Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdfzoran radovic
This document appears to be a chapter or section from a comic book or graphic novel. It discusses the adventures of Tex Willer, his son Kit, and Carson as they encounter a herd of cattle being chased by mounted Native American warriors firing guns. They work to turn the herd away from the river and across to safety. They later meet the Native American chief Walking Bear who explains the warriors were trying to drive off the cattle due to ongoing conflicts over land and resources.
4. EDICIJA VESTERN ROMANA
SEJN
Broj 128
Glavni i odgovorni urednik
Slavko DRAGINCIC
Urednik
Zorka CIRIC
liiislov originala
Jack Slade
LOST IN IWEXICO
Recenzija
Miloš s m i c
Prevod i adaptacija
Miloš SIMIĆ
Lektor
Svetlana SIMUNOVIC
Tehnički urednik
Đorđe JOVANOVIC
Naslovna strana
Ferenc BARAT
Korektori
M agdolna KOI.ARS
Mariju BURANJ
Štam pa 3. I 1990.
Tržište 16. I 1990
lid a je 1 štampa NIÊRO „FORUM” — OOUR „M ARKETPRINT”,
Novi Sad, Vojvode Mišića br. 1. Glavni i odgovorni un'tliiik;
Slavko DRAGINCIC. Urednik: Zorka CiRiC. Naslov originala;
Jack Slade — LOST IN MEXICO.
Copyright: 197ii. by Towe Publications INC, prema ugovoi'u s«
OPA IZ Miniiena.
Sva prava se zadržavaju, uključujući prava r « reprodukuvanj«
l^.ijige u celini, ili delim ično, ili na bilo koji drugi m rin.
Godišnja pretplato za inostranstvo u stranoj valuti: Au.sltiju 83
ATS; Austrija 9,5 AUD; Francuska 40 FRF; Švedsku 4- SišK;
SR Nemaćka 13 DEM; Svajcar.ska 9,5 CHF; SA D.,7 U.SD, U|>late
slati na d«vizni račun: Vojvođanska banka, Osnovn;i bank,i Novi
Sad Ü570Ü-62Ü-219-1089 „Forum” Novi Sad, uz obavo/.iui iia/.naku:
Pretplata za „Sejn”.
Oslobođeno osnovnog poreza na promet, m išljenj»m l’olu'iijiiwkog
sekretarijata za obrazovanje, nauku i kulturu SA P VojvoUlive, br.
413-12/79. od 28. III 1979. godine.
5. Z bog zavodničkog v a tre n o g pogleda plesačice S ejn je od-
l u č i < j u a ¿ l u t i ' u i/. i u i c V u U e
igiiicica -iiiu jo oaiiiaii p iw ia i «jsniwiauW m u i>e. On j€
poć<x> ua svu-a. Oiui je ig raiu x iijitia ia zaiio^no sv ojim cixvmna
ivUKovuîui;
(JbLvx> m u je g ita ra isp a la iz ru k u . O stala je d a visi n a
njegovoin vrauu.
isp re d nj-ega fau sta ja li četvorica M eksikanaca. V isoki s n a
žn i m om ci! jr'oKuâau je ua se se ti ko ga je u d a rio n ek im ivi’a u u
p rea m eio m po giavi.
Za trenuuiK je zav lad ala tiiin a , a li je zatim o d je k n u o gro*
h o ta ii sm en. l'^eki M ekbiHanci su cikaii Kao oa su izgubili i-a-
zum . Odu-sevije-nje u n v aiiio sve. L ju d i u k rčm i su se tane-
ja ii i uüai-aii n o g am a po podu. C ak im se i ta ra sn a žen a p ri-
aru žila. Č etv orica ispi-ed n je g a su ponosno gledali unaoko.io.
Sejin je pokuàao d a ak in e g ita ru s a v rata . ï o n ije išlo bas
ta k o luko. 2/ena v a tre n ih o čiju m u je prižla i pom ogla m u.
V itKih nogu n avijenih u koienu, istu re n e zadnjice, s ta ja la je
o n a pored n je g a i tre sla se od sm eha.
S ejn je pričekam.) d a se sm eh m alo stiža. A o n d a je za
v itlao gitai-u i bacio je jed n o m od četvoric'e u grudi.
Elo, kad mi ne d ate d a sv iram o nda sv iraj ti! — re
če on 1 o snicunu se.
N asiaki je v elika galam a, cika i p o d v iisk iv an je. N eki
M eksikanci su bacali sv u ja so m b rera u vazduh.
Covek sa g ita ro m je spustio p rste n a žice.
š e jn je podigao ruku.
— Je d n a tu ra pica za sve n a nioj raču n ! — v ik n u o je
on.
Ponovo je n a sta lo oduševljenje.
Č etvorica isp red n jeg a su se o k re n u li i kako izgleda im a
li su da zahvale b andi ovu tu ru pića.
M eđutim , S ejn je već odavno bio odlučio da ih jo5 v ü e
razveseli. Bacio se napi'ed n a pod isp red četvorice m om aka, a
zatim m u n je v ito ustao.
P rv o g a je u d a rio tako snažno da je m om ak pao n a pod
zajed n o sa zgnječenom g itaro m u i-ukam a. Dok su se d ru g a
dvojica sn a ili &ejn ih je već obc/rio n a pod sn ažn im a p e rk a ti-
m a.
Č e tv rti je izvadio nož. S ejn je pošao p w m a njem u. C o
vek je uzm icao nazad pri čem u je ru šio stolice i stolove i oisji»
rao gosle. S tigao je do zida.
D va m la d a M eksinkanca k o ji su uspeli d a o sta n u n a evo -
6. jim stolicam a sk očili su na S ejn a. N jeg o v e pesiiicc su m v -
iiUi-C i Oiii :sa puL*u-S.
ivleKsiKajici ¿LI p'L>jai'ix: prem^i pozornici.
I b ejn j-e u o p iio j gu zvi z g ia u io jeu n u klupu na kojoj .u
pre Loga c ta e ia p etorica i p o ct’o da u d a ia uj<,>ui
irTaskaiiju i lom ljavi Kao da n ije bilo Kraja.
K .rem ar se uacio pieKO sanKa. tiie o je oLpozudi dii inl.ii'i
S ejn a u g ia v u punom oooom pica, iVieđuLun, S cjn jo k uijic-
Koni o k a to p rim etio. bag nuo se i m ah n u o kiupoin. 'liiiu- je
ociiiCio ceo saiiK od čač>a i Ooca. 1 k rčm a r j-e neblao.
M eksikanci su se daii u btksLvo, Vičući i cičući U’Cjilo .su
sen jo re i ¿enjoriLe p ie m a v ralu n a.
S ejn j3(’ p reteci m ahao klupom . P oslednjem ooveku bacKj
je k iupu u ieaa.
b e jn je bio o bliven znojem i teško je disao. Sarno iK'ko-
iiko g o stiju sedelo je za stolovim a. G ledali su u njegii kao u a
je neko čudovište.
M uzičari su pobegli. Os'tali su sam o in stru m en ti.
Ž ena sa tam n m i kovrd žam a sta ja la je na sredina pro.s-
to ra za ig ranje. O bavila je svoju d u g ačk u su k n ju o k o seoe i
bojažljivo gledala u S ejna. On je pridao p u ltu i uzeo tru b u .
— P a šta je sad a? — u p itao je on. — H ajd e n ajzad ne
k a Se digne zavcsa. K ren u lo je.
O dsvirao je je d n u veselu m ek sikansku pesm u.
O na je stav ila p rste n a u sta i o sm eh n u la se.
S ejn je sv irao i m a h ao trubom .
l'am n o k o sa lepotica je p u stila da n je n a su k n ja padne,
p odigla ru k e iznad glave, zan jih ala k u k o v im a i počela da igra.
G osti koji su se već bili u p u tili p rem a v i'atim a su zasta
li i v ratili se n a sv o ja m esta. O stali su se o k u p ili n a vratim a.
S ejn je sv ira o dalje. G raciozna zena je ig ra la sve brže i
brže. K akav raj za oko!
U krčm i je bilo sve viš.e ljudi. V ra tili su se i m uzikanti.
Sam o ona četvorica se n isu v ratili. N jih je S ejn brzo zabora
vio.
V atren a žena je ig rala ta k o lepo da je lju d im a zastajao
dah. S taln o je g ledala u S ejn a požudnim pogledim a. Do ko-
le n a se sag in jala ispred n je g a ta k o da je on kroz razrez na
h aljin i m ogao da vidi i d iv i se n je n im g ru d im a koje su p o d rh
ta v a le prilikom ig ran ja.
L judi u krčm i su ap lau d irali. P onekad Š ejnu, ponekad
lepoj ženi.
K rčm ar je boiažljivo doneo S ejn u veliku čašu v in a i is
cerio se.
G osti su o d u šev ljen o uzvikivali kada je on prihv<'itio ča
šu. M uzikanti su p restali da sv iraju a i cm o k o sa devojka v at
re n ih o čiju je p restala d a igra.
K ad a su se n a prostoi-u za ig ru pojavili parovi Sojn je
v ra tio tru b u n jen o m v lasnik u i prišiio šanku.
— Vi ste m oj gost, sen jo re! — rekao je krčm ar. S ipao
m u je piće.
C rnokosa devojk a se u p u tila sa p ro sto ra za igru i ulva-
tUa Seyna za ruku.
7. — T i si je d a n div an m om ak! — rek la je o n a odu šev lje
no. —.bi uriiuar i Uii;^y »e n e bojia.
b e jn je ^ucivio ruivu n a n ju i p riv u i^ o je sebi. — To sam
ui'aai<j t'fcoe.
b u a ia j.e O'U areoe! N jen d isiiretan m iris je dospeo do n je -
govv^y ii-osa i odia je uzuaiuiuo.
— ii, Pago! — uoviK iiuia je o n a prek o šanlta. — J a ću
izaći aa se niu-o osvežuu.
¿iu ik ista je kiu iin u o gLavom. irnao je p u n e ru k e posla.
PoinixOVaut je nezn.^ S cju a po lica.
— 'ire ć a v ta ia Icvo — ¿«j-pnuia. je. — N em oj d a te če
kam .
i'a v ra tim a je pogledala S ejn a zaljubljeno.
S tjn je bi'zo pocii'e voga krenuo za lijuiui.
'l'rcca v ra ta !
S im patičn a aev o jk a je u p rav o sk id ala bluzu.
Sejn ju je zagrlio.
S vuiiia je bluzu, bacila je u stra n u i o b av ila svoje ru k e
oko njegovog v rata.
N jeno oelo ttio bilo je o ro ie n o zncjem . G latk a koža i
b u jn e g m d i toliko su ga uzbudili d a n ije znao gde se nalazi.
D oveo JU je do K reveta i legao zajedno s njom .
S m ejaia se i gledala m u u oci. K ao a a je h te la da ga o p o
m ene da m u p re li n ek a opasnost. Ipak, bilo je već kasno.
iza njeg a se s tresk o m <j'iv.Qirlše vi'ata.
S ejn je m ogao jos sam o cia o k re n e glavu. P ri oskudnoj
svetiosci m ag ao je da raspozna saiiio likove.
To su bila o n a četvorica visokih m om aka. M eđutim , oni
n isu bili sam i. N ije m ogao da u tv rd i koliko ih im a. U svakom
slu čaju je d n o je bilo sigurno. Oni su se g u rali d a u đ u u m alu
p ro sto riju i p ii tom sm<.Laii je d a n drugoim.
N ije dugo čekao. D obio je u d a ra c u glavu i to je bio k ra j.
P odigli su ga i on se n ašao n a sre a ln i izm eđ u ,n jih .
U d arali su ga čim e god su stigli. P esnicam a, čizpiam a a
i n ek im p red m etim a iz p rostorije.
Ta prokleta žena!
— U zela m i je novac i n estala!
T o su bile poslednje reči k o je je izgovorio i o n d a m u se
zam utilo u glavi.
II
K ad a se osvestio iznad njeg a s.9 nalazilo lioe crno k.r;o
gar. T aj n itk o v se oerio kao sam i đavo. D akle, ip ak sam m o
rao dosp'eti u sam pekao!
Ti p ro k leta k u rv in sine! — ciknuo je nitkov. — Jesi li
se izduvao?
Bio je to nek i polica iac. O čito je bio mješanac. S ig u rn o je
im ao u sv o jim žilam a i b e’.e k rv i i to se m oglo p rim e titi sa
m o po n ek im crta m a n je ro v o g lica. Eio je n eo b rijan , a n a
njegovoj glavi nalazila fe služb;;na kapa.
S ejn je ponovo zatvorio oči.
8. N alazio se u je d n o j ćeliji n a d rvenom Ipžiiju. Onn /'d vo
lić a m om aka ¿u se oavetih a u u>me i.m j<? t>i>ju»»nLi i.i /« na.
— Još uveii je gUhU>? — u pitao je policiijac (x>ilni,L!i,iivo.
— O nda spavaj daije kak o bi ivoja ćula prniovo pr«>i,nllia.
T ebi će ta biti potrebno, hom bre. P opiti cty> .šank i
celu krčm u! A uz to nem aš n i p reb ijen e p are u il/.i'pul .Sv>' to
ée¿ m o rati da o d rad iš u i-udm ku olova Nem oj tla uobr.i/.a-
vaš da cemo te p re toga p u stili da um akneá p rtk o Hiajinx*.
V ra ta sa rešetkaana su se zaitvoriia. K ijuć okujiujo u
bravi.
Š ejn je o tv o rio oči.
U k ak v o j se to sm rd ljiv o j p ro sto riji našao? Sw> ji-. N ešto
k a o da ga je golicalo. A ub rzo m u je bilo josürw). T o .su biie
stenice. iVIilele su n a sve stran e.
P ro trlja o je svoj vrat.
N a n jem u se n alazila čvoruga veličine kok<xšijoR jjijeta.
N eko od tih k u čk in ih sinova ga je u d a rio tv rd im prcdint-Unii.
Sve zbog te p ro k lete žene! Z ašto ga je ta d ro lja tako gad
n o n asam arila? M orala je sigurno znati da njeni udvćuaći ni
su podnosili to d a ona im a veze sa nekim A m erik an ctm .
