaj je samo
ćuteći zurio i pod svetlom je ne
kako ćudno izgledao J.un mu priđe
i osm otri ga izbliza,
— M rtav je! - uzviknu neko i
Lun se trže.
Nađe se pred cevi automatskog
pištolja u nečijoj ruci. Lice čoveka
nije stigao da vidi, a u glavi mu ne
što eksplodira i on se srući pored
fotelje m rtvog Japanca.
II
U jednom kupatilu Kluba Vensli
D žef Harvej pregleda odelo, očisti
prašinu s levog rukava i oba ra
mena, začešlja kosu i vesto se s obe
noge posluži prostirkom da očisti
cipele. Odmah zatim on iziđe u ho
dnik i prođe holom, a onda se pope
na galeriju s koje je m ogao da
osm otri one koji su prelazili iz je
dne dvorane u 'drugu ili se peli ste
peništem ka sobama i salonim a
Bio je zamišljen i iznenađeno se
trže kada ga neko lupnu po mišici
“ Kako je svet m ali' - uskliknu
ženski glas. - Glavom i rasečenom
bradom nikp drugi no D žef Harvej
- Ti ovde? ' Dora, pobogu, pa ovo
je najopasnije mesto u Engleskoj za
jednu čednu devojčicu Šta radiš u
ovoj jazbini? - brzo izgovori H a
rvej i ne pokušavajući da sakrije
divljenje koje je blistalo u njegovim
očima.
- Eto, pokušavam da se zabav
ljam - odgovori devojka - Tražim
kakvog bogatog snoba da ga olak
šam za koju stotinu ili- hiljadu funti.
- Pa to je kažnjivo, dete! Koliko
se sećam ti si upisala pravo baš
kad sam ja diplom irao M islim da
sam od te noći zaljubljen u tebe
Sanjam te, bebice, skoro svake noći
- Baš si pokvaren, D žefe' Pa
noću nikad ne oblačim košulju za
spavanje.
, - Spavaš li u haljini, ili ogrtaču'?
- Ti bi to m orao da znaš. pokva-
10
renjare - smejuči se reče devojka <
obesi mu se o ruku
On je povede u ugao velikog sa
lona, naruči piće i njih dvoje počeše
razgovor. Naravno, povrveše pita
nja. Oboje u istom trenutku su pi
tali ponovo zašto je ono drugo ovde.
pa se nasmejaše, a Dora Gilson
reče:
- Prvo kaži ti, Džefe Propalica si
i lažljivac, ali ja ti ipak verujern.
- Imam jedan detektivski posao
- poče Džef.
- Ne laži, dragi. Bio si advokat,
pa policajac i na kraju pisac lakih
romana. Naravno, propali advokat,
propali policajac i...
Ono pisac je samo za javnost
- prekide je Harvej - Istina, moji
romani se dobro prodaju i izdavač
me saleće da pišem i dalje. Među
tim, pisanje zahteva usamljenost 1
rad, a to nije za mene
- Pa čime se stvarno baviš? -
upita devojka i osloni laktove na
kolena pridržavajući njima lice pri
maknuto bliže Harveju.
- Ja sam tajni privatni detektiv
Bavim se jedino nestalim osobama,
za čije pronalaženje je neko. spre
man da dobro plati.
- Je li to istina"?
- Tebe ne lažem, jer ne vredi. .
- Pa i ja nekoga tražim i spre
mna sam da platim...
- Prihvatam, ali pod uslovom da
novac preračunamo u poljupce,
- Kako mishš da se kotira jedan
moj poljubac?
- Deset funti obični, a sto onaj
kad si spremna za spavanje
- Da ne precenjuješ? Pa ti ne bi
mnogo zaradio.
- Nisam jeftin detektiv. Usluge,
troškovi, premija, specijalni uslovi.
opasnosti, štete... Naračunao bih ja
toga dosta.
- Prihvatam. Džefe' •- uskliknu
devojka.
- Koga treba da nađem?
- Nisi nikad video tu devojku
Ona me je uvela u ovo društvo i obe-
zbedila upis bez plaćanja, jer )ep9
11. devojke tajno mogu đa postanu čla
nice kluba bez upisnine i godišnje
članarine.
- Dakle, tako... Ko je ta lepo-
tica?
- Zove se Fransoaz Pjetrer. Ona
ie. .
- Pjetrer?! Pa to je da sviStiem
od muke! Nema ništa od zarađenih
poljubaca, jer mi morat ne dozvo
ljava.
- Ne razumem te, momče. Je li
odjednom došla strašna inflacija
mojih poljubaca?
- Ne, draga, pobogu! Ipak ne
mogu... Već sam jblaćen da nađem
malu Francuskinju.
- Ko te je angažovao? - ozbiljno
upita devojka.
- Njen otac, Fernan Pjetrer -
skoro šapatom odgovori Džef Ha-
rvej.
- Otkud da naiđe baš na tebe?
- Postoji detektivska agencija
Carlija Pipćina. Desilo se da sam
dobroćudnom detektivu ponešto
pomogao. On je sada slavan i pretr
pan poslovima, pa je Pjetrera upu
tio k meni — objasni tajni detektiv
Harvej.
- To je onaj Pipčin što se spomi
nje kao prijatelj Luna. kralja po
noći? - upita Dora Gibson.
Harvej potvrdno klimnu glavom.
■- Čini mi se da si na početku
našeg razgovora naglasio da si ta
jni detektiv. Šta znači ono »tajni«?
- pitala je ona dalje.
- Pa... mogla bi i sama da pogo
diš.
- Je li to zato što nemaš dozvolu
za rad?
Harvej opet potvrdi klimanjem
glave.
- Nije baš dobro za tebe - zak
ljuči devojka. - Kao »tajni« dete
ktiv ne sklapaš sporazume i ugo
vore i sigurnos't naplate dovodi se u
pitanje.
- Ali ne i egzistencija. Udaj se za
mene, pa ćeš da vidiš. Uvek uzi
mam predujam
- Tražiš li ga >od mene?
“ Ođ tebe ga molim. Uzeću ključ
jedne sobe, pa možemo na miru da
porazgovaramo i da sredimo to
oko mog honorara - predloži Ha-
rvej.
- Ali pre koji minut rekao si da
ti moral ne dozvoljava, jer si plaćen
da nađeš Fransoaz Pjetrer — odv-
rati devojka ustajući.
- Ali mogući su dodatni zahtevi i
tako... Ne ostavljaj me samog, jer
večeras se plašim duhova u ovom
strašnom zamku.
- Dobro, maleni, vodi me! —odlu
čno zaključi devojka i namesti se
tako da je on uzme pod ruku.
Alan Kelsej ]e uzalud počinjao
razgovore s nepoznatim članovima
kluba i kao slučajno pominjao Fra
nsoaz Pjetrer, ali nije saznao ništa
0 devojci koja je bila njegova kćL
Samo jedan muškarac se duže
zadrža s njim u razgovoru. Pokazao
je interesovanje za starca i na
kraju mu predloži da podu u mali
salon na spratu, jer tamo treba da
služi jedan kelner koji mnogo zna.
- Vrlo ste ljubazni - reče Kelsej.
- Voleo bih da znam i vaše ime.
1 - Zovem se Kornel Sas - odgo-
vori muškarac posle kratkog ćuta-
nja u toku koga kao da je razmiš
ljao da li da kaže svoje ime nepozna
tom starcu.
Jedan kelner im donese piće. ali
Sas reče da to nije onaj što mnogo
zna. U jednom trenutku Sas pozva
Londživela do malo otškrinute za-
vese i reče:
- Pogredajte! Varaju li me oči. ili
neko ide po strmom krovu onog
dela zamka tamo uz brdo?
Londživel nije video ništa i uza-
lud se trudio da pogledom prodre
do krova, pa na kraju reče:
- Izgleda da vi imate dobre oči,
iako nosite naočari, jer ja u naraku
ne vidim ni krov.
11
12. Kad se vratiše do stola, Lonđživel
uze svoju ćašu i sumnjičavo je
osmotri, jer činilo mu se da u njoj
sada ima više viskija. Stara je
istina da ljubitelj dobre kapljice u
svakom trenutku zna koliko pića
mu je ostalo u čaši, pa čak i kada je
prilično popio.
- Zar nešto nije u redu s vašim
pićem? - upita Sas.
- Čudno... Mislim da sam je
ispio za dve trećine, a sada ima više
od pola - odgovori Lonđživel.
- Možda je kelner popravljao sto
dok smo bili kod prozora, pa je za-
menio čaše, jer ja sam svoju popio
manje od polovine — reče Sas. —
Međutim, vi ste u dobrom zdravlju,
a ni ja se ne žalim, pa nema smetnji
i da nam se čaše zamene.
- Ja to tek onako... Znate, usam
ljen čovek koji voli da popije koju
čašicu više, navikne da se bavi svo
jom čašom i pićem - reče Londži-
vel i otpi dobar gutljaj da pokaže
kako mu ne smeta ako je iz iste
čaše pio i njegov novi poznanik, što
je bio znak želje za jačim prijateljst
vom.
Malo kasnije on oseti da mu se
vidik skraćuje i da sve oko njega
postaje čudno i nejasno. Oseti da ga
Sas vuče za ruku i pridržava na
putu k vratima i dalje nekim hodni
kom, koji se ljuljao i čiji zidovi su se
čas odmicali kao u beskraj, a čas
približavali da se Lonđživel čudio
kako ga ne smrskaju.
Kad se osvestio, oseti da leži u
krevetu i da je svučen. Opipa oko
sebe u mraku i dodirnu nešto od
čega trže ruku. Pipao je na drugoj
strani i dotače nekakav orman. pa
ustade i pode duž zida. Konačno se
nađe kod nekih vrata i napipa do
vratak. Prstima potraži dalje i nađe
prekidač. Kad svetio blesnn on za
žmire. jer ga je nešto bockalo u
očima. Samo nazirući pođe nazad k
širokom krevetu iznad koga su se
dizali izrezbareni stubovi okićeni
svilenim baldahinom.
Kad je mogao bolje da vidi, prl-
meti da na desnoj polovini kreveta
neko leži. Ispod svilenog ukrasnog
pokrivača virila je riđa kosa, očito
veštaćki obojena. Lonđživel pomaće
pokrivač i polako ga spusti niže
tako da lice devojke koju beše ugle>
dao ostade otkriveno. Mrtve oči su
čudno zurile kao da zadržavaju
užas trenutka. Usne su joj bile mo-
dre, a na vratu su bili jasni tragovi
davljenja
Lonđživel je brzo opipa i 2aklju6i
da je mrtva, pa već sasvim otrež-
njen potraži svoju odeću. Ugleda je
razbacanu po sobi. Tek sada je vi
deo nered u luksuzno opremljenoj
prostoriji. Jedna ženska torbica na
lazila se u uglu otvorena i pored
svog ranijeg sadržaja. Očito je neko
bio sve bacio na pod tražeći neštb u
žurbi. Lonđživel pruži ruku i podiže
predmet od bele kože i zaključi da
je to futrolica za dokumente. Po
gleda u njega i izvuče prvo vozačkiji
dozvolu. Pročita ime: Fani Majers.
Baš u tom trenutku začuše se gla
sovi pred vratima i on baci na isto
mesto futrolicu s vozačkom dozvo
lom, pa brzo pokupi delove Sv6j6
odeće i sjuri se u kupatilo. Tamo «e
u žurbi oblačio misleći samo o
tome kako se dogodilo to da se
nađe uz mrtvu devojku. Da li je bio
toliko pijan da ne zna šta je radio^
- Podigni ruku 1zakuni se, Džefe
Harveju! - reče Dora Gilson pred
vratima
- Kunem se... Kaži samo joS na
šta - smejući se odvrati Harvej
podižući ruku kao pred zakletvu
posle koje treba da se prekrsti.
