4. BPICIJA VESTERN ROMANA
i i j N
Broj: 48
Olavni i odgovorni urednik;
Svetozar TOMIC
Urednik:
Zorka ClRlC
ISfaelov orginala:
Jack Slade
LAUY WITH A WHIi
Recenzija:
Tomislav KETIG
Prevod i adaptacija:
Tom islav liETIG
I-ektor:
Zorka CIRIC
TehniÄki urednik:
Perenc BAHAT
Naslovna strana:
Ferenc BARAT
Korektori:
Julijana PAP
JuUjaoa KARDOS
Å tampa: 5. V 1983.
TržiŔte: 16. V 1983.
lĀ«daje i Å tampa rilSRO FORUM ā OOUR MARKETPRItiT, Novi
Sad, Vojvode MiÅ”iÄa 1. Glavni i odgovorni urednik: Svetojsnr TOMIC.
Urednik: Zorka CiRiC. Naslov originala: Jack Slade ā LADY WITH
A WHIP. Copyright: 1870. by Towc Publicatlona IMC, pr*m a ugoĀ
voru M OPA Minhena.
OsloboÄeno osnovnog poreza na promet, ^Ā«liniJliiĀ«kog
ā¢ekretarijata n i obrnxovnnjĀ«, nauku i kultura MAP VaivMUM twoj
4U -tV )9 . od 3S. n 1079. aodinĀ«.
5. Sejn obori cev āvinÄesterkeā i poicaja se u lst<Ā»n treĀ
nutku zbog te greŔke.
CereÄi se, izvuÄe se starac iz žbunja i uperi u ZapadnjakĀ«
cevi oba svoja revolvera.
Sejn je u poÄetku tog Äoveka držao za Indijanca, ali, i gre-
Å”iti je konaÄno Ijudsld. Nadajmo se da to neÄe biti smrtonoenĀ«
greŔka, pomisli Zapadnjak.
On pogleda u cevi oružja, pa ponovo podiže pogled na stiu>Ā«
ca. Otkud je on ovamo dospeo?
Covek je bio mali rastom i suvonjav. Za Sejnovo shvatanje
vrat mu je bio tanak kao palac. Nosio je stari filcani ŔeSir. Pod
gustim obrvama gledale su ledene i prevejane svetloplave oii.
Imao je bradu koja mu je dosezalo do grudi. I seda kosa bila mtt
je dugaÄka. Prelazila je preko okovratnika njegove zamaSÄenĀ«
jakne od jelenje kože. Imao je ogromne u5i, koje su mu kao
jedra strÅ”ile levo i desno iz kose... Covek je Zapadnjaka i neĀ
hotice po izgledu podseÄao na slepog miÅ”a.
ā Ne premiÅ”ljaj se dugo, muÄaÄo! ā zapreti starac. ā Baci
Å”kljocaru, ili Äu morati da ti isteram duÅ”u na nos.
NeÅ”to je na tom starom maÄoru opominjalo Sejna. Pažljiv*
je spustio puŔku na suncem sprženu travu.
ā Ne preterujeÅ” 11 ti ipak, dedice?
ā Ja jesam deda! ā odvrati strac zajedljivo. ā Ali, ne tvoj.
Zato mi ne govori taiko, inaÄe Äu te razvuÄi po njuÅ”ci.
Sejn podiže ramena. Iza njega je neŔto zapucketalo. To nija
bio njegov mrkov. Da li je stari imao joÅ” kompaniona?
ā HoÄeÅ”- Ii da mi prevrneÅ” džepove? āā¢upita SejĀ«.
Stnrac priÄe konju i pritisnu Zapadnjaku cevi revolvera n
trbuh. Sejn podiže ruke i spusti pogled ka starcu.
ā Posluži se!
ā Ti izgleda mene ne poznajeÅ”! ā prasnu starac.
Sejn se iskezi.
ā Moj deda ipak nisi. To sam veÄ ustanovio.
U pogledu starog pojavi se neki surov izraz. Onda je veÄ i
udario. Revolverom, DokaÄio je Sejna po rebrima, tako da mu je
isterao vazduh, i ovaj klonu malo udesno. Imao je za trenutak
oseÄaj da Äe pasti s konja.
6. ā ā ā Å E J N ā ā ā
AU, tada je veÄ Sejn bio na redu. PovrativSi dah, on je u
Ā»voj ujdarac uneo svu snagu, i postao pravi tornado.
Toooe treba dodati i Äinjenicu da za trenutak nijedan od reĀ
volvera tog starog divljeg maÄka nije bio uperen u Zapadnjaika.
Gnevno, ali i hladnokrvno, Sejn islcoristi svoju Ŕansu.
Iz položaja u koji ga je zaneo snažan udarac starog, on se
baci i u padu, za oružje se nije hvatao zbog starca. Starog koÄo-
pera je udarcem leve noge u padu dohvatio pod bradu. Udarac
oddže starca, on polete i naÄini salto u vazduhu, pa tresnu nazad
Ā« ibunje iz k o j^ je malopre izaÅ”ao.
Seja to zajMsaivo viŔe nije mogao da primeti. On se odmah
A m u i <^ali na Äov^a koii je stajao kxaj svog konja i veÄ
prislanio puŔku uz rame. Rastojanje je iznosilo viŔe od trideset
koraka. Uprkos tome, Sejnov metak pogodi pravo u cilj. Pc^oc^o
je Äoveka u glavu, i ovaj se na mestu sruSio.
Ali, starac i taj laip nisu bili sami. Na drugoj strani nailazila
ae Jedna stena metar i po visine. Tamo je kleÄala jedna pidlilka.
Sejn osmotri orld, podiže puÅ”ku i poravna niÅ”an. NeÅ”to je zapucĀ
ketalo i snažan bol prostruji mu miŔicom od lakta. ,^olf* mu je
MM tren oka bio izbaÄen iz ruke!
Zmija koju nije vadeo i koja ga je ugriasla, bila je njegova
prva pomisao. Oborio je pogled da je potraži. Ali, tada je usta-
aovio da se radi o kožnom remenu jednog biÄa.
Njegov pogled skrenu. Opazio je duboke Äizme i porub cme
hodtne suknje.
IznenaÄen, okrete se sasvim o strazui. Ni pet koraika daleito
ā¢d njega, stajala je pred žbunjem jedna žena. Lepo lice hilo joj
jĀ« u^vireno kosom gustom kao lavlja griva. Ali, veÄ i sam bÄĀ£
mu Je odavao u kakav kraj je upao.
Ta lepa aM divlja žena bUa je Sandra Roberto ā ādama s
bitem".
Sejn je njenim izgledom bio koliko iznenaÄen, toHko i oÄaĀ
ran. AH, usreÄeni ni u kom sluÄaju. Možda 6e veÄ sledefi minuti
edluAM o njegovom životu ili smrti. Ali, ne zato ^ je udesle
starog i ustrelio Äoveka kraj svog mrkova.
ā Ustaj! ā naredi mu žena sa hladium izrazom na leposn
Bcu koji niŔta nije kazivao.
Zabacila je biÄ i držala ga spremnog na sledeÄi udairac.
Pvižka i revolver ležali su predaleko od Zapadnjaka. Sem toga,
imao Je pred sobom jednog tipa sa puŔkom na gotovs, a kako je
odmah posle toga utvrdio, i iza sebe. Kada se podigao, pritisnuo
mu je taj tip cev revolvera u leÄa i izvukao mu veStim zahvatom
k)vaÄki nož iz sare Äizme.
Sejn podiže ruke. Zona mu priÄe korak bUže.
7. ā ā ā S E J A /* * *
ā U ovoj oblasti raÄunao sam samo s Indijancima ā objasĀ
ni Zapadnjak. ā HoÄete li da me opljaÄkate? Ja nemam naÅ”ta u
džepovima. To sam veÄ i starom hteo da kažem. Ali, on mi nije
dao da doÄem do reÄi.
Njena prilika se ukoÄi. Za trenutak se moglo razaznati koĀ
liko se razbesnela Å”to je on nju i njene ljude smatrao obiÄnim
drumskim razbojnicima. Ali, ipak se vrlo brzo sabrala i uspela
da obuzda. OŔinula je Zapadnjaka ledenim pogledom i dala mig
svom Äoveku na steni. Momak poÄe ka Sejnovom konju i otkopĀ
Äa životinji bisage, da bi mogao da po njima i prtljagu izvrÅ”i teĀ
meljit pretres.
ā Samo stari, tvrdi hleb! ā primeti Zapatkijak i oSmehnu
se. ā ViÅ”e nižta neÄe naÄi.
Nijteanu odgovorila. Nije ga Äak ni pogledala. Tek kad se
onaj njen Äovek tamo uspravio i zavrteo glavom, žena. se okret*
ka Sejnu.
Sejn se osmehnu ponovo.
ā Sta sam rekao!
Covek iza njega pritisnu mu tako snažno cev oružja u leÄ^
da se Sejn zgrÄi od bola, i oseÄao se kao da mu je ki&na slonin
Ijena.
ā Zaveži! ā prosikta mu bandit iza leÄa. ā Sandra govori.
Ona je mimo saÄekala dok se Zaj>adnjak povratio od bola.
ā Ti si Sejn? ā upita ga zatim. ā Ja znam da ti jaÅ”eÅ” za
Jutu. Ti radiÅ” za Kompaniju. Dakle, ti si protiv mene. Zar ti t*
<md lupeži nisu rekM?
ā To mi je sve poznato! ā zavrte Zapadnjak glavom. ā
Ali, to ne znaÄi da sam i neizostavno proUv tebe.
Njene oÄi su ga merile.
ā ImaÅ” li planove kod sebe?
Sejn je Äutao.
ā Daj planove ovamo!
Sejn spusti desnu ruku, otkopÄa jaknu i izvuÄe iz; džepa
omot.
Ona mu munjevito uze paket iz ruke, ali ga i ne pc^leda.
ā Rekli su mi i da si odgovoran takoÄe i za bezbednost iz-
vesnih postrojenja. Äula sam, naime da te je Kompanija postaĀ
vila za marŔala. Ti treba da se brineŔ za red u kampovima. Je li
to taÄno?
Sejn se osmehnu i klimnu potvrdno glavom, spustivŔi u*
put i levu ruku.
__Ljudi su mi rekli da imaÅ” i druge specijalne obaveze? JĀ«
li i to taÄno?
Sejn opet klimnu glavom.
8. ā¢k'k'k S E J N-k'k'k
OÄi joj se suziÅ”e u uzane proreze.
ā Å ejne, onda ti nisi samo protiv mene, onda si ti moj
ā mrtni neprijatelj!
ā Ja to ipak ne vidim tako ā odvrati Zapadnjak, i-ako se
poÄeo oseÄati dosta neprijatno.
ā Ja sam sinoÄ digla ii vazduh rudai;sko okno na severu!
-- obavestd ga Sandra. ā Imao si viÅ”e od tuce mrtvih!
ā Ja nisam Kompanija ā odvrati Å ejn. ā A Kompanija
Äe ti potpraÅ”iti, devojko! Ili, verujeÅ” da Äe ti ljudi pasti na kole-
n,a kad Äuju da si ubila mene?
ā HoÄeÅ” li da radiiÅ” za mene?
Sejn se zaÄudi. Pitanje ga je iznenadilo isto koliko i malopre
Sandrin izgled.
ā Njega neÄeÅ” preokrenuti, Sandra! ā upozori je muÅ”karac
koji je stajao iza Sejna. ā On Äe se sada najverovatnije saglasiti,
jer zna da mu se inaÄe radi o glavi.
Zapadnjak iskoristi priliku i okrete se prema govorniku.
Iza njega je stajao muŔkarac visok skoro kao i on. Mandola!
Sejn je o njemu veÄ sluÅ”ao. On je navodno bio Sandrin ljubavĀ
nik. Sejn je to takoÄe odmah mogao sebi da zamisli. Mandola je
poticao iz Meksika. Duboko sa juga. Ten mu je bio kaienosmeÄ.
Bio je joÅ” mlad, ne stariji od Zapadnjaka. Izgledao je neobiÄno
odvažan i ratoboran. Kosa mu je bila crna kao katran. Imao je
tanane oÄi, guste obrve i kao biser bele krupne zube. Brada mu
je odavala energiju i preduzlmljivost. Bio je to tip koji je padao
u oÄi ženama, i koji se i oslanjao na to. Izgledao ie negovan. Nie-
govi uski brÄiÄi nad gornjom usnom bili su taÄno podbrijani. AU,
taj Južnoamerikanac nije bio samo tip koji se sviÄao ženama,
junak ženskih srca. Ne! Mandola je bio i borac, žilav momak,
neustraÅ”iv i spreman na sve. Kako je Sejn Äuo, bio je majstor s
revolverom i virtuoz u bacanju noža. Uvek je navodno imao
ā¢akrivene noževe pri sebi.
Jedan je Zapadnjak veÄ otkrio. Nosio ga je u okovratniku,
prekrivenog vratnom maramom.
Gledali su se u oÄi. Mandola se pri tom smeScao. Sejn kUm-
nu glavom.
ā Shvatam ja tebe! ā reÄe mu. ā Ti se bojiÅ” da Äu te kod
nje izbaciti iz Äamca.
Mandolin osmejak odmah iÅ”Äeze. U svakoj ruci držao je p>o
revolver. Ali, odmah ih munjevito zadenu nazad u futrole, zgraĀ
bi Sejna obema Å”akama za okovratnik i privuÄe k sebi.
Mandola je bio snažan muŔkarac. Sejn je sluiao da je veoma
okretan, da se lukavo bori i da ne zazire ni od kakve podmuk-
lostL
9. ā ā ā S E J A / * * *
Sejn se nasmeŔi.
ā Pusti me!
Mandoline tamne oÄi pretvorile su se u crte. On gurnu ZaĀ
padnjaka od sebe, ali mu pri tora podmetnu nogu, da bi ga sruĀ
Ŕio u travu. Samo tu nameru je Šejn vrlo brzo prozreo. Levira
zaokretom tela parirao je Mandolinom potezu, i onda ga udario
levicom u trbuh. Udarac je iznenadio Meksikanca. On se trže put
napred i htede da dohvati oružje, kada ugleda i Sejnovu desnicu.
Za Sejna, Mandola nije bio dovoljno brz. JoÅ” je samo srtigao
Äa shvati gde je pogreÅ”io, a onda mu Zapadnjakov udarac po
vratu oduže svest. On se iz mesta sruŔi i ostade da leži.
Sejn se okrete. BiÄ je veÄ zapucao. Sandra ie odmah napala.
Erzim pokretom uspeo je Zapadnjak da amortizuje udarac biÄa
ramenom. Sandra, ta Äavolica, htela je da pogodi njegov vrat,
obmota kamdžiju oko njega i dovuÄe ga sebi pred noge. Ali, ona
je bila ta koja se sruŔila.
Sejn prežali bol, uhvati remen biÄa, saže se i povuÄe polu-
delu ženu k sebi. Ova ispusti držalju dok se kotrljala po travi.
MuÅ”karac koji je Äekao kraj bisaga, opali. Ali, Sejn je veÄ
ležao ispružen na tlu, tako da je kugla prohujala isnad njega.
Zapadnjak se okrete. Samo iediiom, a onda se sa āvinÄesterkomā
u ruci ponovo uspravi. I oružje istovremeno sevnu i prasnu.
Sejn se netremice zagleda u āDamu s biÄemā, oružja upereĀ
nog u nju, do'k je ona bez biÄa ležala na sprženoj travi i zurila u
njega razrogaÄenih oÄiju.
Sejn joj priÄe, spusti oružje, utisnu joj blago cev revolvera
meÄu grudi, saže se ka planovima i stavi ih ponovo u džep.
Ona se zgrÄila i on je video na njoj kako oÄekuje da Äe i*
ustreliti.
Ali, Zapadnjak nije ni pomiÅ”ljao na to da jednu ženu, pogoĀ
tovu bez oružja, smakne.
ā Cini mi se da ima mnogo razloga da potražiÅ” nove ljude
ā obrati joj se, cereÄi se. ā Ali, joÅ” bolje, pakuj se! Ovo viÅ”e
nije kraj za tebe. Zato se raÄe gubi! Ako te u svojstvu marÅ”ala
kompanije budem uhvatio, vezaÄu ti suknju iznad glave, poloti-
Äu te preko kolena i ispraÅ”iti ti zadnjicu! A onda ÄeÅ”, muÄaÄa
tek da vidiŔ Ŕta sleduje!
Ostavio je jednostavno da leži poÅ”ao ka svom konju. U proĀ
lazu, uzeo je joÅ” svoj ākoltā i svoj nož i ponovo ih zadenuo na
njihovo mesto. Dok je sedlao, okrete se Sandra na trbuh i ispruži
ruku ka svom biÄu. Ali, Sejnova puÅ”ka prasnu odmah, tako da je
uplaŔeno povukla ruku.
Sejn se nasmeja i dovrŔi sedlanje. Onda se vinu na konja I
10. ā ā ā Å E J N-kir-k
pojaha odatle. Poterao je mrkova pored nje. Ona se hitro otkotrĀ
ljala u stranu od straha da je ne pregazi.
ā Sta misliÅ”, damo s biÄem, na koga ÄeÅ” se sad ljutiti! ā
nasmeja se i odgalopira.
IspruživÅ”i sve Äetiri i otvorenih usta, starac je ležao u žbu-
nju. Glasno je hrkao.
Zapadnjak ga samo pogleda ovlaÅ”.
