3 grad poveličini u Srbiji, posle Beograda i Novog Sada
Grad smešten na reci Nišavi
Kulturno, privredno, administrativno, poslovno i
univerzitetsko središte jugoistočne Srbije
Grad smesten na evropskom putnom
pravcu KORIDORU 10
Grad odavnina poznat kao „kapija istoka i zapada“ jer
se nalazi raskrsnici puteva koji spajaju Evropu sa Bliskim
Istokom
Grad koji se nalazi na 192 m nadmorske visine i prostire
na površni od 600 km2
Grad sa preko 250 000 stanovnika
Univerzitetski centar sa 13 fakulteta
3.
Jedan odnajstarijih gradova u Evropi, o čemu svedoče brojna
praistorijska nalazišta na teritoriji grada (Bubanj i Velika humska
čuka)
Povezan sa svetom avio linijama sa Međunarodnog aerodoma
„Konstantin Velki"
Okružen veličanstvenim planinskim masivima: Suvom planinom,
Svrljiškim planinama i planinom Seličevicom
Rodni grad čuvenog rimskog imperatora Konstantina Velikog koji
je 313. godine Milanskim ediktom priznao hrišćanstvo za zvaničnu
religiju Rimskog carstva
Grad u kome se 2013. godine održava centralna proslava 1700
godina od donošenja Milanskog edikta i priznanja hrišćanstva
4.
Kao jedanod najstarijih gradova Evrope, Niš poseduje
bogatu riznicu istorijskog nasleđa, od samog nastanka
civilizacije do danas. Praistorijska nalazišta - Bubanj,
Velika humska čuka i Medijana svedoče o postojanju
prvih naselja u okolini Niša još u dalekom neolitu,
eneolitu i bronzanom dobu. Osim kuća pronađenih na
navedenim lokalitetima, koje i po lokaciji i po načinu
gradnje govore o naprednom civilizacijskom stepenu
razvoja prastanovnika ovog prostora, pronađeni su i
brojni upotrebni predmeti koji obeležavaju ove periode
praistorije.
6.
Poreklo imenagrada nije pouzdano
utvrđeno, mada postoje priče o Keltskom
mitu da je grad dobio ime Vilin grad po
Vilinoj reci jer su ga vile iz reke, nakon
čestih rušenja, preko noći obnavljale. Pod
imenom Naisus prvi put ga spominje
Klaudije Ptolomej u knjizi Geografija
sredinom II veka, a navodi ga kao najveći
grad u Dardaniji.
7.
Razvoj antičkogNaisusa išao je od samog osnivanja
uzlaznom putanjom. Podigunt je krajem I veka pre Hrista
kao vojna baza na desnoj obali Nišave, na prostoru koji
danas zauzima niška Tvrđava i Gradsko polje, da bi
nakon formiranja provincije Gornja Mezija, od 15. godine
posle Hrista, postao, osim vojnog i strateškog, i značajan
trgovački centar. Tokom vladavine Marka Aurelija (161. –
180. godine) grad toliko dobija na značaju da dobija
status «municipijuma» - grada sa određenim stepenom
samoupravnog prava.
9.
Konstantin Velikipredstavlja značajnu istorijsku figuru kako u svetskoj tako i
u istoriji Niša. Poznat je ne samo kao vladar i mudar vojskovođa već i kao
veliki vizionar i pobornik hrišćanstva. Njegove vizije i snovi u kojima mu se
ukazivao «labarum» ili «hristov monogram» i reči Hristove: «Pod ovim
znakom ćeš pobediti» (In hoc singno vinces) vodili su ga u mnoge bitke u
kojima je pobeđivao daleko mnogobrojnije neprijatelje. Logičan sled
događaja bilo donošenje istorijskog dokumenta pod nazivom “Milanski
edikt”, 313. godine, kojim je prestao progon hrišćana u Rimskom carstvu.
