zoran

1. 1
KROZ PUSTINJU
MRTVAC U VADI TARFAUI
— Je li zaista istina, sidi,da želiš ostati kaurin, nevjernik, prezreniji od psa i odvratniji od
štakora koji ţdere samo truleţ?
— Ţelim.
— Sidi, ja mrzim nevjernike i htio bih da nakon smrti doĊu u dţehenem u kojem stanuje Ċavo. Ali tebe
bih ţeleo spasiti od vjeĉne propasti koja će te snaći ako ne prihvatiš ikrar bi'1lisan, sveto svjedo-
ĉanstvo. Ti si tako dobar, posve si drukĉiji od druge gospode kojoj si sluţio i zato ću te obratiti, htio ti
ili ne htio.
To je rekao Halef, moj sluga i vodiĉ s kojim sam se provlaĉio kroz klance i gudure Dţebel Auresa, a
zatim se spustio u Dra el Haua da bih preko Dţebel Tarfauija stigao u Sedadu, Kris i Đgašu, odakle
voĊi put preko zloglasnog Sot el Dţerida u Fetnasu i Kbili.
Halef je bio neobiĉno momĉe. Bio je tako niskoga stasa da mi je dosizao jedva do pazuha, a uz to tako
mršav i tanak da bi ĉovjek mogao ustvrditi da je ĉitavo desetljeće leţao meĊu listovima bugaĉice u her-
bariju. Njegovo je sitno lice gotovo posve išĉezavalo ispod turbana koji je imao promjer od gotovo pola
metra, a njegov nekada bijeli burnus3
bio je svakako sašiven za mnogo većega ĉovjeka, tako da ga je,
ĉim bi sjahao s konja i htio da poĊe pješice, morao uzdići kao dama svoju jahaću haljinu. Ali una
1
Gospodin.
1
Pakao.
1
Ogrtaĉ, beĊuinska
narodna nošnja.toĉ toj neuglednoj vanjštini, ĉovjek je morao tog mališana iskreno poštovati. Bio je
neobiĉno oštrouman, veoma hrabar i spretan i toliko izdrţljiv da je umio svladati i najveće teškoće.
Budući da je osim toga vladao svim narjeĉjima koja se govore izmeĊu staništa plemena Uelad Bu Seha
pa do ušća Nila, lako se dade zamisliti da sam s njime bio veoma zadovoljan i postupao s njime više
kao s prijateljem nego kao sa slugom.
Istina, Halef je imao jedno svojstvo koje mi je kadšto bilo veoma neugodno. Bio je fanatiĉan musliman
pa je od same ljubavi prema'meni ĉvrsto odluĉio da će me preobratiti na islam. Upravo je sada poduzeo
jedan od svojih uzaludnih pokušaja pa bih se najradije "nasmijao koliko je pri tome izgledao smiješan.
Jahao sam nekog malenog poludivljeg berberskog ţdrijepca te su mi se noge pri tome gotovo vukle po
zemlji. Halef je, naprotiv, da bi se više istakao, odabrao neku staru, mršavu, ali silno visoku kobilu iz
uzgoja plemena Hasi Ferdţan, pa je sada sjedio tako visoko da je mogao gledati na me odozgo. U raz-
govoru bio je vanredno ţivahan. Izvadio je noge iz stremena i mahao njima, razmahivao tankim

2. 2
smeĊim ruĉicama oko sebe i pratio svoje rijeĉi tako ţivim i raznolikim izrazima lica da sam jedva
uspijevao da ostanem ozbiljan.
Kad nisam odgovorio na njegove posljednje rijeĉi, on ponovi:
— A ja ću te ipak obratiti, htio ti ili ne htio. Sto sam jednom poduzeo, to ja i provedem, jer ja sam
Hadţi Halef Omar Ben Hadţi Abul Abas Ibn Hadţi Davud al Gosara.
— Dakle ti si sin Abula Abasa, a on je opet sin Davuda al Gosare?
Jesta
— I njih dvojica bili su hodoĉasnici prema propisima vaše vjere?
— Jesu.
— I ti si takoĊer hadţija?
— Jesam.
— Onda ste sva trojica bili u Meki i vidjeli svetu Cabu?
— Davud al Gosara nije bio.
— Ah! Ali ga ti ipak nazivaš hadţijom?
— Nazivam, jer je bio hadţija. Moj djed stanovao je u Dţebel Sur Sumu pa je kao mladić pošao na
hadţiluk. Sretno je prešao preko El Dţufa koji nazivaju „tijelo pustinje", ali je onda obolio i morao
ostati na bunaru Trasa. Ondje se oţenio i umro pošto je prije toga dobio sina Abula Abasa. Zar ga ne
moramo nazvati hadţijom, hodoĉasnikom?
Hm! Ali Abul Abas je bio u Meki?
Nije.
— A ti ipak tvrdiš da ti je i otac bio .hadţija?
— Bio je. On je pošao na hadţiluk i stigao do doline Admar, gdje je morao zaostati.
Zašto?
— Ondje je ugledao Amaru, biser Dţuneta, i zavo^ lio je. Amara mu je postala ţenom i rodila mu
Halefa Omara kojeg sada vidiš ovdje kraj sebe. Abul Abas je zatim umro. Nije li dakle i moj otac
bio hadţija?
— Hm! Ali jesi li ti sam bio u Meki?
— Nisam.
— Pa ipak se nazivaš hadţijom?
— Nazivam. Kad mi je umrla majka, pošao sam na hadţiluk. Išao sam prema istoku i zapadu, .pre-
ma jugu i sjeveru te upoznao sve oaze u pustinji i sva mjesta u Egiptu. Još nisam bio u Meki,, ali ću
doći onamo. Nisam li dakle i ja hadţija?
— Hm. A ja sam mislio da se hadţijom smije, nazvati samo onaj koji je već bjo u Meki.
— Zapravo je tako. Ali ja se već nalazim na putu onamo!
— Moţda. Samo što ja slutim da ćeš i ti negdje naći kakvu lijepu djevojku i ostati kod nje, a isto će se
desiti i tvom sinu, jer se ĉini da je to vaš kismet.1
A onda će nakon stotinu godina tvoj praunuk reći:
„Ja sam Hadţi Mustafa Ben Hadţi Ali Ibn Hadţi Said, Ibn Hadţi Tofail Ibn Hadţi Halef Omar Ibn Ha-
dţi Abul Abas Ibn Hadţi Davud al Gosara, a nijedan
Sudbina.
od te sedmorice hodoĉasnika neće vidjeti Meku i neće/ postati pravi hadţija. Ne misliš li i ti tako?
Halef se morao nasmijati toj bezazlenoj zlobi. MeĊu muslimanima ima mnogo takvih koji se pred.
strancima hvališu da su hadţije, ali nikad nisu vidjeli Cabu, nisu bili u Arafahu niti su se u Mini ošišali
i obrijali. Moj ĉestiti Halef osjećao se poraţenim, ali je to vedro prihvatio.
— Sidi — upita me skromno — hoćeš li reći kome da još nisam bio u Meki?
— Samo ću onda govoriti o tome ako me opet poĉneš preobraćati na islam. Inaĉe ću šutjeti. Ali gle-
daj, nisu li tu u pijesku neki tragovi?
Već smo odavno zakrenuli u Vadi Tarfaui i stigli do mjesta na kojem je pustinjski vjetar dovejao sitn*
pijesak preko visokih rubnih hridina vadija. U tomse pijesku jasno dao razabrati trag.
— Ovdje su projahali neki ljudi — nemarno dobaci Halef.
— Onda ćemo sjahati da ispitamo trag. Moj me pratilac ispitljivo pogleda.
— Sidi, ta to je suvišno. Zašto ţeliš ispitati otiske kopita?
— Uvijek je dobro znati tko se nalazi pred tobom.
— Ako kaniš ispitati sve tragove na koje naiĊeš, onda nećeš stići u Sedadu ni za dva mjeseca. Sto te se
tiĉu ti jahaĉi pred nama?
— Bio sam u dalekim zemljama u kojima ima mnogo divljih krajeva i u kojima ţivot ĉesto ovisi o
tome da ĉovjek taĉrio promotri sve durube i asare* kako bi doznao hoće li susresti prijatelja ili ne-
prijatelja,
— Ovdje nećeš sresti nikakvoga neprijatelja, sidi.
— To nitko ne moţe znati.

3. 3
Sjahao sam i razaznao tragove triju ţivotinja, jedne deve i dvaju konja. Deva je svakako bila jahaća,
kako sam to razabrao po obliku otisaka njezinih papaka. Promotrivši taĉnije trag, zapazih jednu neobiĉ-
nost koja mi je dopustila da naslutim kako jedan od konja hoda takozvanim pijetlovim korakom. To me
1
Putove i tragove.
je zaĉudilo, jer sam se nalazio u zemlji toliko bogatoj konjima da je svatko mogao jahati besprijekor-
nog konja. Dakle vlasnik toga kljuseta ili nije bio Arapin ili je pak bio veoma siromašan.
Halef se smiješio pomnji kojom sam pretraţivao pijesak. Kad sam se opet uspravio, upita:
— No, što si vidio, sidi?
— Bila su to dva konja i jedna deva.
— Dva konja i jedan dţemel! Alah ti blagoslovio oĉi! To sam i ja opazio, ne silazeći s konja. Ti bi
htio da si alim1
a ipak radiš stvari kojima bi se i hamar2
nasmijao. Sto ti pomaţe sve to blago znanja što
si ga sad ovdje sakupio?
— Zasad znam da su ta tri jahaĉa prošla ovuda otprilike prije ĉetiri sata.
— Tko će ti išta dati za tu mudrost? Vi ljudi iz Bilad er Ruma* ste zaista ĉudni!
* Halef Omar udesi pri tome lice na kojemu sam mogao proĉitati najdublje saţaljenje, ali ja ne rekoh
ništa već šutke nastavih put.
Pratili smo taj trag otprilike sat, sve do mjesta na kojem je vadi4
zakretao. Obilazeći tako reći oko ugla,
i nehotice zaustavismo konje. Ugledali smo na~ ime tri lešinara koji su nedaleko od nas ĉuĉali na
pješĉanoj dini5
, a kad su nas ugledali vinuše se u zrak promuklo krešteći.
— El bidţ!« — reĉe Halef. — Gdje se god on pokaţe tamo je sigurno neka strvina.
— Mora da je uginula kakva ţivotinja — odgovorih, pošavši za njim.
Mališan je naime brţe potjerao svoga konja, tako da ja zaostah. Tek što je stigao do dine, obuzda jed-
nim trzajem konja i prestrašeno krikne:
— Mašalah!7
Sto je to? Ne leţi li ovdje pred nama neki ĉovjek, sidi?
Uĉenjak.
Goniĉ magaraca.
Evropa.
Isušena rijeĉna dolina.
Breţuljćić od pijeska što ga je nanio vjetar.
Lešinar.
Sto bog da! (uzvik zaĉuĊenja).Imad je pravo. Pred nama je zaista leţao neki ĉovjek, a lešinari su na
njegovom tijelu odrţavali svoju jezovitu gozbu. Brzo skoĉih s konja l kleknuh kraj njega. Ptice su mu
odjeću rastrgale svojim pandţama, ali nesretnik sigurno nije bio dugo mrtav, što sam ustanovio
opipavši mrtvo tijelo.
— Alah kerim — bog je milostiv! Sidi, da li je taj ĉovjek umro prirodnom smrću? — upita Halef.
— Nije. Vidiš li ovu ranu na vratu i rupu na zatiljku? Ubijen je.
— Alah upropastio onoga koji je to uĉinio! Ili zar je moţda taj ĉovjek poginuo u poštenoj borbi?
— Sto nazivaš ti poštenom borbom? Moţda je postao ţrtva krvne osvete. Pretraţit ćemo njegovu od-
jeću.
Halef mi je pri tome pomogao. Nismo našli upravo ništa sve dok mi pogled sluĉajno nije pao na
mrtvaĉevu ruku. Na njoj sam opazio jednostavni zlatni prsten po obliku sliĉan našem vjenĉanom
prstenju, te mu ga skinuh s prsta. Na unutarnjoj strani prstena bila su urezana sitna, ali jasna slova: E.
P. 15e juillet 1830.
— Sto si to našao? — upita Halef.
— Taj ĉovjek nije Ibn Arab1
— odgovorih.
— A što je onda?
— Francuz.
— Franak? Po ĉemu to prepoznaješ?
— Ako Franak uzima ţenu, onda oni zamjenjuju prstenje bez kamena, u koje se ĉesto ureze ime i dan
vjenĉanja.
. — I to je dakle takav prsten? " — Jeste.
— A po ĉemu prepoznaješ da je taj mrtvac pripadao narodu Franaka? Isto bi tako mogao biti Ingliz Ili
Nemzi, kao i ti.
— To su francuski znaci što ih sad ĉitam.
— Ipak taj ĉovjek moţe pripadati nekom drugom narodu. Ne misliš li, sidi, da netko moţe prsten naći
ili ukrasti?
1
Doslovno: sin Arabije, Arap.
10
— Istina. Ali pogledaj košulju koju mrtvac nosi ispod odijela! To je evropska košulja.
— Tko ga je ubio?

4. 4
— Njegova dva pratioca. Ne vidiš li da je tlo ovdje sve razrovano od borbe, Ne opaţaš li da...
Zastao sam usred reĉenice. Bio sam se uspravio iz stava kleĉanja da pretraţim tlo pa sam nedaleko od
mjesta gdje je leţao mrtvac ugledao poĉetak širokog traga krvi koji je vodio u stranu meĊu stijenje.
Pošao sam njime, drţeći opetušu spremnu za pucanje, budući da su se ubojice mogle nalaziti još u
blizini. Nisam odmakao daleko kad ispred mene uzleti lešinar, buĉno udarajući krilima. Na mjestu
odakle je uzletio ugledah devu. Bila je mrtva. U prsima joj je zjapila duboka rana. Halef pljesnu
rukama.
— Siva hedţin,1
siva tuareška hedţin! Ti ubojice, ti nitkovi, ti psi su je ubili!
Bilo je jasno da moj pratilac više ţali divnu jahaću devu nego što je ţalio Francuza. Kao pravi sin pus-
tinje za koga i najneznatiji predmet moţe biti dragocjen, sagnu se i pretraţi devino sedlo. Nije našao
ništa: bisage su bile prazne.
— Ubojice su već sve uzele, sidi. Neka se ĉitavu vjeĉnost peku u paklu! Nisu ostavili ništa, baS ništa
osim deve — i onih papira koji ondje leţe na pijesku.
Ove su rijeĉi1
pobudile moju paţnju pa nedaleko od nas ugledam nekoliko zguţvanih komadića papira
koji su bili odbaĉeni oĉito kao beskorisni. Moţda sarn iz njih mogao nešto saznati? PoĊoh da ih
poberem. Bilo je to nekoliko novinskih listova. Izgladio sam zguţvane krpe papira i tako dobio dvije
stranica novine .Vigie algerienne' i isto toliko stranica .L'Independant' i ,Mahouna'. Prve novine izlazile
su u Alţiru, druge u Constantineu, a treće u Guelmi. Unatoĉ tim razlikama u mjestima opazio sam,
pomno ih pregledavši, da se sadrţaj svih triju novina upadljivo slaţe: sve tri novine donosile su
izvještaj o umorstvu nekog bogatog francuskog trgovca u Blidi. Sumnja da je poĉinio to umorstvo pala
je na nekog armenskog tr
Brza jahaća deva plemenite pasmine.
11govca, nekog Hamd el Amazata koji je pobjegao pa je za njim raspisana tjeralica.
S kojeg razloga je mrtvi vlasnik deve nosio sobom te novine? Je li imao kakve osobne veze s ton
stvari? Je li bio roĊak trgovca iz Blide, ili ubojica, pak policajac koji je progonio zloĉinca?
Uzeh papire, a mrtvaĉev prsten stavih na prst i vratih se s Halefom do mrtvoga tijela. Iznad njega su
uporno lebdjeli lešinari, a ĉim smo se udaljili od deve, spustiše se na nju.
— Sto kaniš sad, sidi? — upita me Halef.
— Ne preostaje nam ništa drugo nego da pokopamo toga Ĉovjeka.
— Hoćeš li ga zakopati u zemlju?
— Neću, jer nemamo alata za to. Naslagat ćemo iznad njega hrpu kamenja tako da nijedna ţivotinja ne
uzmogne doprijeti do njega.
Bio je to tuţan posao što ga uradismo u potpunoj samoći. Kad je hrpa kamenja kojom smo pokrili ne-
sretnika bila tako visoka da je mrtvo tijelo potpuno zaštićivala od ţivotinja pustinje, sklopio sam ruke i
izmolio kratku molitvu. Halef takoĊer izmoli sto i dvanaestu suru korana posvećenu mrtvima.
Naposljetku se sagnu da bi pijeskom ĉvrsto oprao ruke koje je uprljao dodirujući lešinu.
— Tako, sidi, sad sam opet tahir1
— reĉe — i smijem opet dodirnuti sve što je ĉisto i sveto. Sto
ćemo sad?
— Poţurit ćemo za ubojicama da ih stignemo.
— Kaniš li ih ubiti?
— Nisam ja njihov sudac. Razgovarat ću s njima i pri tome ću doznati zašto su ubili toga ĉovjeka.
Onda ću znati što da radim.
— To sigurno nisu pametni ljudi — rekne Halef — jer inaĉe ne bi ubili hedţina koji sigurno vrijedi
više od njihovih konja.
— Hedţin bi ih moţda odao. Eto, tu im je trag. Naprijed! Oni su pet satiispred nas. Moţda ćemo ih
stići sutra prije nego što doĊu u Sedadu.
1
Ĉist.
Unatoĉ silnoj vrućini i teškom kamenom tlu po
/ jurili smo tako brzo kao da lovimo gazele. Za vrijeme
toga galopa nismo dakako uopće mogli razgovarati.
Moj dobri Halef nije meĊutim nikako mogao izdrţati
tako dugaĉku šutnju.
— Sidi — doviknu on za mnom — sidi, kaniš li me napustiti?
Okrenuh se k njemu.
Napustiti?
— Da. Moja kobila ima starije noge od tvoga berberskoga ţdrijepca.
I zaista je stara kobila bila već sva u jednom znoju, a iz gubice su joj padale krupne krpice pjene.
— Ipak danas ne moţemo kao obiĉno otpoĉinuti za vrijeme najveće vrućine — usprotivio sam
se — već moramo jahati do noći, jer inaĉe nećemo stići onu dvojicu.