Š ejn je prešao p rek o g ran ice A rizone sa jednim tra n s
portom o ru ž ja za p ristalice d em o k ratsk o g M eksika koji su
se po bunile p ro tiv d ik ta to ra D ijaza. Od H erm osilja su ih pr;i-
tiii d em o k rati i o ni su preuzeli tran.sport. Ceo p o d u h v at je
bio dobro isp lan iran i n ije bilo n ikakvih teškoća. To je xa
n je g a bilo veliko o lakšanje. Izvišio je ziid;ilak nekoliko nede-
Ija p re nego što je p lan iran o , S<‘jn K<ini Jahao kroz severni
M eksiko i u S iudad M eksiku p-osU-dnji p u t pr< kinuo p u to v a
n je na m eksikanskoj te rito riji. Idućeg dana p rešao Je preko
tala.sa Rio G ran d e i n ašao se u Kl Pazu gde je želeo da se ja
vi Sedm oj brigadi.
Suinoe je već bacalo svoje zrak e kroz p ro 2x>re ispod k ro
vova. D akle, bio je to već idući dan.
K ao ag e n t S edm e b rig ad e n.še n ije im ao posla. P rem a
njegovom m išljenju nekolik'o M eksikanaca je uz pom oć te že
n e uspelo da ga na.sam ari. Jer. u ovom delu M eksika A m eri
kanci nisu viđeni baš k ao dragi gosti.
Začuli su se koraci.
Š ejn Je pogledao u v rata . P olicajac je ponovo ušao. U
ruci je držao činiju sa jelom . S lav io ju Je na drveni l<‘/a j po
red Sejna.
— Tu im aš n ešto da jedeš — rek a o je on i i,sc(‘rio se. —
K ak o ti je sada? Da li je glava ponovo b istra?
MofTAak je n c?’o jed an teški rev o lv er za pojasom . V ra ta
su bila otv o ren a. Za S ejn a je to bilo jedno veliko i.skušenje.
Ipak. njepovo osećanje opasn o sti ga je o|xnni<"nulo da n išta
n e preduzim a.
Uzeo Je kašik u i počeo da kusa. K aša sa pilećim ' m esom .
— D obro sam — rekao je on. — A ko m e je optužio, krč-
m,ar?
— Da, i on!
S ejn je ray.v ukao lice.
— Z ar, i o n?
8
10. — K akav je to posao? — u p ita on.
— To je iK akijiv posao.
— Fa n ara v n o — obni-ennuo se Šejn., — N tsain ni o6c.‘ki-
vao ua cu za tn tiu ja a e aa raa in i n ciio jeJn o siiiv n o
— Lukavi ste — im ejao se debeii ćovek,
— JViozda — odvrati Sejn.
— Da li traž ite neki posao? R adite U ne.ilo?
— Ne.
— O a čega o n d a živite?
— P ro o ijam se n ek ak o — o d v rati Sejn i osm eluui .-^o. —
Ig ra m poker, ponekad nađem neku ženu, a eto inui sUu:.ijt;va
oa sretn em nekog čoveka kao št-a ste vi.
M eksikanac se osm eim uo. Učiniio m u se da je sreo p ra
vog čov'eka. P o tap šao je S ejna rukom p-o ram enu.
— P a to je aivno, m ister S ejne! — rekao je on. - - a n l i
sm o se u p ravom tren u tk u . Jer, ako ne m ožete da pl;itili' tn
h iljad e otići ćete u kam enolom , S u d ija u tom siučuju ncni:!
m iiošti. A dok vi tim radom n a k u p ile t n hiljad e ciolarii vi
ste već starac.
— V erujem vam , senjore. Ali, p ređ ite već jednom na
stv ar.
S en jo r K an tero je bio sprem an za đavolski posao. Izva
dio je je d an p ap ir iz svoje tašne.
— M ene su u T eksasu p rev arili oko nasleoa. Zato hoću
da v ratim m ilo za drago. Ovo je ugovor, P laćaću vam h iljad u
d o lara m esečno. U govor vas obavezuje na šest meseci. Uz to
plaćam i prem ije. Od to g novca ćete moći lepo da živite.
S en jo r K ontero je u neo Š ejnovo im e u ugovor i pružao
m u p ap ir da potpiše.
— A šta ću ja da rad im ? — u p ita S ejn. — T re b a li da
u b ijem nekog koji je p rig ra b io nasledstvo?
D ebeljko se nasmeja^.>.
— Ne! — kazao je on. — K uda ste vi zabrazdili! U bist-
vo! M ist’er Sejne, želeo sam da vas zam olim za jed n u uslugu.
Vi ćete sada o d ja h a ti u T tk sa s i d o teraćete stoku. 2elim da
u p ro p astim tu bagru. To je sve. N aravno, s v am a će biti jos
m om aka.
Šej n ije želeo da p o stav lja n ep o tre b n a p itan ja. Jednos-
ta ’n o 6e uzeti novac ovom čoveku koji ga je u v u k ao u sve
to. A osim toga m ago bi i da m u v ra ti novac kad se nndo na
slobodi.
Z am islio se još m alo i potpisao.
— S vaka čast, m ister S ejne — o b rad o v ao so debeli M ek
sik a n ac nošto je S ein potpisao. — Ti ćeš postati bogat čovek
k ada izvršite ta] zadatak.
S am o da se dom ognem slobode, pom isli Sejn. O nda ćeš ti
diibeli n itk o v e da m e nađeš sam o na m esccu.
Š ejn je ' ustao i k ren u o za M eksikancem prom.a vratim a.
T am o je, naravno, sta ja o policajac sa revolverom u ruci.
— Ti još n e m ožeš n ap o lje — rek ao je on i p^otapšao
Š ejn a po ram enu. — S tv ar m ora n a jp re prc’d sudiju. Ali, n e
m oj se bojati. K roz dva sata ja ću lično doći po tebe.
On je ponovo izašao nap o lje i zaključao v rata.
10
11. D va sata ček an ja n e znače ništa. S ejn se v ratio ponovo
n a drveni k rev e t
Sam o da se dom ogne slobode! D ebelom M eksikancu će
leteti perje na sve stran e!
T ačno dva sata k asn ije policajac je o tv o rio v ra ta i ušao
u n u tra . M ahnuo je Š ejnu.
— Dođi. m učačo. Slobodan si. Im ao si sreće da naiđeš na
sen jo ra K antera.
S ejn je ustao, stavio je šešir n a glavu i u p u tio se p rem a
v ratim a.
— S en jo r K an te ro je, izgleda, vrlo u tic ajan čovek.
P rešao je preko p rag a i naježio se ilačunao je n a iz
nenađenje, ah ne na ovakvo.
Ispred sobe gde su policajci držali stražu ugledao je crno-
kosog i te m p eram en tn u ženu. T c sigurno nije bilo slučajno.
Oni su došli da ga pozdrave.
R azbio se m e h u r od sapunice.
Z ar n ije on sedeo u ćeliji zato što je nav o d n o hteo da
je silu je?
P olicajac ga je g u rn u o n ap red i oni su m u pohitali u
zag rljaj.
— Ti u žasn i nitk o v i — u zd ah n u la je ona. — R azdvojiše
nas. Dođi, nadokn-adićem o tc.
U h v atila je S ejn a pod ru k u i pogledala u policajca.
— J e li sve u red u ? — u p ita la ie u m iljato. — M ožem o li
da idem o? M ogu li da povedem i njega?
— P a n arav n o , se n jo n ta A gedin! — rek ao je i pozdravig.
2en.a je povukla S ejna n a ulicu.
Agedin!. S ada je najzad saznao k ak a se o na zove.
■— S en jo r K an tero te očekuje ■— rek ls je ona nežno. —
Ali n a jp re idem o kod m ene. Ne m ožeš đa zam isliš koliko
sam te željno čekala.
S ejn je bio odluč-ic da odm ah od^ u hotel, sp ak u ie stv a
ri i o.sedla ko n ja. Ipak.đavo m u n ije dao m ira On Jednostav
no n ije odoleo čarim a lepe A gedin V ideo ju je kak^ ;sra a
sad a je zam išljao kake će ss osećati kada u svom n aru č ju
bude drž-ao n jen o v itk o telo.
B odega se nalazila sam o tri ulicp dalje K oristili su zad
n ji ulaz i ubrao su se našli u n jen oj ;obi
Prozori su bili zatvoreni. Jed n a lam pa je širila crveno
svetio.
Bila je p ro sto lu da da se štc p re n ađ e na njetrovim širo
kim grudim a. N je n r lepo lice ic gorelc. S ten ja la ie od zado
v o ljstv a dok ju je nosio do kreveta.
T a žena je zaista bila živa v a tra . N ije s? o okajao sto 'e
k re n u o s njom M orao je da upotreb i svu svoju 'naffi.i đa
ugasi n jen u v atru .
S tra sn a i n eu m o rn a! K ada su ušli u sobu sunce je još
sijal'^ Sada je v^pć bila nroSl? nor^rvc
Tem n-^ram etna žena um orila i snavala i.o na ni'=‘'’'^v<T.m
krilu . I S ejna je bio u h v atio san.
11
12. K ada se p ro b u d io već je Isprpd n jeg a je Sučala
A ^edirt i gl'^dala ga svojim lepim očim a. P o lju b ila g« je.
— A se a jo r K antero? — upit-;ic je Š ejn veselo.
— Oh čeka — odgovorila je vragolasto.
N eko je lupao pe.snitx>m na vratim a.
— A gedin! — čuo se glas. — Z ar n e znate koliko je sa
ti?
— N eka te đavo nosi! — v ik n u la je onia ne prekidajući
V att^nu igru ni za sekund.
N jih ala se sve dotle dok nije u zdahnula i svojim osm e-
hom pokazala S ejn u da više n e može.
—■ S enjor K an tero hoće da te vidi! — reče ona.
S ejn ju je u h v atio za ru k u i povukao je ponovo n «trag
U kre'et.
— Ispričaj m i šta se ovde događa?
N aslonila je la k to v e na njegove grudi.
— Taj sm rd ljiv k o im a i m ene u svojoj ruci. A ko bih te
opom ehula đa ga sc čuvaš onda bih se provela kao bos po 1r-
n ju . M eni je žao, Šejne, S tv arn o mi je žao. Ti nisi prvi koga
■sam nam am ila za njega, ali si prvi u koga sam se zaljubila.
Iskren o, kažem ti. Meni je ja.sno da te izvesno v rcm e neću
videti. Ali, m olim te. obećaj m i da ćeš se op et v ra titi!
— S to se teb e tiče sve sam razum eo — rek ao je Š ejn i
po lju b io je' u oko. — Ali, šta on od men<' očekuje?
— On trg u je stokom . O vde u M i'ksiku i onam o prek o u
T eksasu. Sada si ti dopao u on<' koji mu Ti i ostali
k ra d e te stoku sa paš.njaka. P onekad u Tek.‘^<teu a ponekad u
M eksiku.
— Š ta kažeš?
— On .-je tebe k u p io — rek la je. — Ti ,=i m u dužan tri
h iljad e dolara. Sam o, nem oj uobražiivati da će se tvoji dugo
vi sm an jiv ati. Ti m om ci žive dobro, a on ih u p u ću je kak o se
to radi. Posle svake razbojničke ak cije ide u kockarnice i bor
dele i on vas ponovo kupuje. ,'ko želiš da m e poslušaš, nešto
ću te posavetovati. Beži odavde kud te noge no.se! Sam o. m o
raš biti brz, dragi. N jihova ru k a doseže daleko. A ak o me
n e poslušaS o n d a se nećem o videti n ik a d a više. O s im . . .
— Š ta?
“ O sim ako m ene povedeš sa sobom — reče ona.
— K ako uspeva da te zadrži ovde?
— M ene on ne drži — rekla je ofia i o d m ah n u la glii'v'om.
— Ja ostajem po svojoj volji dok m i se rio pruži pi'ilika da
zabodem nož u njegov de'beli trb u h . Moj b ra t jo iahao za
njega. R endžeri iz Tek.sasa su ga zgrabili. M eđutim , jasafrt
siguiTia da r* ij b ra t n ije n iita gov-'^-rio S igurno n i;'' ništa k a
zao. K an tero mi je obećao da će ga izbaviti iz zatvora. Ali. on
ga je sam o nagovorio da ćuti. Možeš '/am isllti kako sam iie
osećala kada je došao kt>d m ene i saopšli-o mi da ie poku.iaj
o slo b ađ an ja im ao n ek e slabosti i da nijo uspeo. Znači, m oj
b m t n ije oslobođen. Sve sam e laži! T aj nitkov je podm ukao.
K ada sam to saznala n au m ila sam da ga nam am im u svoj
k rev et i da ga ubijem .
— I?
12
13. ~ I n išta! O n n e voli žene, Pobeći ćem o odavde. M ora
m o sve dobro da p rip rem im c Idi n a jp re kod n jeg a kako bi
saznao šta on nam crava. On d eiuje takc ljubazno i tih e go
vori, ali je o pasniji od kobre!
S ejn se sm ejao.
— A ti se toga ne bojiš?
O pet Ji* neko kuCao na vrata.
— A gedin! Akri sada ne iziiđete ja ću m u reći da ste
oelu noć proveli ziijedno!
— D olazim o! — d o v ik n u la je A gedin. — N em oj S€ toli
ko uzbuđivati.
S ejn ju je isp u stio i2 n aru čja.
— D ođi, u sta n i — rekla je ona. — PagOi taj p rljav i kuč-
kin sin, u stan ju je da nas oda,
S ejn je ustao i o b u k ao se.
— G de on čeka?
— Tu blizu, sam o nekoliko kuća dalje. Mora.? m alo da
pogledaš To j€ veliki gazda. N e v red i ići kod policije. Sve ih
on drži u svojoj šaci.
Š ejn se osm ehnuo. Tog pasjeg sina će on udesiti. O pasao
jo pojas sa praznim revolverim a i stavio ^ešu' n a glavu.
A gedin je već bila sprem na. S edela je isp red ogiedala '
četk ala kosu.
— O dm ah ću, dragi — reče o n a i o sm ehnu se.
Š ejn je p rišao vratim a.
— Z ak lju čala sam — rek la je ona.
S ejn je o k ren u o k lju č u bravi.
R uralesi su st-ajali Ispred v rata.
Š ejn se trgao.
Je d an oficir je 6t;io isp red S ejn a sa tešk im revolveronl
u ruci.
— S vaki o tp o r ,je besm islen, m učačo — iso e n o =€ on.
S ejn je bio istog m išljenja. Da ,ic tc ta k o odm ah se vi-
delo,
A gedin ,je iza njega k rik n u la.
— S am o ti v rišti — rekao je o ficir D odrugljivo. G u rnuo
je Š ejn a u stran u — D ržite je! — n ared io je
L judi su protrčali pored o ficira i S ejn a U hvatili su Age-
din i bacili je n a krevet,
C etvorica ruralesa zgrabili su S ejna, .5tiivili m u lisicc n a
ruke i izgurali ga iz Dro^torije,
O ficir ,je vratio revolver u futrolu. ?iabado Kapu r», gla
vi natrag i prišao k revetu . G ledao ie D ožudno u A gedin.