Konstantin je “Milanskim ediktom” hrišćanima dozvolio da, bez posledica,
javno ispovedaju svoju veru , čime je utro put daljem razvoju jedne od
najrasprostranjenijih svetskih religija.Njegov portret – glava cara
Konstantina u bronzi (IV vek), pronađen u koritu reke Nišave, čuva se u
Narodnom muzeju u Beogradu (kopiju možete videti u Arheloškoj sali
Narodnog muzeja u Nišu) kao značajno istorijsko i nacionalno blago.
10.
Od vremenaDioklecijanove vladavine (284. – 305.
godine), Naisus pripada provinciji Sredozemna Dakija, a
u IV veku postaje i episkopsko sedište. Pravi procvat
antički Naisus doživljava u periodu od III do V veka. U
doba kada je u njemu rođen čuveni rimski imperator i
vojskovođa Flavije Valerije Konstantin (Konstantin
Veliki), 274. godine, Niš postaje snažan i neosvojiv
«kastrum», a u doba kada Konstantin postaje vladar cele
Rimske imperije, Niš, koga je Konstantin bogato ukrasio
postaje značajan administrativni, ekonomski i vojni
centar provincije Gornja Mezija.
12.
Vladavina Rimauticala je i na umetnike sa ovog
područja, pa tako i skulptura Jupitera na tronu
(kraj I veka) pronađena 1938. godine u reci
Nišavi, na slikovit način prenosi umetničke
afinitete žitelja Naisusa. Ova skladna i
jednostavna figura, koja zrači snagom i
dostojanstvom, svojom lepotom prevazilazi
mnogo slične primerke.
Stalna postavka u Arheološkoj sali u kojoj je
izložena skulptura Jupitera, od 2000. godine
obogaćena je još jednim umetnički vrednim
eksponatom iz tog perioda, a to je oltarska
pregrada paganskog hrama – «ograda sa
hermama», sa predstavama antičkih božanstava
Lune i Asklepija sa arheološkog nalazišta
Medijana.
13.
Osim ostatakaantičkog Naisusa koji su
pronađeni na prostoru Tvrđave (ostaci antičke
ulice, objekti sa svodovima i terme) o bogatstvu
života Rimljana svedoči i arheološko nalazište
Medijana, koja otkriva da su stanovnici Naisusa
naseljavali ne samo uže jezgro grada već i
njegovu okolinu. Tako se pretpostavlja da je
Medijana predstavljala značajan centar za
distribuciju i snabdevanje osnovnim životnim
namirnicama kako grada tako iu sistemu
distribucije na nivou Carstva.
15.
Od polovineVI veka Niš je na udaru slovenskih plemena,
koji će ga polovinom VII veka osvojiti i početi njegovo
naseljavanje. Time započinje srednjovekovno razdoblje
grada.
Period naseljavanja Slovena (VII i VIII vek) nije nam
ostavio pisana svedočanstva, tako da se o tom vremenu ne
može puno govoriti. Istorijski značajan period za grad
ponovo počinje u XI i nastavlja se kroz XII vek, kada Niš, u
doba velikog župana i poznatog srpskog vladara Stefana
Nemanje, ulazi u sastav srpske države.
Krstaški pohod koji je krenuo iz Francuske i Nemačke,
doveo je u ove krajeve nemačkog cara Fridriha I
Barbarosu, koga je 1189. godine u Nišu, u porti današnje
Pantelejske crkve, primio Stefan Nemanja. Pored bogatih
poklona i hrane za vojsku, Nemanja je Barbarosi ponudio
vojnu pomoć i vazalski odnos za sve osvojene i
neosvojene vizantijske oblasti.
Osamsto godina kasnije, stanovnici Niša podigli su
spomenik, ispred Tvrđave, u čast postignutog dogovora
između Stefana Nemanje i nemačkog cara.
17.