- Kunem se da neću dosađi
vati. ..
- Kunem se da neću dosađivati
- ponovi Harvej.
- ... I da neću pribeći nikakvom
nasilju - nastavi Dora Gilson.
13. Harvej ponovi taj đeo zakletve, a
onda stavi ključ u bravu vrata i
hteda da ga okrene, ali nije uspe-
vao. Zato pritisnu ručicu brave i
vrata se otvoriše. Ne gledajući unu
tra Harvej povuče Doru za sobom i
žalupi vrata, ali ona kriknu:
- Ne! Tamo ima neko!'
Tek tada Harvej htede da se po
vuče, ali položaj usnule devojke mu
se učini čudan i cn pođe malo bliže.
Sad je lepo video da je mrtva.
- Ovde je izvršen zločin - reče
.Harvej. Plašim se da ćemo imati
jgomilu neprilika.
Baš u tom trenutku se naglo otvo-
rlše Vrata kupatila A oni ugledaše
razbarušenog čoveka sede kose,
koji je beše spustio niz ćelo tako da
su mu videli samo deo lica. Harvej
jurnu da ga uhvati, ali mu ruka
klonu od udarca nekim teškim pre
dmetom. Kelsej beše odvalio po
dužu cev od tuša, pa se služio njom
itao mačem.
.. V- fJazad, ubiću! — viknu on i za
lupi vrata za sobom.
Kad Harvej stiže da pogleda, u
tlOdniku više nije bilo ni traga.
- Sreća je da smo bili zajedno -
reče Dora Gilson.
Uvek se drži mene - reče Ha
rvej brzo osmatrajući sobu.
- Da sam se držala dalje, ne bih
sada bila u sosu pored leša zadav
ljene devojke — odvrati Dora to
bože Ijutito. — Da je nisi ti udavio?'
- Pa videla si onog sedog
ubicu...
- To je bio duh, jer inače bi ga ti
uhvatio.
- A modrica preko moje ruke?
Skoro mi je slomio podlakticu. Još
ne mogu da je pokrenem.
' ,r- Hajdemo^ napolje. Treba da
javimo upravi i pozovemo policiju
— predloži devojka i ne čekajući
Harveja iziđe u hodnik.
On požuri za njom, ponovo stavi
klftič u bravu i htede da zaključa.
- Ostavi sve kako je bilo. Zašto
bi zaključavao? - reče Dora. .
On sleže ramenima i sve ostavi
kako je bilo. Njih dvoje požuriše
prema prizemlju i pođoše ka izlazu,
blizu kojeg je bio kratki hodnik
do vrata klubskog biroa.
Jednom omalenom i ćopavom
čoveku rekoše da žele nekoga od
važnih ljudi iz uprave kluba.
— Ali zašto, gospodine? Prvo mo
ram da znam koliko je opravdan
vaš zahtev — reče čovečuljak tru
deći se da licu da što uslužniji izraz.
— Do đavola, čoveče, pa,gore je
udavljena jedna devojka u sobi
koju sam ja dobio! - uzviknu Ha
rvej.
Čovečuljak se osvrnu kao da pro-
verava je li ko čuo tu kobnu vept, a
onda brzo reče:
— Pođite za mnom. U kojoj sobi
ste našli leš?
— U sobi trideset sedam - odv
rati Harvej.
— O. pa to je ta soba. Uvek neko
tamo vidi leševe. Izgleda da mračne
šale duhova ne prestaju - reče čo
večuljak i pokuca ,na jedna vrata,
koja se otvoriše tek kad on doviknu
ko želi da uđe.
Kad uđoše nisu nikog videli, jer
to je bila -prava luksuzno name-
štena dvorana s pet salonskih gar
nitura i dva stola za kartanje, Je
dan pomoćni zid zaklanjao je tre
ćinu dvorane i oni videše kako
otuda izidoše dva muškarca i jedna
žena. Čovečuljak brzo izbrblja šta
se dogodilo govoreći upadljivim sa-
skim dijalektom.
— Prvo da se upoznamo — mirno
reče visoki i snažni muškarac, koji
je Doru Gilson neodoljivo podsećao
na Entoni Kvina, čak i svojim pro
muklim glasom - Ja sam Džordž
Pirson, a ovo je gospođa Glorija Ber-
kli, stalni inspektor kluba. Na
kraju, tu je i naš glavni menadžer i
moj pomoćnik Roj Braun.
— Ja sam Džef Harvej, a ovo je ...
moja koleginica Dora Gilson - ne
hotično reče Harvej i već se pokaja
zbog davanja pravih imena.
13
14. Pirson đađe znak čovečuljku đa
iziđe, a onda pozva dvoje pridošlih
da sednu.
- Nemamo vremena za to -
usprotivi se Harvej. - Gore je
mrtva... udavljena devojka. Poči
njen je zločin i treba da pozovemo
policiju.
— Jeste li je vi ubili, gospodine
Harvej? - upita Glorija Berkli.
Tek sada je Harvej bolje osmotri.
Imala je blizu četrdeset godina, ve
like grudi koje je neštedimice izla
gala okićene dragim kamenjem i
uokvirene prostranim izrezom ha
ljine. Njena platinasta boja kose
mogla je da prikrije i sede vlasi, ali
njeno lice je bilo još sasvim bez
bora i lepo s ukrasom punih, senzu
alnih usana.
— Ne. gospođo? Nisam je ubio,
nego želimo da prijavimo ubistvo
— prvo Ijutito. a onda stišavajući se
pod pogledom Glorije Berkli reče
Harvej.
- Onda nema razloga za žurbu.
Mrtvi ne beže. a ubica je sigurno
već odmaglio - reče ona.
- U kojoj sobi ste našli udav-
Ijenu devojku? - upita Dordž Pi
rson pošto sedoše u duboke fotelje.
- Evo ključ... To je soba trideset
sedam — odgovori Harvej.
— O. u trideset sedam! — uskli-
knu glavni menadžer Roj Braun i
tobože nejbrimetno namignu vla
sniku i Gloriji Berkli. - To je već
po stoti put.
- Po stoti put?? - zapanjeno us-
kliknu Dora Gilson.
— Da. uvek kažu da je leš u toj
sobi. Čak smo neko vreme bili isk
ljučili iz upotrebe tu sobu. ali veče
ras je puno gostiju — reče Roj
Braun.
Dora Gilson oseti neku odbojnost
prema tom elegantno obučenom,
stasitom i lepog lica čoveku. Zato
ga bolje osmotri. Sve na njemu bilo
je prvorazredno i korektno. Samo
lukovi obrva i nešto u očima otkri
vali su pomalo zagonetan karakter.
— Počnimo ispočetka — prekide
ih Džordž Pirson.
14
Harve} pokuša brzo da ispriča
šta se dogodilo, ali su to usporavali
pitanjima. Konačno Glorija Berkli
ih za,moli da pokažu klubske karte.
Ustanovi da je ona Dore Gilson
prava, ali da Harvej ima falsifiko-
vanu.
— Niste jedini koji to čini da bi
dospeo u ovo divno društvo, a da
Izbegne visoku upisninu - smeška-
jući se reče ona 1 vrati mu kartu
kao da je prava.
— Mislim da je važno da utvr
dimo šta se dogidilo. Pplicija nem&,
razumevanja za ovakve propuste...
Ja sam pravnik i znam to vrlo do
bro - reče Dora Gilson.
— O, svakako, gospođice Gilson
— reče Roj Braun. — Samo da prvo
utvrdimo šta se zapravo dogodilp.
Ne želimo da ispadnemo površni, i
da štampi damo mogućnost da
nam se podsmeva. Mi smo trn "u
oku londonskim klubovima, jer pp-
sećuje nas najekskluzivnije
društvo. Već su pokušali da isplei^
intrige o ubistvima, razvratu, nedo
zvoljenoj kocki i stotinu sličnih stra
hota. Sami ste videli da je kod pas
sve u najlepšem redu...
— Sem onog leša gore - prekide
ga Dora Gilson.
— Pa da diskretno pogledamo tu
sobu — reče vlasnik dvorca i kluba
Džordž Pirson. - Pozvaćemo klubs-
kog detektiva s pomoćnikom. O a je
u neku ruku zastupnik policije, a
mislim i da vrlo dobro sarađuje sa
Skotland Jardom.
Odmah zatim on pozva neki broj
1uz tuce šala nekome saopšti da je
neko »opet video leš u sobi trideset
sedam« i da zbog mira tih gostiju
treba zajedno da pogledaja
Potraja više od pet minuta dok
stiže mladolik, ali prosed čovek,
koji je očito imao dobro izrađenu
periku na temenu. Sa njim stiže
tamnoput mladić s bradicom i ine-
ksikanskim brkovima, čija razbaru
šena kosa je poskakivala pri svs^
kom pokreta Prvoga Pirson preds
tavi kao hotelskog detektiva Ju-
15. džina Baseta. a drugog kao njego
vog »momka« Edvina Smita.
Svi zajedno pođoše do sobe tride
set i sedam. Prvi je koračao Judžin
Baset i on pritisnu ručicu brave.
Vrata se otvoriše i on upali svetio.
Džef Harvej i Dora Gllson progu
raše se napred da opet vide ono od
čega su tako brzo pobegli, ali zapa-
.njeno zastadoše. Džordž Pirson i
„njegov službenik Braun čavrljali su
nešto s Glorijom Berkli kao da su
„odavno sigurni da u sobi nema ni-
„^ta neobično.
- Ovo je nemoguće! Neko je
pdneo leš i sve spremio - reču Ha-
rvej. ^
, - Opet niste prvi izmislili takvu
;ivrdnju. Pre dva meseca jedan pi
jani par je video isto, ali oni nisu
bili mudri da prvo nas obaveste,
nego su pobegli i uzbunili policiju
‘ - smejući se reče Roj Braun.
'■ - I šta je policija učinila? -
'upita Harvej.
- Jedan inspektor je morao da
pam se izvini - odvrati Rodžer Pi
rson i bez reći napusti mesto na
liom su stajali.
~ Savetujem vam da se istre-
2nite i što pre napustite klub ~ ša
pnu Glorija Berkli Džefu Harveju.
- Želim vam sve najbolje, jer me
neodoljivo potsećate na mog ljubim
ca Olivera Rida. Ćak imate i ožiljke
od leve vilice do usta, baš kao sla
vni glumac.
~ Gospođo, nisu mi potrebni sa-
v6ti... Ipak tvrdim da je tu ležala
udavljena devojka. Bolje bi bilo... -
odvrati Harvej.
- Ovaj zamak je čudan. Zaista
počinjem da verujem u duhove, Si
gurno je baš u toj sobi pre nekih
dva veka udavljena neka dama ~
uzdahnu žena 1 ode za Braunom,
koji je već sledio Pirsona.
- Nađimo neko mesto tamo gde
ima dosta sveta, pa da porazgova-
rarno o svemu i da se sredimo -
predloži Harvej.
Devojka klimnu potvrdno gla
vom. Međutim, klupski detektiv Ba-
set im priđe i reče;
~ Najbolje je da napustite khib.
Otpratiću vas do vaših kola.
- To je najbolje... Međutim, mi-
slim da bi jedan razgovor nas dvo
jice negde nasamo bio vrlo-kori-
stan - šapnu mu Harvej i diskre-
tno pruži svežnjić krupnih novča
nica od po dvadeset funti.
