3. PROLOG
ŠKOTSKO VISOČJE
DVORAC BRODIE - 1308.
ADAM BLACK MATERIJALIZIRAO SE U VELIKOJ DVORANI.
U tišini je promatrao visokog ratnika koji je amo-tamo koračao pred vatrom.
Gospodar Circenn Brodie, vlasnik posjeda Brodie, stavom je odavao čovjeka koji nije rođen
samo da bi u ovom svijetu preživljavao, nego da bi ga i pokorio. Moć nikad nije izgledala tako
privlačno, pomislio je Adam, osim možda kad je riječ o meni.
Predmet njegova proučavanja okrenuo se od vatre, kao da je tek sad postao svjestan
Adamove prisutnosti.
"Što želiš?" pitao je Circenn.
Adama nije iznenadio njegov ton. Odavno je naučio da od ovoga škotskog plemića ne treba
očekivati uljudnost. Adam Black, smrtonosna dvorska luda na dvoru vilinske kraljice, bio je
neugoda koju je Circenn nevoljko trpio. Gurnuvši stolac bliže vatri zavalio se u njega s
rukama preko naslona. "Zar ćeš mi tako poželjeti dobrodošlicu nakon što me mjesecima nije
bilo?"
"Znaš da mrzim kad se pojaviš nenajavljeno. A što se tiče tvoje odsutnosti, moram priznati
da sam uživao u njoj." Circenn se ponovno okrenuo prema vatri.
"Počeo bih ti nedostajati da me duže nije bilo", uvjeravao ga je Adam, proučavajući mu izraz
lica. Zaista je grijeh što taj čovjek izgleda poput moćne zvijeri, a ponaša se tako uljudno,
pomislio je Adam. Želi li izgledati kao divlji piktski ratnik, onda bi se, u ime Dagde, tako
trebao i ponašati.
"Da, kao što bi mi nedostajala rupa u štitu ili možda divlja svinja u krevetu ili vatra u staji",
cinično mu je odgovorio Circenn. "Okreni se u tom stolcu kao normalan čovjek."
"Ah, niti sam normalan niti sam čovjek pa stoga nema potrebe da se prilagođavam tvojim
zahtjevima. Strah me pomisliti kako bih živio bez tvojih silnih pravila o ‘normalnom'
postojanju, Circenne." Vidjevši da se Circenn ukočio, Adam se nasmijao i pružio dlan prema
sluškinji koja je čekala u sjeni Velike dvorane. Zabacio je dugu, svilenastu, tamnu kosu preko
ramena i dozvao je: "Dođi."
Sluškinja im je pristupila, pogledavajući čas Circenna, čas Adama, kao da je nesigurna koji joj
od njih predstavlja veću prijetnju. Ili možda veće iskušenje.
"Mogu li vas poslužiti, gospodo?" pitala je bez daha.
4. "Ne treba,Gillendria", uzvratio joj je Circenn. "Vrijeme ti je za počinak, već je kasno" - turobno
je pogledao prema Adamu - ,,a čini mi se da moj gost nema želja koje bi trebalo ispuniti."
"Naprotiv, Gillendria", oglasio se Adam. "Ima mnogo načina na koje mi večeras možeš služiti.
Bit će mi zadovoljstvo poučiti te mnogim stvarima.Pričekaj me u svojoj sobi dok mi muškarci
porazgovaramo i ubrzo ću ti se pridružiti."
Mlada je sluškinja razrogačenih očiju požurila izvršiti Adamovu zapovijed.
"Ostavi moje djevojke na miru", naredio mu je Circenn.
"Pa neću je ostaviti trudnom kao što nisam nijednu dosad", Adam se vragolasto osmjehnuo.
"Ne brine me to, nego što postanu nerazumne i glupe kad završiš s njima."
"Nerazumne? Tko je večeras nerazuman?"
Circenn se nervozno napeo, ali nije mu ništa odgovorio.
"Gdje je sveto blago, Circenne?" Adam ga je nepovjerljivo promatrao.
Circenn mu je okrenuo leđa.
"Spremio si ga na sigurno, zar ne?" pitao ga je Adam. "Nemoj mi samo reći da si ga izgubio?"
nastavio je propitkivati kad Circenn nije odgovorio.
Circenn se okrenuo prema njemu, raširenih nogu i prekriženih ruku. Bio je to njegov
uobičajen stav kad bi u sebi kipio od bijesa. "Zašto mi tratiš vrijeme postavljajući mi pitanja
na koja već znaš odgovore?"
Adam je slegnuo ramenima. "Zato što oni koji nas slušaju neće ništa saznati budemo li o tome
govorili otvoreno."
"U mom dvorcu nema prisluškivanja."
"Ah, da, zaboravio sam na to", odvratio je Adam. "U dvorcu Brodie svi su besprijekorna
ponašanja. Taj savršen, disciplinirani dvorac nema mane. Dosađuješ mi s time, Circenne."
"Mislim da je vrijeme da okončamo ovaj razgovor."
Adam je prekrižio ruke na naslonu stolca iza svojih leđa. "U redu. Što se onda dogodilo
večeras? Templari su se trebali sastati s tobom kod Ballyhocka i povjeriti ti sveto blago. Čuo
sam da su upali u zasjedu."
"Dobro si čuo", odgovorio je Circenn.
"Razumiješ li koliko je važno da, sad kad su raspušteni, templari dobiju utočište ovdje u
Škotskoj?"
5. "Naravno da razumijem", progunđao je Circenn.
"I koliko je važno da blago ne dospije u pogrešne ruke?" Circenn je nervozno odmahnuo
dlanom. "Četiri sveta blaga su zaštićena i na sigurnom. Čim smo posumnjali što bi se moglo
dogoditi, blago je odneseno u Škotsku, unatoč ratu koji je u tijeku. Na sigurnom su..."
"Osim bočice, Circenne", prekinuo ga je Adam. "Što je s njom? Gdje je bočica?"
"Bočica nije dio blaga", okolišao je Circenn.
"Znam", rekao je Adam zajedljivo. "Ali je sveta relikvija naše rase i dospije li u pogrešne ruke,
svi ćemo biti u opasnosti. Zato te opet pitam, gdje je bočica?"
Circenn je zario prste u kosu i odmaknuo je s lica. Adam je bio zapanjen njegovom
senzualnom pojavom. Elegantnim prstima odmaknuo je pramenove crne kose s lica,
otkrivajući oštre crte, isklesanu čeljust i tamne obrve. Imao je maslinastu kožu, intenzivan
pogled i agresivan, nadmoćan temperament svojih predaka.
"Ne znam", napokon je izgovorio Circenn.
"Ne znaš?" Adam je oponašao njegov škotski naglasak, svjestan da je Circenn s teškom
mukom izgovorio to priznanje. On nikad nije prepuštao stvari slučaju. Volio je sve imati pod
kontrolom i u njegovu su svijetu vladala brojna pravila kojih su se svi morali pridržavati.
"Bočica sa svetim eliksirom nestala je i ti ne znaš gdje je?"
"Situacija nije tako ozbiljna, Adame. Bočica nije zauvijek izgubljena. Smatraj je... privremeno
premještenom na neko drugo mjesto s kojega ćemo je uskoro vratiti."
Adam ga je sumnjičavo pogledao. "Ti si vješt ratnik, ali okolišanje je ženska vještina. Što se
zapravo dogodilo?"
"Ian je nosio škrinjicu s bocom. Kad je počeo napad, ja sam bio na južnoj strani mosta i čekao
sam da dođe sa sjeverne strane. No pogođen je u glavu i pao je s mosta u rijeku. Škrinjicu s
bocom odnijela je struja..."
"I ti tvrdiš da to nije tako ozbiljno? Dosad bi mogla biti kod tko zna koga. Želiš li da je se
domogne engleski kralj? Shvaćaš li kakva je to opasnost za nas?"
"Naravno da shvaćam. Neće doći do toga, Adame", odgovorio je Circenn. "Prokleo sam tu
bočicu. Neće dospjeti u pogrešne ruke. Onog trenutka kada je pronađu, bit će vraćena meni."
"Prokleo si je?" Adam ga je posprdno pogledao. "Glupa magija. Prava vila bi je čarolijom
jednostavno izvadila iz rijeke."
"Ja nisam vila nego škotski plemić i ponosan sam na to. Možeš biti sretan što sam uopće
izgovorio taj urok. Znaš i sam da nisam ljubitelj druidskih mudrolija. Smatram ih
nepredvidljivima."
6. "Koju si pametnu čaroliju odabrao, Circenne?" tiho ga je pitao Adam. "Dobro si odabrao,
nadam se."
"Naravno. Misliš li da nisam ništa naučio iz prethodnih pogrešaka? Onog trenutka kad netko
otvori škrinjicu i ljudska ruka dotakne bočicu, bit će vraćena meni. Bio sam vrlo precizan."
"Jesi li izričito rekao da se bočica mora vratiti sama?" pitao je Adam, očito se zabavljajući.
"Molim?" Circenn ga je blijedo pogledao.
"Bočica. Jesi li pomislio da bi se, ako si upotrijebio veznu čaroliju, s bocom mogao pojaviti i
smrtnik koji ju je dotaknuo?"
Circenn je zatvorio oči.
"Znači, upotrijebio si veznu", uzdahnuo je Adam.
"Da, upotrijebio sam takvu magiju", priznao je Circenn. "To je jedina koju znam", pokušao se
obraniti.
"A čija je to krivnja? Koliko si samo puta odbio naučiti nešto o tome od mojih ljudi? I,
Circenne, odgovor je da će se onaj tko dotakne bočicu vratiti zajedno s njom. K tebi će doći i
bočica i čovjek."
Circenn je frustrirano progunđao.
"Što ćeš učiniti s tim čovjekom kad se pojavi?" Adam nije odustajao od teme.
"Ispitati ga i zatim ga žurno vratiti kući."
"Ne. Ubit ćeš ga."
"Znao sam da ćeš to reći, ali on možda neće ni znati što je to. Što ako negdje na obali rijeke
neki nedužan čovjek pronađe škrinjicu?"
"Onda ćeš ubiti nedužnog čovjeka", hladnokrvno je odvratio Adam.
"Neću to učiniti."
Adam je ustao poput zmije koja se priprema na smrtonosan napad. Zaustavio se nekoliko
centimetara od Circenna. "O, da, hoćeš", rekao je. "Jer si nepromišljeno izgovorio urok, uopće
ne razmišljajući o posljedicama. Onaj tko se pojavi s tom bočicom doći će u
središte templarskog utočišta. Tvoj urok će ga, nedužnog ili ne, odvesti tamo gdje mogu doći
samo tvoji vitezovi bjegunci. Misliš da ćeš ga samo tako poslati natrag kući uz obećanje da će
sve što je vidio zadržati za sebe?" Adam je zakolutao očima. "Zato ćeš ga ubiti. Jer si se zakleo
da ćeš Roberta Brucea bez nepotrebnih rizika dovesti na kraljevski tron."
7. "Neću ubiti nedužnog čovjeka."
"Ili ćeš to učiniti ti ili ću to učiniti ja, a dobro znaš da se ja volim najprije poigrati sa svojim
plijenom."
"Mučio bi nedužnog čovjeka do smrti." To nije bilo pitanje nego izjava.
"Vidiš kako me razumiješ. Izbor ti je vrlo jednostavan: ili ćeš ga ti ubiti ili ću ja. Odaberi."
Circenn je pogledao vilenjakove oči. Ne traži milost od mene, jer ti je neću dati, pročitao mu
je u očima. Nakon duge tišine, Circenn je napokon progovorio. "Pobrinut ću se za onoga tko
se pojavi s bočicom."
"Ubit ćeš ga", Adam nije odustajao. "Ili ću ja to učiniti."
Circennov glas bio je pun bijesa. "Ubit ću onoga tko donese tu bočicu, ali ću to učiniti onako
kako ja želim. Brzo i bezbolno. A ti se nećeš miješati."
"Nemam ništa protiv." Adam se odmaknuo korak unatrag. "Zakuni se mojom rasom. Zakuni
se bogovima Tuatha Dé Dananna."
"Pod jednim uvjetom, a to je da mi se u zamjenu za prisegu više nikad nećeš na vratima
pojaviti nenajavljen, Adame Blacku."
"Siguran si da to želiš?" pitao je Adam nezadovoljno. Circenn je ponovno zauzeo svoj bijesan
stav. Kakav veličanstven ratnik. Tamni anđeo. Mogao si mi biti najmoćniji saveznik.
"To je ono što želim."
Adam je pognuo glavu, prikrivajući smiješak u kutu usana. "Neka bude kako želiš, Brodie,
sine kraljeva Brudea. A sad se zakuni."
Kako bi spasio nedužnog čovjeka od bolne smrti u vilenjakovim rukama, Circenn Brodie
spustio se na koljena i najstarijoj škotskoj rasi, Tuatha Dé Danann, prisegnuo da će ubiti
onoga tko donese bočicu. Laknulo mu je kad je Adam Black, sin siriche du, najcrnji vilenjak,
nestao, svjestan da mu se više neće pojaviti na vratima jer ga Circenn zasigurno neće pozvati
čak i da živi još tisuću godina.
8. Padanje
Gore, dolje, gore, dolje.
Vodit ću ih gore, dolje, ja sam strah za grad i polje.
Vodit ću ih gore dolje.
San Ivanjske noć//Shakespeare
9. PRVO POGLAVLJE
SUVREMENO DOBA
"HEJ, PAZI KAKO VOZIŠ!" LISA JE BIJESNO DOVIKNULA VOZAČU MERCEDESA koji je
zaobišao zaustavljeni taksi i, poprskavši joj traperice, opasno se približio pločniku gdje je
stajala.
"Makni se s ceste, luđakinjo!" čula je vozača Mercedesa kako se dere u mobitel. Bila je
dovoljno blizu njegova auta da ga je čula kako nastavlja govoriti: "Ne, nisam to rekao tebi. Na
cesti se pojavila neka žena koja izgleda kao beskućnica. Koliko poreza plaćamo, mislio bi da
takvih ljudi..." Glas mu se udaljavanjem automobila izgubio ne dovršivši rečenicu.
