Download to read offline
Povijest Rovišća
- 1.
- 2. Povijest se ovdje živjela,pisala i ponavljala. Prvom čovjeku. Lovcu. Jassu. Kovaču. Keltu. Ratniku. Rimljaninu. Legionaru. Langobardu. Avaru. Hrvatu. Gospodaru zemlje. Sinu ognjišta. Prijatelju stada. Sljedbeniku vjere.
- 3. Još otkad zemljomudariše tvrde puteve, kamene miljokaze, pisane i nepisane zakone, ona se plaćala, krijepila, voljela i branila krvlju. Jednostavnije i svetije nije moglo. Rađala su se djeca, podizali hramovi, polazilo u bitke i čuvalo svoje.
- 4. Oni koji bijahuprvi ostaviše tek spomen da nije moglo bez blagoslova i kletve. Bitke nadživješe svoje prve ljetopisce i usmene predaje. I ništa posve ne nestade. Duh nadživje sjene zaborava, kosti nadživješe kamen.
- 5. Mnoge stare kartekazuje da je od davnina bilo ovdje, kao ljudsko naselje, rimsko odmorište i hrvatsko župsko središte. Postoje izvori, ljetopisi i predaja davnine, postoji priča o mjestu pod suncem, njegovim ljudima i ljubavi prema domovini. Postoji R o v i š ć e , svjedok vremena i znamen davnine.
- 6. Širi prostor Bilogorebio je naseljen već u prapovijesti
- 7. O tome svjedočebrojni nalazi u zavičajnim muzejima
- 8. Slično je biloi s ostalim hrvatskim gorama ovog kraja
- 9. Na prirodnim pravcimaod Bilogore prema Kalniku i Medvednici, sa svojim rječicama i blagom, prvim se ljudima Rovišće činilo kao savršeno mjesto pod suncem.
- 10. Kad šire područje oko nas pogledamoiz kozmičke perspektive, ne treba biti vidovit pa otkriti, što je to posebno i rajsko baš ovdje, da ga naši stari prigrle kao svoj svijet.
- 11. Teško je pojmitijesu li drevni ljudi odabrali ovo mjesto ili je ono samo biralo svoje prve ljude.
- 12. Razna su surovabića s nama dijelila šume, polja i izvore
- 13. Smrt je bilauz njih kao žubor uz male rijeke. Smrt je birala hrabre, najhrabrije… da ih slave i pamte kao plemenske junake.
- 14. Čovjek je najprijeduhom, a onda snagom mišice i oštrice svladavao snažnije i surovije od sebe.
- 15. Život nije mogaobiti lak, ali je mogao biti lijep, u predasima između vječne borbe. Surovo okruženje tražilo je od čovjeka da napregne sve svoje duhovne i tjelesne granice, da traga, uči, otkriva, podiže, raste i oduhovljuje svoj svijet.
- 16. Pretpovijesno i antičko doba •Osnovna osobina tadašnjeg stanovanja je život u utvrđenim gradinama na uzvišenjima, a za potrebe ekstenzivnog stočarenja koristili su velike pašnjačke, šikaraste i šumske prostore. Podravska nizina je zbog velike močvarnosti i brojnih prašuma bila nepogodnija za iskorištavanje tako da su Kalnik, Bilogora i viši dijelovi ravnice predstavljali prvobitnu zonu naseljavanja. Brojna prapovijesna arheološka nalazišta dokazi su o ranoj naseljenosti ovog područja. Sva ta nalazišta nalaze se uz vodotoke i izvore pitke vode. Najstarije nalazište je u Gornjim Brezovljanima kod Svetoga Ivana Žabna. Već u to doba putevi iz Podravine vodili su preko rovišćanskog područja. Na prijelazu iz brončanog u željezno doba ovdje je živjelo Ilirsko pleme Jasi.