5. 5
— Tko se odviše ţuri ne stiţe na cilj prije onoga koji putuje oprezno, sidi, jer — Alah akbar! — pogle-
daj onamo dolje!
Nalazili smo se iznad neke strmine u vadiju pa smo u udaljenosti od otprilike ĉetvrt sata hoda ugledali
ispod nas dva ĉovjeka gdje sjede uz malu lokvu u kojoj je zaostalo nešto malo poluslane vode. Njihovi
konji grickali su suhe i bodljikave bagremove koji su rasli u blizini.
— Ah, to su oni!
— Da, sidi, to su ubojice! I njima je postalo prevruće pa su odluĉili da poĉekaju dok proĊe najveća
ţega.
— Ili su ovdje zastali da podijele plijen. Natrag, Halefe, natrag, da te ne opaze. Izaći ćemo iz vadija i
pojahati malo prema zapadu pa se graditi kao da dolazimo iz Sot Rarze.
Zašto, sidi?
— Ona dvojica ne treba ni. da naslute da smo našli lešinu ubijena ĉovjeka.
Naši se konji uspeše na obalu vadija i mi pojahasmo ravno prema zapadu u pustinju. Zatim zakrenusmo
u luku i upravismo konje opet prema onom mjestu gdje su se nalazila ona dvojica. Ubojice nas nisu
mogle vidjeti gdje dolazimo, jer su sjedile du
12
13boko dolje u vaĊiju, ali su nas, kad smo im se dovoljno pribliţili, morale ĉuti.
I zaista su oba ta ĉovjeka, kad smo stigli do ruba udoline, već ustala i latila se svojih pušaka. Gradio
sam se da sam se kao i oni iznenadio što ovdje u samotnoj pustinji odjednom nailazim na ljude, ali
nisam smatrao potrebnim da se mašim svoje opetuše.
— Es selam aleikum1
! — doviknuh im zaustavljajući konja.
— Ve aleikum es salam! — odgovori stariji od njih dvojice. — Tko ste vi?
— Miroljubivi putnici. Odakle dolazite?
— Sa zapada.
— A kamo idete?
— U Sedadu.
— Kojem plemenu pripadate? Pokazao sam na Halefa.
— Ovaj ovdje potjeĉe iz doline Admar, a ja spadam meĊu Beni Šaše. Tko ste vi?
— Mi smo iz glasovitog plemena Uelad Hamalek.
— Muţevi iz plemena Uelad Hamalek su dobri jahaĉi i hrabri ratnici. — Odakle dolazite?
— Iz Gafse.
— Onda ste već prevalili velik komad puta. Kamo namjeravate?
— U Bir2
Sauidi gdje imamo prijatelje.
Oba odgovara naime, da dolaze iz Gafse i da kane poći do zdenca Sauidi, bila su laţ. No ja sam se ipak
gradio kao da vjerujem njihovim rijeĉima, pa sam nastavio ispitivati:
— Dopuštate li da se odmorimo kraj vas?
— Ostat ćemo ovdje do zore — glasio je odgovor pa tako na svoje pitanje nisam dobio ni „da" ni „ne".
— I mi bismo se htjeli ovdje odmoriti dok se ponovo ne rodi sunce — izjavih. — Ovdje je dovoljno
voda za sve nas, a i za konje. Smijemo li ostati uz vas?
— Pustinja pripada svima. Merhaba, dobro nam došao!
' Arapski pozdrav u znaĉenju „Mir 6 tobom!" * Zdenac, Izvor.
14
Unatoĉ tim rijeĉima lako se dalo razabrati da im nipošto nije ugodno što kanimo ostati ondje. Nismo se
meĊutim obazreli na to, već potjerasmo konje niz obronak, sjahasmo kraj vode i mirno sjedosmo.
Lice ove dvojice, koja smo sad u miru mogli promatrati, nipošto nisu ulivala povjerenje. Stariji od njih,
koji je dosad govorio, bio je visok i mršav. Burnus je visio s njega kao sa strašila za ptice. Ispod prlja-
voga rupca svezanog oko glave upravo su . jezovito sjale sitne i oštre oĉi. Oko uskih beskrvnih usana
rasli su mu rijetki brkovi. Siljata brada kao da se htjela uzdići, a nos, da, njegov nos ţivo me je pod-
sjećao na lešinare što sam ih pred kratko vrijeme potjerao s lešine ubijena ĉovjeka. To nije bio ni or-
lovski ni jastrebski nos, već je zaista imao oblik lešinarevoga kljuna.
Njegov pratilac bio je mlad ĉovjek upadljive ljepote, Ali opake strasti zasjenile su njegove oĉi, oduzele
snagu njegovim ţivcima te odviše rano izbrazdale njegovo ĉelo i njegove obraze. To nije bio ĉovjek u
koga bih mogao imati povjerenja.
Stariji je govorio arapskim jezikom onim naglaskom kakav se moţe ĉuti uz rijeku Eufrat, a mlaĊi kao
da uopće nije bio Istoĉnjak, već Evropljanin. Njihovi konji koji su stajali u blizini bili su slabi i oĉito
iznureni, odjeća im je bila otrcana, ali im je oruţje bilo izvrsno. Na mjestu gdje su maloĉas sjedili,
leţali su razliĉiti predmeti inaĉe rijetki u pustinji, pa su oĉito samo zbog toga ostali na pijesku, jer njih
dvojica nisu imala vremena da ih sakriju. Bili su to svilen dţepni rupĉić, zlatan sat s lancem, kompas,
krasan revolver i biljeţnica uvezana u koţu.

6. 6
Gradio sam se kao da te stvari uopće nisam ni opazio, pa sam iz bisaga izvadio šaku datulja i stao ' ih
ravnodušno jesti.
— Sto traţite u Sedadi? — upita me dugajlija.
— Ništa. Krećemo dalje.
— Kamo?
— Preko Sot el Dţerida u Fetnasu i Kbili.
Neoprezan pogled što ga je dobacio svome pratiocu odao je da su i oni nakanili istim putem. Zatim me
upita:
15— Imaš li kakva posla u Fetnasi i Kbiliju?
— Imam.
— Kaniš li ondje prodati svoja stada?
— Ne kanim.
— Ili svoje robove?
Ni njih.
— Ili moţda kakvu robu koja će ti stići iz Sudana?
Ne.
— A što onda?
— Ništa. Sinovi moga plemena ne trguju s Fetnasom.
— Ili kaniš li odande dovesti ţenu? Namrštih se.
— Zar ne znaš da je uvreda za muškarca kad govoriš o njegovoj ţeni? Ili zar si moţda Ċaur te se ne
obazireš na taj zakon?
Ĉovjek se oĉito preplašio pa sam zbog toga .poĉeo slutiti da sam pogodio istinu. Kad sam ga sad bolje
promotrio, opazih da zaista ne izgleda kao Beduin. Lice poput njegova zapazio sam kod ljudi armen-
skog podrijetla i — ah, nije li upravo neki armenski trgovac umorio onog trgovca u Blidi, a ja sam tje^
ralicu za njim nosio u dţepu! Dok mi je ta pomisao strelovito prostrujila glavom, pogled mi pade
ponovo na revolver. Na kundaku revolvera nalazila se srebrna ploĉica i u njoj ujetkano neko ime.
— Dopusti mi!
Rekavši to, smjesta dohvatih oruţje i proĉitah: „Paul Galingrć, Marseille". To sigurno nije bilo ime
tvornice već vlasnikovo. Ipak nisam ni trepnuo okom da odam svoju sumnju, već ga upitah:
— Kakvo je to oruţje?
— To je — oruţje na bubanj.
— Bi li mi htio pokazati kako se iz njega puca? Mršavi ĉovjek mi to objasni. Paţljivo sam ga
saslušao, a zatim rekoh:
— Ti nisi Uelad Hamalek, nego si Ċaur. Zašto?
— Vidiš li da sam pogodio! Da si ti prorokov pristalica, sad bi me ustrijelio, jer sam te nazvao Ċaurom.
Samo nevjernici imaju oruţje na bubanj. Kako bi
16
takvo oruţje moglo doći u ruke ĉovjeku iz plemena Uelad Hamalek? Jesi li ga dobio na poklon?
— Nisam.
— Onda si ga kupio?
— Nisam.
— Onda je bio plijen? Od koga?
— Od jednog Franka.
— S kojim si se borio?
— Tako je.
Gdje?
— Na bojištu.
— Na kojem?
— Kod El Guerara. k
Laţeš!
Sad je Armenca najzad izdala strpljivost. Ustane ! zgrabi revolver.
— Sto kaţeš? Da laţem? Hoćeš li da te ustrijelim kao...
— ... kao onoga Franka prijeko u Vadi Tarfaui? — upadoh mu u rijeĉ.
Ruka koja je drţala revolver klonu i ĉovjek problijedi. No onda se ipak sabere i upita prijeteći:
— Što kaniš time reći?
— Mislim da ti nikako nisi Uelad Hamalek. Ja znam kako se zoveš: Hamd el Amazat.
Ĉovjek ustuknu i preneraţeno me pogleda.
— Odakle me poznaš?
— Poznam te, to je dovoljno.
— Ne, ti me ne poznaješ — ţivahno će. — Ne zovem se tako kako si rekao. Ja sam Uelad Hamalek.

7. 7
Odbih njegove rijeĉi nemarnom kretnjom ruke i upitah:
— Ĉije su ove stvari?
— Moje.
Brzo podigoh rupĉić. Na njemu su se nalazila uvezena slova P. G. Otvorio sam sat i našao na
unutarnjoj Strani poklopca ista slova.
— Odakle ti taj sat?
.— To te se ništa ne tiĉe. Stavi ga onamo odakle si ga uzeo!
Umjesto da ga poslušam otvorih i biljeţnicu. Na prvoj stranici našao sam ime Paul Galingrć, ali sadrţaj
2
Kroz pustinju
17biljeţnice bio Je stenografiran, a ja na ţalost ne poznajem stenografiju.
— Ostavi tu knjigu, kaţem ti! — zaprijeti se on. Rekavši to, on mi je udarcem izbije iz ruke,
tako da je pala u lokvu. Ustao sam da je pokušam spasiti, ali sam sad naišao na dvostruki otpor, budući
da se mladi ĉovjek stavio izmeĊu mene i vode.
Halef je dosada prividno ravnodušno slušao tu prepirku, ali opazio sam da mu prst leţi na otponcu
njegove puške. Trebalo je samo da mu dam znak pa će smjesta opaliti. Sagnuo sam se da podignem i
kompas.
— Stoj, sve je to moje! Vrati mi te stvari! — viknu moj protivnik.
Zgrabio me je za ruku da me prisili da ga poslušam, ali ja mu rekoh što sam mirnije mogao:
— Sjedi! Hoću da govorim s tobom.
. — A ja neću s tobom imati nikakva posla.
— Zato ja hoću s tobom. Sjedi, ako ti je ţivot mio?
Ta prijetnja koju sam popratio znaĉajnim pogledom prema Halefu kao da je ipak djelovala. Hamd el
Amazat sjede, a i ja sjedoh. Zatim izvukoh revolver.
— Vidi, i ja imam takvo oruţje na bubanj! Makni svoje, inaĉe će moje opaliti!
Hamd el Amazat je uvidio da sam ga zaskoĉio pa polako poloţi oruţje kraj sebe, ali bio je spreman da
ga svaki ĉas opet zgrabi.
— Ti si sin Uelad Hamaleka? — zapitah opet
— Jesam.
— Dolaziš iz Gafse?
— Da, odande dolazim.
— Kako dugo jašeš već kroz Vadi Tarfaui?
— Sta te se to tiĉe?
— To me se vrlo mnogo tiĉe. Tamo gore leţi tijelo nekoga ĉovjeka kojeg si umorio.
Armenĉeve oĉi opako sjevnuše.
— Da sam to i uĉinio, što me ti imaš zbog toga ispitivati?
— Ne mnogo, svega nekoliko rijeĉi. — Tko je bio onaj ĉovjek?
— Ne poznam ga,
— Zašto si ubio njega i njegovu devu?
18
— Jer mi se tako prohtjelo.
— Je li bio pravovjernik?
— Nije. Bio je stranac.
— Ti si mu oduzeo sve što je imao uza se?
— Zar da to ostavim da "leţi kod njega?
— Ne, jer si sve to morao spremiti za mene.
— Za tebe? Ne razumijem.
— Odmah ćeš me razumjeti. Mrtvac je bio Evropljanin. I ja sam Evropljanin pa ću ga osvetiti.
— Krvnom osvetom?
— Ne. Da sam krvni osvetnik, onda ti već ne bi • bio na ţivotu. Neću da provjerim tko je od nas dvo-
jice jaĉi, već te predajem vjeĉnoj pravdi da te ona kazni. Od tebe traţim samo jedno: dat ćeš mi sve što
si oduzeo mrtvacu.
Hamd el Amazat se nadmoćno nasmiješi.
— Zar zaista misliš da ću to uĉiniti?
— Mislim.
— Onda uzmi sam što hoćeš!
On trgne rukom da zgrabi revolver, ali ja sam bio brţi i uperio u njega cijev svojeg revolvera.
— Stoj ili pucam.
Nalazio sam se u neobiĉnom poloţaju. Nastupao sam kao da imam u rukama sve adute, ali nipošto nije
bilo tako. Na sreću, moj protivnik kao da je bio više lukav nego hrabar. Povuĉe ruku i stane oklijevati.
— Sto ćeš uĉjiniti s tim stvarima? — upita.