Detektiv ih uze videći nežnu ljubi
častu boju dvadesetica, a onda gla
sno reče:
- Dami može da pravi društvo
moj pomoćnik, gospodin Smit —
Hvala, ali ja moram da se odmorim
i malo osvežim u kupatilu. Čekaću
te. Džefe, u salonu za koncerte.
“Tamo večeras svira slavni Bob Še-
ring.
- Klavir? - upita nasurnice Ha
rvej.
- Zaboga, Džefe, pa Šering je sla
vni violinista! - smejući se odvrati
devojka i ode lakim korakom i gra
ciozno držeći vitko telo.
Basetov pomoćnik uđe u sobu tri
deset i sedam, a klubski detektiv
povede Harveja ka drugom spratu i
sve do jednog stepeništa. Tamo su
opet bila okovana vrata, koja su
značila granicu prostora kluba. Ba
set ih otključa i pozva Harveja da
ga prati. Nađoše se u kratkom ho
dniku, popeše se uskim kamenim
stepeništem i nađoše se prfed širo
kim vratima, koja pod rukom klubs-
kog detektiva kliznuše šinama. On
uz dovratak nađe prekidač i slabo
svetio obasja veliku dvoranu za ve-
žbanje. Bio je tu i ring za boksova-
nje, oko koga su bili džakovi i ure
đaji za bokserske vežbe. Dalje su
bile atletske sprave i strunjače.
r Tamo je meko i ugodno - reče
Baset i pokaza kutak sa tri fotelje
prekrivene nepromočivim platnom.
- Ovde sada niko ne može da
naiđe, niti da nas čuje. Mogli bismo
i da urlamo.
- Izvrsno! - potvrdi Harvej i u
skokovima stiže do jednog vratila.
Izvede na njemu jednu vežbu i
skoči na pod, a onda sede u fotelju
naspram Baseta Ovaj ga je posma-
15
16. trao ćuleći i pipkajući svoju lažnu
kosu.
- Dakle, novac volite - reče Ha-,
rvej.
— Zavisi... Lako i bez rizika zara
đen volim - potvrdi Judžin Baset i
oči mu lukavo blasnuše.
- Kupujem dobru inform aciju i
plaćam bez i malo škrtosti - p re
dloži Harvej.
— O čemu se radi i koliko pla
ćate? - upita Baset.
— Plaćam koliko treba... čak i
pet stotina funti, ako je korisna oba-
vest. M oram da nađem jednu devo-
jku — odgovori Harvej. -
- Ko je ta cura?
- Francuskinja... Zove se Fran-
sbaz Pjetrer. Zadnji put je viđena
ovde.
— Nikad nisam čuo o toj devojci.
• - Bila je član kluba, a učlanila je
i Doru Gilson.
- Ništa ne znam ...
— Pet stotina su lepa svotica!
— Posao me ne interesuje. K reni
m o! - zaključi Baset i ruka 'mu
pode pod sako.
A li tada se Harvej baci napred i
silnim udarcem pogodi Basetovu
bradu.. Ponovo zamahnu i pogodi
ga u uho i pesnica skliznu tako da
napola 'odlepi periku s detektivo-
vog temena, pa je to davalo jezivu
sliku kao da mu je načeo skalp, jer
koža beše razderana i krv oboji deo
m astiksom nam azanog glatkog
temena.
N a kraju Harvej ote pištolj, koga
Baset beše napola izvukao.
- G ovori momče, ako ne želiš da
ti stvarno skinem skalp, a ne samo
kom ad perike - zaijreti Harvej
kad vide da Baset ustaje.
- Zašto ste me napali?... Ja ne
znam ništa o toj devojci — reče Ba
set.
U darac ga pogodi pravo u usta i
on pijunu krv.
— Govori, prokleti gade! Gde je
Fransoaz Pjetrer? - vikao je Hrvej.
Baset ga je samo tupo i 4S
m ržnjom gledao. Oči su mu. kolu
16
tale i ljuljao se pridržavajući se za
naslon fotelje. Harvej ga je uzalud
metodično tukao i pokušavao da ga
natera da govori, ali ovaj je trpeo ’i
ćutao. Tek sada Džef Harvej shvati
da je pogrešio, ali bilo je dockan.
Kad htede da se okrene i napusti
pretučenog Judžina Baseta, nađe se
pred cevima pištolja dva Surova
momka.
- Pobogu, šefe, šta je to učinio od
vas? Cim smo shvatili da vas je na
pao, potrčali smo što smo najbrže
mogli - reče jedan od njih.
— Ima moj pištolj — opomenu ih
Baset i spusti se prvo na kolena, a
onda se svali među fotelje.
Držeći podignute ruke Harvej je
procenjivao šanse ako napadne
dva naoružana momka i htede đa
se okrene 1 vidi šta se čuje iza
njega, ali stiže samo da malo is
krene glavu. Tada ga pogodi uda
rac od koga pade kao pokošen.
Dora Gilson se beše vratila iz
kupatila i zauzela mesto u salonu
za koncerte, ali tada do nje sede
Edvin Smit. tamnoputi pomoćnik
klubskog detektiva i tiho joj šapnu:
- Ipak je pronađen leš, ali u
broju trideset i osam. Pločice s bro
jevima su pokretne i možda ih je
nako zamenio. Obavestili smo poli
ciju i čekamo da stigne. Gospodin
Harvej i moj šef vas mole da do
đete.
I - Hajdemo - odvrati Dora Gil
son i ustade.
Uskoro je momak povede jednim
hodnikom, na kraju koga mu se pri
druži jedan od dvojice napadača
koji su savladali Harveja. On je
držao pištolj u ruci i devojka ustu
knu ali je Smit uze pod ruku i reče;
- Bilo bi glupo da se opirete.
Mogli bismo da vas povredimo i da
vam unakazimo lice. Najbolje je da
budete poslušni.
- Gde je Džef? - upita ona prili
čno mirno.
17. - Vodim o te k njemu, curo -
reče ćovek s pištoljem i njime joj
pokaza da ide pred njim,
U jednoj skoro sasvim praznoj
sobi vezaše joj ruke i pokriše lice
nekakvom grubom navlakom, a
onda je povedoše dalje. Kad sta
doše, Smit joj skide kapuljaču i
odveza ruke, a onda izide. Teška
vrata lupnuše pre nego što devojka
stiže da sve vidi.
N a izguljenom starinskom kre
vetu ležao je Džef Harvej bled i okr
vavljen. Ona pom isli da je m rtav i
pritrća, ali ustanovi da prilično m i
rno diše i dade se na posao da ga
osvesti. Pregleda prostoriju i nade
napuklo vedro od žute plastike do
pola napunjeno vodom. Osećao se
sm rad i ona u uglu otkri otvor koji
m ora da je služio za sve potrebe za
točenika. Prozora nije bilo, a reše
tka na tavanici pokazivala je gde
počinje cev za ventilaciju slična
dimnjaku.
Baš kad je htela đa okvasi vodom
lice D žefa Harveja, ovaj je osm otri i
s uzdahom se pridiže na lakat.
— O, pa i ti si u ovom raju,
draga?!
— Zakuni se, D žefe Harveju! —
uzviknu devojka.
- Kunem se, draga. Dodi i lezi
pored mene. Več je jedan sat posle
ponoći i dobra deca treba da su
odavno u krevetu - složi se Harvej
i s mukom se pom eri da joj načini
mesto.
III
U trenutku kad je došao k svesti
Donald Sikert je jedva uspeo da pri-
krije iznenađenje zbog onog što je
video i čuo. Odm ah se setio trenu
tka kad je stajao pred m rtvim Japa
ncem i kad je ugledao ruku s pišto
ljem uperenim u sebe. A sada je le
žao u bolničkom krevetu i nad njim
je stajao niko drugi do m ladi poli
cijski inspektor Piter Tičborn, koga
je upoznao u danim a uzbudljivih
doživljaja u D olini kraljeva, pri
otkopavanju faraonske grobnice.
- Da H se on to osvestio? - pitao
je inspektor Tičborn nekoga iza
sebe.
Tek sada Lun ugleda lekara 'u be-
lom mantilu i s ispisanim imenom
na levoj strani grudi.
- Mislim da je najgore prošlo 1
da je svestan svega oko sebe —
odgovori lekar.
- Halo, gospodine Kvinton! Kako
se osečate? - obrati se inspektor
Lunu.
Bilo je očito da nije prepoznao
slavnog kralja ponoći i da ga oslov-
ljava imenom koje je Lun imao na
lažnoj članskoj karti Kluba VensU.
- Kao da me je neko lupio pO
glavi — odgovori Lun mirno.
- Pa i na glavi ima dobra čvo
ruga - upade lekar. - Ali duga
nesvest je samo od droge. Naklju
kali ste se tako da vam je život bio
u pitanju.
- Čega sam se nakljukao? Šta
mi se dogodilo? - upita Lun.
- Našli smo vas u Klubu Vensli
Ispričajte nam sve što se dogodilo
- odvrati inspektor Tičborn i dade
znak lekaru da može da napusti
sobu.
Čim lekar iziđe, u sobu stupi poli
cijski narednik u uniformi, po
čemu Lun shvati da je pod stalnom
stražom.
- Bio sam u klubu i,.. Ipak, prvo
vi meni recite šta mi se dogodilo i
kako sam stigao ovde u bolnicu? —>
reče Lun.
- Počnimo redom. Kako se zo
vete? - reče inspektor uzimajući
svoju malu beležnicu i pogledavši
ka naredniku, koji je pred sobom
imao stenografsku beležnicu.
- Zar ne znate? - odvrati Lun
pitanjem.
- Kod vas smo našli samo lažnu
kartu člana kluba na ime Din Kvi
nton.
- Ko kaže da }e lažna*
- To je provereno. Vlasnik lotrDa
i njegovi ljudi dokazali su da je la
žna, a nema vas ni u stalnom spi
sku članova.
17
19. w-
- Vrlo zanimljiva analiza. Baš
kao da ste je poznavali - sumn^i-
ćavo reće Tićborn.
- Dakle, idemo dalje - reće Lun.
— Tu devojku nikad nisam video.
- A nađena je pored vas u kre
vetu.
„ - Sta sam ja radio u krevetu?
,, — Ležali ste s d9bro napunjenim
venama drogom. Špric i ampule s
vašim otiscima nađeni su na no-
,:ćnom ormanćiću. Dakle, zašto ste je
ubili?
- Ubio?!... Ja da sam ubio tu
Fani Majers?!
Tićborn zaklima glavom potvrđu
jući.
> - Svaki glupi inspektor bi me
.danima mučio pritiscima da pri
znam to ubistvo. Vi. međutim, niste
glupi. Zato pokušajte da mi veru-
jete, jer ispričaću vam istinu.
Inspektor klimnu glavom i reče:
- Slušam vas.
- Ćuli ste da sam onesvešćen
pred foteljom na kojoj je bio mrtav
Japanac...
" - Zašto Japanac, a ne Kinez, Ko-
rejanac ili neki drugi pripadnik
žute rase? Kako znate-da je bio Ja
panac? - prekide ga Tićborn.
- Stvarno... Ja imam iskustva u
prepoznavanju ljudi i njihovog po
rekla. Dok sam gledao mrtvog ćo-
veka pomislio sam da je Japanac, a
ni sam ne znam zašto. Nešto me je
nagnalo na takav zaključak - odgo
vori Lun i bolje se namesti na kre
vetu.
- Nastavite svoju priču - do-
dade inspektor Tićborn.
- To je sve što znam. Pretpostav
ljam da me je neko preneo u tu
sobu, stavio pored neke ubijene de-
vojke, ubrizgao mi drogu u takvoj
količini da i ja umrem i pozvao poli
ciju - izloži Lun.
