Osnovn obilježje reljefa Azije je naglašena visinska raznolikost u odnosu na druge kontinente.
Na najvećem kontinentu nalaze se najveće i najviše planine, visoravni, kontinentalne pustinje, najveće dubine, nizije i dr. Preko 2/3 površine Azije čine planine i visoravni, a manje od 1/3 predstavljaju nizije.
Reljef Azije može se podjeliti na nekoliko reljefnih cjelina koje se razlikuju po starosti, građi reljefa izgledu, prirodnim bgatstvima idr.
Za nastanak Azije važni su prakontinentalni blokovi s prekambrijskom osnovom: Angara (ili Sibirska ploča), Arapska i Indijska ploča (dijelovi Gondvane), te u Kini Sjevernokineska i Južnokineska ploča. Najstariji dijelovi Azijskog kopna prastare cjeline su Srednjesibirska, Arabijska, Dekan, Kineska koja su snižena i uravnjana radom spoljašnjih sila.
Između Gondvane na jugu i Angare i Sjevernokineske ploče na sjeveru prostiralo se more Tetis, čiji su sedimenti nabirani u paleozoiku i mezozoiku, a nestalo je u tercijaru. Na južnom rubu Angare nastaje Sajansko gorje i gorje oko Bajkalskoga jezera, a potkraj paleozoika i Altaj. Krajem paleozoika Sjevernokineska ploča postaje dioAzije. Južnokineska ploča vjerovatno je bila dio Gondvane od koje se odvojila. Na zapadu se Ruska ploča sudarala s Angarom pri čemu je nastalo gorje Ural.Ova stara gorja su snižena i zaobljena radom spoljašnjih sila i bogata rudama
Njaviše planine nalaze se uglavnom u središnjem dijelu kontinenta nastala sudarom litosfernih ploča Dekana i Arabije s Evroazijskom pločom. Visoki i nazubljeni planinski lanci alpske orogeneze protežu se od Male Azije preko Jermenskog i Iranskog gorja, Hindukuša, Pamira, Himalaje, Kine do Indokine u dva glavna niza koji se od zapada prema istoku spajaju najprije u Jermenskoj visoravni, zatim u Pamiru, te na jugoistoku Tibeta skreću ka jugu. Tu spadaju Kavkaz, Pontijske planine, Tavor, Elburs, Iransko gorje, Zagros, Pamir, Hindukuš,Karakorum,Kven Lun, Cinling Šan, Himalaji čiji pravac pružanja je W-E.
SLIKA 2 Planinski vijenci prema ostrvskom prostoru SE Azije nastali su sudaranjem sa Kineskom pločom i skrenul su prema jugu sa pravcem pružanja N-S Anamitske, Burmanske, Arakan. Najviši vrh svijeta na Himalaji- MOUNT EVEREST (8 848m). Ime je dobio po engleskom oficiru koji je u 19. vijeku prvi izmjerio njegovu visinu. Za ovaj vrh se koriste još dva naziva tibetanski – Čomolungma i nepalski Sagarmata.
Od Pamira pravcem pružanja SW-NE pruža se drugi čvor planinskih vjenaca Azije Tjanšan, Jablonovske, Stanovojske, Verhojanske, Kolimske, Anadirske.
Prostrane visoravni Azije su Anadolija, Iranska visoravan, Tibet, Dekan, Srednjesibirska. Visina lanaca i visoravni raste od zapada prema istoku.
Altaj, Tjan Šan, Kvenlun zajedno sa starim gorjem zatvaraju velike unutarnje zavale Tarimska zavalu i Džungariju.
Gobi je najveća kontinentalna pustinja, a u Tarimskoj zavali nalazi se pješčano- stjenovita pustinja Takla Makan
Najnaseljeniji dijelovi Azije ali i svijeta su nizije koje se nalaze u dolinama rijeka. Mesopotamija u dolinama Eufrata i Tigrisa. Pendžab u izvorišnom dijelu rijeke Ind. Hindustanska nizija koja se prostire uz rijeku Gang. Prostor ušća Ganga i Bramaputre naziva se Asam. Velika kineska nizija u dolinama rijeka Hoang Ho i Jangcek Jang.
Zapadnosibirska nizija na sjeveru je najveća i najprostranija azijska nizija čije zemljište je većim dijelom godine zamrznuto.
Azija je kontinent mnogobrojnih prirodnih suprotnosti. U njoj se nalazi najdublja depresija na planeti Zemlji, koju ispunjava jezero Mrtvo more sa -394m
Najveća dubina Tihog okeana nalazi se u području Marijanske brazde i to je do sada najveća dubina izmerena na zemljinoj površini.
U Aziji su zastupljeni svi klimatski tipovi koji postoje na Zemlji. Klimatske razlike izmedju razlicitih oblasti su velike, a zavise od geografske širine, nadmorske visine (visine reljefa - visoke planine i prostrane nizije), udaljenosti od okeana, od vjetrova, morskih struja, a posebno od otvorenosti reljefa prema maritimnim uticajima. Na klimu kontinenta u pojedinim dijelovima dosta utiče Severni ledeni okean i Severni pol.
