Integumentum commune

1. INTEGUMENTUM
COMMUNE
KOŽA

2. INTEGUMENTUM COMMUNE
Najveći organ obskrbljen sa ¼ volumena krvi
Koža predstavlja opšti spoljašnji pokrivač tijela koji ga štiti od
spoljnih uticaja. Koža kao organ razdvaja tijelo od okoline, ima
fiziološke funkcije.
FUNKCIJA KOŽE:
 Koža nije samo zaštitnik tijela od mehaničkih, hemijskih i
fizičkih uticaja, nego i od invazije parazita, bakterija i virusa, ali
služi i kao „jonski bazen“ za održavanje nivoa elektrolita seruma te
kao organ za regulaciju krvnog pritiska.
 Senzorni organi kože imaju receptore za temperaturu, pritisak,
napetost, bol i omogućavaju CNS-u da bude u kontaktu sa
okruženjem. Stoga je koža organ osjeta.
 Koža ima dlake, lojne i znojne žlijezde i krvne sudove, koji
regulišu tjelesnu temperaturu.

3. INTEGUMENTUM COMMUNE
 Znojne žlijezde uglavnom regulišu gubitak toplote (hlađenje
znojenjem- evaporacijom) i ekskreciju ( ispuštanje metabolita).
Lojne žlijezde osiguravaju da koža i dlake budu masne i da voda
klizi sa njih.
 Nadalje masne kiseline, koje luče znojne i lojne žlijezde kože, imaju
antibakterijski učinak te preveniraju nakupljanje velikog broja
bakterija pa čak i patogenih.
 Krvni sudovi nemaju samo ulogu ishrane kože, nego učestvuju u
mehanizmu regulacije toplote tijela. Dilatacija i konstrikcija krvnih
sudova kože je preko CNS-a automatski regulisana, a samim tim i
regulacija povećanja ili smanjenja gubitka toplote.

4. INTEGUMENTUM COMMUNE
 Povečanjem ili akumulacijom modificiranih znojnih i lojnih
žlijezda stvaraju se specijalno lokalizovane žljezdane strukture
koje emitiraju mirisne supstance. Ovo je od velike važnosti za
komunikaciju unutar vrsta i omogućavaju životinjama da
obilježe teritoriju i pronalaženje životinja međusobno (u vrijeme
parenja).
 - Potkožje ima sposobnost nakupljanja masti (panniculus
adiposus), te je time koža i depo masti

5. INTEGUMENTUM COMMUNE
 Koža je relativno
komplikovane
građe.
U grubom prikazu
sastoji se od :
1 Cutisa ili prave
kože i
2. Subcutisa ili
potkožja
Cutis se sastoji od: a) epidermisa (usmina) i
b) coriuma ili dermisa (podusmina)

6. SUBCUTIS
 Subcutis ili potkožno tkivo je karakteristične
građe. Potkožje predstavlja najpovršniji sloj površnih
fascija.
 Sastoji se iz rastresitog i labavog, a u nekim
slučajevima manje ili više dobro utkanog vezivnog
tkiva u kojem se nalaze i isprepletena elastična
vlakna.
 Neke životinje imaju predispoziciju za nakupljanje
masnog tkiva (panniculus adiposus) u potkožju na
određenim mjestima tijela. Ovo masno tkivo ih štiti
od gubitka toplote.

7. SUBCUTIS
 Kod svinja se formira manje ili više debeo potkožni sloj masnoće
čak i sa normalnom ishranom. Kod drugih vrsta životinja sa
normalnom ishranom dolazi do nakupljanja masnog tkiva samo
na određenim regijama kao što su ventralni dio grudnog koša
kod goveda, ispod grive i grebena kod ekvida, i u lumbalnoj i
ingvinalnoj regiji kod pasa. Nakupljanje masnog tkiva ima veliku
važnost u metabolizmu organizma i regulaciji tjelesne
temperature.
 U potkožnom tkivu ima dosta krvnih sudova, posebno venskih,
limfnih sudova, kao i nervnih senzibilnih i neurovegetativnih
vlakana.
 Kutani mišići leže u lamini superficialis vanjskih fascija koje su
neposredno povezane sa subkutisom.