"Nisam bila na cesti!" vikala je za njim, popravljajući šiltericu na glavi. Tek tad je shvatila što
je tip rekao. "Beskućnica?" Dragi Bože, zar tako izgledam? Spustila je pogled na svoje
istrošene, izblijedjele traperice iskrzanih rubova te bijelu majicu kratkih rukava koja je
doduše bila posve čista, ali vrlo tanka i izlizana od brojnih pranja. Moglo bi se reći da joj
je kabanica vidjela i boljih dana jer ju je kupila prije nekoliko godina u trgovini rabljene robe
Sadie's, ali bila je vrlo izdržljiva i nikad još nije promočila. Na jednoj je čizmi imala rupu, ali
tip je nije mogao vidjeti jer je bila na peti. Voda iz lokvi zaostalih od posljednje kiše namočila
joj je čarapu i pomislila je kako se mora sjetiti ljepljivom trakom ponovno zalijepiti rupicu.
No zasigurno nije izgledala kao beskućnica, zar ne? Bila je savršeno čista i uredna prije nego
što se pojavio i zalio je vodom.
"Ne izgledaš poput beskućnice, Lisa." Misli joj je prekinuo Rubyn srdit glas. "On je umišljeni
gad koji valjda misli da samo oni koji voze Mercedese smiju udisati zrak i živjeti."
Lisa joj je uzvratila zahvalnim osmijehom. Ruby joj je bila najbolja prijateljica. Svaku večer
zajedno su čekale autobus brze linije koji je vozio do grada gdje je Lisu čekao posao čistačice,
a Ruby je pjevala u klubu u centru.
Lisa joj je čeznutljivo odmjerila opravu. Ispod golubljesivoga kišnog kaputa nosila je krasnu
crnu haljinu ukrašenu perlicama. Seksi štikle na nožnim su joj prstima otkrivale savršenu
francusku manikuru. Te cipele vrijede koliko Lisa i njena majka mjesečno potroše na hranu.
Nijedan muškarac ne bi si dopustio zaliti vodom djevojku kao što je Ruby Lanoue. Nekad je i
Lisa tako izgledala, ali sad zasigurno ne, zaglavljena duboko u dugovima iz kojih se nije mogla
izvući.
"I nije ti uopće dobro vidio lice", rekla je Ruby ljutita na vozača koji je odavno nestao s vidika.
"Da te bolje odmjerio, sigurna sam da bi se zaustavio i ispričao ti se."
"Zato što izgledam depresivno?" sarkastično je upitala Lisa.
"Zato što si prekrasna, dušo."
10. "Da. Možeš misliti", odvratila je Lisa, a ako joj je u glasu i bio tračak ogorčenosti, Ruby ga je
ignorirala. "Nije važno. Ionako se ne trudim nikoga impresionirati."
"Ali bi mogla. Nemaš pojma kako izgledaš, Lisa. Tip je očito gay. To je jedini razlog zbog kojeg
muškarac ne bi zamijetio zgodnu ženu kao što si ti."
Lisa se osmjehnula. "Ti baš nikad ne odustaješ, Ruby, zar ne?"
"Lisa, prekrasna si. Dopusti mi da te sredim i pokažem ti što ti govorim. Skini tu kapu i
raspusti kosu. Što misliš zašto ti je Bog podario takvu veličanstvenu kosu?"
"Volim svoju kapu." Lisa je zaštitnički pridržala šiltericu sa znakom Cincinnati Redsa, kao da
se boji da bi je Ruby mogla strgnuti. "Tata mi ju je kupio."
Oklijevajući, Ruby je zagrizla usnicu i slegnula ramenima. "Ne možeš se zauvijek skrivati
ispod te šilterice. Znaš koliko mi je stalo do tebe i da" - prekinula je Lisino protestiranje i prije
nego što je stigla išta izgovoriti -"znam da ti majka umire, ali to ne znači da i ti umireš, Lisa.
Ne možeš zbog toga potonuti i prestati živjeti."
Pogodile su je Rubyine riječi. "Što ćeš večeras prvo otpjevati?"
"Ne mijenjaj temu. Neću ti dopustiti da odustaneš od života", rekla je Ruby nježno. "Lisa, pred
tobom je cijeli život. Preživjet ćeš ovo, obećavam ti."
Lisa je pokušavala izbjeći njen pogled. "No, želim li to?" promrmljala je i udarila nogom o
pločnik. Njenoj majci Catherine prije nekoliko mjeseci dijagnosticiran je rak. Dijagnoza je
postavljena prekasno i više se nije moglo ništa poduzeti osim učiniti joj ostatak života što
ugodnijim. Šest mjeseci, možda godina dana, oprezno su predviđali liječnici. Mogli
bismo probati s eksperimentalnom terapijom, ali... Poruka je bila jasna: Catherine će ipak
umrijeti.
Njena majka odlučno je odbila sudjelovati u bilo kakvu eksperimentu. Ni ona ni Lisa nisu
htjele da posljednje mjesece života provede u bolnici, pa joj je Lisa kod kuće organizirala
potrebnu zdravstvenu skrb, zbog čega je njihova financijska situacija, koja ni inače nije bila
sjajna, postala još teža.
Od prometne nesreće koja se dogodila prije pet godina, u kojoj joj je otac poginuo a majka
ostala invalid, Lisa je neprestano radila dva posla. Nakon očeve smrti život joj se okrenuo
naglavačke.
S osamnaest godina bila je ljubimica svojih dobrostojećih roditelja, živjela je u elitnoj,
ograđenoj zajednici u Cincinnatiju i čekala ju je budućnost koja je mnogo obećavala.
Dvadeset i četiri sata poslije, na njenu maturalnu večer, život joj se pretvorio u noćnu moru
iz koje se još nije probudila. Umjesto da ode na studij, Lisa se morala zaposliti
kao konobarica, a usto je pronašla iposao u noćnoj smjeni.Znala je da će nakon majčinesmrti
11. morati nastaviti raditi dva posla kako bi otplatila astronomski visoke račune za njenu
zdravstvenu skrb i lijekove.
Nevoljko se prisjetila majčine želje da joj tijelo nakon smrti kremiraju kako bi Lisa imala
manje troškove. Nastavi li o tome razmišljati, moglo bi joj pozliti ovdje na autobusnoj postaji.
Znala je da je mama praktična i da joj želi ostaviti što manje troškova kako bi lakše nastavila
sa životom, ali Lisi se život bez majke činio posve neprivlačnim.
Ovog se tjedna Catherinino stanje pogoršalo i Lisa se na okrutan način morala suočiti s
činjenicom da joj, nažalost, ne može pomoći i da joj ne može ublažiti bol. Taj bol nestat će
samo smrću. Poklopila ju je gomila nepoznatih emocija. Bilo je dana kad bi bila ljuta na cijeli
svijet zbog situacije u kojoj su se zatekle, a drugih bi dana razmišljala kako bi prodala vlastitu
dušu u zamjenu za majčino zdravlje. Najteži su bili dani kad bi joj se u misli uvukla gorčina,
komešajući se s neizmjernom tugom. Zatim bi je prepravio golemi osjećaj krivnje jer je znala
da bi trebala biti zahvalna što je tolike godine mogla voljeti svoju majku, a ima ljudi koji nisu
bili te sreće. Mnogi su imali manje od nje: Čaša je uvijek napola puna, Lisa, podsjetila bi je
Catherine.
Kad su se ukrcale na autobus, Ruby ju je povukla na sjedalo kraj sebe i pokušavala je
razvedriti neprestano brbljajući o sretnijim temama. Ali nije upalilo. Lisa se potpuno
isključila iz razgovora, nastojeći ne razmišljati ni o čemu - pogotovo ne o razdoblju koje
slijedi. I sad joj je bilo dovoljno teško.
Kako je došlo do ovoga? Bože - što se to dogodilo s mojim životom? pitala se, promatrajući
hladnu, ožujsku kišu kako se ponovno slijeva niz prozore autobusa na putu prema
Cincinnatiju.
***
Ušavši u muzej, Lisa je duboko udahnula. Tišina koja je ondje vladala, poput one u drevnim
grobnicama, nudila joj je prijeko potreban mir. Izložene staklene skulpture krasile su ulašten
mramorni pod. Zaustavila se i obrisala mokre čizme prije nego što je zakoračila u svoje
utočište.
Još otkad je prije pet godina završila srednju školu um joj je žudio za stimulacijom, za
učenjem o novim stvarima, pa je zamišljala da joj muzej govori, da joj šapuće o stvarima koje
vjerojatno nikad neće doživjeti: o pustolovinama, misterijima i egzotičnim krajevima. Svake
se večeri veselila odlasku na posao, bez obzira na to što bi već bila iscrpljena od cijelog dana
posluživanja gostiju. Obožavala je visoke stropove muzeja oslikane raznovrsnim mozaicima
od kojih je svaki pričao svoju priču.
Obrisavši dobro čizme, Lisa je objesila kabanicu na vješalicu pokraj ulaznih vrata i oprezno
prošla pokraj uvodnih izložaka, žureći prema središnjem dijelu muzeja gdje je nježno
prstima dodirnula ploču na kojoj je pisalo:
12. NEKA POVIJEST BUDE TVOJA ČAROBNA ULAZNICA U PROŠLOST ČEKAJU TE UZBUDLJIVI
NOVI SVJETOVI
Licem joj se raširio osmijeh. Kad bi barem mogla iskoristiti čarobnu ulaznicu za novi život.
Za život u kojem bi mogla ići na studij, a ne zaostati uništenih nada i snova za svojim
prijateljima koji su krenuli novim putevima. Studij? Možeš misliti. Zabave, prijatelji? Možeš
misliti. Roditelji koji će doživjeti njeno odrastanje, možda čak i udaju? Možeš misliti.
Pogledala je na sat i odlučno se bacila na posao kako bi radom zatomila depresivne misli.
Brzim pokretima savršeno je uredila prostor središnjeg dijela muzeja. Uživala je u brisanju
prašine s izložbenih primjeraka, dodirujući ih onako kako joj to ne bi dopustio nijedan
dnevni čuvar. Kao i obično, ured direktora Steinmanna ostavila je za kraj.
Ne samo što je on bio iznimno pedantan, nego je u njegovu uredu uvijek bilo novih predmeta
koje je trebao razgledati i izabrati one koji će biti izloženi u muzeju. Mogla bi satima šetati u
tišini praznog muzeja, proučavajući drevno oružje, legende i bitke, ali Steinmann je imao
strogo pravilo kojega se morala pridržavati - da muzej mora napustiti do pet ujutro.
Lisa je kolutajući očima u njegovu uredu svaku knjigu vraćala na njeno mjesto. Steinmann je
bio pompozan, bahat čovjek. Na kraju razgovora za posao ustala je i pružila mu ruku, a on ju
je gadljivo pogledao i rekao joj da jedini dokaz njena noćnog rada i prisustva u muzeju
moraju biti savršeno čiste prostorije i ništa drugo. Toliko se trudio naglasiti da mora nestati
do pet sati da se katkad osjećala poput Pepeljuge. Kad bi se oglušila o njegovu naredbu, bila
je sigurna da bi je Steinmann pretvorio u nešto mnogo gore od bundeve.
Unatoč njegovu neprimjerenom ponašanju na razgovoru, bila je toliko uzbuđena što je dobila
posao da je dopustila mami da je nagovori da te večeri iziđe s Ruby na zakašnjelu
rođendansku večeru. Prisjećajući se tog fijaska, Lisa je zatvorila oči i uzdahnula. Nakon
večere, na baru je čekala da joj usitne novac kako bi ona i Ruby odigrale partiju biljara kad
joj je prišao zgodan i elegantno odjeven muškarac. Počeo je flertovati s njom i nakratko se
osjećala doista posebno. Zanimalo ga je čime se bavi i ponosno mu je rekla da radi u muzeju,
a on ju je nastavio ispitivati što točno radi: Je li direktorica? Voditeljica prodaje? Turistički
vodič?
Noćna čistačica, odgovorila mu je. A u dnevnoj smjeni konobarim u First Watchu.
Nekoliko trenutaka poslije izmislio je neku ispriku i nestao. Čekajući Ruby za šankom da je
spasi, osjećala je kako joj se obrazima razlijeva rumenilo srama.
Lisa je bijesnim pokretima brisala prašinu sa polica, uzrujana jer ju je taj incident u
podsvijesti još izjedao. Znala je da se nema čega sramiti; odgovorna je i nije glupa. Život ju je
opteretio odgovornostima za koje možda nije bila spremna, ali kad bi se osvrnula, znala je da
se prilično dobro nosi s obvezama.
S vremenom joj je bijes potisnula vječno prisutna iscrpljenost. Spustila se na stolac okrenut
prema Steinmannovu stolu i opustila se, uživajući u dodiru nježne kože naslonjača. Iznenada
13. je na njegovu stolu ugledala škrinjicu egzotična izgleda koju nikad prije nije zamijetila. Bila
je duga oko pola metra i široka oko dvadeset pet centimetara, izrađena od tamne afričke
ebanovine.
Očito je bila riječ o novome potencijalnom izlošku. Obično bi Steinmann takve stvari
zaključao u stakleni pretinac u kojem bi čekale katalogizaciju.
Zašto bi ovo ostavio na stolu, upitala se Lisa i zatvorila oči. Htjela se odmoriti samo koju
minutu i prepustila se svijetu mašte: zamišljala je sebe kao financijski neovisnu ženu sa
zdravom majkom i prekrasnim domom. Ondje su imale lijep, ručno izrađen namještaj i
udobne stolce. Možda je imala i dečka...
Zamišljajući savršeno mjesto na kojem bi u svojoj kući iz snova smjestila ovu škrinjicu od
ebanovine, Lisa je utonula u san.
***
"Trebao si me nazvati čim je stigla", prosvjedovao je profesor Taylor.
Steinmann je požurivao profesora pokraj izložaka prema svom uredu. "Jučer je stigla,
Taylore. Odmah nam je poslana čim su je pronašli i iskopali. Čovjek koji ju je pronašao nije je
htio ni dotaknuti, a kamoli izvaditi iz zemlje." Steinmann je na trenutak zastao. "Na
poklopcu škrinjice ugraviran je urok. Premda potječe iz keltskoga doba i napisan je na
gaelskome, čovjek je shvatio što piše i nije ju htio dirati. Jesi li ponio rukavice?"
Taylor je potvrdno kimnuo. "I kliješta da možemo izvaditi sadržaj. Ti je još nisi otvorio?"
"Nisam uspio pronaći mehanizam koji otpušta poklopac", rekao je Steinmann. "Nisam čak
bio siguran ni može li se otvoriti. Čini se da je izrađena od jednog komada drva."
"Kliješta će nam pomoći dok ekipa iz laboratorija ne dobije priliku istražiti o čemu je riječ.