- 17. Rimljani donose procvat Antičko razdoblje( 1. do 5. stoljeće ) označilo je gospodarski preobražaj ne samo za ovaj kraj. Arheološki dokazi o životu u ovom razdoblju su siromašniji. Rimljani izgrađuju mrežu cesta, a cesta Poetovia - Mursa prolazila je kontaktnim područjem dravske nizine i Bilogore. Još i danas mogu se u proljeće vidjeti obrisi rimske ceste. Dolazi do romanizacije i izgradnje mreže gradova. Pretpostavlja se da je kod Rovišća bila postaja sa skladištem, trgovištem i kovačnicom. Stanovništvo se bavilo ratarstvom i stočarstvom, uzgajalo se voće i povrće, Rimljani su donjeli i vinovu lozu u ove krajeve. Dakle, dolazi do intenzivnog iskorištavanja povoljnih predjela za ratarstvo.
- 18. Rimska villa rustica •Pretpostavlja se da ih je bilo nekoliko na ovom području. Tragovi jedne pronađeni su u Malom Križu.
- 19. U Kraljevcu je1971. godine pronađeno dosta tragova rimske keramike na zemljištu Emila Mijakića
- 20. Azija, „mater Europe“,podizala je plemena i sinove stepe, slala ih na konjima „ondje gdje putuje Sunce“. S gradnjom Kineskog zida iz tog se kotla naroda pokrenuše lavine koje će preplaviti i promijeniti sve što im bijaše na putu. U pravilnim vremenskim razmacima stizale su poput kobi ili opomene. 375. , 670., 1241... Huni, Avari, Tatari, Mongoli, „bičevahu gnjevom Božjim“ seljaka i vojnika Panonije.
- 21. Pad Rimskog Carstva •Provale Vandala, Huna, Vizigota i Germana dovele su 476. g. do pada Rimskog Carstva. Time je ovaj prostor ostao otvoren za rijeku naroda koja je dolazila sa istoka.
- 22. “Već je 20i više godina, da između Carigrada i Julijskih Alpa dnevno teče rimska krv. Got, Sarmat, Kvad, Alan, Hun, Vandal i Markoman pustoši, pljačka i razara Skitiju, Trakiju, Makedoniju i Dardaniju, Dakiju, Tesaliju, Ahaju, Epir, Dalmaciju i sveukupne Panonije. Koliko je matrona, koliko Božjih djevica, koliko odličnih i plemenitih tjelesa palo žrtvom ovih divljih životinja. Zarobljeni su biskupi, poubijano je svećenstvo, nema više Božjeg štovanja. Crkve leže u ruševinama, uz oltare Kristove privezani su konji, a moći mučeničke su porazbacane; svagdje samo tuga i užas i mnoštvo slika smrti. Rimski se svijet može raspasti, ali se naša šija neće saviti.” Sveti Jeronim (347. – 420.)
- 23. Kako su utoj historijskoj vrevi Hrvati stigli ovamo i kako su najprije, na užas cijelog Bizanta zajedno s Avarima 625. osvanuli pod Carigradom, teško da ćemo ikad doznati. Tek, od tog sedmog stoljeća na ovim se prostorima nešto promijenilo. Ono malo sačuvanog iz doba pokrštavanja prvih knezova i kraljeva, uklesano u spomenike vladara narodnog imena, daje nam slutiti da su Hrvati sklopili poseban savez sa zemljom koja im do konca svijeta imade biti domovinom.
- 24. Hrvati stupaju ukrilo Isusove vjere • „Ovaj izvor prima slabe, da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegove štićenike“.
- 25. Rima bijaše nestalo,a rimskim se cestama i dalje putovalo, trgovalo, ophodilo i sajmovalo. Podizale se gradine i nicala selišta s krotkim stadima i radosnom djecom. K nebu uzdizale crkve i kapelice u kojima je zemaljski rod svetkovao nebesko.
- 26. Bijaše doba ukom se muškarca zvalo imenom i očevim imenom. Iako je Bilogora u ta rana stoljeća hrvatske istobitnosti i kulture vrvjela životom, sačuvano je ostalo malo. Premalo da o tome sa sigurnošću govorimo. Poslije bitke na Gvozdu, a možda i prije nje, ovamo je presezalo gospodstvo Ladislavovo i Kolomanovo. 1102. to bi i zapečaćeno potpisima dvanaest najmoćnijih hrvatskih velikaša.