8. SUBCUTIS
 U rastresitom vezivnom tkivu potkožja se nalazi određena
količina tkivne tečnosti (limfe). Tkivna tečnost je u vezi sa
kutanim limfnim sistemom gdje ovaj stvara tela subcutanea
određenog kapaciteta. Ovo i bogata kapilarna opskrba
vezivnog tkiva je razlog za efikasnu injekcionu subkutanu
terapiju i vakcinaciju.
 U subkutisu na mjestima na kojima koža neposredno
prelazi preko čvrste podloge: zglobova, ligamenata, kostiju
i hrskavice postoje u cilju zaštite kože i njene pomičnosti,
potkožne sluzokožne kesice (bursae mucosae
subcutaneae).

9. CUTIS - prava koža
CORIUM
 Corium ili podusmina naliježe na subcutis, a po konstrukciji
je vezivnotkivnog karaktera. U njemu se nalaze dva osnovna
sloja: površni ili papilarni (stratum papillare) i dublji sloj
mrežaste strukture (stratum reticulare). U ovim slojevima
pored gusto zbijenog i dobro utkanog vezivnog tkiva nalaze se
i drugi elementi, kao što su kolagena i elastična vlakna, zbog
čega je koža ne samo čvrsta, tj. jaka, već i elastična.
 Korijum životinja zbog svoje čvrstine, otpornosti i
elastičnosti, predstavlja u industriji kože važan i skupocjen
materijal.

10. CUTIS - prava koža
CORIUM
 U korijumu se nalaze razne vrste dlaka, a pored ovih i glatko
mišićno tkivo, koje predstavlja njihove mišiće podizače dlaka
(mm. arectores pilorum).
 Osim dlaka, u korijumu se nalaze i kožne žlijezde, krvni i limfni
sudovi, čiji kapilari grade različite i slojevite spletove.
 U korijumu se nalazi senzitivni neuroreceptorni epitel, odnosno
posebna narvna tjelašca za razne vrste osjećaja, kao Vater-
Pacinijeva tjelašca za osjećaj pritiska, Krausovi korpuskuli za
osjećaj hladnoće, Ruffinijeva tjelašca za osjećaj toplote itd.

11. CUTIS - prava koža
CORIUM
 Stratum reticulare je dio korijuma koji se neposredno vezuje za
subkutis. Gustina mreže vlakana retikularnog dijela korijuma je
odgovorna za čvrstoču kože.
 Iznad retikularnog sloja je stratum papillare, koji prema
epidermisu ima izražene papile (papillae dermales). Stratum
papillare je snabdjeven finim tankim kapilarnim zavojima i
nervima koji se pružaju do epidermisa.
 Dermalne papile formiraju spoj između korijuma i epidermisa i
zbog njihove relativno velike površine dermalne papile imaju
važnu ulogu u ishrani epidermisa. Na granici sa epidermisom
stratum papilare korijuma razvija bazalnu membranu.

14. CUTIS - prava koža
EPIDERMIS
Epidermis - usmina je najpovršniji dio kože
nepropustan je za bakterije i vodu te ima
zaštitnu ulogu.Čini ga višeslojni pločasti
epitel bez vaskularizacije, ali se u njemu
nalaze otvori kožnih žlijezda i dlačnih
folikula.
Epidermis se sastoji od dva sloja: Stratum
germinativum i stratum corneum.
 U stratum germinativum se diobom ćelija
nadomještaju orožnjale čelije.
 Stratum corneum je površni sloj koji se
sastoji od nekoliko redova pločastih
orožnjalih čelija. Sa površine rožnog sloja
otpadaju ćelije, a to je otpadni sloj epidermisa
(stratum disjunctum), od koga nastaje perut.

15. CUTIS - prava koža
EPIDERMIS
 Na nekim mjestima između ova dva
sloja epidermisa se nalazi stratum
granulosum (planum nasolabiale
goveda, epidermis kopitne čahure).
U epidermisu se nalazi kožni
pigment (melanin).
 Melanociti koji su ektodermalnog
porijekla preko dermalnih papila
korijuma migriraju u epidermis.
 Merkelove ćelije u bazalnom dijelu
epidermisa su senzori dodira i
 Langerhansove ćelije – učestvuju u
imunoj reakciji kože vezivanjem
antigena.