Turci 1386.godine osvajaju Niš i drže
grad sa kraćim prekidima (austrijska
osvajanja u 17. veku) sve do 1878.
godine. Tokom petovekovne Turske
vladavine Niš postaje središte vojne i
upravne vlasti. Niška Tvrđava građena je
u periodu od 1719 do 1723. godine i
spada u najlepša i najočuvanija turska
zdanja na Balkanu.
19.
Stanovništvo Srbijeviše nije moglo da trpi turska
ugnjetavanja, tako da 1804. godine, na čelu sa
Karađorđem Petrovićem, podiže ustanak.
Jedna od čuvenih bitaka I srpskog ustanka dogodila se
na brdu pokraj Niša - Čegru, 31.maja 1809. godine. Tog
dana je vojvoda Stevan Sinđelić, koji nije mogao da se
izbori sa daleko brojnijom turskom vojskom, pucao u
skladište baruta i poginuo dostojanstvenom smrću
zajedno sa svojim saborcima. O tragičnoj pogibiji u ovoj
bitci govore spomenici Ćele kula i spomenik na Čegru.
22.
Posle oslobođenjaod Turaka, Niš konačno prestaje da bude
orijentalna «kasaba», izgrađuje se prema savremenim urbanističkim
planovima, doživljava kulturni procvat i politički se razvija u pravi
evropski grad. Narednih godina Niš dobija :
Prvu gimnaziju 1878. godine
Prvu bankarsku ustanovu 1881. godine
Železničku prugu Beograd - Niš 1884. godine
Pozorište Sinđelić1887. godine
Narodnu biblioteku 1889. godine
Pasterov zavod 1900. godine
Likovnu koloniju u Sićevu koju je osnovala slikarka Nadežda
Petrović 1905. godine
Hidrocentralu na Nišavi u Sićevu 1908. godine
25.
I svetski rat
Nakon ubistva austrougarskog prestolonaslednika Franca
Ferdinanda u Sarajevu, 28. juna 1914. godine, Austrougarska
optužuje srpsku državu kao odgovornu za ubistvo i priprema vojni
pohod na nju. Želeći da odbrani svoju državu srpska vlada 25. jula
1914. naređuje evakuaciju Beograda i premešta vladu u Niš, koji
postaje tzv. «ratna prestonica Srbije». Samo par dana kasnije u Niš
stiže i telegram kojim je Austrougarska objavila rat Srbiji.
7. decembra 1914. godine Narodna skupština zaseda u zgradi
oficirskog doma u Nišu i donosi tzv. «Nišku deklaraciju» u kojoj su
obrazloženi ciljevi oslobodilačkog rata i najavljeno ujedinjenje južnih
Slovena - Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu, tako da Niš
nazivaju i «rodnim gradom Jugoslavije».
Od oktobra 1915. godine do oktobra 1918. godine. Niš je pod
okupacijom nemačkih, austrijskih i bugarskih trupa. Oslobađa ga
srpsko-francuska vojska pod komandom vojvode Petra Bojovića.
28.
Iz ovogperioda u Nišu nalazimo staro vojno
groblje, koje se nalazi u današnjem naselju
Delijski vis, gde su sahranjivani srpski vojnici iz
Balkanskih ratova, iz I Svetskog rata, a
delimično i nemački vojnici iz I Svetskog rata.
Jedan deo ovog groblja je izdvojen i čini vojno
groblje Britanskog Komonvelta, gde su
sahranjeni britanski vojnici poginuli u I Svetskom
ratu. Interesantna je činjenica da groblje i danas
predstavlja deo teritorije Britanskog komonvelta
u području Niša.
U periodu između dva svetska rata Niš je
središte Moravske banovine i tada je imao
25.096 stanovnika.
30.
U periodunakon II svetskog rata, grad se intenzivno
izgrađuje i postaje središte jugoistočnog regiona.
1966. godine - Osnovani Filmski susreti - festival
jugoslovenskog glumačkog ostvarenja
1969. godine - Osnovane Jugoslovenske horske
svečenosti
1971. godine - «Narodne novine» postaju prvi niški
dnevni list
1975. godine - Niš postaje centar Niškog regiona
1975. godine - Niš postaje centar Niškog okruga
17.novembar 1996 - 27. januar 1997. godine
32.