- Zašto vas napadač nije odmah
dokrajčio i leš sakrio negde u za
mku?
;- kao ni vi. zločinac nije znao ko
sam. Plašio se da sam možda iz poli
cije, pa je želee da izbegne traženje
u zamku. Jednostavno Je zaključio
da policiji stvori krupne neprilike,
ako sam otuda, a da me ujedno li
kvidira i sakrije smrt tog Japanca.
Ako. pak. nisam iz policije neko je
hteo da me se oslobodi zauvek, a
možda i još jednog leša. Zato tražite
pravog ubicu Fani Majers — izloži
Lun svoje pretpostavke.
- Ućiniću tako - složi se Ti
ćborn. — A sada da upotpunimo
podatke o vama. Recite sve genera
lije. gde stanujete, čime se bavite i
sve ostalo. Kao tajni detektiv odli
čno znate šta nam treba.
- Da, to ćemo brzo... Beležite.,,
Oh! - nekako čudno reče Lun i
klonu na jastuk.
Inspektor pozvoni lekaru i posla
uniformisanog policajca da zatraži
hitnu pomoć. Kad stiže, lekar oslu-
šnu rad Lunovog srca i reče da ono
jedva kuca.
- Moguća je i brza smrt. Srce
naglo popušta. Verovatno je srčani
udar - zaključi on i naredi da se u
sobu donesu aparati za pomoć pre
prenosa u koronarnu jedinicu.
- Kako da obezbedim stražare«
nje da ovaj ćovek ne pobegne? —
upita Tićborn.
- Mislim da on umire, a ako osta
ne živ, biće nepokretan najmanje
dve sedmice. Kao policajac i sami
možete zapaziti da mu je srce skoro
sasvim prestalo da kuca - odvrati
lekar nezadovoljnim glasom, jer je
verovao da je saslušanje izazvalo
uzbuđenje zbog koga je usledio
srčani udar.
TićlDorn ipak uze slušalice t ošiu-
šnu rad srca bolesnika. Lice mu se
uozbilji, jer čuo je otkucaje samo
posle tri do pet sekundi, a ponekad
bi prošlo i svih deset do novog
znaka da srce vrši svoje poslednj®
pokrete.
U tom trenutku stiže čitava ekipa
s uređajima za lećenje srčanog
udara. Jedan lekar poče da masira
Lunove grudi. Niko nije slutio da
pred sobom imaju ćoveka koji je
uspeo da stvori kontrolu nad svo-
19
20. jlm srcem. Sem iogija i nekoliko re-
tkih ljudi u svetu i Lun je mogao
skoro sasvim da zaustavi rad srca i
da izgleda mrtav, a da ipak ne
pretrpi nikakva oštećenja mozga i
drugih delova organizma.
- Odlično! Pojačajte! Neka ma
ska sa kiseonikom ostane! Može
malo jaču dozu krvnog koktela!...
Srce već bolje radi - naređivao je
lekar prateći na monitoru rad Lu-
novog srca.
Lun se činio kao da spava. Polako
je jačao otkucaje svog srca i stva
rao utisak da kriza prolazi.
- Ostaću sam kod bolesnika, a
ostali možete na odmor — zaključi
lekar.
Kad se soba isprazni, vrata se
ponovo odškrinuše 1 inspektor Ti-
čborn proturi glavu. U ruci je držao
lisice, a onda upitno pogleda i reče:
- Nadam se da ne bi smetale na
inače vezanoj ruci. Zakačićemo za
neki deo kreveta...
Lekar mu pritrča i Ijutito, ali ša
patom reče:
- Vi ste ubica! Zar čoveku posle
strašnog srčanog udara da stavite
lisice. Pa to bi ga sigurno ubilo čira
dođe k svesti! - Odgovaraćete mi
ako taj čovek pobegne - odvrati
inspektor Tičborn.
- Ja odgovaram za njegov život,
a ne za tekstvo. Ako imate baš
mnogo besposlenih ljudi, ostavite
nekog u hodniku - reče lekar sada
mnogo mirnije.
- A kroz prozor? Ovo je treći
sprat... Pogledacu može Uda se'spu
sti - reće inspektor i priđe pro
zoru.
Spolja je fasada bila obložena gja-
čanim granitom i nije bilo ničega
da pomogne onome ko bi bežao, a
skok ria tlo bi bio smrtonosan.
- Ostaviću narednika da ga
čuva. Kad ćemo moći opet da razgo
varamo s bolesnikom? — upita in
spektor.
- Ne pre nego što prođe sedam
dana, a za kasnije mogu da kažem
tek kad nastupi takvo stanje kod
20
ovog čoveka - odvrati lekar stojeći
uz vrata da što pre otprati dosa
dnog inspektora.
Kad ostadoše sami, javi se Lun
tobože iznemoglim i sjabačkim gla
som:
- Šta se dogodilo?... Koliko je
sati?... Koji je dan?...
- Sve je u redu. Bila je to mala
kriza i sjajno ste je prebrodili. Da
nas je nedelja i jedanaest časova —
odvrati lekar.
Lun skopi oči i oseti želju da.
spava. Mirno se prepusti snu.
Pred veće lekar je bio siguran da
je njegovom pacijentu sasvim do
bro, ali kod ovakvih slučajeva ni
kad se ne zna pravi ishod i zato je
rešio da te večeri ostane u bolnici,
iako je bila nedelja. Javio se ženi i
otišao da još jedom obiđe bolte-
•snika.
- Kako se osečate? - upita g&
sedajući pored,njega.
- Odlično, ali sam veoma gladan.
Zar je to večera?! Mala čaša oe^b-
kve kašice... - žalio se Lun.
- Strpite se još noćas. Osećaj
gladi je više uslovni refleks, I
uskoro će da nestane. Dobili ste »ko
ktel« direktno u venu. što je kori
snije od bilo kakve večere - smiri
vao ga je lekar.
- A kakva ml je to rana na gni-
dima? - upita Lun.
Lekar ga^ začuđeno pogleda i
priđe da otkrije grudi bolesnika.
Tek tada primeti da je ovaj oslobo
dio desnu ruku kaiša i uklonio iglu
za transfuziju. Začuđeno htede da
se ispravi, ali ga pogodi naročiti
Lunov udarac po potiljka Pao je
bez glasa preko kreveta
Lun brzo svuče lekarevo odelo,
uze r^jegove naoćari i pred ogleda
lom kod umivaonika dotera svoj iž-
gled. Lekara stavi u krevet i oki;ete
mu lice ka zastrtom prozoru, a
onda iziđe. U hodniku onog nare-
21. đnika bešd zamenio drug! polica
jac, koji je riremljivo pogledao le-
kara, a kad je ovaj otišao samo je
provirio kroz vrata bolesničke sobe
i opet se vratio na stolicu blizu
sobe.
Nakon četvrt sata nastala je
uzbuna, ali policajac iz bolnice nije
mogao da dobije telefonsku vezu sa
stanom inspektora Tičbornat, jer je
bila zauzeta. Jer, inspektor je uzbu
đeno slušao čoveka koji je govorio:
- Savetujem vam da krijete moje
bekstvo od javnosti, jer to će vam
olakšati istragu. Neka zločinci mi
sle da sam u zatvoru ili bolnici. Mo
žete da javite i da sam umro od
srčanog udara.
- Ali ko ste vi. gospodine?
- Ja sam tobožnji Din Kvinton.
Javiće vam da sam onesvestio le-
k&rSf.
- Ali ko ste vi stvarno?
- Recimo da sam Lun. kralj pono
ći!
- Lun nije takva bitanga - Iju-
tito zaključi inspektor i spusti sluša
licu.
Tada ponovo zazvoni telefon i po
licajac iz bolnice mu javi da je bole
snik pobegao pošto je onesvestio
lekara i obukao njegovo odelo.
- Odmah dolazim, makar da još
jednom pitam tog lekara šta zna o
srčanim napadima - Ijutito zak
ljuči inspektor Tičborn.
Vozeći se prema bolnici inspe
ktor Tičborn se malo smirio i počeo
je trezvenije <da razmišlja. Osme-
, hnu se na pomisao o tome da je be-
gcunac rekao da je možda i sam Lun,
kralj ponoći. Lik Donalda Sikerta,
onakav kakvog ga je on znao iz ne
koliko susreta, neprekidno mu se
mešao u slike o sadašnjim događa
jima. Tek posle nekog vremena
učini mu se da to nije sasvim nemo
guće. Taj srčani napad... A zatim
odmah bekstvo, iako lekar smatra
da je bolesnik nepokretan...
Samo Lun može da uspori i skoro
zaustavi rad svog srca - sećao se
Tičborn priča i podataka koje je
znao o slavnom naučniku.
Analizirao fe visinu, boju očiju,
pokrete i sve čega se seijao'od tre
nutka kada je u Klubu VensU Video
nepomičnog Dina Kvintona pored
leša devojke Fani Majers.
Već u dvadeset i tri časa Lun je
uspeo da pronađe Alana Kelseja i
da sazna šta je Loridživel doživeo
od trenutka kad su se rastali posle
ulaska u Klub Vensli. Stari bard je
ispričao kako je uzalud tražio neku
obavest o nestaloj Fransoaz, a za
tim upoznao izvesnog gospodina
Kornela Sasa. ’
- Kao kroz san sećam se da me
je Sas nekud vodio. Zidovi su se mi-
cali, a sve je nestajalo u magli. Mo
žeš da zamisliš trenutak kad sam
se probudio u krevetu pored mrtve,
zadavljene devojke. Još nisam sti-
gao ni da smislim šta da uradim, a
naišli su ono dvoje mladih. Projurio
sam pored njih kao mahnit - zak
ljuči Londživel.
- Čudno je da smo oba naišli na
po jedan leš - primeti Lun i
ispriča svoj doživljaj do. trenutka
kad je ugledao ruku s uperenim pi
štoljem i osetio udarac po glavi, od
kojeg je izgubio svest, da se probudi
tek u londonskoj bolnici.
- Izgleda da se tamo živi vrlo
uzbudljivo. Računam da od pedeset
hiljada mladih Evropljanki. koje
godišnje nestanu bez traga, bar je
dan procenat završi u zamku
Vensli - reče Londživel.
- Treba nešto da preduzmemo.
Smatram.da je taj Kornel Sas ubica
Fani Majers. Treba ga naći i sa
znati njegovo pravo ime. utvrditi
razloge zločina i dokazati sve to -
reče Lun.
- Ne znam s koje strane da po
čnemo - odvrati Londživel. - Mo
žda da opet odem u zamak?
- Ne. to nije pravi potez. Dužnost
ti je da pronađeš inspektora Pitera
Tičborna i da mu ispričali istinu c
svemu - predloži Lua
22. - I to'da sam bio sa tobom? -
upita Alan Kelsej.
- Ako možeš, ispričaj taćno ža-
što tražiš devojku. Zatim ne skrivaj
ništa, jer taj mladi inspektor nije
nimalo glup, a mislim da nije ni zlo
ban. Iznudi potrebna obećanja da
će biti fer u postupcima prema tebi
— objasni Lun.
- Mislim da te shvatam. Smeta
mi samo to što će me staviti pod pri
smotru i neću moći da se otarasim
njegovih momaka, koji će mi svaki
čas biti za petama - primeti Lond-
živel.
- Ti? Ne verujem da će uspeti da
te prate duže od par sati. Učini sve
da saznaš"^ ko je taj Sas i da pomo-
gneš da se razjasni zagonetka
smrti Fani Majers. Ja nastavljam
da tražim tvoju Fransoaz, ali tako
da odmah ne umešamo u to policiju
- zaključi Lun.