Sandra se po Sejnovom odlasku uspravila na kolena, ali se
nĆ”je usuÄivala da se sagne ka oružju. BiÄ je, meÄutim, veÄ poĀ
novo držala u ruci.
Sejn pljesnu mrkova po sapima, nasmeja se glasno i odjaha
dalje.
n
Kola za kolima rudarske kompanije kotrljala su se kroz ReinĀ
bou Lodž ka severu. Od traga u malom gradu mogla se okom
pratiti nekadaÅ”nja staza za mazge Äak u brda. Volovska kola i
kola za snabdevanje ove kompanije nekadaŔnju stazu kojom su
iSli traperi i lutalice pretvorila su u skoro sto metara Å”iroki koloĀ
voz.
Ovaj put su u koloni bila dvadeset Äetvora kola. Bila su naĀ
tovarena alatima za buŔenje, kružnim parnim testerama, ostalim
alatom, hranom i raznovrsnom opremom. VeÄinu teÅ”ko natovaĀ
renih kola vukla je dvanaestoÄlana zaprega. A na svakim koliĀ
ma, 9em koÄijaÅ”a, nalazili su se i ljudi koje je kompanija vrboĀ
vala da kopaju u nalaziŔtima srebra, tamo na severu. Tu su se
nalazili muŔkarci svih boja koža Kavgadžije i pijanice, hazar-
Äeri, kao i momci koji su se nadali da Äe tamo, u besputnom sveĀ
tu brda moÄi da se skriju pred zakonom.
Sa zbrkanim oseÄanjima, ali delimiÄno i zlobnim pogledima,
jrurili su ljudi sa kola u kuÄe. VeÄina su veÄ znala da je ovo
gnezdo jednog .izgleda poslednja tsÄka civilizacije i da je samo
poseta Reinbou Lodžu obeÄavala promenu u jednoliÄnom životu
Ā« logoru.
Karlos David opsova i odmaÄe se od prozora.
ā ZaÅ”to ne pogledaÅ” i ti to? ā okrete se on ka svome bratu,
koji je sedeo u naslonjaÄi i puÅ”io cignru. Dnvidi su bili stariji
Ijudi, o'ko pedeset. Pri tom je Karlo.s bio mlaÄi od svog brata.
ā Zato Sto od Rledanja i psovanja neÄe biti bolje ā odvrati
Mendos Ijutito. ā MoraÄcmn da prpduzmemo neÅ”to u velikom
stilu. I to brzo, pre nego Sto ta bn(ira ovde sve postavi na glavu,
i ceo kraj ne postane razriven 1 raskopan.
11. ā Ne psujem ja samo! ā preseÄe ga Karlos zajedljivo. ā
Ja sam veÄ neÅ”to na putu i obavio.
Mendos se zagleda u brata.
ā Ti hoÄeÅ” da se povežeÅ” s banditima koji se vrzmaju gor*
u brdima? Onda mi neÄemo biti niÅ”ta bolji od hijena iz te beĀ
zoÄne kompanije.
ā Ja se nisam celog svog života borio s Indijancima da bih
sada, kada je ta opasnost konaÄno minula, dozvolio da me ti pa
oteraju. Trebalo bi samo da poznaÅ” njihove planove! Potrebna
im je ogromna radna snaga. Ali, ogroman broj ljudi ne možeŔ
obuzdavati, Äak ni zadržati kada im niÅ”ta neÄe biti zabranjeno.
Ovog meseca ovde su otvorene Äetiri nove krÄme. Jesi li video
Ŕta podižu napolju pred gradom?
ā MisliÅ” na veliki Å”ator. Sta to predstavlja?
ā Prednja polovina treba da bude pivnica. Za masovno po-
služenje. Zadnja polovina biÄe podeljena na male kabine. BorĀ
del! TakoÄe za masovno posluženje. NaÅ” grad i ceo kraj Äe pretĀ
voriti u glib. A zbog toga, Mendose nisam se zaista jurio s IndiĀ
jancima. Sada, kada smo se konaÄno ponadali da živimo u miru,
doŔli su nam ti doseljenici za vrat. <
ā Ja Äu razgovarati sa gradskim marÅ”alom! ā saopÅ”ti mu
Mendos viÄuÄi. ā On ne sme da dozvoli da se ovde podigne borĀ
del.
ā Oni veÄ imaju FiÅ”erov blagoslov! ā viknu Karlos Ijutito.
Mendos se zagleda svom bratu u oÄi.
ā To nije istina ā reÄe polako.
ā Onda razgovaraj s FiÅ”erom!
Mendos ustade.
ā I uÄiniÄu to!
Karlos zadrža svog brata.
ā JoÅ” jedan trenutak!
Ponovo su se pogledali u oÄi.
ā Sta je? ā odseÄe Mendos.
ā Ti razbojnici su kupili marÅ”ala! ā prosikta Karlos.
ā To Äemo veÄ videti! ā Mendos htede da krene, aU ga je
njegov brat Ävrsto držao.
ā Nama je potreban novac, Mendose! Nama... tvom graĀ
du. I nama je, da bismo protiv tih pasjih sinova mogli uspeŔno
da se nosimo, potreban kapital. HoÄeÅ” li nam pomoÄi ako stvari
s bordelom stoje tako kao Ŕto sam ti rekao, i kada utvrdiŔ da je
stvar otiŔla dotle da nam je marŔal, potkupljen?
ā Ti me ne možeÅ” prisiliti ni na kakvu odluku dok se ne
upoznam sa Äinjenicama!
Karlos ga pusti i klimnu glavom.
12. ā ā ā S e j n ā ā ā
ā Idi!
Mendos odmah krenu, i brzo izaie iz sobe. Karlos se vrati
ka prozoru. Njegov brat izaÄe iz kuÄe, preÄe preko ulice, nad koĀ
jom je joÅ” visila praÅ”ina koju je digla kolona lovamih kola i neĀ
stade tamo u kancelariji. MarÅ”al je bio tamo. Karlos ga je maloĀ
pre video. Njegov brat ipak nije ostao dugo. Vratio se veÄ poÅ”le
pet minuta. Ishod razgovora video mu se na licu. Bilo mu je
tamnocrveno od besa, Å”eÅ”ir je nabio na Äelo, i prelazio je ulicu
skoro trÄeÄi.
Karlos se bledo osmehnu i otvori mu vrata.
Mendos ga oÅ”inu gnevnim pogledom, proÄe pored njĀ«ga i,
teSko diÅ”uÄi, prosto se sruÄi nazad u naslonjaÄu.
Karlos potisnu svoj osmejak.
ā Sta se dogodilo. Kaikav je ishod tvog razgovora u odnosu
na sve nas?
ā ImaÅ” me uz sebe! ā reÄe Mendos odseÄnim glasom.
ā Potpuno i sasvim? To je važno da znam.
ā Potpuno i sasvimI ā zaikrguta zubima MendoĀ«. ā Ja
ftojim iza svoga grada. Sa svim Ŕto imam.
Karlos odluÄno klimnu glavom.
ā Zahvaljujem ti, Mendose! To Je prokleto jasna reÄ. A mi
iivimo u vremenu kada su ja=ne reÄi potrebne.
ā Ali, izgovori sada i ti jednu jasnu reÄ! ā zabrunda MenĀ
dos. ā Je li zaista tvoja namera da onu bagru otpadnika od zaĀ
kona, tamo u brdima, zamoliÅ” za pomoÄ? Kako bi trebalo da izĀ
gleda ta pomoÄ?
ā Za pomoÄ te ljude ne možeS moliti, Mendose! Ali, oni Äe
uÄiniti sve ako im platij. I kada kažem āsve", onda zaista to i
mislim.
ā S ubi.<itvimn i sejanjem smrti neÄei me uopite zadovoĀ
ljiti! ā obja,<ml Mendos, smefiicnjuÄi se.
Karlos sleže ramenima.
Mendo.sov izraz lica se odmah ponovo zutvorL On tresnu
dlanom po naslonu stolice, koji glssno zapucketa.
ā No, kaži ml neku idciu!
ā Ja sam udesio da ti Ijud! pre dvs dana tamo gore dignu
u vazduh jedno rudarsko okno ā saonltt mu Karlos hladno.
ā To su te vetrogonje uradile? Za koliko novca?
Mendos ga je gledao s nevericom.
ā Dvadeset hiljada!
ā Nije baÅ” ni Jevtino!
ā Ali, zato su to tako temeljito Älgll u vazduh da na tom
mestu nikada viÅ”e neÄe moÄi nanovo otvoriti okno. Ja sam bio
10
13. ā¢k'k'k S E J N ā ā ā
Ƥvaput tamo gore. Jednom pre eksplozije i drugi put posle.
I judi su se taÄno držali mojih uputstava.
ā Ti liÄno... ā Mendos ostade bez reÄi.
ā Naravno ā odvrati Karlos. Ko bi znao bolje kako se
rudarsko okno diže u vazduh od mene.
ā To tim otpadnicima od zakona neÄe ponovo uspeti! ā
primeti Mendos.
ā Sutra ujutru Äemo saznati rezultat! ā ā osmehnu se Kap-
los. ā Naravno, ukoliko im veÄeras platim deset hiljada doĀ
lara.
Mendos se nasmeŔi smrknuto.
ā I na nas neÄe pasti ni najmanja sumnja?
Karlos zavrte glavom.
ā Onda ÄeÅ” veÄeras imati tih deset hiljada dolara!
ā Hvala ti! ā odvrati Karlos brzo. ā Ali, ima tu joÅ” jedĀ
na stvar. Smatram da treba to da znaÅ”. Pri poslednjoj eksploziĀ
ji poginulo je preko tuce Ijudi.
Mendos sagne glavu. Jedan dug trenutak zurio je bratu u
oÄi. A onda prosto pokulja iz njega:
ā Mi te ljude nismo zvali, Karlose! Ko hoÄe Äa radi za
Kompaniju, treba da zna da pod ovim okolnostima rizikuje svoj
život. UÄini to joÅ” dva-tri puta, Karlose, i radnici Äe im st raz-
bežatL Taj rizik za njih je samo u naŔem interesu.
Karlos se osmehnu iznenaÄeno. Äa Äe njegov brat odjednom
tako reagovati, s tim nije uopÅ”te raÄunao.
ā Ja sam se rukovodio istim naÄinom rasuÄivanja ā reĀ
Äe.
ā SaraÄuj onda s tim otpadnicima od zakona, Karlose!
Ali, ja liÄno s tim ljudima neÄu da dolazim u doticaj. To moraÅ”
razumeti. Sa zloÄincima i banditima sam se celog života borio,
ili sam ih se klonio.
ā Ti bi trebalo ipak te ljude jednom da vidiÅ” ā osmehnu
se Karlos. ā Poludivlji ili Äak životinje oni ipak nisu. Njihov
voÄa je, uostalom, jedna žena.
Mendos se zapanjeno zavali u naslonjaÄu.
ā Sta? 2ena? To je ipak previÅ”e. Drže li oni drolje tamo
gore u svom skroviŔtu?
ā Rekao sam: žena! O nekoj drolji nisam govorio.
ā Kod te bagre uvek izaÄe na to.
ā Ti bi trebalo da upoznaS tu ženu, Mendose!
ā Ne! To mi skidaj s vrata.
ā A i nije važno! ā odmahnu Karlos rukom. On zauze
mesto u stolici naspram svog brata. ā Jedna druga stvar je
11
14. ā ā ā S e j n ā ā ā
mnogo važnija. Meni je potrebno joŔ jednom po deset hiljada
dolara. LT istu svrhu.
ā Objasni mi stvar, i dobiÄeÅ” novac!
ā Moramo da potkupimo nekoliko ljudi koji su zaposle-
tĆ³ kod Kompanije. Vidi! Oni upravo organizuju sopstvenu poliĀ
ciju koja Äe održavati red u njihovim logorima. Covek koji sve
organizuje i vodi ih, zove se Å ejn! On Äe se svakako vrlo brzo
pozabaviti i eksplozijama. Zbog toga... moramo ga maknuti.
Mendosovo lice se smraÄi.
ā GovoriÅ” li ti o onom Sejnu Äija je priÄa sa āVels FarĀ
goomā toliko poznata?
Karlos klimnu glavom.
ā PoznajeÅ” ga?
Mendos se zavali u naslonjaÄi.
ā I te kako poznajem tog Äavola!
ā Onda znaÅ” dobro i to kakav je kalibar Kompanija proĀ
tiv nas postavila! Ti lupeži nastupaju ovamo s takvim ljudima.
Zbog toga sam bio odluÄio da Sejna maknem s puta, pre nego
Ito on natrapa na pravi trag. Otpadnici od zakona, kako ti te
ljude nazivaÅ”, veÄ su skoro imali tog nitkova. Ja nisam znao ko
je taj Sejn. Bilo mi je samo poznato kakav zadatak je preuzeo,
i da je trebalo da ponese planove na sever. KonaÄno, taj mi se
Äovek nije uÄinio važan. 2eleo sam da se dokopam planova.
A li...
ā Ali Sta?
ā Nisu mogli Äa zadrže to kopile! ā objasni Karlos razoĀ
Äarano. ā Bilo ih je Å”estoro, ali, mora Äa su ga bili potcenilL
DrukÄije to sebi ne mogu predstaviti.
ā Od te sorte ni njih dvadeset ne može zadržati Sejna! ā
besno se nasmeja Mendos. ā To sam ti mogao 1 prethodno reĀ
tĆ. Ali, zaÅ”to Sejn ne bi radio za nas"
ā Za nas?
Karlos zapanjeno otvori usta, pa ih zatvori.
Mendos žustro klimnu glavom.
ā Da, za nas! To su ljudi koji su nam potrebnL
ā Kompanija mu navodno plaÄa velike pare. Pedeset
hiljada!
ā Onda mu ponudimo mi sto hiljada da on nama KompaĀ
niju skine s vrata! Takvi ljudi su nam potrebni, a ne vetroĀ
gonje po brdima! Kakvi su ti to ljudi, Karlose! Bagra, koja je
suviŔe plaŔljiva da izmili na svetio dana! Vrbuj tog Sejnaza
nasj i joŔ nekoliko ljudi njegovog kova. Lupeži! Nitkovi! Da!
Ali, ljudi s kiÄmom! Ljudi, kojima je za petama Äavo liÄno, ali,
wii ipak i ne pomiÅ”ljaju na to da se u nekakav zapeÄak sakriju
32
15. ā ā ā S e j n ā ā ā
do kraja života. A kakvi su ti tvoji ljudi, Karlose, kad se daju
voditi od jedne žene! Kakvih Å”est, kakvih dvadeset... ni stotiĀ
nu takvih lupeža ne bi bili u stanju da zadrže demona kao Ŕto je
Sejn. Potrudi se oko njega! Od ljudi koji su do sada radili za
tebe potrebna je Äitava armija da bi Kompaniji mogla zadati
udarac. A Äim imaÅ” na svojoj strani momka kao Å”to je Sejn,
borba je veÄ dobijena. Jedan takav paklenjak je u stanju sam
da zaustavi Kompaniju i da je položi na pleÄa. Ponudi mu novĀ
ca koliko god hoÄe. Ja sam spreman da idem do pola milional
Karlos iznenaÄeno pogleda svog brata.
ā Ti bi žrtvovao celo bogatstvo? Za jednog jedinog ÄoĀ
veka?
Mendos ustade.
ā Ja nisam ovde roÄen ā reÄe mraÄno. ā Ali, ja ovde
živim. Kariƶse, i hoÄu ovde da umrem.
Njegov brat klimnu glavom.
ā Zato osedlaj konja! ā reÄe Mendos i koraknu ka vraĀ
tima.
Kaiios poÄe za njim.
ā¢ā A ako se Sejn ne bude dao obrlatiti?
Mendos zažmuri.
ā Onda potraži Äoveka koji Äe Sejnu uputiti kuglu s leÄa.
Ja ne veiātij em da to iko može s lica. Ako ne uspe ni s leÄa,
Ā«ida smo gotovi!
ā Ne misliÅ” to valjda ozbUjno! ā promuca Karlos. Jedan
jedini Äovek! To je smeÅ”no.
ā Nalazi li se Sejn gore u logoru?
Karlos potvrdi.
ā Onda otkazi eksploziju noÄas! Pobrini se samo o tom
Äoveku. Tom jedinom Äoveku! Pre nego Å”to ga privuÄemo ha
nagu stranu ili ne sateramo u ÄoÅ”ak, ne treba ni na Å”ta drugo
da mislimo. I to nam mora uspeti, Karlose! Ili jedno ili drugo!
On otvori vrata i brzo izaÄe.
Karlos naÄini grimasu, vrati se ka stolu i zapali jednu ci-
gam.
m
ZaÄu se kucanje na vratima- Sejn podiže pogled. Nalazio ?e
u maloj daÅ”Äari u glavnom logoru Kompanijo, u kojoj je staĀ
novao.
GraÄevinski inženjer uÄe. Besan i nabn,iÅ”en.
ā Morate odmah da doÄete sa mnom, Sejne! ā frktao je.
13
16. 'k'k'k Å E J N if-k ir
ā¢ā Momci iz Kentakija imaju ženu u baraci. Meni je joÅ” uvek
nejasno kako su ti lupeži uspeli da tu drolju dovuku ovamo, a
da Ja uopŔte niŔta nisam primetio.
ā To je sasvim jednostavno, Balzere! ā odvrati Zapadftjak,
ā BieijkajuÄi se. ā Vi ne možete biti svuda.