Posle drugogizbornog kruga i velike krađe glasova na
lokalnim izborima, u Nišu počinju masovni građanski
protesti. Potaknuti buntom nezadovoljnih radnika,
protestima se pridružuju studenti i ostali građani Niša.
Protesti su trajali 96 dana na centralnom trgu u Nišu,
koliko je bilo potrebno da se prizna izborna volja naroda.
Inicirani primerom Nišlija, u Beogradu i ostalim gradovi
Srbije počinju protesti protiv Miloševićevog režima. Na
Savin dan 27 januara 1997. godine konstituisana je
demokratska Skupština grada Niša.
33.
24. mart– 12.jun 1999. godine - Za vreme NATO
bombardovanja, u Nišu je poginulo 25 osoba, od čega
22 civila, 2 vojnika i 1 policajac. Tokom 78 dana
neprekidnog bombardovanja, NATO vojska je
bombardovala Niš 40 puta, od čega 28 puta noću i 12
puta po danu. Na grad je bačena 161 avionska bomba,
71 krstareća raketa "tomahavk", 36 kontejnerskih
kasetnih bombi i osam paketa grafitnih bombi za
onesposobljavanje elektroenergetske mreže. Srušeno je
120, a oštećeno više od 3.400 stambenih, poslovnih,
infrastrukturnih i vojnih objekata.
34.
Niš senalazi u niškoj kotlini uz ušće Nišave u
Južnu Moravu na 43°19' Severne geografske
širine i 21°54' Istočne geografske dužine. Uži
centar grada je na 194m nadmorske visine (kod
spomenika u centru). Najviša tačka na teritoriji
grada je Sokolov kamen, vrh na Suvoj planini
(1.523m nadmorske visine), a najniža nizvodno
od ušća Nišave u Moravu kod mesta Trupale
(173m nadmorske visine). Područije grada
zahvata površinu od 596,71km, na kome se
nalazi Niš, Niška Banja i 68 prigradskih i seoskih
naselja.
35.
Geografski, Nišse nalazi na raskrsnici
najvažnijih balkanskih i evropskih saobraćajnih
pravaca. U Nišu se magistralni pravac, koji vodi
sa severa, dolinom Morave iz pravca Beograda,
račva na pravac ka jugu, dolinom Vardara
prema Solunu i Atini, i pravac ka istoku, dolinom
Nišave i Marice prema Sofiji, Istanbulu i dalje ka
Bliskom Istoku.
36.
U Nišuse odvajaju i putevi ka severozapadu (prema
Zaječaru, Kladovu i Temišvaru) i ka jugozapadu (prema
Jadranskom moru).
Svi ovi putni pravci bili su poznati još od najstarijih
vremena kao pravci kretanja naroda, robe i vojski. "Via
Militaris" u periodu Rima i Vizantije, "Carigradski drum" u
srednjevekovnom periodu u doba Turaka. Danas, to su
glavni magistralni evropski pravci na Balkanu, koji Niš
čine raskrsnicom Evrope sa Malom Azijom i
Crnomorskog područija sa Mediteranom.
37.
Legenda o Vilinomgradu
Legenda o Vilinom gradu počinje pre više od
2300 godina, kada keltska plemena sa severa
Evrope naseljavaju područje Balkana. Početkom
III veka p.n.e, jedno od plemena stiže na jug, do
reke Nišave. Očarani lepotom reke, zelenom
kotlinom i planinama, odlučili su da na njenoj
obali sagrade grad.
39.