Njih dvojica se rastadoše, a Lond-
živel požuri ka Skotland Jardu.
Inspektoru Tičbornu nije se pru
žila prilika da ode na spavanje ni u
trenutku kad je mislio da nema
više šta da ućini te noći. jer ga je
posetio uglađeni stari gospodin,
koji se predstavi kao pesnik Alan
Kelsej. Tičbornove oči radoznalo
sevnuše, jer bio je. čuo dosta a,n-
egdota: i priča o poslednjem, pra
vom boemu Engleslie.
- Jeste li skoro videli svog prija
telja Luna? - našali se Tičborn.
- Rastali smo se pre jedan sat.
Bs.š je stigao iz bolnice gde ste ga
•lećili«. Pohvalio vas je i znam da
Ima lepo mišljenje o vama. Zato
sam došao da vam ispričam pone
što zanimljivo, a možda i važno -
ouvrati Londživel spuštajući se u
ponuđenu fotelju.
On mu zatim ispriča sve što se
dogodilo ne izostavljajući ni činje
nice o Lunu. Konačno Londživel zak
ljuči:
- Ja mislim da bi bilo nekorisno,
a možda i vrlo štetno da javnOst sa
zna o Lunovom učešću u događa
jima. Ovako ]e smrt nepožnat* devo-
22
fke ostala skoro neprimećena. Ako
se sazna da je u Klubu bio i Lun,
Stvoriće se gužva od novinara i sve
će dospeti na prve stranice listova.
U toj gužvi biće teško da se dođe do
istine, a plašim se da ne nastanu
brisanje tragova, pri kome bi mogli
da se ugase i nevini životi.
- Plašite se za gospođicu Fra
nsoaz? - upita inspektor.
- I za nju - potvrdi starac.
- Iako se bliži ponoć, pokušaću
odmah da nešto saznam - reče Ti
čborn i podiže slušalicu telefona.
Uskoro dobi vezu i kaza svoje
ime.
- Izvolite, gospodine inspektore,
slušam vas - javi'Se Džordž Pirson.
- Želim da saznam ko je doveo
prošle večeri gospođicu Fani Ma
jers u vaš klub - reče inspektor.
- Naše je pravilo da ne vidimo
šta rade članovi kluba... - neodlu
čno reče Pirsoa
- Mislim da bi u ovom slučaju
taj vaš Stav privukao moju pažnju.
Kopkaću oko vas i vašeg kluba do
besvesti. ako nešto skrivate - pre
kide ga Tičborn.
- Kad je reć o policiji. pra;Vimo
izuzetke, što je u opštem interesu -
nastavi vlasnik kluba. - I mi smo
pos^e tieniilog događaja poveli
malu istragu. Utvrdili smo da je
član našeg kluba, izvesnl Markus
Renbou čiji biro i stan se nalaze na
Brinmer Rodu broj 309. više puta
dovodio nesrećnu devojku. Ne
znamo tačno da li je on bio s njom i
prošle noći. Koristi li vam ovaj po
datak, gospodine Inspektore?
Videćemo - odvrati Tičborn.
- Možete li da mi opišete tog gospo
dina Renboua?
- Pokušaću - reče Pirson. -
Pre toga hoću da vam kažem to da
ubistvo nema nikakve stvarne veze
s mojim klubom i našim ljudima
Ubica je, verujem, seksualni mani
jak. koji je možda i u nastupu stra
sti udavio devojku, a onda potražio
nekoga da ga ostavi pored leš&
23. - Dakle, sada veruletp da Din
Kvinton nije ubica? - upita ins-pe-
'ktor
- Imam razloga da vei ujem u to.
jer ponešto sam saznao tek večeras
- odgovori Pirson. - A sada o
onom [lenbou... Visok... lice malo
prerano naborano i, rekao bih, s,
peča,tima preteranog iživljavanja...
Kosa malo kuštrava i talasasta s,
crvenkastim odsjajem, što bi m oglo
da znači da je obojena vi tamniju
boju od prirodne zbog .sedih vlasi...
nosi naočari s pozlaćenom sponom
između okvira od korn jače... .Jedan
mladež na levoj jagodici. To bi bilo
sve. Kad bude prilika, daću varn i
jednu fotografiju, na kojoj je snim-
lj,en s grupom članova kluba.
Inspektor beše zaboležio sve što
se odnosilo na opis Markusa Re-
nboua i završi razgovor, pa zatraži
da mu Londživel opiše čoveka koji
se predstavio kao Kornel Sas.
, - Visok i snažan, podmuklog po
gleda i udvornog izraza lica, što
stvara sumnju da mu je postupak
lažan i da je ptica grabljivica, Nao-
ćarim a delom skriva pravi izgled
očiju, ali ne može da skrije crnu ta-
čku na levoj sirani lica, kao što rep
ne m ože da skriie lisica. Sigurno
kosu boji. ali priroda ni)e lena. pa
pečate vrem ena po licu niu slaže, a
on u^^lud laže i laže.,, - izloži pe-
snik u brzo smišljenim stihovima.
Inspektor se smejao gledajući u
opis koji je zabeležio po recim a
Džordža Pirsona. Nalazio je da u
Londživelovim stihovim a postoje
svi važniji detalji iz opi.sa tobožnjeg
Sasa, odnosno M arkusa Renboua.
- Vi verujete da vas je taj čovek
drogirao nečim i odveo u sobu. gde
je ostavio mrtvu devojku? - upita
inspektor.
- Tačno tako' - uzvik nu Alan
Kelsej. - Posle se pokazalo da je
droga za mene suviše slaba, jer če
sto imam dosta alkohola u krvi pa
nema mesta i za droge. Probudio
sam se suviše rano i umakao pre
nepT» sn me onaj mladić i đevojka
zatekli u neprilici.
- Otkud onda Lun u istom kre
vetu. a on se seča samo m rtvog K i
n e z a ..
- Ne. Lun kaže da je bio Japanac,
' — ispravi ga Londživel.
- Otkud on to tačno zna? Bila je
noć... čovek m rtav... bled I pomo-
d reo... '
- Lun ne tvrdi da je Japanac,
nego samo da je na prvi pogled'
pomislio; ovo je Japanac. Im a,nečeg
u izgledu ljudi što čini da odmah
pogodim o odakle potiču, iako rie
znamo to da definišemo. Ja veru-
jem gospodinu Sikertu i zato sam
ga izabrao za prijatelja. Preporučio
bih i vam a da ne sumnjate u nje
gove reći - uvredeno zaključi sta
rac i ustade.
- Nisam mislio ništa zlo o gospo
dinu Sikertu. Molim vas da mu pre-
neset.e da je zaista na snazi za
brana da Skotland Jard progon i
tog izuzetnog čoveka. Državni tuži
lac nije pi'ihvatio nijedan zahtev da
se obnove zastarele i nevažne tužbe
protivu njega. On bi m ogao slobo
dno da dode do nas i javno da se
kreče kud želi - izloži inspektor
Tičborn. , _
- I ovako nalazi mrtve lepotice
pored sebe. . .Šta bi tek bilo da g%
se svak može domaći kad želi -
odvrati Londživel i pozdravi se S
inspektorom.
Tičborn je baš tada dao signal
dežurnom agentu da prati čoveka
koji izlazi.
IV
- N e znam šta da čovek kaže o
ovoj našoj poseti tom preVjivalištu
sišmi.ša, škorpija i starih pacova s
m nogobrojnom fam ilijom ' Sto mu
babinih priča, možeš li da mi kažeš
sve to nekako jasnije, pa da znam
zašto se znojim večeras po ovim
urvinam a između stabala, koja po
dmeću žile čoveku pod noge da
slomi vrat?- - gunđao je Sam juel
M akferson trudeći se đa sustiže
23
24. Luna koji je i?ao napređ spuštajući
se niz strmu šumu ka zamku Ve-
nsil. •
- Treba da nađemo jednu devo-
jku iz Francuske. Zove se Fransoaz
Pjetrer i kći je našeg starog prijate
lja Alana Kelseja — odvrati Lun
pošto se zaustavi.
- Baš to mi ne ide u glavu, sto
mu starih kornjača. Naš Londživel
je Englez, a devojka je Francuski
nja. I odakle sad da je ona njegova
kći? - opet je pitao Sanljuel Makfe-
rson.
- Eto. poznavao je jednu Francu
skinju. ..
- Samo poznavao?!
- Recimo, dobro ju je poznavao i
njena kći je i njegova.
- Pa zašto se ona zove Pjetrer?
- Zato,.. Eh, ti krezubi moržu! -
nasmeja se Lun. - Ponekad gunđaš
tako da izgleda da zavitlavaš i
mene.
- Zar si nešto primetio? - srne-
jući se na sav glas reče Makferson.
Lun ga munu u rebra i poče da
trese ruku kao da je udario u neko
drvo. Nastaviše da se spuštaju i nai-
đoše na staro i zapušteno groblje,
usred koga je bila ruševina stare
crkvice, koju više niko nije održa
vao.
- Tu sam u toku dana otkrio je
dan ulaz u podzemne hodnike za
mka - reče Lun.
- Gde počinje i ima li duhova u
njemu? Brrr! Ne volim duhove. Oda
lamiš ga pesnicom, a ona prođe
kroz njega i ti se okreneš oko sebe
sasvim na prazno —reče mornar.
- Ima stara grobnica u kripti
crkvice. Kad se podigne ploča,
naiđe se na truli kovčeg s mrtva-
čkini kostima, ali kad se i to ukloni,
ukažu se stepenice - objasni Lua
- To ja treba da držim taj kostur
u naručju, dok ti prodeš,-pa da se
lepo izvinim. .<
- Ne u naručju’ - prekide ga
Lun. - Treba da ga podigneš zaje
dno sa kovčegom iznad glave, pa da
24
siđeS za mnom i sve ostaviš kao
pre.
- A kamena ploča na grobu?
- Prvo namestiš nju, pa podi-
gneš kovčeg i propustiš me napred.
onda...
- A ako me neko vidi i pomisli
da sam vampir?
- Same, postaješ nemoguć! Bolje
psuj kako hoćeš, nego da me mučiš
svim tim pitanjima - tobože Ijutitd
reče Lun. t
- Mogu ja i bez pitanja i bez
odgovora! Gde je taj kostur, sto iVi'u
cvokotanja zuba? Ali neka bud?
pravi kostur, a ne neki što se pr^i
tvori u prah čim ga dotakneš - odv:^
rati mornar i pode u crkvicu.
Uzalud je tražio grobnicu s kame
nom pločom i shvati da je cel^,
priča samo uzgredna Lunova šalš
da brže prođe vreme u čekanju.,
- Dakle, koga ili šta tražimo
ovde? — upita on mirno kao da nije,
ni bilo reći o prolazu kroz neki
grob. :
- Tu smo zbog jedne pretpo^a,-
vke. Prošle noći video sam leš Japa
nca. Ne verujem da će ga ostaviti u,
zamku, pa je logično da,ga pod za-f;
štitom noći sklone u neki od oviht
starih grobova — sada ozbiljno
objasni Lun. — U toku dana salrl se
uverio da to još nije učinjeno. ' -
Tek što su se zaklonili iza goriiil’e
kamenja od jednog svaljenog ziđe^
kad se na dnu groblja čuše glašbvi.
dva čoveka, koji dođoše bez lešaj, iali
s alatkama Džepnim lampdmp-
osvetliše nekoliko grobova, pa ods-
braše jedan i podigoše kaij^ejiu
ploču.
- Ovde ima dovoljno mesta za
leš bez kovčega — reče jedan od
njih.