Šejn n ije video šta se dalie riog,?dil'^.
Na sve stran e je ?ve vrvelo od m ra ie sa U kući je bilo
wvo. O djek čiz^ima, p.sovke i n k a kac da su se spaiali u ie-
d an ’caini
Š ejn nije bio jedini uhapšeni. A sta ln e su dolazili i novi,
T m uškarci i žene. M eđu njim a ie bilo i A m erikanaca koje
Šejn n ik a d a ra n ije nije video Sve n jih su savladali u bo-
dc'gt
13
14. N a ulici se nalazilo oko sto konja. O prem a i csst.nlo n a la
zilo se u kolim a p okrivenim šator-skim krilom . I k o ćijaii su
bili ruralesi.
S a ulioe su te ra li zatvorenike.
K ada se S ejn pored dve m lade žene p ro g u rao naxad iza
n jih ugledao je nap o lju kak o S eb astijan K an tero ulazi u dvo
rište sa ru raiesim a. I n a njegovim ru k am a nalazile .su se li-
eioe. Iza ru ra le sa su koračali dvojica teksaSkih rend/.crii.
T ek sada je S ejnu p uklo pred očim a!
R uralesi i teksaški rendžeri su se udružili d a zajedno
lik v id ira ju b andu S eb astijan a K an tera. L dopao im je šaka.
M eđutim , o-n se još uve.k nadao. Sa teksaškim rcnd/.erim a
je m ogao da razgovara. C ak i u slučaju da su na.šli ugovor
koji je potpisao u policijskoj stanici. To je bilo tek jučo. Z na
či, n e m ože se pokre.nuti p o stu p ak pro tiv njega da je u čest
vovao u razbojničkom n ap ad u . R uralesi m ožda neće ali te k
saški rendžeri će m u verovati.
V rućina je bila užasna. M ada su kola bila p rep u n a ru
ralesi su sta ln o dovodili nove ljude.
— N azad! — v ik ali su oni i g u rali ih k u n d acim a svojih
pušaka.
M eđu uh ap šen icim a je n astao m etež. S vako je h teo da
obezbedi sebi p ro sto ra da m ože da diše. D vadeset ih je bilo
iiiiu tra k ada su ru ralesi zatvorili v rata.
Devo od S ejn a sedela j(> jed n a m lada devojka od o tp rili
k e osam naest godina. S desne stra n e nal;i/.io se n e k i sta ri
A m erikanac.
— N em oj toliko da se gur.'i.š — rek ao je starac.
S ejn se pom erio. Stiivio je svoju ruku n a ram e devoj-
k e i pokušao da j>oj n ap ra v i m esta k ak o o n a u toj vru ćin i
n e bi Dala u nesvest.
— Z ar nisi razum co šta sam rekao — režao je s ta ri A m e
rik an ac. — T reb a li da ti stan em na nogu?
S ejn ga je pogledao.
— S m iri se. stari! — opom enuo ga je on. — Inače ćeš
ee ja k o brzo naći na podu i on d a će biti više m esta.
Covek ga je pogledao i ućutao.
— J e li sada bolje? — u p ita o je Š ejn devojku.
P ogledala ga je bojažljivo.
— Je ste — reče ona. — Ali, k u d a n as to vođe? J a n isam
n išta zgrešila.
— Da nisi bila zaposlena kod P aga?
—■Jesp.m, ali sam o kao služavka.
K ola su kren u la.
— E, sada sm o dobro p ro d rm an i — reluio je sta ri čo
vek,
S ejn je slesao ram-enima.
— To su ru ralesi — o b jašn jav ao je sta ri A m erikanac. —
Da li si vid'^o? Oni su uhapsili i Kan+era. Sada n.am niko ži
vi n a ovom svetu ne mož« nom oći, R uralesi su nas uhaosili
i kunili nas. To za n a ; znači už.p oko v rata . A ko ci ti ti .^tva-
ri? T ebe ran ije n ik ad a nisam video. Da li si ti neki od K an-
terovih ro v e re n ik a ?
— Može se reći da sam nešt« ta k o — odgovorio je S ejn
M
15. izbegavajući da kaže -pravü istinu. O krenuo se ponovo prem a
m ladoj M eksikanki.
— Bojim se — rt-će ona.
— Sm iri se! A kc nisi im ala n ik ak v e veze sa onim zbog
či'ga smo mi uhapšeni jn d a nem a čeda da se plašiš. Eto, ti
SI bila sam o služavka.
— P onekad sam . . . za n o v a c . . .
S ejn se n asm ejac i, pom ilovao je po kosi.
— To ne m oraš da im kažeš. Ti si služavka i n išta dru
go. P onekad si bila u k rev etu sa m uškarcem ali to ie bilo sa
m o zato što si tog ooveka voiela.
— M isliš da će uspeti?
— O stani p n tom ! — rek ao je on i pom islio n a Age
din. Da i.i još uvek leži na k rev eiu : da b je m uče? Bic je
iju t zato što n ije m ogao n išta da učm i za nju,
D evojka je naslo n ila glavu na njegove grudi i zaspala.
— Sve će nas poubijati — kazao ié 5t,an čovek koji se
nalazio poredS ejna, — Vidiš li onog tam o poz.-idi? To je
A nselm o. To kopile je u b ijalo svako kc m u se nađe ispred
p u šk e M uškarce, žene, decu, Cak ,ie pucao i na kokoške ako
se n ađ u ispred njegovog konja. Taj k učkm sin tre b a da is
p a šta za svoje grehove. Tc ću ja reći ru raiesim a. J a sam ja
h ao sam o za nasušni hleb.
— G adan soe — reče Šejn.
— M oram o pobeći — šap u tao je starac. — J a sam M u-
ligan. H enk M uligan, Ko si ti?
— Šejn.
— Što se tiče M eksikanaca nas dvojica ne tre b a da b ri
n em o 0 tom e Sto će oni biti lju ti kad vide đa sm o u h v atili
m aglu. A ja n e želim da ostav im kosti ovde u M eksiku. H o
ćem o li nas dvojica da postanem o drugovi i da jed an dru
gom pom ažem o?
— M ožemo H? J a se slažem — rek ao jc Šejn, — Sto se
m en e tiče sprem an sam đa stavim ru k u u v a tru za teb e N a
dam se đa ćeš i ti biti tak av .
P ogledao je oko sebe. O sim njega i H'=nka M uligana' sve
su o stalo bili M eksikanci. S tari i m ladi. M eđu njim a su se
n alazile i tri žene.
Bilo m u je d rag o štxD d ev o jk a pored njega spava.
— M eksikanci su su jev em i — šap u tac ie sta ri čovek, —
M oram o o b jasn iti ru ra iesim a da im am o veze sa dubovim a
S ijera M adre. Viđećeš da će odm ah podviti reo. V eruj mi.
Š ta ta j sta ri n itk o v n ije sve izb rb ljao ! S tisn u ti i oznojeni
n ije im bilo stalo ni do čega.
Š ejn je bacio pogled unaokolo. Te žene su sif^im o bile
p ro stitu tk e u krčm i, a m uškarci su v ero v a tn c iz K a n te rrv e
b an d e B ar ta k o se njem u činilo N iie bio tu sam o ta j A n
selm o Svi oni su se znojili i hpzvoljno zurili u neku praz
ninu.
Ne, ta k o lako S ejn n ije želeo da 'e p reda =Liđbini na
m ilost i nem ilost. Još uvek se n adao da ć<= moći da =e doiio-
vori sa teksa.škim rendžerim a. đa će sa oni razum«'ti zašto je
m orao da potpiše ta j u govor pošto m u drugo n išta n ije bilo
preostalo.
15
17. Puk<>vnik je porvAo nekoliko m u šk araca te prvog reda.
P rv i od njih bio je onaj A nseim o.
— ŠUi bi ovo treb a lo da znači? — upitah) je S ejn iie n k a
M uliaana.
S tarac je bio prebledeo. U njegovim očim a ogledao sc
slrali od sm rti. N ije m ogao đa kaže ni reči.
— Zbogom ! — p ro m rm ljao jc ć-ovek ispred Š ejn a i pre-
kr.sti'O se.
Ubr/xi posle toga m orao jc i š e jn da izađe napred.
P u k o v n ik je zastao. G ledao je S ejna i pitao ne.što m a
jo ra koji se zatim o b ratio civilim a, a oni ?u pogledali paž
ljivo u S ejna. Dugo su ga posm atrali. Se.in se tru d io da bude
što ravnodu-šniji. M eđutim , stajao je u slavu m irn e kako ne
bi uvredio pukovnika.
P u kovnik je sam o letim ično poglpdao st<irog A m erikan
ca. K re n u o je d alje a njegovi pratioci su išli za njim .
H enk Mulig<in jo zatvorio oči i o d ah n u o s olakšanjem .
D vadeset ljudi, m eđu kojim a spnjor K an tero i dva A m e
rikanca, bili su pozvani đa Ižađu iz reda. P u k o v n ik je n ared io
d a ih odm ah streljaju .
— Sve? — u p ita o je k o m andant.
— Sve! — ciknu pukovnik.
— S ada? — u p ita o je k om andant.
— S ada! — rik n u pukovnik.
O djeknule su kom ande. D vadeset liu đ i oterA no jc do !fi-
đa. T am o su m orali da sta n u u red sa licim a o k ren u tim ?i-
du. 21a to vrem e o d ređ en i su lju d i koji će pucati. Sve sS do
godilo n ev e ro v atn o brz/->,
O djeknuli .su pucnji i svi su pali n a zem lju. K i^m andant
je išao od jednog do drugog upucanog ?oreka i tu i ta m e Og-
la.sio se njecrov rev o lv er da nekom p re k ra ti m uke
— Z aštiti m e! — stenjala je devojka. N jeno lepo lic^ bi
lo je bledo kao k rp a a u očim a se oaleđao strah od sm rti.
S ejn je podigao ru k e k ak o bi m ogli đa m.u vide lisice na
rukam a.
R uke m lade devojke su d rh tale. S koro da je zaplakala.
— M olim tp — p rek lin iala je ona.
Ali S ejn n ije m ogao ni.šta đa ličini za nju.
R uralesi su izveli žene iz redova i odveli ih. M u.Skard m
m orali đa kren u za n jim a i p rek o dvori.šta .su sv! žurili u do-
di-um k am en e zgrade. Tam o su im <;kinute lisice i ruralec-;
ih zaključali u zatvorskim ćeliiam n. Oko dvanaest ljudi je
bilo u g u ran o u ćeliju.
IJ toj gn in i našli .su se Sejn i H enk M uligan 1 jo.« jedan
A m erikanac. IT.speli su n ek ak o dase sm este k ak o bi m ogli đa
sednu i oD niže noge.
Treći čovek zvao se K rej Lorn. Bio je Š ejnovih godina i
do.ši)o je iz iužnog Teksa,sa.
— D a li ste videli đa su ubili sen jo r K an te ra? — u p itao
je <->n i nam rštio se.
— P a nism o, v aljd a slepi! — frk n u o ie H enk M uligan.
— To ie bio jedini čovek koji ie m ogan d-T nam pom osne
— i-ekiio je T eksašanin. — S adasmo gotovi. A ko nas no
17
18. u b iju kao o n e ra n ije o n d a n am n e gin e o suda n a trid e set
godina p rin u d n o g ra d a u kam enolom u ili u ru d n ik u uglja.
— Š ejn i ja 6emo po'beći! — rek ao je H enk M uligan o d
lučnim glasom . — Mi n em am o šta da izgubim o. Z ar ne, Š ej
ne?
. — Mi ćem o isk o ristiti našu šansu — o d v ratio je S ejn. —
A ko nam se uop šte ukaže.
— Je ste li se' osvrnuli i pogledali unaokolo? — u p itao je
K rej Lorn. — Visok zid i svu da stražari.
— B ar sm o se oslobodili tih p ro k letih lisica za ruk e! —
rek ao je H enk M uligan
— U m esto toga čučim o ovde u ovom kavezu — režao je
K rej Lorn besno.
— Uz to je do Rio G ran d e još sam o jed an m ačji .skok —
reče stari čovek m irno. — Da li je to tačno, S ejne?
Š ejn je ćutao. Da li će još nekog pozvati kao sv rd o k a?
D vapu t dnevno su im davali kašu od prosa. P onekad je
bila ja k o slana a ponekad zagorela. U hapšeni su se pom irili
sa sudbinom . Bilo im je ja sn o da k u v a r to n a m e m o radi.
U ostalom , i on je bio ru rales. Z nali su ga k ad a su svraćali
o v d e n a svojim razbojničkim pohodim a za se n jo r K an tera.
S ada su im se, izgleda, sv etili što su bili ta k o oholi.
L judi su razgo varali o tom e k ak o da se b ran e. P o što je
se n jo r K an te ro bio m rtav , hteli su svu kriv icu da p reb ace na
njega. K oliko je S ejn čuo oni su već prc'ko godinu d an a radili
za n jeg a i većina su od n jeg a dofcijali novac ili su bili n a te -
ran i da rad e za njega. S ada su ra/.mi.šljali o tom e kak o su je f
tin o bili p ro d ati senjo.r K anteru .
D ani su prolazili. P ošto su lju d i bili g ladni svi razgovori
su se v rteli o ko hrane.
Ž ivot u podzem noj tam nici je po stao m učan. Bilo je sve
više svađe koje su se većinom zav ršav ale tučam a. ,
Sejn, H enk M uligan i K rej L orn su o stali jed an pored
drugog i ta k o p red sta v lja li je d n u celinu i n ik o se n ije usudio
da ih napadne.
D va sta rija M eksikanca su podlegli n ap o rim a pu to v an ja.
Je d an je u m ro uveče, a d ru g i se preselio n a on aj svet n^^ko-
lik o sati posle njeg a a da oni pored n jeg a to n isu n i prim e-
tili.
R uralesi .su u ju tru izneli m rtve.
I.iudi nisu tugovali. S ada će biti više m esta!
Sein je u toj p o lu tam i izgubio osećaj vrem ena.
Počela su saslu šanja. N aipr.? su n a redu bili M eksikanci
i od n iih se sam o svaki dru gi vraćao natrag.
S tre lia n ja su se v ršila u iu tru . L judi koji su se v raćali u
6eliie bili su osuđeni n a trid e set godina o rin u d n o g rađ a. Ali
oni su to p rih v atili kao pom ilovanie. Bili su glasni i veseli.
O stali su bili tih i i povučeni u sebe očekujući k ad a će biti
pozvani.