Što si ono rekao, gdje je pronađena?"
"Bila je zakopana na obali rijeke u Škotskome visočju. Farmer koji ju je pronašao jaružao je
obalu jer je ondje htio izgraditi zid."
"Kako si je, pobogu, uspio donijeti ovamo?" pitao je Taylor u nevjerici.
"Farmer je pozvao kustosa male antikvarske tvrtke u Edinburghu koji mi je igrom slučaja
dugovao uslugu."
Taylor nije dalje ispitivao. Ljutilo ga je takvo prenošenje dragocjenih stvari u privatne
kolekcije. Bio je opsjednut keltskom ostavštinom i jedva je prikrio uzbuđenost kad ga je
Steinmann nazvao. Znao je da bi mu time pokazao da može njime manipulirati, a bilo kakva
moć u rukama direktora bila je potencijalno opasna.
14. "Glupa čistačica", promrmljao je Steinmann ulazeći u krilo muzeja. "Vidiš li ti to? Opet je
ostavila upaljena svjetla." Iz njegova je ureda dopirala svjetlost.
***
Lisa se naglo probudila, nesvjesna gdje se nalaziili što ju je probudilo kad je u hodniku ispred
ureda začula muške glasove.
Mahnito je ustala i panično pogledala na sat. Bilo je 5:20. Izgubit će posao! Spustila se na pod
i pritom snažno udarila glavom o rub stola. Otpuzala je ispod stola i čula kako se vrata
otključavaju i Steinmann govori: "Nemoguće je više pronaći pristojnog radnika. Ta
bezvrijedna čistačica nije ni zaključala ured. Trebala je samo pritisnuti tipku. To bi i dijete
uspjelo napraviti."
Lisa se u tišini sklupčala ispod stola. Iako je na podu bio debeli berberski sag, čula je
približavanje njihovih koraka stolu.
"Evo je." Steinmannove besprijekorno ulaštene cipele zaustavile su se nekoliko centimetara
od njenih koljena. Oprezno je udahnula i privukla koljena k sebi. Uz njegove je cipele
zamijetila i par kožnatih mokasinki zaprljanih blatom. Morala se silno suzdržati da sa saga
ne ukloni prljavštinu s cipela.
"Kakvi čudesni detalji. Prekrasna je." Glas drugog muškarca bio je prigušen.
"Zar ne?" Steinmann se složio s njim.
"Čekaj malo, Steinmanne. Što si ono rekao, gdje je pronađena škrinjica?"
"Ispod hrpe kamenja na obali rijeke u Škotskoj."
"To zaista nema smisla. Kako je ostala tako netaknuta? Ebanovina je prilično izdržljivo drvo,
ali ne mogu vjerovati da se nije raspalo. Ova je škrinjica u odličnom stanju. Znamo li iz kojeg
je stoljeća?"
"Ne, ali moj izvor iz Edinburgha se kune da zna. Možeš li je otvoriti, Taylore?" pitao je
Steinmann.
Začula se nekakva nejasna buka. "Da vidimo... kako se otvaraš, zagonetna škrinjice?"
Lisa se pod stolom jedva usuđivala udahnuti u dugoj tišini koja je uslijedila.
"Možda ovdje?" Pitao se Taylor. "Možda ovaj mali izdignuti kvadrat... Aha, znam! Viđao sam
već slične stvari. Bravica na pritisak." Iz škrinjice se začulo prigušeno škljocanje. "Bila je
hermetički zatvorena", rekao je. "Pogledaj ovo, Steinmanne. Ovaj mehanizam je briljantan.
Zar se ne zapitaš kako su naši preci u ono doba uspjeli načiniti ovako pametne stvari? Neke
od stvari koje sam dosad vidio zaista su..."
15. "Skini tkaninu da vidimo što je unutra, Taylore", Steinmann ga je nestrpljivo prekinuo.
"Tkanina bi se mogla raspasti budemo li je neoprezno dirali", pobunio se Taylor.
"Nismo dospjeli dovle da bismo sad odustali", obrecnuo se Steinmann. "Skini tkaninu."
Lisa se borila protiv vlastite znatiželje koja ju je suprotno razumu i nagonu za
preživljavanjem tjerala da izviri ispod stola i vidi što je u škrinjici.
Slijedila je duga stanka. ,,I? Što je to?" pitao je Steinmann.
"Nemam pojma", odgovorio je Taylor. "Nikad nisam vidio ništa slično. Ne izgleda kao da
potječe iz srednjeg vijeka, zar ne? Izgleda gotovo... pa... ne znam, futuristički", rekao je.
"Iskreno, zbunjen sam. Škrinjica je netaknuta, tkanina je drevna, a ovo" - pokazao je na
nekakvu bočicu - "ovo je posve čudno."
"Čini se da baš i nisi neki stručnjak, Taylore."
"Nitko ne zna više o Galima i Piktima od mene", odgovorio je. "No neki ostaci jednostavno se
ne spominju u drevnim zapisima. Uvjeravam te da ću pronaći odgovor na ovo."
"I dat ćeš je na ispitivanje?" pitao je Steinmann.
"Ponijet ću je sa sobom..."
"Ne. Javit ću ti kad je budemo spremni predati."
Opet duga stanka prije nego što se javio Taylorov glas. "Planiraš pozvati nekog drugog da je
ispita, zar ne? Sumnjaš u moje sposobnosti."
"Jednostavno je moram katalogizirati, snimiti i zabilježiti u naše spise." "I pohraniti u tuđu
kolekciju?" pitao je Taylor razdraženo.
"Vrati je na mjesto, Taylore." Steinmann je stavio prste oko Taylorova zapešća i spustio
bočicu na tkaninu. Uzeo je kliješta iz njegove ruke i zatvorio škrinjicu. "Ja sam te doveo
ovamo. Ja ću ti reći što trebam od tebe i kada. I savjetujem ti da mi se ne petljaš u posao."
"Dobro", bijesno je prasnuo Taylor. "Kad shvatiš da nitko ne zna o čemu je riječ, ponovno ćeš
mi se javiti. Ne možeš ništa učiniti sa predmetom koji se ne može identificirati. Dobro znaš
da sam ja jedini koji može otkriti što je ovo."
Steinmann se nasmijao. "Ispratit ću te do izlaza."
"Znam i sam izići."
"Da, ali ja ću biti mirniji znajući da si uistinu izišao", odgovorio je Steinmann. "Nije pametno
pustiti takva pasioniranog ljubitelja antikviteta da sam šeta po muzeju."
16. Čula je udaljavanje njihovih koraka prema vratima,a zatim je Steinmann zaključaovrata svog
ureda. K vragu! Kad bi inače odlazila iz ureda, uvijek bi ga zaključavala pritiskom na tipku jer
se bijednoj čistačici nikad nisu povjeravali ključevi, ali on je sad ključem zatvorio bravu.
Naglo se ispravila i lupila glavom o donju stranu stola. "Auu!" jauknula je. Ustala je držeći se
za rub stola, na trenutak zastala i zagledala se prema škrinjici.
Opčinjeno je dotaknula hladno drvo. Prekrasno gravirano tamno drvo sjajilo je na danjem
svjetlu. Na površini poklopca bila su ispisana kosa slova. Što je bilo u toj škrinjici da je
iznenadilo čak i dva iskusna skupljača antikviteta? Unatoč činjenici da je ostala zaključana u
Steinmannovu uredu i bila uvjerena da će se on ubrzo vratiti, nije mogla odoljeti znatiželji.
Futuristički? Prelazila je prstima preko poklopca, u potrazi za mjestom na kojem su je
otvorili. Brzo ga je pronašla. Tijelom joj je proletio drhtaj zloslutna predosjećaja.
Otvori je, smiješna ženo! Pa ne može ti nauditi. I oni su je dirali.
Odlučno je pritisnula kvadrat i kutija se otvorila. Na dnu je ležala bočica umotana u prašnu
staru tkaninu. Bočica je bila od srebrnog metala i činilo se kao da sjaji, kao da se unutra nalazi
kakav čaroban sadržaj. Nervozno je pogledala prema vratima. Znala je da mora nekako
pobjeći iz ureda prije nego što se Steinmann vrati, ali bočica ju je gotovo opčinila. Čas je
gledala prema vratima, čas prema bočici koja kao da joj je govorila Dotakni me, onako kako
su joj govorili i ostali izlošci u muzeju. Dotakni me dok nema nikoga i ispričat ću ti legendu o
svojoj prošlosti. Ja sam znanje...
Lisa je prstima obuhvatila bočicu.
Iznenada joj se svijet izokrenuo pod nogama. Zateturala je i odjednom...
Nije...
Mogla...
Prestati...
Padati...
17. DRUGO POGLAVLJE
DUNNOTTAR, ŠKOTSKA, 1314.
LISINE TRAPERICE TOG JE DANA JOŠ JEDNOM POPRSKALAVODA KAD JE ugledala muškarca
koji je iskočio iz kade. Nadvio se nad nju i zategnuo usne kao da će zarežati.
Lisa je u nevjerici trepnula. Jednom. Dvaput. I onda još jednom sasvim polako, nastojeći
shvatiti što se događa. Nije pomoglo. Iznad nje i dalje je stajao goli div bijesna izraza lica. Gdje
je, pobogu, nestao Steinmannov ured? Ne samo da bi je otpustio da je pronađe s golim
muškarcem, nego bi je vjerojatno dao uhititi.
Zatvorila je oči i čizmama opipala tlo, uvjeravajući se da stoji čvrsto na tlu. Tek kad je bila
potpuno sigurna da se i dalje nalazi u Steinmannovu uredu držeći srednjovjekovnu bočicu u
ruci, napokon je otvorila oči.
Nije bila u Steinmannovu uredu.
Ostala je bez daha kad se bolje zagledala u tog muškarca. Na koži su mu svjetlucale kapi vode,
a vatra iza njega bacala je sjene po muževnim mišićima i bojila ih brončanom bojom. Bio je
najviši čovjek kojeg je ikad vidjela, ali njegova pozamašna veličina nije bila odraz samo
nevjerojatne visine. Imao je masivna ramena, široka prsa, mišićav trbuh, uske bokove i duge,
snažne noge.
I bio je gol.
Prosvjedujući je uzdahnula. Nema šanse da je taj čovjek stvaran. I baš zato nije bilo ničeg
opasnog u tome da detaljnije odmjeri njegovo savršeno tijelo. Pred njom je stajao goli
muškarac besprijekorna izgleda koji zapravo ne postoji. Zar bi ijedna normalna
dvadesettrogodišnjakinja skrenula pogled? Naravno da to nije učinila.
Odmjerivši ga, bila je još sigurnija da nije stvaran. Užarenih je obraza napokon skrenula
pogled i povukla se korak unatrag.
Zarežao je nešto na jeziku koji nije razumjela.
Bacila je brz pogled na njegovo lice i bespomoćno slegnula ramenima, svjesna da ne može ni
sebi objasniti situaciju u kojoj se našla.
Muškarac je nastavio nešto ljutito govoriti i gestikulirati rukama. Nekoliko je minuta non-
stop govorio, mršteći se i mašući rukama.
Zbunjeno ga je promatrala poluotvorenih usta, a nije nimalo pomagalo ni to što je djelovao
posve nesvjestan činjenice da pred njom stoji gol golcat. Nekako se uspjela pribrati i napokon
izustila: "Žao mi je, ali ja vas ne razumijem. Ne znam što govorite."
18. Trznuo se kao da ga je udarila. Tamne su mu se oči suzile i ljutito se namrštio. Ako je prije
mislila da je ljut, bilo je to samo zato što nije vidjela kako izgleda kad je istinski bijesan.
'Engleskinja si!" uzviknuo je i počeo govoriti engleski s jakim naglaskom.
Lisa je bespomoćno raširila ruke. Nije joj bilo jasno zašto je to problem i zašto se tako ljutio
na nju.
"Ne miči se!" zagrmio je.
Ukočila se i promatrala ga kao da je jedan od brojnih izložaka u muzeju gdje je radila,
upijajući svaki detalj njegova golemog tijela. Odisao je intenzivnom seksualnošću nekakva
divljeg ratnikakoji nije priznavao druge zakoneosim svojih.Izgledao je opasno,ali istodobno
i zavodljivo. On je samo san, sjećaš se? Zaspala si i sanjala da se Steinmann pojavio u
uredu, ali ti i dalje spavaš i ovo nije stvarnost.
Uplašeno je zamijetila da je muškarac posegnuo za oružjem odloženim uz kadu. Na trenutak
ju je sve to zabavljalo, ali brzo je promijenila mišljenje kad je oštricu mača uperio prema njoj.
Ovo je samo san, podsjetila se. Mogla je jednostavno ignorirati mač. U snu je ionako nije
mogao ozlijediti. Kad već nije mogla imati dečka u stvarnom životu, mogla je barem uživati u
ovome virtualnom iskustvu.S osmijehom na licu ispružila je ruku i dotaknula njegov savršen,
mišićavi trbuh - još jednu apsolutno nestvarnu stvar - kad joj se vrh mača spustio na čeljust,
prisilivši je da ga pogleda u oči. Vrat bi je mogao zaboljeti od podizanja glave tako visoko.
"Ne odvraćaj mi pozornost s cilja", progunđao je.
"Kojeg cilja?" pitala je zadihano.
U tom trenutku otvorila su se vrata nakojima sepojavio drugi muškarac tamnekose iomotan
nekom čudnom tkaninom.
"O čemu god da je riječ, nemam sad vremena za to, Galane!" rekao mu je muškarac iznad nje
ne odmičući mač s njena vrata.
Drugi se čovjek očito iznenadio ugledavši Lisu. "Čuli smo tvoje režanje dolje u kuhinji, Cine."
"Sin?" Lisa je ponovila u nevjerici. O, da, definitivno je grešan1. Muškarac koji tako izgleda
mora biti grešan.
"Odlazi!" zagrmio je Circenn.
1 Sin na engleskome znači "grijeh "
19. Galan je na trenutak oklijevao pa nevoljko izašao iz prostorije, zatvorivši vrata za sobom.
Lisa je vratila pogled na Sinovo savršeno tijelo i spustila ga još niže na njegovu nevjerojatnu
obdarenost.
"Prestani u to gledati, ženo!"
Ponovno ga je pogledala u oči. "Nitko ne izgleda poput tebe. I nitko ne govori kao ti, osim
možda Seana Conneryja u Highlanderu. To je dokaz da ovo nije stvarnost nego da sanjam. Ti
si fikcija moga umornog, neispavanog i traumatiziranog uma. Samo si san", rekla je
odlučno kimajući.