ā Zar neÄete da doÄete sa mnom? ā nakostreÅ”io se inĀ
ženjer.
ā Da li se zaista radi o drolji? ā raspitivao se Sejn. ā
Možda je ona žena nekog od radnika. Tu ja onda ne rnogu niŔta.
To i vi znate.
ā Ona luta od jednog ležaja do drugog! ā huktao je Bal-
ler. ā VeÄ celo veÄe. Momci su se qkolo napili i pevaju neÄuĀ
veno prostaÄke pesme!
Sejn ustade protiv volje.
ā U jednom muÅ”kom logoru to je tako obiÄno.
Napustili su baraku i izaÅ”li u noÄ. Posvuda su gorela svetĀ
la. U Å”atorima, kolibama, barakama. Posvuda se Äula galama.
ā Vi bi trebalo da postavite sebi pomoÄnike, Sejne! ā priĀ
meti graÄevinski inženjer. ā S ovim divljim pasjim sinovima
teÅ”ko Äete izaÄi na kraj. SluÅ”ajte ih samo! Poznajem Ja to! ŽeĀ
ne! To se Å”iri okolo kao kuga. Uskoro Äemo se na svakom ÄoSku
Ā»poticati o fieku drolju, a na posao niko viÅ”e neÄe da misli. Ja
sam odgovoran Kompaniji. Moram Äa vadim kubike rude. I to
po taÄno predviÄenim planovima. Ako disciplina popusti, mogu
da se u.strelim. Znate li vi to?
ā Disciplina ovde neÄe popustiti ā odvrati Zapadnjak. ā
Oslonite se samo mirno na mene. Ja sam konaÄno plaÄen za to.
Baraka muŔkaraca iz Kentakija nalazila ne tik uz stenu. Kod
tih ljudi radilo se bez izuzetka o specijalistima. I taÄno na to
morao je inženjer da misli, dok sn sÄ približavali.
ā Ne tražim nikakve leSeve, Sejne! Disciplinovani radnici
su ono Ŕto mi je potrebno.
Odjeknu zvižduk. U pomrÄini zalupiSe Jedna vrata. Galama
se utiŔala. Ali, samo za trenutak.
ā Postavili su jednog stražara napolju da stoji! ā prosikta
graÄevinski inženjer. ā Organizovano krÅ”enje discipline! To je
poÄetak kraja... Shvatate li to, Sejne?
ā Vratite se u svoj biro! ā posavetova mu Zapadnjak.
ā Zar vam nije potrebna nikakva pomoÄ? Ja imam spreĀ
mnih nekoliko ljudi ā reÄe mu inženjer zaCuÄeno.
ā Radnika?
ā Da. Nekoliko veoma snažnih momaka!
ā PoÅ”aljite vaÅ”e ljude da legnu, ako ne želite Äa se tuÄa
sastavi sutra ujutru u rudarskom oknu.
14
17. ā k'k'k S E J N-k'k'k
Sejn posla inženjera nazad, i produži sam dalje. Otvorio jĀ®
vrata i stupio u baraku koja se sastojala od jedne jedine prostoĀ
rije. Sa jedna strane nalazili su se ležajevi. Po dva, jedan iznad
drugog. Nasuprot njima bio je dugaÄak sto za kojim su sedela
petnaestorica pijanih muSkaraca koji su galamili. Urlanje odmah
prestade, Äim su ljudi ugledali logorskog marÅ”ala.
Nekolicina krevata bilo je zakriveno Äebadima. Sejnog pogĀ
led je lutao duž njih.
ā TražiÅ” li neÅ”to odreÄeno, Sejne? ā povika jedan krÅ”an
rudar. Bio je ustao. Klatio se tamo-amo, jednom rukoni oslonjen
0 sto. ā Rakija stoji ovde na stolu. NeÅ”to drugo nemamo.
InaÄe nije pala ni jedna reÄ. Svi su samo zurili u Zapadnjaka.
Bili su tako pijani da Sejn nije slutio niŔta dobro. Rudari su ga
oÄekivali. To se jasno videlo po njima.
ā Balzer tvrdi da imate ovde jednu ženu ā reÄe Sejn. ā
Gde je ona? Treba da izaÄe!
MuÅ”karci se nasmejaÅ”e. Nastade gungula. Svi ustadoÅ”e, pogĀ
ledaÅ”e pod sto i stolice i poÄeÅ”e da traže ženu. PraÄeni larmom
1 vriskom, vukli su se tuda i ponovo ustajali. Pri tom su se
ljubili u obraze i padali jedan drugom u naruÄje. Jedan se rasĀ
pitivao kod drugog da nije on možda ta ženska koju logorski
marŔal traži.
Ali, kad Sejn krenu duž redova kreveta i odiže prvo Äebe
u stranu, žavlada ponovo tiÅ”ina. PreteÄa tiÅ”ina.
ā Sta tražiÅ” ti tamo, Sejne? ā grmnu jedan. ā Ostavi
Äebad neka vise. Ja spavam otvorenih usta, i neÄu da me svako
gleda i da se time zabavlja.
ā Ja ne skidam Äebad! ā odvrati Zapadnjak. PoÄe dalje
i odiže drugo Äebe.
Tada jedan od rudara baci stolicu na njega. Sejn to opazi
a poslednjem trenutku i uzmaÄe. TeÅ”ka stolica tresnu kao graĀ
nata o zid.
PoleteÅ”e i druge stolice. Sest komada odjednom. Sejnu koĀ
naÄno nije preostalo niÅ”ta drugo nego da naÄe zaklon. Uspeo
je da uhvati dve stolice. Jednu je držao kao zaklon, a drugu je
smrskao o jednog rudara, koji mu je bio nadohvat ruke. Covek
tresnu o sto, prevrnu se preko njega i iÅ”Äeze na drugoj straĀ
nL
Sada ga tek napadoŔe! Zeleli su da ga istcraju napolje i
tamo nasmrt izudaraju, kako su mu pretili glasno.
Prvi red napadaÄa Sejn obori stolicom. SledeÄi se spotakpSe
preko ovih. Na jednoj glavi, stolica se pretvori u iverje. Sejnu
u ruci ostade samo drvena noga, Äije se dejstvo itekako oseÄalo.
U pomoÄ Je doSla i njegova levica i Äinjenica da je on bio je-
15
18. -k-k-k S E J N irk ir
dini Äovek u toj baraci koji je joÅ” sigurno stajao na nogama i
mogao naniÅ”anjeni cilj iz mesta taÄno da pogodi. Stajao je leĀ
Äima oslonjen o jedan dvostruki krevet, i udarao i odbijao naĀ
padaÄe. Neki su se hvatali za okrvavljene glave i teturali napolje
da ohlade svoje rane u koritu s vodom.
Zapadnjak je ispraznio prostoriju. Jedan od momaka krenuo
Je na njega s nožem. Sejn ga nogom od stolica udari po glavi,
tako da se ovaj iz mesta sruÅ”io onesveÅ”Äen.
Sedmorica su ležala u nesvesti, ali, delimiÄno oÅ”amuÄeni i
od piÄa. Sejn se sam nalazio u baraci dahÄuÄi i teÅ”ko diÅ”uÄi, ne
skidajuÄi pogled s otvorenih vrata. Ispustio je nogu od stolice,
povukao marama s vrata i brisao vrat i lice.
Napolju u tami jedan Äovek derao se od bola dok je svoje
ogrebotine kvasio vodom. Direktno kraj vrata neko je glasno
psovao, ali se nije pojavljivao.
Sejn se okrete i potraži dalje ta ženu.
NaŔao je na poslednjem kreveta. Bila je n a donjem ležaja.
Cebad su tu visila s obe strane, tako da se ona znojila od vruĀ
Äine.
Da se radi o droljici, to je Sejn odmah video. Kada je gaž-
ā¼a poÄela, ona je upravo poÄela da se oblaÄi. I joS s tim nije
bila gotova. Å ejn je cenio da ima osamnaest godina. Za njegov
ukus bila je suviŔe mrŔava.
OÄiju razgoraÄenUi od straha, gledala je u Sejna.
ā Obuci se i onda izaÄi! ā naredi joj i spusti Äebe.
Balzer stupi u baraku.
ā Za ime neba, Sejne! Vi ste moje ljude prebili da nlsĀ«
Ā»posobni za rad! A meni je potreban svaki Äovek.
ā Neke je bilo dovoljno da dotaknem ā odvrati Sejn. ā
Ako sutra ujutru ne krenu na rad, proÄite najbolje sa vedrom
vode kroz baraku.
ā A žene? Jeste li naÅ”li ženu?
Sejn pokaza palcem preko ramena.
ā OblaÄi se.
ā Mora odmah da se izgubi iz logora! ā zatraži Blaser.
ā Ja Äu je sutra ujutru odvesti dole a Reinbou Lodž. U
mraku mogla bi da promaŔi stazu i da se surva.
Balzer frknu.
ā Ma hajdete! Dobro. Onda doÄite da mi pomognebd
ramo nekoliko ljudi odvesti kod ranarnika.
Iza njih se pojavi droljica.
Balzer besno otpljunu i okrete se.
ā Za pet minuta viÅ”e neÄu da vidim žena u logorĀ«.
1Ā«
19. ā ā ā S E J N ā ā ā
Bleda i uplaŔena, devojka je gledala u Zapadnjaka. Nosila
je tanliu haljinu, a pod rukom stezala torbicu.
ā HoÄete li me kazniti? ā pitala je uplaÅ”eno. ā MuÅ”karĀ
ci su mi tvrdili da je to dozvoljeno.
ā Onda su te ti pasji sinovi dobro slagali. Zao mi je. Moraj
da se gubiÅ”.
ā NeÄu naÄi put noÄu.
ā PoznajeÅ” li moju baraku?
ā Vi ste logorski marÅ”al? ... Da, poznajem vaÅ”u kuÄu.
ā Onda sevaj tamo! Brzo! Ali, ne izlazi Balzeru viÅ”e na oÄL
Ako te JOÅ jednom ovde Å”Äepa, neÄeÅ” proÄi tako glatko. Ja Äu
te ujutru odvesti iz logara. A sada, gubi se!
PotrÄala je kraj njega ka vratima, trgla se kad je jednog od
rudara ugledala na svetlosti, ali se onda odÅ”unjala dalje i nestaĀ
la.
Å ejn priÄe vratima. Rudar uÄe i ukoÄi se u borbenom stavu,
gledajuÄi u Zapadnjaka.
ā Zar ti joÅ” nije pun nos? ā procedi Zapadnjak. ā Pazite
da vas Blazer sve ne otpusti! Vi poznajete pravila. Znate sasvim
taÄno da je zabranjeno držati žene u logoru.
ā Ja sedim veÄ tri meseca ovde gore u stenama. do Äavola!
Å ljakam Äetrnaest sati na dan, kao neki grcÅ”nik, opijam se,
spavam i Å”ljakam ponovo Äetrnaest sati. Ja imam pravo na to
da ovde držim ženu. Ja to tražim.
ā Da tražiÅ” možeÅ” ā odvrati Sejn ā ali, nemaÅ” pravo fta
to. Komnanija ti to neÄe dozvoliti... A sada, dovedi vaÅ”u Äatrlju
u red. Hajde, veÄ je kasno! Ako se sutra ujutru ne pojavite
spremni na radnom mestu, Balzer Äe vam oÄitati dobru bukvicu.
U to možeÅ” biti siguran! Ja sam inaÄe takoÄe ovlaÅ”Äen da otpusĀ
tim najglasnijeg bukaÄa. S tim da smo naÄisto. Ako joÅ” jednom
budem morao da ispražnjavam ovakav pijani svinjac, tuÄi 6u
vas duž celog logora do kapije!
ā Onda se malo dohvati sa mnom, Å ejne! ā zapreti rudar
i za svoje pijano stanje zaista brzim pokretom trže revolver iz
jakne.
Sejn natuÄe Å”eÅ”ir na Äelo.
ā Sta je? Utroljo si se, a? ā nasmeja se tip divlje. ā No,
hajde, uhvati me! DoÄi i udari me! Isteraj me iz barake, pa duž
logora do kapije.
ā Skloni tu gvožÄuriju! ā naredi mu Zapadnjak mimo.
ā Ha ha! Pune su ti gaÄe, je li? No, hajde! Je li ti možda
potrebna svetiljka? Treba li nekoliko momaka da ti osvetli put?
ā Da! ā odvrati Sejn. ā Svetiljka! To bi sasvim pomoglo.
Covek se isceri i odmah okrete glavu. Sejnova piesnica po-
3 Sejn 1Ā» 17
20. ā¢kirk S E J N iririr
lete napred kao ÄekiÄ. Pogodio je tipa direktno iza uha. Balzer
je upravo ponovo ulazio, kada se pijani rudar složio na podu.
Sejn mu izvuÄe ākolt" iz jakne i koraknu nazed.
ā To je Kuk! ā penio je Balzer. Taj prokleti bundžija.
On je i prokrijumÄario ženu u logor... Zar vas je napao? Ja
Äu to kopile otpustiti.
Sejn odmahnu rukom.
ā Momci su svi straÅ”no pijani, Balzere! Pomislite na to da
aa vam ljudi potrebni... Kako izgleda napolju?
Å ejn izaÄe sa graÄevinskim inženjerom iz barake. Ispred je
u meÄuvremenu vrvilo od ljudi. Neki su nosili svetiljke ili bakĀ
lje.
ā Partija je zavrÅ”ena, ljudi! ā povika Zapadnjak. ā VraĀ
tile se nazad na spavanje. Ovde viŔe nema Ŕta da ae vidi.
On rasturi gomilu. U tome mu je pomagao Balzer. U to su
se i rudari iz Kentakija vratili u svoju baraku. Deset minuta
kasnije, vladao je u logoru apsolutni mir.
Balzer je psovao.
ā U Reinbou Lodžu Äe biti podignut jedan veliki bordel,
ā reÄe mu Zapadnjak. ā UÄinite da ljudi to saznaju. I ude-
ā¢ite tako da svako jednom sedmiÄno može na nekoliko Äasova
da poseti grad. InaÄe Äe ovako neÅ”to, Å”to smo s&da dožlveli, uvek
iznova da se dogaÄa.
ā Potrebno mi je viÅ”e nadzornika! ā huktao jc Balzer. ā ā
Odmah Äu Äa sednem i napiÅ”em izveÅ”taj.
Razdvojili su se. Sejn se vrati u svoju koHbu. Svetiljka je
Joi gorela. Samo Sto je plamen bio smanjen. Devojka je sedela
kao preplaSena ptica na ivici Zapadnjakovog kreveta.
Sejn Je na nju bio sasvim zaboravio.
ā Raskomoti se ā reÄe joj. ā ProÄi Äe joS nekoliko Äasova
dok se ne razdani. Ispruži se!
NasmeŔila se.
ā A ti? HoÄeÅ” li da ostaneÅ” da sediS za stolom?
ā Ja Äu morati kasnije joÅ” malo da proÄem kroz logor.
Izula je cipele.
ā ImaÅ” li neÅ”to za piÄe? ā upita ga. ā Jako sam žedaa.
ā Vino?
Klimnula je potvrdno glavom. Sejn uze vri 1 dve 6aiĀ« iz
ormara. Ona se opruzi na njegovāom ležaju i nasloni se na desni
lakat. Sejn je toÄio i posmatrao je. Ipak, nije bila tako ružna.
ā Kako se zoveÅ”?
ā Klarisa! ā odvratila je. ā DoÄi k meni ako ti se dopaĀ
dam.
On Joj proži CaSu i sede na ivicu kreveta.
21. ā¢kir-k S E J N irirk
ā Da li se veÄ dugo skitaS?
ā Moram li na to da odgovorim?
ā Naravno da ne.
ā Salud! ā reÄe mu.
ā Živela! ā osmehnuo se. ā Jesi li veÄ bila u Meksiku? āā¢
upita je poŔto je otpio malo.
ā Ja dolazim odande ā objasnila je. ā Iz Akva Prite. PriĀ
liÄno blizu granice.
ā Ali, ti nisi Meksikanka.
Slegnula je ramenima.
ā Nemam pojma! ā rekla je i ispraznila CaSu.
ā Meksikansko vino! ā primetila je i osmehnula se. ^ IdĀ«
pravo u krv, zar ne?
Lice joj je zapravo bilo lepo. U tome je on otkrio ipak
meksikanski uticaj.
Iznenada ga je obgrlila. Kosa joj je mirisala. Polako se
ponovo ispružila i povuklia Zapadnjaka sa sobom.
Å ejn je veÄ mislio da Äe pored nje mirno Äa odspava do
jutra. Ali, veÄ posle pola Äasa, snažna eksplozija prekinula je
njegov odmor. Spolja u kolibu prodre odsev vatre i potpuna
naÄaÄe plamen svetiljke. Koliba se zatresla, i devojks uplaÅ”eno
vrisnu.
Sejn skoÄi s kreveta i ukoÄi se u mestu. Kanaenje je dobo-
valo po krovu, a posvuda napolju kotrljali su se koRjadi ste-
ne. Onda su se veÄ zaÄuli i prvi jauci ranjenih ljudi.
IV
Sejnu, koji je izaÅ”ao pred kolibu, veÄ je Balzer dolazio u
susret. Šejn ga je poznao sam zato Ŕto je ovaj poneo sa sobom
svetiljku. Bilo Je joÅ” mraÄno, a dim i praÅ”ina Äinili su noÄ jo5
neprozirnijom.