8. 8
— Vratit ću ih roĊacima ubijenog.
Na licu mu se ukaza gotovo samilostan smiješak.
— Laţeš — reĉe s visoka, — Ti to ţeliš zadrţati za sebe.
— Ne laţem. '
— A što ćeš poduzeti protiv mene?
— Sada ništa. Ali ĉuvaj se da me ikad više sretneš!
— Odlaziš li zaista odavde u Sedadu?
— Odlazim.
— Ako ti predam stvari, hoćeš li mene i moga pratioca pustiti da nesmetano odjašemo u Bir Sauidi?
Hoću.
— Obećaješ li mi to?
— Obećajem.
— Zakuni se!
19— Ja se ne zaklinjetn zbog takvih sitnica. Moja je rijeĉ istinita i bez zakletve.
— Evo, uzmi tu pušku na bubanj, sat, kompas i rupĉić. •
— Sto je ubijeni imao još uza se? Ništa.
— Sigurno je imao novaca.
— Novac ću ja zadrţati.
— Nemam ništa protiv toga, ali mi daj vrećicu ili novĉarku u kojoj se nalazio novac.
— To ću ti dati.
Hamd el Amazat posegnu u pojas i izvuĉe biserjem izvezenu vrećicu za novac pa je isprazni i pruţi mi
je.
— Zar taj ĉovjek nije imao ništa drugo uza se? — upitah.
— Nije. Kaniš li me pretraţiti?
— Ne kanim.
— Onda moţemo krenuti?
— Moţete.
Uĉinilo ml se da je olakšano odahnuo. Njegov pratilac je oĉito bio veoma plašljiv ĉovjek i sigurno se
radovao što je tako jeftino umakao. Skupiše svoje stvari i uzjahaše.
— Es selam aleikum!
Nisam im odgovorio. Za nekoliko ĉasaka ubojice ISĉeznu iza ruba obale vadija.
Halef nije do sada rekao ni rijeĉi, ali sad prekinu šutnju:
Sidi!
Sto je?
— Smijem li nešto reći? Poznaš li pticu noja?
— Poznam.
— Znaš li kakva je?
— No, kakva?
— Glupa, vrlo glupa.
— Samo dalje!
— Oprosti, sidi, ali ti mi se ĉiniš još gorim od noja.
Zašto?
— Jer si pustio te ništarije da pobjegnu.
— Ne mogu ih zadrţati, a ne mogu ih ni ubiti.
20
— Zašto ne? Da su oni ubili Jednog pravovjernoga, mogao bi biti siguran da bi ih ja obojicu poslao
šejtanu1
. MeĊutim, pošto je mrtvac bio kaurin, meni je svejedno hoće li oni biti kaţnjeni ili neće. Ti si
meĊutim Evropljanin pa si pustio da pobjegnu ubojice drugog Evropljanina.
— Tko ti kaţe da će pobjeći?
— Pa ti su nitkovi već otišli. Stići će u Bir Sauidi a odande otputovati u Debilu i u El Ued da bi zatim
išĉezli u Aregu2
.
— To neće uĉiniti.
— Zašto ne? Ta rekli su nam da idu u Bir Sauidi.
— Lagali su. Oni će odjahati u SedaĊu.
— Tko ti to kaţe?
— Moje oĉi.
— Alah blagoslovio tvoje oĉi kojima promatraš stope u pijesku! Uostalom, reci mi što da sad
radimo?
— Najprije ćemo se pobrinuti za svoju sigurnost. Ovdje bi nas lako moglo pogoditi kakvo tane, pa se
moramo uvjeriti jesu li te dvije hulje zaista otišle.

9. 9
Uspeo sam se na rub klanca i u priliĉnoj udaljenosti opazio dva konjanika kako jašu prema jugozapadu.
Halef je došao za mnom.
— Eno ih gdje jašu ondje — reĉe. — To je smjer prema Bir Sauidiju.
— Kad se udalje dovoljno daleko, skrenut će prema istoku.
— Kad bi to uĉinili, morali bi nam ponovo pasti u ruke!
— Ti lupeţi misle da ćemo mi krenuti tek sutra pa smatraju da će zadobiti veliku prednost pred nama.
— Ti to samo nagaĊaš, ali ipak nećeš pogoditi ono pravo.
— Misliš li? Nisam li maloĉas rekao <3a jedan od njihovih konja hoda takozvanim pijetlovim
korakom?
— Da, rekao si, a i ja sani to opazio kad su odjahali.
— Onda ću i sad pogoditi ako ustvrdim da su ubojice krenuli u SedaĊu.
— Zašto da onda ne poĊemo odmah za njima?
1
Vrag, Ċavo.
* Predio pješCanlh nanosa.
21— Jer bismo ih ubrzo prestigli pošto idemo ravnim putem. Oni bi se namjerili na naše tragove pa bi
dobro pazili da ponovo ne naiĊu na nas.
— Moţda imaš pravo — izjavi Halef. — Vratimo se dakle natrag u vadi i odmorimo se dok ne doĊe
vrijeme da krenemo.
SiĊosmo natrag u vadi. Ispruţio sam se na svom pokrivaĉu, prevukao kraj svoga turbana kao koprenu
preko lica i sklopio oĉi, ne da spavam, već da razmislim o našoj pustolovini. Ali tko bi u strašnoj ţegi
Sahare mogao svoje misli dulje vremena usredsrediti na tako nejasnu stvar? Zadrijemao sam i protiv
volje. Mora da sam spavao više od dva sata kad se probudih. Zatim krenusmo dalje.
Vadi Tarfaui ulazi u Sot Rarzu. Morali smo izaći iz vadija ako smo htjeli prema istoku u Sedadu. Minu
još jedan sat kad naiĊosmo na tragove dvaju konja koji su sa zapada vodili prema istoku.
— No, Halef e, poznaš li taj asar1
?
— Zaista, imao si pravo, sidi. Ti lopovi jašu u Sedadu.
Sjahao sam i pregledao otiske kopita.
— Prošlo je tek pola sata otkako su projahali ovuda. Moramo jahati polako, jer će nas oni inaĉe opaziti
za sobom.
Izdanci Dţebel Tarfauia spuštali su se blago u dolinu, a kad je zapalo sunce i nakon kratkog vremena
izašao mjesec, ugledasmo Sedadu ispod naših nogu.
— Hoćemo li se spustiti onamo? — upita Halef.
— Nećemo. Spavat ćemo tamo meĊu maslinama na obronku brda.
Malo smo skrenuli s našega smjera i ispod maslina pronašli divno mjesto za noćenje. Budući da smo se
obojica već bili privikli na zavijanje ĉagalja i na lajanje feneka* jednako kao i na duboke glasove
hijena, nismo dopustili da nas ti noćni zvuĉi smetaju u spavanju. Kad smo se probudili, ja sam najprije
potraţio juĉerašnji trag. Bio sam uvjeren da mi on u blizini nastanjenoga mjesta neće više biti od
koristi, ali sam
1
Trag.
' Pustinjska lisica.
22
se iznenadio opazivsi da trag nije vodio u Sedadu, već da je skrenuo prema jugu.
— Zašto ti nitkovi nisu sišli u Sedadu? — upita Halef.
— Jer nisu ţeljeli da ih itko opazi. Progonjeni ubojice moraju biti na oprezu — objasnih.
— Ali kamo su onda krenuli?
— Svakako u Kris da bi prešli preko Sot el Dţerida. Time bi izašli iz Alţira pa bi se mogli smatrati
priliĉno sigurnim.
— Mi smo već u Tunisu. Granica prolazi od Bir el Kale do Bir Sauidija preko Sot Rarze.
— To takvim ljudima ne moţe biti dovoljno. Okladio bih se da preko Pesana jašu u oazu Kufru, jer će
tek ondje biti posve sigurni.
— Sigurni su već i ovdje ako imaju sultanov bujuruldu1
.
— To im ne bi baš mnogo koristilo pred konzulom ili kakvim policijskim sluţbenikom.
— Misliš li? Ne bih nikome savjetovao da se ogriješi protiv moćnoga gjelgeda padišanin8
.
— I ti govoriš tako premda veliš da si slobodan Arapin.
— Govorim, U Egiptu sam vidio što moţe padišah, ali u pustinji ga se ne bojim. Hoćemo li se sad
svratiti u Sedadu?
— Hoćemo da kupimo datulja i da se jednom napijemo dobre vode. Zatim ćemo nastaviti put.
U Kris?
— Da, u Kris.

10. 10
Za ĉetvrt sata snabdjeli smo se svime što nam je bilo potrebno i pojahali konjaniĉkim putem koji iz
Sedade vodi u Kris. Nama slijeva svjetlucala je ploština Sot el Dţerida. Bio je to pogled u kome sam
zaista uţivao.
1
Vrsta putnice za kretanje po unutrašnjosti * Doslovno: u sjeni paĊlSaha.
232. JAHANJE U SMRT
Sahar^ je velika još neriješena zagonetka. Već od godine 1845. postoji plan Virleta d'Aousta da se dio
te pustinje pretvori u more, a podruĉja uz obale toga mora u plodnu zemlju. Tako bi se i stanovnici tih
krajeva pribliţili napretku civilizacije. MeĊutim, još nije sigurno dade li se takav pothvat izvesti i hoće
li on onda biti okrunjen uspjehom.
Na podnoţju juţnih obronaka Dţebel Auresa i istoĉnog produţenja toga planinskog masiva, dakle uz
Dra el Haua, Dţebel Tarfaui, Dţebel Situnu i Dţebel Hadifu pruţa se nepregledna, tek gdjegdje malo
valovita ravnica ĉija su najdublja mjesta pokrivena slanini korama i slanim izbojima koji kao ostaci
nekadanjih velikih jezera nose u alţirskom dijelu Sahare ime šot, a u tuniskom dijelu soba ili sebha.
Granice toga neobiĉnog podruĉja saĉinjavaju na zapadu obronci visoravni Beni Msab, s istoka kopneni
jezik Gabesa, a s juga podruĉje dina kod Sufa i Nofsaue te dugaĉki Dţebel Tebag. Moţda je to
uleknuće onaj Tritonski zaljev o kome govori već Herodot, otac pisane povijesti.
Osim nekoliko manjih moĉvara koje se ljeti isuše, to se podruĉje sastoji od tri veća slana jezera, naime,
polazeći od zapada prema istoku, od Sota Melgira, Sota Earze i Sota Dţerida, od kojih se ovaj
posljednji naziva i El Kebir1
. Te tri kotline saĉinjavaju jednu zonu, ĉija zapadna polovina leţi dublje od
Sredozemnog mora u vrijeme. oseke.
veliM.
24
Ta udolina u podruĉju šotova danas je najvećim dijelom ispunjena pijeskom i samo u sredini se u po-
jedinim udubinama odrţala priliĉno znatna koliĉina vode koju su arapski pisci i putnici usporeĊivali
ĉas sa ćilynom od kamiora ili kristalnim pokrivaĉem, ĉas sa srebrnom ploĉom ili površinom rastopljena
metala. Svoj su izgled dobili šotovi uslijed kore od soli koja ih pokriva. Ta je kora veoma nejednake
debljine pa se kreće izmeĊu deset i najviše dvadeset centimetara. Ĉovjek se samo na pojedinim
mjestima moţe usuditi da bez opasnosti po ţivot zaĊe na tu površinu, ali teško onome tko samo za
širinu dlana skrene s uskoga puta! Kora popusti i ponor smjesta guta ţrtvu, a kora se odmah ponovo
sklapa iznad glave utonula ĉovjeka. Uske staze koje vode preko šotova osobito su opasne u kišno doba,
budući da kiša ispire koru koju je prekrio tanak sloj pijeska.
Voda je u tim šotovima gusta i zelena te sadrţi mnogo više soli od morske vode. Pokušaji da se izmjeri
dubina tih moĉvara nisu uspjeli zbog same prirode toga kraja, ali ipak smijemo pretpostaviti da nijedna
od njih nije dublja od pedeset metara. Pravu opasnost propadanja kroz koru od soli predstavlja masa
polutekućeg pokretnog pijeska koji pliva ispod svijetlozelenoga sloja vode. Onamo ga je u toku brojnih
tisuća godina donio samum, vijući pijesak iz pustinje u vodu.
Već i najstariji arapski istraţivaĉi, kao što su Ibn Dţubair, Ibn Batuta el Bekri, el Istari i Ibn al Vardi
slaţu se u svom sudu da su ti šotovi veoma opasni. Dţerid je već progutao tisuće deva i ljudi koji su
netragom išĉezli u njegovoj dubini. Godine 1826. morala je neka karavana, sastavljena od više nego
tisuću tovarnih deva prijeći šot. Nesretni sluĉaj skrenuo je ĉeonu devu s uskoga puta. Potonula je u šotu
a za njom i sve ostale. Tek što je karavana utonula, pokrivaĉ od soli poprimio je smjesta svoj prijašnji
oblik pa ni najmanja izmjena na njemu nije odala tu strašnu nesreću. Ovakva zgoda ĉinila bi nam se
gotovo » nemogućom kad ne bismo sebi predoĉili da je svaka deva navikla na to da slijepo slijedi svoju
prethodnicu, uz koju je većinom vezana uzetom, te da je staza preko ĉesto tako uska da se ni pojedina
ţivotinja nikako
25ne moţe okrenuti i vratiti natrag, a pogotovu to ne moţe uĉiniti ĉitava karavana.
Izgled ovih podmuklih površina ispod kojih vreba smrt, kadšto nas. podsjeća na plaviĉasti odsjev
rastaIjena olova. Kora je kadšto tvrda i prozirna kao staklo pa kod svakog koraka odzvanja kao što
odzvanja tlo solfatare1
, kod Napulja. Većinom saĉinjava, meĊutim, meku kašastu masu koja se ĉini
sigurnom, ali je zapravo samo toliko ĉvrsta da moţe nositi posve tanki sloj pijeska!
Vodiĉi se kao putokazima sluţe malim hrpicama kamenja koje tu i tamo oznaĉuju put. Takvih hrpica,
što ih Beduini zovu „gmair" nema na mjestima gdje na više metara duljine voda pokriva put i dosiţe do
konjskih prsiju. Nekada su kao putokazi sluţile i grane palmi zabodene u Šot el Kebir. Palmina grana
zove se dţerid, pa je prema njoj taj šot dobio svoje ime.
Uostalom, kora na šotu nipošto nije jednoliĉna i ravna površina, već naprotiv pokazuje valove koji do-
seţu visinu od tridesetak metara. Sedla na tim uzvisinama saĉinjavaju $taze kojima se kreću karavane,
a izmeĊu njih, na dubljim mjestima, vreba propast. Već i za umjerenog vjetra poĉinje se slana kora
talasati pa na njoj iz pojedinih otvora i rupa izbija voda kao iz izvora.