- Dobro, Džipsi, sad si sve viđiso.
pa donesi Japanca i pazi da, za
svaJci slučaj, dobro izbrišes tragove
— reče drugi. -
- Zar nećeš i ti doći sa mnpgi,
šefe? - upita čovek razbarušene
cm e kose, koji je imao kratku
bradu i meksikanske brkove.,
25. - Ja treba da budem kod ulaza.
To što sam zvanićrio detektiv kluba
stvorilo je glupi običaj da osmotrim
svakog gosta. 'Pored toga jedva sto
jim na nogama. Ona lopuža Harvej
skoro me je ubio prošle noći —
odgovori drugi.
i ' -Lun nije znao da su i njega ta dva
ćoveka nosila dok je bio u nesvesti,
,j(ili je bio ugledao ruku Judžina Ba-
Seta i prepoznao da je to čovek koji
je držao pištolj prošle noći dok je
on stajao pred mrtvim Japancem.
, — Danas sam Harveju i devojci
“npisio hranu. Pokušali su da sa-
nešto od mene - reče onaj s
oradom.
‘ - Sigurno ćemo i njih morati da
teglimo ovamo jedne od narednih
r;ipći - odvrati Judžin Baset.
" Ddmah zatim njih dvojica siđoše
sa zamku.
- Zašto ih nismo zgrabili? -
■m4ta Makferson.
X Sta bismo s njima? — reče
Luja - To su obične sluge onih koji
nešto mutno mešaju u ovom zamku.
Čekali su još više od pola sata
^ k -s e ponovo čuše glasovi.
, 4 Gledaj kud koračaš, čoveče! -
Ku£ito je govorio Edvin Smit. —
iSvaki drugi bi mi bolje pomogao.
Ne gunđaj, Džipsi, jer ostaviću
te. <Ja sam nosiš Japanca! Prokleti
glujjan morao je da crkne baš u
zamku... Ja nisam grobar nego po-
Itari revolveraš. Još su mi natova
rili pvu uniformu sa zlatnim gajta-
i krutom kapom... Prokleta
^'^esk a! U Los «ndelosu nikad
iilšr^o sahranjivali mrtve — gu-
n^O. je u vratarsku uniformu obu-
ceii Stariji čovek.
- iHajde, Lendon, ne izmišljaj. Svi
znamo da nikad nisi bio s one
strane Okeana. Istina, umeš s revo
lverom i nisi početnik u poslu, ali
ostavi priče o Cikagu i Los Ande-
Ip su za d irk iv a o ga je Edvin Smit
- Džipsi.
ZMd je da ništa tako ne može da
naljuTa starog Lendona kao porica-
nje njegovih »slavnih dana- u Ame
rici. ali nije slutio šta će ovaj da
učini. Usred šume, na prilazu grob
lju Lendon jednostavno ispiusti
noge mrtvog Japanca i Ijutito uzvi-
knu:
- Nosi ga sam, prokleto kopile!
Nisam ja samo vratar kluba, nego
ima nešto važnije zbog čega me ga
zda plaća!
Edvin Smit se smejao, ali kad ost
ade sam s lešom, poče da psuje i
huče vukući mrtvog Japanca. Spu
sti ga u grob i htede da baci nešto
suhog lišća odozgo, a onda da vrati
■kamenu ploču. Baš tada ga nešto
zgrabi s leđa i on prestravljeno vri-
snu i izgubi svest
— Možda se samo pravi mrtav,
kao uplašena lisica, sto mu vampi
ra! - uzviknu Klakferson.
— Samo ga ti čvrsto drži. da ja
pogledam žrtvu - reče Lun i osve-
tli leš omalenog ćoveka. kome behu
spale naočari i stajahu preko usta
kao da ih drži usnama.
Bio je obučen u tamno-plavo
odelo ur6dno održavano, ali dosta
nošeno, što se videlo po uglačanim
rukavima i skutovima. Lun mu pre
traži džepove i nade japanski pasoš
ispisan i engleski.
— Zove s;e Janagi Mucušita, ako
se ovo tako izgovara - reče Lua
Makfersonu, koji je polako vezivao
ruke onesvešćenom Džipsiju i stav
ljao mu širokflasterpreko usta.
Lun pročita datume vize i usta
novi da je Mucušita ušao u Engle
sku pre osam dana. Putovao je di
rektno iz Tokija, što je potvrđivala
povratna avionska karta stavljena
u pasoš. Lun ispravu stavi u džep i
otvori sako.na lešu da pogleda ima
li rana, ali ne nađe nikakvu po
vredu.
- Više volim i živog đavola, nego
leš u rukama - reče Makferson
grozeći se što Lun mora da pre
gleda mrtvaca
- Pripazi da ti taj momak ne
izdahne u rukama, što ne bi bilo
čudno koliko si nežan - reče Lun i
popravi odelo i naočari na lešu, pa
2«
26. zovnu M akfersona i uz njegovu
pom oć navuče ploču na grob.
— Tom momku ne bi uspelo da
vrati ploču na grob i bilo bi smešno
videti šta bi radio — reče Makfe-
rson.
Baš u tom trenutku Edvin Smit se
osvešti, pokuša da ustane i pade
zbog vezan ih ’ ruku. Brzo se valjao
n iz strminu i skoro umače u m rak
da ga Lun ne stiže i zaustavi. Priđe i
Ivlakferson. pa ga podigoše na noge
i povedoše uz strminu. Više su ga
vukli nego što se on oslanjao na
svoje noge.
Tek kad se nađoše daleko, od za
mka, Lun nađe zaklonjeno mesto
iza jedne stene i medu dva o gro
m na debla, čije duge žile su pružale
dobar zaklon.
— O vde možemo da ga ispitamo i
posle zakopam o, ako ne bude govo
rio istinu ovaj budalasti sin stare
veštice — reče M akferson postavlja
jući zarobljenika ispod jedne žile
koja je stajala iznad zem lje sve do
na dva jarda dalje od stabla.
Strah blesniu u očim a Edvina
Sm ita dok ga je Lun osvetijavao dže
pnom lampom, prilazeći da mu
skine flaster s usta. Tako započe
ispitivanje ćoveka koji je morao
znati dosta toga o zamku i događa
jim a u klubu.
— Iskašlji sve što znaš, prljava
krpo! — zapreti mu M akferson i
podnese mu pod nos svoju ogro
mnu pesnicu u koju Sm it zapa
njeno pogleda.
— Ja ništa ne znam — nehotično
i u strahu odgovori zarobljenik.
— Već si počeo, kuga te počistila
s lica ove jadne planete! — reče
M akferson i zvrcnu ga prstom po
nosu. od čega se Smitu zabaci glava
kao da g a je neko udario pesnicom. ■
K rv mu pode iz nosa i on šinrknu,
a onda potresenim glasom izusti;
— Govoriću! Ie udarajte nie ..
go voriću ...
— Ko je m rtvi Japanac? - upita
Lv.--! sa strane.
26
— To je jedan gost gazdinog prija
telja. Umro je iznenadi^ pri razgo
voru — odvrati Smit.
— Kad si ga prvi put video? —
nastavi da ispituje l,un.
— Prošle noći. G azda je poslao
mene i Baseta...
— Ko je Baset?
. — Judžin Baset, gazdin čovek.
onako s revolverom i za sve po
slove. Zvanično je detektiv kluba, a
ja sam mu pomoćnik.
— A stvarno ste ubice i lešinari,
vam piri i krokodili — upade M akfe
rson i opet htede da zvrcne zaroblje
nika, ali ga zaustavi strah u očim a
gangstera.
— Šta se dogodilo kad ste otišli
tam o gde je bio Japančev leš? - p i
tao je dalje Lun. '
— Zatekli sm o nekog m om ka
kako zuri u mrtvaca. Judžin je pote-
gao pištolj, a ja sam svojim udario
tog čovekai s leda po glavi. Bio je to
neki m om ak s lažnom članskom
kartom. Posle smo izvestili gazdu...
— Ko je gazda?
— P a ... gospodin Pirson.
— Šta je on naredio?
— Došao je sam sam i nešto u bfi-
zgao nepoztiatom, pa smo ga zaje
dno s lesom sklonili u jedan skri
veni hodnik podruma. To je. sve što
znam — odvrati Sm it već uspeva-
juči da vlada sobom.
Lun shvati da preti opasnost'4a
od zarobljenika ništa više ne sazna,
pa se obrati M akfersonu i reče:
— M islim da ga ne vredi slušati
dalje, jer m om ak je rekao m alo
istine, a sada se sprem a da laže.-Os
tani s njim i posle sve m alo zakloni
granjem i lišćem, p a ćeš m e naći
kod kola.
pdm ah zatim on krenu preko
šume. a M akferson pogleda k mei-
secu, koji se video k io z granje i
skide sako, a onda poče da zavrće
rukave.
— ostavljajte me s njim! — v i
knu Đzipsi. - Govoriću! Poznab
sam vas' Vi ste bili prošle noći u
zamku. G azda je naredio...
27. Lun se vrati 1reCe:
- Hajde, ako želiš stvarno 4a ži
viš, onda se kao smrti čuvaj i najma
nje laži. Govori!
- O čemu?
- Šta je gazda naredio?
- Neki sumanuti tip. koga već
odavno znamo, ubio je u jednoj sobi
neku devojku...
- Ko je taj tip?
- Neki Markus Renbou, kri
jumčar i trgovac oružjem. On je Pi-
rsonov prijatelj.
- Brže, pričaj sve što je važno i
ne čekaj da te pitamo za imena i
važne stvari. Ti sam znaš šta treba
da pričaš — opomenu ga Lun.
- Ubijena je neka Fani Majers.
Renbou je bio drogirao nekog stari
jeg čoveka i ostavio ga pored leša
da ga zatekne novi par ljubavnika,
kojem je izdata ista soba. Međutim,
taj starac je nekim čudom klisnuo
tako brzo da ga ono dvoje nisu ni
vidteli. Našli su samo leš i požalili se
gazdi. Međutim, naviknut na slične
događaje službenik u upravi je sklo
nio leš i obrisao tragove pre nego
su ono dvoje doveli gazdu i ostale.
- Šta je bilo s njima? - upita
Lun.
- Gazda je bio ljut i naredio je
da vratimo leš u sobu i da onog po
red Japanca, odnosno vas gospo
dine Kvinton, stavimo uz mrtvu de-
vojku. Posle je pozvao policiju.
Zašto nije prijavio ono dvoje
policiji? — upita Lun.
- Na koga mislite?
- Pa na Harveja 1devojku.
- Njih policija ne sme da vidi.
Harvej je nešto njuškao i pokušao
da potplati Baseta. Čak ga je i pretu
kao. Međutim. Baset ga je bio odveo
. u dvoranu za vežbanje, koja ima
mikrofone i iz nje se čuje svaka reč
u birou gospodina Pirsona. Malo
smo zakasnili, ali Harvej se našao
vezan... Posle smo prevarili i gospo
đicu Gilson, pa smo i nju...
- Sta ste uradili, govorit; - Ijutito
reče Lua
- Zatvorili smo ih u skriveni deo
podruma - odgovori zločinac šKva-
tajući da su pred njiin ljudi kojima,
ne može da priča bilo šta.
Morao je još detaljno da opiše
svaki korak tajnih prolaza, ho
dnika i podzemnih tunela. Posle
toga Lun i Makferson ga odvede do
svojih skrivenih kola i Lun mu
reče:
— Umrećeš onog trenutka kad
pokušaš da nas izdaš. Da ne pomi
sliš drugačije, pokazaču ti jednu
spravicu.
Zatim Sikert' iz kola uze okrugao
■predmet veličine pedeset pensa.