Sa četiri M-pk.sikanca u ćeliji su se nalazili još i tr i A m e
rik a ’' ' ’^ koii su čekali n a red.
K rei Ijorn ie bio nrvi. N iie se vratio .
— S vaki d ru g i! T o se lako m oglo p rim etiti.
T ai d ru g i ovog p u ta n ije bio S ejn nego H enk M uligan.
in
19. — T rid eset godina! — rik n u o je on oduševljeno k ad a se
v ra tio u ćeliju. M eksikanci su skočili i zagrlili ga. Počeli su
da ig raju .
S'L-jii je m o rao da čeka.
Idućeg ju tr a odjeknuli su ponovo pucnji.
— K rej Lx>rn ■— rekao je M uligan i p rek rstio se.
D va sa ta ka.snije pozvali su Š ejna.
S k oro celu noć m u je H enk M uligan pričao o svom sas-
lii.^anju.
S ejn je bio sm islio n ešto drugo. K ao poslednji im ao je
ja k o nxalo šansi da izvuče živu glavu.
S aslu šan je i su đ en je bili su u jednoj velikoj d v o ran i n a
p rvom sp ratu .
S ejn je o d m ah p rim e tio da nem a n ijed n o g teksaškog
ren d žera i bio je razočaran.
Sa m eksikanskom zastavom iza leđa sedeo je jed an sta ri
k o m a n d an t iza stola p rek riv en o g zelenim platnom . Pored n je
ga je sedeo jed an policajac. Tum ač, k ak o m u je ispričao H enk
M uligan.
— Ti se zoveš S ejn — rek a o je k o m a n d a n t — D a li m e
razum eš ili treb a da se prevodi?
.— R azum em vas, sen jo r k o m an d an te — odgovorio je
S ejn n a španskom .
K o m an d an t je podigao pogled.
vŠejn je o d ah n u o k ad a je n a sitolu video u g o v o r koji je
potpisao u zatvoru sa sen jo r Ka.nterom .
— Sedi! — rekao ie ko m andant.
S ejn je seo sa šeširom u ruci.
— K oliko m eksikanskih pilića sd pojeo? — u p ita k o m an
d a n t i isceri se. — M islim n a u k rad en e. O sim toga, koliko sa
m ek.s'ikanskih d evojaka silovao?
S ejn je odn^ahnao glavom i u p erio p rst prem a ugovoru.
— P ro č ita jte datum , sen jor k om andante. Već drugog d a
n a o tk a d sam stigao u h ap sili su m e ruralesa. S ta sam m ogao
da učinim za nekoliko časova?
O sm ehnuo se i zabacio glavu nazad.
K o m an d an t se n ag n u o n ap red . K ucnuo je prsto m po ugo
voru.
— N jega siigum o nisii potpisao dobrovoljno? — u p itao je
on.
— Izbila je tuča u krčm i. R adilo se o jednoj devojci. Sve
su to misilili K antero vi ljudi. Idućeg ju tra p ro b u d e sam se u
jednoj ćeliji policijske stanice u S iudad H uarezu. Bio sam op
ljačkan. T reb alo je da platim tri hiljade dolara.
— I ti ih nisi im ao?
— N isam — reče S ejn. P re v rn u o je džepove. — O dakle
m i?
— A o n d a je došao sen jo r K an te ro i ponudio da plati za
tebe, zar n e?
— A ko potpišem ugovor i ia sam g a i potpisao. D va s a
ta k asn ije bio sam slobodan.
K o m an d an t ga je oosm atrao podi .^gljivo.
— S ta m isliš, koi.;ko sam ta k v ih priča čuo zad n jih dana?
Toliko često da ma j^ do g rla doalo. Vi sLe se dogovorili. Svi
a Sejn lit 19
20. jašu u istom sedlu. Ne izsjleda da nisi pam etan. Bio si u E3
P roveniru, Los Papa.oles'a, onam o u M arfi i O resiaiju kada
ste napaii ranćeve. ¿ a t-c< inxa svedoka.
— To ne može fciu! — odvraUio ie S ejn. — K ada se to
dogodilo?
K om andant m u i i pročitao datum e. Bilo je to sve pre
n ek o lik o nedeija i p re nekoliko meseci.,
S ein ]e od m ahnuo a'lavom.
— Bio sam u H erm osilju. P ro č ita jte ugovor. O b ratite
p ažn ju n a datum .
— H erm osiljo? Da, da. A šta si rad io u tom m estu?
— R adio sam n a jednoj hacijendi. J a se pom alo razu-
m em u stočarstvo.
S ta ,18 ta m o stvarno rad io n ije h teo da oda.
— Da te pom ilujem o?
— N el Zašto p onalovanje? J a nisam jah ao za K antora.
P re m a tom e treb a da m e oslobodite.
K om an d an t se i?rohotom sm ejao. P rid ru žio m u se i poli
cajac a 1 stra ž a n iza Sejna.
— P om ilovanje le k ugla u čelo — rek ao je k o m andant,
—- D obićeš ie su tra rano u ju tru .
S ejn u je zastala knedla u grlu.
K o m andant je u /a o čekić koji se nalazio Ispred n jeg a 1
u d ario njim e po stolu.
— Ustani!
S ejn je ustao. N ose su m u bile teške kao olovo.
— P ošto si ti jedan nepopriivljivi pasiJ ain i p o ito m oraš
d a razm isliš o svojim .sram nim delim a . . ,
— O kojim s ra m rjm delim a. sen jo r k o m an d an te? — pre
k id e ga visoki Sejn.
U očim a k o m an d an ta se-vnule siu m unje.
— . . . osu đ u jem te na pedeset godina prin u d n o g rada.
Pedeset godina! I r je bilo prvi p u t m eđu ljudim a u ć e
l i j i . U prkos tom e S ein se n iie bun io i podigao je ruke kada
je ušao u ćeliju.
— Pedeset godina, m ućačos! — viknuo ie on. O stao je
živ! N ije m u izrečena sm rtn a kazna.
O stalo ih je još D tam naest. Sejn. H enk M uligan i još šes
n aest M eksikanaca.
S tanica ru ralesa nije bila pogodna za p rin u d an rad. Je
dan čitav eskadron i d voja kola bili su spremjvi da odvezu
k ažn jen ik e
Sejn se osvrnuo n a sve strane. Ali, n ijcd n o i’ trksaško«
ren d žera nigde n ije buo, G de li je A gedin? G de ie Ui m ala,
nežna dev^oika?
D eset ljudi m o rale je da se sm esti u jednim kolim a. Oni
su bili dobrx) raspoloženi.
— Svuda se peče hleb! — uzviknuo je H enk M uligan i
potap.šao S ejna po ram enu. — Ako budem^o m orah da rad i
m o o n d a će n am ski.iuti lisiice sa ruku. A to ie vec n ekakav
p u t u slobodu. Sam o .le đavolski teško protuići tu stazu koja
će n as odvesti u život i cvetne livade.
O djednom ie Sein osetio da m u je taj sta ri čovek simpia-
tiččUl.
20
21. K ola su i.§la kroz g rad p rem a zapadu. P ra tio ih je topcrt
kopiki k onja pratilacit
D anim a se kolona kroUila p rem a zapadu. P u t ie vijugao
prek o serp e n tin a sv'e više i više p rem a obroncim a ogrom ne
plan in e S ijera M adre. P u t ie bio k>.š. Z atvorenici su se d rm a
li ceo dan. Od izlaska do zala.ska sunca. Sada već niko nlst*
n ije "ovorio. G ledali su nem o u pokrivač kola i znojili se.
Ov'de je h ran a b ’l;i bolja nego u zatvoru stanice. N ije bi*
la nai'očito ob iln a aii su jeki bila ukusna. A ko je neko hteo
da napusti kola n a desetak m in u ta to m u je bilo dozvoljeno.
N arav n o uz strogu k-/ntrolu, B ekstvo iz tra n sp o rta je stv arn o
bilo nem oguće.
Č etrn aest d ana su ruralesi putovali sa zatvorenicim a.
K olona je najzad stala. Stigli ."»u ku d a su krenuli.
N ašli su se u jednom širokom kam enolom u. N a svim »b«
roncim a b rda nalazili su se zatvorenici koji s.u radili. M oglo
ih jo biti oko tri stotine. B ar ta k o ie procenio Sejn.
Loižor se nalazio u podnožju zapadnog o bronka. Tu su se
n alazile barke. Vi:^>ka o g rad a od b<x]ljikave žice o k ru živ ala je
ceo predeo. Ćulo se la ia n je pa.sa.
N ovodošli i>u m orali u d v^^trukim redovim a da p riđ u lo
gorskoj kapiji.
I H enk M uligan se osv rn u o n a sve strane.
R azočarao se. S tane unaokok> bile su nesavladive. P rolaa
n a isto k u bio je ta k o uzan da bi jedva dvoja kola m ogla da
se m im oiđu. Narav.no, tu su bile i .straže.
— S ejne! -— d oviknuo je H enk M uligan k rešta v im gla»
som. — O davde ni ptica ne m ože d a pobegne.
I S ejn je tak o m islio. Ali, n ad u n e tre b a n ik ad a izgubdti.
— E, o n d a ćem o ti i ja biti prvi k o jim a je to u&pek),
H enk.
U očim a H enka M aiittana sevnula ie nada,
— Z ar ti stv arn o m isliš tako, S ejne? —■ u p ita on.
— Ono što sam rekao, rekao sam , H enk,
S tražari i nadzornici su bili u civilnom odelu. S ejn je oče
kivao da su to vojnici ili policajci.
Je d an od uhapšenih M eksikanaca im je objasnio.
— Ovo je carntvo E1 P astorada. Sef stanice ru ralesa u H a
nosu nas je prodao. S ada mi pripadam o njem u.
— K am en? — u p ita H enk M uligan. — C em u to? Pa tra n
sp o rt preko takvog p u ta nije m oguć!
M eksikanac se osm ehnuo.
— K am enje! — r^kao je on s podsm ehom , — To kam e
nje uopšle n ije važno. Zlato, hom bres. Mi ovde u S ijera M adre
tražim o zlato za E1 P astorada,
Sejn se nam rštio. Z lato u' planini S ijera M adre! K oliko
p u ta je čuo o tom e! U poznao je m noge ljude, M eksikance i
A m erikance, koji su tražili zlato u gu d u ram a ove pla^-^ne.
N ije čuo da ga je neko pronašao.
— Z ar ovde ima zlata? — upitao je H enk M uligan vrteći
sum njivo glavom .
M eksikanac se nasm ejao.
— Može biti da ga im a — odgovorio je on. — E1 P asto ra-
do plaća život na visokoj noži službenicim a i oficirim a U p ro
21
22. vinciji. On je jako bogat čovek, a u stvari je « uverner. N je
gova reč je zaki>n za ostale.
— Da li ti njega poznaješ? — u pitao je M uligan radozna
lo. — K ako izgleda? K akav je to čovek?
— On nije čovek, on je đavo. S ada vam je jasno kako on
izgleda. Aii, sm irite se. O vde ga niko nikada nije video. Iz
gleda da on živi na nekoj velikoj hacijendi kao kralj. Tako se
priča.
N jegove reči su bile p rek in u te je r se k ap ija otvorila.
Z atvorenici su k ren u li napred. S tra ža ri sa revolverim a u
rukam a, bičevim a i psim a zatvorili su ulaz uhapšenim lju d i
m a. R uralesi su p rih v atili uhapšene. S kinula su im lisice sa
ru k u . Već sledeoeg tre n u tk a zatvorenici se više nisu nalazili
pod zaštitom države već su bili u carstv u pakla E1 P astorada.
— S lu šajte svi! — v iknuo je neki visoki m om ak. — Ja
se brinem za red u logoru. Ako neko pokuša da pobegne biće
u b ije n na licu m esta. Ko se ogreši o logorsku disciplinu biće
ubijen. Ko odbija da radi biće ubijen. Ko odbije da izvrši n a
red b u svoga straž ara koji vodi b rig u nad n jim biće ubijen.
K o . . .
Ne sam o bekstvo, p ljačk a i svađa i ostalo se kažnjavalo
tak o što su zatv o ren ik e jedn o stavn o upucavali. N aravno, u b i
ja li su ih i m otkam a, pogotovu ako neko od zatv o ren ik a uk
rad e m a k ar i gram zlata.
Z atvorenici su slušali n am ršten a lica.
Posle toga su raspoređeni u p o jed in e kom ande. S tražari
su ih odveli u p ro sto rije gde će biti sm ešteni.
L judim a je bilo jasno da su dospeli u pakao. T rid eset go
dina, pa to je večnost. Jed in o je S ejn im ao „p red n o st”. O n je
osuđen na pedeset godina.
Ž ivot teče dalje. V eć jed an sa t k asn ije su p rio n u li poslu
u odelim a osuđenika.
S ejn, H enk M uligan i čentvorica M eksikanaca nalazili su
se zajedno u jednoj grupi. N jihov n ad zo rn ik -ču v ar bio je čo
v ek koji se zvao K ošta. N jegov pas se odazivao n a im e G on-
zales.
— Teško onom ko razgovara o n jem u a zaboravi njegovo
im e, tom e će p o d erati p>ola zadnjice — objasnio je K ošta. On
je bio suvonjav čovek pedesetih godina. N jegov pas je bio
v u čjak veličine čoveka.
Pas koji je stajao pored n jeg a škljocnuo je zubim a.
K ostina g ru p a m orala je da prenese jednu veliku kam enu
ploču preko doline. Z ajedno sa polugam a za razb ijan je kam ena,
k u k am a i čekićim a.
S ejn je g u rn u o jed n u polugu H enku u ru k e i uzeo veliki
čekić. U ostalom , H enk M uligan je već bio sta r čovek.
K opalo se i radilo od izlaska do zalaska sunca.
— Mi sm o ovde živi zakopani, S ejne — rekao je H enk
k ad a su posle večere legli na dv o struk i d rveni krevet. — IVIi
sm o zaista dospeli u pakao. Ne m ogu više da držim tu polugu
i da gledam kako ti tim teškim čekićem razb ijaš kam enje.
— N em oj tim e još da razb ijaš svoju glavu — odvratio
ta
23. je S ejn. — I iz p ak la postoje putevi. K ako bi đavo inače iz
lazio i ulazio!
Noć je prošla brzo.
K ada je sunce na istoku prom olilo svoju žutu glavu zatvo
renici su već bili na poslu. R adilo se na sve strane.
Jelo n ije bilo sasvim ograničeno ali n ije bilo dobro.