~ Sejne! ā povika Balzer. ā Nebesa, Äitav st^njak se ?ru*
5io. Baraka onih iz Kentakija. Prostorija za vozarsko osoblje ā
sva je otiŔlo. Tamo su joS samo stene. NiŔta osim stenp.
Banda ādame s biÄemā! To je blia prva Sejnova pomisao,
koja mu je bila sinula joÅ” dok se oblaÄio.
Balzer ga zgrabi za ramena.
ā UÄinite neÅ”to! ā urlao je. ā Potrebna nam je pomoÄ!
PomoÄ iz grada... DoÄite sa mnom da uklonimo stene.
Balzer je delovao kao da je izgubio razum. Okrenuo se i
ponovo nestao u velu praŔine iz kojeg je i doŔao.
ā Sejn! Ti si Sejn? ā upita Klarisa iza njega.
I t
22. ā k-k-k S E J N - k * *
Zapadnjak se okrete i osvetli joj naÄas lice. Dok su ležali
u krevetu nije joj nijednom bio pomenvio svoje ime.
ā Da, tako se zovem! ā potvrdio je.
ā Onda je to tebi namenjeno! Oiii hoÄe da te smaknu ā
nastavi Klarisa.
ā Å ta mi je namenjeno?
ā Eksplozija! Tebe su hteii time da smaknu.
ā Do Äavola, ko?
ā To ne mogu da kažem!
Zgrabio je za ramena i povukao je u kuÄu.
ā Odnkle znaÅ” ti to sve Å”to si mi tamo napolju rekla? Ti
ÄeÅ” mi to odmah objasniti! MoraÅ”, Klarisa!
ā Ja ipak neÄu da rizikujem svoju glavu! ā odvratila je.
^ Sta misliŔ, Ŕta bi momci uradili sa mnom kad bi saznali da
sam ti sve odala. Pri tom, nisu ni znali da sam ih prisluŔkivala.
Å ve se desilo sasvim sluÄajno.
ā Ceo stenjak se obruÅ”io! Pod masom kamenja leži možda
sto'-inu ljudi. I baraka iz koje sam te izvrkso leži pod stenama.
Ti bi sada bila mrtva, devojko, i verovatno joÅ” i pljosnata kao
tnnjir... Jesu li ti lupeži, drkle, imaJi obzira prema tebi? Ceo
logor je uniÅ”ten. To je težak zloÄin. Ti znaÅ” da ja u logoru predĀ
stavljam policijsku vlast.
ā Ali, ti me neÄeÅ” odati? ā unitala je uplaÅ”eno.
ā NeÄu! Ja Äu te Äak i za.ititi. Ali. mornS priÄati!
ā Ja radim u Einbou Lodžu, u BelfastovoJ krÄmi ā poÄeĀ
la je. ā Tamo je vise puta dolazio da me po'^eti jedan mladi
Meksikanac. Zvao se Mandola. Kada me je poseÄivao, sretao se
i sa mister Davidom. VeÄinom su se nalazili u mojoj sobi. Pre
dva dana je Mandola opet bio tamo. Ali, ovaj put nije hteo
niŔta od mene. Imao je samo nameru da se tajno sastane sa mis-
*er Davidom u mojoj sobi. Stajala sam na vratima kad je
ri'iister David rekao da treba neizostavno da sm?knu Sojna. ManĀ
dola ie primetao da Äe Sejna dohvatiti eksplozija. Neka se DaĀ
vid niŔta ne brine. Ona su me otkrili. Ja .sam uŔla i servirala Im
piÄe, sli ga oni nisu ni dotakli. Odmah zatim su otiÅ”li. Mandola
me nije nijedanput pogledao. Onda sam naveÄc dojahala ovamo
sa Kukom.
Mandola!
Sejn je odmah znao o Äemu se radi. Samo za nekakvog misĀ
ter Davida joÅ” niÅ”ta nije Äuo.
ā Taj mister David stanuje dole u gradu? ā raspitivao
se.
Klarisa žustro potv^^Äi glavom.
23. ā ā ā S E J N ā ā ā
ā On je vrlo bogat. Njemu pripada trgovina živežnim n#-
mirnicaiiia.
ā SaÄekaj ovde! ā reÄe Sejn. ā Ja Äu te odmah odvesti
nazad u Reinbou Lodž. Samo da dovuÄem jednog konja.
Ostavio je svetiljku na stolu i izaŔao iz kolibe. Razlegali
su se dozivi i krici. Kroz veo praŔine koji je joŔ uvek leb d ^
nad logorom, svetlucale su baklje i lampe. Raspoznavao se Bal-
zerov glas. On je uspeo da se ponovo sabere, da vrati samopoĀ
uzdanje i sada je tamo napred kod mase kamenja i stenja delio
ljudima jasna uputstva i nareÄenja.
Korali i mesta za ispaŔu za mnogobrojne mazge i konje
nalazili su se iza drugog kraja logora. I vozni park je ostao
neoÅ”teÄen, iako kolska radionica nalazila sasvim blizu stenjaka-
Eksplozija je trebalo da pogodi logor radnika i rudara. Tako
je bila usmerena.
Kompanija, a pre svega Blazer, smatrali su prvu eksploziĀ
ju nekom vrstom nesreÄnog sluÄaja, jer se u onom oknu nalaĀ
zilo viŔe sanduka sa crvnim i presovanim barutom... Sejn ih
je ostavio u tom uverenju zbog mira, i da u logoru ne bi zavĀ
ladala panika, kako bi mogao da otkrije skroviÅ”te bande ādaĀ
me s biÄemā. Jedno jahanje izvan kruga rudxiika veÄ je bio
preduzeo. Ali, bez rezultata.
Sada je naŔao svog mrkova i poveo ga ka kolibi. Tamo ga
je osedlaio i veÄ posle nekoliko minuta odjahao sa Klarisom iz
logora.
Bilo je to dugo i teÅ”ko jahanje nizbrdo do graÄa, iako je
ovaj bio udaljen samo deset milja. Besputan teren krio je u
tami zamke i opasnosti. Ali, Zapadnjak je poznavao put. Uz to,
uskoro je poÄelo i da se razdanjuje. Sunce je izaÅ”lo. Malo pred
podne stigli su u grad.
Klarisa je zatražila da joÅ” pre prvih kuÄa sjaÅ”e s konja.
Sejn joj pomože da siÄe iz sedla.
ā HoÄemo li se ponovo videti, Sejne? ā upitala ga je. ā
Ja se i danju nalazim u Belfastovoj krÄmi.
ā Dobro! ā odvratio je. ā Sigurno Äu progovoriti unutr^L
Klarisa brzo ode odatle. S druge strane ulice, nestala je
meÄu napuÅ”tenim kolibama i malim starim kuÄama.
Sejn pojaha dalje. Jahao je duž ulice dublje u grad. Do
trgovine životnim namiricama. Tamo je sjahao, veza;o konja za
preÄku kraj jedne volovske zaprege i strpio u radnju.
21
24. ā¢kirir S E J N kirie
Jedan mlaÄi muÅ”karac iznosio je džak ka kolima. Farmer
je stajao kraj tezge i plaÄao. Novac je od njega uzimao Äovek s
druge strane tezge, vrlo brižljivo obuÄen. Å ejn ga je cenio na
najviŔe pedeset godina. Trgovac pogleda odmah ka vratima i
Zapadnjak je imao oseÄaj da ovaj Äova taÄno zna ko mu je to
doŔao u radnju.
Farmer pozdravi i izaÄe. Sejn pristupi tezgi i ovlaÅ” podiže
ieŔir.
ā Moje ime je Sejn! Pretpostavljam da ste vi mister
David!
ā Karlos David! Sta mogu da uÄinim za vas, ser?
Nije pomerio nijedan miÅ”iÄ na licu, toliko je dobro vladao
tobom.
ā Vi ne možete niÅ”ta za mene da uÄinite! ā odvrati ZaĀ
padnjak hladno. ā Samo ja mogu neÅ”to za vas da uÄinim. MoĀ
gu da vas odvedem na veŔala. Dolazim iz logora. S tim da smo
naÄisto, nisam odjahao pre, nego posle eksplozije.
Karlos David gledao ga je netremice u oÄi.
ā O Äemu vi to govorite, ser? Ja niÅ”ta ne razumem.
Sejn se osmehnu hladno.
ā Govorim o vaÅ”oj saradnji sa Sandrom Roberto, ādamom
s biÄemā. Vi ste se sastali sa Mandolom. Ovde u gradu. ManĀ
dola je bio viÄen.
ā Vi oÄigledno greÅ”ite! ā reÄe Karlog David drhtavim
glasom. ā Možda mislite na moga brata.
ā Vama pripada ova radnja?
Karlos David zatrese glavom.
ā Ja sam ovde samo nameÅ”tenik. Kod moga brata! On je
vlaaniH
Sejn jetko opsova u sebi. Klarisa nije govorila o braÄi. Tre-
iMtlo je da joj postavi viŔe pitanja.
ā NaÄi Äete mog brata preko ukoso u velikoj žutoj kuÄi
ā objasni Karlos David, koji izgleda, kako se Äinilo Zapadnjaku,
Slije imao pojma o mahinacijama svoga brata.
Sejn se iz mesta okrete, izaÄe iz trgovine i preÄe preko
Ulice.
Na vratima žuto okreÄene kuÄe proÄitao je: āMendos DaĀ
vidā. I ova kuÄa bila je podignuta od drveta. Ali, temelj je bio
ā¢zidan i dosezao je metar od zemlje.
Sejn upotrebi zvekir.
Otvorila je domaÄica.
ā 2elim da -szgovaram aa mister Mendosom Davidom ā
22
25. ā ā ā S E J N ā ā ā
reÄe Sejn i predstavi se. ā Verujem da zna da dolazim. U svaĀ
kom sluÄaju, raÄunao je s tim.
Zena ga pusti u kuÄu. Mendos David je upravo silazio steĀ
penicama. Nasuprot svome bratu, odmerio je Sejna nemarno.
Tek kad mu je žena pomenula Zapadnjakovo ime, on se trže
i u njegovim oÄima zai.skri trag panike.
DomaÄica se udalji.
ā Sta želite vi, Sejne? ā upita Mendos David i u njegoĀ
vom glasu se Äulo da se ne bori samo da ostane sabran, veÄ i za
vazduh.
ā Mi tamo gore, u logoru, imamo sigurno stotinu mrtvih
ā obavesti ga Sejn. ā A vi me pitate Å”ta ja ovde hoÄu!
OÄi Mendosa Davida se raSiriÅ”e.
ā Stotinu mrtvih! ā promuca on. Onda snažno zavrte svoĀ
jom velikom glavom. ā Ne! S tim ja nemam niÅ”ta, Sejne!
ā Jasno! ā odvrati Zapadrijak gnevno. ā Banda ādame s
biÄemā je to uradila. Ali, vi ste za to tim banditima dali noĀ
vac.
Mendos David ponovo zavrte glavom.
ā Ne! Ja tu ženu uopÅ”te ne poznajem. Do pre nekoliko
dana imao sam potpuno nejasne predstave o tim ljudima u brĀ
dima. Ja uopŔte nisam, znao da tu bandu vodi jedna ženska. To
mi morate verovati... Zar niste razgovarali s mojim bratom?
Ja sam mu bio dao nalog da vas potraži.
ā Ja dolazim od njega! On me je uputio na vas!
Mendos David se obazre i pokaza na garnituru fotelja preĀ
svuÄenih kozjom kožom, koje su se nalazile u velikom holu kraj
kamina.
ā Zar neÄemo malo da sednemo?
ā Cemu?
Mendos David ponovo pogleda Sejna.
ā Radi jednog otvorenog razgovora!
ā Mislim da je za to prekasno! ā odvrati Zapadnjak leĀ
deno.
Mendos David se osmehnu na silu.
ā Ja vas poznajem, Sejne! Ja sam mnogo sluÅ”ao 0 vama.
VaÅ” sukob sa āVels Fargoomā ... vi mi imponujete!
ā O tom sukobu sada ipak nije reÄ! ā prekide ga Sejn
uzrujano.
ā Vi ste pristali da vas angažuje Kompanija ā nastavi
Mendos David zvuÄnini, ubedljivim glasom. ā ZaÅ”to ne biste
radili za mene? Ja Äu platiti bolje od Kompanije.
ā Sta vam je sada potrebno? Možda majstor za eksplo-
23
26. ā ā ā S e j n -k-kir
ziv? Zao mi je! To se ne poklapa s mojim namerama. Ni na
koji naÄin.
ā Sejne, vi nemate pojma kuda nas sve ovo vodi! ā reĀ
te Mendos David. To je zvuÄalo skoro oÄajniÄki.
ā Sada ste rekli taÄno pravu stvar! ā odvrati Zapadnjak.
ā Zbog toga sam ja ovde.
ā Ovaj grad ...
ā Trenutak samo! ā prekide ga Sejn. ā Pre nego Å”to peĀ
Ćnete da govorite velike reÄi, trebalo bi prvo da razmislite da
li je važno uopÅ”te neÅ”to da se kaže. Skoro stotinu ljudi leži taĀ
mo gore, u brdima, pod masom stenja. Ljudi, koji su tamo saĀ
mo želili da rade, koji imaju svoje porodice z.n koje im je bio
potreban novac, koji su se nadali da Äe zaraditi... Tako. A
sada ste vi na redu!
Mendos David mu se zagleda u oÄi.
ā Protiv tih ljudi mi se ne borimo, nego protiv te beĀ
zobzirne kompanije!
Sejn poteže revolver.
ā Ja vas ne mogu uhapsiti, jer sam kao službenik KomĀ
panije ovlaÅ”Äen da pravim red samo u firmi. Ali, mislim da je
ovaj težak zloÄin sam po sebi dovoljan da vas u ime zakona
odvedem u kancelariju marŔala.
Fendos David podiže ruke. Prosto je potamnio, Å”to od straĀ
ha, Ŕto od besa.
Iznenada se otvoriŔe vrata i prozor na holu.
ā Leti, Mendose! ā grmnu jedan muÅ”karac oÅ”trim gla-
Ā»om.
Onda prasnuŔe i pucnji.
Mendos David se baci na pod. Ali i Sejn. Mendos David se
otkotrlja od njega da bi dospeo u bezbedan položaj kraj ziĀ
d a ... Ali, Sejn ga nije ispuŔtao sa dohvata ruke, i kraj zida
se prebacio preko njega. Munjevito je to uÄinio. Ipak, bilo je
pravo Äudo da nije bio pogoÄen. Sila su Å estorica ili sedmorica
ljudi koji su iz āvinÄesterkiā pucali u hol, kao da se nalaze u
lovu na divljaÄ. Ispalili su pravi plotun na Zapadnjaka. Ali, u
holu se nalazio i Mendos David, pa su morali da paze da ne bi
sluÄajno njega pogodili.
Grmljavina i praŔtanje puŔaka prosto su potresali veliku
kuÄu. Tako je u svakom sluÄaju izgledalo. Malter je otpadao sa
zidova. Ubrzo je ceo hol bio ispunjen barutnim dimom.
ā Mendose! Mendose! IzaÄi napolje! ā urlao je i ponavljao
onaj Äovek koji je stajao iza otvorenih vrata, koja su se naĀ
lazila pokraj stepeniŔta. Stajao je u mrtvom uglu. Ni Zapad-
27. ā ā ā S E J N ā ā ā
njak, niti Mendos David nisu mogli da ga vide. Ali, on je naj-
besomuÄnije pucao. Pucao je s kuka. Sejn je video kako su se
meci na drugoj strani odbijali od zida. Tamo su visile jedna
svetiljka i dve slike. Obe otpadoŔe s kuka. Komadi stakla prs-
nuÅ”e Äak do Sejna i Mendosa Davida, koji se ispružio potrbuÅ”ke
i unezvereno se osvrtao.
ā Karlose! ā povikao je. ā Vi Äete joÅ” pogoditi mene!
U praÅ”tanju oružja njegov glas Äak ni Sejn kraj njega
nije uspevao Äestito da razume. A pucnjava je sve viÅ”e dobijala
u snazi. U meÄuvremenu je veÄ bilo tuce strelaca koji su besno
i naslepo sledi olovo u hol, a i njima je vrlo brzo stizalo poĀ
jaÄanje.
ā Karlose! ā povika Mendos David ponovo. Hteo je da
pokuÅ”a da se otrgne od Zapadnjaka koji ga je držao Ävrsto priĀ
tisnutog uz sebe. Sejnu je uspelo da teÅ”kog Äoveka pred soĀ
bom natera na kolena. U pognutom držanju, ÄuÄao je on iza
Mendosa Davida, sa ākoltomā na gotovs, i puÅ”tao da meci zuje
iznad njega.
ā Karlose! ā povika Mendos David i po treÄi put kreÅ”ta-
vim glasom. Ali, ni sada njegov glas nije uspeo da se probije
do napadaÄa.
Sejn nije ni za trenutak gubio pregled situacije. Dva proĀ
zora zjapila su na ulicu. Samo tamo su se nalazila Äetvorica.
Njihovi meci su takoÄe bili ti koji su Zapadnjaka i Mendosa
Davida držali prikovane za pod. PuÅ”Äana zrna su iznad njihoĀ
vih glava prosto dobovala o zid. Na sve strane prŔtali su malter
i iverje. Sejnov ŔeŔir i ramena postali su prosto beli.
Na ulaznim vratima, nalazila su se dva strelca. Jedan je
kleÄao, a drugi stajao.