11. 11
Ta varava površina što je prijazno svjetlucala leţala je nama slijeva kad smo pošli putem koji vodi u
Kris. Odande vodi naime put preko šota u Fetnasu na suprotnom poluotoku Nisfava. Halef ispruţi ruku
i pokaza dolje.
— Vidiš li šot, sidi? Jesi li ga već kada prešao?
— Nisam.
— Onda zahvali Alahu, jer bi se inaĉe moţda već nalazio kod svojih preĊa! I ti sada zaista hoćeš da ga
prijeĊemo?
Hoću.
— Bismalah, u boţje ime! Moj prijatelj Sadek je još vjerojatno ţiv.
— Tko je to?
1
Izvori vruće sumporaste vode (op. prev.).
26
— Sadek je najglasovitiji vodiĉ preko Šot el Dţerida. On pripada plemenu Merasiga te je roĊen u Mui
Hamedu, ali sa svojim sinom, valjanim mladim ĉovjekom, ţivi u Krisu. On poznaje šot bolje od ikog
drugog i samo njemu bih te mogao povjeriti, sidi. Hoćemo li odjahati ravno u Kris?
— Koliko imamo donde?
— Nešto preko jednog sata.
— Onda ćemo sad skrenuti prema zapadu. Moramo nastojati da pronaĊemo trag ubojica.
— Misliš li zaista da su pošli u Kris.
— I oni su svakako prenoćili na otvorenom pa se sigurno nalaze ispred nas da prijeĊu preko šota.
Napustili smo dosadanji put i skrenuli ravno prema zapadu. U blizini puta naĊosmo brojne tragove pre-
ko kojih smo morali prijeći, ali malo kasnije tragovi postaše rjeĊi i na kraju posve išĉezoše.
Naposljetku, ondje gdje konjaniĉki put skreće u El Hamu, ugledah tragove dvaju konja u pijesku i
pošto sam ih temeljito ispitao, uvjerih se da je to onaj trag što smo ga traţili. Pošli smo njime u blizinu
Krisa gdje se trag izgubio na širokom putu.
Halef se nekako zamislio.
— Sidi, hoćeš li da ti nešto reknem? — upita. Sto?
— Ipak je dobro ako ĉovjek umije ĉitati u pijesku.
— Lijepo je da si to uvidio. Ali, eto, mi smo u Krisu! Gdje stanuje tvoj prijatelj Sadek?
— PoĊi za mnom!
Obišli smo oko sela koje se sastojalo od nekoliko šatora i koliba u sjeni visokih palmi, sve do neke sku-
pine bademova drveća. U sjeni toga drveća leţala je široka i niska kućica. Iz nje je pri našem dolasku
izašao neki Arapin i radosno krenuo ususret mom malom Halefu.
— Sadeĉe, brate moj, prorokov ljubimce!
— Halefe, prijatelju moj, prorok te blagoslovio! Zatim se Arapin okrenu k meni:
— Dobro mi došli! UĊite u moju kuću, vaša je! Prihvatismo taj poziv. Sadek je bio sam pa nam
ponudi razliĉitu okrepu koje smo se odmah marljivo
27latili. Sad se Halefu uĉini da je došlo vrijeme da me predstavi svom prijatelju.
— Ovo je Kara Ben Nemzi, veliki alim sa Zapada koji govori s pticama i umije ĉitati u pijesku. Mi
smo izveli već brojna velika djela. Ja sam. mu prijatelj i sluga.
Halef me je jednom upitao kako se zovem pa je zapamtio rijeĉ Karl. Ali pošto je nije umio izgovoriti,
jednostavno ju je pretvorio u Karu i tome dodao Ben Nemzi, što znaĉi potomak Nijemaca. Na ţalost se
ne mogu sjetiti gdje sam to razgovarao s pticama. Sigurno me je ta tvrdnja imala kao ravnopravnoga
ĉlana postaviti uz bok nekih junaka istoĉnjaĉkih basni koji su raspolagali sposobnošću da razgovaraju
sa ţivotinjama. Isto tako nisam ništa znao o nekim velikim djelima što smo ih izveli, osim što sam
jednom zapeo u trnju i pri tome posve lijepo skliznuo sa svog malog berberskog pastuha koji je zatim
iskoristio tu priliku da se sa mnom poigra lovice.
— Halefe, upitaj svog prijatelja Sadika gdje se nalazi njegov sin, o kojemu si mi pripovijedao!
— Zar je zaista govorio o njemu, efendijo? — upita Arapin. — Blagoslovio te Alah, Halefe, što se
sjećaš onih koji te vole. Moj sin Omar prešao je preko šota u Seftimi pa će se još danas vratiti.
— I mi bismo htjeli preko šota. Trebao bi nas povesti — reĉe Halef.
Vi? Kada?
— Odmah.
— Kamo, efendijo?
— U Fetnasu. Kakav je put donde?
— Vrlo opasan. Postoje samo dva sigurna puta odavde na protivnu stranu, naime put El Toserija iz-
meĊu Tosera i Fetnase i put Es Suida izmeĊu Nefte i Sarzina. Put odavde u Fetnasu vrlo je loš pa ga
samo dva ĉovjeka dobro poznaju. To sam ja i Arfan Radekim.
— Zar tvoj sin ne pozna put?
— Pozna ga.

12. 12
— Ako u podne krenemo odavde, kada stiţemo u Fetnasu?
— Prije zore ako imaš dobre konje.
28
— Zar ti i noću prelaziš preko šota?
— Prolazim po mjeseĉini. Ako je tamno, onda treba na šotu prenoćiti. Ima naime takvih mjesta gdje je
sol toliko debela da moţe nositi logor.
— Hoćeš li nas voditi?
— Rado, efendijo.
— Onda nam najprije dopusti da malo promotrimo to slano jezero!
— Ti još nisi nikada prešao šot?
— Nisam.
— Onda doĊi! Treba da vidiš moĉvaru smrti, mjesto propasti, more šutnje, preko kojeg ću te prevesti
sigurnim koracima.
Izašli smo iz kolibe i krenuli prema istoku. Prešavši široki moĉvarni rub, stigosmo na pravu obalu šota,
ĉija se voda nije dala razabrati kroz slanu koru koja ju je pokrivala. Noţem sam probio koru i ustanovio
da je sol debela ĉetrnaest santimetara. Pri tome je bila tako tvrda da je mogla podnijeti .ĉovjeka osre-
dnje teţine. Sol je bila prekrivena tankim slojem sitnoga pijeska što ga je vjetar na brojnim mjestima
odvejao. Ta su mjesta sjala plaviĉastobijelim sjajem.
Dok sam se još bavio tim ispitivanjem, zaĉu se iza nas neki glas:
— Es selam aleikum!
Okrenuh se. Pred nama je stajao neki vitki Beduin krivih nogu kome je neka bolest, a moţda i tane
odnijelo nos.
— Ve aleikum es selam! — odgovori Sadek. — Sto radi moj prijatelj Arfan Radekim ovdje na šotu?1
Odjeven si u putnu odjeću. Kaniš li kakve strane putnike prevesti preko Sobhe?
— Tako je — odgovori Arfan. — VoĊini dva ĉovjeka koji će odmah stići.
— Kamo kane?
— U Fetnasu.
Taj ĉovjek se zvao Arfan Radekim. Bio je to dakle onaj drugi vodiĉ o kojemu je govorio Sadek. On
upre sad prst u mene i Halefa.
— Kane li ta dva stranca takoĊer preko šota?
— Kane.
— Kamo?
29— TakoĊer u Fetnasu. Ja treba da ih vodim.
— Onda mogu odmah poći sa mnom, pa ćemo tebi uštedjeti trud.
— To su moji prijatelji koji mi neće zadati nikakav trud.
— Znam već da si škrt i da mi ništa ne priuštavaš. Nisi li mi uvijek preotimao najbogatije" putnike?
— Ja ti nikoga ne preotimam. Ja vodim samo one ljude koji. dobrovoljno doĊu k meni.
— Ne govori tako! Zašto je tvoj sin Omar takoĊer postao vodiĉ? Vi mi silom otimate kruh da bih umro
od gladi, ali Alah će vas kazniti i upraviti vaše korake tako da vas šot proguta.
Mora da se ovdje zbog zavisti razvilo neprijateljstvo, ali u oĉima toga ĉovjeka nije leţalo ništa dobro
pa je bilo sigurno da mu se ja ne bih ţelio povjeriti. Arfam Radekim se okrenu i poĊe tiz obalu gdje su
se malo podalje pojavili dva konjanika. To su bila ona dva ĉovjeka na koje smo naišli u pustinji, a
zatim ih progonili.
— Sidi — viknu Halef. — Poznaš li ti te ništarije? Hoćemo li ih pustit da mirno odu?
Podignu pušku ali ga zadrţan.
— Pusti ih! Neće nam umaći.
— Tko su ti ljudi? — upita naš vodiĉ.
— Ubojice! — odgovori' Halef.
— Jesu li ubili kojeg ĉlana tvoje obitelji ili tvoga plemena?
Nisu.
— Imaš li od njih pravo traţiti krv?
— Nemanj.
— Onda ih ostavi u miru! Nije dobro kad se ĉovjek miješa u tuĊe sporove.
Sadek je govorio kao pravi Beduin. Nije ĉak smatrao ni potrebnim da pogleda te ljude za koje smo rekli
da su ubojice. Oni su nas takoĊer opazili i prepoznali. Vidio sam kako su se poţurili da izaĊu na koru
od soli. Kad su stigli onamo, zaĉusmo njihov prezirni smijeh, zatim nam okrenuše leĊa.
Vratili smo se u Sadekovu kolibu, odmorili se do podne, snabdjeli se potrebnim ţiveţnim namirnicama
i krenuli na opasan put.
30

13. 13
Ja sam zimi na stranim i nepoznatim rijekama prevalio na skijama dugaĉke putove i morao biti svakoga
ĉasa spreman da propadnem kroz led, ali pri tome nikad nisam osjećao ono što sam osjećao sad kad
sam stupio na podmukli šot. Bio je to otprilike osjećaj akrobate na uţetu koji ne zna taĉno je li uţe što
ga ima nositi zaista dobro priĉvršćeno.
Umjesto leda bila je tu kora od soli, a baš je to bilo nešto na što nisam navikao. Neobiĉni zvuk, boja i
sastav te kore — sve mi se to ĉinilo odviše stranim a da bih se mogao osjećati sigurnim. Oprezno sam
kod svakog koraka ispitivao koru i nastojao razabrati znaĉajke koje bi odavale ĉvrstoću tla.
Mjestimiĉno je kora bila tako tvrda i glatka da bi se po njoj mogao voziti na klizaljkama, ali malo dalje
postala bi opet prljava i rastresita kao otopljeni snijeg pa nije mogla podnijeti ni najneznatniji teret.
Tek pošto sam se bar donekle uputio u ono što mi je dotad bilo nepoznato, uzjahah svoga konja pa se
prepustih vodiĉu i nagonu svoje ţivotinje. Ĉinilo se da se moj mali ţdrijebao ne kreće prvi put takvom
stazom. Po svim sigurnijim mjestima koraĉao je veselo naprijed, a ondje gdje bi mu se povjerenje uzdr-
malo, pokazivao je hvalevrijednu sklonost za najbolja mjesta puta koji je kadšto bio širok jedva stopu.
U takvim prilikama strigao je ušima, nepovjerljivo njušio tlo, a kadšto je bio ĉak i toliko oprezan da bi
poneko nesigurno mjesto najprije ispitao udarivši o njega nekoliko puta kopitom prednje noge.
Vodiĉ je hodao na ĉelu, ja za njim, a iza mene jahao je Halef. Toliko smo morali paziti na put da go-
tovo ništa nismo ni razgovarali. Tako smo hodali već preko tri sata kad se Sadek okrenu k meni:
— Pripazi, efendijo! Sad dolazi najgori dio cijeloga puta. Staza ĉesto prolazi kroz visoku vodu pa je na
dugaĉkom odsjeĉku puta tako uska da je moţeš pokriti s dva dlana.
— Ostaje li tlo dovoljno ĉvrsto?
— Ne znam taĉno. Ĉvrstoća mu se veoma mijenja.
— Onda ću sjahati da smanjim teret.
— Ne ĉini to, efendijo! Tvoj konj koraĉa sigurnije od tebe.
31Ovdje je vodiĉ bio gospodar i majstor. Poslušao sam ga dakle i ostao u sedlu. Još danas me spopada
jeza kad se sjetim onih deset minuta koje su tada slijedile. Samo deset minuta, ali u takvim prilikama
bile su cijela vjeĉnost!
Stigli smo tlo podruĉja gdje su se izmjenjivale doline i breţuljci. Valovite uzvisine sastojale su se do-
duše od tvrde i trajne soli, ali udoline su bile ispunjene ţilavom kašastom masom, a kroz njih su vodile
samo pojedine uske pruge na kojima su ljudi i ţivotinje mogli stupati samo uz najveću paţnju i
opasnost. Pri tome mi je, premda sam sjedio u sedlu, zelena voda dopirala ĉesto do potkoljenica.
Morali smo dakle prohodna mjesta najprije potraţiti ispod voĊe. Najgore od svega bilo je da su vodiĉ, a
iza njega konji, morali ispitivati svako mjesto prije nego što su se mogli usuditi da stupe na njih cijelom
svojom teţinom. Osim toga, taj je oslonac bio tako neznatan i varav da se nitko nije smio na njemu
zadrţati ni trenutka dulje nego što je bilo prijeko potrebno ako nije htio da utone. — Bilo je zaista
strašno!
Zatim stigosmo do mjesta na kojemu se na duljini od dvadesetak metara pruţao put širok jedva
dvadeset i pet santimetara, a k tome tek napola pouzdan.
— Pazi, efendijo! Stojimo usred smrti! — viknu vodiĉ.
Sadek se, neprekidno opipavajući nogom tlo, okrenuo licem prema istoku i stao glasno moliti Patiku,
prvu suru korana.
— U ime milosrdnog boga. Hvala i slava bogu, vladaru svijeta, milosrdnome, koji vlada na dan suda!
Sluţit ćemo ti, molit ćemo te da nas vodiš pravim putem, putem onih koji se raduju tvojoj milosti a ne
putem...
Halef se iza mene pridruţio molitvi. Odjednom zašutješe obojica u isto vrijeme. IzmeĊu dva najbliţa
humka prasnu hitac. Vodiĉ uzdignu obje ruke uvis, kriknu, krivo stupi i nestane ispod slanog pokrova
koji se odmah opet sklopi iznad njega.
U takvim trenucima razvija ljudski duh snagu i brzinu da moţe u nekoliko sekundi razviti cio slijed
32
misli i stvoriti niz odluka za koje bi mu inaĉe trebalo nekoliko ĉetvrti sati pa ĉak i puni sat.
Još nije utihnuo odjek praska i Sadek još nije posve utonuo kad sam već sve znao. Oba ubojice htjeli su
upropastiti svoje tuţitelje. Za taj plan su to lakše pridobili svoga vodiĉa što je ovaj bio ljubomoran na
našega. Nisu nam uopće morali ništa uĉiniti. Ubiju li našeg vodiĉa, bili smo svakako izgubljeni. Te su
hulje dakle vrebale na nas na najopasnijem mjestu ĉitavoga puta i ustrijelile Sadeka. Sad su trebale
samo gledati kako ćemo utonuti u sol.
Usprkos brzini kojom se sve to odigralo opazio sam da je Sadeka metak pogodio u glavu. Je li taj
metak okrznuo i mojega konja ili ga je samo hitac prestrašio? Mali berberski pastuh se naglo trgnu,
izgubi uporište ispod straţnjih nogu i utonu.
— Sidi! — zaurla iza mene Halef u neopisivom strahu.
Bio sam izgubljen ako me ne spasi jedno: još dok je konj tonuo pa se prednjim nogama uzalud pokuša-
vao zadrţati na putu, ja se objema rukama oslonih o ruţu sedla, odbacih se nogama natrag ,uo zrak te