Legenda kažeda je grad bio toliko lep i značajan
da je bio stalna meta napada plemena iz
okoline, koja su ga razarala, palila i često rušila
gotovo do temelja. Kada su Kelti shvatili da neće
moći dugo da izdrže, molili su svoje bogove i
tražili zaštitu. Bogovi im poslaše vile i rekoše im:
“Ne možemo zaustaviti ljudski bes i rušenje, ali
ćemo nebeskom silom vaš grad iznova graditi i
on će svakog jutra ponovo zablistati u svom
sjaju.“
41.
Od togdana, božanske vile nastaniše reku
i grad dobi svoje zaštitnice. Kad god bi ga
neprijatelj porušio, vile su pod okriljem
noći izlazile iz reke i božanskom magijom
do jutra obnavljale njegove snažne zidine,
visoke kule, ulice i trgove. U znak
zahvalnosti, Kelti su reku nazvali „Vilina
reka“ (Naisa), a svoj grad „Vilin grad“
(Navissos).
43.
Grad ireka od tog vremena nisu menjali
svoje ime – Rimljani su ga zvali Naissus,
za Vizantince je bio Nusos, a Sloveni ga
nazvaše Niš, tako da legenda o vilama i
danas živi u njegovom imenu.
312. jegodina bitke na Milvijskom mostu u Rimu
(Ponte Milvio..) kada se Konstantinu ukazao
'hristogram' na nebu sa uz poruku "In hoc signo
vinces". U ovom znaku ces pobediti!
Spomen - obeležje je uz sam most, kao simbol
Konstantinovog prelaska preko spomenutog
mosta. Lik je uperen ka nebu. Stubovi obeležja
prorezani u obliku Hristovog monograma.
Posmatrač dobija utisak hristograma na nebu...
47.
Hrišćanska tradicijaNiša, koja je počela još u IV
veku i nastavila se Konstantinovim priznanjem
hrišćanstva, ostavila je u Nišu brojne tragove,
tako da iz perioda od IV-VI veka nalazimo
ostatke:
Ranohrišćanske bazilike sa martirijumom u
Jagodin mali (martirijum i ostaci crkve
predstavljaju posebnu kultnu građevinu u kojoj
su se čuvale mošti i relikvije hrišćanskih
mučenika)
49.
Ranohrišćanske grobnicesa freskama u ulici Kosovke
devojke (jedna od retkih oslikanih grobnica iz ovog
perioda; na zidu grobnice je naslikan hristov monogram
u vencu od palminog lišća, koji je tako postao jedan od
zvaničnih obeležja grada Niša)
Ranohrišćanske grobnice sa Hristovim monogramom na
svodu koja je pronađena u Jagodin-mali. Hristov
monogram naslikan na svodu grobnice iznenađuje i
posle toliko vekova svojom živošću, svežinom i
kvalitetom izrade.
51.
Spomenik naČegru Na brdu Čegar, nadomak Niša, na mestu gde se
odvijala čuvena bitka iz I srpskog ustanka nalazi se spomenik podignut
u znak sećanja na hrabre vojnike i njihovog komandanta Stevana
Sinđelića, koji su poginuli na ovom mestu. Prema planovima za
oslobođenje Niša i južnog dela Srbije, srpska vojska sa 16000 boraca
pristigla je 27. aprila 1809. godine u okolinu Niša. Tokom više od mesec
dana priprema za oslobođenje Niša, ustanici su izgradili 6 rovova u
navedenim selima. Najistureniji položaj Srba nalazio se na brdu Čegar i
njime je komandovao resavski vojvoda Stevan Sinđelić. Istovremeno je
ovo bio i rov najvećih dimenzija (samo utvrđenje bilo je 140x30 m, u
jednom delu bio je smešten Sinđelićev šator, u drugom barutana).
52.
Front jebio okrenut prema brdu Vinik, odakle se očekivao napad.