Pokaza ga gangsteru, a onda ga
stavi na komad flastera. Odnese to
do obližnjeg drveta i zalepi ga na
jednu granu. Vrati se u kola i zarob
ljeniku pokaza kutijicu veliorine ši
bice.
Ovo je uređaj za radio komandu.
Čim ovde pritisnem emituje se si^
gnal, koji pali snažnu bombicu
tanrio u flasteru. Pritisni sam —
objasni mu Lun i primače kutijicu
do Smitovih vezanih ruku tako da
lako može da pritisne belo dugme.
— Pre nego pritisneš, gledaj tamo
da vidiš šta se događa od drveta.
Zarobljenik posluša i trže se kad
vide kako eksplozija prekide granu
debelu preko tri palca u prečniku.
- Ako eksplodira na čoveku,
odnese mu pola grudnog koša zaje
dno sa srcem - dopuni tun'sVbje
objašnjenje i razmače košulju na
grudima Edvina Smita.
' Čitavu stopu širokim’ flasterom
Lun mu nisko na levoj strani gru ^
zalepi onaj okrugli i smrtonosni
predmet.
— Može li to da eksplodira sluča
jno i da me ubije i bez moje kri
vice? — prestrašeno upita Smit
■- Bomba je zalepljti-^a tako da je
ne možeš skinuti bez moje porsoći,
a da ne eksplodira. Pored toga, ako
se meni nešto desi i ne budem mo
gao da te oslobodim, nema nade da
se spaseš. Mogao bi da imaš i radio
komandu i bilo šta drugo. Bomba
' a
28. eksplodira posle Sest časova, fer }e
već tempirana. Zato pripazi - obja
sni mu Lun i razveza mu ruke.
- I ne zaboravi da sam i ja blizu
tebe. Ako te tresnem po njušci, biće
to gore nego da ti je granata zbri
sala fizionomiju — opomenu ga
Makferson i podnese mu pod nos
čvornovatu pesnicu veliku kao šu
nka od deset funti.
- A sada nam objasni kako ćeš
nas dovesti do zatvorenog Harveja
i devojke - reče Lun.
- To nije teško. Znam jedan pro
laz, kroz koji sam vodio poneku de-
vojku k sebi - odvrati prestrašeni
Edvin Smit držeći dlan blizu grudi,
ali ne usuđujući se da dodirne me-
sto na kom je bila prilepljena bo
mba.
- Slobodno mOžeš čak i da uda
riš po flasteru. Dok ne pokušaš da
ga odlepiš, ili dok ja ne pritisnem
dugme, sasvim si siguran - ohra
bri ga Lun.
- Nisam znao... I kako sam mo
gao da znam?... Ovako nešto može
da slomi čoveka — slabim glasom
reče zločinac.
- Ima i gorih stvari - dodade
Makferson.
Odmah posle toga povezoše se
prema zamku. Bilo je vreme kad
dolazi najviše gostiju i ostavljaju
kola na glavnom parkiralištu. Smit
reče Makfersonu da slobodno vozi
oko južnog krila i stane u dubini
slabo osvetljenog privatnog parki
rališta, Odatle njih trojica pođoše
ka dugoj prizemnoj i niskoj zgradi,
koja je nekad bila spremište kočija,
a sada je bila preuređena u garaže.
Smit ih uvede u jednu od njih, pa
kroz uski prolaz prikriven neka
kvim sanducima i odbačenim gu
mama za automobile stigoše u pri
zemlje starog južnog krila zamka,
koje je sa. - ovim bilo pod malim ug-
lomu
- Vaše laži mi se ne sv.. aju -
go'. ii'io je promuklim glasom
28
Džorđž Pirson držeći u rud pištolj I
sedeći pored vrata prostorije u ko
joj su bili zatvoreni Džef Harvej i
Dora Gilson. i
- Ja sam govorila samo istina
Tražila sam svoju prijateljicu Fra-
nsoaz Pjetrer. Srela sam starog po
znanika Harveja i to je sve. Ostalo i
sami znate - reče Dora Gilson.
- I ja sam rekao baš ono što me
je dovelo u vašu jazbinu - dodade
Harvej.
Vrata se otškrinuše i uniformi,
sani Be.zil Lendon pogleda je li sve
u redu s njegovim šefom. Pri tome
je u rukama držao mašinsku pu
šku, što nije izmaklo Džefu Harveja,
koji je procenjivao priliku da napa
dne Pirsona uprkos njegovom pišto
lju.
- Pa to je, deco, još mnogo gore.
Suviše ste videli i suvi-še znate, a
nemate čime da otkupite’ svoje ži
vote. Kako da dozvolim da okolo
brbljate o svemu što ste videli be
spravno njušakujući po mom dvo
rcu? Zaslužili ste da nestanete, iako
bih vas gospođice Gilson rado zadr-
žao neko vreme — smeškaju^i- s«
govorio je Pirson,
- Pa pokušajte. Ovakvu bombu
još niste imali pored sebe - reč^
Dora Gilson i izvi telo nekoliko
puta na najizazovniji način.
Džef Harvej je pogleda s preko-
rom. Ta devojka ga je često dovo
dila u nedoumicu. Cas mu je izgle
dalo da je db srži pokvarena, a čas
toliko čedna da to potvrđuje po
tpunu naivnost. Nikad mu nije do
zvolila da iskoristi to što je bila
spremna da bude s njim nasamo.
Istina, uvek je tražila da se zakune i
da reč džentlmena da neće prime-
niti snagu i nasilje, a ona se već pou
zdavala u sebe.
»Da li je toliko pokvarena da bi iz
straha pošla s ovim zločincem?«,
pitao se u raisJima.
- Bomba.. Da. mislim prava
bomba. . Pa da pokušamo Hej, Le-
ndonl Uđi ovamo na ćasak! - po-
zva Pirsoio.
29. Ali umesto uniformisanog vra
tara po avi se Edvin Smit.
— Otkud ti ovde, Džipsi? - upita
Pirson ravnodušan na činjenicu što
se pojavio nepozvan ćovek, jer Smit
je i bio doveo zarobljenike ovamo.
— Treba da vam pokažem ovo —
reče Smit i pred lice svog šefa stavi
predm et sličan malenoj kobasici.
— Sta je to? — upita Pirson i ra
doznalo se nagnu prema predmetu.
Začu se lako šištanje i Pirson kri-
knu, ispusti pištolj i obem a rukam a
se uhvati za lice.
— Prokleti Ciganine, oslepeo si
me! Sta si to učinio?! - vrisnu vla
snik zamka.
Smit nogom odgurnu ispušteni
pištolj, koji odlete u ugao blizu Ha-
fveja, koji ga je uzbuđeno motrio. U
tom trenutku uđoše Lun i Makfe-
rson.
— Bolje je tak6, bez rizika — reče
Lun i dade M akfersonu znak da
veže gnevnog Pirsona, koji poče da
se otima, ali se sm iri zapanjen sna- .
go m čoveka koga nije m ogao da
vidi. , '
Odmah zatim Lun iz malene bo-
mbice spreja uperi mlaz u Pirso-
nove suzne oči i ovaj nakon dve
minute poče sve bolje da vidi.
— Samo napred, Harvej! Uzmite
ga slobodno - reče Lun' videći
kako tajni detektiv' pokušava da
skrije i primakne nogom bačeni pi
štolj. Ovaj neodlučno zastade.
— Uzmite oružje, Harvej! Nismo
došli da vas napadnemo, nego da
vas oslobodimo — odlučno, ali smi
reno dodade Lun.
Tajni detektiv posluša i nehoti
čno pogleda Doru Gilson, koja ga je
posrtnatrala smešeči se kao da i
sartia ne shvata ovaj preokret, koji
donose ljudi u pratnji Edvina
Srhita. Harvej uze pištolj i razgleda
. ga kao neku znamenitost
U tom trenutku Makferson skoro
unesie uniformisanog Bazila Le-
ndona.
— Zatvoričemo ih ovde, pa nek
izoiovane. raspravlja dalje - reče
Lun i priđe Smltu da ga oslobodi
čudne bombe, koja ga je držala u
potpunoj pokornosti.
— Ne! Ne ostavljajte me s njima.
Pirson će me ubiti pre nego nači
nite sto koraka odavde - prestrav
ljenim glasom reče Smit.
— Ne verujem da mu je potrebno
još jedno ubistvo, jer ovde će vas
naći policija — odvrati Lun.
— Preklinjerp vas! Vodite me so
bom! Ubiće me! - kukao je Smit.
— Sta ćeš nam ti, meduzo protru-
lih pipaka?! Ostani ovde, a ja ću sve
da vas vežem, pa do dolaska poli
cije bićeš bez brige - razreši Ma
kferson zagonetku kako da zajedno
ostanu koza i kupus.
U tom trenutku Lunu priđe -Džef
Harvej i šapatom reče:
— Ne znam ko ste, ali molim vas
da dozvolite da ispitam tog gangs
tera Pirsona. Treba da nađem devo-
jku Fransoaz Pjetrer, a verujem da
on o tome nešto zna.
— Priča b tome da ih ostavljamo
policiji samo je delimićno tačna.
Sada ih ostavljamo, a posle ćemo
opet doći po njih. pre policije - ta-
kođe šapatom odgovori Lun i gla
sno naredi da se krene.
Zaključaše vezane: Pirsona, njego
vog vratara ubicu u uniformi i pre
plašenog Edvina Smita. Pođoše do
hodnika, koji se račvao u obliku
krsta i zakloniše se za jedap ugao,
Lun uključi prijemnik i odmah sa
začu glas Džordža Pirsona^
-... Jesi, Džipsi, izdao si me u naj
težem trenutku. To će te koštati te
tvoje crne, kosmate glave. Pljujem
ja na policiju. Izvući ću se kao žrtva
meni nejasnih napada, a onda...
— Nisam kriv... Zbog moje ta-'
mne boje kože svi misle da sam Ci
ganin i tako .se ophode prema
meni... Samo sam bio siromah —
plačnim glasom poče da priča Smit
— Izdao'si Smit! Zar nisi mene
oslepio pre kojih četvrt sata. Mislio
sam dolazi naš ćovek... Izdao si
Smit i ja ću lično da obavim posao
29
30. oko kazne koja ti pripada - upade
Bazil Lehdon.
— Eto vidiš, Džipsi! Protivu Ba-
zila nem a optužbi i njega će odavde
policija odmah pustiti. Nećeš uma
ći! - nastavi da preti razbssneli
Pirson.
— Što će vam još jedno ubistvo
na savesti? - upita i dalje plačnim
glasom Edvin Smit.
O ba gangstera se nasmejaše kao
da je rekao nešto vrlo šaljivo. Smi-
tov glas se odjednom promeni.
— O tkriće se svi -zločini ovde u
tvom klubu. Pirson. Policija će naći
tvoj harem, a neće im izm aći ni
staro groblje gore u šumi. Japanac
ih ćeka tamo još uvek sasvim svež
— govorio je zajedljivim glasom.
— Pričaš gluposti, Džipsi! - odv
rati Pirson. — Iako devojke držim
izolovane, svaka je potpisala ugo
vo r na taj uslov. Ja sam dovoljno
lukav, pa ih isplaćujem vrlo uredno
svake nedelje. One kod sebe drže
zarađeni novac, koji posle mogu
m irno da pokupim.
— A leš onog Japanca? - upade
Džipsi.
— Čovek je um ro od srčane kapi.
To će da ustanovi svaki glupi polica
jac. Ja inače ništa ne znam o tome.
M oraćeš sam da objasniš svoje laži.
— Pa ti si mi, gazda, naredio da
sa Judžinom odem u iznajm ljeni
deo zam ka i da u tvoju biblioteku
prenesem m rtvog ćoveka!