- 27. Hrvatski narod kaliose ovdje i sjao poput osobite legure. Odlikovao se ustrajnošću i vrlinama predaka iz daleke postojbine, uzimljući istovremeno i ono najbolje što je zatekao ovdje.
- 28. Prvi spomen Rovišća,1232. godine, poklopio se nekako s desetljećem prije provale Tatara u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo. Kao stara hrvatska župa, imalo je Rovišće tog doba grad-tvrđu u kom su obitavali kraljevi vojnici (Iobagiones castri nostri de Riucha). To sitno plemstvo zasluženo je u vjernoj vojničkoj službi, u doba građanskog rata hercega Kolomana i njegova brata Andrije. Plaća za vjernost bijaše posjed Konjska, nazvan po istoimenoj rijeci.
- 29. Rovišće – upravna župana Kolomanovoj cesti Osnovna jedinica lokalne samouprave Hrvata od srednjeg vijeka bila je Župa (Županija). Plemensko ustrojstvo u srednjem vijeku najuže je povezano s područnom podjelom na županije Svaka župa je bez obzira na veličinu tvorila jednu područnu jedinicu. Župe dobivaju imena prema rijekama, dolinama ili prema utvrdama oko kojih se župa razvijala. Na čelu župe bio je župan koga je imenovao kralj.
- 30. Najstariji pisani tragovio Rovišću • Rovišće se prvi put spominje u sačuvanom dokumentu iz 1232. godine. Tada je kralj Slavonije herceg Koloman darovao posjed Konjsku dvojici rovišćanaca, Dragi i Dragecu, ocu i sinu. Dakle, Rovišće je već u 13. stoljeću tvrđa-grad, čiji su stanovnici bili u kraljevoj vojnoj službi. U povelji iz 1255. godine piše da je u Rovišću 4. travnja po zapovijedi kralja Bele IV. došao ban Stjepan kako bi utvrdio prava i povlastice stanovnika.
- 31. Stariji materijalni dokazio životu na ovim prostorima pronađeni su u temeljima crkve Sv. Križa na samom sjeveru nekadašnje Rovišćanske župe.
- 32. Osim romaničkih temeljacrkve, otkrivene su i grobnice s kostima starijim od 1000 godina. Analizom C14 ostataka kostiju devastiranog ukopa ispod praga današnjeg ulaza u sakristiju (13 ukopanih), utvrđena je starost na 994.-1155. (vjerojatnost 68,2%) Riječ imaju arheolozi i povjesničari.
- 33. Pokrštavanje Hrvata naovim prostorima • Vrijeme će pokazati a struka na znanstvenim osnovama utvrditi, je li ovdje s obzirom na sve izneseno, doista bilo središte pokrštavanja Hrvata na ovim prostorima. I tko su 13 ukopanih, nad čijom tajnom zastajemo. • Do tada poštujmo njihov mir i bitaka njihovih mir.
- 34. Andrija II. USvetoj zemlji • 1217. g. u V. križarski rat u Svetu zemlju polazi tadašnji hrvatsko- ugarski kralj Andrija II. • S njim je u pohod pošao određeni broj vitezova iz našeg kraja koji su kasnije dobili kraljeve povlastice.
- 35. Kralj Bela IV.poslao je u Rovišće bana Stjepana da istraži i utvrdi povlastice stanovnika. Jedni bijahu spomenuti kraljevi vojnici-predijalci, a drugi obični građani castrenzi. Povelja iz 1255. spominje četiri takve obitelji, a ona iz 1265. kazuje da je takvih obitelji predijalaca u Rovišću bilo 25. Granica tadašnje Rovišćanske župe sezala je do potoka Velike na zapadu, na sjeveru do gornje Komarnice, na istoku do rječica Bjelovacke i Dobrovite, a na jugu do rijeke Česme.