Nasuprot ulaznim vratima nalazilo se Ŕiroko stepeniŔte. Le-
vo i desno odatle, bila su vrata. Ljudi koji su tamo zauzeli poĀ
ložaj nisu uopŔte videli cilj, ali su ipak pucali kao ludi. Meci su
se Äas zarivali u pod, Äas kraj prozora, a Äas kraj ulaznih vrata
u zid.
Jedan hodnik vodio je levo u kuÄu. I tamo su ležali i kleĀ
Äali ljudi. Revolveri i puÅ”ke su praÅ”tali. Momci su svoje metke
zabijali dva koraka od Zapadnjaka i Mendosa Davida u zid.
Sejn nije uzvraÄao vatrom, mada je s vremena na vreme
opažao puÅ”Äane cevi, vrhove Å”eÅ”ira ili blede senke. Stedeo je
municiju.
On obrati pažnju na prozore. Njegov pucanj odmah odjekĀ
nu kad je na jednom od prozora ugledao neÄije lice. SamrtĀ
niÄki krik Äoveka nadjaÄao je paljbu koja se zbog toga po prvi
25
28. ieicir S E J N iririr
put malo utiÅ”ala. Ali, veÄ posle nekoliko sekundi, nastavljena
je punom snagom. Sevalo je i grmelo da zaglune uŔi.
Mendos David klonu kraj Zapadnjaka. On je -bio doku-
suren. Postao je bled i užasno se znojio.
ā Karlose! ā povika ponovo izlomljenim glasom. Ali,
Ā»jegov krik se gubio u opÅ”toj larmi.
Desno od Zapadnjaka pomakoŔe se iznenada jedna vrata.
Samo za deliÄ sekunde tamo se video gornji deo tela jednog muĀ
Ŕkarca.
Sejn iskoristi trenutak. On naniŔanl, opali i pogodi.
Ponovo oslabi pucnjava, a onda potpuno umuCe.
Sejn naÄini grimasu. UÅ”i su ga bolele. U njegovoj glavi je
i dalje tutnjalo.
ā Mendose! ā povika jedan od ljudi. ā Jesmo li ga do-
kaÄili? Onda doÄi napolje!
Sejn posla metak u vrata.
ā Vi me niste pogodili! ā viknu. ā Gubite se, ili Äu ga
smaknuti.
Niko ne reÄe ni reÄi. Sejn oprezno lapružl vrat. I na ulici
je sve bilo mirno. Dokle je Sejn mogao da dopre pogledom,
bila je prazna.
ā Mendose, odgovori veÄ Jednom! ā zazivao je onaj isti.
ā Ja sam ovde, Karlos! Sejn me drži. Ne mogu da pobeg-
nem. Povuci ljude. Ovo je sve-uzaludno!
ā VaÅ” brat treba da uÄe! ā prosikta Zapadnjak Mendosu
iza vrata. ā Bez oružja i odmah! HoÄu da ga vidim.
-- Karlose, doÄi u hol! ā povika Mendos David. ā Bez
oružja! Sejn hoÄe da razgovara s tobom!
Dugo vremena se nije dogodilo niÅ”ta. Sejn je ispitivaÄki zuĀ
rio ukrug oko sebe, i držao Mendosa Davida kao 1 ranije snažno
stisnutog uz sebe.
ā Mendose, dolazim sada! ā odjeknu ponovo muSki glas.
ā¢ā Nisam naoružan, Sejne!
I odmah je stupio u hol. Bio je to Karlos David, Äovek iz
trgovine, koji je Zapadnjaka poslao svom bratu, samo da bi
dobio na vremenu da pozove i okupi nekoliko ljudi. Tu podĀ
muklu nameru Sejn je shvatio prekasno.
ā Predajte se, Sejne! ā rekao je odmah. ā KuÄa je opĀ
koljena. Imate ceo grad protiv sebe. Drugi Äovek koga ste ustre-
lili bio je gradski marŔal.
Sejn se uspravi i povuÄe Mendosa, sa sobom.
ā Ko s Äavolom tikve sadi, o glavu mu ae lupaju, muÄa-
Itesi! ā reÄe, pa se obrati Karlosu. ā Vi Äete takoÄĀ« ostati
29. ā k-kk S E J N * * *
ovde. Viknite napolje ljudima da treba da se izgube. Ja sam
jedan prokleto nervozan maÄak. HoÄu da imam slobodnu ulicu
prema severu. PucaÄu dvaput. Prvi pucanj je za vas, Karlosel
Drugi Äe ubiti vaÅ”eg brata!... A sada, saopÅ”tite ljudima moju
odluku. Ali, ne mieile se s mesta!
Karlos je mraÄno zurio u njega.
ā To nije staro, uobiÄajeno fer ponaÅ”anje, Sejne. Ja sam
doŔao u hol samo zato je r...
ā Zavežite! ā prekide ga Zapadnjak. ā Ja sam ovde gaĀ
zda Ŕtale!
Karlos David se ujede za usnu.
ā UÄini Sta on traži, Karlosel ā promucanjegov brat. ā
Nemamo niŔta od toga ako nas on smakne.
ā Ali, to znaÄi da ni on neÄe izaÄi odav^de!āodupirao se
Karlos David.
ā Razmisli! ā povisi ton Mendos David. ā Od toga zaĀ
ista nemamo niŔta.
ā Jedan od ljudi treba da mi doturi puÅ”ku āparkericuā!
zatraži Zapadnjak. ā On tfeba da oružje ispražnjeno i s otĀ
vorenim zatvaraÄem ugura u hol. Municiju za njim. Punu kuĀ
tiju prvoklasne saÄme za jelene!
Karlos David osinu Sejna pogledom punim mržnje i okrete
se ka vratima kroz koja je bio doŔao u hol.
ā Hoveno, ti si sve razumeo?
ā Jesam, gazda! ā odgovori oslovljeni Äovek.
ā Povucite se svi! Ne preduzimajte niÅ”ta, jer biste mogli
da ugrozite naÅ”e živote. Moramo da popustimo pod silom. LĀ®Ā«
mon treba da se pobrine za puÅ”ku āparkericuā.
VI
Hoveno zgrabi āvinÄesterkuā za vrat, klimnu joÅ” jednom
glavom Karlosu Davidu i mahnu rukom ostalima. Okrete .se
i gurnu Lemona od prozora.
ā KreÄi i nabavi mu puSku! Ali, oteži s vremenom ā doĀ
dao mu je Ŕapatom u uho.
Lemon se odmaÄe od prozora. Hoveno priskoÄi iza njeĀ»a i
gumu ga napred. Ves, Bili i Bat potrCase napred, zaobiSavSi
ugao ulice. Iz dvoriŔta se pojaviŔe i ostali ljudi koje je Karlos
David tamo bio postavio.
ā Sta nameravaÅ”? ā upita Lemon zaÄuÄeno. ā Ja ne
vidim za nas ni najmanje Å”anse da nekako dokrajÄimo tog pasĀ
jeg sina.
2T
30. ie-kic S E J N icie*
Ves Im priÄe.
ā Tek kad su na ulici videli mrtvog marÅ”ala, priskoÄilo
nam je u pomoÄ viÅ”e ljudi. Da mu je Karlos David poslao kugĀ
lu, to njemu ne piŔe na licu.
Bili se obrisa preko oznojenog lica i zavrte glavom:
ā Sve je uzalud, Hoyeno! Tom kopiletu se ne može dosĀ
koÄiti. Pre nego Å”to taj pas podvije rep, smaÄi Äe braÄu David.
ā UhvatiÄemo mi veÄ tog tipa! ā odvrati Hoveno samo-
uvereno. Karlos David mi je obeÄao pet stotina dolara. A Å”ansa
za mene da dobijem taj novac leži u tome da uspem. Lemone,
donesi puÅ”ku āparkericuā.
Lemon napravi sebi prolaz kroz grupu i uputi se brzo
Ā«licom.
ā GradonaÄelnik hoÄe da razgovara s tobom, Hoveno ā
Javi Gregor, koji je sa Redigenom stigao poslednji. ā On hoĀ
Äe da juriÅ”amo na kuÄu.
ā Sta? ā upita Hoveno iznenaÄeno, i pogleda u dvoriÅ”te
gde je stajao gradonaÄelnik sa joÅ” nekoliko naoružanih graÄaĀ
na. Uto i gradonaÄelnik opazi njega, i priÄe sa ljudima grupi.
Hoveno mu je poŔao u susret sa zlovoljnim izrazom oko
usana.
ā Äujem da je taj Äovek tražio slobodnu odstupnicu? ā
povika gradonaÄelnik joÅ” izdaleka. ā Ne dolazi u obzir! Mi he
možemo jednog bandita, koji je ustrelio naŔeg marŔala, tek tako
da pustimo da odjaŔe i joŔ da mu napravimo put!
Zastali su jedan naspram drugog. GradonaÄelnik pruži Ho-
Tignu ruku. Ostali ljudi ih okružiŔe.
ā Ne vidim nekakve velike Å”anse ā odvrati Hoveno.
ā Ja Äu otiÄi u kuÄu i razgovarati s banditom ā predloži
gradonaÄelnik.
ā To je mister Karlos David veÄ pokuÅ”ao ā objasni HoĀ
veno. ā Taj bandit uzima za taoce sve Å”to uspe da uhvatL
GradonaÄelnik se ispravi.
ā Ja sam zastupnik graÄana!
Hoveno, temeljan muSkarac onižeg rasta, zatrese snažnom
sedokosom glavom.
-T- To na tog pasjeg sina uopÅ”te neÄe ostaviti utisak. PreĀ
pustite meni i mojim prijateljima da sve obavimo. UÄinite mi
ljubaznost i povucite ljude s ulice nazad. Taj tip je tražio da
mu oslobodimo put na sever. Preuzmite vi to sa svojim ljuĀ
dima.
ā Ko je uopÅ”te taj bandit? ā raspitivao se gradonaÄelnik.
ā Sta je on tražio u kuÄi mister Davida?
98
31. ā ā ā S E J N ā¢k'k'k
ā Novac! ā odvrati Hoveno odmah. ā Zar ne možete to
da zamislite? Covek potiÄe iz logora Kompanije. OÄigledno je
namerio da napravi sebi jedan zlatan dan. Mister David mu
je sasvim sluÄajno natrÄao na revolver... On je hteo sa koÄiĀ
jom da se odveze u Tjuba Siti. To mora da je taj tip saznao.
Tek u poslednjim minutima, mister David je izmenio svoje plaĀ
nove.
ā Taj podmukli nitkov! Uvek sudbina dohvati pogreÅ”ne ā
primeti gradonaÄelnik. ā U logoru se dogodila nesreÄa. Eksplo-
zijiL Kompanija mora da raÄuna sa stotinu mrtvih radnika.
Njih je u njihovim prenoÄiÅ”tima smrt iznenadila u snu. Ovaj
razbojnik tamo u kuci izgleda da je slutio nesreÄu... Onda doĀ
bro, Hoveno, povuÄi Äemo ljude. DržaÄu ulicu slobodnom. Ali,
Å”ta Äete, do Äavola, vi da preduzmete?
ā To Äe se videti! ā odvrati Hoveno. ā Iz poÄetka Äemo
morati sve zahteve tog nitkova da ispunimo, sve dok taÄno ne
budemo znali Å”ta on smera. Onda Äu doneti svoju odluku^
ā Ako vam bude potrebna pomoÄ, ja Äu biti u blizini.
Hoveno potvrdi glavom. GradonaÄelnik se okrete i napusti
sa svojim ljudima ulicu. Na pucnjavu ovamo je bilo dotržalo
skoro dvadeset naoružanih graÄana. PoÅ”to im je bilo saopÅ”teno
da je marŔal poginuo u okrŔaju, prikupilo se joŔ dva tuceta na-
oru^nih ljudi. Sve je te ljude pozvao gradonaÄelnik.
Hoveno i njegovi prijatelji se pogledaŔe.
ā Moramo da se privuÄemo bliže Sejnu! ā primeti Bat. ā
To je problem. On Äe pucati na svakog Äoveka ili smaknuti
braÄu David Äim opazi kretanje izmeÄu kuÄa ili Äim iza nekog
IĀ»rozora ili vrata opazi neÄiju senku. Ali, mogao bi neki nase-
Ijenik iz okoline da doÄe kolima u grad, koji o celoj stvari pojĀ
ma nema. Tog Äoveka ne bi mogao Sejn tek tako da ustreli na
koSiji^om sediŔtu. Niti bi zbog njegove pojave ustrelio nekog
od Davidovih.
Batovo lisiÄje lice se naboralo. Ali i ostali ljudi se isceri??Ā».
Hoveno ga lupi po ramenu.
ā Ponekad, Bate, ni ti nisi za potceniivanje. Dakle, kreĀ
Äite, amigosi! Povežite neka kola i to spolja, izvan grada. Ja
Äu saÄekati ovde na Lemona, i onda doÄi s njim.
Ljudi se u mestu okretoŔe i krenuŔe odatle.
Hoveno je, cereÄi se, gledao za njima. Posle izvesnog vreĀ
mena vrati se Lemon sa puÅ”kom āparkericomā. Hoveno mu obĀ
jasni njihov plan, i Lemon je njime bio oduŔevljen.
ā Mi ne treba pri tom da neizostavno težimo za tim da
Sejnu prospemo mozak iz lobanje ā primeti Ijcmon. ā Ja bih
2Ā»
32. *-k-k S E J N-kirk
se prihvatio da na jednoj muli projaÅ”em pored Sejna i braÄe
David, da ih svu trojicu prijateljski i mirno pozdravim, a onda
Sejna otpozadi jednim lasom povuÄem s konja.
ā Nabavi sebi mulu! ā složi se Hoveno i uze mu āparkeĀ
ricuā iz ruke. Uzeo je i municiju.
ā Ja jaÅ”em za ostalima! ā reÄe Lemon. ā Gde su orii?
ā Nabavi sebi mulu i ostani zasad u blizini ā naredi mu
Hoveno. ā Mi joÅ” zapravo ne znamo Sta to kopile hoÄe.
Lemon ponovo otrÄa. Hoveno otvori dvostruku cev i poĀ
Äe preko ulice.
Pred kuÄom Mendosa Davida ulica se pružala prazna i
napuÅ”tena na sunÄevoj jari. Tek na udaljenosti na viSe od dvesta
metara, mogli su se uz kolovoz, pod senkom nastreŔnice videti
nekoliko naoružanih ljudi. Ka severu, na suprotnoj sfartini, bila
je ulica do izlaza iz naselja potpuno ispražnjena.
Hoveno se polako približio prvom prozoru kuÄe Mendos
Davida.
ā Hej, Sejne! ā pozva glasno. ā Ja Imam puÅ”ku āparkeĀ
ricuā! Treba li da vam je pružim kroz prozor?
ā DoÄite u kuÄu! ā pozva ga Zapadnjak. ā Ali, Äuvajte
ie, mister!
ā To baÅ” nije po mome ukusu, Sejne! ā odvrati Hoveno
Ijutito. ā Vi veÄ imate dvojicu talaca.
ā Zbog toga mi i nije potreban treÄi!
ā DoÄite, Hoveno! ā povika Karlos David besno.
Hoveno se neodluÄno obazre. Na severu je video jedna
farmerska kola kako su se iz jedne kapije iskotrljala na ulicu.
Bat je sedeo napred na mestu vozara. Nazad eru ležali sanduci
1 vreÄe. U brzoj vožnji, napusti zaprega gradiÄ.
Duvao je vetar. Oblak pražine vio se kroz grad daS&ara,
Äija je glavna ulica sada bila tako prazna i napuÅ”tena kao da
je ulica avetinjskog grada.
Kada se obazro u suprotnom smeru, slika je bila potpuno
izmenjena. Videlo se joS viŔe naonižanih ljudi. Iza njih, opazio
je Hoveno i žene i decu. Tiskala su se tamo na stepeniÅ”tu peĀ
kare, kuÄe koja je ležala neÅ”to viÅ”e.
Hoveno otkopÄa opasaÄ s revolverom, položi ga preko ogĀ
rade i stupi u kuÄu Mendosa Dasnda. Pre nego Sto je proÅ”ao
kroz vrata, podiže āsaÄmaricuā i stavi cev preko ramena, us-
merenu ka ulici.
Sejn je bio promenio mesto. Stajao je kod kamina. BraÄa
tu sedela pred njim u foteljama.
ā Oružje, Sejne! ā reÄe Hoveno i pogleda pri tom Kar-
Ā»0
33. ā ā ā S B J N ā ā ā
losa Davida u oÄi, ÄuvajuÄi se ipak da ne da neki znak. ā
Treba li da ga poloilim na pod?
ā Da! ā odvrati Zapadnjak. ā Položite oružje na pod,
a municiju kraj njega. Moj konj stoji tamo pred trgovinom
namirnicama. Dovedite ga ovamo pred vrata. Naljavite jož dva
konja uz to. Za to vam dajem deset minuta.
ā Hoveno pogleda braÄu David.
ā Jeste 11saglasni s tim?
ā Obojica klimnuSe glavom, i Hoveno položi puSku i muĀ
niciju i krene ponovo napolje iz kuÄe. Bilo mu je pakleno
vruÄe, iako je u holu vladala priliÄna svežina. S olakÅ”anjem
obrisa znoj sa Äela i ponovo slavi opasaÄ. Dok se opasivao, pojaĀ
vi se Lemon napred na ulici, vukuÄi jednu mulu za uzdu. HoĀ
veno podiže ruku i ispruži kažiprst i srednji pn^t.
ā Lemone, dva oaedlana konja za mister Karlosa i mister
Mendosa Davida! ā Viknu. ā Ovamo pred vrata! Odmah!