"Uvjeravam te da sasvim sigurno nisam san."
"Daj, molim te." Zakolutala je očima. Zatim ih je zatvorila. Pa opet otvorila. I dalje je bio ondje.
"Bila sam u muzeju, a sad sam se odjednom našla u spavaćoj sobi s golim muškarcem koji se
zove Sin? Zar zbilja misliš da sam tako glupa?"
"Circenn. Sirsin" ponovio je svoje ime. "Prijatelji me zovu Cin."
"Ne možeš biti stvaran."
Imao je pospane oči spuštenih kapaka, tako tamne da su izgledale kao da su uokvirene crnom
olovkom za oči. Nos mu je bio muževan i pomalo arogantan. Njegovi zubi, a sam Bog zna da
je imala dobru priliku pogledati mu zube dok je režao na nju, bili su tako ravni i bijeli da bi
njen stomatolog, da ih vidi, zaplakao od zavisti.
Imao je visoko čelo, a pramenovi kose padali su mu do ramena. Premda ni po čemu, osim po
senzualnim usnama, nije izgledao kao materijal za suvremenog manekena, imao je
prekrasno lice ratnika. Da, poput nekoga ratničkog vođe, pomislila je.
Vrh mača nježno ju je dotaknuo po donjem dijelu brade. Osjetila je vlažnost na vratu i
začudilo ju je koliko se san doima stvarnim. Dotaknula je to mjesto prstima i zaprepašteno
se zagledala u trag krvi koji joj je ostao na dlanu.
"Zar je moguće krvariti u snu? Nikad mi se to još nije dogodilo", promrmljala je.
Brzim potezom muškarac joj je strgnuo kapu s glave, tako brzo da se prestrašila. Nije ni
zamijetila kad je pomaknuo ruku. Kosa joj se prosula po ramenima i posegnula je za svojom
kapom, ali ju je zaustavila oštrica mača. Vrhom glave jedva je dosegnula njegova prsa.
"Vrati mi kapu", uzviknula je. "Dobila sam je od tate."
Bez riječi ju je promatrao.
"To je jedino što mi je ostalo od njega. Mrtav je!" rekla je usijano.
20. Je li moguće da mu je u tamnim očima vidjela tračak suosjećanja?
Bez riječi joj je vratio kapu.
"Hvala", rekla je ukočeno, presavila kapu i ugurala je u stražnji džep traperica. Spustila je
pogled prema podu dok joj je oštrica i dalje dodirivala vrat. Ako je ovo doista san, može
poželjeti da se nešto dogodi. Ili poništiti nešto što se događa. Zatvorila je oči i poželjela da
njegov mač nestane pa teško progutala kad joj se hladni metal jače prislonio na vrat. Zatim
je zaželila da i on nestane, ali je kadu i toplu vatru ipak bila voljna zadržati.
I dalje je bio nadvijen nad njom kad je otvorila oči.
"Daj mi tu bočicu, djevojko."
Lisa ga je upitno pogledala. "Bočicu? I ona je dio sna? Ti vidiš bočicu?" "Naravno da je vidim.
Tvoja je ljepota zasljepljujuća, ali nisam budala!" Moja je ljepota zasljepljujuća? Zapanjena
njegovim riječima, bez razmišjanja mu je predala bočicu.
"Tko si ti?" pitao ju je.
Lisa je odlučila igrati na sigurno i držati se formalnosti; u prošlosti bi se to uvijek pokazalo
dobrim kad bi se našla na nepoznatu terenu, a ovaj san apsolutno je bio jedan od takvih.
Nikad dosad nije sanjala nešto što se doimalo tako stvarnim,niti je njena podsvijest ikad prije
iznjedrila ovakvog muškarca. Htjela je saznati iz kojeg se prapovijesnog kutka njene duše
stvorio ovaj levijatan.
"Možeš li se odjenuti, molim te? Ti... ovaj... ne znam... ne mogu ozbiljno razgovarati dok si gol.
Staviš li nešto na sebe i spustiš taj mač, sigurna sam da ćemo sve riješiti." Nadala se da će ga
uvjeriti nota optimizma u njenu glasu.
Namrštio se spustivši pogled na svoje tijelo. Lisa se mogla zakleti da je promijenio boju lica
kad je shvatio da mu se intimni dio tijela uzbudio.
"Što očekuješ od mene kad si tako odjevena?" pitao ju je. "Samo sam muškarac."
Kao da mi to dosad nije bilo jasno, pomislila je. Muškarac iz snova, ni više ni manje.
Povukao je na sebe vuneni prekrivač i prebacio ga preko ramena tako da mu je prekrivao
prednji dio tijela. Uzeo je neku vrećicu, spremio bočicu u nju i napokon joj odmaknuo mač od
vrata.
Lisa se opustila i povukla nekoliko koraka natrag, pri čemu joj je iz stražnjeg džepa ispala
kapa. Okrenula se i sagnula se da je uzme. Okrenuvši se ponovno prema njemu, uhvatila je
njegov pogled na svojoj stražnjici utegnutoj u uske traperice. Zapanjena činjenicom da joj je
ovaj besprijekorni lik iz mašte odmjeravao pozadinu, osvrnula se na tkaninu kojom se
omotao, a zatim mu se zagledala u lice. Kao da mu je nešto tinjalo u mračnim očima.
21. Odjednom joj je sinulo da, gdje god se nalazila, ovdje žene nisu imale običaj nositi traperice,
možda čak ni hlače.
Čeljust mu se zategnula, a disanje zamjetno ubrzalo. Izgledao je poput predatora koji bi je
svakog trenutka mogao zaskočiti.
"To je jedino što imam!" rekla je u svoju obranu.
Pomirljivo je podignuo ruke. "Ne želim o tome raspravljati, djevojko. Barem ne sad, a možda
i nikad."
Neko su vrijeme odmjeravali jedno drugo u tišini. A onda je, iz razloga koji ni sama nije mogla
objasniti, kao da je bila privučena nekom neobjašnjivom silom kojoj nije mogla odoljeti,
krenula prema njemu. No ovaj put je on uzmaknuo. U djeliću sekunde nestao je iz prostorije.
Čim su se vrata za njim zatvorila, noge su joj popustile i pala je na koljena. Srce joj je divljački
udaralo u prsima. Poznati zvuk metala u ključanici dao joj je do znanja da je ponovno bila
zaključana u sobi. Dragi Bože, vrijeme je da se probudi iz ovog sna.
No negdje u dubini duše počela je sumnjati da to ipak nije bio san.
22. TREĆE POGLAVLJE
"Hoćemo li ukloniti tijelo, Circenne?" pitao je Galan kad je Circenn ušao u kuhinju.
"Koje tijelo?" odvratio je Circenn. Počešao se po čeljusti, skrivajući dlanom trzaj ljutnje na
licu. Ništa se nije odvijalo kako je priželjkivao. Napustio je svoje odaje u nadi da će u kuhinji
pronaći dobru jabukovaču koja će mu pomoći da razbistri misli i donese važne odluke, a
jedna od njih bila je i što učiniti s neodoljivom ženom za koju se zakleo da će je ubiti. Ali nije
bio te sreće. Galan i Duncan Douglas, njegovi bliski prijatelji i savjetnici, zauzeli su malen stol
u kuhinji glavne kule dvorca i napeto ga promatrali.
Dunnottar bi bio spaljen svaki put kad bi pao u ruke Engleza ili Škota, pa je žurno obnovljena
ruševina dvorca bila hladna i nedovršena te puna propuha. Smješteni su u Dunnottaru samo
dok ih Bruceovi ljudi ne zamijene, što se moglo dogoditi svakog dana, tako da nisu
planirali nikakve popravke na dvorcu. Velika dvorana nije imala krova, pa su umjesto u njoj
objedovali u kuhinji. A na Circennovu žalost, večeras je u njoj naletio na društvo.
"Tijelo donositelja bočice", dodao je Galan.
Circenn se ponovno namrštio. Sakrio je bočicu kako bi si dao vremena da se pomiri s onime
što mora učiniti. Prije nekoliko godina ispričao je braći Douglas o uroku koji je bacio na
izgubljenu škrinjicu i obećanju koje je dao Adamu Blacku. Znao je da će se tako, kad se bočica
napokon pojavi, njegovi vjerni prijatelji pobrinuti da obećanje bude izvršeno, čak i ako on, iz
nekog razloga, to ne bude sam mogao obaviti.
No što da čovjek učini kad su dvije zakletve koje je dao suprotne jedna drugoj? Adamu je
obećao da će ubiti onoga tko donese bočicu, a majci se još prije mnogo godina zakleo da nikad
neće nauditi ženi.
Galan je samo slegnuo ramenima na Circennovo mrštenje. "Rekao sam Duncanu da je stigla.
Bočica joj je bila u ruci, vidio sam je. Čekali smo taj trenutak.onda, želiš li da uklonimo tijelo?"
"Mislim da je to trenutačno nemoguće s obzirom na to da ‘tijelo' još diše", razdraženo je
odgovorio Circenn.
"Zašto?" pitao je Duncan mrgodno.
"Zato što je još nisam ubio."
Galan ga je nekoliko trenutaka odmjeravao pogledom. "Prekrasna je, zar ne?"
Circenn je to shvatio kao optužbu na vlastiti račun. "Zar sam ikada dopustio da nečija ljepota
našteti mom ugledu i časti?"
"Nisi i siguran sam da nećeš ni ovog puta. Nikad nisi prekršio prisegu." Galan ga je očito
izazivao.
23. Circenn je potonuo u stolac.
Sa svojih trideset godina Galan je bio drugi najstariji među braćom Douglas. Bio je visok i
tamnoput, discipliniran ratnik koji je poput Circenna vjerovao u strogo pridržavanje pravila
i zakona. Njegova ideja o dobroj bitki uključivala je mjesece pažljive pripreme i
intenzivnog proučavanja neprijatelja te razradu detaljne strategije od koje se, kad napad
započne, neće ni na trenutak odstupiti.
Duncan je bio najmlađi brat i bio je mnogo opuštenija stava. Visok i zgodan, uvijek je imao
tamnu dnevnu bradu, a tartan mu je obično bio zgužvan i nemarno vezan, kao da bi svakog
trena mogao skliznuti. Djevojke su se lijepile za njega kao pčele na med, a on je
itekako iskorištavao slabost nježnijeg spola na svoju privlačnost. Duncanova predodžba o
dobrojbitkibila je valjati se u krevetu s djevojkom i izvuci se iz njega u posljednji tren, navući
na sebe dugi tartan i odjuriti s mačem u borbu prsa o prsa, sve vrijeme ne skidajući osmijeh
s lica. Duncan je bio pomalo neobičan, ali svi su Douglasi, svatko na svoj način, bili snažni
i upadljivi. Najstariji brat James bio je Bruceov glavni pobočnik i briljantan strateg.
Galan i Duncan već su godinama bili Circennovi vjerni savjetnici. Zajedno su ratovali, išli u
napade i protunapade pod zastavom Roberta Brucea i energično se pripremali za konačnu
bitku koja će, molili su se, napokon osloboditi Škotsku od engleske vlasti.
"Ne vidim kako bi ova žena mogla nauditi našem cilju", oklijevao je Circenn, oprezno
promatrajući njihove reakcije na ono što je rekao. Istodobno je u tišini procjenjivao i vlastitu
reakciju. Obično su ga njegova pravila na neki način tješila, davala su mu osjećaj smisla i
smjera djelovanja, ali sad mu se savjest žestoko protivila ubijanju žene na katu. Počeo je
razmatrati što bi se moglo dogoditi ako je ipak ostavi na životu. Osim što će ostati bez svoje
časti.
Galan je isprepleo prste i pomno proučavao žuljeve na njima kad je progovorio. "Mislim da
to nije važno. Zakleo si se Adamu Blacku da ćeš ubiti onoga tko donese bočicu. Premda mi je
jasno da žena može pobuditi suosjećanje, zapravo ne znaš tko je ona. Odjevena je vrlo
neobično. Možda je nekakva čarobnica?"
"Ne vjerujem u to. U njoj nisam osjetio nikakvu magiju."
"Je li Engleskinja? Iznenadio sam se kad sam je čuo kako govori engleski. Mi govorimo
engleski otkako su stigli templari, ali zašto ga ona govori?"
"Nije zločin govoriti engleski", odgovorio mu je Circenn sarkastično. Da, istina je da su od
dolaska templara češće govorili engleski nego bilo koji drugi jezik. Većina Circennovih ljudi
nije govorila francuski, templari nisu govorili gaelski, a zbog blizine granice s Engleskom svi
su znali njihov jezik. Circenn je bio pomalo frustriran što se ne može služiti gaelskim koji je
smatrao ljepšim od ostalih jezika, ali je prihvatio da se vremena mijenjaju i da je engleski
postao jezik sporazumijevanja među ljudima iz različitih zemalja. Žestilo ga je što mora
govoriti jezik svojeg neprijatelja. "Većina naših templara ne govori gaelski niti ga razumiju,
ali ih to ne čini špijunima."
24. "Ona uopće ne govori gaelski?" Galan nije odustajao.
Circenn je uzdahnuo. "Ne," odgovorio je, "ne razumije naš jezik, ali to nije razlog da je
osudimo. Možda je odrastala u Engleskoj. Znaš da mnogi naši klanovi žive s obje strane
granice. Usto, takav engleski kakvim ona govori nikad nisam čuo."
"Razlog više da budemo oprezni i da je se odmah riješimo", rekao je Galan.
"Mislim da bismo je, baš kao i svaku drugu prijetnju, najprije trebali proučiti i procijeniti
razmjere", uzvratio je Circenn.
"Circenne, tvoja je prisega iznad svega ostaloga. Ne zaboravi da moramo zadržati Dunnottar
i tako osloboditi Bruceu put do sigurnog trona i slobodne Škotske, a ne dvoumiti se oko neke
žene koja bi ionako već trebala biti mrtva", podsjetio ga je Galan.
"Jesam li ikada na bilo koji način iznevjerio svoje dužnosti?" Circenn ga je gledao ravno u oči.
"Nisi", priznao je Galan. "Zasad nisi", dodao je.
"Ne", rekao je i Duncan.
"Zašto onda sad sumnjate u mene? Zar nemam mnogo više iskustva s ljudima, ratovima i
donošenjem odluka od vas dvojice?"
Galan je oprezno kimnuo. "Ali prekršiš li danu prisegu, kako ćeš to objasniti Adamu?"