- 36. Sabori hrvatskog plemstva •Koliko je nekada Rovišće bilo važno središte zbog zemljopisnog položaja vidi se i po tome što je ovdje 1279., 1341. i 1475. godine održano nekoliko sabora slavonskog plemstva.
- 37. • Kontroverzni kraljLadislav IV. Kumanac , (unuk Bele IV.), kog su više zanimali lov, ljubovanje i jahanje stepom s pripadnicima divljeg majčina roda od vlastitog prijestolja, ostao je zabilježen kao najzaslužniji za uspon knezova Konjskih. „Tako on 1274. godine dariva županu Jakobu, sinu Jakobovu, zemlju castri de Ryuche, uz rijeku Konjsku, zvanu Konjska.” (Dr. Josip Buturac: Povijest Rovišća, RKT župa Rovišće, 1975.)
- 38. Plemstvo u Rovišćui okolici ljubomorno je čuvalo svoje povlastice, pa su radi njihova očuvanja sazivali Sabore slavonskog plemstva, na kojima su potvrđivane razne povelje još iz doba kralja Bele IV. Tako je bilo i na saboru 31. prosinca 1279. godine. Taj sabor na staru godinu održao se upravo u Rovišću, što svjedoči o snazi i značaju tadašnje Rovišćanske županije. Nitko ne saziva sabore u beznačajnim mjestima.
- 39. Posjede izumrlih plemićakralj je mogao darivati drugima, po vlastitom nahođenju. Ponekad je to činio i ban uz kraljevu suglasnost. Župan Rovišćanske županije, magister Ivan, je 2. srpnja 1331. sudovao u sporu o pravu na posjed Hedrihovec (dio posjeda Konjska). Hedrihovi sinovi Valent i Đuro su pod zakletvom prisegnuli da je zemlja njihova. Tako doznajemo o postojanju plemićke grane „Hedrici de Konzka“.
- 40. Sabor u godinikuge • Iste godine spominje se kao župan Jakob Mali iz obitelji Konjski. Zbog raznih nasilja plemića u sjevernoj Hrvatskoj, ban Mikac sazvao je 10. veljače 1341. još jedan Sabor u Rovišću. Iste godine kreće iz Azije u Europu epidemija kuge, koja će svoj vrhunac doseći 1348.
- 41. Sin Jakoba Malogzvao se Dominik. On je 1348. tražio od kralja Ludovika Anžuvinca (na slici) da mu potvrdi povelju kralja Ladislava iz 1274. Milošću kraljevom povelja bijaše potvrđena. Tim činom započinje novi uspon obitelji Konjski. Čini se da je Dominik Konjski bio dobro upućen u tadašnja zbivanja jer je već dvije godine kasnije ukinuta Rovišćanska župa, te se pripojila proširenoj Križevačkoj županiji. Otad se rovišćanski plemići radi imovinsko-pravnih sporova obraćaju Zagrebačkom i Čazmanskom kaptolu.
- 42. Glasovi doba saIstoka i Zapada • 1320. Počinje kulturni preporod u Italiji (Dante, Giotto, Petrarca...) • 1337. počinje Stogodišnji rat između Engleske i Francuske. • 1339. Rusi podižu Kremlj. • 1361. Turci zauzimaju Hadrianopol (Jedrene). Glas o tome brzo dopire u naše krajeve. • Kod nas vlada Ludovik Anžuvinac 1342.-1382. koji je s pravom prozvan Veliki.
- 43. Kotar Rovišće • Poslijeukinuća Rovišćanske upravne župe, koje je proveo kralj Sigismund Rovišće i dalje zadržava određenu važnost. Novouređena Križevačko- rovišćanska županija, po župansko sudskom zapisu osniva se 1348. godine. U drugoj polovici 14. stoljeća Križevcima kao županijskom sjedištu pridružila su se područja Čazme, Grđevca, Gorbonoka. Poslije 1391. godine Rovišće se više ne spominje kao županija, nego samo kao kotar.