14. 14
se prekobacih preko glave svoje jadne ţivotinje koju sam pri tome nemilosrdno potisnuo još dublje u
kašu soli.
Pod nogama osjetih tvrdo tlo, ali ono smjesta popusti ispod mene. Već upola utonuo uhvatih ipak tlo
ispod nogu i uspravih se. Tako sam propadao i dizao se, posrtao, krivo stupao, a na kraju ipak našao tlo
ispod nogu. Nešto me je vuklo dolje, ali sam se ipak kretao naprijed i nisam potonuo. Nisam više ništa
ĉuo, ništa osjećao, ništa vidio osim ona tri ĉovjeka tamo na breţuljku, od kojih su me dvojica ĉekala s
podignutim puškama.
Onda, onda, napokon uhvatih ĉvrsto tlo pod nogama, široko i tvrdo tlo, doduše takoĊer sol, ali me je
ono ipak nosilo. Dva hica prasnuše — ali ja sam ipak ostao ţiv. Bio sam posrnuo i pao pa su meci
profijukali iznad mene. Obje sam puške nosio na leĊima. Bilo je pravo ĉudo što ih nisam izgubio. Ali
sad nisam ni pomislio na svoju henrijevku ni na medvjedarku, već sitegoh šake i bacih se na ništarije.
Nisu doĉekali moj napadaj. Arfan Radekim pobjeţe. Hamd el Amazat je
3 Kroz pustinju
33znao da je bez vodiĉa izgubljen pa smjesta jurnu za njim. Uhvatio sam samo onog mlaĊeg lupeţa.
On se istrgnu i odskoĉi, no ja sam mu ostao tik za petama. Strah ga je zaslijepio, a mene bijes. Nismo
pazili kamo jurimo — kad on odjednom prodorno, jezovito krikne, a ja se smjesta bacih natrag. Nestao
je u slanoj pjeni a ja se zaustavili svega metar ispred njegovoga podmuklog groba.
Uto iza mene odjeknu zov pun straha.
— U pomoć, siĊi, u pomoć!
Okrenuo sam se. Upravo na onom mjestu gdje sam naišao na ĉvrsto tlo borio se Halef za ţivot. On je
doduše bio utonuo, ali se ipak zadrţao na kori soli koja je ondje na sreću bila veoma tvrda. Pritrĉao sam
mu, strgao medvjedarku s leĊa, bacio se potrbuške na sol i pruţio svoju tešku pušku prema Halefu koji
je već tonuo.
— Uhvati se za remen!
— Uhvatio sam, sidi! O Alah, Alah!
— Izbaci noge! Ne mogu posve do tebe. Drţi se ĉvrsto!
Halef ipe svu svoju snagu i uzbaci tijelo, a ja istodobno snaţno povukoh. Uspjelo je — leţao je na
sigurnoj kori moĉvare.
Iza mene leţala je jezovita površina soli, tako mirna i nepomiĉna, blistava i sjajna, a ipak je tek ĉas
prije progutala oba naša konja i našega vodiĉa. Vidio sam gdje ispred nas bjeţi ubojica koji je sve to
skrivio. U meni je drhtala svaka ţilica pa je potrajalo priliĉno dugo dok sam se smirio.
— Jesi li ranjen, sidi? — upita Halef.
— Nisam. Ali reci mi kako si se spasio?
— Skoĉio sam s konja upravo kao i ti, sidi. Dalje ne znam ništa. Svijest mi se vratila tek kada sam se
našao tamo na rubu. Ali mi smo ipak izgubljeni!
Zašto?
— Nemamo vodiĉa. O Sadeĉe, prijatelju moje duše, tvoj će mi duh oprostiti što sam skrivio tvoju
smrt. Ali ja ću te osvetiti, zavjetujem ti se na to! Osvetit ću te ako ne zaglavim ovdje.
Nećeš zaglaviti, Halefe.
— Propast ćemo. Umrijet ćemo od gladi i ţeĊi.
— Dobit ćemo mi vodiĉa. To je Omar, Sadekov sin.
— Kako će nas on ovdje naći?
— Nisi li ĉuo da je otišao u Seftimi i da će se danas vratiti?
— Ipak nas neće naći.
— Naći će nas. Nije li SaĊek rekao da je put u Seftimi i u Fetnasu na dvije trećine duljine isti?
— Sidi, daješ mi novu nadu i nov ţivot. Da, poĉekat ćemo dok Omar proĊe ovuda.
— I za njega je sreća ako nas naĊe. Inaĉe bi utonuo ovdje iza nas, budući da je prijašnja staza poto-
nula, a on to ne zna.
Smjestismo se jedan kraj drugoga. Sunce je tako ţarilo da nam se odjeća osušila za svega nekoliko mi-
nuta. Na svim onim mjestima gdje se smoĉila bila je sad prevuĉena tankom koricom soli. .
3*
353. PRAVOSUĐE NA ISTOKU
Premda sam bio uvjeren da će sin ubijena vodiĉa doći, ipak je on mogao jezero obići umjesto da ga
prijeĊe. Ĉekali smo ga dakle napeto i puni bojazni. Prošlo je cijelo popodne te.su preostala samo još
dva sata do veĉeri kad ugledasmo nekoga ĉovjeka koji se s istoka polakao pribliţavao mjestu gdje smo
leţali. M Taj je ĉovjek prilazio sve bliţe pa je sad i on nas || opazio.
|1
— Hamdulilah! To je Omar Ben Sadek — reĉe Ha *i lef, zakloni rukama usta i viknu:
— Omare, poţuri ovamo!
Omar ubrza korake i ubrzo stigne do nas. Prepoenao je oĉevoga prijatelja.

15. 15
^ Dobro mi došao, Halefe Omare! — pozdravi ga.
— Hadţi Halefe Omare — ispravi ga Halef.
— Oprosti mi! Toliko sam se obradovao što te vidim da sam pogriješio. Jesi li došao u Kris mom ocu?
— Jesam — odgovori Halef.
— Gdje je on? Ako se nalaziš na šotu, mora da je i on u blizini.
— On i jeste u blizini! — sveĉano izjavi Halef.
— Gdje je?
— Omare Ben Sadeĉe, vjernici moraju biti jaki ako ih pozove kismet.
— Govori Halefe, govori! Zar se zbiia kakva nesreća?
— Jeste. Alah je tvoga oca pozvao k njegovim precima.
36
• Mladić je stajae pred nama, ali nije mogao izustiti ni rijeĉi. Oĉi su mu uţasnuto piljile u Halefa, a lice
mu je problijedilo. Napokon mu se vratila sposobnost govora, ali je iskoristi posve drukĉije nego sam
to oĉekivao.
— Tko je taj ĉovjek? — upita Halefa.
— To je Kara Ben Nemzi kojega sam doveo tvom ocu. Progonili smo dva ubojice a oni pobjegoše pre-
ko šota.
— Moj vas je otac imao voditi?
— Da, vodio nas je. Ubojice su meĊutim podmitili Arfana Radekima i ovdje nam pripremili zasjedu.
Ustrijelili su tvoga oca. On i konji potonuli su u sol, a nas je spasao Alah.
— Gdje su ubojice?
— Jedan je od njih poginuo u soli, a drugi je s kabinom1
otišao u Fetnasu.
— To znaĉi da je put ovdje pokvaren?
— Jeste. Ne smiješ stupiti na nj.
— Gdje je utonuo moj otac?
— Ondje, trideset koraka odavde!
Omar poĊe naprijed dokle god ga je nosila kora soli. Neko je vrijeme buljio preda se u tlo, a zatim se
okrene prema istoku:
— Ĉuj me Alaše, svemogući i pravedni boţe, ĉuj me Muhamede, proroĉe Svevišnjega boga! Ĉujte
me vi kalifi i muĉenici vjere! Ja, Omar Ben Sadek neću sve dotle odsjeći bradu, neću prije ući u mošeju
dok dţehenem2
ne proguta ubojicu moga oca. Zaklinjem se na to!
Duboko me potrese ta zakletva ali joj se nisam mogao protiviti. Omar sad sjedne k nama i zamoli nas
gotovo neprirodnim mirom:
— Pripovijedajte!
Halef mu ispuni ţelju. Kad je svršio, mladić ustane.
— DoĊite!
Izgovorioje samo tu rijeĉ, a onda pošao ispred nas prema Fetnasi.
1
Vodiĉ. ' Pakao.
37Već prije toga prešli smo najteţa mjesta puta. Više se nismo morali bojati neke velike opasnosti,
premda smo hodali cijelu noć. Ujutro iţaĊosmo na obalu poluotoka Nifsaua i ugledasmo pred sobom
Fetnasu.
— Sto sad? — upita Halef.
— PoĊite samo za mnom! — odgovori Omar.
To su bile prve rijeĉi što sam ih od juĉer ĉuo od njega. Krenuo je prema najbliţoj kolibi na obali. Pred
njom je sjedio neki starac.
— Es selam aleikum! — pozdravi Omar.
— Ve aleikum es selam! — zahvali se starac.
— Ti si Abdulah el Harru's, mjeraĉ soli?
— Jesam.
— Jesi li vidio kabira Arfana Radekima iz Krisa?
— Tik prije zore je izašao, s nekim strancem na suho.
— Sto su radili?
— Kabir se odmorio kod mene, a zatim otišao u Bir Rakeb da se odande vrati u Kris. Stranac je pak od
moga sina kupio konja i pitao kuda vodi put u
.Kbili.
Hvala ti, Abu 'l milh1
!
Omar šutke poĊe dalje i odvede nas u neku kolibu gdje smo dobili nekoliko datulja i šalicu lagmija2
.
Zatim krenusmo u Bešni, Negvu i Mansuru gdje smo doznali da smo bjeguncu za petama. Od Mansure
nije daleko do velike oaze Kbili. U ono vrijeme postojao je ondje turski većil3
koji je pod nadzorom
beja od Tunisa upravljao poluotokom Nifsaua. U tu svrhu stajalo mu je na raspolaganju deset vojnika.

16. 16
Najprije odosmo u kavanu, ali Omar nije mogao dugo ondje mirovati. Otišao je i vratio se nakon
jednog sata.
— Vidio sam ga — javi.
Gdje? — upitah.
— Kod većila. Njegov je gost i odjeven je u sjajno odijelo. Ţelite li govoriti s većilom morate poţuriti,
jer je sad vrijeme primanja.
1
otac soli.
* Mlijeko.
• Namjesnik.
38
To je veoma podjarilo moju radoznalost. Ubojica kojega progone tjeralicama bio je gost padišahovog
namjesnika! Zaista neobiĉno!
Omar nas je preveo preko nekog trga do niske kamene kuće opasane zidom bez ijednog prozora. Pred .
vratima su stajali vojnici vjeţbajući pod zapovjedništvom jednog onbaše1
, dok se tabal2
naslonio na
vrata i promatrao ih. Propustiše nas u kuću bez pitanja i tek tu nas neki Crnac upita što ţelimo. Odveo
nas je u selamluk3
, prostoriju golih zidova, ĉiji se jedini namještaj sastojao od jednog starog ćilima
prostrtog u kutu Na njemu je sjedio neki ĉovjek mlohavoga lica i pusto iz prastare perzijske huke4
.
— Sto hoćete? — upita on.
Nije mi se svidio ton kojim je bilo izreĉeno to pitanje. Uzvratio sam mu dakle drugim pitanjem:
Tko si ti? Pogleda me zapanjeno.
— Ja sam većil! — odgovori.
— Ţelimo govoriti s tvojim gostom koji je danas ili juĉer stigao k tebi.
— Tko si ti?
— Evo ti moje putnice!
Pruţio sam Turĉinu ispravu u ruke. Letimice je pogleda, sloţi je i gurne je u dţep svojih širokih hlaĉa.
— Tko je taj ĉovjek? — upita zatim pokazujući u Halefa.
— Moj sluga.
— Kako se zove?
Hadţi Halef Omar.
— A tko je onaj drugi?
— To je vodiĉ Omar Ben Sadek,
— A tko si ti sam?
— To si proĉitao.
— Nisam proĉitao.
— Stoji u mojoj putnici.
— Ona je pisana znakovima nevjernika. Odakle ti?
— Od francuskog namjesnika u Alţiru.
1
Desetar.
* Bubnjar.
* Soba za primanje gostiju.
' Nagrlla, lula kod koje dim prolazi kroz vodu.
39— Francuski namjesnik u Alţiru nema ovdje nikakve rijeĉi. Tvoja putnica vrijedi isto kao prazan
papir. Dakle, tko si?
Odluĉio sam da zadrţim ime što mi ga je nadjeo Halef.
— Zovem se Kara Ben Nemzi.
— Dakle si sin Nemzi ja? Njih ne poznajem. Gdje oni stanuju?
— Od zapadne granice Turske do zemalja Franaka i Inglisa.
— 2ive li oni u velikoj oazi ili imaju više malih oaza?
— Oni ţive u jednoj jedinoj oazi, ali ona je tako velika da u njoj stanuje pedeset milijuna ljudi.
— Alah akbar, bog je velik! Ima oaza u kojima upravo vrve ţiva bića. Ima li u toj oazi i potoka? ,
— U njoj je pet stotina rijeka i milijun potoka. Mnoge od tih rijeka su tako velike da po njima plove
brodovi na kojima ima mjesta za više ljudi nego što je stanovnika u Basmi ili Rahmatu.
— Alah kerim, bog je' milostiv! Kakve li nesreće kad bi svi ti brodovi u isti ĉas potonuli u rijekama.
Uostalom, koje su vjere Nemzi?
— Oni su kršćani.
— Znaĉi, i ti si Ċaur? Kako se usuĊuješ razgovarati s većilom od Kbilija? Ako mi se smjesta ne
izgubite s oĉiju, dobit ćeš bastonadu!
— Jesam li se ogriješio o zakon ili sam te uvrijedio?
— Jesi. Nijedan se Ċaur ne smije usuditi da mi stupi pred oĉi! A sad dalje! Kako se zove tvoj vodiĉ?
— Omar Ben Sadek.

17. 17
— Dobro. Omere Ben Sadeĉe, kako dugo sluţiš ti ovoga Nemzi ja?
— Od juĉer.
— To nije dugo. Bit ću dakle milostiv pa ću ti dati opaliti samo dvadeset udaraca po tabanima.
Zatim se okrenu k meni i nastavi:
— A kako se zove onaj tvoj sluga tamo?
— Alah akbar, bog je velik, ali je na ţalost tvoje pamćenje stvorio tako sitnim da ne moţeš upamtiti ni
dva imena. Kako sam ti već rekao, moj se sluga zove Hadţi Halef Omar.
40
— Kaniš li me vrijeĊati, kaurine? Kasnije ću i tebi izreći osudu! — Dakle Halele Omare, ti si hadţija,
a sluţiš nevjernika. To traţi dvostruku kaznii. Kako dugo si već kod njega?
— Pet tjedana.
— Onda ćeš dobiti šezdeset udaraca po tabanima a nakon toga morat ćeš pet dana gladovati i ţeĊati. A
sad opet k tebi! Kako se ono zoveš?
— Kara Ben Nemzi.
— Dobro, Kara' Ben Nemzi, ti si izvršio tri velika zloĉina.
Koja, sidi?
— Ja nisam sidi. Imaš me zvati dţenabinis ili hasretinis, dakle vaša milosti ili vaša visosti, Tvoji su
zloĉini slijedeći: prije svega zaveo si dva pravovjernika da ti sluţe, što iznosi petnaest udaraca po
tabanima. Zatim si se usudio da me smetaš u mom kefu1
, što opet iznosi • petnaest udaraca. Treće,
posumnjao si u moje pamćenje, što iznosi dvadeset udaraca. To je dakle svega skupa pedeset udaraca
po tabanima. Budući da je moje pravo tla za svaku osudu traţim vergi, pristojbu, to će mi pripasti sve
ono što nosiš uza se. Ja to zapljenjujem.
— O veliki vladare, divim ti se. Tvoja je pravednost uzvišena, tvoja mudrost posebno uzvišena, tvoja
milost još uzvišenija, a tvoja mudrost i lukavost su najuzvišeniji! Plemeniti beju od Kbilija, molim te
da nam dopustiš da vidimo tvoga gosta prije nego što dobijemo batine.
— Što hoćeš od njega?
— Mislim da je on moj znanac pa bih htio uţivati gledajući ga.
— Moj gost nije tvoj znanac. On je naime veliki ratnik, vjerni sultanov podanik i strogi pristalica
korana. On dakle nikada nije bio znanac nekog nevjernika. No ja ću ga ipak dati pozvati da vidi kako
većil od Kbilija kaţnjava zloĉine. Nećeš ti uţivati gledajući njega, već neka on uţiva u batinama što
ćete ih dobiti. Znao je da ćete doći.
— Ah! Odakle je to znao?
1
Poanak u podne, odmor.
41— Vi ste maloĉas prošli kraj njega a niste ga opaţali pa vas je odmah prijavio meni. Da niste došli
sami, poslao bih po vas.
— On nas je prijavio? Zašto?
— To ćete još ĉuti. Tada ćete dobiti drugu, još oštriju kaznu.
Istina, naš prijem kod toga sluţbenika malo se ĉudno razvio. Većil s deset vojnika u tako zabaĉenoj
oazi:" sigurno je prije bio najviše kakav ĉauš1
ili mulasim2
, a nosioci tih ĉinova nisu u ono vrijeme u
Turskoj bili ništa drugo nego ĉistaĉi ĉizama i punjaĉi lula svojih pretpostavljenih. Sigurno su toga
ĉovjeka poslali u Kbili da mu pruţe priliku da se malo potkoţi, a onda su zaboravili na njega.
Uostalom, bej od Tunisa već je istjerao sve turske vojnike iz zemlje, a beĊuinska plemena samo su
utoliko stajala pod padišahovom zaštitom što je on njihovim poglavicama svake godine slao ugovorene
poĉasne burnuse dok su mu oni svoju zahvalnost iskazivali time da nisu uopće mislili na njega. Ĉestiti
većil je dakle u pogledu svojih prihoda bio upućen samo na iznuĊivanje, a budući da je ono prema
domorocima uvijek bilo opasno, stranac kao ja znaĉio mu je dobrodošao plijen. On nije poznavao
Evropu, nije znao što znaĉe konzulati, stanovao je meĊu razbojniĉkim nomadima, vjerovao je da sam
bez zaštite, pa je dakle pretpostavljao da će moći sa mnom nekaţnjeno uĉiniti sve što mu se prohtije.
Istina bio sam upućen samo na se; ali mi ipak nije palo na um da se preplašim „njegove visosti".
Naprotiv, upravo me je zabavljalo što me je tako bez ţacanja htio usrećiti bastonadom3
. Istodobno sam
bio radoznao je li taj njegov gost i prijatelj zaista bio onaj Armenac kojega smo traţili. Već sam
naslućivao zbog kojeg nas je zloĉina obijedio. On je svakako već otprije bio većilov znanac, pa je to
sad iskorištavao da nas se na bilo koji naĉin riješi.
Namjesnik pljesne rukama i odmah se pojavi crni sluga pa se niĉice baci pred njega kao pred sultana.
1
Vodnik. !
Poruĉnik.
1
Vrst kazne uobiĉajena na Istoku koja se vrši battnjanjem po tabanima.
42
Većil mu šapne nekoliko rijeĉi i Crnac iziĊe. Nakon nekog vremena otvore se vrata i u sobu uĊe onih
deset vojnika sa svojim onbašom. Dojmili su me se veoma bijedno, onako u odjeći sastavljenoj od svih
mogućih krpa koja nije hi najmanje bila sliĉna vojniĉkoj uni ' formi. Većina od njih bila je bosa, a svi