Bitka Dan velike bitke – 31. maja 1809. godine počinje napad na
najistureniju tačku srpskih položaja – Čegar. Boj se vodio čitavog
dana. Turci su napadali u talasima. Pet puta su hrabro odbijeni,
mada sa velikim gubicima. Idući preko leševa svojih saboraca, iz
šestog pokušaja Turci uspevaju da uđu u šančeve na brdu, gde su
tukli Srbe puškama, noževima i golim rukama. Niko iz ostalih
šančeva nije pritekao u pomoć Sinđeliću i njegovim vojnicima. Pred
sam zalazak sunca, kada je video da su Turci gotovo zauzeli njegov
položaj i da više nije u mogućosti da odbija napade, pojurio je ka
magacinu u kom je stajala municija.
53.
Namamivši štoviše turskih vojnika povikao je: «Braćo, spasavaj se
ko hoće i ko može», izvadio kuburu i pucao u barutanu. Vojvoda
Sinđelić, preostali srpski vojnici i veliki broj Turaka odleteli su u
vazduh. Spomenik Prvo obeležje mesta na kome se nalazio šanac
Stevana Sinđelića i gde se odigrala Čegarska bitka, podignuto je u
obliku manje piramide od granita. Spomenik je otkriven 21. juna
1878. godine u prisustvu kneza Milana Obrenovića. Otkriven je 6
meseci posle oslobođenja Niša od Turaka i predstavlja prvi
spomenik izgrađen u oslobođenom Nišu. Današnji spomenik u
obliku kule – koja simbolizuje vojno utvrđenje, podignut je povodom
50 godina oslobođenja Niša, a otkriven je 1. juna 1927. godine.
Projektant spomenika je arhitekta Đulijan Đupon iz Niša (ruski
emigrant). U polukružnoj niši spomenika 1938. godine postavljeno je
i bronzano poprsje Stevana Sinđelića, rad hrvatskog vajara Slavka
Miletića.
55.
Memorijalni parkBubanj nalazi se jugozapadno od centra grada na
pošumljenom uzvišenju zvanom Bubanj. Tokom II svetskog rata ovo
mesto je bilo jedno od najvećih stratišta na području Jugoslavije.
Prvo streljanje bilo je 1942. godine izvođenjem grupe od 24
logoraša iz logora na Crvenom krstu. Posle februarskog bekstva
1942. godine brojka streljanih na Bubnju dostiže i do 100 dnevno,
samo za dva dana, 16. i 17. februara 1942. godine streljano je preko
1400 logoraša. Broj streljanih se ne može tačno utvrditi, jer su tela
prvo zatrpavana buldožerima, a avgusta 1944. godine su, nastojeći
da pred kraj rata prikriju svoje zločine, Nemci su iskopavali i palili
kosti (spaljivanje je trajalo 20 dana).
57.
Procenjuje seda je ovde streljano između 10000 i 15000 ljudi. Memorijalni
park se sastoji iz više delova koji simbolično prikazuju strahote koje su se
događale na ovom mestu: • Šuma – pokazuje glavno mesto gde su se
odvijale borbe partizana za oslobođenje od fašista • Staza kojom se dolazi
do spomenika simbolizuje put kojim su partizani išli do slobode. • Spomenik
se sastoji od: - horizontalnog friza od belog mermera sa reljefnim scenama
koje prikazuju stradanja porobljenog naroda i konačnu pobedu slobode. Tu
su i stihovi Ivana Vučkovića iz Niša koji kažu: «Iz krvi komunista i rodoljuba
nicale su pesnice bunta i opomene, pesnice revolucije, pesnice slobode.
Streljali su nas, ali nas nikad nisu ubili, nikad pokorili. Mi smo zgazili mrak i
suncu oslobodili put». - spomenika u vidu 3 monumentalne pesnice različitih
visina, koje simbolizuju i dete i ženu i muškarca koji su streljani na ovom
mestu. Ovaj spomenik svečano je otkriven na dan oslobođenja Niša 14.
oktobra 1963. godine i rad je hrvatskog vajara Ivana Sabolića.
58.
Spomenik oslobodiocimasmešten je u samom centru
grada, na Trgu kralja Milana i obeležava razdoblje
oslobodilačkih ratova protiv Turaka, Bugara i Nemaca.