P edeset godina! S ejn n ije im ao nam eru da ostane n ijed n u
jedinu. Sve njegove m isli bile su o k ren u te p rem a bekstvu. N i
šta ga drugo n ije zanim alo. B ekstvo m ože u sp eti sam o nekom
■snažnom čoveku. Bilo je po treb n o sam o da pogleda te lju d e
koji godinam a rad e ovde. Oni nikaico ne bi m ogli d a pobegnu
je r jednostavno n em aju snage za to.
S naga H enka M uligana je brzo slabila. Znači, m o ra se pre-
duzeti nešto što pre.
ni
U ju tru p re nego što k re n u na posao p reb ro jav a li su ih:
U veče isto tako kada se v ra te s posla. To v ečern je p re b ro ja v a
n je je tra ja lo duže pošto su i straž ari bili u m o rn i od dugog
dana.
S ejn je bio već če trn ae st d an a u logoru k a d a su se stra
žari p rilik o m večernjeg p re b ro ja v a n ja uzbudili.
Izgleda da su n ed o stajala dva čoveka.
S tra ža ri kao da nisu m ogli poverovati svojim očim a da je
to m oguće. B rojali su ponovo, U m eđ u v rem en u je b ro jao i
glavni n ad zo rn ik lično. Bio je to je d an snažan debeo čovek.
B ilo se već sm rklo k ad a je on poslednji p u t prošao kroz redo
ve.
O stalo se p ri tom e. D vojica za tv o ren ik a su nestala.
Je d n a g ru p a stra ž a ra sa psim a se v ratila. Ti odbegli n it
kovi su se m ogli sa k riti sam o negde izm eđu sten a. S tra ža ri n a
k ap iji su se kleli da nikog od za tv o ren ik a nisu propustili.
C elu noć su zatvorenici m orali tako da sto je u četiri reda.
U osvit zore stražai su se v ratili. Je d a n o5 n jih se gore
survao sa stene i nestao u provaliji. I dva psa su n esp retn o
u p ala u ru p e i polom ili noge. M orali su da ih u p u caju da im
p re k ra te m uke. Oni nisu doneli sam o m rtvog stra ž a ra i -upu
cane pse, nego i odbegle zatvorenike. Bila su to dvojica M ek
sikanaca koji su uspeli da sav lad aju vrhove na zapadu ali nisu
im ali snage da n astav e dalje.
S ta riji hom bre im ao je brkove i iscrpljeno koščato te ’').
D rugi sa bradom , m ršav i iscrpljen. O dm ah su ih s tre lja ''.
P rv o jed n o g a zatim drugog. N aravno, to se dogodilo p red oči
m a svih o stalih zatvorenika.
D om čliovali su i k ren u li na posao.
H enk M uligan se naslonio na gvozdenu šipku.
— M ožda je to sudbina — rekao je on tužnim glasom . —
Mi ćemo ipak uspeti da um aknem o odavde, Sejne. Ne gubi
nadu. Sve će ovo za nas biti prošlost. Teška, n ap o rn a i m rač
na. Ali, ipak će to biti prošlost!
Š ejn je prestao da radi.
23
24. — M oram o uspeti, H enk! — rekao je on. — P a dvojica su
dobro išli ali su n ap iav ili m nogo grešaKa.
ilenK; M uligan ga je zbunjeno gledao.
— M ora se to m nogo bolje p rip rem iti — reče S ejn. —
M ora se tačno znali gde i kako! I, kad se jednom nešto aogo-
vuri onda o d stu p a n ja nem a, p rija te lju moj.
H enk ga je gleaao.
— M isliš li da ćeš ti to bolje u ra d iti nego ona dvojica
ja d n ik a koje su upucali? — upita.
— M nogo bolje, sigurno! — o d v rati Sejn.
— H ej, vas dvojica tam o! — vik n u je d a n nadzornik. —
T reba li da pošaljem o G onzalesa!
S ejn je podigao čekić.
— G onzaies m ože m irno da čuči dalje. Mi n astav ljam o sa
radom .
U dario je snažno polugom i n ap rav io ru p u u steni. Podi
gao je veliku kam enu ploču i p rev rn u o je. Ispod n je n ije bilo
zlata.
Z ajedno su odgurnuli sten u u stran u .
N adzornik je prišao sa svojim psom i zagledao tlo.
— N em a zlata! — rekao je Sejn.
— I ja to vidim ! — iirknuo je nadzornik. — K o p ajte d a
lje!
— To je besm isleno — reče S ejn. — O vde m i nećem o naći
zlato, senjor.
— Ti se razum eš u to?
S ejn se iscerio i pokazao čekićem uvis.
— Tam o gore — objasnio je on — gde se nalaze tri breze
je pesak koga je v etar naneo sa stena. Ispod njegam ožesigurno
da se nađe zlato. Ako se jed an deo p relije um oj džep, ja bih
pokušao.
Ako zatvorenici nađ u zlato onda i nadzornici d o b ijaju p re
m ije.
S ejn n ije m islio na to. Bilo m u je stalo do lakšeg posla.
N adzornik je pogledao breze.
, — N apred! — naredio je on. — P ođite svi za m nom !
Č etvorica M eksikanaca. Š ejn i H enk M uligan su kren u li
za njim . Svi su bili zadovoljni što će teške čekiće i gvozdene
šipke zam eniti lopatam a i asovim a.
K ada je pala p rv a breza tam o gde je bilo n jen o k o ren je
ukazalo se zlato. Čudo se dogodilo. O tkrili su zlatnu žilu.
— Coveče, S ejne! Tvoj nos! — viknuo Jenadzornik odu
ševljeno. O palio je m etak u vazduh.
O dm ah je’ došla kom anda kopača zlata. To su bili o dabrani
i odgovorni zatvorenici. Kao m ravibacili su se oni na zlato.
N adzornik je dao S ejnu jed n u plavu m etalnu zvezdu.
— O dvedi g ru p u u k u h in ju i traži posebnu porciju. Vi
ste svi slobodni za danas!
Sojn je odveo lju d e u logor. N adzornik je ostao da vidi
koliko zlata će ljudi iskopati kako bi znao kolika će biti n je
gova prem ija.
Ušli su u k u h in ju . S ejn je stavio m etaln u zvezdu n a sto.
L judi su m ogli da jedu koliko god su hteli.
25. — Ti si za E1 P asto rad a našao čitavo bogatstvo, S ejn e! —
k ukao je H enk M uligan kada -su nešto kabiiije ležali na drve
nom ki'evelu. — A šla je ostalo nam a? P u n stom ak. M išta
više. A mogli smo svi da se obogatim o. Ti, ja i četvorica M ek
sikanaca pa čak i nad/,ornik sa tom prokletom džukelom . Sve
će U) strp ati u džep taj nitkov E1 P aslorado, a nam a neće d ati
ni,n'(.lan grum en z;ata. Zašto si tom kurvinom sinu rekao da
s(' /.lato nalazi ispod breza? A ko si znao treb alo je da ćutiš
i da ¿uli m etal ostane tam o gde se i nalazio.
— P ričekaj, H enk — rekao je Š ejn sanjivo. — L aku noć.
Idućeg ju tra glavni nadzornik pozvao .ie S ejna kod sebe.
K ošta je stajao pored njega sa svojim p.som.
D ebeli čovek je gledao u Š ejna i sm eškao se.
— K ako si znao da se ispod breza nalazi zlato?
S ejn je razvukao lice u osm eh.
— H ajde, počni već jednom da pričaš! — kazao je K ošta.
— K ada je ono tam o zakopano ti nisi bio tu.
— Ne znam — odgovorio je S ejn, — Im am osećaj za to.
— K ako si s tim osećajem stigao ovam o? — upitao je
glavni nadzornik. — Ti si m ogao postati bogat čovek.
S ejn je slegao ram enim a.
— Taj osećaj se često ja v lja 'k o d m ene u živ o tu .' Jednom
u M ontani sarn se trgao i razm islio. O dlučio sam da tražim
zlato. Prošao sa unaokolo kada sam u daljin i otkrio jedno b r
do. U n u trašn ji glas mi je rekao; „K reni onam o mladić"u!”
— I? — upitao je glavni nadzornik radoznalo.
— I)t>šao siim suviše kasno. D rugi su već bili tu i kopali
zlato. M ene su n ajurili.
— O nda si se olcanio toga da tražiš zlato? — u pitao je
K ošta radoznalo.
— K renuo sam d alje — objasnio je Sejn. — M eđutim , glas
se nije javio. T rudio sam se. ali ništa. Tek nekoliko nedelja
k asn ije zazujalo mi je u glavi. O dm ah sam znao. Zlato je u
blizini.
— I gde je bilo? — upitao je glavni nadzornik.
— U jedniim b u rd elju — objasnio je Sejn. — N alazilo se
n a gornjem sp ratu jedne kuće u S an ta Feu. U p rizem lju se
nalazila banka.
Iscerili su se obojica.
— U trezo!'u se nalazilo zlata za dvadeset hiljad a dolara
— rekao je Sejn.
— M ožda su oni tebi to pokazali sam o zato što si ih mo-
lio — rekao je glavni nadzornik.
— Ja sam to zlato uzeo — tvrdio je Šejn. — A uz to
sara uzeo i četrdeset hiljada u p apiru. Talco sam došao u M ek
siko.
— To je sam o nos — rekao je K ošta. — Sve to m oram o
ispitati. M ožda i nije taćno.
— Videćem o — rekao je glavni nadzornik blagim glasom ,
— Zttsada si otflobodvsa rada. P ro đ i ovde kroz dolinu i poku
23
26. šaj da čuješ glas koji će ti reći gđe se nalazi zlato. O dm ah ćeš
jav iti m eni.
N em a više napornog rada, a S ejn je sada m ogao slobodno
da se kreće! To svakako nije značilo da može da am akne iz
logora tako lako. P ri tom nije m islio sam o na sebe nego i
H enka M uligana kom e je teško padao rad u ovoj stenovitoj
kotlini sa ubitačnom klim om .
— Bolje bi bilo da uzm em ala t i da p retražim sten e —
rekao je Sejn. — J a ću odm ali ja v iti kad čujem glas i pro
nađem zlato. Ali sam o onda kad budem sig u ran da sam ga pro
našao.
— D aj m u ono što traži. K ošta!
— Posao bi mi olakšao jed an pom oćnik.
— Slažem se. Sam o ti nađi zlato. Možeš se pen jati i preko
ograde ali m oraš se ja v iti straž aru i da m u kažeš k ada ćeš
se vratiti.
— Sam o se po sebi razum e da će biti tako, senjore.
S ejn se v ratio u stro j. Svi su krenuli. O stali su sam o Sejn
i H enk M uligan.
— U hvatim o m aglu još danas, S ejne! — predložio je H enk.
-— Sejne, to je naša šansa.
— Sam o se ti sm iri, H enk — opom enuo ga je S ejn. — Po-
nećem o alat sa sobom . N ešto lako. Z atim ćemo p rotegnuti no
ge i pokušati da ocenim o položaj.
Sa pijucim a i čekićim a prošli su oni zatim pored gom ile
lju d i koji su uporno kopali. _
S ejn nije preteriv ao . N ajp re je sa H enkom obišao ceo
u n u tra šn ji prostor sve do stražara. K ada je in teresov an je ču
v ara reda popustilo seli su u senku pored jed n e stene.
— N ešto sam p osm atrao ceo dan, H en k — reče S ejn dok
je ostavljao alat. Ispružio je noge. — Iz ove k o tlin e ne može
se pobeći ako nem a bar dva ^dana prednosti. Ali, nem oguće
je postići tu prednost. M oram o da ih uverim o da tražim o zlato
izvan kotline.
— A kako ćeš to uspeti?
— Pogledaj onam o pravo prem a zapadu!
H enk M uligan je okrenuo glavu.
— Da, gledam — reče on. — S ta tam o im a? J a vidim
sam o stene i brda.
— S tena koja se nalazi baš ispred tvog nosa sa ravnim
vrhom ! V idiš li je?
— Da, vidim je. A li S ejne! D otle im a n ajm an je deset m i
lja.
— K ad se traž i zlato onda n išta n ije daleko, zar ne? —
u p itao je Sejn i iscerio se.
H enk M uligan je podigao glavu.
— N ije važno — um irivao ga je S ejn. — Mi ćem o još dva,
tri dana da se m uvam o kroz kotlinu. Na taj način ćem o dobro
upoznati ovu oblast. To će biti jako korisno za nas.
H enk M uligan se češao po glavi. M eđutim , d alje n ije po
stav ljao p itan ja. S ejn je našao zlato. Jed n o stav n o svojim no
som. I sada se oni n enaoružani p en ju uz te stene dok ostali
zatvorenici m o raju da kopaju pod nadzorom svojih stražara.
B ila je to pred n o st o kojoj nije m ogao ni da sanja.
27. Posle sat v rem en a k ren u li su dalje. K ra tk o p re zalaska sunca
S ejn je k renuo dole. Udesio ie to tako đa sretn u K ostu sa nie-
govom grupom .
K ošta se iscerio i odm ah se videlo da ie n estrpliivo čekao
njihov dolazak. O čigledno ie bilo to da on očekuje k orist ako
nešto n jih dvojica pronađu. Bez obzira kako. On je izgleda
dobio posebnu naklonost glavnog nadzornika.
S ejn je ustao. O krenuo se na sve stran e i osm otrio oko
linu. Z atim je m ahnuo Kosti da dođe m ale u stranu.
— Z nate šta. K ošta — šaputao ie on u D overeniu đa ostali
n e bi čuli. — Još dok sm o radili tam o gore na zapadnoj stran i
na kam enoj ploči osetio sam glas koji mi ie rekao da krenem
tam o.
K ošta je gledao u pravcu koji mu je pokazao S ein. T rep
tao je očima.
— Z lato? — upitao je on sa sum njom u očima.
S ejn je klim nuo glavom i još jednom pokazao rukom .
— Sedeo sam tam o gore čitav sat i posm atrao stenu na
zapadu.
— I? — upitao je K ošta nestrpliivo,
— Ako bih m ogao da odem odavde s nekim pom ilova
njem onda će se čuti u n u trašn ji glas u m eni. Da li m e razu-
m ete?
— To ne m ože! — reče K ošta.
S ejn je slegao ram enim a. M ahnuo ie rukom M uliganu i
k ren u o s njim dalje.
— Hej, m isliš li da će on tak o lako n asesti? — upitao ie
M uligan.
— N adajm o se da će biti tako — rekao je Sein,
— Ti m isliš da ie on gram ziv i da nas tera da nađem o
zlato koie će on p rig rab iti?
— Po čem u se taj n asto jn ik razlikuje od nas? — pitao
se visoki Sejn. — A kc bolje razm islim o rn i su iste tak c iađni
kao i zatvorenici. Ako neko ođ niih ima šansu da oostane bo
g ataš onda će n ajp re m orati da nanu=ti posao ovde K ako?