18. 18
su nosili puške, kojima bi se prije moglo raditi sve drugo nego pucati. Svi se baciše pred većilom na
pod, a on ih najprije odmjeri pogledom koji je imao biti silno zapovjedan, a zatim reĉe:
Ustajte!
Vojnici ustadoše, a onbaši izvuĉe svoj golemi šaraš1
iz korica.
— Svrstaj se! — zaurla pravim lavljim glasom. Vojnici stadoše jedan do drugoga, drţeći puške u
rukama kako je koji htio.
— O desno rame! — zapovjedi onbaša.
Puške poletješe uvis, udarajući jedna o drugu, o zidove ili o glave silnih junaka, ali nakon nekog vre-
mena ipak se sretno smjestiše na ramenima njihovih vlasnika.
— Poozdrav!
Puške se opet isprepletoše, pa nije bilo ĉudno da je jedna od njih pri tome izgubila cijev. Vojnik se
hladnokrvno sagne, podigne cijev, pogleda je sa svih strana da se uvjeri da li u njoj još postoji rupa iz
koje se puca, a zatim iz dţepa izvuĉe uzicu od paominog lika i pomno sveţe cijev uz kundak. Tek sad
zadovoljno uspravi popravljenu pušku u onaj poloţaj koji mu je bio nareĊen posljednjom zapovjeĊu.
— Rahat durun! Laf etmein — Mirno i ne brbljajte! Na taj ukor stisnuše ratnici usne uz vidljivi napor
pa dadoše ozbiljnim treptanjem vjeĊa na znanje da su neopozivo odluĉili da ni ne pisnu. Opazili su da
su poslani ovamo da bi ĉuvali tri zloĉinca, pa su se trudili da nas se što jaĉe dojme.
•Zaista sam se morao napregnuti da kod toga neobiĉnog prizora ostanem ozbiljan. Kako sam opazio,
moje je dobro raspoloţenje ohrabrilo i oba moja pratioca.
Teška sablja.
43Sad se vrata ponovo otvoriše. Ušao je ĉovjek koga smo oĉekivali, Hamd el Amazat.
Ne udostojivši nas nijednog pogleda, prišao je ćilimu, sjeo uz većila, i prihvatio lulu iz ruke Crnca 'koji
je ušao zajedno s njime. Tek onda podigne glavu i prezirno nas odmjeri.
Sad opet progovori namjesnik, obrativši mi se pitanjem:
— Je li to onaj ĉovjek koga ste ţeljeli vidjeti? Je li to tvoj znanac?
— Jeste.
— Rekao si istinu: to je tvoj znanac. To jest, ti ga poznaješ. — Ali tvoj prijatelj nije.
— Odluĉno bih se zahvalio na njegovom prijateljstvu. Kako se zove?
— Zove se Abu en Nasr.
— To nije istina. Ime mu je Hamd el Amazat.
— Kaurine, da mi se nisi usudio reći da laţem, jer ćeš dobiti dvadeset udaraca vise. Istina je, doduše,
da se moj 'prijatelj zove Hamd el Amazat, ali znaj, pasji sine, da su me dok sam bio još miralaj1
u
Stambulu jedne noći napali grĉki razbojnici. Uto je naišao Hamd el Amazat, porazgovorio se s njima i
spasio mi ţivot. Od one noći zove se on Abu en Nasr, otac pobjede, jer mu nitko ne moţe odoljeti, pa
ĉak ni grĉki razbojnici.
Nisam se mogao suzdrţati, već prasnuh u glasan smijeh.
— Ti tvrdiš da si u Stambulu bio miralaj, dakle pukovnik? Kod kojeg roda oruţja?
— Kod garde, ĉagljev sine!
trišao sam mu korak bliţe i digao desnicu.
— Samo se još jednom usudi da me uvrijediš, pa ću ti raspaliti takvu zaušnicu da ćeš sutra pomisliti da
ti je nos minaret. I ti da si mi bio pukovnik! O tome moţeš uvjeriti ove svoje junake iz oaze, ali ne
moţeš mene! Jesi li me razumio?
Namjesnik zaĉudo brzo ustane. To mu se još nikad nije dogodilo, to nije mogao da shvati. Zablenuo se
1
Pukovnik.
44
u mene kao da sam sablast a zatim promuca, ne znam da li od bijesa ili od smetenosti:
Kaurine, mogao sam postati ĉak livapaša1
, da mi nije ovaj poloţaj u Kbiliju bio miliji.
— Da, pravi si uzor mudrosti i hrabrosti. Borio si se s razbojnicima koje je tvoj prijatelj pobijedio sa-
mim rijeĉima. Ĉuješ li: rijeĉima! On je dakle svakako bio njihov dobar znanac, a moţda je bio i ĉlan
njihove druţine. Hamd el Amazat je u Alţiru poĉinio grabeţno umorstvo, on je u Vadi Tarfaui ubio
jednog ĉovjeka a na Šot el Dţeridu ustrijelio je moga vodiĉa, oca ovoga mladića, jer me je htio
upropastiti. Ja sam ga progonio u Kbili, a sad toga istog ubojicu nalazim ovdje kao prijatelja ĉovjeka
koji tvrdi da je bio pukovnik u padišahovoj sluţbi! Optuţujem ga pred tobom zbog umorstva i
zahtijevam da ga uhapsiš!
Sad ustade i „Otac pobjede".
— Taj ĉovjek je Ċaur! — viknu. — Napio se vina i ne zna što govori. Neka ispava svoj mamurluk i
neka > se onda opravda.
To mi je sad ipak bilo odviše. Za tren oka zgrabih Armenca, podigoh ga uvis i tresnuh ga o zemlju. On
ponovo skoĉi na noge i izvuĉe noţ.
— Pasji sine, napao si pravovjernog, pa moraš umrijeti!

19. 19
Rekavši to napadne me iz sve snage, ali ja ga tresnuh dobro odmjerenim udarcem po sljepooĉici da je
pao i ostao nepomiĉno leţati.
— Zgrabite ga! — zapovijedi većil svojim vojnicima, pokazujući u mene.
Oĉekivao sam da će me smjesta napasti, ali sam se zaĉudio videći da se stvar odvija drukĉije. Desetar
je naime stupio pred svoje ljude i zapovjedio:
— Odloţite puške!
Svi se istodobno sagnuše, poloţiše puške na pod, a zatim se uspraviše u prijašnji stav.
— Na desno!
Hrabri ratnici se okrenuše poludesno, tako da su sad stajali u redu jedan iza drugoga.
— Opkolite tog ĉovjeka! Marš!
1
Generalmajor.
45Kao na vjeţbalištu podigoše svi lijevu nogu. Ljevokrilni je dao takt solsaga, solsaga, lijevadesna,
lijevadesna! Zaokruţiše oko mene, a kad su saĉinili potpuni krug zastadoše na desetarovu zapovijed.
— Tutunus — drţ'te ga!
Dvadeset ruku sa stotinu prljavih prstiju ispruţi se od sprijeda i straga, zdesna i slijeva i zgrabi me za
burnus. Cijela je stvar bila toliko smiješna, da se nisam ni pokrenuo da se branim.
— Visosti, imamo ga! — javi komandant hrabre ĉete.
— Ne puštajte ga više! — zapovjedi namjesnik, udesivši strogo lice.
Onih stotinu prstiju zari se još ĉvršće u moj burnus. Upravo ono kruto istoĉnjaĉko dostojanstvo s kojim
su vojnici sve to izveli, bilo je krivo da umalo što nisam prasnuo u glasan smijeh.
Dok se ovo zbivalo, Abu en Nasr je opet ustao. Oĉi su 'mu sijevale od bijesa i ţelje za osvetom. Obrati
se većilu i reĉe:
— Dat ćeš ga ustrijeliti!
— Da, ustrijelit ćemo ga, ali prije toga ću ga preslušati, jer ja sam pravedan sudac i ne ţelim nikog
osuditi a da ga nisam saslušao. Iznesi svoju optuţbu!
— Taj Ċaur — zapoĉe ubojica — prelazio je s nekim vodiĉem i sa svojim pratiocem preko šota. Ondje
je naišao na nas i bacio moga druga u moĉvaru, tako da se ovaj bijedno udavio.
— Zašto je to uĉinio?
— Iz osvete.
— Zašto se htio osvetiti?
— On je u Vadi Tarfaui ubio jednog ĉovjeka. Mi smo stigli upravo u taj ĉas i htjeli ga uhvatiti, ali nam
je urnakao.
— Moţeš li se zakleti na svoje rijeĉi?
— Tako mi prorokove brade!^
— To je dovoljno: jesi li ĉuo optuţbu? — upita me većil.
— Jesam.
— Sto kaţeš na to?
— Da je tuţitelj hulja. On sam je ubojica pa je u svojoj izjavi jednostavno zamijenio osobe.
46
— Abu en Nasr se zakleo, a ti si Ċaur. Ne vjerujem tebi, već njemu.
r Pitaj moga pratioca. Hadţi Halef je moj svjedok.
— On sluţi nevjerniku. Njegove rijeĉi ne vrijede ništa. Sazvat ću veliko Vijeće oaze koje će saslušati
moje rijeĉi i donijeti odluku o tvojoj osudi.
— Ti meni ne ţeliš povjerovati, jer sam kršćanin, a ipak svoje povjerenje poklanjaš nevjerniku. Taj
Hamd el Amazat, ili što se mene tiĉe Abu en Nasr, jest naime Armenac, dakle nije musliman, već
kršćanin. '
— Moj se prijatelj zakleo prorokom.
— To je podlost. Ako me ne ţeliš saslušati, ja ću ga optuţiti pred vijećem oaze.
— Đaur ne moţe tuţiti pravovjernika, a ni vijeće oaze ne bi mu moglo baš ništa nauditi, jer moj pri-
jatelj ima bujuruldu, pa prema tome stoji u padišahovoj sjeni.
— A ja sam ĉovjek koji putuje u sjeni svojega kralja. I ja imam ispravnu putnicu. Imaš je u dţepu.
— Pisana je franaĉkim jezikom. Uprljao bih se da je ĉitam. Tvoju ćemo stvar još danas istraţiti, ali
najprije ćete dobiti bastonadu. Ti ćeš dobiti pedeset udaraca, tvoj sluga šezdeset, a tvoj vodiĉ dvadeset
udaraca na tabane. Odvedite ih dolje u dvorište! Ja ću doći za vama!
— Povucite ruke! — zapovjedi desetar. Svih stotinu prstiju ispustiše moj burnus.
— Podignite puške!
Junaci jurnuše k svojim puškama i pograbiše ih.
— Opkolite svu trojicu!
Odmah su opkolili Halefa, Omara i mene. Odveli su nas u dvorište, usred kojega se nalazio trupac sli-
ĉan klupu Oĉito su se na njeg imali vezati oni koji su trebali da dobiju bastonadu.

20. 20
Budući da sam se drţao mirno, oba su moja druga takoĊer pošla bez otpora, ali sam im na oĉima vidio
kako ĉekaju samo na moj znak da dokrajĉimo tu lakrdiju.'
Pošto smo najprije neko vrijeme ĉekali pred trupcem, pojaviše se većil i Abu en Nasr. Crnac je nosio
pred njima ćilim, prostro ga na zemlju, a zatim obojici,
47kad su sjeli, pruţio vatre da pripale ugaţene lule. Namjesnik pokaza u mene.
— Odrapite mu pedeset batina! Sad je bilo vrijeme!
— Imaš li još moju putnicu u dţepu? — upitah namjesnika.
— Imam.
— Daj je ovamo!
— Nikad je nećeš dobiti natrag.
— Zašto ne?
— Nijedan'se vjernik ne smije uprljati o nju.
— Hoćeš li zaista dati da me batinaju?
— Dakako.
— Onda ću ti pokazati što radi ĉovjek ako mora da sam sebi pribavi pravdu!
Malo je dvorište bilo s tri strane opkoljeno visokim zidom dok ga je sa ĉetvrte strane zatvarala zgrada.
Prema ulici bio je samo jedan izlaz, onaj kroz koji smo ušli. Gledalaca nije bilo. Bili smo dakle trojica
protiv trinaestorice. Oruţje su nam ostavili, jer je tako traţio viteški obiĉaj pustinje. Većil je bio
potpuno neopasan, a isto tako i njegovi vojnici, opasan je mogao postati samo Abu en Nasr. Morao sam
dakle u prvom redu njega onesposobiti za borbu.
— Imaš li kakvu uzicu? — tiho upitah Omara.
— Imam, svoju uzicu s burnusa.
— Skini je! — Zatim se okrenuh Halefu i re' koh mu:
— Ti skoĉi k izlazu i ne puštaj nikoga da izaĊe!
— Dakle, pribavi je sebi! — odgovorio je većil u meĊuvremenu.
— Odmah! •
Rekavši to, skoĉio sam najednom izmeĊu vojnika prema Abu. en Nasru, i trgnuo mu ruke na leĊa tako
da se nije mogao ni maknuti iz svoga sjedećeg stava.
— Svezi ga! — zapovjedili Omaru.
Ta je zapovijed zapravo bila suvišna, jer me je Omar odmah shvatio i već je svojom uzicom ovijao
Armenĉeve ruke. Prije nego što je itko mogao da se ma i pokrene prema nama, Armenac je bio svezan.
Moj neoĉekivani napadaj potpuno je iznenadio većila i njegovu tjelesnu straţu. Sad sam desnicom izvu
48
kao noţ, a ljevicom zgrabio namjesnika za šiju. Ovaj od prepasti ispruţi i ruke i noge kao da je već
mrtav. Utoliko više oţivješe vojnici.
— Bjeţite, dovedite pomoć! — zaurla onbaša kome se najprije povratio dar govora.
Sablja ga je smetala, pa je odbaci i potrĉi prema izlazu. Ostali pojuriše za njim. Ali je ondje već stajao
moj hrabri Halef s puškom na gotovs.
— Natrag! Ostat, ćete ovdje! — doviknu im. Hrabri ratnici ustuknuše, vratiše se i razbjeţaše se
na sve strane traţeći zaklona iza izboĉina zida.
Omar je takoĊer povukao noţ spreman da Abu en Nasru zabode oštricu u srce. Lice mu je bilo mrko.
— Jesi li mrtav? — upitah većila.
— Nisam. Hoćeš li me ubiti?
— To ovisi samo o tebi, ti utjelovljena pravednosti i hrabrosti! Kaţem ti da ti ţivot visi o tankoj niti.
— Što traţiš od mene?
Prije nego što sam odgovorio, zaĉuh zaplašeni ţenski glas. Podigoh glavu i ugledah neki maleni debeli
ţenski lik koji se iz kućnih vrata s oĉitim naporom valjao prema nama.
— Dur — stoj! — zakriješti ona. — Ne ubij ga! On je moj muţ!
Dakle ta okrugla ţena, koja se ispod *svoje obilne odjeće kretala prema meni pokretima kakvim se
inaĉe ljudi sluţe u plivanju, bila je milostava gospoĊa namjesnikovica. Svakako je sa rešetkama
zatvorenog prozora ţenskih odaja htjela promatrati izvršenje kazne, pa je na svoje zaprepaštenje morala
opaziti da se kazna ima sad izvršiti na njezinom braĉnom drugu. Upitah je posve mirno:
Tko si ti?
— Većilova ţena — odgovori ona.
— Da, to je moja ţena, ruţa od Kbilija — stenjući potvrdi namjesnik.
— Kako se zove?
— Zovem se Ajiša — reĉe ona.
— Da, zove se Ajiša — odjeknu jeka iz Turĉinovih usta.
* Kroz pustinju