16. DERIVATI KOŽE
1. Dlake ( Pili)
2. Kandže (Unguicula )
3. Nokat ( Unguis )
4. Rogovi ( Cornua )
5. Papci ( Capsula ungulae)
6. Kopito ( Capsula ungulae )
7. Glandula mammae (uber) –mliječna žlijezda
8. Ostruga- rožna tvorevina na fleksornoj strani putice
9. Kesten- rožna tvorevina s medijalne strane podlaktice i tarzalnog
zgloba

17. DERIVATI KOŽE
PILI - DLAKE
 Dlake - Pili, specifične su za
sisare.
 Dlake su derivat epitelijalnih
ćelija epidermisa i one
predstavljaju elastična rožna
vlakna koja leže koso u koži.
 Kod domaćih životinja debelo
krzno formira vazdušni pokrivač,
koje ima veliko značenje u
termoregulaciji.
 Dlake pokrivaju gotovo čitavo
tijelo životinje, osim kod svinja.

18. PILI - DLAKE
 Dlaka ima svoj dio iznad kože scapus pili sa vrhom –
apex pili i korjen– radix pili

19. PILI - DLAKE
Korjen dlake– radix pili počinje
koso u koriumu. Na svom kraju
korijen dlake je proširen i formira
bulbus pili, u koji se odozdo
umetnula papilla pili.
Uloga papillae pili je u
vaskularizaciji i inervaciji korijena
dlake.
Iznad papile je germinativni sloj
iz kojeg raste dlaka (matrix pili).

20. PILI - DLAKE
 Korjen dlake je smješten u
tubularnom proširenju
epidermisa, koje se proteže u
korijum, tzv. dlačni tobolac ili
foliculus pili. Folikul dlake
predstavlja invaginaciju kože.
Folikul pili ima bazu vrećastog
oblika, suženi vrat i prošireni
otvor poznat kao lijevak
dlačnog folikula. Na završetak
dlačnog folikula vežu se glatki
mišići, koji svojim
kontrakcijama podižu dlaku
(mm. arrectores pili)

21. PILI - DLAKE
 Kod domaćih sisara razlikujemo više vrsta
dlaka i to:
 1. pokrovne dlake - capili
 2. duge dlake
 3. čekinjaste dlake - setae
 4. osjetne dlake - pili tactiles
 5. vunaste dlake - pili lanei

22. VRSTE DLAKA
 1.Pokrovne dlake (capili) su karakterističan
dlačni pokrivač - krzno životinja, osim ovaca.
Pokrovne dlake su obično ravne, manje ili
više duge, oštre i skoro podjednake debljine
kao strune, različite boje, po kojoj se neke
životinje bitno karakterišu.

23. 2. Duge dlake su na nekim
mjestima kože ekvida
posebno dobro razvijene.
Takve dlake koje na
pojedinim mjestima čine
karakteristična obilježja
postoje kod ekvida na
grivi (juba), na repu
(cirrus caudae), na čelu
(cirrus capitis), palmarno
i plantarno na kičicama
nogu (cirrus pedis).

24. 3. Čekinjaste dlake - setae,
odnosno čekinja tipične su za
svinje.
Njih ima i kod ostalih životinja.
Vibrissae - u nosnim otvorima
(pas ih nema),
Cilia - na rubovima očnih kapaka
izražene kao trepavice (pas ima
samo ciliae gornjih kapaka),
Supercilia - na obrvama,
Tragi - u vanjskom slušnom
hodniku.

25. 4. Osjetne dlake (pili tactiles)
- Pili tactiles supraorbitales)
- Pili tactiles infraorbitales et
zygomatici
- Pili tactiles labiales
mandibulares et
maxillares, -
- Pili tactiles mantales
- Pili tactiles buccales.