N c sećan". se! Verovatno se
neće setiti ni Judžin. N i ti o tome
ništa ne znaš, zar ne Lendone?
— Sad ,prvi put čujem — m irno
odgovori stari gangster.
— A zar ga nisi nosio sa mnom
do blizu groblja?! - zapanjenim gla
som upita Smit.
— Baš si pravi Džipsi! Izmišljaš,
ćoveće. koješta! - odvrati Lendon.
— V rlo ste naivni. Imaću ja
m nogo da ispričam policiji, ako me
prim orate. Znam ponešto i o
društvu veštica Ivon Bruks... - n a
stavi Smit
30
~ Baš me briga za ludorije mo}e
nevenčane žene! - reče Smit.
— A tri ubistva u toku prošlih
pola godine? Zar će i to da vam
oprosti'policija?
— Ja o tome ništa ne znam. Sluča-'
jno si baš ti ili pucao u to troje, ili
skrivao leševe. Pa ti si običan g ro .
bar, Džipsi! — prezrivo reče Pirson
i prom ukli glas mu postade slabiji.
— N e preti. Džordž! Zajedno smo
radili godinam a! Čak sam i ubijao
za tebe. Saslušaj kako je došlo do
toga da ona dva čudaka dovedem
ovam o...
Smit ispriča sve prilično tačno
od trenutka kad ga je iznenada
zgrabila nečija ruka dok je stajao*
nad otvorenim grobom . ;
— Trebalo je da umreš, ali da ne'
izdaš — proškripa glas Džordža Pi-
rsona. — Um rcćeš i pored svega što
si učinio u mojoj službi.
— Nisam ja nikad bio u tvojoj slu
žbi. Pravi gazda zna da sam upućen-
k tebi da pazim šta radiš. Kriv sam
što sam neke stvari prećutao. inače
bi ti, verovatno. m orao da se vratiš
u obične obijače. Eh. tobožnji vla-“
snik zam ka Vensli! — histerično
odvrati Smit i nastavi da se kikoće.
— Eto i to što si sada rekao dovo
ljan je razlog da umreš — ponovi
pretnju Džordž Pirson.
— Bolje je da se nagodimo. Znam^
ja i tajnu Francuskinje, ali je nikom
nisam rekao. Pohcija bi opstala
vrlo ladozn ala samo da je pom e-
nem. Obećaj da m e nećeš napasti
kad se oslobodiš, Džordž - takođe
pretecim glasom reče Smit.
— Dosta si govorio, Džipsi. Zar ne
shvataš da su nam noge slobodne?
Hajde, Lendone, pritesnim o ovog
crva. Uhvatiću ga nogom i držati
dok mu ti budeš sedeo na njušci -
reče pobednićki Džordž Pirson.
Nastade lupkanje i začuše Se
uzvici, a onda očajnički vrisak
Edvina Smita Lun potrčfe, a za njim
pođoše 1ostali Kad je otvorio vrata,
nađe neobičnu sliku Džordž Pirson
je ležao držeći obem a nogam a
31. Smita kao u nekom hrvačkom dvo
boju. Na Smitovu glavu je bio nava-
Ijen Bazil Lendon tako što ju je po
krivao svojim trbuhom.
Kad ih ostraniše. Lun je mogao
da utvrdi samo smrt gušenjem. Bio
je to neslavni kraj jednog zločinca
od ruku njemu jednakih.
. — Gospodo, mislim da ste vas dvo
jica olako primili činjenicu da je u
sve to umešan sam Donald Sikert
- govorio je šef odseka za ubistva
viši inspektor Džošua Bilberi. -
Morao sam da izvestim o tom neobi
čnom interesovanju kralja ponoći
za Klub Vensli. Ja imam izvesno
iskustvo s tim čovekom...
— Imamo i mi to »izvesno«
-iskustvo — skoro Ijutito, ali sigurno
i ne sasvim uglađeno reče Džozef
Dark, takode viši inspektor, ali po-
tfiinjen Bilberiju. - Valjda ste čuli o
mom i Tićbornovom pohodu u do
linu Nila. Ne stidim se da kažem da
smp ispali prilično smešni. Medu-
tijpffi, nije nam ni na kraj pameti da
pptcenjujemo Luna.
— Uveren sam da je Sikert zaista
žel^o da pomogne svom prijatelju
Alanu Kelseju. tom čudnom boemu,
pesniku i kavgadžiji — reče inspe-
ktpi: Piter Tičbora
— Ne, gospodo! — povisi glas viši
isnpektor Bilberi. - Ne prihvatam
tezu da se Lun interesuje za običan
nestanak neke razmažene’ devojke,
ili ubistvo manekenke Fani. Sigu
ran sam da iza svega stoji nešto
vrlo krupno. Žfelim da vas dvojica s
potrebnim ljudima danonoćno ra
dite na tom slučaju. Ako bi se dogo-
dUp da na neki način, bez galame i
učešća javnosti, ščepamo i Luna.
naši šefovi bili bi vrlo zadovoljni. Ja
lično... uvek sam imao razumeva-
nje4 za čudne stavove i postupke
Donalda Sikerta. iako je mnogo
toga .u očitoj suprotnosti s no
rmama i zakonima kraljevine. A
iad^ ,pređimo na praktičniji deo
razgovora. Izvestite me o stanju
stvari.
- Nema šta ni da se izvesti —
reče viši inspektor Dark. - Prfedu-
zeli smo sve da pronađemo Ma-
rkusa Renboua, za koga smo sada
skoro sasvim sigurni da je ubica,
ali on je nestao. Njegove poslove
vodi izvesni Roj Braun, koji je još
do juče bio menadžer Kluba Vensli
i glavni pomoćnik vlasnika dvorca.
- U čemu je suština svega? Za
što je Lun umešan? To bi morali da
znamo - vraćao se inspektor Bi
lberi k svpjoj sumnji da Lun ne bi
zbog običnih prekršaja, kakvih Ima
u skoro svakom klubu, počeo da se
bavi zamkom Vensli.
- Stvar ie prilično jasna - reče
inspektor Piter Tičborn. Lun ima
prilično mali krug prijatelja. To su
reporter Artur Markinč, mornar
Samjuel Makferson. detektiv Carli
Pipčin i, razume se. njegova velika
ljubav Džejn Vitington. O njima zna
ceo svet. Međutim, Lun ima još ne
koliko prijatelja o kojima možda i
ne slutimo. Jedan od tih ljudi je pe-
snik, slavni boem i prilično čudan
čovek Alan Kelsej zvani Londživel.
Siguran sam da je istina ono što mi
je rekao. Nestala je devojka, koju on
smatra svojom kćerkom, iako je
ona zvanićno kći izvesnog Fernana
Pjetrera, francuskog bogataša, koji
je više od dve decenije bio važna li
čnost u međunarodnoj trgovini oru
žjem, pa samirh.tim i u krijumčare
nju te robe.
- Da li ste zapazili da je i Ma-
rkus Renbou trgovac oružjem? —
upita BilberL '
- Ta se podudarnost nameće, ali
izgleda nema nikakve veze i samo
je slučajnost. Međutim, imaćemo to
u vidu. Jedan trgovac oružjem je
nestao, a drugi se pojavio — odgo
vori Tičborn.
- Kako se to -pojavio«? — upita
Bilberi.
- Pa u Londonu je otac nestale
devojke zbog koje se umešao Do-
nald Sikert. To je stai i iisac Fernć.n
' 31
32. j^etrer. Malen rastom, na izgled sla-
bačak starac poduže proređene
kose. zbog čega podseća na poki
slog petla. sposoban je i da lično
ubije i da organizuje zločin bilo
koje vrste. Već sam se o tome obave-
stio od kolega u Parizu - izloži Ti-
ćborn.
Šef službe Bilberi je pitao da li je
obezbeđeno praćenje tog stranca, a
Tičborn je uživao da ne odgovori
neposredno. Nagovesti da bi vrlo
brzo mogao da sazna kako je Pje-
trer proveo svaki sat od svog dola
ska u London. Naljućeni šef. viši in
spektor Džošua Bilberi uzviknu:
— Do đavola. Tičborn, zar vi ra
dite sve i svašta? Bilo šta da se do
godi u ovom prokletom Londonu, vi
imate neku vezu sa tim! Otkud da
ste već tražili, neovlašćeno, podatke
od francuske policije?
— To je bio razgovor sa prijate
ljem. .. Ništa službeno - jedva pri
krivajući zadovoljstvo odgovori Ti
čborn.
— A praćenje Fernana Pjetrera?
Pa to košta! Ljudi;.. Nemamo ljudi
za svaku prokletu sumnju. Pratite
Francuza, a niko varri nije odobrio
da angažujete ljude...
— Nikoga nisam angažovao. Slu
čajno jedan moj poznanik je vozač
automobila. Francuz je iznajmio
kola sa vozačem i tako... Otuda
znam da mu ]e nestala kći, da se
obratio Detektivskoj agenciji Pi-
pćin i da su mu predložili neovlašće-
nog detektiva, Džefa Harveja —
Oi-T^sni inspektor Tičborn.
' - O, i taj Harvej... Zadaje nam
muke. Jednom treba ili da mu
damo dozvolu, ili 'da ga onemogu
ćimo -■ još uvek ljutite upade Bi
lberi.
— Ne verujem da ćemo ga tako
naterati da se opet vrati u policiju.
Čovek je onakav kakav jeste, a Ha
rvej ima trideset godina i teško da
ćemo ga preobraziti — primati viši
inspektor Džozef Dark.
— No. dobro gospodo! - zaldjuči
Bilberi. - Saberite činjenice i što
32
pre raščistite sve te priče o Klubu
Vensli. a naročito nađite ubicu Fani
Majers. Neoprostivo je da ne pove-
rujete Lunu i tom Londživelu.da
ipak postoji leš nekog Japanca.
Hoču da ga nađete.
— Za tako nešto potrebno je odo
brenje za pretres zam ka - prim etl
Tičborn.
— Do đavola, im am o obećanje i
sudije i tužioca iz Vatforđa! Neće
nam praviti nikakve smetnjo, jer i
tam o se svašta šapuće o zamku
Vensli. Iđite, uzmite naloge za p re
tres, hapšenje i sve što vam treba,
ali zavirite u tu jazbinu! - dodade
već van sebe od Ijutine viši inspe
ktor Bilberi.
Kad iziđoše napolje, D ark i Ti
čborn su se zagonetno smeškali.
— O voga puta smo brzo uspeli da
ga naljutimo. Ipak, on brzo stari —
reče viši inspektor Dark.
— Ali, Džo, pa njemu je tek pede
set i dve, a ti si m lađi svega tri go
dine. On čak im a i više kose na
glavi - smejući se reče Tičborn.
— Prokleti mangupe! N eka te
Lun nauči pam eti kao u Egiptu! —
odvrati Dark i munu ga pesnicom u
mišicu,
— Koliko se sećam. tam o smo bili
zajedno, a ti si bio šef Službe za k ri
minal stranaca u Odelenju za
ubistva Skotland Jarda — nije ga
ostavljao na m iru mlađi i na šalu
sprem niji Tičborn.
Iste večeri ušli su u Klub Vensli u
doba kad su već skoro svi gosti bili
na okupu. Vratar i mali. ćopavi slu-,
žbenik se usprotiviše njihovom ula
sku. Viši inspektor D ark zatraži da
dođe vlasnik kluba.
— Ne znam gde je on trenutno —
odgovori vratar. - Im am Izričit na-
da bez članske karte niko ne
može unutra.
— A postoji li neki šef kluba, d ire
ktor ili nešto slično? - m irno upita
Tičborn.