21. 21
49Ona je dakle bila „ruţa od Kbilija", i zvala se Ajiša. Prema tako njeţnom biću morao sam biti po-
pustljiv.
— Pokaţeš li mi zoru svoga lica, ti cvijete ftaze, skinut ću svoju ruku s njega — rekoh.
Odmah je jašmak, veo, odleteo s njezina lica. Vjerojatno je već dugo ţivjela meĊu Arapima, ĉije ţene
hodaju nezastrtih lica, pa je dakle postala manje suzdrţljiva nego što to Turkinje moraju biti. Uostalom,
mislila je da je ovdje na kocki dragocjen ţivot njezinoga supruga.
Ugledao sam bezbojno, mlohavo ţensko lice, tako tusto da su se u njem jedva dale razabrati oĉi i prr
ćasti nos. GospoĊi Ajiši je.bilo otprilike ĉetrdeset godina, ali je pokušala da posljedice te starosti
izgladi namazavši usnecrvenilom, a visoke obrve crnilom. Po jedna crna taĉka na svakom obrazu
davala joj je neobiĉan izgled, a kad je sad ispruţila ruke iz odjeće, opazih da je henom1
obojila ne samo
nokte, već odmah cijele ruke.
— Hvala ti, sunce Dţerida — polaskao sam joj. — Ako mi obećaš da će većil ostati mirno sjediti, neće
ga zadesiti nikakvo zlo.
— Ostat će sjediti. Obećajem ti.
— Neka „onda zahvali tvojoj ljupkosti da ga nisam zdrobio kao indţir2
, u ti ješku. Tvoj glas je sliĉan
zvuku frule, oko ti blista kao sunce, a stas ti je kao u Seherezade. Samo tebi prinosim ţrtvu ostavljajući
ga na ţivotu.
Skinuo sam ruku s namjesnikove šije. On se uspravi, olakšano zastenje, ali poslušno ostane sjedeći.
Ajiša me pomno odmjeri od glave do pete, a zatim me prijazno upita:
Tko si ti?
— Ja sam Kara Ben Nemzi, stranac ĉija se domovina nalazi daleko s one strane mora.
— Jesu li i vaše ţene lijepe?
— Lijepe su, ali ipak nisu ravne ţenama sa Šot el Kebira.
, .» Crvena boja, na Istoku ĉesto korišteno kozmetiĉko sredstvo. "
• Smokva.
50
Ajiša se zadovoljno nasmiješi. Vidjeld se da sam stekao njezinu sklonost.
— Već sam mnogo puta ĉula da su Nemzi mudri, silno hrabri ,i veoma: uljudni ljudi — odluĉno će
ona. — Dobro nam došao! Reci mi zašto si svezao toga ĉovjeka? Zašto naši vojnici bjeţe pred tobom i
zašto si htio ubiti moćnoga namjesnika?
— Ovoga sam Ĉovjeka svezao jer je ubojica. Vaši vojnici su se razbjeţali preĊa mnom, jer su vidjeli
da bi ih ja sve 'pobijedio, A većila sam zgrabio jer me je htio dati batinati, pa ine moţda ĉak osuditi i na
smrt, ne dajući mi'prilike za pravedan postupak.
— Do pravde ćeš.doći!
Upravo mi se nametalo uvjerenje da papuĉa na Istoku ima istu takvu ĉarobnu moć kao i na Zapadu.
Većil opazi da mu je ugled ugroţen i pokuša da ga ponovo uspostavi. •••••.• ,,
.
— Ja sam pravedan sudac pa ću.. . •
— Sen sus — šutjet ćeš! — zapovjedi mu ona. — Znaš da poznam toga ĉovjeka koji se naziva Abu en
Nasr, otac pobjedeš Bolje bi bilo da se zove Abu el jalan, otac laţi. On je ;kriv što su te poslali u Alţir
upravo kad si imao postati niulasimom. On je bio kriv da si zatha došao u Tunis i da su te zakopali
ovdje u ovoj samoći. Kad god bi došao ovamo k tebi, morao si nešto uĉiniti što ti je, naškodilo. Mrzim
ga i nemam ništa ; protiv toga da> ga ovaj stranac ubije.
— Abu en Nasra ne moţe nitko ubiti. On stoji 'U paĊiSahovoj sjeni. ..•.*.;
— Zaveţi! On stoji u padišahovoj sjeni, ali ovaj stranac stoji u namjesnikoviĉinoj sjeni, u mojoj sjeni.
Ĉuješ li? A tka stoji u mojoj sjeni toga ne moţe uništiti tvoja ţestina. Ustaj, i poĊi za mnom.
Većil ustane. Ona se okrenu da poĊe, a i on se maknu da joj se prikljuĉi. To meĊutim nikako nisam
htio.
— Stoj! :
— zapovjedili ponovo ga zgrabivši za šiju. Ti ćeš ostati:
ovdje! •
Ajiša se okrene.
— Nisi li rekao da ćeš ga pustiti na slobodu? —
upita.ona, ,. • ;Y.V;,••;..••: '.•— Jesam, ali samo uz uvjet da ostane na svom mjestu.
— Pa ne moţe vjeĉno sjediti ovdje.
— Imaš pravo, ruţo od KbUija, ali svakako moţe bar dotle ostati ovdje dok moja stvar nefeude
riješena.
— Ona je već riješena.
— Kako to?
— Nisam li ti rekla da si n»»»^<l»bw» 4a6»»?
— To je taĉno.
— Ti si dakle naš gost, »a oteţeš sa .svoji«! pratiocima stanovati kod nas dokle god ti seprohtije.

22. 22
— A Abu en Nasr, koga. si nazvala Atm el jalan?
— On ostaje tvoj, pa moţeš s njime raditi što god hoćeš.
— Je li to istina, većile?
Turĉin je oklijevao da odgovori, ali ga je na to prisilio strogi pogled njegove gospodarice.
— Jeste — odvrati.
— Zaklinješ li mi se?
— Zaklinjem se.
— Alahom i njegovim prorokom?
— Moram li? — upita on ruţu od Kbilija.
— Moraš! — odluĉno će Ajiša.
— Onda se zaklinjem Alahom i prorokom.
— Smije li sad poći sa mnom? — upita ona.
— Smije — odgovorih.
— Ti doĊi za nama pa ćeš s nama jesti bravetine s kuskusom.
— Imaš 1; kakvo sigurno mjesto; gdje bih ovoga Abu en Nasra mogao zatvoriti? —
upittriigospodaricu.
— Nemam. Veţi ga za stablo one palme, tamo uza zid. ,Neće ti pobjeći, jer ću zapovjediti da ga naše
ĉete ĉuvaju.
— Ja ću ga sam ĉuvati — odgovori Omar umjesto mene. — Neće mi umaći nego će svojom smrću
platiti ţivot moga oca. Noţ će mi biti isto tako oštar kao i oĉi.
Od trenutka kad sam ga iznenadio nija ubojica progovorio ni rijeĉi, ali oĉi su mu se podmukle i jezo-
vito ţarile kad je morao za nama do palme uz koju smo ga svezali. Nisam mu namjeravao oduzeti
ţivot, ali on je bio izruĉen krvnoj osveti, a ja sam znao da nikakve molbe ne bi mogle nagovoriti Omara
da ga
52
pomiluje. Krv se plaća krvlju, veli Turĉin.( Meni bi usprkos svemu bilo gotovo najmilije kada bi mu
uspjelo da bez moga znanja pobjegne, premda on mene sigurno ne bi štedio da sam mu jiesrećom pao u
ruke. Ostavio sam dakle Hamd el Amazata pod Omarovim nadzorom pa sam s Halefom otišao u
selamluk. Ondje nas je već ĉekao većil. Nipošto me nije primio baš najprijaznije.
— Sjedi! — pozove me.
Prihvatio sam njegov poziv i sjeo tik kraj njega, dok se Halef pozabavio lulama koje su u meĊuvreme-
nu bile pripremljene u kutu sobe.
— Zašto si htio da vidiš lice moje ţene? — zapoĉe on razgovor.
— Jer sam ja Franak,' koji je navikao da uvijek vidi lice onoga s kim govori.
— Vi imate ruţne obiĉaje. Naše ţene se pokrivaju,' a vaše dopuštaju da ih svatko gleda. Naše ţene
nose haljine koje su gore dugaĉke, a dolje kratke, a vaše naprotiv imaju haljine koje su gore kratke i
dolje dugaĉke, ali takoĊer i takve koje su kratke i gore i dolje. Jeste li ikad vidjeli koju od naših ţena
kod vas? A vaše djevojke dolaze k nama. Zašto dolaze? Zbog radoznalosti. To je sramota!
— Većile, je li to gostoprimstvo što ste mi ga obećali? Otkako je obiĉaj da se gosta doĉekuje
uvredama? Ja ne trebam ni tvoje bravetine ni tvoga kuskusa, pa ću se* vratiti dolje u dvorište. Hajde sa
mnom!
— Oprosti,mi, efendijo! Htio sam ti samo reći što sam mislio, ali nisam te htio uvrijediti.
— Tko ne ţeli vrijeĊati ne smije uvijek govoriti sve ono što misli. Brbljav ĉovjek sliĉan je razbijenom
loncu, koji nikome nije od koristi, jer ne moţe ništa da u sebi zadrţi.
— Sjedi, efendijo — zamoli on — pa mi ispripovjedi gdje si susreo Abu en Nasra.
Opširno sam ga izvijestio o našoj pustolovini Saslušao me je šutke, ali sam na kraju po njegovom iz-
razu lica opazio da mi ne vjeruje.
— Ti dakle smatraš da je on ubio trgovca u Blidi?
— Smatram.
— Ali ti nisi bio prisutan?
53— Ja to zakljuĉujem. ' '
— Samo Alah smije zakljuĉivati; jer1
j& ori svezna^ jući. Ali ljudske misli su kao slabi jahaCi koje
neposlušni konj odnosi onamo kamo ništi htjele poći.
— Samo Alah smije zakljuĉivati,'jer je sveznajući? O, većile, tvoj duh je umoran od silne bravetine s
kuskusom što si je pojeo. Upravo zato, jer:je Alah sveznajući, ne mora on ništa zakljuĉivati. Tko
zakljuĉuje taj traţi rezultat svojih zapaţanja koji prije nije znao. ••••' Ĉujem da si alim, uĉenjak
Koji j6 pohaĊao brojne škole, jer se sluţiš rijeĉima koje nitko he moţe razumjeti. Ti dakle vjeruješ i
to da je Abu en Nasr ubio onog ĉovjeka u Vadi Tarfaui?
— Jeste.
— Jesi li bio prisutan?

23. 23
— Nisam. •••••'• '••••••
' Onda ti je to ubijeni ispripOvjedio?
— Većile, ĉak i oni ovnovi koje si pojeo znali bi da mrtvac he moţe govoriti. ' ' • '• ' '•'•'• "'<'
— Efendijo, sad si i ti bio rieuijudah. Nisi dakle bio prisutan, a mrtvac ti to nije mogad reći. Odakle
onda znaš da je Abu en Nasr ubojica? !
— Našao sam njegov trag i pratio ga, a kad sam ga stigao, on mi je sam priţftao da je poĉinio umor-
stvo. • ' '• :;
•'•'••••:•..''>' • ••.••' •••
— To što si pronašao njegov trag, nipošto nije dokaz da je ori ubojica, jer nitk6 još nije svojim tragom
ubio ĉovjeka. Ne moţe me" smutiti 'ni to što ti je priznao umorstvo, jer je on:
saljivĉiria pia se.pokušao
našaliti s tobom. .,•••.. i :;.:.•••
— S umorstvom se nitko ne:
šali. ' •'' ' :
Altse šali s ĉov'jekolri, a:
to :
si:
ti. Zatirir haposljetku vjeruješ i to da je on ustrijelio kabirašadeka.
— Vjerujem. ' •''•'•• ;
^ Jesi H bio prisutan? "U1
.
— Jesam. ••> " ' ••' '•'• • ''• '•''' • •" •••''• ;
•—•I vidio »i svojim oĉima? '"•'
Vidio gam vrlo jasno, l Sadţl Halef Omar je svjedok. ' • '• • ;i
' ••• ••• •' •; :
••'•
— No, dobro, onda je Abu eri Nasr ustrijelio SaĊeka. Ali kaniš li zbog toga zaista reći da je ubojica?
Dakako« ' •••"• i:
' "' ^" ' ' •
54
— Efendijo, neka Alah pojaĉa tvoje misli, jer ćeš odmah uvidjeti da ĉovjek ne smije stvarati zakljuĉke.
Kako to?
— Budući da si bio svjedok toga da je Abu eri Nasr ustrijelio vodiĉa, ti iz toga zakljuĉuješ da je on
ubojica?
— Svakako. Pa to je taĉno.
— To je krivo! A što onda kao se radi o krvnoj osveti? Zar u tvojoj zemlji nema krvne osvete?
• — Nema.
— Onda ti kaţem da krvni osvetnik nije ubojica. Nijedan sudac ga neće osuditi. Samo roĊaci
ubijenoga imaju pravo da ga progone.
— Ali Sadek nije uvrijedio tvoga gosta.
— Onda ga je sigurno uvrijedilo pleme kojemu Sadek pripada.
— Ni ono ga nije uvrijedilo, većile. Taj Abu en Nasr koji se zapravo zove Hamd el Amazat, a prije je
vjerojatno nosio kakvo armensko ime, ustrijelio je vodiĉa Sadeka. Njegov sin Omar je ovdje i taj Omar
ima dakle, kako si maloĉas sam objasnio, pravo da ubojici oduzme ţivot. Uredi dakle tu stvar s
Omarom, ali se pobrini za to da me taj „Otac pobjede" nikad ( više ne sretne, jer ću inaĉe ja s njime
obraĉunati. Uo' štalom, vrati mi najprije moju putnicu. Bit će mi još potrebna.
— Efendijo, sad je tvoj govor pun mudrosti. Evo ti tvoje isprave. Odmah ću se porazgovoriti s
Omarom i reći mu da se odrekne osvete protiv Abu en Nasra. Ti si pak moj gost dokle god ti se sviĊa.
Ustao je i izašao u dvorište. Unaprijed sam znao • da će sve njegovo nastojanje kod Omara biti
uzaludno. I zaista, namjesnik se nakon nekog vremena vrati namršten pa ostade šutljiv i onda kad je u
sobu uneseno janje peĉeno na raţnju što su ga priredili ljupki henom premazani prsti ruţe od Kbilija.
Halef i ja se hra'. bro latismo jela. Upravo mi je većil rekao da će Omaru iznijeti ruĉak u dvorište
budući da ga nije uspio nagovoriti da se udalji od svoga zarobljenika, kad najednom odjeknu vani
glasan krik. Osluhnuh, a krik se ponovi.
— Bre, efendijo) U pomoć!
56To je bilo upućeno meni. S/koĉio sam na noge i jurnuo u dvorište. Omar je leţao na zemlji boreći se
s trojicom vojnika, a zarobljenika nije nigdje bilo. Na izlazu koji je vodio na ulicu stajao je Crnac i
zlurado mi se cerio.
— Pobjegao je, sidi — eno ga gdje jaše!
U tri koraka izletih iz dvorišta i ugledah Abu en Nasra upravo u ĉasu kada je išĉezao izmeĊu palmi.
Jahao je na brzoj devi koja je odmicala dugaĉkim koracima. Odmah mi je bilo sve jasno. Većil nije
imao uspjeha u dvorištu, ali je ipak htio spasiti Abu en Nasra. Zapovjedio je dakle Crncu da pripremi
devu, a vojnicima dao nalog da zadrţe Omara i da prerezu uhapšenikove spone. Jedanaest hrabrih
junaka usudilo se napasti jednoga i pothvat im je uspio.
Uostalom, taj uspjeh je bio skupo plaćen. Omar se posluţio svojim noţem i ikad sam raspleo klupko
što su ga naĉinili borci, opazih da nekolicina njih krvari.
— Pobjegao je, efendijo! — zastenje mladi vodiĉ od bijesa i napora.
— Vidio sam.
— Kamo?
— Onamo!
Pokazao sam rukom u odreĊeni pravac.
— Kazni ti ove ljude ovdje, efendijo, a ja ću se poţuriti za bjeguncem. •