Circenn se ukočio. Riječi kršenje prisege zvučale su neprihvatljivo i ukazivale bi na poraz,
znak mogućeg kvarenja. Bilo je od presudne važnosti da ne odstupi od svojih pravila. "Kao i
uvijek dosad, ja ću se pobrinuti za Adama", rekao je smireno.
Galan je odmahnuo glavom. "Ljudima se neće svidjeti ako saznaju za to. Znaš da su templari
vatreni i da su posebice oprezni kad je riječ o ženama..."
"Možda zato što ih ne mogu imati", prekinuo ga je Duncan. "Traže bilo kakav razlog da im ne
vjeruju kako bi zaustavili svoje požudne misli. celibat ne može biti prirodan za muškarce jer
ih pretvara u hladne, iritantne gadove. Zato sam ja gotovo uvijek opušten, susretljiv i
miran." osmjehnuo se obojici kao da time dokazuje svoju teoriju.
Unatoč problemima koji su ga nenadano snašli, Circenn se nasmijao njegovim riječima.
Duncanovo je ponašanje neopisivo iritiralo Galana, a on kao da nikad nije shvaćao da njegov
mlađi brat to čini namjerno. Ponašao se poput neodgovornog mladića, premda njegovu
istančanom Douglasovu umu nikad ništa nije promaknulo.
"Nedostatak discipline ne čini dobrog ratnika,brate", rekao mu je Galan. "Ti si jedna krajnost,
a templari sasvim druga."
25. "Druženje s djevojkama ne umanjuje mi borbene vještine i ti to dobro znaš", odvratio mu je
Duncan i uspravio se u stolcu, uzbuđeno iščekujući bratov sljedeći argument.
"Dosta je", prekinuo ih je circenn. "Razgovarali smo o mojoj prisezi i činjenici da sam
prisegom prisiljen ubiti nedužnu ženu."
"Ne znaš je li nedužna ili nije", pobunio se Galan.
"Ne mogu tvrditi da nije", rekao mu je Circenn. "Sve dok ne dobijem neku naznaku njene
nevinosti ili krivnje, ja ću..." Zastao je i duboko udahnuo. Bilo mu je neopisivo teško izgovoriti
sljedeće riječi.
"Ti ćeš što?" pitao ga je Duncan pomno ga promatrajući. Circenn nije odgovarao, pa ga je
nastavio pritiskati. "Nećeš je ubiti? Prekršit ćeš prisegu?" Duncan ga je u nevjerici promatrao.
"Nisam to rekao", obrecnuo se Circenn.
"Nisi rekao ni da ćeš je ubiti", upozorio ga je Galan. "Bilo bi mi drago da nam otkriješ svoje
namjere. Namjeravaš li je ubiti ili ne?"
Circenn se ponovno počešao po bradi. opirao se riječima koje je njegova savjest tražila da
izgovori jer im se ratnik u njemu protivio.
Duncanga je pažljivo odmjeravao. Nekoliko trenutaka poslije skrenuo je pogled prema bratu.
"Galane, svi znamo kakav je Adam. Njegov način borbe često je bio destruktivan i nepotrebno
je oduzeto mnogo nevinih života da bi si on osigurao tron. Predlažem da Circenn najprije
otkrije tko je uistinu ta žena i odakle dolazi prije nego što presudi što učiniti. Ne mogu
govoriti u tvoje ime, Galane, ali ja ne želim još nevine krvi na svojim rukama. Nastavimo li ga
pritiskati da je ubije, krivnja će biti i na nama. Usto, sjeti se da njegova prisega da će ubiti
onoga tko donese bočicu ne znači da se to mora dogoditi odmah. Mogao bi čekati i sljedećih
dvadeset godina a da time ne prekrši prisegu."
Circenn je iznenađeno podignuo pogled na Duncanove posljednje riječi. Nije razmišljao o
takvoj mogućnosti, ali kad bolje razmisli, njegova prisega nije sadržavala precizno vrijeme
kad bi trebao ubiti osobu koja donese bočicu. Dakle, ne bibilo nemoralno niti bi time prekršio
prisegu kad bi neko vrijeme proučavao tu ženu. Moglo bi se čak reći da je to vrlo mudra
odluka, zaključio je.
"Ali moraš biti svjestan," upozorio ga je Galan, "ako je ne ubiješ i ako netko od templara
otkrije tko je ona i kakva je priroda tvoje prisege, vitezovi će izgubiti vjeru u tvoju sposobnost
da ih vodiš. Za njih je prekršena prisega neoprostiva slabost. Samo su se zbog tebe pristali
boriti za našu zemlju. Katkad mi se čini da su te spremni slijediti do pakla. Znaš da su
fanatični u svojim uvjerenjima i za njih kršenje prisege nema nikakva opravdanja. Nikada."
"U tom slučaju im nećemo reći tko je ona niti što sam prisegnuo, je li tako?" tiho je rekao
Circenn, znajući da će braća poduprijeti njegovu odluku čak i ako se ne slažu s njom. Douglasi
26. su oduvijek stajali uz Brodieje jer je stara krvna prisega u davnoj prošlosti ujedinila ta dva
klana.
Neko su ga vrijeme promatrali i zatim potvrdno kimnuli. "Ovo ostaje među nama dok ne
doneseš odluku."
***
Udišući hladan, osvježavajući zrak, Circenn je koračao dvorištem dok je žena u njegovim
odajama čekala milost koju joj nije mogao dati. Borio se sa sobom da se očvrsne protiv nje.
Toliko je dugo živio prema svojim pravilima da gotovo nije čuo glas unutarnje savjesti kad
joj je podignuo mač na vrat. Ratnik u njemu inzistirao je na poštivanju prisege, a onda mu je
savjest, za koju je bio uvjeren da je u njemu više i nema, potkopala odlučnost.
Suosjećanje. Naklonost. I taj podmukli glasić koji je tiho, ali neumoljivo preispitivao
razboritost njegovih pravila. Prepoznao je taj glas. Bio je to glas sumnje koji nije čuo nije se
mogao ni sjetiti otkad.
Prisežem da ću ubiti onoga tko donese bočicu, zavjetovao se prije nekoliko godina.
Prisega ratnika bila mu je usađena u krvi, zakon po kojem je odavno odlučio živjeti i umrijeti.
Njegova pravila bila su jedino što ga je dijelilo od kaosa i iskvarenosti. Koje je onda rješenje?
Ona mora umrijeti.
Ona.
Dagde mu, zašto je morala biti žena? Circenn je volio žene; obožavao je svoju majku i jednako
se učtivo ponašao prema svim ženama. Vjerovao je da posjeduju najbolje od ljudske vrste.
Circenn je bio Brude i njegova je kraljevska loza tekla po majčinoj strani. Kad je dao obećanje
Adamu Blacku, nije mu palo na pamet da bi bočicu mogla pronaći žena, usto još ovako
neodoljiva žena. Kad joj je s glave strgnuo onaj čudan šeširić, gusta joj se kosa rasula gotovo
do struka, kao bakreni slap sa zlatnim bljeskovima. Malo nakošene zelene oči prestrašeno su
ga promatrale i ubrzo se ispunile bijesom dok mu je objašnjavala da je šeširić dobila od oca.
Morao joj je vratiti obiteljsko nasljeđe, bez obzira na to koliko je kapa bila ružna.
Bila je neobično visoka i vitka, grudi su joj bile tako bujne i čvrste, a ispod čudne tkanine koju
je imala na sebi zamijetio je da joj se naziru bradavice. Noge su joj bile dovoljno duge da bi ih
mogla omotati oko njegovog struka i prekrižiti ih u gležnjevima kad bi se smjestio
između njih. Kada se sagnula da dohvati šeširić,samo što je nije uhvatio oko struka, privukao
je k sebi i pustio da njegova zahtjevna narav obavi što želi. I onda joj prerezao vrat kad bi
zadovoljila tvoju požudu?
Ona. Je li Adam možda sumnjao da bi bočicu mogla donijeti žena? Je li moguće da je svojim
vilenjačkim vidom vidio budućnost pa se sada smije njegovoj dvojbi? Da nije prvi put olako
upotrijebio urok, život te žene sad ne bi bio u opasnosti. Njegova ju je nepromišljenost
27. dovela ovamo, a on bi je sad trebao ubiti. Ne pronađe li neki dokaz njene krivnje, njena će mu
smrt proliti nevinu krv po rukama koja će ga proganjati do kraja života.
Circenn si je ipak morao priznati da ju je najbolje ubiti. Tako će ispuniti danu prisegu, a sutra
će mu se život vratiti u normalu. Spremit će bočicu u tajno skrovište s ostalim svetim blagom
i nastaviti njihov rat. Vratit će se u kolotečinu i pronaći utjehu u saznanju da je tako
jednostavno morao postupiti te da ga ljudi neće osuđivati, čega se najviše bojao.
Circennov glavni cilj ipak je bio vidjeti Brucea na prijestolju Škotske.
Nakon smrti engleskoga kralja Edvarda I. Dugonogog, njegov sin Edvard ii. nastavio je očev
rat, nemilosrdno uništavajući škotsko nasljeđe. Uskoro bi njihova kultura mogla posve
nestati i postali bi slabi, potlačeni i izgladnjeli engleski podanici. jedina nada u borbi protiv
nemilosrdnoga engleskog kralja bili su im templari koji su utočište pronašli u dvorcu Brodie.
Circenn je frustrirano uzdahnuo. Progon templara rastuživao ga je i ljutio. Jednom je čak
razmišljao o tome da se pridruži tome uglednom redu svetih ratnika, ali nije se slagao s
mnogim njihovim pravilima pa se zadovoljio bliskom suradnjom i zajedničkom borbom u
očuvanju svetih predmeta goleme moći i vrijednosti. Circenn je poštivao mnoge ciljeve reda
i njegovu je povijest poznavao jednako dobro kao svaki templar.
Red je osnovan 1118. kada su devetorica uglavnom francuskih vitezova stigla u Jeruzalem i
ondje od kralja Baldovina zatražila da im dopusti da žive u drevnim ruševinama Salomonova
hrama. U zamjenu je devet vitezova hodočasnicima koji su dolazili u Svetu zemlju
nudilo zaštitu od pljačkaša i ubojica koji su vrebali na cestama prema Jeruzalemu. Godine
1128. papa je i službeno dopustio djelovanje reda.
Vitezovi su za svoje usluge bili izdašno plaćeni i broj im je jako narastao, pa su im se tijekom
dvanaestog i trinaestog stoljeća povećali bogatstvo i moć. Do četrnaestoga stoljeća diljem
Europe posjedovali su više od devet tisuća posjeda i dvoraca. Kako nisu potpadali
pod kraljevsku ni crkvenu vlast, zarada im se nije oporezivala. Brojni su posjedi bili
poljoprivredna gazdinstva čiji su prihodi postali temeljem najvećega europskog financijskog
sustava. U trinaestom i četrnaestom stoljeću pariški je templarski red zapravo bio francuska
kraljevska riznica koja je europskim kraljevima i plemstvu posuđivala velike svote
novca. Međutim, porast templarske moći i bogatstva uskoro je izazvao sumnjičavost i
ljubomoru među plemstvom.
Circenn nije bio iznenađen što je uspjeh templara ujedno bio i glavnim razlogom njihove
propasti. Predvidio ju je i nastojao spriječiti, ali politika pape i kralja bila je suviše moćna da
bi na nju mogao utjecati jedan čovjek.
Prisjetio se kako je prije desetak godina njihovo bogatstvo privuklo pozornost francuskog
kralja Filipa IV. Lijepog koji je svim silama nastojao napuniti svoju riznicu pa je 1305. počeo
blatiti red i uvjeravati papu Klementa V. da templari ne samo da nisu sveti čuvari katoličke
vjere nego je u stvari žele uništiti.
28. Filip je ustrajno radio protiv templara, optužujući ih za krivovjerje i svetogrđe, pa je
naposljetku 1307. papa dao Filipu zapovijed da uhiti sve templare u Francuskoj, zaplijeni im
imovinu i stavi ih na inkvizicijski sud. Tako je započela zloglasna, krvava i pristrana borba
protiv templara.
Circenn je provukao prste kroz kosu i namrštio se. Templari su uhićivani, zatvarani i mučeni
kako bi priznali grijehe koje je Filip zamislio. Mnogo ih je spaljeno na lomačama. Na
suđenjima nisu imali pravo na obranu, niti su imali pravo znati tko ih optužuje, baš kao ni
tko su svjedoci navodnim nedjelima koje su počinili. Zapravo su im suđenja bila lov
na vještice, a sve kako bi im se oduzelo basnoslovno bogatstvo. Uza sve to, papa je izdao i
bulu kojom je zabranio i zanijekao red. Ono malo templara koji su uspjeli izbjeći smrt ili
utamničenje postali su bjegunci bez zemlje i doma.
Shvativši da im je pad neizbježan,Circenn se hitno sastao s Robertom Bruceom te, uz njegovo
dopuštenje, članovima reda dojavio da su dobrodošli u Škotskoj. Robert im je ponudio
utočište, a zauzvrat su moćni redovnici-ratnici svoje borbene vještine preusmjerili u borbu
protiv Engleske.
Templari su bili izvrsni ratnici, dobro obučeni u rukovanju oružjem i taktikama, pa su bili
vrlo važni za postizanje škotskog cilja. Proteklih godina Circenn ih je s Bruceovom privolom
postupno uvodio u njegove postrojbe kao zapovjednike. Škoti su odmah postali bolji
ratnici, prihvaćajući njihove lukave strategije koje su im donijele pobjede u manjim bitkama.
Circenn je znao da bi kršenjem prisege ili bilo kojim potezom koji bi ugrozio odanost
templara, u vjetar bacio posljednjih deset godina svojega života i ljubavi prema domovini.
***
Lisa nije znala koliko je vremena prošlo otkad je sjedila na podu, ali bilo je dovoljno dugo da
shvati kako ovo nije bio san. Da je u snu samo sjedila, san bi prestao ili bi prešao na neku
novu, nevjerojatnu pustolovinu sa primjesama apsurdnoga. Ovo je apsurdno poput
proporcija tijela onog muškarca, razdraženo je pomislila.
Odgurujući se rukama od poda, zaustavila se u čučnju, promatrajući široke kamene ploče pod
dlanovima. Hladne. Tvrde. Suhe, s malo kamene prašine na sebi. Previše opipljive da bi bile
san. Podignula se na noge i počela proučavati okolinu.