Četiri najznačajnije godine toga razdoblja ubeležene su
na spomeniku: 1874. i 1877. godina, period borbi za
oslobođenje od Turaka i 1915. i 1918. godina, početak
okupacije i oslobođenje grada u Prvom svetskom ratu.
Spomenik je izrađen od crnog mermera i sastoji se od
šireg postolja sa četiri reljefa, bronzane skulpture i
visokog postamenta u čijem je donjem delu postavljen
splet figuralnih kompozicija ratnika u borbi.
60.
Na vrhuspomenika je konjanik – Vesnik slobode
u prirodnoj veličini, sa zastavom slobode na
kojoj su «SSSS» (Samo sloga Srbina spasava).
Spomenik je otkriven 28. juna 1937. godine, na
dan proslave 60-godišnjice oslobođenja Niša od
Turaka. Ova monumentalna skulptura, kao jedno
od najznačajnijih ostvarenja novije
jugoslovenske skulpture, a čiji je autor Anton
Augustinčić, poznati zagrebački vajar, stavljena
je pod zaštitu države 1983. godine.
61.
Spomenik piscuStevanu Sremcu i junaku iz
njegove knjige «Ivkova slava» Kalči, nalazi se na
početku Kazandžijskog sokačeta, nekad čuvene
zanatlijske ulice grada Niša. Poznati srpski pisac
Stevan Sremac živeo je u ovom gradu od 1879.
godine do 1892. godine i ostavio značajan trag u
njegovoj kulturi. Bronzana skulptura koja
prikazuje niškog lovca Kalču sa svojim vernim
psom i pisca Stevana Sremca rad je
akademskog vajara Ivana Felkera.
63.
Prvobitni spomenikkralju Aleksandru, rad beogradskog
vajara Radeta Stankovića, postavljen je 1939. godine, ali
je već u prvim godinama dolaska komunističke vlasti,
1946. godine uklonjen i uništen. Kako bi ispravili
nepravdu prema ovoj znamenitoj istorijskoj ličnosti,
Nišlije 2004. godine postavljaju novi spomenik kralju
Aleksandru. Spomenik je delo beogradskog vajara
Zorana Ivanovića, visok je 11,5 m, a težak preko 3 tone.
Kralja Aleksandra I istorija pamti po tome što je 1918.
godine proklamovao ujedinjenje Srba, Hrvata i
Slovenaca u jedinstvenu državu. Ubijen je 1934. godine
u Marseju.
65.
Kosturnica jeobeležje žrtvama terora
Prvog svetskog rata, a posebno ubijenim
rodoljubima i učesnicima Topličkog
ustanka 1917. godine. Podignuta je 1927.
godine na autentičnom mestu streljanja,
obeležavajući dužinu zida kraj koga su
stajale žrtve. Na centralnom delu
spomenika, 1937. godine, postavljen je
reljef, rad vajara Slavka Miletića.
67.
Jedna odnajlepših i najočuvanijih niških česmi koja je
više puta menjala svoju lokaciju. Prenesena je prvi put
1935. godine sa današnjeg Trga Kralja Milana u park
„Čair“, kako bi se omogućilo postavljanje spomenka
oslobodiocima. U parku je provela 70 godina, sve do
2007. godine kada je ponovo vraćena na trg.
Česma je podignuta 1903 godine i predstavljala je jedini
arhitektonski spomenik u centralnom delu grada u
periodu do I svetskog rata. Građena je od granita sa
visokim kvadratnim postoljem, na čijim stranama iz lavljih
čeljusti izbija voda. Prema zapisu na česmi, projektant je
Josif Riner, a kamenorezac Vićenco Kaliterna.
70.
Sićevačka klisuraje impozantan deo kanjona reke Nišave, koji se nalazi na putu prema Sofiji, na
završetku poslednjih obronaka Svrljiških planina i Suve planine. Od Niša je udaljena 14 km, duga
je 17 km i podeljena je na dva dela, gornju i donju klisuru.