24. 24
— Sjedio je na jahaćoj devi! — upozorih ga.
— Ipak ću ga stići.
— Nemaš deve.
— Efendijo, imam ovdje prijatelje koji će mi dati dobru devu, datulja i mješinu s voĊom. Prije nego
što ubojica moga oca išĉezne na rubu obzorja, bit ću mu na tragu. Ti ćeš pak pronaći moj trag ako bi
htio da poĊeš za mnom.
Omar Ben Sadek odjuri.
Halef je sve to vidio i pomogao mi je da oslobodim Omara iz ruku vojnika. Sav se zaţario od srdţbe.
— Zašto ste oslobodili toga ĉovjeka, vi pasji sinovi, vi mišji i štakorski skoti...
Bijesni bi Halef sigurno nastavio svoju kaznenu propovijed da se nije pojavila vecilova ţena. Na licu je
opet nosila gustu koprenu.
56
— Sto se dogodilo? — upita me.
— Tvoji ljudi napali su moga vodiĉa ...
— Nitkovi, lopovi! — viknu Ajiša lupivši nogom i mahnuvši crvenim šakama.
— ... i oslobodili su zarobljenika...
— ... vucibatine, varalice! — Ijutito nastavi ruţa od Kbilija. Ĉinilo se kao da ih kani napasti.
— ... na većilovu 'zapovijed — dodah.
— Većilovu? Taj crv, taj neposlušni beskorisni tvrdoglavac! Osjetit će on moju ruku, osjetit će je
odmah, ovoga ĉasa!
Ajiša se okrene i sva gnjevna odvesla u salamluk. O sretna vladavino papuĉe, ţezlo ti je jednako na
sjeveru kao i na jugu, na istoku kao i na zapadu.
Na Halefovom licu razabiralo se veliko zadovolj. stvo.
— On je većil, a ona je većilovica — dobaci on — i za nas je bolje da budemo u sjeni namjesnikovice
nego da imamo bujuruldu i da nas štiti padišahova sjena. Hvala bogu što nisam tako sretan da budem
većil te .namjesnikovice.
574. U RUKAMA IBRAHIMA MAMURA
Bilo je to u vrijeme kad je sunce punom snagom ţarilo zemlju u okolini Nila, tako da se ondje svatko
koga nije baš sušta potreba istjerala pod vedro nebo, povlaĉio pod zaštitu krova i sklanjao se u mir i hla'
dovinu.
I ja sam leţao na mekom divanu unajmljenog stana, srkao izvrsnu kavu i uţivao u mirisu divnog
dţebelija1
koji se izvijao iz moje lule. Debeli zidovi nisu uopće imali prozora na ulicu pa su spreĉavali
ţegu da prodre u sobu, a porozne glinene posude kroz ĉije stijenke se isparivala voĊa iz Nila olakšavale
su disanje tako da nisam ni zapaţao onu obiĉajnu podnevnu malaksalost ovdašnjih ljudi.
Uto se izvana zaĉu glas moga sluge Halefage. Nekoga je grdio.
Halefage? Da, moj mali vrijedni Halef postao je aga, plemić. Tko ga je imenovao agom? Smiješna li
pitanja! A tko drugi nego on sam! Preko Tripolisa i Ktifare stigli smo u Egipat. O našim doţivljajima
na tom dugaĉkom putovanju ne moram govoriti, budući da oni ne stoje ni u kakvoj unutarnjoj vezi s
ostalim dogaĊajima ovoga puta. O njima ću kasnije pripovijedati u posebnoj knjizi2
.
Usput smo posjetili i Kairo koji Egipćani kratko nazivaju glavnim gradom ili, još radije, el Kahira, po-
bjednica, odvezli smo se uz Nil koliko su mi to dopuštala moja ograniĉena sredstva, pa smo, naposljet
1
Osobito dobra vrsta sirijskog duhana. • Opisano u djelu „Alah 11 Alah".
ku, unajmili u Kertasiju stan u kojemu bih se vrlo dobro osjećao da moj divan i svi .ćilimovi nisu bili
veoma gusto naseljeni onim spretnim ţivotinjicama koje umiju vrlo vješto skakati i probadati ljudsku
koţu. Ne moram dakle dodati da moj kef, moj podnevni poĉinak, nije nipošto bio nesmetan.
Vani je dakle odjeknuo glas moga sluge i pratioca Halefage i probudio me oda sna.
Sto? Kako? Koga?
— Efendiju — odgovori neki bojaţljivi glas.
— Ti dakle ţeliš smetati efendiju, velikog gospodina i majstora?
— Moram govoriti s njime.
— Što? Moraš? I to sada dok on drţi kef? Da ti nije Ċavo — Alah me zaštitio od njega — napunio
glavu nilskim muljem pa ne moţeš da shvatiš što znaĉi efendija, neĉim, ĉovjek koga je prorok nahranio
mudrošću, tako da umiju sve, pa ĉak i oţivjeti mrtvace, samo ako mu reknu od ĉega su umrli!
Ah, moram priznati da se moj Halef ovdje u Egiptu veoma, veoma izmijenio. Sad je bio vanredno
ponosan, beskrajno grub i nei2ljeĉivo hvalisav, a to u onim krajevima vrlo mnogo znaĉi.
Na Istoku smatraju svakog Nijemca velikim vrtIjarom, a svakog stranca dobrim strijelcem ili glaso-
vitim lijeĉnikom1
. Na nesreću mi je u Kairu pala u ruke neka stara, svega još napola puna homeopatska
ljekarna Willmara Schwabea. Tu i tamo sam strancima i znancima davao po pet zrnaca u
triĊesetostrukom razrjeĊenju, za vrijeme plovidbe po Nilu dao sam svojim brodarima kao lijek protiv
svih mogućih umišljenih bolesti na vrhu noţa mlijeĉnoga sladora, pa sam se upravo neizmjernom

25. 25
brzinom proslavio kao lijeĉnik koji stoji u vezi s Ċavolom, buduć^ da sa tri zrnca prosa umije oţivjeti
mrtve.
Taj je glas u glavi moga Halefa izazvao neki blagi oblik bolesne umišljenosti, no to ga na sreću nije
spreĉavalo da mi bude najvjerniji i najpaţljiviji sluga. Iz svega onoga što sam netom rekao proizlazi da
je upravo on sam najviše pridonio širenju moje slave. Zapao
1
Ovo je djelo napisano godine 1880 (Op. prev.).je u sramotnu opaĉinu baruna Munehhausena a
usput bi pokušavao da se proslavi i po kojom klasiĉnom grubošću.
Tako je meĊu ostalim od one svoje neznatne plaće kupio biĉ od koţe nilskoga konja pa ga je stalno no-
sio uza se. On je već otprije poznavao Egipat te je tvrdio da ondje ĉovjek ne moţe izaći na kraj bez
biĉa. Bio je uvjeren da biĉ umije stvarati veća ĉudesa od uljudnosti ili novca, a novca svakako nisam
imao na pretek.
— Neka bog odrţi tvoje rijeĉi, sidi — zaĉuh opet glas pun molbe — ali ja zaista moram pohoditi tvoga
efendiju, velikog lijeĉnika iz Frankistana, i govoriti s njime.
— Sad ne moţeš.
— To je prijeko potrebno, jer me inaĉe moj gospodar ne bi poslao ovamo.
— Tko je tvoj gospodar?
— Bogati i moćni Ibrahim Mamur, kome neka Alah pokloni tisuću godina ţivota!
.• Ibrahim Mamur? Tko je taj Ibrahim Mamur i kako mu se zvao otac? Tko je bio otac njegovoga oca i
tko je bio otac oĉevoga oca? Gdje je roĊen i gdje su iivjeli oni kojima zahvaljuje svoje ime?
— To ne znam, sidi, ali je on moćan gospodin kako to kaţe već i njegovo ime.
— Njegovo ime? Kako to misliš?
— Ibrahim Mamur. Mamur znaĉi sluţbenik. On je bio predstojnik, glavar jednog okruga u pokrajini.
— Bio je. Dakle više nije.
— Nije.
— To sam i mislio. Nitko ga ne poznaje pa ni ja, Halefaga, hrabri prijatelj i zaštitnik svoga gospodara,
nisam još nikada ĉuo za njega i još nikad ugledao kićanku njegovog tarbuša1
. Odlazi, jer moj gospodar
nema vremena!
— Onda mi reci što da uĉinim da bih došao k njemu!
— Ne znaš li poslovicu o srebrnom kljuĉu koji otvara sva vrata?
1
Fes.
60
— Taj kljuĉ imam sa sobom.
— Onda otkljuĉaj!
Napeto sam osluhnuo i ĉuo tiho zveckanje novca, a zatim opet Halefov glas:
— Jedan pijaster? Škrtico, kaţem ti da je rupa u kljuĉaonici veća od tvoga kljuĉa. Tvoj kljuĉ ne pri-
staje, premalen je.
— Onda ga moram povećati.
Opet vani zazveĉaše sitni srebrnjaci. Nisam znao treba li da se nasmijem ili da se razljutim. Taj Ha-
lefaga postao je vanredno prevejani vratar!
— Tri pijastera? — upravo je rekao. — Dobro, onda mogu bar upitati što imaš poruĉiti efendiji.
— On treba da doĊe i da sa sobom ponese svoj ĉarobni lijek.
— Crve, što ti pada na pamet! Zar da ga za tri pijastera nagovorim da dade taj lijek što mu ga svake
prve noći mlaĊa donosi bijela vila?
— Je li to istina?
— To ti kaţem ja, Hadţi Omaraga ben Hadţi Abul Abas Ibn Davud al Gosara. Sam sam video vilu, a
ako mi ne povjeruješ, okušat ćeš ovaj korbaĉ od koţe nilskoga konja.
— Vjerujem ti.
— To je tvoja sreća.
— I dat ću ti još dva pijastera.
— Daj ih ovamo! Tko je bolestan u kući tvoga gospodara?
— To je tajna koju smije doznati samo efendija.
— Samo efendija? Nitkove, zar nisam i ja efendija koji je vidio vilu? Gubi se kući! Halefaga ne
dopušta da ga vrijeĊaju.
— Oprosti, efendijo, reći ću ti!
— Ne ţelim više znati. Gubi se odavde!
— Ali ja te molim ... Gubi se!
— Treba li da ti dam još jedan pijaster?
— Ja više ne uzimam pijaster!
— Efendijo!
— Već dva!

26. 26
•— O, efendijo, tvoje ĉelo sja od dobrote. Evo ti dva pijastera. .
61— Lijepo! Tko je dakle bolestan?
— 2ena moga gospodara.
— Ţena tvoga gospodara? — zaĉuĊeno upite Halef.
— Koja ţena?
— On ima samo tu jednu.
— I ti tvrdiš da je bio predstojnik jednog okruga?
— Ibrahim Mamur je tako bogat da bi mogao imati stotinu ţena, ali on voli samo ovu jednu.
— Što joj je?
T To nitko ne zna, ali tijelo joj je bolesno, a duša još bolesnija.
— Alah kerim, bog je milostiv, ali ja nisam! Stojim ovdje drţeći u ruci biĉ od koţe nilskoga konja i
htio bih da te njime opalim po leĊima. Prorokove mi brade, tvoja usta govore tako glupo kao da ti je
pamet pala u bunar. Zar ne znaš da ţena nema duše pa stoga ne moţe doći ni u nebo? Kako dakle moţe
ţenska duša oboljeti?
— Tako mi rekoše. Pusti me k tvom efendiji!
— Ne smijem.
Zašto ne smiješ? *
— Moj gospodar prezire ţene. Najljepši biser meĊu ţenama je za njega isto kao škorpion u pijesku.
Njegova ruka još nikada nije dodirnula ţensku haljinu. On ne smije voljeti nijednu ţenu na svijetu, jer
mu inaĉe ne bi dolazila vila. •
Od ĉasa do ĉasa morao sam se sve više diviti Halefaginoj spretnosti ali sam ipak iskreno poţeleo da i
sam okuša svoj vlastiti biĉ.
— Moraš znati — zaĉu se izvana glasnikov odgovor
— da on ne smije dotaći njezinu odjeću i da je uopće . neće vidjeti. Razgovarat će s njome samo kroz
rešetke.
— Divim se mudrosti tvojih rijeĉi. Ne vidiš li da veliki hećim upravo kroz rešetke ne smije govoriti s
njom?
— Zašto ne smije?
— Jer ono zdravlje što ga efendija dijeli ne bi uopće stiglo do ţene, već bi zaostalo na rešetki. Odlazi!
— Ne smijem otići, jer ću dobiti stotinu batina po tabanima ako ne dovedem mudrog efendiju.
— Zahvali svom dobrostivom gospodaru, Egipćaninov robe, što milošću obasjava tvoje tabane. Ne
kanim
62
te zakinuti za tu tvoju sreću. Alah bio s tobom i neka ti dobro prija ona stotina!
— Dopusti da ti još nešto reknem, hrabri ago! Gospodar naše kuće ima u svojoj riznici više vrećica s
novcem nego što bi ih ti mogao prebrojati. Zapovjedio mi je da i ti doĊeš s efendijom pa ćeš dobiti bak-
šiš1
, takav poklon da bogatijeg ne bi dao ni egipatski kediv2
.
Sad se taj ĉovjek naposljetku opametio pa je moga Halefa malo snaţnije pogodio u ono mjesto u koje
treba pogoditi Istoĉnjaka ako ţelimo steći njegovu sklonost. Moj mali kaštelan odmah izmijeni ton i
odgovori prijaznije:
— Alah ti blagoslovio usta, prijatelju moj, ali pijaster u mojoj ruci miliji mi je od deset vrećica u tuĊoj.
Na ţalost je tvoja vrećica mršava kao ĉagalj u omĉi ili kao bišarinska pustinja.
— Nemoj oklijevati da me savjetuješ po svom srcu brate moj!
— Tvoj brat! Crve, sjeti se da si ti rob, dok ja kao slobodan ĉovjek pratim i štitim svoga efendiju.
Nema savjeta mojega srca. Kako moţe polje donositi plodove ako s neba kaplje svega nekoliko
kapljica rose?
— Evo ti još tri kapljice.
— Još tri? Onda ću pogledati smijem li smetati efendiju, uz pretpostavku da tvoj gospodar zaista daje
bakšiš.
— Daje ga.
— Onda poĉekaj!
Tek sada je dakle Halef mislio da me „smije smetati", taj lukavi lisac! Uostalom, on je postupao prema
ruţnom obiĉaju, uobiĉajenom na Istoku, tako da saro ga morao bar donekle ispriĉati, pogotovu jer je
ona malenkost koju je za svoje usluge traţio od mene jedva bila vrijedna spomena.
Na cijeloj stvari najviše me je zaĉudilo to što su me zvali nekom ţenskom bolesniku. Muslimani, osim
nomadskih plemena, sakrivaju stanovnice svojih ţenskih odaja pred oĉima stranaca. Ovdje se svakako
radilo o ţeni koja više nije bila mlada, pa je moţda
1
Napojnica.