- 44. Zapis iz 1364.svjedoči kako su plemići Petar i Pavao iz Rovišćanske županije naslijedili od svojih pradjedova Drageca i Dragana posjed Kanisza. U pokretanju parnice pred vlastima i obrani posjeda, pomogao im je Dominik Konjski. Zbog toga su mu Petar i Pavao 7. lipnja 1364. pred Čazmanskim kaptolom prepustili trećinu svog posjeda, kao svom dobrotvoru.
- 45. 14. listopada 1355. vršilase zamjena posjeda pred Zagrebačkim kaptolom. Prema njoj Dominik Konjski dobiva još jedan dio posjeda Konjska u zamjenu za posjed Zelnicha (Selnica) u Varaždinskoj županiji, od nekog Jakoba, sina Benediktovog.
- 46. 13. listopada 1356.kralj Ludovik Anžuvinac izuzima posjede Dominika Konjskog iz jurisdikcije kotara Rovišće. Tom poveljom još više učvršćuje njegovu moć i ugled.
- 47. • 6. prosinca1366. godine, Ladislav Ivanov, magister križevački, sastavlja pismeno svjedočanstvo da Jančec i Stjepan, sinovi Iwena prodaju svoj dio posjeda uz potok Malu Konjsku, upravo Dominiku Konjskom. Takav i slični trgovinski zahvati nisu bili mogući bez „podloge u zlatu i novcu“, što svjedoči o stanovitim gospodarskim i financijskim vještinama Dominika Konjskog.
- 48. 15. rujna 1370.magister Petar Chirke u Križevcima presuđuje da Dominik Konjski ima pravo zaloga na posjede Stjepana, Ugrina, Pavla, Kornizija i Davida, Bartolovih sinova, a Beludovih unuka. Time je još više proširio svoj posjed. Kako je postajao sve imućniji i „uvijek pri novcu“, počeše mu i drugi mali plemići u financijskim teškoćama zalagati svoja zemljišta
- 49. 12. kolovoza 1373. plemkinjaImpris i kći joj Katica prodaju svoj dio posjeda kod potoka Konjska Dominiku Konjskom. Prodaja je izvršena pred Čazmanskim kaptolom. Dominik Jakobov tako je na više načina osiguravao svoj posjed, za sebe i svoje nasljednike. U nesigurna vremena bilo je to više od dalekovidne politike.
- 50. • 28. rujna1391. u jeku borbi oko prijestolja, Dominik de Konzka kupuje posjed Vulčijarevih (Wlchiar) nasljednika za 40 zlatnih maraka. Tako je nastavio sve do svoje smrti, 1398. godine. Svojim nasljednicima Ladislavu i Nikoli ostavio je veliko imanje i velik teret. Na scenu je stupio vicepalatin Martin Držanić, silnik i miljenik kralja Žigmunda.
- 51. Obitelj Držanić –rovišćanski vlastelini • Prvi poznati član ove obitelji je bio Drž (Ders) • Drž (Ders) je imao sina Nikolu, a on Jurja • Jurjev sin Martin je bio pouzdanik bana (i jedno vrijeme palatina) Detrika Bebeka • Martin je bio i u kraljevoj službi te je stekao posjede oko Kaposvára u Ugarskoj • 1389-1391. i 1394.-1397. bio podban te župan Zagrebačke i Križevačke županije, a 1392. župan županije Temes u Ugarskoj
- 52. Martin Držanić • Zazasluge u vojnim pohodima od kralja Žigmunda Luksemburškog Martin Držanić je dobio posjed Rovišće 1393. godine • 1398. braća Žigmund i Martin Držanić postaju vlasnicima posjeda Topolovec, a posjedovali su i posjed oko potoka Velika, dok je Martin držao i dio posjeda Đurđevca • 1413. obitelj Držanić je preuzela vlastelinstvo Gradišće u Požeškoj županiji
- 53. Uspon Držanića • MartinDržanić je 1398/99. bio kaštelan Kaloče u Ugarskoj • 1398.-1402. vršio je službu vicepalatina, što je bila druga po važnosti služba u državi iza kraljeve (prva je bila služba palatina) • Na kraljevom dvoru je bio zapovjednik dvorske straže (1403.) i stolnik (1404.-1406.) • 1405. župan Šimeške (Somogy) županije
- 54. Smrt Martina Držanića • 1411.zabilježen kao jedan od zapovjednika ugarsko- hrvatske vojske koju je kralj Žigmund posla u pomoć opsjednutom Šibeniku • U vojnom pohodu u Bosnu 1415. zarobili su ga Osmanlije i odveli u Osmansko Carstvo • Umro je 31. listopada 1418. • Njegove su posjede naslijedili udovica Ana te sinovi Juraj, Drž (Ders) i Petar
- 55. Obitelj Držanić do izumrća •Stjepan Držanić (Držov sin) je 1490. bio jedan od zastupnika u saboru koji je za kralja izabrao Vladislava II. Jagelovića • Stjepanov sin Nikola je 1518.-1520. bio slavonski podban te župan Zagrebačke i Križevačke županije • 1543. posjedi Ivanova sina Vuka oko Topolovca se spominju u vezi s osmanskim provalama • On je 1554. bio zapovjednik i kapetan tvrđave Siget (bio je prethodnik Nikole Zrinskog na toj dužnosti) • Obitelj je u muškoj lozi izumrla prije 1628.