Rekli smo, da Azija zauzima veliko prostranstvo. Presjecaju je ekvator, sjeverni povratnik i polarnik, pa Аzija zalazi u tri toplotna pojasa, žarki, sjeverni umjereni i sjeverni hladni toplotni pojas, pa shodno tome klima se mijenja sa porastom geografske širine.
Na jugu i istoku pružaju se visoke vjenačne planine, kao prepreke, koje se pružaju pravcem pružanja od zapada prema istoku,te kao neki zid, sprječavaju da tople i vlažne vazdušne mase prodru dublje u unutrašnjost kontinenta gdje su smještene zatvorene kotline daleko od uticaja okeana. Takodje, one spriječavaju i hladni vazduh sa sjevera koji se spušta preko prostranih nizija i visoravni. Na ovakvim planinama je izražena vertikalna klimatska zonalnost, na šta utiče visoka nadmorska visina. Sibir sa velikim prostranstvom ima brojne nizije i niske visoravni tako da se uticaj hladnog vazduha iz sjeverne polarne oblasti oseća duboko u unutrašnjosti. U krajnjim sjevernim dijelovima zastupljena je subpolarna klima, a ka jugu se ona mijenja u oštru kontinentalnu klimu. Kotline istočnog Sibira su mjesta sa najnižim izmjerenim temperaturama. Hladan zimski vazduh se duže zadržava. Verhojansk koji se nalazi na 67°33'N, 133°23'E i 137 m nadmorske visine, je grad sa najnižom izmjerenom temperaturom na Zemlji od 69.3°C.
Prosječna godišnja temperatura ovog grada je -15.5°C, najtopliji mjesec je jul sa oko 16, a najhladniji je januar sa oko -49°C
Maritimnost i kontinentalnost je u direktnoj vezi sa rasporedom kopna i mora. Osnovni razlog značaja rasporeda kopna i mora je je da se more sporo grije i sporo hladi, dok se kopno brzo hladi i zagrijava. Zbog toga su u krajevima koji su udaljeniji od mora, tj. dublje u kontinentu ljetne temperature prilično visoke, a zimske niske. Suprotno tome, područja uz more imaju blaže zime i nešto manja vruća ljeta. Na klimu kontinenta značajnije utiče Sjeverni ledeni okean čiji se uticaji hladnog vazduha iz sjeverne polarne oblasti osjećaju duboko u unutrašnjosti. Iz ove oblasti koja je tokom većeg dijela godine prekrivena ledom, srtuje hladne arktičke mase, koje prodiru sve do povratnika. Pod njihovim uticajem na sjeveru Azije temperaturame se spuštaju do - 45⁰C. Uticaj Idijskog i Tihog okeana i Sredozemnog mora ograničen na južni i istočni i jugozapadni obod kontinenta koji su izloženi uticajiu toplih ivičnih mora pa je količina padavina duž njihovih obala veća. Najveći uticaj ima Indijski okean na jugu kontinenta sa kojeg vlažne vazdušne mase koje se stvaraju iznad njega, donose najveću količinu padavina južnim dijelovima kontinenta. S'obzirom na veličinu kontinenta, prostrani centralni dijelovi imaju veoma malo padavina. Prostori centralnog dijela Azije su udaljeni od okeana i mora. vjetrovi koji bi mogli doneti padavine ovim oblastima do njih stižu kao suvi i izražena je kontinentalnost. To su oblasti kontinentalnih pustinja. Možemo zaključiti da je s udaljavanjem od mora maritimnost (utiecaj mora) sve slabija, a kontinentalnost (utiecaj kopna) se povećava.
Sjeverna Azija je pod uticajem istočnih vjetrova, a pod uticajem zapadnih vjetrova je dio Azije koji se nalazi u sjevernom umjerenom toplotnom pojasu. Jugozapad Azije, dijelovi južne i jugoistočne Azije koji su u zoni oko sjevernog povratnika tj. u oblasti gdje je stalno visok vazdušni pritisak. Iz ovih oblasti ka Ekvatoru duvaju stalni vetrovi pasati. Pasati duvaju sa kopna ka moru. A pošto Aziju presjeca ekvator duvaju i NE i SE pasati koji se osjećaju u jugozapadnoj i jugoistočnoj Aziji. SLIKA 1 U Južnoj, Jugoistočnoj i Istočnoj Aziji duvaju periodični vjetrovi monsuni. Monsuni nastaju kao posljedica različitog zagrijavanja velikog dijela azijskog kopna i mora. Ljeti se kopno brže zagrijava od mora , pa je vazdušni pritisak nizak, i vjetrovi tada duvaju sa hladnijeg mora na zagrijano kopno i donose vlažan vazduh i mnogo padavina – ljetni monsuni.
(Čerapundža 12.000mm/m²). Ovi monsuni znače život za to područje, jer zasijanim poljima donose neophodnu vlažnost. Zimi se događa suprotno. Na ohlađenom kontinenzu vlada visok vazdušni pritisak, pa vjetrovi duvaju s kopna na more – zimski monsun. Zbog ovih vjetrova ovaj dio kontinenta se naziva Monsunska Aija.