— N ajp re ti m oraš naći zlato, Sejne. A onda će ta j n it
kov znati kako to ide dalje.
IV
K ošta ie uzeo kuku u ru ku Bp ? reči ie u
n adzornika. S ejnu je odm ah bilo jasno đaglavni nadzo rn ik
želi da prig rab i to zlato za sebe.
Već idućeg iu tra K ošta ie došao u b arak u i probudio S ei-
na p re vrem ena.
— Dođi — prošaputao ie on. — C eka te B aranka.
Sejn ie ustao i obukao čizme.
— O čem u se rad i? — u pitao ie on m ada ie već znao šta
će se dogoditi.
K ošta ie stavio pn 'iatelisk i svoiu ru k u na niegovo ram e.
— M alo ćemo Dogleđati stenu izbliza, .^eine
Sejn se okrenuo na drugu stran u i D cvuka- l''rn’’> qria za
ru k u
27
28. ~ Sam o ti, ne i on! — frk n u o ie K nsta.
— On je m oj odjek! — reče S ejn m irno. — U staj, H enk!
Brzo!
— S ta je sad a? — m rm ljao je H enk pospano.
— Nem oj m nogo da se raspituješ, nego požuri!
— K akav sad odjek? — upita K ošta. — B aran k a želi da
vidi sam o tebe.
— K ada sam pom islio da sc zlato nalazi ispod breza sta
vio sam ruku na njegovoram e — pro šaputao je Sejn. — Z ar
niste to videli? A d a n a s ...
— D osta — p ro sik ta K ošta. O krenuo se unaokolo. Ljudi su
spavali kao zaklani. .— N eka. Ali da požuri.
— H ajde, H enk! — prošaputao je Sejn.
K renuli su .jedan za drugim i ubrzo su iza.šli iz barake.
K ošta ih je izveo iz logora. K apija se otvorila.
B aranka, glavni nadzornik stanovao je u najvećoj baraci.
K ošta je kucnuo i ušao s njim a u n u tra.
G lavni nadzornik jc sedeo za stolom . Bio je obučen. U
njegovom k rev etu je ležala neka žena. V idcla joj se sam o crna
kosa.
— A šta ovaj traži ovde? — u pitao je glavni nadzornik
I pokazao rukom na H enka M uligana.
— On je njegov odjek — odgovorio je K ošta. — Ja sam
to video. K ada je S ejn rekao da se zlato nalazi ispod breza
njegova ruka ,se nalazila na ram enu tog čoveka.
— Ne tako glasno — opom enuo ih je glavni nadzornik i
pogledao krevet gde se nalazila žena. Z atim je ustao i odm erio
H enka i S ejna od glave do pete.
— G las se još nije javio. Ali se javio osećaj kao onda u
M ontani — tvrdio je Sejn, — M oram da se približim m estu.
B aran k a se iscerio. S tavio je ru k e na leda i okrenuo se.
— O nda k ren ite na p u t — rekao je. — Ako nađ ete zlato
onda ćete biti slobodni ljudi. To vam ia obećavam .
— T rudiču se — u v erav ao ga je Sejn.
— To bih ti i savetovao, pasji sine — rekao ie B aranka
p rijateljsk i. — K ada ćeš osetiti zlato, kada se popneš na vrh
b rda ili će to biti ran ije? .
— Već znam ku d a tre b a da krenem — tvrdio je Sejn. M ishm ,
D akle, treb a sam o da pronađem m esto sa H enkom . M islim,
k ada on ide pored m ene . . .
— Meni nije važno kada će to biti — p rek id e ga Fiaran-
ka. — Sam o, držite se toga đa ćete ga pronaći!
S ejn je to obećao.
— K ošta! Povedi svoga psa i nestani sa ovim kučkinini
sinovim a.
Tim e su bili otpušteni.
K ošta je bio sve priprem io. Jed n a kola sa dve m azge n a
lazila su se iza barake. K ošta se pobrinuo o (om e da tu bude
sav potrebni alat kao i hran a.
Sejn je seo na kola. pored psa. K ošta i Henli su seli na
kočijaševo sedište. Tam o se nalazila i K ostina puška. On iu je
uzeo i naredio H enku da uzm e uzde i bič.
H enku nije bilo potrebno da se kaže dvaput. K ola su od
m ah kren ula. K ošta m u je pokazivao pravac.
28
29. S unce se pojavilo. S ejn je drem ao. P as pored njega je spa
vao.
S ejn se trgao i ustao. Kola su iznenada stala. H enk M u
ligan je bio obavio uzde 0|li0 K ostinog vrata i davio ga.
K ošta se očajnički branio i kada je osetio da ie na izm aku
snaga i da će se onesvestiti potegao ie revolver
M eđutim , Š ejn je već bio tu i istrgao m u oružje iz ruke.
K ošta ga je gledao raširen ih ženica. U njegovim očim a
jasn o se videlo da m oli za pomoć. Z atim je zatvorio oči i pao
n a klupu.
— Dosta je! — reče Sejn.
— S ta? — upita H enk kao da ne v eru je u ono što je čuo.
— J a ću ga ubiti! Z atim ćem c upucati psa i zakopaćem o ih.
S ejn je prišao i oslobodio KostU užeta koje m u ie stezalo
grlo.
— Nećem o našu slobodu p la titi iednim ubistvom — rekao
je on m irno. — To uopšte nije potrebno.
— K asnije ćeš se /bog toga p o k ajati — frk n u o - je H enk.
;— N e m ožem o stalno da straž arim o pored njega. O n će pobeći
i odaće nas. Cim se probudi n ap u jd aće svog psa na nas.
— Z naš li ti gde se mi nalazim o?
— Ne.
— Eto vidiš. Ali on zna. Veži ga pre nego što se probudi
iz nesvesti.
U kolim a se nalazilo jedno uže. S ejn m u je dobacio k lu p -
če. P as nije reagovao.
N ije napao ni onda kada su K ostu stavljali u kola.
S ejn je skočio do H enka i uzeo m u K ostinu pušku. Bio
je to jed an stari francuski m odel karab in a.
— Bolje nego ništa — sm ejao se on.
— Kod tebe ie i njegov revolver — reče H enk.
— R ekao sam, bolje išta negoništa, T eraj dalje!
H enk M uligan je uzeo uzde u ru k e i m azge su odm ah
krenule.
— A k u d a?
— Eto vidiš! To bi K dsta m o g a ' da nam kaže.
S ejn se osvrnuo unai^kolo. N adzornik ie polako dolazio
sebi. S ejn je sačekao da m-u >■:’ pogled razbistri
— Ž ac mi je. K ošta — rekao ie on. — G odinam a sam
učio i shvatio sam da se u kritičn im situacijam a m ora upot-
rebiti svake sredstvo.
— Ti si D"ludeo, S eine! Z nate li vi gde se mi nalazim o?
— d ah tao je K ošta besno.
— 2^ključićem o p ak t izm eđu sebe — reče S ejn. — Ti ćeš
nam a p okazati p u t do granice, a mi ćemo o stav iti u životu
tebe ' tvoga psa. Šta kažeš na to?
— S ta dakažem ? M orate se vratiti n atrag . Proći ćete po
red logora E1 P astorad o. D rugog puta nem a.
H enk je hteo da zaustavi kola. Ipak, Sejn m u ie naredio
da vozi dalie. '
— U prav u si. K ošta, To ne ide! MorgS naći neki drugi
put. On ne m ora biti onaj najkraći. Mi se ne žurim o.
— Odveo bih vas u pakao! — ciknuo je K ošta — U pa
kao!
29
30. — S ta sam ti rekao? — frk n u H enk M uligan. — T aj k u r
vin sin će nam biti sam o te re t!
— Sam o polako. Pazi na p u t! — rekao je Sejn. Podigao
jepušk u i okrenuo cev p rem a K ostinoj glavi. — Predložio
sam ti ugovor. A ko ne p ristaješ onda kaži sam im am li razlo
ga da te ostavim u životu?
K ošta je gledao u njega.
— M oram o da idem o na jug! — rekao je K ošta k reštavim
glasom .
S ejn je ostavio pušku iz ruke. S unce se nalazilo baš iznad
njih.
— Jesi li čuo H enk! Vozi dalje.
— G ladan sam ! — doviknuo je H enk.
S ejn je ustao i prebacio se prek o ograde kočijašcvog se-
dišta u kola.
— G onzaies, n ap ad n i! — ciknuo je K ošta.
S ejn je um akao dlakavom čudovištu na ta j način .*Sto je
skočio iz kola. L anac je sprečio životinju da skoči za njim .
Š ejn je pao na leđa.
H enk M uligan je zaustavio m azge i bičem počeo da tuče
psa koji je cviieo i pokušavao da izbegne udarce.
— P restani, H enk! — rikn u o je Sejn.
S ejn jo ustao, uzeo revolver u ru k u i prišao kolim a.
— K ošta, ako to još jednom pokušaš ja ću ga upucnti!
— Budi m iran, G onzalese — naredio je K ošta. — To je
m oj p rijatelj.
P as je legao i stavio n ju šk u izm eđu šapa.
H enk M uligan je poterao kola dalje.
— B aran k a će nam d ati četiri ili pet dana — rekao je
K ošta. — Ne želim m nogo zlata,. S ejne. Sam o je d an deo.
— N em a zlata — rekao je Š ejn. — To sam ja sam o izm i
slio.
— B aran k a će sigurno p retp o stav iti da ću ja zajedno sa
vam a naći zlato i da ću odm agliti sa vam a u nepoznatom p ra v
cu — kazao je K ošta.
Pas je cvilio.
— To je jed an od razloga da nam pom ogneš — odvratio
je Sejn.
Vozili su se na jug. Orta stena je bila nekoliko m ilja ispred
n jih kada je sunce počelo da zalazi.
— N em oite đa više m učim o m azge! D osta je 7a danas!
— rekao je Sejn.
H enk je zaustavio kola. P ogledao je sa čežnjom u stenu.
— Z ar stv arn o tam o nem a zlata, S ejne?
Sejn ga je potapšao no ram enu.
N asm eiali su se. M eđutim , odjednom su se trgli. Ćuli su se
pucnii iz jed n e klisure.
N alazili su se u senci iedne stene. Z ato nije bilo potrebno
da se boie da će ih nekn otk riti.
— Liudi =u ka"^ vašk^ — rekao ie Henk, — Im a ih svu
da. Cak ' u Siipfa M isl'o ‘^a’^ da smo mi ovde sam i.
Videli sJ ?est ’ahača. Jed an j'’ ia'iao napred. n ostali za
njim . R a7daliina ie iznosila pola m ilie, ITputili su se prem a pre-
d"lu koji je bio obrastao žbuniem . U.skoro su nestali.
30
31. — Tspregni m azije — reče S ejn — Z atim se pobrini o jelu.
S ejn je skinuo K ostu iz kola. Pom ogao m u je da sedne i
vezao ga čvrsto za zadnji točak.
P as je zavijao.
— I ti ćeš dobiti nešto da jedeš — reče Š ejn. O tvorio je
džak sa liranom i bacic psu parče pečenog m esa i kom ad hle-
ba.
Za vrem e jela su odvezaii Kostu.
— Vi ćete se k ajati zbog ovoga — rekao je K ošta žvaćući.
— R azm islite ponovo a svem u. O dvezaćete me. v ratićete mi
oružje i onda u ju tro rano idem o dc one stene. Tim e će siv ar
biti zaboravljena. Ja vam obećavam . B aranki neću reći n ijed n u
reč o ovome.
— Tam o preko nem a zlata — kazao je H enk. — Tc je
S ejn izm islio da bism o pobegli. Je li tako Š eine?
Š ejn klim nu glavom .
— Vi znate šta vas čeka! Bićete išibani. Ja sam već četiri
godine u logoru — bio ,ie odlučan K ošta. — Za to vrcm e nil<ome
nije uspelo da pobegne. M nogi su pokušali. S i oni sada leže
na groblju pored iogora sa razbijenim lobcinjam a.
— N aša pred n o st je dovoljno velika — iscerio se H enk. —
Oni ne m ogu da nas siignu, zar ne S ejne?
S ejn je sum njičavo klim nuo glavom .
— J a ne poznajem S ijeru — opom enuo ih je K ošta.
. — P a mi smo te sam o zato ostavili živog da nam pokažeš
put! Z ar ne. S ejne? — uzviknuo je H enk.
— Da!
Pojeli su svoje sledovanje. Pao je m rak. Posle večeri veza
li su K ostu za kola. S ejn ie doveo psa i vezao ga na drugoj
strani.
— Hoćemo li držati straž u ? — up itao je H enk M uligan.
— N aravno!
— J a ću biti prvi?
— K ako ti želiš — odgovorio je Šejn.
H enk je preuzeo stražu , a Š ejn je legao u kola. Posle ponoći
H enk ga je probudio i on ga je sm enic. Pas je ustao i skočio na
njega k ad a je S ejn prolazio pored njega. G ledac je u žbunjeviti
predeo. O čekivao je da će ugledati logorsku v a tru konjanika.
Ali, nije video ništa. Izgleda da su iahači otišli dalje.
O dakle su došli i šta traže u ovoj n ep riiain o j. brdovitoj pus
tin ji? Izgleda da se ipak u blizini nalazi neko ljudsko naselie.
A gde lju d i žive m ora biti i puta. S ein se odlučio da pita Ko.stu
u ju tru .
Noć je prošla. K ada je svanulo S ejn je čuo topot kopita. O d
m ah je ustao i uzeo pušku. O djek je dolazio iz p ravca gde se
nalazio predeo sa žbunjem .
O bišao je kola. P as je takođe bio ustao i n ap reg n u to osluš
kivao.
— Budi m iran, dečko! — opom enuo ga je S ejn tiho. P rišao
e i pom ilovao ga iza ušiju. — Sasvim m irno.
O djeknuli su uzvici. N eko je krik n u o
G onzaies je režao.
Košta se pokrenuo.
31
32. — N aredi psu da bude m iran — došapnuo m u je Sejn.
— D osta, senjor G onzalese! Da nisi pisnuo! — naredio je
K ošta tihim glasom .
Pas je odm ah prestao da reži. Ipak je budno gledao na sve
stran e i hteo je da se otm e sa lanca.
— M ir! — ciknuo je Šejn.
Jasn o je čuo neko šuštanje. N edaleko od njih je neko istr
čao iz žbunja. Pas se uznem irio i u.spravio se na zad n je noge.
S ejn je raspoznao neki lik. Podigao je pušku i pošao nešto
napred.