Prostorija je bila prostrana, osvijetljena debelim bijelim svijećama. Zidovi su bili građeni od
masivnih kamenih blokova i ukrašeni nasumice obješenim tapiserijama. U sredini se nalazio
golem krevet, a oko njega nekoliko škrinja s lijepo složenim tkaninama na njima. Soba je
bila spartanski uređena i vrlo uredna. Samo je kamin ublažavao strogo ozračje prostorije
koju očito nije uredila ženska ruka. Zaustavila se pokraj kade i uronila dlan u vodu. Bila je
mlaka - još jedan osjećaj koji nije mogla zanijekati.
Primaknula se kaminu i osjetila njegovu toplinu. Sve je bilo neopisivo stvarno. Nekoliko
trenutaka je proučavala plamen, čudeći se kako je soba hladna usprkos jari vatre. Kao da je
29. vatra bila jedini izvor topline, pomislila je. Znatiželjno je obišla zidove i brzo potvrdila
sumnje: u prostoriji nije bilo nikakva drugog otvora za grijanje. U kutovima nije
bilo radijatora koji skupljaju prašinu. U podu nije bilo malih rešetaka sustava za grijanje. Nije
bilo nikakvih cijevi pa ni utičnica za struju. Ni telefonskih. A ni ormara. Vrata kao da su bila
izrađena od masivne hrastovine, a ne samo presvučena furnirom.
Duboko je udahnula da se smiri, uvjeravajući se da je vjerojatno nešto previdjela, barem kad
je riječ o grijanju u sobi. Drugi je put obišla prostoriju i pogledala u svaki kutak, prstima
prateći hladan kamen zidova - još jedan način da provjeri čvrstoću svojeg zatvora. Prstima je
dotaknula debelu tapiseriju koja je pod njima popustila i bila je mnogo hladnija od kamena.
Gruba joj je tkanina zadrhtala pod dlanom kao da je s druge strane šiba vjetar. Zaintrigirano
ju je povukla ustranu.
Iznenadan zapuh zaustavio joj je dah. Pogled kroz prozor zaljuljao ju je poput iznenadna
udarca u trbuh.
Gledala je na zamagljenu noć iz drevne prošlosti.
Nalazila se petnaestak metara iznad tla, u kamenom dvorcu, na rtu okruženom zapjenjenim
morem. Valovi su se razbijali o stijene i pretvarali se u bijelu pjenu, sjedinjujući se s maglom
koja se dizala sa površine oceana. Na kamenitoj stazi zamijetila je muškarce s bakljama u
rukama koji su se kretali između dvorca i malih vanjskih zgrada. U daljini se vučje zavijanje
natjecalo s tihim zvukovima gajda. Noćno nebo crnomodre boje osvjetljavale su brojne
zvijezde i tanak Mjesečev srp. U Cincinnatiju još nikad nije vidjela toliko zviježđa jer su smog
i svjetla jarko osvijetljenoga grada prigušivali ljepotu neba. Pogled sa prozora svojom
je veličanstvenošću oduzimao dah. S mora je preko rta zapuhao oštar vjetar i zatresao joj
tapiseriju u ruci.
Ispustila ju je kao da se opekla, pa je tapiserija pala natrag preko prozora i zaklonila
neobjašnjiv pogled. Nažalost, kad ju je bolje pogledala, otkrila je nešto zastrašujuće.
Tapiserija je bila savršeno istkana i nevjerojatno detaljna, prikazujući ratnika na konju koji
pred vojnicima odjevenima u okrvavljene tartane juri u bitku. Na dnu tapiserije,
izvezena grimizom, bila su četiri broja koja su joj pomutila razum: 1314.
Lisa je prišla krevetu i srušila se na njega, kao da su joj silni šokovi jedan za drugim iscijedili
energiju iz tijela. Kratko je samo zurila u krevet, a onda je rukama počela ubadati madrac
kako bi provjerila još jedan dio svoje okoline. Ovo nije običan madrac, Lisa. Zapljusnuta
panikom, povukla je čvrsto nategnute pokrivače kad joj je pozornost privukao
miris posteljine. Njegov miris: pikantnost, opasnost i muškost.
Čvrsto je odlučila oduprijeti se želji da zabije nos u njegove plahte. Povukla je madrac koji
nije bio mnogo više od tankih slojeva slamarica presvučenih grubom tkaninom. Jedan je sloj
šuštao poput osušenog lišća, drugi kao da je bio napunjen čvorastom vunom, a onaj na vrhu
činio se od perja. idućih je dvadesetak minuta Lisa proučavala okolinu i postajala
sve očajnija. Kameni zidovi bili su hladni, a vatra vruća. Tekućina u šalici pokraj kreveta bila
30. je gadna okusa. U daljini je čula zvuk gajda. Testovi koje je provela probudili su joj sva
osjetila. Nesvjesno je dlanom prešla po vratu i na njemu ugledala trag krvi.
Iznenada joj je postalo kristalno jasno da nije smjela dotaknuti onu bočicu. Premda za to nije
imala nikakvo racionalno objašnjenje, nije bila u Cincinnatiju niti u dvadeset prvom stoljeću.
osjećala je kako gubi posljednji tračak nade da je ovo možda ipak samo san. Dobro je
poznavala snove. Ali ovo je bilo previše stvarno da bi bilo san i previše detaljno da bi njen
um to bio u stanju stvoriti.
Daj mi tu bočicu, tražio je od nje.
Ti vidiš bočicu? I ona je dio sna? Zaprepastila se.
No sad kad je razmišljala o tome, shvatila je da je on vidio bočicu u njenoj ruci zato što nije
sanjala. ovo je bila stvarnost, njegova stvarnost, i ona je sad bila dio te stvarnosti. To što je
od nje tražio baš bočicu koju je dotaknula trenutak prije nego što se počela osjećati kao da
pada bila je previše logična poveznica da bi mogla postojati u snu. Je li moguće da ju je ta
bočica nekako dovela muškarcu koji je imao izravno ili neizravno pravo na nju? A ako je tako,
nalazi li se doista u četrnaestom stoljeću?
Sve uplašenija, zamijetila je užasavajući uzorak: njegovu neobičnu odjeću, način na koji je
promatrao njenu odjeću kao da takvo što nikad nije vidio, primitivnu drvenu kadu
postavljenu ispred kamina, neobičan jezik kojim je govorio, tapiseriju na zidu. Sve to
ukazivalo je na ono što se činilo nemogućim.
Šokirana, ponovno je pogledala po prostoriji i pokušala je sagledati iz druge perspektive.
Uspoređivala ju je s onim što je radeći u muzeju naučila o tome kako bi srednjovjekovna
odaja mogla izgledati.
I sve su neobičnosti odjednom imale smisla.
Logika joj je nalagala da se nalazi u srednjovjekovnom dvorcu, a sudeći po tapiseriji koju je
maločas proučavala, usprkos nevjerojatnosti tako nečega, bilo je očito da je zapela u
četrnaestom stoljeću.
Lisa je duboko uzdahnula i pokušala se pribrati. Nije bilo moguće da je u prošlosti, jer ako je
to bila srednjovjekovna Škotska, to bi značilo da je njena majka Catherine sedamsto godina
u budućnosti - i sama. Očajnički ju je trebala i nije imala nikoga osim nje. Lisa to nije mogla
prihvatiti. Da je zapela u nekom čudnom snu, to i ne bi bio problem jer bi se na kraju ipak
probudila. Ali ako je doista bila u prošlosti, što su joj sva njena osjetila uporno govorila,
morala se nekako vratiti kući.
Ali kako?
Hoće li joj pomoći ako ponovno dotakne onu bočicu? Razmišljajući o toj mogućnosti, začula
je korake u hodniku ispred sobe. Brzo je prišla vratima, najprije razmišljajući da se skrije kraj
31. njih, ali je zatim odlučila prisloniti uho na njih. Bilo bi mudro saznati što više o okružju u
kojem se našla.
"Misliš li da će to učiniti?" odjekivao je glas na hodniku.
Nastupila je duga tišina, a zatim se kroz debela vrata začuo glasan uzdah. "Mislim da hoće.
Ozbiljno shvaća prisege i svjestan je da žena mora umrijeti. Ništa se ne smije ispriječiti na
putu do našeg cilja, Duncane. Moramo zadržati Dunnottar, pobijediti onoga gada Edvarda i
poštovati dane prisege. Ubit će je."
Kad su se koraci polako stišali nestavši niz hodnik, Lisa se malaksalo naslonila na vrata. Nije
bilo sumnje o kojoj su ženi govorili.
Dunnottar? Edvard? Dragi Bože! Ne samo da je putovala kroz vrijeme, nego je bačena ravno
u nastavak Hrabrog srca!
32. ČETVRTO POGLAVLJE
KASNO TE VEČERI CIRCENN JE TIHO ODŠKRINUO VRATA SVOJE ODAJE. Provirio je unutra,
ali u tami nije ništa vidio. Iza tapiserije se probijala samo tanka zraka mjesečine. Očito je
zaspala, pomislio je, što je za njega bila prednost jer će je lakše iznenaditi. Brzo će obaviti što
treba i završiti s time.
Otvorio je vrata i odlučno zakoračio u sobu, ali je odmah izgubio tlo pod nogama. Opsovao je
srušivši se na pod lukavo posut oštrim komadićima razbijene keramike. Jedva je imao
vremena registrirati da se spotaknuo o čvrsto nategnuto uže kad ga je u glavu pogodio
keramički lavor. "Dagde mi, djevojko!" zarežao je i prevrnuo se u stranu držeći se za glavu.
"Zar me pokušavaš ubiti?"
"Naravno!" prosiktala je na njega.
Circenn jedva da je vidio kako se kreće u mračnoj sobi kad ga je, na njegovo veliko
iznenađenje, udarila u najosjetljiviji dio tijela - dio koji bi većina žena dodirivala s velikim
poštovanjem. Ponovno se presamitio i opet porezao dlanove na komadiće razbijene
keramike. Lisa ga je u tom trenutku preskočila poput prestrašene košute, jureći prema
otvorenim vratima.
Ignorirajući bol, brzo je reagirao trznuvši rukom prema njoj i zgrabio je za gležanj. "Mrtva si
ako odeš iz ove sobe", hladno je rekao. "Moji će te ljudi ubiti čim te ugledaju."
"Pa što? I ti ćeš me ubiti, zar ne?" povikala je. "Pusti me!" Mlatila je nogom bezuspješno
pokušavajući izvući gležanj iz njegova zahvata.
Circenn je zarežao i nogom zatvorio vrata sobe, a zatim ju je povukao za gležanj tako da je
izgubila ravnotežu i pala na njega. Pokušao ju je prevrnuti prema sebi kako ne bi pala na neku
krhotinu keramike koje je podmuklo rasula po podu, ali je poskočila od njega čim mu je
dotaknula tijelo i prebacila se pokraj njega. Uslijedilo je naguravanje, a ona mu se opirala
iznenađujućom hrabrošću i snagom. Svjestan da je mnogo jači od nje, usredotočio se na to da
je svlada tako da je ne ozlijedi ili da ona ne ozlijedi samu sebe. Ako će je itko ozlijediti, to će
biti on.
Neko su se vrijeme hrvali u tišini. Čulo se samo njegovo režanje nakon osobito bolnog udarca
koji mu je ponovno zadala, a zatim i njeno teško dahtanje kad ju je konačno uhvatio za ruke
i prikovao ih za pod iznad njene glave. Gotovo da ju je ispustio kad je obuhvatio metalnu
narukvicu na njenoj ruci. U njegovu čvrstom zahvatu skliznula joj je s ruke, a on ju je uhvatio
i stavio u svoj sporran da je poslije pogleda - mogla bi mu otkriti nešto o njenu podrijetlu.
Namjerno je cijelu težinu tijela spustio na nju, znajući da tako neće moći disati. Pokori se,
govorio je u sebi dok se ona žestoko otimala. "Mnogo sam jači od tebe, djevojko. Predaj se.
Ne budi glupa."
33. "Pa da ti dopustim da me ubiješ? Nikada! Čula sam tvoje ljude", rekla je zadihano,
pokušavajući doći do zraka pod težinom njegovog tijela.
Circenn se namrgodio. Dakle zato mu je postavila zamku. Očito je čula Galana i Duncana kad
su na putu prema svojim odajama rekli nešto o njenu ubojstvu. Morat će porazgovarati s
njima o diskreciji, a ne bi ih bilo loše ni nagovoriti da unutar zidina dvorca međusobno
razgovaraju na keltskome. Na trenutak je izgubio koncentraciju diveći se njenoj dovitljivosti,
a ona je to odmah iskoristila udarivši ga čelom u bradu. Strahovito ga je zaboljelo. Snažno ju
je protresao i začudio se kad ne samo da nije odustala nego ga je ponovno pokušala udariti
glavom.
Nije bilo znakova da namjerava odustati od borbe i znao je da će ga nastaviti tući sve dok ne
ostane bez daha inaposljetku se onesvijesti. Budućida su im samo glave bile slobodne, učinio
je jedino što je u tom trenutku mogao - poljubio ju je. Znao je da ga neće moći udarati
glavom ako su joj usne priljubljene na njegove, a davno je naučio da je najbolji način
postizanja premoći u borbi što dublji ulazak u prostor neprijatelja. Trebalo je imati čelične
živce da se odupreš dva metra visokom Brodieju koji ti se nalazi neposredno uz srce.
Čestitajući samome sebi na inovativnoj strategiji koju je primijenio kako ga ne bi mogla
udarati jedinim slobodnim dijelom tijela, istodobno si je priznao da se samozavarava. Želio
ju je poljubiti još od trena kad se pojavila ispred njegove kade. A to bi bilo još jedno kršenje
njegovih pravila. Znao je da bi mu tjelesna bliskost s ovom ženom mogla
ugroziti nepristranost. Ali hrvajući se s njom došao je u kontakt sa svakim centimetrom
njena tijela, obline su joj bile čvrsto pritisnute uz njegov ukrućeni ud kao da su potpuno goli,
a zamka koju mu je postavila i snaga kojom mu se opirala uzbudili su ga i više od njene
ljepote.
Njen mu se miris uvukao u nosnice: miris straha, bijesa i žene. Bio je tvrd poput kamena.
