Dokument analizira izazove spolne ravnopravnosti, ističući kako su žene u EU suočene s lošijom tržišnom pozicijom i manjim plaćama u odnosu na muškarce, unatoč većem obrazovanju. Podaci također pokazuju povezanost između stope zaposlenosti žena i fertiliteta, dok su razlike u zapošljavanju i obrazovanju između spolova prisutne u svim državama članicama. Liberalni kapitalizam, bez pravnih okvira, dodatno je osnažio ove nejednakosti, ostavljajući žene u nepovoljnom položaju.

1. Spolni paradoks i pljačka
By Jagoda Radojcic
Bitka za spolnu ravnopravnost koju ţene vode dulje od 1,5 stoljeća uklizila je prije 20-ak godine
polako ali sigurno u novu, defanzivnu etapu. Liberalni kapitalizam bez dotadašnjih pravnih i
političkih okvira obrušio se u prvom redu na najslabije, sustavno reducirajući prava onih čija su
prava već ranije bila reducirana. U konkretnom slučaju – ţena. Nakon istraţivanja posljednjih
godina koja su potvrdila da prosječna Amerikanka danas ima znatno lošiju trţišnu poziciju od
one koju je imala prije 15, 20 godina, do sličnih podataka su došli i drugi. Prema nedavno
objavljenim podacima europske statističke sluţbe Eurost, iako u prosjeku znatno obrazovanije od
muškaraca, stanovnice EU u prosjeku teţe dolaze do posla, a kad ga dobiju zaraĎuju oko 16
posto manje od muškaraca. Uz to one su puno češće prisiljene prihvatiti polovična rješenja
(parcijalan rad, rad na pola radnog vremena i sl.).
Paţnju analitičara je privukla korelacija izmeĎu stope zaposlenosti i stope fertiliteta (godišnji
broj ţivoroĎenih na 1.000 ţena u dobnoj skupini od 15 do 45 godina). Naime, u EU je zabiljeţen
rast stope fertiliteta s 1,46 u 2001. na 1,61 u 2010. a potom blagi pad na 1,58 u 2012. godini. U
periodu od 2001. do 2010. zabiljeţen je rast u 22 članice, a najveći u Sloveniji s 1,21 u 2001. na
1,58 u 2012. godini, potom u Švedskoj s 1,57 na 1,91 i Letoniji s 1,29 na 1,60. Najviša stopa
fertiliteta u 2012. je bila u Irskoj i Francuskoj po 2,01, Velikoj Britaniji (1,92) i Švedskoj (1,91),
a najniţa u Portugalu (1,28), Poljskoj (1,30) i Španjolskoj (1,32) itd. Uglavnom, nije teško uočiti
kako je u zemljama u kojima je stopa zaposlenosti ţena veća, a poloţaj na trţištu povoljniji,
stopa fertiliteta veća. I obrnuto.
Prosječna stopa zaposlenosti ţena je iznosila 58,5 posto, a zaposlenosti muškaraca 69,6 posto.
Razlika u zaposlenosti izmeĎu muškaraca i ţena je vidljiva u svim drţavama članicama. Najveće
su razlike zabiljeţene na Malti, Italiji, Grčkoj i Češkoj, a najmanje u Litvi, Finskoj, Letoniji i
Švedskoj. Na Malti je stopa zaposlenosti za ţene iznosila 44,2 posto, a za muškarce 73,3 posto,
dok je u Litvi bila 61,8 posto za ţene i 62,2 posto za muškarce. Ţene češće rade sa skraćenim
radnim vremenom od muškaraca – njihov udio je iznosio 31,9 posto, a kod muškaraca 8,4 posto.
U Nizozemskoj ta razlika osobito izraţena budući da 76,9 posto ţena radi sa skraćenim radnim
vremenom a muškaraca 24,9 posto, dok je najmanja razlika u Bugarskoj (2,5 posto i 2 posto).