26. Folikul taktilnih dlaka je dug i opkoljen krvnim sinusom, te se stoga
taktilne dlake još nazivaju i sinusne. Obilna nervna vlakna koja
završavaju u vezivnom tkivu zida krvnog sinusa su odgovorna za ćulo
dodira. Folikul taktilnih dlaka je smješten dublje u korijumu, odnosno u
stratum reticulare korijuma.

27. 5. Vunaste dlake - pili lanei. Ove dlake su različite dužine i obično su
mekane i veoma uvijene. Kod ovaca predstavlja runo koje daje
karakterističan izgled ovoj životinji.
Vunaste dlake kod drugih životinja se nalaze između i ispod pokrovne
dlake i mi ih još zovemo podlaka.

28. KOŽNE ŽLIJEZDE - GLL. CUTIS
 Kožne žlijezde su bitne u regulaciji toplote, kao
ekskretorni organi, za podmašćivanje kože i dlake,
održavanje elastičnosti kože, kao mirisni organi za
prepoznavanje članova iste vrste i nalaženje suprotnog
spola u vrijeme parenja, te mirisne žlijezde za odbranu.
Kožne žlijezde se javljaju kao lojne, znojne i mirisne
žlijezde i na određenim dijelovima tijela kao specijalne
modifikacije predhodnih.

29. Lojne žlijezde (gll. sebaceae) su po tipu odnosno građi alveolarne
žlijezde, a po funkciji, tj. lučenju su holokrine. One luče lojnu masu
(sebum), koja podmazuje epidermis kože i dlaku u cilju zaštite kože
od vlage, i održava kožu u elastičnom stanju. Lojne žlijezde se nalaze
u korijumu i svoj sekret izlučuju u folikul dlake.

30. Znojne žlijezde (gll. sudorifere) prema tipu sekrecije dijelimo na
ekrine (merokrine) i apokrine znojne žlijezde.
- Male ekrine znojne žlijezde su tubularne žlijezde (gll. sudoriferae)
pri čemu ćelije, koje luće ovaj sekret ne propadaju. Nisu povezane sa
dlačnim folikulom nego svoj sekret izbacuju na površinu kože putem
malih otvora ili pora kože. One se nalaze na mjestima gdje je manje
dlake. Njihov sekret (pravi znoj) je vodenast i nije jako koncentovan, a
njegova kiselost (pH 4-6) inhibira rast bakterija i gljivica na koži. On
također sudjeluje u balansiranju vode i soli tijela.

31. - Apokrine tubuloalveolarne znojne žlijezde - izlijevaju sekret u
dlačni folikul. Sekret ovih žlijezda je koncentrovaniji i sadrži miris koji
je karakterističan za svaku životinju. Zato ih nazivamo gll. odorifere.
Dobro su razvijene kod konja, gotovo rudimentirane kod pasa i
mačaka (ima ih samo na jastučićima ekstremiteta).
Kod pasa, goveda, ovaca i konja znojne žlijezde nalazimo na
bokovima, ramenima i lateralno i ventralno na vratu.
Kod svinja duž bijele linije, perineumu i analnoj regiji.
Mačke nemaju znojne žlijezde u dijelovima kože pokrivenih dlakom.

32.  Osim na uobičajenim mjestima, znojne žlijezde se nalaze
kod velikih preživača i u koži nosnog ogledala - gll. plani
nasolabialis i kod ovaca gll. plani nasalis. Kod svinja u
koži rila gll. plani rostralis.

33. SPECIJALNO MODIFICIRANE
MIRISNE ŽLIJEZDE
 Gll. cornualis
 gll.carpeae – u organum carpale
 gll. caudae

34. SPECIJALNO MODIFICIRANE
MIRISNE ŽLIJEZDE
 gll. sinus paranalis - u
Sinus paranalisu
 gll. circumanales pored
Sinus paranalisa

35. SPECIJALNO MODIFICIRANE
MIRISNE ŽLIJEZDE
 gll. sinus infraorbitalis u sinus
infraorbitalis
 sinus inguinalis
 gll. interdigitalis u Sinus
interdigitalis
 Gll. ceruminosae u vanjskom
slušnommkanalu