Želio ju je podčiniti poljupcem, natjerati je da shvati da on sve nadzire, ali dodir njenih grudi
pod njegovim prsima ugrijao mu je tijelo. Ugurao joj je jezik među usne, ali da je zavede, a ne
da je osvoji. osjetio je trenutak kad su njegovi poljupci prestali biti oružje kojim ju je držao
pod kontrolom i postali čista požuda, želja da utaži svoju glad za ženom. Trebao je
samo odmaknuti svoj tartan, svući joj te čudne hlače i ući u nju. Bila je to strašna kušnja.
Disanje mu se ubrzalo tako da je i njemu samome zvučalo grubo. Prošlo je dosta vremena
otkako je posljednji put bio sa ženom i tijelo mu se posve napelo. Malo se nagnuo od nje kako
bi prekinuo bolni kontakt svojega uzbuđenog uda s njenim međunožjem.
Kad se pod njim posve smirila, očeličio je svoju odlučnost. Usisao joj je donju usnicu što je
jače mogao i zatim se odmaknuo od njena lica. Zagledao se u nju. oči su joj bile zatvorene, a
duge su joj, tamne trepavice bile poput lepeza na obrazima.
"Hoćeš li me sada ubiti?" šapnula je.
34. Circenn je zurio u nju dok su se u njemu sukobljavale suprotstavljene naredbe. U žaru borbe
uspio je izvaditi bodež i sad ga je držao uz njen vrat. Jedan brz ubod i sve će biti gotovo.
Kratko, milosrdno i jednostavno. Tako bi ispunio svoju prisegu i više ne bi trebalo učiniti
ništa osim ukloniti tijelo djevojke razrezana vrata i zauvijek zaustavljena srca te se
vratiti svojem pomno uređenom svijetu. osjetivši na koži dodir hladnog metala, Lisa je
uplašeno razrogačila oči.
A on je strašno pogriješio kad se zagledao u njih. Zatvorio je svoje oči i zategnuo čeljust.Ubodi
je, zapovjedio je samome sebi, no prsti mu se nisu htjeli stegnuti oko drška bodeža. Ubodi je!
bjesnio je u sebi. Posve suprotno, tijelo mu se ukočilo na njenu i osjetio je val želje da ispusti
nož i ponovno je poljubi.
Ubij je odmah! zapovjedio je samome sebi.
Ruka mu je i dalje odbijala poslušnost. Bodež je beskorisno ležao uz njenu kožu.
"Ne mogu sad umrijeti", šapnula je ona očajno. "Nisam još ni počela živjeti."
Mišići njegove ruke prepoznali su poraz prije njegova uma. Nije bilo riječi koje bi ga više
obeshrabrile od onih koje je upravo izgovorila. Nisam ni počela živjeti. Tako rječita molba da
iskusi ono što život nudi i, bila ona toga svjesna ili ne, molba koja mu je otkrila mnogo o njoj.
Ruka mu se opustila i odmaknuo je bodež s njena vrata mnogo lakše nego što ga je tamo
stavio. Opsovao si je u bradu bacivši bodež na drugu stranu sobe gdje se zabio u vrata.
"Ne, djevojko, neću te ubiti." Barem ne večeras, pomislio je. Odlučio ju je ispitati, saznati
ponešto o njoj i utvrditi kako je uključena u sve. Prosuditi je li kriva ili nevina. Pronađe li
ikakav dokaz laganja ili plitke i pohlepne osobnosti, njegova će oštrica brzo pronaći svoj cilj,
uvjeravao se. "Moram ti postaviti neka pitanja. Dopustim li ti da ustaneš, hoćeš li mirno sjesti
na krevet i odgovoriti mi?"
"Hoću. Ne mogu disati", dodala je. "Požuri."
Circenn je premjestio težinu kako ne bi cijelim tijelom ležao na njoj. Dopustio je da se
postupno oslobađa, dajući joj do znanja da je i dalje pod njegovom kontrolom. Nije to bila
sloboda koju je zaslužila niti koju je mogla smatrati trajnom. Dao joj je slobodu kretanja, ali
je nadzirao koliko se može kretati, bilo mu je najvažnije da bude posve svjesna da je
potpuno pod njegovom kontrolom.
Unatoč svojemu neugodnom stanju uzbuđenosti, prisilio ju je da ostane blizu dok se izvlačila
ispod njega. Bila je to čista predstava muške dominantnosti. Dao joj je tek toliko prostora da
oslobodi koljena. Nagnuo se malo natrag pa se morala uspraviti hvatajući mu se za ramena,
što joj je usne smjestilo samo nekoliko centimetara od njegovih. Neće joj dopustiti da se
udalji od njega sve dok ne pristane na njegove zahtjeve.
35. Odlučno ga je izbjegavala pogledati dok je pridržavajući se za njegovo tijelo ustajala sa poda.
Da si me pogledala, djevojko, stisnuo bih te i više, pomislio je, jer bi da ga je pogledala značilo
da mu se i dalje odupire, pa bi je na neki drugi način morao natjerati na pokornost. Zajedno
su ustali, a tijela su im se pritom dodirivala. Nije mu promaknuo njen uzdah kad se namjerno
pomaknuo tako da su se njene grudi okrznule o njegov trbuh. Pomaknuo ju je prema krevetu,
a onda je jednim nježnim potezom posjeo na njega.
Okrenuo joj je leđa kao da joj govori da je beznačajna, da mu nije nikakva prijetnja, da je
nevažna. Bila je to još jedna lekcija koju je morala naučiti - nije je se bojao. Mogao joj je
nekažnjeno okrenuti leđa. Ujedno mu je to bila prilika da nekako smiri svoju požudu.
Nekoliko puta je duboko udahnuo, zakračunao vrata iznutra, izvukao bodež iz njih i stavio ga
u čizmu. Dotad mu se disanje ujednačilo, a tartan je sprijeda bio pažljivo poravnat. Nije
morala znati kako je na njega djelovala prisilna blizina njihovih tijela.
Zarila je lice u dlanove i lijepa joj se bakrena kosu rasula preko koljena. Podsjetio se da ne
gleda njene duge noge u tim izazovnim hlačama. Jedva skrivene svijetloplavom tkaninom,
muškarac je mogao slijediti uske hlače od gležnjeva do krasno oblikovanih bedara i doline
njene ženskosti. Te bi hlače zavele čak i velikoga templarskog meštra.
"Tko si ti?" tiho ju je pitao. Nastavit će joj se obraćati takvim nježnim glasom, sve dok mu se
ne počne opirati. A onda bi mogao čak i zagrmiti na nju. Zabavljala ga je pomisao da bi mu
ova djevojka na to mogla uzvratiti istom mjerom.
"Zovem se Lisa", promrmljala je u dlanove.
Dobar početak. Poslušno i brzo. "Lisa, ja sam Circenn Brodie. Volio bih da smo se sreli u
drukčijim okolnostima, ali nismo i moramo se snaći kako znamo. Gdje si pronašla moju
bočicu?" ,,U muzeju. Ondje radim", rekla je jednoličnim glasom.
"Što je to muzej?"
"Mjesto gdje se izlažu različite dragocjenosti i predmeti."
"Moja je bočica bila izložena? Ljudi su je mogli vidjeti?" pitao je. Zar urok nije imao učinka?
"Ne. Tek je bila pronađena i još je bila u škrinjici. Još nije bila izložena." I dalje nije podizala
glavu s šaka.
"Znači da škrinjica nije bila otvorena, a ti si bila prva koja je dotaknula bočicu."
"Ne, prije mene su je dotaknula dva muškarca."
"Vidjela si da su je dotaknuli?"
Trenutak je šutjela. "O moj Bože, kliješta!" uzviknula je iznenada. Podignula je glavu i
zaprepašteno ga pogledala. "Ne. Nisam ih vidjela da diraju bočicu, ali pokraj škrinjice su bila
kliješta, pa pretpostavljam da Steinmann i njegov kolega zapravo nisu nijednom dotaknuli
36. škrinjicu ni bočicu! Zar mi se ovo dogodilo zato što sam dirala bočicu? Znala sam da se ne
smijem petljati u tuđe poslove."
"Ovo je jako važno, djevojko. Moraš mi iskreno odgovoriti. Znaš li što je u toj bočici?"
Uputila mu je nevin pogled. Ili je bila odlična glumica ili je zaista govorila istinu. "Ne znam.
Što je unutra?"
Glumi li ili ne? Odmjeravao ju je češkajući se po bradi. "Odakle si, djevojko? Iz Engleske?"
"Ne. Iz Cincinnatija."
"Gdje je to?"
"U Sjedinjenim Američkim Državama."
"Ali govoriš engleski."
"Naši su ljudi prije nekoliko stotina godina otišli u Ameriku. Potječemo od Engleza, a sad se
nazivamo Amerikancima."
Circenn ju je zbunjeno promatrao. iznenada kao da joj je nešto sinulo i Circenn se zapitao što.
"Baš sam blesava. Naravno da ne razumiješ što ti govorim. Amerika je prilično udaljena od
Škotske. S druge strane oceana", dodala je. "Ni mi nismo bili ljubitelji Engleske pa vas mogu
razumjeti", rekla je uvjerljivim glasom. "Vjerojatno nisi nikad čuo za moju zemlju, ali ja se
moram vratiti kuci. Što prije."
Čeljust joj se zategnula kad je odmahnuo glavom i Circenn je neočekivano osjetio
zadivljenost. Ta se djevojka bila spremna boriti do posljednjeg daha. Da ju je pokušao ubiti,
bio je siguran da joj s usana ne bi čuo preklinjanje za život nego obećanja o osveti, sve do
kraja. "Bojim se da te ne mogu odmah poslati natrag."
"Ali moći ćeš me vratiti u nekom trenutku, zar ne? Znaš kako se to može učiniti?" Zadržala je
dah čekajući njegov odgovor.
"Siguran sam da ćemo uspjeti", rekao je. Ako je stvarno došla iz tako daleke zemlje i uspije li
on pronaći načina da se pomiri s time da je ne ubije, mogao bi pronaći brod na koji će je
ukrcati,bude li odlučeno da je puste.To što dolazi iz tako dalekogakraja moglo bi mu olakšati
odluku da je oslobodi jer njenu zemlju bez sumnje nije zanimala Škotska; a kad ode, možda
bi se mogao natjerati da zaboravi na prekršenu prisegu. Daleko od očiju doista bi moglo biti
daleko od misli.Možda je njena pojava ukulizapravo bilavelika pogreška. Ali kako je njegova
kutija uopće dospjela u tako daleku zemlju? "Kako je tvoj muzej došao do moje kutije?"
"Šalju ljude na različita mjesta u potrazi za neobičnim dragocjenostima..."
37. "Tko ih šalje?" pitao je brzo. Možda je ona i bila nevina, ali možda ljudi koje je spomenula
nisu.
"Moji poslodavci." Skrenula je pogled na njegove oči, pa ga brzo odvratila.
Pažljivo ju je promatrao, pitajući se zbog čega mu je izbjegavala pogled. Dosad mu se činilo
da se uistinu trudi razgovarati s njim. Premda na njoj nije vidio nikakav očit znak izravne
obmane, u njoj je nazirao snažne emocije. Kao da mu je neke stvari namjerno prešućivala.
Dok je razmišljao kako da nastavi ispitivanje, iznenadila ga je pitanjem: "Kako ćeš me poslati
natrag kroz vrijeme? Nekakvom čarolijom?"
Circenn je tiho zazviždao. Za ime Dagde, odakle je ova djevojka došla?
38. PETO POGLAVLJE
LISA JE SJEDILA NA KREVETU, NESTRPLJIVO IŠČEKUJUĆI NJEGOV ODGOVOR. Bilo joj je
teško gledati u njega, djelomice zato što ga se bojala, a dijelom i zato što je bio neodoljivo
zgodan. Kako da razmišlja o njemu kao o neprijatelju kad je njeno tijelo, ne konzultiravši se
uopće s njenom umom, već odlučilo da joj se sviđa? Nikad prije nije osjetila tako iznenadnu,
nagonsku privlačnost prema nekome.
Ležeći pod njegovim golemim tijelom, preplavila ju je nezaustavljiva seksualna požuda koju
je brže bolje pripisala strahu od smrti; negdje je pročitala da se takve stvari katkad doista
događaju.
Prisilila se ostati nepomična kako mu ne bi dala priliku da vidi njenu uspaničenost, ali ni
nelagodnu očaranost njime. U samo nekoliko minuta najprije je osjetila strah i bijes jer bi joj
život mogao završiti tako nesretno, a onda zapanjenost kad ju je poljubio. Sad se prepustila
nekoj nervoznoj tuposti.
Shvatila je da je taj muškarac odisao nekim zastrašujućim govorom tijela i da je potpuno
vladao svakom situacijom. Znala je da nema nikakve šanse pobjeći osim ako ga ne uhvati
nespremnog. Već je propustila najbolju priliku da ga iznenadi kad mu je pripremila stupicu
na vratima. Bio je viši od dva metra, masivnijiod svih profesionalnih nogometaša koje je ikad
vidjela, i ne bi je čudilo da mu je mišićavo tijelo težilo više od stotinu tridesetkilograma. Ništa
mu nije moglo promaknuti: bio je iskusan predator i ratnik, proučavao joj je svaki pokret i
izraz lica, a imala je i dojam da joj može namirisati osjećaje. Zar i životinje ne napadaju kad
nanjuše nečiji strah?
"Vidim da moram drukčije pristupiti ovoj situaciji, djevojko. Iz kojeg doba dolaziš?"
Tada se prisilila da ga pogleda. Spustio se na pod i oslonio leđima o vrata, protegnuvši svoje
duge, gole noge pred sebe. Iz čizme mu je virio bodež s drškom urešenom draguljima. Niz
sljepoočnicu mu je curila krv, a donja mu je usna bila natečena. Kad je nadlanicom odsutno
obrisao krv, nije joj promaknulo kako su mu se mišići i tetive podlaktice zategnuli. "Krvariš",
pobjeglo joj je s usana. I nosiš kilt, pomislila je. Karirani, crno-crveni kilt omotan oko njegova
tijela više je otkrivao nego što je skrivao.
Jedan mu se kut usana neznatno izvio. "Ma zamisli", zadirkujuće je rekao. "Zaskočio me
bijesni smrtonoša i sad krvarim. Postavila si mi zamku, udarila me u glavu, pao sam na
razbijenu keramiku, opalila si me u..."
"Žao mi je."
,,I treba ti biti."
"Pokušao si me ubiti", rekla je defenzivno. ,,S kojim se pravom ljutiš na mene kad sam se ja
prva ljutila na tebe? Ti si počeo."