Lemon potvrdi glavom, ostavi mulu da stoji i brzo SS pri-
bUži.
ā Treba li da dovedem konje iz Å”tale pozadi? ā upita. ā
Zar neÄu doÄi u opasnost da me Å ejn vidi, a onda ...
ā On te tamo pozadi ne može videti ā odvrati Hoveno. ā
Glavna stvar je da ne ÄiniÅ” nikakve gluposti. Dovedi životinje
ovamo pred kuÄu, pa se opet povuci.
Ovo poslednje je izgovorio glasno, da bi ga i Sejn razumeo.
Dao je Lemonu znak da kasnije treba da Äeka iza ugla kuÄe.
Onda preÄe preko ulice da bi dovukao Sejnovog konja koĀ
ji je stajao pred trgovinom. Onda otkri u hodniku kuÄe preko
puta jednu priliku.
PoSao je brže.
ā Hej, jesi li ti otkaÄio? ā proÅ”aputa Ijutito. ā Zar ti,
idiote, hoÄeÅ” da nam pljujeÅ” u supu?
Prilika se udalji. Hoveno potrÄa u kuÄu i uhvati je na zadĀ
njim vratima... Ali, to nije bio muŔkarac nego žena. Bila je to
Klarisa, koja je radila u Belfastovoj krÄmi. Odatle je Hovero
i poznavao.
ā Zar Ā»i sita života! ā zabrundao je. ā Ovde se neÄe de-
liti dolari nego olovo. I to joÅ” besplatno.
ā Samo sam radoznala ā odgovori Klarisa. ā To mi moĀ
raÅ” verovatL
Hoveno se iskezi i obgrli je.
ā Daj mi poljubac i verovaÄu ti svaku reÄ.
UÄinila mu je po volji, izdigla se na vrhove prstiju i poĀ
31
34. irk ir S E J N * * *
ljubila ga. Nije hteo odmah da je pusti. Ipak, uspela je da mu
otrgne.
ā Hajde, skloni se! ā rekao joj je smeÅ”kajuÄi se. ā Jesi
H slobodna veÄeras. HoÄu da ti ispriÄam sve Å”to se dogodi.
ā ZaobiÅ”la je njegov predlog i zapitala je.
ā Jedan jedini Äovek i s njim ne možete da izaÄete na
kraj? Ko je to? Da li on zaista ima Davide u Ŕakama?
ā Ima ih! ā cerio se Hoveno. ā Ali, samo zato Å”to nas
je iznenadio, taj pas. Ali, sada Äe popiti vatru da Äe mu sve
suze vrcati.
ā Ali, on ima taoce!
Hoveno se nasmeja.
ā To mu, bitangi, neÄe koristiti. Kad bude hteo da sa bra-
im ti David izjaÅ”e iz grada, mi Äemo ga položiti na pleÄa. Ali,
sada se povuci! Ja imam posla. Zamislio sam celu stvar. Zbog
toga Äu i biti u stanju da ti sve do tanÄina ispriÄam.
Klarisa klimnu glavom.
ā BaÅ” sam radoznala.
On otvori zadnja vrata i pusti je napolje. Onda se okrete
i izaÄe iz kuÄe na ulicu, pa poÄe po Sejnovog mrkova.
v n
Kad su braÄa zaÄula topot kopita postali su nemirni. KarĀ«
los David htede da ustane.
ā Ostanite da sedite! ā naredi Zapadnjak i pritisna ga
ā¢a cevi āparkericeā nazad u fotelju. Karlos David m Ā« Je pretĀ
hodno doturio oružje s vrata. Sejn je odmah napunio āparkeĀ
ricuā i zamenio njome revolver koji je dotle držao u rocL RaĀ
dilo se o teÅ”kom ali ipak praktiÄnom oružju. Da bi se poveÄala
ubojita moÄ, cevi su bile skraÄene za Å”irinu dlana. To je bilo
taÄno oružje koje mu je bilo potrebno da bi mogao uspeÅ”no da
se nosi sa Äelom bandom revolveraÅ”a.
Kroz prozor je opazio oba Äoveka s konjima. Jedan se odĀ
mah udaljio, a drugi, Hoveno, omotao je vodice konja 2a ruĀ
kohvat i onda priŔao prozoru.
ā Konji stoje spremni, Sejne! ā povikao je u hol. ā JĀ«
se sada ponovo povlaÄim. Ili imate joÅ” neki nalog za mene?
ā Nemam! Nestanite! ā odvrati Zapadnjak.
Hoveno pozdravi braÄu David ovlaÅ”nim pokretom ruke i
udalji se.
Mendos David se okrete.
n
35. ā ā ā S e j n ā ā ā
ā Kuda hoÄete da jaÅ”ite s nama, Sejne?
ā Zar je to tako teÅ”ko otkriti? JaÅ”imo u logor! Tamo Äe
oiti potrebna pomoÄna radna snaga da otrpava zatrpane ljude.
ā Na to nemate nikakvo pravo, Sejne! ā dahtao je MenĀ
dos David.
ā Ja vas vodim sa sobom! ā odvrati Zapadnjak odluÄnow
ā Ceo grad je protiv vas! ā odseÄe Karlos David.
ā Mi Äemo joÅ” utvrditi kako ste io postigli ā odgovori
Sejn. ā A sada hajdete! PoÄimo na put i nadajmo se da ljudi
iz Reinbou Lodža bar na vas misle, ako su se veÄ opredelili proĀ
tiv mene. Koliko Å”iroko zahvata jedna puÅ”ka āparkericaā, to vi
sami dobro znate. PritisnuÄu obaraÄ Äim se udaljite viÅ”e od tri
koraka od mene. Ko, dakle, ostane blizu mene, prokleto se
dobro opredelio.
BraÄa David ustadoÅ”e i zagledaÅ”e se U njega.
Sejn podiže puÅ”ku āparkericu"ā.
ā Ovo je dvocevka! Uvek mogu da vas dokaÄim obojica.
Cak i ako jedan potrÄi nadesno, a drugi ulevo.
Zatim pokaza ka vratima.
ā Napred!
BraÄa David izi^njaÅ”e poglede. Onda, rame uz rame, kreĀ
nuÅ”e lagano ka vratima. Sa āparkericomā na gotovs, Sejn krenu
tik iza njih.
Na pragu su braÄa htela da zastanu. Sejn ih gumu joÅ” koĀ
mad dalje, da bi mogao da stupi na ploÄnik i da ima pregled
ulice.
ā Äekajte! ā naredi i obazre se.
Ka severu je ulica bila prazna. Cak nije mogla da se vidi
ni neka uliÄna maÄka. U južnom delu grada nalazili su se na
okupu viŔe od stotinu radoznalih, koje su nekolicina naoružanih
tamo zadržavali. Rastojanje je iznosilo oko dvesta metara. SÄjn
je jasno Äuo preteÄe žamorenje gomile.
ā Na konje! ā naredi Zapadnjak. ā JaÅ”imo odmah. Vi
ostanite bok uz bok na desnoj strani ulice.
BraÄa David krenuÅ”e uz oklevanje. Oružja uperenog u njih.
Zapadnjak je Äekao dok nisu odvezli konje i vinuli se u sedlo.
Sejn je držao oružje tako da je svako mogao da vidi kako
je taÄno upereno u braÄu David.
Dok je i sam pojahao, i pri tom tako okrenuo konja da bi
mu oba taoca ostali pred puŔkom, pade mu pogled na Klarisu,
koja se odjednom pojavila na vratima kuÄe na suprotnoj stranL
s S itaĀ« tt
36. S E J N ā ā ā
ā Nadesno! ā viknu Sejn braÄi David. ā Napredl ā Pri
tom se osvrnuo ka devojci.
Ona mu odmahnu.
ā Klopka, Sejne ā doviknu mu promuklo. ā Pazi se!
BraÄa David nisu mogla devojku da vide, ali su je tula.
Obojica se 'osvrnuŔe u sedlima i pogledaŔe ka vratima. Ali,
Klarisa je veÄ bila iSÄezla.
ā Napred, amigosi! ā grmnu Zapadnjak.
BraÄa David zagrabiÅ”e napred. Bok uz bok, jahali su tik uz
desnu ivicu ulice. Obojica su se osvrtali pažljivo. Iako nisu viĀ
deli Klarisu, reÄi su dobro razumeli.
Otkrili su kola joŔ pre nego Ŕto ih je Sejn opazio, jer je on
tražio ljude, koji bi pucnjavom pokuÅ”ali da oslobode braÄu DaĀ
vid. A tražio ih je u kuÄama i izmeÄu njih.
Farmerska kola su se pojavila iza poslednjih kuÄa i skrenula
u ulicu, Äim je Sejn ugledao kola, znao je odmah o Äemu se
radi! Kola su se u braoj vožnji približavala. Vukla su ih dva
mrkova. Jedan muŔkarac sedeo je na vozarevom sediŔtu. Iza
njega, uzdizali su se sanduci i vreÄe.
Odakle su kola doÅ”la ovamo? Odavde, pa nagore Äak u
brda mogao se videti put, a Sejn je znao da je on joÅ” malopre
bio prazan.
Zapadnjak opsova.
ā Stanite, do Äavola! ā povika. ā Zaustavite kola. OkĀ
reÄite!
BraÄa David stadoÅ”e i pogledale ka Zapadnjaku. Mendos
David zatim pogleda mimo Sejna. Sejn uhvati ta] pogled i okĀ
rete se u sediu.
Iza njega, ni desetak koraka udaljen, dolazio je jedan ÄoĀ
vek, jaÅ”uÄi na muli, iz uske poboÄne ulice. Držao je laso spremĀ
no za bacanje u Ŕakama, i pokuŔao je da se sakrije od Zapad-
njakovog pogleda.
Onda je sve krenulo, prokleto brzo.
Kola su tutnjala naovamo. Mrkovi preÄoÅ”e u galop. MuÅ”Ā
karac na muli, bio je to Lemon, oseti da je prepoznat i poseže
za revolverom, da bi se odupro Zapadnjaku. Ali, Sejn se veÄ
bio ponovo okrenuo ka braÄi David. Kao zaÄarana, sedela su
braÄa na konjima i zurila u kola koja su dolazila sve bliže.
Jednim udarcem mamuze, potera Sejn svog mrkova meÄu
konje braÄe David, izvadi noge iz uzengija i baci se ka Mendo-
lu Davidu.
Lemon, koji je zapravo viŔe od straha posegao za oružjem,
iznenada viÅ”e nije gledao u Zapadnjakovo lice nego u leÄa. On
37. ā ā ā S E J N ā ā ā
ispusti laso, trže revolver i držeÄi ga obema rukama, podiže ga
u visinu oÄiju, da bi mogao taÄno da cilja.
Kad je prasnuo njegov pucanj, kola su veÄ pristigla, SejĀ
nov mrkov je zavrÅ”io svoj skok, a njegov jahaÄ se prebacio om
stranu Mendosa Davida. Dok je Sejn padao ka zemlji, i>ovu>
kavÅ”i sa njegovog konja i Mendosa Davida, klonu Karlos DaĀ
vid, pogoÄen Lemonovim metkom u sedlu.
Vozar farmerskih kola posegnu za puÅ”kom, koju je ostaiĀ«
vio tik kraj klupe. Iza njega razleteÅ”e se sanduci i vreÄe i ljU<U
se uspraviŔe s uperenim oružjem, alarmirani Lemonovim puc*
njem.
Samo deliÄ sekunde, pružali su konji zaklon Sejnu i MenĀ
dosu Davidu. Å ejn je Ävrsto držao svog taoca i kotrljao se s
njim ka zidu kuÄe.
Lemon htede joÅ” jednom da puca, ali uvide da bi joÅ” mogao
da pogodi i Mendosa Davida, pa povuÄe mulu nazad. Sejn je
veÄ bio uperio puÅ”ku u njega i pritisnuo obaraÄ.
āParkericaā grmnu! DugaÄak plameni jezik suknu i dim po-
kulja iz cevi. Lemon nije dovoljno brzo pokrenuo mulu. SaÄma
da je dokaÄila celog i on se sruÅ”i iz sedla. Njegov užasnuti krik
natera mulu ur paniku, pa ona pojuri napred ulicom. Životinja
primeti kola u poslednjem trenutku, kleÄe i okrete se. U dugaÄĀ«
kim skokovima odjurila je u grad. Bila je mnogo brža od koĀ
nja.
Sejnov drugi pucanj odjeknu samo deliÄ sekunde dccnije.
Podigao je puŔku iznad Mendosa Davida i ispalio drugo pvuije-
nje na kola, sa kojih su ljudi pucali na njega. Dvojica se veÄ
bila iskoÄila i na drugoj strani ulice utrÄala u jednu kuÄu. Sa
vozarem nalazila su se ukupno joÅ” Äetvorica na kolima. Sva
Äetvorica opaliÅ”e u istom trenutku i Sejn oseti kako se od
udaraca protreslo telo Mendosa Davida.
Zapadnjak nije bio nijednom pogoÄen. Mendos David je
primio sva Äetiri metka.
Oni na kolima ipak nisu mogli izmaÄi saÄmi. Hoveno je
proŔao najbolje, jer se brzinom misli bacio s kola. Ostale je
svom silinom zahvatilo. Bat se sruŔi s kola, ali jedna ma-
muza mu je ostala zakaÄena u Å”aragama i kola ga povukoÅ”e kr 3Z
praŔinu.
U tom se i Karlos David sruŔio s konja i ležr.j nasred
ulice. Nije se viŔe micao.
Sejn opsova, odgurnu Mendosa Davida od sebe, skoÄi i trže
ākoltā.
Njihova tri konja su uplai5ena pucnjavom āparkericeā poĀ
38. 'k'k'k S E J N-k'k'k
trÄala, ali su se Äetiri kuÄe dalje zaustavila. Sejn htede da poĀ
trÄi Ali, onda mu iznenada poÄeÅ”e zviždati meci oko uÅ”iju.
Potražio je zaklon, odskoÄio dva koraka unazad i uglavio
se u jedna kuÄna vrata. Bila su Äetvorica koji su pucala i bloĀ
kirala mu put do njegovog konja. Hoveno se prikljuÄio u kuÄi
onoj dvojici koji su na vreme skoÄili s kola i pobegli.
Ali sada su ti ljudi dobili pojaÄanje! GradonaÄelnik je doĀ
lazio ulicom sa tucetom graÄana. Dvojica su zaostala i uhvatila
zapregu. Ostali su snažno trÄali dalje i pucali na vrata kuÄe
lamz koja su videli da se izgubio Zapadnjak.
Sejn je iÅ”ao kroz kuÄu i pri tom punio āparkericuā. NalaĀ
zio se sam u zgradi. OÄevidno su je njeni stanari bili napustilL
PsujuÄi, osvrte se dok su napolju zviždali meci.
Nije mu padalo na pamet da dopusti da ga uhvate.
vin
Hoveno izaÄe na ulicu i pokaza na kuÄu na suprotnoj straĀ
nL
ā U kuÄi obuÄara je! ā doviknu on gradonaÄelniku i njeĀ
govim ljudima. ā Opkolite Äatrlju, brzo!
Karlos DaVid se oslonio na lakat. Hoveno mu priÄe i po-
može mu da stane na noge. Ves i Redigen pritrÄaÅ”e mu u poĀ
moÄ. Dok je gradonaÄelnik sa svojim ljudima opkoljavao kuÄu
obuÄara, povedoÅ”e ona trojica Karlosa Davida ka kuÄi njegovog
brata.
ā Potreban mi je lekar! ā dahtao je Erarlos David. ā
Brzo! Dovedite doktora!
Lekar mu je veÄ dolazio u susret i poÅ”ao s njim u kuÄu.
Napolju je poÄelo snažno da se puca. Sve viÅ”e naoružanih graĀ
Äana hitalo je u pomoÄ svom gradonaÄelniku.
Karlosa Davida položili su na jedan sto i svukli mu jaknu.
Lekar je kratkim potezom rasekao prokrvavljenu koŔulju.
Karlos David je bio bled kao leÅ”, ali, nije izgubio svest.
Cak ni dok mu je lekar vadio metke. Oni su se bili zadržali u
lopatici.
ā Ves treba da odjaÅ”e do MandĆ³le ā proÅ”aputao je on Ho-
Venu. Potrebni su nam ljudi da bismo d r i^ i ^tuaciju u rukaĀ
ma. 2iv se Sejn neÄe dati uhvatitL
Hoveno klimnu glavom. Razumeo je zaŔto. On pogleda ka
Vesu. Ves otrÄa do vrata. UzbuÄen se vratio.
ā Oni juriÅ”aju xia kuÄu! ā povika.
39. i r k * S E J N -k ir k
ā DovuÄi Mandolu u grad! ā reÄe mu Hoveno tiho, aH
oÅ”tro. Treba neodložno da doÄe sa svojim ljudima. Karlos David
je to naredio. Daj svom konju krila, mladiÄu!
Ves klimnu glavom i potrÄa ka zadnjim vratima, Hoveno
izaÄe na ulicu. Pucnji se viÅ”e nisu Äuli. Posvuda su stajali naĀ
oružani graÄani. GradonaÄelnik je sa nekolicinom upravo izlaĀ
zio iz obuÄareve kuÄe.
Hoveno se ujede za usnu.
ā Oni su smaknuli to pseto! ā povika Redigen, koji je priĀ
Ŕao iza njega.