Covek je išao pešice. Stao je k ad a je ugledao S ejna. H teo je
da se v rati i pobegne. M eđutim , prim etio je pušku u S ejnovim
ru k am a i podigao ruke uvis.
— Ko ste vi? — u p itao je S ejn,P olako m u je prilazio.
G onzaies je grizao lanac, ali nije dao ni glasa od sobo.
Sejn je pričekao. To n ije bio m u šk arac nego neka žena. P ri
trča la je S en ju i obisnula m u se oko vrata.
— M olim vas, spasite m e, senjore — d ah tala je ona. — J a
sam P ilar P astorado. B andolerosi su m e oteli da bi mogli da
u ce n ju ju m oje j “oditelje.
Š ejn ju je obuhvatio oko stru k a. P okušavao Je đa preko
n je svojim očim a pro b ije tam u.
Cuo ih je. Š u štan je i topot kopita. D ovikivanja,
H enk se probudio.
— Š ejne, koga ti to ima.š? — u pitao je on sanjivo.
— P reži m azge! — pro šap u tao je S ejn, — O dm ah!
P ilar P asto rad o je d rh ta la od strah a. O na jc bila kreolka,
fen e bele rase koja je rođena u ovoj zem lji. S ejn jo ocenio da
im a 'o k o dvadeset godina. Im ala je prav iln o crte lica, badem aste,
ta m n e oči, m ali nos i sočne usne. P lak ala je. Jasn o sc videlo da
je očajna.
S ejn je s njom prišao kolim a. P as je skočio prem a njim a.
— N azad! — ciknu Š ejn tiho. — S k lan jaj se, do đavola!
P as je poslušao.
S ejn je pom ogao m ladoj P ilar da se popne u kola.
— S edite — rekao je on. — O dm ah krećem o.
O dvezao je K ostu. N adzornik nije rekao ništa. Sam o je pog
ledao u njega. N aravno da m u je bilo jasno u kakvom gadnom
sosva su se našli.
K ćerka onog đavola, vlasnika ru d n ik a robova onnmo gore
n a spveru!
S ejn se osm ehnuo. B olju ribicu svakako nisu m ogli upe
cati. O staje ,još sam o to da pobegnu sa lepom P ilar, / a bando-
lerose je ona p red sta v lja la pravi zlatni zalogaj i on jc dobro
znao da ti nitkovi neće tako lako da ga se odreknu.
Sada je Sejn spustio zaštitn u ogradu pozadi. Sve jo već bilo
sprem no za polazak.
— Da li sam ja dobro čuo, E1 P asto rad o ? N jegova su p ru g a?
— upitao je H enk,
T opot kopita se približavao.
S ejn je g u rnuo k arab in H enku u ruke,
— S k lan jaj je s oružjem ispod kola!
H enk je skočio. Z avukao se ispod rude.
S ejn je izvadio revolver.
32
33. — Dole glave! — viknuo je on.
Jahači su bili blizu. Sejn je jasno fuo pram'e izm orenih ko-
Tiia. Bile ih je tri jahača. T erali su konje p rem a kolim a. U m e
đu v rem en u je dan najavio svoj dola7.ak i moglo ?e m nogo bolje
videti. O tkrili su tragove devojke i pošli su za njim a.
S ejn se bio sagnuo iza jednog kom ada stene.
K ada su bandolerosi stigli na dvadesetak k o rak a on se us
pravio sa revolverom u ruci.
— S toj — viknuo je on.
N itkovi su držali puške u ru k a m a i k ad a su ga videli po^
digli su oružja.
Ipak. S ejn je bio brži. N jegov revolver se oglasio nekoliko
p u ta. a ispod kola je grm nuo karabin.
Kao grom om pogođeni pali su jahači sa k onja na zem lju.
K onji su nastavili da trče dalje. Š ejn je prišao band o lcro si-
m a. Sva tro jica bili sus m rtvi.
Sein se zam islio. P ucnji su se sigurno čuli daleko. Ali, osta
li se nisu ni videli ni čuli.
Tri konja?
S ejn se okrenuo nazad.
H enk M uligan se već bio izvukao ispod kola Î držao je k(V
n je 7a uzde.
S ejn se sagnuo i uzeo revolvere b anđolerosim a. p retraž io
n jihove džepove da nađe m uniciju i pokupio puške.
— Da m enjam o! — reče H enk — U kolim a će nas brzo
srediti.
— N ajp re izvesno vrem e kolim a — kazao je Sejn. On ie
bacio revolvere i puške u kola i pom ogao H enku da veže k o n je
bandolerosa i onda se popeo s n ü m u kola.
M azge su krenule.
P o tera se n ije videla. M eđutim , ne m ora da bude da se ti
n itko'i neće pojaviti.
H enk ie stalno žestoko gonio m azge. S vanulo je. Sunce ie
n a istoku prom olilo svoju žutu glavu
— Š ejn se okrenuo nazad.
— Još uvek na jug. K ošta?
— Da. Sejne. Baš na jug. Ceo dan tako.
S ejn je p o sm atrao devojku. P ila r je bila neobične lepa. G le
dala ga je bez reči.
— Sad još sam o da im am o sreće kod n ap lete — reče H enk.
— Imaćemo. ‘
— K oliko ćemo tražiti za n ju ?
S ejn je pogledao starca i iscerio se.
— Pa. našu slobodu! Ali. sada vozi. Ispruži nos n ap red I
pazi na put,
— Z naš li p u t do P asto rad o h acijen d e? — u pitao je on Kos
tu.
— Da — iscerio sp M eksikanac. — Mi se nalazim o na putu ko
ji vodi tam o. AH m oram o zaustaviti kola. sto m u grom ova.
Inače ćemo uskoro n ato v ariti sebi na v ra ’’ sve te bandolerose.
B anda im a pedeset ili šezdeset nitkova.
33
34. Taj predlog se i S ejnu uCinio razum nim .
— Z austavi! — naredio je on H enku.
Bili su prošli pet m ilja. Sunce se nalazilo u zenitu.
Š ejn i H enk su stavili K ostu na jed n u m azgu i vezali ga.
Na drugoj m azgi vezali su h ran u . Tu su sm estili i psa. D eset m i
n u ta k asn ije ja h ali su dalje.
B andolerosi su bili bolje naoružani od P astoradovih n ad
zornika. U bisagam a su našli m nogo rfiunicije. Jed an revolver
i jednu ,.v in česlerk u ” dali su m ladoj P ilar koje je tv rd ila da
zna da ru k u je oružjem .
S ejna je brinulo to što o stav ljaju jasn e tragove. Ali, tu se
n ije moglo ništa. Izm eđu stena tlo je bilo peskovito. To se izm e-
nilo tek k asn ije kada su prešli planinsko sedlo i sišli u jednu
široku klisuru.
Sejn je pustio ostale da jašu dalje, a on je zaustavio konja
i potom se popeo na visoku stenu na južnoj strani odakle je
im ao dobar pregled i mogao je da vidi daleko. Gonioce nije
video.
U zjahao je k o n ja i brzo stigao ostale.
— K ošta m isli da ona zna ko sm o mi — rek ao je H enk na
engli'ckom . — Vidi se to po našim p rn jam a.
Sejn se iscerio.
— P a šta onda? N joj je svejedno da Ii su jc spasili zatvo
renici. nadzornici njenog oca ili policajci.
— K ošta kaže. ako budem o vešti m ožem o dobiti dva m i-
liona. — rekao je H enk. — On zna kako mi taj novac m ožem o
da zgrabim o. Ako i njega uključim o u igru kao p a rtn e ra stv a r
će za nas biti lakša.
— I ti m u veruješ? — u pita S ejn.
— On to misli pošteno.
— N em oi se zav arav ati. H enk! T aj n itk o v n am erav a da
pov rati svoj dob ar ugled i da nas likvidira. Ti znaš kakvo nam
cveće cveta. Ja lično nem am a n am eru da budem sa h ra n jen sa
razbijenom lobaniom . N em oj slušati tog k u rv in o g sina!
H enk se narogušio.
— Baš zato što je k u rv in sin ja m u verujem — frk n u o je
on. — D va m iliona! Mi bism o napustili M eksiko kao bogati
ljudi.
— Da* m alo sačekam o! — od v ratio je S ejn. — K ošta, da
li smo na pravom p u tu ?
— Jesmo.
Jo š dok su se nalazili u klisuri sunce je zašlo. N astao je
sum rak.
Dospeli su na jednu m alu zarav an sa koje je visoka stena
štrcala u nebo. U podnožju stene su se zaustavili u nam cri da tu
prenoće.
S ejn je pom ogao m ladoj P ilar da sjaše.
— K ako vam je, sen jo rita? — upitao je on.
— H vala vam na svem u, senjor — osm ehnula se ona bo
jažljivo.
34
35. — N em a na čem u. J a ne poznajem predeo. M oram đa se os
lonim na K ostu, n adzornika vašeg oca. N as dvojica sm o zatvo
renici.
— Znam .
— Mogli smo da savladam o n ad zo rn ik a 1 đa pobegnem o.
Z ato ja njem u ne verujem . P o znajete li vi ovu oblast?
— Ne. žao mi je.
— Ne treb a da vam bude žao.
Š ejn je rasedlao njenog konja. S tavio je sedlo pored stene
i P ila r ie sela na njega.
Pao je m rak. Posle večere S ejn je odvezao nadzornika.
— Tvoj p rijatelj je p am etn iji od tebe. S ejne — šaputao je
K ošta. — D va m iliona! Možemo dobiti i tri. J a poznajem P asto
rada. O djahaću do njega i objasniću m u da nem a drugu šansu
da spasi devojku sem da m eni da dva m iliona. I veru j mi. on će
to učiniti. O n im a sam o nju. N em a ženu i nem a dru g e dece.
Sve što radi, rad i za nju. V am a sam ja potreban. Vi ne poznaje
te put. Zao mi je. Ali. ako ne pristaneš, kad mi se pruži p rili
ka ja ću uperiti revolver u tvoje grudi i l i . . .
— Ili? — u p ita S ejn radoznalo.
— Ili ću o d jah ati do b andolerosa i onda će oni svršiti po
sao. Od toga vas dvojica nećete im ati ništa. Budi sig u ran u to.
D akle, odveži me.
— Ti to kao da m e u cen ju ješ? — osm ehnuo se Sejn.
— N em am drugog izbora.
S ejn je uzeo rev o lv er i naslonio ga n a n jegova usta.
K ošta je ćutao.
— P a? _ upitao je S ejn i v ratio revolver u futro lu.
H enk M uligan je preuzeo p rv u stražu. S ejn je legao da
spava.
D va m iliona! To n ije verovao ni sebi sam om .
N ije prošlo dugo vrem ena, a H enk je čučao pored K oste.
Š ap u tali su više od jednog sata.
K ada je H enk hteo da ga probudi dugo je stajao ispred nje
ga. S ejn je već odavno držao rev o lv er u ruci.
N ajzad ga ie H enk M uligan g urnuo nogom.
— S ejne! — p ro šap u tao ie on, — Sada si ti na redu.
S ejn je ustao.
M uligan se o krenuo p rem a svom m estu. S ejn ga je u h v atio
za ruku.
— H enk!
— S ta je S ejne?
— H enk, to što se nalaziš ovde m oraš đa zahvališ m eni.
— Z nam , Sejne.
— O nda to nem oj zaboraviti.
_— S ejne, pa to bi stv arn o bio posao — rek ao ie H enk
k reštav im glasom , — Posao našeg života! Ne može se upored iti
sa onim što nam je ponudio sen jo r K an tero M orao bi da razgo
v araš sa K ostom . Tu nem a nikakvog rizika.
— K ošta je hijena. H enk. Na k ra ju će ispasti tako đa je on
spasao devojku i da je uh v atio nas dvojicu odbeglih za tv o re
nika, M ožda bi rekao i to da sm c nas dvt^iica hteli da u ce n ju -
jem o E! P asto rad a i da nas ie on u tomn sprečio, U tom slučaju
on će biti bogato nagrađen. A nam a će razb iti iobanje,
S Sejn 128 35
36. — Ne razumem te, S ejne. Pa on nam ie pokazao p u t! Mo
žemo ga n aju riti zajedno sa njegovim dlakavim ćudovištrm . A
onda ćemo mi uzeti stvari u svoje sopstvene ruke. Sve dok je
devojka kod nas ne može ništa da se dogodi.
— H enk, ja lioću da stignem do Rio G rande i to mi jeje
d in a želja. M ožda ćem o uspeti zato što je P ilar kod nas. S ače
k aj da vidim o kako će se stvari d alje odviiati. R azm islićem o o
ta dva m iliona, ti i ja. Drži se onoga što sam ti rekao ja, a ne
ta hijena!
— A ko ti tako m isliš, Š ejne!
— J a tako m islim — rekao je S ejn i pustio njpflovu ruku.
H enk je nestao u tam i, a S ejn je preuzeo stražu.
K ada je počelo da sviće, izišao je na k raj kam ene zarav n i i
pogledao dole u klisuru.
N isu se nigde videli Ronioci, ali to m u je bilo sum njivo.
M ožda s ujahali nekim kraćim putem ?
To zna sam o K ošta!
S ejn je još jednom prešao pogledom na sve strane.
N igde sc n išta n ije kretalo. S am o je G onzaies ustao i m a
hao repom . S ada je očigledno voleo S ejna, je r m u je ovaj ceo
dan davao hranu.
S ejn je prošao unaokolo, a onda se v ratio u kam p. O dvezao
je psa koji m u se zahvalio liznuvši m u ruku.
P as je cvilio. Od toga se p robudila P ilar P astorado. M eđu
tim H enk M uligan je i d alje spavao. Š ejn se iznenadio kada je
p rim etio da je sta ri čovek bio zgrčen ispod svog ćebeta.
— G onzaies, n ap a d aj! — o djeknuo je K ostin glas iza nje
ga.
S ejn je opsovao. V ideo je k ak o pas skače na n jrg a. Bio je
toliko iznenađen da je izgubio rav n o težu i pao n a leda.
P as je k ren u o prem a njegovom grlu ali je stao zato što se
S ejn nije micao.
K ostina senka se nadnela iznad njega, Špjn je m unjevito
skočio i naslonio m u cev revolvera na slepoočnicu,
— N azad, G onzalese — rekao je nitkov. — Ti si jed an jako
d ob ar pas.
Pas je čučnuo pored Sejna.
H enk M uligan je podigao ćebe. bacio ga u stran u i ustao,
— N išta se ne može dokazati. S ejne — reče on. — Sam o,
K ošta će ti dokazati da to m isli pošteno.