39. Nestrpljivo je prošao prstima kroz kosu. "Da i sad ću to okončati. Rekao sam ti da sam odlučio
da te zasad neću ubiti, ali od tebe trebam informacije. Ispred ovih vrata pedeset je mojih
ljudi" - pokazao je palcem iza sebe - "kojima će trebati dobar razlog da ti vjeruju i da ti
poštede život. Iako sam ja ovdje gospodar, ne mogu ti zajamčiti sigurnost ako im ne dokažem
da nam ne predstavljaš prijetnju."
"Zašto bi me uopće itko od vas želio ubiti?" pitala je. "Što sam učinila?"
"Ja vodim ovo ispitivanje, djevojko." Polako je prekrižio ruke na prsima.
Lisa nije ni najmanje sumnjala da joj takvom pozom namjerno daje do znanja tko je tu glavni.
Tako su mu se svi mišići u rukama napeli i podsjetili je koliko je mala u usporedbi s njim,
premda je imala 178 centimetara. Upravo je naučila još jednu važnu lekciju: mogao je
biti ljubazan, čak i pokazati određeni smisao za humor, ali uvijek je držao sve pod kontrolom
i uvijek je bio opasan. ,,U redu", rekla je čvrstim glasom. "No, pomoglo bi kad bih znala zbog
čega me smatraš prijetnjom."
"Zbog onoga što je u bočici."
"Što je u njoj?" pitala je i odmah se prekorila zbog neutažive znatiželje. Neobuzdana ju je
znatiželja i dovela u ovu situaciju.
"Ako doista ne znaš što je u njoj, bit ćeš sigurnija. Nemoj me to ponovno pitati."
Lisa je nervozno izdahnula.
"Iz kojega si doba?" pitao je tiho, vrativši se na prvo pitanje.
"Iz dvadeset i prvog stoljeća."
Zatreptao je i nakrivio glavu. "Očekuješ da ti povjerujem da dolaziš sedamsto godina iz
budućnosti?"
"A ti očekuješ da ja povjerujem da se zaista nalazim u četrnaestom stoljeću?" pitala je ne
prikrivši tračak zlovolje u glasu. Zašto je očekivao da njoj bude lakše nositi se s takvom
ludošću?
Licem mu je preletio osmijeh i na trenutak se opustila, ali onda je osmijeh nestao i ponovno
je bio onaj distancirani divljak. "ovaj razgovor nije o tebi, djevojko, niti o tome što ti misliš ili
što ti vjeruješ. Riječ je o meni i o tome mogu li pronaći razlog da ti vjerujem i da te ne ubijem.
To što si iz budućnosti i što ti osjećaš o tome što si ovdje, ne znači mi baš ništa. Zapravo je
nevažno odakle dolaziš i iz kojeg doba. Činjenicaje da si sad ovdje i da si postala mojproblem.
A ja ne volim probleme."
"onda me pošalji kući", rekla je tiho. "To bi ti trebalo riješiti problem." Trznula se kad ju je
prostrijelio pogledom. Zagledao se u nju tamnim očima, a ona neko vrijeme nije mogla
odvojiti pogled od njegova.
40. "Ako si doista iz budućnosti,reci mitko je u tvojem vremenu škotski kralj?" pitao je umiljatim
glasom.
Oprezno je udahnula. "Bojim se da ne znam odgovor na to pitanje. Politika me nikad nije
zanimala", slagala je. Nije bilo šanse da tom ratniku koji se borio zbog kraljeva i teritorija
prizna da sedamsto godina poslije Škotska i dalje nema svog kralja. Možda i nije išla na
fakultet, ali ipak nije bila tako glupa.
Gledao ju je suženih očiju i imala je neobjašnjiv osjećaj da joj nije odmjeravao samo izraze
lica. Naposljetku je rekao: "To mogu prihvatiti. Vrlo malo žena prati politiku. Ali
pretpostavljam da znaš nešto o povijesti?" poticao ju je.
"Znaš li ti nešto o povijestisvoje zemlje prije sedamsto godina?" Lisa ga je pitala znajućikamo
smjera svojim pitanjima. Sigurno ga zanima tko je pobijedio u kojoj bitki i tko se gdje borio,
a onda bi se htjela-nehtjela nekako upetljala u mijenjanje budućnosti. Ako se doista nalazi u
prošlosti, nije imala namjeru sudjelovati u izazivanju kaosa u svijetu.
"Mnogo toga", rekao je arogantno.
"Ja ne znam. Samo sam žena", rekla je najnevinije što je mogla.
Procjenjivački ju je gledao, a onda mu se jedan kut usana podignuo u poluosmijeh. "Djevojko,
ti definitivno nisi ‘samo' žena. Mislim da bi bila golema pogreška proglasiti te samo bilo čime.
Pripadaš li nekom klanu?"
"Molim?"
"Kojem klanu pripadaš?" Kad mu nije odgovorila, dodao je: "Imate li klanove u Cincinnatiju?"
"Ne", kratko je odgovorila. Nije se trebao brinuti da bi je netko mogao doći spasiti jer gotovo
da i nije imala obitelji. Njen je klan imao samo dvije članice, od kojih je jedna umirala.
Nestrpljivo je odmahnuo rukom. "Kako ti se zove klan, djevojko? Samo to me zanima. Zoveš
se Lisa...?"
"Aha, želiš znati moje prezime! Stone. Lisa Stone."
Iznenađeno je razrogačio oči. "Kao stijena? Ili kamen?" Ovaj put nije bilo poluosmijeha.
Osmijeh mu je rastegnuo usne od uha do uha, ostavivši je bez daha.
Prsti su je svrbjeli od želje da mu izbriše taj osmijeh s lica. On je neprijatelj, podsjetila se. "Ne!
Kao Sharon Stone. Poznata glumica", dodala je kad ju je upitno pogledao.
Suzio je oči. "Potječeš iz loze glumica?" pitao je.
Što je sad pogrešno rekla, za Boga miloga? "Ne", uzdahnula je. "To je bila šala, ali bezuspješna
jer ne znaš na koga sam mislila. No doista se prezivam Stone."
41. "Stvarno misliš da sam toliko glup?" ponovio je njene riječi otprije nekoliko sati kad joj je
otkrio svoje ime. "Lisa Stijena? Nema šanse. Ne mogu te tako predstaviti svojim ljudima čak
i da odlučim to učiniti. To je kao da te predstavim kao Lisu Blato ili Lisu Slama. Zašto su tvoji
ljudi uzeli stijenu za ime?"
"To je vrlo ugledno ime", odgovorila je. "Oduvijek sam ga smatrala moćnim, poput mene:
sposobno i ustrajno, u stanju izdržati sve nepogode. Stijene i kamenje posjeduju određenu
moć i zagonetnost, a ti bi to trebao znati jer si iz Škotske. Zar nisu vaše stijene svete?"
Nakratko je razmišljao o njenim riječima i potvrdno kimnuo. "Istina. Nisam o tome tako
razmišljao, ali da, stijene su prekrasni i dragocjeni spomenici našega naslijeđa. Dakle, bit ćeš
Lisa Stone. Jesu li ti u muzeju rekli gdje su pronašli moju škrinjicu?" vratio se na prethodnu
temu.
Lisa se pokušala prisjetiti razgovora koji je slušala skrivena ispod Steinmannova radnog
stola. "Bila je zakopana pod kamenjem na obali rijeke u Škotskoj."
"Ah, sad sve počinje imati smisla", promrmljao je. "Kad sam izgovarao urok nije mi palo na
pamet da bi netko mogao otkriti škrinjicu tek poslije nekoliko stoljeća i da će ta osoba u tom
slučaju morati putovati kroz prostor i vrijeme." Zatresao je glavom. "Nemam mnogo
strpljenja za uroke i za to kako ih pravilno izgovarati."
"Čini se i da nisi baš nadaren za njih." Riječi su joj pobjegle s usana prije nego što ih je stigla
zaustaviti.
"Ali upalila je, zar ne?" pitao je.
Šuti, Lisa, upozorila je samu sebe, ali jezik je nije slušao. "Da, ali ne možeš nešto procijeniti
samo po njegovu ishodu. Cilj ne mora uvijek opravdavati sredstva."
Slabašno se nasmiješio. "I moja je majka tako govorila."
Majka.
Lisa je zatvorila oči. Bože, da barem može ostati tako sklopljenih očiju pa da sve ovo možda
nestane. Bez obzira na to što je bilo fascinantno i što je on bio neodoljiv, morala je otići
odavde. Dok njih dvoje ovdje razgovaraju, negdje u budućnosti noćnu je sestru zamijenila
dnevna, a majka ju je kod kuće očekivala još prije nekoliko sati. Tko će provjeriti njene
lijekove i pobrinuti se da joj sestre daju ispravne doze? Tko će je držati za ruku dok spava da
ne umre sama ako je smrt odnese baš te noći? Tko će joj pripremati najdražu hranu da joj
probudi apetit? "Vrati me kući urokom", molila ga je.
Pogledao ju je tako pozorno da je opet imala dojamkao da je proučava na nekoj dubljoj razini.
Osjećala je njegov pogled kao gotovo opipljiv pritisak. Nakon duge tišine napokon je
progovorio. "Ne mogu te poslati natrag, djevojko. Ne znam kako."
"Kako to misliš da ne znaš?" uzviknula je. "Zar nije dovoljno da ponovno dotaknem bočicu?"
42. Odmahnuo je glavom. "Bočica nema takvu moć. Putovanje kroz vrijeme - ako je to doista ono
što ti se dogodilo - bilo je samo slučajan dio uroka. Ne znam kako da te pošaljem natrag kući.
Kad si rekla da živiš s druge strane oceana, mislio sam da bih te mogao ukrcati na brod i
poslati te kući, ali tvoj je dom sedamsto godina u budućnosti."
"Onda izgovori neki drugi urok koji će me vratiti!" zavapila je.
"Djevojko, ne ide to tako. Ne može se tako upravljati urocima."
"Što ćeš onda učiniti sa mnom?" pitala je slabašnim glasom.
Ustao je lica lišena bilo kakva izraza i ponovno je izgledao kao gospodar-ratnik, hladan i
rezerviran. "Reći ću ti kad donesem odluku."
Spustila je lice u dlanove i nije trebala podignuti pogled da bi znala da je otišao iz sobe i
ponovno je zaključao. Vrijeđalo ju je što ima toliku kontrolu nad njom i osjetila je neodoljivu
potrebu da njena riječ bude posljednja, premda je znala koliko je to djetinjasto. Zaključila je
da bi bilo najbolje odmah početi s malim zahtjevima koji bi joj s vremenom mogli ojačati
položaj.
"Zar me misliš ovdje izgladniti?" povikala je prema zatvorenim vratima. Davno je naučila da
prkos može spriječiti navalu suza. Katkad je čovjeku bijes jedina raspoloživa obrana.
Na trenutak joj se učinilo da je s druge strane vrata čula smijeh, a možda ga je samo umislila.
43. ŠESTO POGLAVLJE
NENAVIKLA NA SPAVANJE BEZ JASTUKA, LISA SE PROBUDILA BOLNIH MIŠIĆA i iskrivljena
vrata - kao da joj tijelo viče, Dobrodošla u stvarnost. Iznenadilo ju je što je uopće zaspala, ali
iscrpljenost je očito uspjela svladati njenu paranoju. Spavala je u odjeći, pa su joj smetale
krute i neudobne traperice. Bilo joj je hladno, majica joj se nabrala oko vrata, grudnjak joj se
otkopčao, a donji ju je dio leđa bolio od kvrgava madraca.
Uzdahnula je i okrenula se na leđa, oprezno se istežući. Sanjala je jezive, tjeskobne snove i
probudilase u istojodaji kamenih zidova. Sad je bila posve sigurna da ovo nije san. Posljednje
joj je sumnje odagnalo svitanje zore i svjetlost koja je polako prodirala kroz teške tapiserije
na prozorima. Ni u najgoroj noćnoj mori ne bi sanjala odvratnu hranu koju je sinoć jedva
prožvakala prije nego što je zaspala, niti bi se u ikojem snu podsvjesno okružila tako
primitivnim predmetima. Premda joj je mašta bila bujna, sigurno nije bila sadistička.
Ali zato je Circenn Brodie, pomislila je, nesumnjivo muškarac iz snova.
Poljubio ju je. Unatoč strahu koji je osjećala kraj njega, kad je približio usne njenima i
dotaknuo ih jezikom, u tijelu joj je izazvao val neobjašnjivih osjećaja. Zadrhtala je od glave
do pete kad ju je dotaknuo usnama. Čitala je da se takve stvari događaju, ali nikad to nije
iskusila. Prije nego što je sinoć utonula u san, pohranila je svaki detalj tog poljupca u skriveni
kutak svoje memorije, čuvajući taj trenutak kao neprocjenjivi izložak u muzeju svog života.
Zašto ju je poljubio? Bio je tako oprezan i kontroliran da je pomislila da bi ženu mogao
dodirnuti samo discipliniranim milovanjem, a ne poljupcem kakav je njoj dao - vrućim,
strasnim i nesputanim. Gotovo divljim, no istodobno beskrajno zavodljivim. Zbog takva bi
poljupca svaka žena zabacila glavu i zastenjala od zadovoljstva. Da, Circenn Brodie je bio
vješt i znala je da s takvim frajerom nema nikakve šanse.
To je očito bio dio strategije, zaključila je. Taj je čovjek bio opsjednut strategijama. Možda ju
je želio zavesti da mu se pokori. S obzirom na njegov izgled u kombinaciji s mračnom
seksualnošću kojom je zračio, vjerojatno je cijeli svoj život na taj način kontrolirao žene.
"Neka mi netko - bilo tko - pomogne, molim vas", šapnula je. "Uvalila sam se preko glave."
Odgurala je sjećanje na njihov poljubac u zapećak uma i protegnula ruke iznad glave,
provjeravajući ima li modrica od njihove sinoćnje borbe. Začuvši šuškanje ispred vrata sobe
i zvuk otključavanja, brzo je zatvorila oči, pretvarajući se da još spava. Nije bila spremna
ponovno se suočiti s njim.
"Hajde, djevojko! Nećeš pobjeći odavde budeš li cijeli dan ležala u krevetu", čula je nečiji
vragolasti glas.
Odmah je otvorila oči. Kraj kreveta je stajao neki dječak i zurio u nju. "Uh, ti si najljepša
djevojka koju sam ikad vidio!" uzviknuo je. Dječak je imao kestenjastu kosu, zaigran osmijeh