ā Ostani u kuÄi! ā naredi mu Hoveno i krenu napred. ā
Ja Äu tu stvar malo izbliže da osmotrim.
GradonaÄelnik je glasno izdavao naredbe. Nekoliko ljudi
poÄoÅ”e pognuti u jednu sporednu ulicu, onu iz koje je malopre
doŔao Lemon na svojoj muli.
Hoveno poÄe da psuje. GradonaÄelnik je pustio da se ostali
razmile. To je moglo da znaÄi samo da nisu pronaÅ”li Zapadnjaka.
GradonaÄelnik opazi Hovena i poÄe mu brzo u susret.
ā Kopile je pobeglo! ā povika. ā Jeste li zaista videli da
Je utrÄao u tu kuÄu?
ā Pa naravno! ā odvrati Hoveno razoÄarano. ā Svojim
olovom smo ga naterali u i^u.
ā Mi ga tražimo! I veÄ Äemo ga naÄi! ā odvrati gradonaĀ
Äelnik, Å”krguÄuÄi zubima i ponovo se okrete. Hoveno poÄe za
njim.
ā Jeste li svu kuÄu postavili na glavu? ā raspitivao se,
uzevÅ”i iz predostrožnosti revolver u ruku i preletivÅ”i obuÄarevu
kuÄu Ijutitim pogledom.
ā Okrenuli smo je na glavu od temelja do krova! ā uve-
ravao je gradonaÄelnik.
Zastali su. Äetvorica su nosili mrtvog Mendosa Davida poĀ
red njih. Hoveno skide ŔeŔir.
ā Od one āsaÄmariceā on ipak nije bio pogoÄen ā primeti
gradonaÄelnik i odmeri Hovena iskosa.
ā Od nas niko nije opalio prvi ā objasni Hoveno poraĀ
ženo i gnevno istovremeno. ā Ja sam sedeo na kolima iza jedĀ
nog sanduka kada sam zaÄuo prvi pucanj. Karlos David je bio
pogoÄen od Sejna. On mu je poslao metak u leÄa iz ākoltaā. ViĀ
deo sam kako se Karlos David ruŔi s konja. Bat nije mogao da
zaustavi zapregu. Onda sam ugledao Sejna kako leži. Opalila je
āsaÄmaricaā. Mi smo uzvratili paljbom, i Ja sam pri tom skoÄio
B kola. NeŔto me je pogodilo ovde u miŔicu. Ali, za mene je bio
37
40. ā ā ā S B J N ā ā ā
gori taj pad s kola. Nisam mogao da se zadržim, i sav sam se
izudarao. Mislio sam da sam sve kosti polomio.
Pucnji prasnuÅ”e u blizini ulice. GradonaÄelnik odmah poĀ
juri. Pojedinci koji su se joÅ” nalazili pred kuÄom obuÄara, po-
trÄa.ie za njim.
Hoveno priÄe Lemonu. Ali, njemu se viÅ”e nije moglo poĀ
moÄi.
ā Taj prokleti pasji sin! Ja Äu ga smaknuti! ā kleo se HoĀ
veno drhtavim glasom, dok je gledao u Lemona. Onda se okrete
i vrati se ka kuÄi Mendosa Davida. Pred njom su stajala farĀ
merska kola. Na njima su ležali Bat, Bili i Gregor. Radoznalci su
okružili zapregu. Hoveno prokrÄi sebi put, pogleda mrtve priĀ
jatelje i produži u kuÄu.
Karlos David sedeo je pred kaminom u jednoj fotelji, sa
desnom rukom u zavoju i priliÄno uÅ”iljenog nosa. Lekar je razĀ
govarao s njim i istovremeno pakovao svoje stvari. Redigen je
ā¢edeo na ivici stola i puÅ”io.
SmeÅ”eÄi se, pokaza na Karlosa Davida kada je Hoveno stuĀ
pio u Hol. Kao da je hteo da kaže: eto, on veÄ ponovo sedi!
ā Kako se oseÄate, gazda? ā upita Hoveno, dok je pomaĀ
gao lekaru da obuÄe jaknu.
ā On mora u krevet! ā umeÅ”a se lekar. ā Nagovorite ga
na to, mister Hoveno.
ā Vi zaista treba da posluÅ”ate savet doktora, ser! āā priĀ
meti spremno Hoveno.
ā DoÄi Äu kroz dva Äasa da ga ponovo pogledam ā reÄe
lekar i izaÄe iz kuÄe. Redigen skliznu sa ivice stola i otprati
ga do vrata.
Karlos David upitno pogleda Hovena.
Ovaj itiTe po.snice i zavrte glavom.
ā NiÅ”ta! Pobogao je taj pasji sin! Ceo grad je na nogama!
Ali, gradonaÄelnik sa svojim ljudima nije bio dovoljno brz. Ipak
Äemo mi morati da se pobrinemo o njemu. On je ubio Lemona,
Bilija, Bata i Gregora ... taj prokletnik!
ā Je li Ves odjahao iz grada?
Hoveno klimnu glavom.
Redigen se vrati.
ā Sada pretražuju celu Äetvrt tamo pozadi. Ali, to mi viÅ”e
mnogo ne obeÄava. Uskoro Äe biti mrak. Sunce je veÄ zaÅ”lo.
Hoveno opsova i munu Redigena u grudi.
ā DoÄi! PodeliÄemo se!
ā Ostanite ovde! ā odseÄe Karlos David. ā To kopile bi
jog moglo na kraju i da se vrati.
Redigen posegnu odmah za svojom puSkom. Hoveno w Is-
S8
41. -k'k'k S E J N -k itit
pitivaÄki obazre. U holu je vladala polutama. Da bi Sejn mogao
i da se vrati, na to nijedan od njih nije bio pomisUo. AU, poŔto
je Karlos David glasno izrekao tu misao, poverovali su i oni
bez daljeg da bi tora demonu zaista moglo pasti na pamet da se
vrati'. U ovoj kuÄi bi ga, konaÄno jedva tražili, a joÅ” manje sluĀ
tili da je tu. Redigen poÄe napred i zakljuÄa vrata.
ā Moj brat je mrtav! ā procedi Karlos David ogorÄeno.
Hoveno obori ramena.
ā Mi smo uÄinili Å”to smo mogli, ser! Ja sam sve taÄno bio
promislio. Meni joÅ” ni sada nije jasno kako je ta stvar mogla
Äa poÄe natraÅ”ke!
ā Sejn je bio upozoren! ā promuca Karlos David Ijutito.
Hoveno se zagleda u njega.
ā Ali, od koga? Niko nije znao niÅ”ta!
Karlos David pokaza glavom ka vratima.
ā Jedna žena mu je neÅ”to bila doviknula. Ona mora da je
stajala tamo u hodniku kuÄe. Mislim da je to bila Klarisa.
Hoveno oseti odjednom kao da ima kamen u želucu. Ako je
ona upozorila Sejna, onda je to mogla biti samo njegova greŔka.
U jednom trenutku, osetio je kako mu srce udara u samom
grlu. Okrenuo se i pogledao kroz razbijeni prozor na kuÄu preĀ
ko puta.
ā Ali, otkud bi ona mogla neÅ”to da zna? ā upitao je,
okrenuvŔi se ponovo licem prema Karlosu Davidu.
ā Nemam pojma! Možda sam se ipak prevario primeti
David zamiÅ”ljeno. ā Ali, verujem da je to bila ta ženska.
ā Hajdemo ipak do nje, pa je propustimo malo kroz Å”ake!
ā dobaci Redigen. ā Onda Äemo veÄ saznati da li je to bila
<Mia ili nije.
O tome nije hteo Hoveno ni da Äuje. Ali, sam Äe on s njom
n svakom sluÄaju razgovarati... Ali, tada mu neÅ”to naglo pade
na pamet. U tom trenutku se otvoriÅ”e vrata i unutra stupi graĀ
donaÄelnik praÄen sa nekoliko ljudi.
ā NiÅ”ta viÅ”e! ā saopSti gradonaÄelnik Ijutito. ā Ni traga
od njega. Mora da je napustio grad. UzeÄu nekoliko ljudi i od-
jahaÄu s njima gore do logora Kompanije.
ā Od toga ne oÄekujem niÅ”ta! ā uzvrati Karlos David odĀ
mah energiÄnim glasom. ā Dok stignete s ljudima tamo gore,
biÄe veÄ ponoÄ. Postavite raÄe straže na ivici grada. Ubicu svoĀ
ga brata tražiÄu ja sam. Ja Äu angažovati ljude koji se razumeju
u taj grubi posao. I ja Äu uhvatiti to kopile! Možete se osloniti
na to! Cak i ako bih tog nitkova morao iz samog pakla da izvuĀ
Äem. PojahaÄenĀ» u svitanje.
39
42. iH rk S E J N'kit'k
ā Pa, Ja Äu postaviti stražare! ā obeÄa gradonaÄelnik
spremno, i krenu ponovo sa svojim ljudima.
ā Taj pasji sin nikako nije mogao napustiti grad ā tvrdio
Je Karlos David. ā On Äe pokuÅ”ati ponovo da me se dokopa.
ā U to i ja verujem! ā javi se Redigen. ā Nadajmo se da
Äe se Ves uskoro vratiti.
Hoveno se zagleda Karlosu Davidu u oÄi.
ā Sta vi mislite, ser? Da se on nije sakrio kod one drolje?
Karlos David zavrte glavom. Ali, sasvim polako. Iznenada
ae trže.
ā Ako ga Je ona zaista upozorila, moglo bi mu to JoS i
pasti na pamet ā reÄe Hoveno.
Karlos David suzi oÄi.
ā Naravno! Ukoliko se on zaista joÅ” nalazi u gradu, možda
mu se naŔla pri ruci. Ali, otkud on poznaje tu drolju? On joŔ
nikada nije bio ovde.
ā Možda je sreo ranije nekad u Meksiku ā dobaci RediĀ
gen. ā Belfast navodno dovlaÄi drolje upravo odatle, s juga.
ā Ne igra nikakvu ulogu ā reÄe Karlos David odluÄno,
pruži levu ruku prema Hovenu i dozvoli mu da mu pomogne da
ustane iz fotelje. Malo se zanosio i morao je da se osloni na
Hovena.
ā Prokletstvo! I nepredvidljivo. Ja sam sada samo pola
Äoveka! ā procedi besno.
Redigen razvuÄe lice.
ā Nas trojica smo premalo u svakom sluÄaju! Treba li da
dovedem joÅ” nekoliko ljudi?
ā Ne! ā odseÄe Karlos David. ā Taj nitkov mogao bi se
urazumiti i predati. GradonaÄelnik bi mu priredio jedno fer
suÄenje. A dotle, ne sme da doÄe. Ako se Sejn nalazi u BelfaĀ
stovoj krÄmi, onda je sigurno u Klarisinoj sobi. Grad je joÅ” uvek
suviÅ”e uznemiren. Mi smo nagovorili gradonaÄelnika da postavi
straže i sa jednim odredom da pretraži grad. Äim se Ves vrati
sa Mandolinim ljudima pobrinuÄemo se za to da posvuda zaĀ
vlada mir. Onda Äe lisica veÄ izaÄi iz svoje rupe. Krenimo prvo
mi! Jedan od nas može da ode u Belfastovu krÄmu, Äa se tamo
promuva i ugrabi priliku da razgovara sa Klarisom. Po njenom
držanju sigurno Äe se primetiti da li se Sejn sakrio u njenoj
sobi ili ne.
ā Dobra zamisao! ā potvrdi Redigen.
ā Ja Äu razgovarati sa Klarisom ā Javi se Hoveno. ā Ja
sasvim dobro poznajem tu žensku.
Ā«0
43. ir-k-k S E J N -kir-k
Utroje su napustili kuÄu, jer, Karlos DatiÄ nije želeo da
ostane sam s jednim Äovekom. To mu je izgledala premala zaĀ
Å”tita od Sejna, koji je zato i doÅ”ao 'u Reinbou Lodž da ga odĀ
vede sa sobom.
IX
SmraÄflo se veÄ kad su izaÅ”li na ulicu. Redigen i Hoveno
podupirali su ranjenika. Polako su iÅ”li duž kuÄe.
U gradu je zavladala uobiÄajena živost i promet. Posvuda su
gorele svetiljke. Sretali su prolaznike. Posvuda su stajali okupĀ
ljeni ljudi i uzbuÄeno razgovarali. Na uglu ulice stražarili su
ljudi koje je rasporedio gradonaÄelnik, okruženi Älanovima poĀ
rodice, prijateljima ili poznanicima, koji su takoÄe bili naoruĀ
žani.
JoÅ” dosta daleko od Belfastove krÄme, Karlos David i ReĀ
digen zastadoŔe. Karlos David zauze mesto kraj jednog pojila.
Hoveno poÄe sam dalje.
KrÄma je ove veÄeri bila dobro poseÄena. Izvesni muÅ”karĀ
ci, koji su preko dana uÄestvovali u akciji, svratili su ovamo na
piÄe i vodili glavnu reÄ.
Klarisa je posluživala. Kao i svake veÄeri. Hoveno je bio
razoÄaran kad je video kako žuri okolo izmeÄu stolova sa poslu-
žavnikom u rukama.
UopŔte nije imao nikakvu priliku da je domami k sebi. Sa
svih strana su ga živo pozdravljali i morao je posvuda Äa seda
za sto, jer su se ljudi nadali da Äe od njega saznati stvari koje
joÅ” nisu bile poznate.
Hoveno je svugde izmenio po nekoliko reÄi, objasnio kratĀ
ko dogaÄaj pred kuÄom obuÄara, a onda priÅ”ao Å”anku, itamo
je morao da priÄa i da sluÅ”a. Klarisu ipak ni trenutka nije isĀ
puŔtao iz vida. Kada je prvi put proŔla pored njega, uhvatio je
za miŔicu i privukao je k sebi.
ā SeÄaÅ” li se Å”ta smo se dogovorili ā obratio joj se prijaĀ
teljski. ā Sada mogu da ti sve ispriÄam iz prve ruke.
ā Verujem da sam veÄ sve Äula ā odvratila je, otrgla mu
se i poŔla dalje.
Malo zatim napustila je krÄmu. Hoveno pogleda na sat. PoĀ
Å”to je proÅ”lo deset minuta, okrenu se on ka gostioniÄaru.
ā Gde je Klarisa ā upita mladiÄa. ā Ja sam pre deset
minuta naruÄio od nje piÄe.
41
44. 'k'k'k S E J N-k-k-k
ā Sta, dakle, želite, mister Hoveno?
Hoveno ga pogleda Ijutito.
ā Da znam gde je Klarisa!
ToÄilac se okrete oko sebe i sleže ramenima.
ā Pojma nemam! Malopre je joÅ” ovde bila.
U tom trenutku uÄe Klarisa kroz zadnja vrata.
ā Daj mi jedan viski! ā reÄe Hoveno i barmen ga posluži.
Hoveno nije skidao oka s devojke. Pola Äasa kasnije poĀ
novo se izgubila i ovaj put je ostala Äetvrt Äasa. Uskoro su i
ostali gosti poÄeli da je dozivaju. Kada se ponovo pojavila, barĀ
men Je prekori. Pocrvenela je i žurno zgrabila poslužavnik s
piÄem, pun ÄaÅ”a.
Proteklo je dosta vremena dok Je Klarisa opet stigla u bliĀ
zinu Hovena.
ā HoÄe li danas neÅ”to biti s nama? ā upita Je on, osvrĀ
nuvÅ”i se za njom. ā Ili treba da doÄem ponovo drugi dan?
Osmehnula se.
ā Cuj, Hoveno! ā Ja se danas oseÄam loÅ”e. Malopre to
JoÅ” nisam bila znala. DoÄi jedan drugi dan.
ā Kako stoji s nedeljom?
ā Dogovoreno! Ali, ne pre dvanaest! Ti znaÅ” da imam
ovde uvek mnogo posla da obavim.
ā Dogovoreno!
NasmeŔila se joŔ jednom i otiŔla da poslužuje dalje.
Hoveno ispi viski, plati i napusti krÄmu.
ā Pa? ā promumlja Karlos David radoznalo kada je HoĀ
veno kraj njega i Redigena seo na pojilo.
ā Iako sam se s njom bio Ävrsto dogovorio, ona se danas
oseÄa loÅ”e ā reÄe Hoveno, cereÄi se. ā Svaki ias Je trÄala naĀ
polje iz krÄme i ostajala po Äetvrt Äasa. Sejn Je kod nje! Ja sam
u to potpuno siguran. To njeno istrÄavanje iz krÄme oÄito je
pokazivalo da je iÅ”la da obiÄe Sejna.
U meÄuvremenu je postalo mraÄno kao u rogu. Promet ti
glavnoj ulici se stiÅ”ao. VeÄina svetiljki se pogasila. Tu i tamo,
video se žar cigareta ljudi koji su stražarili.
ā Redigene, saÄekaj u kuÄi mog ubijent^ brata na Vesa i
Mandolu ā reÄe posle izvesnog vremena Karlos David, ne skiĀ
dajuÄi pogled s Belfastove krÄme. ā Tu Å”talu za drolje Äemo ml
veÄ protresti!
Redigen ustade i udalji se. Njegovi koraci izgubiSe se iza
Hovena i Karlosa Davida u noÄi.
42
45. * * * S E J N * * *
Sejn ispi gutljaj vina i zapali cigaretu. Ležao je ispružen,
ali, u punoj opremi i sa āparkericomā kraj sebe nadohvat ruke,
na Klarisinom krevetu.