Ţene u EU u prosjeku zaraĎuju 16,4 posto manje od muškaraca. Najveće razlike u plaćama
muškaraca i ţena zabiljeţene su u Estoniji, gdje ţene zaraĎuju 30 posto manje od muškaraca,
potom u Austriji gdje ta razlika iznosi 23,4 posto, Njemačkoj (22,4 posto) i Češkoj (22 posto), a
najmanje razlike su u Sloveniji (2,5 posto) i na Malti (6,1 posto). Udio ţena koje su rano
prekinule obrazovanje, prosječno je manji od udjela muškaraca, 10,9 posto prema 14,4 posto.
Iako se prilike u članice bitno razlikuju kada je riječ o ranom napuštanju školovanja po spolu,
ovaj model je isti u svim zemljama članicama osim u Bugarskoj gdje 13 posto ţena napušta
školovanje, a muškaraca 12,1 posto. Najveće razlike u prosječnoj stopi ţena i muškaraca koji
rano napuštaju školovanje zabiljeţene su u Portugalu (14,3 posto ţena i 27,1 posto muškaraca) i
Malti (17,6 posto ţene i 27,5 posto muškaraca), a najmanje razlike u Austriji (7,3 i 7,9 posto),
Bugarskoj i Hrvatskoj (3,6 i 4,6 posto) te Češkoj (4,9 posto ţena i 6,1 posto muškaraca).

2. U EU je više mladih ţena meĎu diplomiranim studentima nego muškaraca. U Uniji je 39,9 posto
ţena u dobi od 30 do 34 godina imalo završeno visoko obrazovanje, u usporedbi s 31,5 posto
muškaraca. Najveće razlike postoje u Estoniji gdje je 50,4 posto ţena i 28,1 posto muškaraca
meĎu diplomiranim studentima, potom Letoniji (48,1 posto ţena i 26,2 posto muškaraca),
Sloveniji (49,6 posto i 29,5 posto) i Danskoj (52,6 posto i 33,7 posto). Najmanje razlike su
zabiljeţene u Austriji (26,6 posto ţena i 26 posto muškaraca), Luksemburgu (48,9 posto i 50,4
posto), Njemačkoj (32,9 posto i 31 posto) i Rumunjskoj (23,2 posto i 20,5 posto). Podaci ukazuju
kako postoje značajne razlike pri izboru studija kada je riječ o spolu. Skoro 80 posto osoba koje
su diplomirale na fakultetima u vezi s obrazovanjem u EU su bile ţene, dok ih je u djelatnostima
inţenjerstva 27 posto. U zemljama EU ţene su činile 79,1 posto osoba s VSS u djelatnostima
obrazovanja i nastave te 76 posto u djelatnostima zdravstva i socijalnih usluga. S druge strane,
samo 26,6 posto diplomiranih inţenjera su ţena, a u djelatnostima znanosti i matematike njihov
udio je nešto veći, 40,8 posto.
U svakom slučaju, riječ je o trţišnom paradoksu bez presedana – obrazovaniji i fleksibilniji dio
trţišta, spreman na veći broj različitih kompromisa, prolazi u prosjeku lošije. Iako su i same ţene
vjerojatno u značajnoj mjeri pridonijele vlastitoj poziciji (da bi te izmuzli i oštrigali trebaš
prethodno dobrovoljno prihvatiti status ovce), velik dio toga je naplavio liberalni kapitalizam
koji već četvrt stoljeća djeluje bez ikakvih pravnih i političkih ograničenja. Ako bismo slobodno
parafrazirali poznatu misao njemačkog teologa Martina Niemöllera, moglo bi se konstatirati –
Kad su pljačkali tvornice, šutjeli smo jer mi nismo tvorničari. Kad su pljačkali zemlje Trećeg
svijeta, šutjeli smo jer mi nismo Treći svijet. Kad su pljačkali radnike, šutjeli smo jer mi nismo
radnici. A sada pljačkaju nas. I svi šute.