K ošta je držao rev o lv er uperen u Šejnovu glavu. R azoružao
ga je i p rim orao ga da legne na trb u h , H enk m u je vezno ruke
n a leđim a.
— Ovo jr sam o prolazno — rek ao je on. — Mi sm o sada
p artn e ri. Ti, K ošta i ja.
S ejn se n am rštio. Ali sada je već bilo ka.sno. K ako je sam o
m ogao da dozvoli da ga n ad m u d re ta dva lupeža!
H enk M uligan i K ošta vezali su ga p o trb u šk e na lođa jed
r e mazge. K ako će reagovati P ilar P asto rad o on nije m ogao vi
deti.
U skoro 5U nastavili put. K ošta je jahao na čelu i držao uz
de m azge na čijim leđim a se nalazio Sejn. P ilar i H enk su išli
za njim a zajedno sa drugom m azgom i senjor G onzalesom .
36
37. K renuli su sa rav n e sten e jednom širokom stazom kojom
su ubrzo stigli na p u t koji vodi na jug.
Ušli su u je d n u m alu, zelenu dolinu. Na obroncim a unaoko
lo nalazilo se žbim je izm eđu koga je raslo visoko drveće. Bilo
je to idealno m esio za n ap ad i
N ije se dugo čekalo, a odjeknuo je p rasak pucnja. S ejn je
ugledao K osti som brero u travi.
N ije dugo oklevao. Već sledećeg tre n u tk a skliznuo je iz
sedla, pao i okrenuo se unaokolo. K onji su stali.
— Im am ih! — rik n u o je H enk iza njega. — G u b ite se
ili ću vas u p u c a ti!
Š ejn je zbog užeta teško m ogao d a okren e glavu nazad.
H enk i P ilar su sta ja li jedno pored drugo.
Ponovo su odjeknuli pucnji. S ta n čovek je želeo da do
bije dva m iliona. N išia! Sam o olovo u telu. „V in česterk a” m u
je ispala iz ru k e i već sledećeg tre n u tk a je pao iz sedla kao
n ek a vreća peska. I on je ostao n ep o k retan .
N a licu lepo dev ojke ogledao se strah.
S ejn se radovao što je ležac p o trb u šk e na leđ im a m azge
je r bi se sigurno proveo kao K ošta i H enk da je ja h a o u sp rav
no.
Iznenada so na obroncim a levo i desno p rim e tilc k retan je.
S vuda .su se pojavili jahači. B andolerosi! To nije bilo teško da
se pogodi.
Sve su to bila m račn a lica. Biii su obučeni u rite i sam o
je poneki r>d njih im ao čizm e n a nogam jt. V ećina su bili bo
si ili su im ali sand ale na nogam a.
P ilar P asto rad o je p o k u šala da pobegne. O šinula je bičem
k nja i k ren u la n atrag . Ali desetak jah ača su p oterali konje
u galop i p rik lještili su je. P ilar n ije im ala ni n a jm a n ju šan
su.
Je d a n od jah ača jc prošao pored S ejn a i d o viknuo;
— Ti bedna svinjo! S ada si slobodan.
V idelo se po odeci da je Š ejn za tv o ren ik a i znalo se či
ji je rob bio.
Sledeća dvojica su stali i svojim m ačctam a presekli uže
kojim je bio vezan. Š ejn je izgubio ravnotežu i pao na zem lju.
N itkovi su se cerili. Bili su to neki m ladi mom ci.
— S ta tražiš u trav i, hom bre? — u p itao je jed an od njih.
Š ejn je ustao i n avukao šešir n a glavu.
— H vala, m učačosi!
D esetak bandolerosa je pro jah alo sa P ilar P astorado. Os
tali su im se pridružili. N eki od njih su stali pored K oste i H en
ka. S kinuli su im čizm e i jak n e. Bez ikakvog obzira su p re t
ražili n jihove džepove.
Je d an m ršav stari čovek obučen u e m c koZno odelo od
glave dc pete dojah ao je do Š ejna.
— Z atv o ren ik — objasnio m u je jedan m učačo. — N jega
su bili vezali kao neki džak na leđim a m azge. On m ože da
jaše dalje, zar ne?
S tarac je zaustavio konja. N aslonio je ru k e na rog sedla i
gledao u Š ejna.
— N a koliko godina su te osudili? — u pitao je i iscerio se.
37
38. — N a pedeset — odvratno je Sejn.
S la n čoveic je d odirnuo oood i,^o¿ šešira.
— ir'edeset ¿¡odina! —• cuuio t>e on. — O nda si U neki te
žak k alib ar, gringu. i'ija ć k a banKc i pri lum si ubio biagajniK.a,
iuv m je lako.''
isejn je p o iv rd n o klim nuo glavom i iscerio se.
— O vim U poiiianjam siouuou i živoL — icCe stari čovek.
— D akle, beži uaavde!
— iio cu da aouem do granice, ali ne znam gde se nala-
eim .
b ta ra c je ok renuo konja.
— P ovediie ga sa nam a.
P o terao je konja. U sian su k ren u li za njim .
— Uzjasi i polazi! — viknuo je jed an sm ejući se.
Š ejn se osvrnuo unaokolo. Tu su ležali jos sam o H enk i Ko
šta. iNjihove konje i psa su odveli bandolerosi. D akle, m orao se
zauovoijiti neoseulanom m azgom . S ejn se popeo na n jen a ieda
1 k ren u o za ostalim a. Ja n ali su iz aoline p rem a zapadu, i-'ilar
P asto rad o se nije nigde videia.
S ejn je poterao m azgu i sustigao dvojicu m lad ih bandole
rosa.
— Do Rio G ran d e? Ali to je još daleko — rekao je je
d an kada se t>ejn probio m azgom izm eđu njih.
— To nije važno — odvratio je Š ejn. — Ali, kako ću iza
ći iz ovih b rda? i
— Mi ćem c te O dvesti do puta.
D a Ii se to ja igram svojom sudbinom , pom islio je S ejn.
D a budem slobodan! i^a to i jesam . K ad bi ga zaista ovi m om
ci ocJveli do p u ta koji vodi do granice onda će im biti za
hv alan .
Z ašto setoliko zabrinuo za su d b in u k ćerk e E1 P asto rad a ?
U ostalom , to se njega i ne tiče. K ošta i H enk su pali. M orao
je da m isli na svoju sopstvenu kožu.
Sunce je zalazilo kada su se bandolerosi zaustavili u jednom
m alom delu šum e pored stene. T u su sigurno hteli da provedu
noć.
Izm eđu drveća S ejn je ponovo video P ilar. O na je bila
stro g o čuvana i čučala je izm eđu onih koji su pazili na nju.
PU ar je podigla glavu i njih o v i pogledi su se sreli.
N ada je tin ja la u njenim očima.
B andolerosi su zapalili v a tru . S ejn je sjanao sa m azge i
p rišao v atri. Podelili su k u k u ru zn e pogače. Bilo je i vina. I
Š ejn je dobio svoj deo.
S tari čovek u kožnom odelu je bio vođa. K ada jc on go
vorio svi ostali su ćutali, a k ad a se sm ejao svi ostali su se
sm ejali. Taj čovek se zvao E1 T ajger. To je Š ejn već saznao od
avojice m om aka s kojim a je jahao.
E1 T a jse r je n ajavio E1 P asto rad u borbu na život i sm rt.
E1 P asto rad o je bio je d an od n aju žasn ijih k rv o p ija koji su se
k retali širokim p ro stran stv im a M eksika. To je osetio i S ejn na
svojoj sopstvenoj koži. Tu stv arn o nije bilo m ilosti.
Znao je to Sejn, ali m u je bilo žao devojke.
38
39.
P oneki od m om aka je h teo đa jo j se približi, ali Ej T aj
g er ih je vraćao strogim lečim a.
S ejn je legao ispod jednog d rv ela da spava. M eđutim ,
stah io se irzao i buciio se. IpaK, n ije postojalo n an a io m oguć
nosti da P ila r um ak n e iz logora.
Ja h a č i su staln o kružili unaokolo.
Idućeg ju tr a k ad a su se bandolerosi sprem ali za polazak
je d a n m ucaco je prišao S ejnu.
Za v am a je k ren u la p o te ra n ad zo rn ik a iz kam enolom a
— šap n u o je on. — B a ra n k a lično predvodi gru p u . T reb a da
razm isliš kako d a se odvojiš od nas.
S ejn u je odm ah palo n a p am et da su m u oduzeli oružje i
d a n e m ože da se brani.
K ra tk o p re polaska m ladić m u je doneo rev o lv er i m u n i
ciju.
T ako je S ejn ipak n astav io da jaše sa bandolerosim a na
m azgi bez sedla. K ra tk o p re zalaska su nca stali su d a logoru-
ju . Bio je to neki predeo po k riv en žbunjem . V oda je pozvao
S ejna.
— A ko ti se kod nas dopada, m ožeš ostati, gringo — ob
ja sn io m u jo on. — A ko te ip ak srce vuče kući onda idi. D r
ži se p rav ac na istok. O nda ćeš p red zalazak sunca naići n a
p o štan sk i p u t koji vodi u E1 Sueko. Iz Kl S u ek a ide se d alje
p rem a sev eru do granice.
Š ejn se zahvalio. P om islio je n a devojku k o ja ga čeka s
one stra n e obale Rio G rande.
P ozdravio se sa vođom i onim a ko je je za ovo k ra tk o v re
m e upoznao.
D o jah ao je do m esta n a kom e se n alazila P ilar. Č učala je
izm eđu četvorice bandolerosa. S ejn je upoznao sam o jednog.
Z vao se D ijego. S ejn m u je p ružio ru k u i izašao iz kam pa.
P ri tom n ije ni pogledao P ilar, a i ona je izbegavala da po
gleda u njL'ga.
O djahao je n a istok p rem a p u tu . Ipak, đavo m u ne da
m ira! Z austavio je m azgu u jed n o j šum ici.
D obro je osm otrio teren . T akođe je video gde se nalaze
stra ž a ri bandolerosa.
P ošto je pao m rak v ratio se on pešice u logor. N ije m u
bilo teško da ga p ro n ađ e je r je logorska v a tra bila dob ar p u
tokaz. V eć p re lanca stra ž a ra legao je na zem lju i tak c se
četvoronoške u v ukao u kam p, a d a ga n ik c nije p n m e tic . Bila
je ponoć. Sam o oko v a tre je još u vek bile živo. T am e gdese
n alazila P ila r sa četvoricom ču v ara bilo je m račno. D vojica
E U spavali. D vojica su sedeli pored P ila r i razgovarali.
Š ejn Je dopuzio do n jih sa revolverom u ruci.
B andolerosi su razgovarali o životu n a jugu gde su bile
n jih o v e-k u će i porodice.
V atra se u m eđ u v rem en u skoro ugasila. O stao je jo3 je
dino dim koji je v etar raznosio kroz predeo.
B andolerosi su ućutali. K ao da ih je uh v atila čežnja za za
vičajem ,
Š ejn je napao m unjevito. D vojica b udnih ču v ara bili su
savladani tako brzo da nisu uspeli ni glasa da puste od sebe.
Š ejn ih je pažljivo spustio na travu.
39
40. P ila r je bila bu d n a. U stala je. S ejn joj je stav io ru k u n a
u sta. b h v a lio ju je za ru k u i povukao je za so b jm .
— Z nala s a m 'd a ćeš se v ratiti, gringu -— re k la je ona ti
ho k ad a su se u d aljili slo lin ak jard i.
S ta S ejn d a odgovori na to? N jegove m isli stalno su se
vraćale n a nju. Ali, ona je sig u rn o lo osetila onda k ad a su
se njinovi pogledi sreli.
S ejni je pom islio n a E1 Sueko. U tom g rad u je već bio.
T am o se nalazi je d n a velika policijska stanica. N ije m u ni na
k ra j pam eti palo d a m ogu i da ih p ra lc E1 T ajgerovi lju d i u
g rad u .
N ašao je prazn o m esto izm eđu straž ara. Iza p rve sten e on
je ustao. P ila r je učinila to isto.
— O dvešću te u E1 S ueko — rek ao je tiho. — O datle m o
raš sam a da se snalaziš kako znaš i um eš.
P odigla se na p rste i p o lju b ila ga u usta.
— M oj otac će ti se zahvaliti zbog ovoga.
S ejn se osm ehnuo. U hvatio je P ilar za ru k u i br7.o k ren u o
6 njom . N ije im ao n am ere da m u se z a h v alju je taj čovek ko
ga su kažnjenici u kam enoj kotlini nazivali đavolom . U ostalom ,
n ije m u ni bio važan. U E1 S u ek u on je p rak tičn o bio na g ra
nici.
Ali, p rc nego što je stigao do m azge iza n jeg a su p rasn u li
pucnji. O djeknuli su uzvici.
B ekstvo P ila r P asto rad o je bilo otkriveno.
T rčali su kroz noć. S ejn je u h v atio m ladu P ila r i podigao
je n a m azgu. O dm ah je skočio i sm estio se iza nje. Ipak je
od m ah m orao da stane. C uc se top o t kopita. D olina kroz koju
je treb alo da prođe bila je uska. Jed v a oko sto tin a jard i. Noć
je bila m račna. M eđutim , izm eđu o b ro n ak a i ste n a m ogao se
razpoznati jahač.
P rem a o djeku kopita m oglo se rasp o zn ati da im a desetak
ban d o lero sa koji su ju rili p rem a p u tu tako brzo kao da ih
sam đavo goni.
Ti n itk o v i su ja h ali prem a p u tu . N ije Ii to znak da su
bili uvereni u to da je sam o gringo m ogao da odvede devoj-
k u iz kam pa?
P ilar se uplašeno naslonila na njegove široke grudi k a
da su kon jan ici p ro jah ali pored šum ice. Ne sam o da su čuli
jahače, nego su ih videli. K ao senke p ro ju rili sU da bi što pre
stigli do puta.
D a li da k ren e za n jim a? U skoro će sv an u ti. Ti nitkovi
sigunnc rač u n aju na to da će ih negde ugledati.
N ije m u preostalo ništa drugo nego da potraži neki d ru
gi put.
O krenuo je m azgu na drugu stra n u i p o terao je kroz šu
m u. S ada su se k retali uzbrdo. P ila r ga je p ritisk ala svojom
težinom i čvrsto se držala nogam a za njega da ne bi pali sa
leđa mazge.
On ju je obuhvatio rukom . Im ala je velike, čvrste grudi
a n je n a zadnjica je sve više p ritisk iv ala Š ejna. U zbudio se.
P red n jim a se ukazala neka stena. S ejn je ja h ao pored
40