- 56. Udruženi u uvjetimada sami propisuju i provode zakone, kralj i njegov vicepalatin krenuli su zauzimati posjede nejakim nasljednicima bogatog Dominika de Konzka. Uzalud su braća Ladislav i Nikola prosvjedovali pred banom i križevačkim županom.
- 57. • Bitka kodNikopolja 1396. i poraz kršćanske vojske, stavljaju ta zbivanja u drugi plan. 27. veljače 1397. uslijedio je „Krvavi sabor u Križevcima“, gdje Žigmundovi pristaše sijeku bana Stjepana Lackovića.
- 58. • Dominikova udovaAna 1409. godine dobiva pred Čazmanskim kaptolom miraz u gotovom novcu i odjeći od pastorka Ladislava, „kako se to daje prema običajima kraljevine i po mišljenju poštenih i plemenitih ljudi“. (Josip Buturac: Povijest Rovišća) • 28. travnja 1410. ukazuje se tračak kraljevske milosti. Kralj Žigmund na molbu Ladislava de Konzka potvrđuje ispravu kralja Ludovika iz 1348. glede posjeda Selnica. • 6. ožujka 1414. kralj Žigmund zapovijeda Zagrebačkom kaptolu da Filipa i Pavla, Belyudove unuke, uvede u posjed Konjska. Time je ispravljena nepravda kojoj je toj obitelji nanio Dominik de Konzka.
- 59. U želji dase nekako omili kralju i vladaru, Nikola Konjski polazi kao dio velike vojske u Bosnu. Ondje je vojvoda Hrvoje Vukčić-Hrvatinić (na slici) pozvao u pomoć tursku vojsku Ishak - bega. Tako je u bitci kod Doboja u proljeće 1415. teško poražena hrvatsko- ugarska vojska. Nikola Konjski je poginuo a Martin Držanić umro u trogodišnjem zarobljeništvu (31. 10. 1418. godine).
- 60. • 17. lipnja1423. slavonski ban Herman Celjski ( na slici) nalaže Kaptolu da povede istragu u parnici sinova Ladislava Konjskog protiv Pavla literata de Ostrozin, u vezi nekih nasilja na posjedima Konjskih. Osam dana kasnije Kaptol izvještava da je spomenuti okrivljenik nepravedno zauzeo kuće i sagradio kuriju na posjedu Konjska. Maloljetne sinove Ladislava de Konzka, Blaža i Petra zastupao je skrbnik Đuro, sin Loranda iz Brezenche. • Čini se da se taj spor zavukao godinama, dok ga nije raspleo sam kralj Žigmund. Dva tjedna prije smrti, 25. studenog 1437. zapovijedio je Čazmanskom kaptolu da Blaža i Petra de Konzka uvede u vlasništvo posjeda Zenth Domankos. Nalog je izvršen 20. prosinca iste godine, iako kralj bijaše već mrtav.