Morske struje najbolje ilustruje sljedeće objašnjenje. Zamislite "morske rijeke bez obala" kojim se prenose velike količine vode, kroz uži ili širi pojas u morima i okeanima, sa dubina koje sežu do 600 m. Voda u tim pojasevima se najčešće kreće istim pravcem i mahom ujednačenom, malom brzinom. Najčešće nastaju pod uticajem stalnih vjetrova, usled trenja vazduha o površinu mora. Prema temperaturi vode koju nose morske struje se dijele na: hladne i tople. Hladne dolaze iz viših i kreću se ka nižim geografskim širinama, odnosno iz tropskih i suptropskih oblasti ka umjerenim i hladnim. S obzirom da dolaze iz hladnih mora noseći hladniju vodu u toplija mora, dok tople morske struje imaju suprotno kretanje i prenose topliju vodu u hladnija mora. One imaju svoje nazive i ne menjaju pravac i brzinu. Morske struje koje teku uz obale Azije i utiču na njenu klimu su u Tihom okeanu Sjevernoekvatorijalna, Kurošio (jap. Crna struja, i često i Japanska struja) je topla morska struja. Kurošio ima za Japan slične klimatske efekte kao Golfska struja za Evropu. Od južnih vrhova japanskih otoka, uticaj struje seže sve do područja gradaTokija. Ojašio( Kurilska struja na jugu dopire do 40°N , hladna struja Tihog okeana, teče sa sjevera uz istočne obale Kamčatke, Kurilskih ostrva i Hokkaida. Na jugu dopire do 40°N, gdje se sastaje s toplom strujom Kurošio; gdje se nalaze velika ribolovna područja. Ekvatorijalna povratna i Južnoekvatorijalna struja i Somalijska teku u Indijskom okeanu. Na sjevernoj polulopti morske sistemi morskih struja se kreću u pravcu kazaljke na satu, a na južnoj u suprotnom pravcu. Morske struje utiču na odlike vazduha koji se nalazi iznad njih i mijenja mu temperaturu, pritisak , vlažnost i utiče na oblačnost, tako da one utiču na promjene klimatskih karakteristika oblasti u čijoj blizini prolaze.
Velike prostore Sibira odlikuju prostrane nizije i niske visoravni. Zbog toga se uticaji hladnog vazduha iz sjeverne polarne oblasti osećaju duboko u unutrašnjosti. U krajnjim sjevernim dijelovima zastupljena je subpolarna klima. Prema jugu, sa povećavanjem kontinentalnosti subpolarnu klimu smjenjuje hladnija varijanta kontinentalne klime - oštra kontinentalna klima. Zastupljene su tundre i tajge.Jugozapadni dijelovi Azije nalaze se u zoni oko sjevernog povratnika. To su oblasti stalno visokog vazdušnog pritiska sa izrazito suvim i toplim vazdušnim masama. Iz ovih oblasti ka ekvatoru duvaju stalni vjetrovi pasati. Pasati duvaju sa kopna prema moru zbog čega je na prostorima Arabijskog poluostrva zastupljena izrazito suva pustinjska klima. Na suvu klimu Iranske visoravni utiče i njena izolovanost visokim planinama. Količina padavina se kreće između 200 -500mmi u ovoj oblasti su se obtazovale biljne oblasti suvih stepa, polupustinja i pustinja. Uz obale Sredozemnog mora zastupljena je sredozemna klima. Prostori centralnog dijela Azije su udaljeni od okeana i mora. Vjetrovi koji bi mogli donijeti padavine ovim oblastima do njih stižu kao suvi. Zbog te izrazite kontinentalnosti u centralnim dijelovima Azije zastupljena je suva kontinentalna klima. To su oblasti kontinentalnih pustinja. Istočna Azija je izložena uticajima toplih ivičnih mora i toplih morskih struja koje se kreću duž njihovih obala. Zbog toga je na ostrvima i u primorju zastupljena primorsko- okeanska klima i nju odlikuju blage i suve zime i topla i kišovita ljeta. U jugoistočnoj Kini, zbog kontinentalnosti i južnijeg položaja ljeta su žarka i kišovita a zime su znatno toplije sa malom količinom padavina. Južni i jugoistočni dio Azije je pod uticajem periodičnih vjetrova monsuna. U tim oblastima zastupljena je monsunska klima. U monsunskoj klimi izdvojena su dva jasna perioda : zimski suvi i letnji vlažni. U istočnoj Aziji zastupljene su listopadne šume, a u oblasti Indijskog poluostrva i Indonezije kišne šume ili prašume.Na visokim planinama Azije zastupljena je vertikalna klimatska zonalnost sa pravom visokoplaninskom klimom. Ekvatorijalna klima je zastupljena u oblastima oko ekvatora tj. na području Malajskog arhipelaga i Malajskog poluostrva., gdje su zastupljene kišne tropske šume. Ona sa povećanjem nadmorske visine prelazi u tropsku klimu.