U klisuri se nalaze dve hidrocentrale podignute početkom XX veka, od kojih jedna i danas
snabdeva Niš strujom. Od ostalih objekata u klisuri, značajni su crkva Sv. Petke u obližnjem selu
Ostrovica i Sićevački manastir Sv. Bogorodice (sagrađen 1644. godine, a obnovljen 1875.
godine, nakon rušenja od strane Turaka) na glavnom putu prema Sofiji.
Ukoliko vas put nanese do sela Sićevo, možete, uživati nesvakidašnjem pogledu na klisuru koji
oduzima dah. Ovo selo je takođe poznato po vinogorju i dobrom vinu, a svakog leta ovde se
održava najstarija likovna kolonija na Balkanu, čiji je osnivač slikarka Nadežda Petrović.
Zbog mnogih prirodnih vrednosti i retkih biljaka koje rastu ovde, Sićevačka klisura je 2000. godine
proglašena specijalnim rezervatom prirode. Žalfija, izuzetno dragocena i lekovita biljka, koja inače
raste samo u mediteranskim uslovima, našla je u Sićevačkoj klisuri svoje jedino prirodno stanište
na području Srbije.
Ljubitelji sporta mogu uživati u planinarenju, šetnjama prirodom, ribolovu, raftingu (2009. godine
je na ovom delu Nišave održan je Svetski kup u raftingu) kao i paraglajding letovima.
74.
Jelašnička klisuraje pravi raritet prirode koja se nalazi na
15 km od grada i 3 km od Niške Banje. Iako po veličini
mala, dužine 2 km, proglašena je specijalnim rezervatom
prirode zbog neobičnih biljnih vrsta i prirodnih lepota.
Ovde možete videti kamene kreacije prirode: dolomitske
stubove, zubce, čučavce i prozorce, a u klisuri živi i
preko 65 endemskih i subendemskih biljaka među
kojima i veoma retke kao što su Ramonda Serbica i
Ramonda Nathaliae. Pored lepih stena i bogate flore,
interesantan je i vodopad Ripaljka, kao i ostaci rimskih
utvrđenja.
76.
Klisura senalazi između sela Jelašnica i Čukljenik
poseduje nekoliko lepih mesta za kampovanje i piknik.
Jedno od njih nalazi se na izlasku iz klisure i opremljeno
je klupama za izletnike. Preko puta ovog mesta, nalazi
se obeležena staza za penjanje, a za ljubitelje
ekstremnog penjanja planinarsko-alpinistički klub iz Niša
nudi izuzetno iskustvo penjanja na prirodnoj steni.
Uzanom stazom koja vodi kroz Jelašničku klisuru
možete stići do obližnjeg izletišta Bojanine Vode.
78.
Niška banja
Premaispitivanjima naslaga od kojeg su stvorene banjske terase i
debljini bigra, nauka kaže da vrelo Banje postoji 26000 godina.
Tokom izvođenja radova i izgradnje novog kupatila, pronađen je
metalni novac iz doba Hadrijana, koji je vladao od 117. do 138.
godine, što govori da je prvo kupatilo u Banji, izgrađeno još u
drugom veku. Nakon dužeg perioda stagnacije Banja se ponovo
spominje u doba vladavine Turaka. Legenda kaže sledeće: «Niškom
paši se razboleo konj, pa ga je dao Tatarinu iz okoline Banje da ga
čuva. Konj je pio vodu sa izvora banjskog i ležao u njenom blatu i
ubrzo ozdravi». I tako su Turci shvatili blagodeti Niške Banje i njene
vode. Ovde je i kralj Aleksandar I Karađorđević imao svoju vilu.
Oduševljen vodom iz Niške Banje kralj je izdao specijalnu naredbu:
Svakog drugog dana njegovipodanici punili su balone vodom sa
izvora i nosili ih njemu u Beograd.