Nije proÅ”ao nijedan Äas, a opet se zaÄu kucanje, i Klarisa
ponovo doÄe k njemu.
Imali su ugovoreni znak. Sejn dohvati āparkericuā i ispuĀ
sti je iz ruke, tek kad je Klarisa zatvorila za sobom vrata.
ā Ti nasrtljivi tipovi! ā rekla je stenjuÄi. Cak sam i s
Hovenom imala muke. Neizostavno je danas hteo da doÄe k
m eni... ŽeliŔ li joŔ neŔto, dragi?
Sejn potapŔa rukom krevet.
ā DoÄi k meni!
Sela je kraj njega.
ā To Äe potrajati joÅ” malo. Imam joÅ” dosta toga da uradim.
Obuhvatio je rukom oko struka, i ona se priljubila uz
njega.
ā ZnaÅ” li Å”ta sam malopre saznala? Karlos David nije
mrtav! NaÅ” lekar mu je izvadio metke, i on se veÄ od toga doĀ
sta oporavio.
ā Onda je najbolje da doÄeÅ” sa mnom!
Prosto je sinula.
ā MisliÅ” li stvarno? Ali zaÅ”to?
ā Karlos David je mogao da te pozna kad si me upozorila!
ā Nijedan od braÄe David nije me video!
ā Ali, Äula su te obojica. Sigurno je sigurno.
Sagnula se nad njim i poljubila ga.
ā Sa momkom kao Å”to si ti, iÅ”la bih svuda. Ali, joS ne
možemo da odemo. Svuda su straže.
Sejn je privuÄe k sebi.
ā Tako jako se ni ja ne žurim.
ā Kakav si ti muÅ”karÄina! ā nasmejala se devojka. ā
Ceo grad ti je za petama, a ti jednostavno ležiŔ ovde.
ā Kad je lepo ovde kod tebe!
Pogledala ga je ponosno.
ā Da, moja soba se dopada svim momcima.
ā Meni se posebno dopada!
Ustala je.
ā Moram da idem. Dole Äe veÄ pasti u oÄi da se stalno
gubim ... Volim te!
āā¢ Ne zaboravi to!
ā Za jedan sat Äu dole biti gotova i onda Äu biti ovde
samo za tebe.
43
46. irirk S E J N irirk
Nagla se joÅ” jednom nad njim i poljubila ga. Jako vino i
njeĀ«* toplina su mu se priliÄno uvukli pod kožu.
ā Ti si muÅ”karac i po ā ponovila je i otiÅ”la.
Vreme je prolazilo sporo. Taj jedan Äas izgledalo je kao da
uopÅ”te neÄe proteÄi. Ali, konaÄno se Klarisa ipak pojavila.
pila je zaista iscrpljena od napregnutog rada i naslonila se
leÄima na vrata.
ā Skroz sam gotova! ā stenjala je. ā Bio je takav dan
da su jednostavno dole, popili sve. A iza njihje ostaopravi krÅ”!
Izula je cipele i priŔla krevetu.
ā Ali, s tim je sada gotovo ā nastavila je. ā Ili si se u
meÄuvremenu ipak predomislio?
Sejn zavrte glavom.
ā PoveSÄeÅ” me sa sobom? ā upitala je, i oÄi su joj zasjale
kao zvezde.
Zapadnjak potvrdi.
RaÅ”irila je ruke i pala mu u naruÄje.
.. . Kad je posle jednog Äasa ustao iz kreveta, ugasio lamim
1 prlSao prozoru da ga otvori, ona je ležala ispružena i u duboĀ
kom snu.
Bila je jo5 noÄ. Ali, približavalo se jutro. Dah svežeg i ÄiĀ
stog vazduha ustrajao je u sobu.
Prozor je gledao u dvoriŔte. Sejn pogleda kroz njega, pa
se trže.
Klarisa se odjednom probudi iz sna. Odigla se na laktove.
ā ZaÅ”to si ugasio svetio, Sejne?
ā Tiho! ā promrmljao je. ā Obuci se! Brzo! I uzmi Ävrste
dpele!
Madrac zaŔkripa.
ā Sta se dogodilo? ā upitala je devojka uplaÅ”eno.
ā Mislim da su iÅ”Äeprkali da sam ovde ā odvrati Zapadr
njak. Nije video niŔta sem senki. Ali, i to mu je bilo dovoljno.
Om se takoÄe obukao brzo. Klarisa priÄe ormara. Vrata su
tiho zaikripala. Onda zaŔuŔta tkanina. Klarisa je stajala pred
prozorom. Silueta njenog tela se jasno ocrtavala na pozadini
neba prepunog zvezda. Bila je vitka kao gazela. Ali, sada nije
smeo na to da misli. U dvoriÅ”tu, kao i na ulici Äekali su ljudi
koji su mu radili o glavi. Bio je obuzet tom Äinjenicom. Nije
želeo da ubija, ali, nije želeo ni da umre.
47. ir-kir S E J N-k-k-k
Klarisa mu priÄe. Navukla je Äizme, pantalone i grubu laĀ
nenu jaknu.
Napregnuto je pokuŔavao da prodre pogledom kroz tamu
u sobi.
ā NemaÅ” prtljaga? ā upitao je.
ā Nemam! ā odvratila je tiho. Ja sam dvde zavrÅ”ila. Sa
svim!
On zgrabi dvocevku i uhvati Klarisu Ävrsto za ruku. Kosa
joj je mirisala na zrelo žito.
ā Budi stalno iza mene! ā rekao joj je. ā Drži se Ävrsto
za mene i niÅ”ta ti se neÄe dogoditi!
ā Hajde samol ā požurivala ga je. ā Nemoj da se brinei
zbog mene.
BeŔumno je otvorio vrata. Sa puŔkcHn na gotovs, preŔao je
preko praga. U velikoj kuÄi vladala je mrtva tiÅ”ina. Polako je
poÅ”ao ka stepeniÅ”tu. Klarisa se Ävrsto držala za njegov opasaÄ.
Obema rukama.
Zastao je kraj ograde i osluŔnuo. Mogao je da razabere
samo svoje i Klarisino disanje.
PoÄeo je polako da silazi. Klarisa je iÅ”la za njim. Smrad
viskija i hladnog dima zapljusnuo ga je.
Na poslednjoj stepenici je zastao. NiŔta nije video, a nije
ni Äuo. Ali, njegov osetljivi instinkt signalizirao mu je da predĀ
stoji neposredna opasnost. On iznenada povuÄe Klarisu nazad.
Oprezno, ne proizvevÅ”i nikakav Å”um, pratila ga je ona naZaÄ
uz stepenice. Gore na odmoriStu zastadoŔe.
ā Postoji drugi put! ā proÅ”aptala je.
ā Prokletstvo! Vreme mi sporo protiÄe ā zaÄu se tihi iglas
odozgo. ā ZaÅ”to ga ne isteramo iz kuÄe?
ā Strpljenja, Ralfe! ā prosikta neko. ā On Äe veÄ doÄL
Na stepenicama Äemo ih zajedno smaknutL
Klarisa gurnu Zapadnjaka napred. Ka suprotnoj strani.
ā Belfast spava ovde ā proÅ”aputala je, kada su zastali
pred jednim vratima. ā Kroz prozor, možemo se popeti Jia Jcrpi?
susedne kuÄe. Ravan je. Ako budemo imalisreÄe da jeBelfast
pijan, onda nas neÄe ni Äuti.
Vrata su bila zakljuÄana. Sejn dade Klarisi āsaÄmaricu"
i trže nož iz sare Äizme. Brava uopÅ”te nije pravila teÅ”koÄa. Ipak
je glasno Å”kljocnulo, kada su vrata iskoÄila. Iznutra jofi tom*
ispade kljuÄ iz brave i zveknu o pod.
Sejn i Klarisa zadržaŔe dah. Klarisini prsti stegoŔe- se oko,
njegove jakne. On ponovo uze dvocevku od nje. ZaÄuÅ”e se Å”uĀ
movi iz hola. Samo kratko. Ljudi tamo dole su se izgleda
muvalL
48. ā ā ā S E J N ā ā ā
Sejn otvori vrata. Iznenada je pred njega stao onizak muÅ”Ā
karac u dugaÄkoj beloj noÄnoj koÅ”ulji.
~ Budi miran, Belfaste! ā proÅ”iSta Klarisa. ā Ja sam to.
ā Do Äavola! ā zabrunda Belfast.
Sejn ga udari āparkericomā i prihvati ga, da Äovek ne bi
tresnuo o pod. I|jak je zajeÄao glasno. Sejn ga pusti da klizne i
uvuÄe Klarisu u tamnu sobu.
Ljudi su se penjali stepenicama. TrÄali su. Preskakali su
viŔe stepenica odjednom. Sejn pritisnu vrata u bravu. Hteo je
prvo da potraži kljuÄ, ali mu se uÄinilo bržim da vrata podupre
naslonom stolice.
ā Nisi ga valjda smaknuo? ā uzdisala je.Klarisa uplaÅ”eno.
Stajala je kraj prozora koji je veÄ bila otvorila. Å ejn joj priĀ
Äe, i pope je na dasku prozora. NoÄ je bila bez meseCine ali zve-
zdana. Moglo se osetiti da Äe uskoro poÄeti dan. Iz tame su str-
Å”ale joÅ” tamnije siluete okolnih kuÄa.
Susedna kuÄa bila je jedna oniska graÄevina. Klarisa se
držala obema Ŕakama za Sejnovu miŔicu, dok su se spuStali na
nju.
Kada je i Sejn hteo da iskoÄi, zaÄu se lupa o vrata. On se
saže i povuÄe dvocevku.
ā Belfdste, otvorite! ā povika neko iza vrata. Onda se
ponovo zaÄu lupa i treskanje.
ā Sejne! ā pozva ga Klarisa užasnuto, jer odjednom v iÅ”e
Bije mogla da ga vidi.
Å ejn je veÄ stajao na krovu. On kleÄe. Klarisa je ÄuÄala na
tidu.
Zapadnjak je uze za ruku i poÄe da se pognut Å”unja preko
krova. Crepovi su Å”kripali pod njegovim Äizmama. Ljudi u kuÄi
su ih Äuli. ZaÄulo se komeÅ”anje. Ispod njih, kroz jedan prozor
svetlost pade na ulicu. Onda su se veÄ i otvorila vrata kuÄe i
jedan muÅ”karac psujuÄi stupi na ulicu, da bi video koji je uzĀ
rok galame koja je njega i njegovu porodicu trgla iz sna.
U Belfastovoj sobi je i dalje praÅ”talo. Ljudi su izvalili vraĀ
ta. Odmah su se sjurili ka prozoru.
Sejn se na kraju krova ispružio potrbuÅ”ke, i ponovo je KlaĀ
risa visila na njegovim rukama, spuÅ”tajuÄi se s krova. OÄajniÄki
je tražila oslonac za noge. Kada je Zapadnjak ispalio jedno puĀ
njenje na prozor Belfastove sobe, da bi ljude tamo poterao da
uzmaknu, ona je od straha pala. Visina je iznosila samo metal
1 po, ali je ipak pala na zadnjicu.
Sejn se otkotrljao preko krova i skoÄio za njom. Ona je veÄ
stala na noge. Dok se on ispitivaÄki osvrtao, stavio je novu
patronu u cev. Cuo je dozive i korake ljudi koji su trÄali. NĀ»-
49. ā¢kirir S E J N-k-k-k
pred na ulici zanjiskali su konji! Ali, tamo je i galama bila najĀ
jaÄa.
ZaÄuo je pucanje biÄa i odmah zatim plskav ženski glas.
Osmehnuo se. Karlos David je, dakle, pozvao u pomoÄ banĀ
du Sandre Roberto.
Zapadnjak gurnu Klarisu napred. Ka suprotnoj strani. StiĀ
gli su do male Å”tale za stoku. Živina je uzbuÄeno leprÅ”ala okolo.
Na istoku, nebo je veÄ poÄelo da dobija svetliju nijansu.
Dok je Zapadnjak sa Klarisom iÅ”ao dalje, zaÄuli su se pucnjL
Äulo se kako meci udaraju o daÅ”Äani zid kokoSarnika.
ā Stoj! Zaustavite se! ā odjeknu oÅ”tar glas.
Klarisa se zaustavi uplaÅ”eno. Sejn joj priskoÄi i povuÄe je
dalje. Ali, ona nije zastala zbog pucnjeva kako je on pomiĀ
slio. Skoro prekasno, ugledao je i on priliku koja se pojavila
iza obrisa jedne Ŕupe.
Å ejn htede da puca, ali se predomisli. Metak iz āparkericeā
bi ga samo odao. Dok je Klarisa posrtala u susret toj prilici,
on se saže i kliznu u stranu. UhvativÅ”i je za cev, držao je āsaÄĀ
maricuā kao batinu. Taman kad je Äovek napao i hteo da uhvati
devojku, tresnuo je teŔki kundak o njegov potiljak.
Klarisa tiho kriknu kad se Äovek sruÅ”io i odskoÄi. Sejn je
lihvati za ruku i povuÄe je dalje.
Iza njih su praŔtale puŔke i revplveri. Tu i tamo, opazio bi
Zapadnjak plamen iz oružja kako je sevnuo kroz noÄ. Onda im
je jedan plaÅ”t prepreÄio pogled unazad. On se Å”unjao sa KlariĀ
som duž njega, i iza plasta puknula je pred njim Ŕiroka, tamna
zemlja.
Klarisa je bila iscrpljena. Stenjala je. DahÄuÄi, borila se za
vazduh. Noge su joj otkazale posluŔnost. Kada je po drugi put
pala na kolena, zgrabi je Sejn za ruke i natovari na leÄa. Bila
je vrlo laka. Visoki Zapadnjak jedva da je oseÄao njenu težinu.
Uspeo se uz jedan dugaÄak brežuljak. Na vrhu se okrenuo.
PojedinaÄna svetla gorela su u gradu. U blizini trgovine
namirnicama, i iza hotela se pucalo. Konjski topot odjekivao je
glavnom ulicom.
OsmehnuvŔi se, krenu on dalje.
X I
Bled i jedak, sedeo je Karlos David u sedlu. Desnu ruku
je držao u zavoju, a levom je stezao puŔku. Stiskanjem nogu
podbo je konja.
Hoveno i Ves su ga pratili. Redigen je odjahao do Sandre
Roberto, koja je pred svojom grupom od osam muŔkaraca sta-
47
50. ā ā ā SEJN -k-kir
jala i pogledala na Mandolu i malog Silvestera, koji su bili sja-
hali, pregledajuÄi trag koji su joÅ” od sunÄevog izlaska pratili.
Uvek ka istoku, u susret niskom suncu, tako da nisu mogli daĀ
leko da vide.
Mandola i Silvester se uspraviÅ”e i izmeniÅ”e nekoliko reÄi.
Onda se vratiŔe. Silvester se odmah pope u sedlo. Mandola za-
stade kod ādame s biÄemā i stneÅ”kajuÄi se zabaci Å”eÅ”ir na poĀ
tiljak.
ā On trÄi kao Äavo, taj pas! Zenu on joÅ” uvek vuÄe, ukoĀ
liko nismo prevideli da je negde ostavio za sobom.
ā Ali, ovo su njegovi tragovi? ā upita Sandra Roberto.
Mandola potvrdi glavom.
ā Ja sam siguran. Silvester takoÄe.
ā Onda mu presecimo put! ā predloži Redigen. ā On Äe
bez sumnje skrenuti na sever, da bi stigao do logora. To bi bilo
njegovo spasenje.
ā Koliko je njegova prednost? ā raspitivala se dalje SandĀ
ra Roberto, ne obraÄajuÄi pažnju na Redigena.
ā JoÅ” uvek jedan Äas, i ja ne znam kako on to postiže ā
odvrati Mandola.
ā Ne jurimo ipak naslepo za njim! ā ponovo se umeÅ”a
Redigen. ā JaÅ”imo na sever! StiÄi Äemo do logora, pre nego
on. Sigurno Äe nam natrÄati pravo pred cevi.
ā Dalje, Mandola! ā reÄe Sandra nareÄujuÄim glasom.
Ali, podbodite konje!
ā Sandra! ā povika Karlos David drhtavim glasom. GnevĀ
no potera konja u trk i dojaha do nje. Redigen mu naÄini me-
8ta. Hladnim pogledom odmerio je ādamu s biÄemā.
ā ZaÅ”to uopÅ”te ne obraÄate pažnju na ono Å”to moj Äovek
kaže? ā upita je Ijutito.
ā A zaÅ”to bi trebalo?
ā Jer vas ja plaÄam! ā objasni David grubo .ā Ja moram
da uspem. Ja moram da dohvatim Sejna.
ā Onda ne razumem zaÅ”to tražiÅ” da sluÅ”am tvog Āæoveka.
ā Redigen je Äovek s iskustvom! ā uzviknu Karlos David.
ā ViÅ”e od dvadeset mojih ljudi okružuju logor Kompanije
ā objasni Sandra. ā Mi gonimo Sejna i malu drolju njima u
susret, Äak i ako on bude skrenuo ka severu. Ali, on to ne mora
da uÄini. Zato ostanimo na tragu.
ā O tvojim ljudima tamo gore na severu nisam znao niSta!
ā procedi Karlos David Å”krguÄuÄi zubima. ā ObaveStevaj me
ubuduÄe bolje. Ja sam konaÄno onaj koji plaÄa celu akciju.
ā Ako budeÅ” postavljao uslove, mi Äemo odjahati! ā preĀ
kide ga žena hladna