- 61. • Škrti nampovijesni izvori zgodimice odaju ponešto iz života Dominikovih unuka i njihovih nasljednika. 25. srpnja 1442. Blaž i Petar de Konzka izuzimaju magistra Antuna de Gwdowch, notara Fridrika Celjskog zbog njima učinjenih usluga, od plaćanja doprinosa za vinograd Gudovšćak. • 15.listopada 1448. ustanovio je Županijski sud u Križevcima da su Vid literat i Ivan de Jwnosoucz počinili velike štete i nepravde Petru de Konzka. • 1453. u godini pada Carigrada, Čazmanski kaptol ne uspijeva uvesti u posjed Ilku, kći Nikole de Konzka, jer se tome protivio njen bratić Petar. Konačnu presudu u tom sporu trebao je donijeti ban Ulrik Celjski (na slici).
- 62. Hrvatski sabor održan 1475.u Rovišću oslobodio je svake daće i državnih tereta Pavlinski samostan u Strezi. Tako je samostan stekao uvjete da se razvije u snažno samostansko, kulturno i gospodarsko središte ovog dijela Hrvatske. Pred naraslom turskom opasnošću, pavlini su se povukli u svoje druge samostane, ustupivši cijeli svoj posjed Varaždinskoj krajini i vojsci.
- 63. • Kralj VladislavJagelović 10. kolovoza 1504. izdaje Đuri i Petru, sinovima Kristofora de Konzka novu darovnicu kojom im priznaje vlasništvo nad kastelom Zelnica-Szenth Damankos. Tvrđa Szenth Damankos bila je u srednjevjekovnoj župi Svetog Dominika, u današnjem Domankušu. • Petar de Konzka bio je jedan od plemića u saboru koji su Vladislava 1490. izabrali za hrvatsko-ugarskog kralja. U tom kontekstu treba shvatiti i spomenutu kraljevu darovnicu. Što god to značilo, ni Jagelovićima ni Konjskima nadolazeće godine nisu donijele sreću. Turska osvajanja i prodore bilo je sve teže trpjeti.
- 64. • Po ustaljenomobrascu provala iz Pakračkog sandžaka, Turci su nesmiljeno pustošili zemlju između Ilove i Glogovnice, slabeći obrambenu snagu i moral stanovništva Križevačke županije. 1505. upadaju na posjed Konjska s kojeg odvode veliki broj ljudi i stoke. Očajni Đuro i Petar zovu ljude na svoj opustošeni posjed da ga obrađuju nekoliko godina bez naknade.
- 65. Turci su zarobljenostanovništvo prodavali na trgovima širom jugoistočne Europe. Zdrav dječak je vrijedio 5 konja.
- 66. • Petar deKonzka dobiva 1515. od kralja Vladislava Jagelovića plemićki grb. Isti mu nalaže da oko svog posjeda Szent Damankos isuši močvare i sagradi mostove, a u ime naknade da ubire i mostarine. • Zbog stalnih turskih provala i nesigurnosti života na granici, Petar de Konzka seli zajedno s narodom u Hrvatsko zagorje, gdje na mjestu današnje Konjščine podiže Župu svetog Dominika. 6. listopada 1522. spominje se među plemićima Varaždinske županije. • Utvrdu Konjska je do pada Rovišća, Virovitice i Čazme 1552. držao Đuro Vragović.
- 67. • Zanimljiv jepodatak da su Konjski došli u posjed palače Ivana Gračina na Gornjem gradu, s tornjem i kapelicom sv. Uršule (tamo gdje je danas kuća br. 2 do Kamenitih vrata). Konjskima je ta kapelica pripadala još 1622. godine. • Konjski su stekli barunat 1603. godine, a prvi barun bio je Mijo (Mihael) Konjski. 1647. ugarsko grofovstvo prima i Petar III. Konjski. Posljednji Konjski prije izumrća u muškoj lozi bio je kraljevski savjetnik Gašpar Konjski.
- 68. • Konjski suuz Držaniće najodličniji predstavnici starog plemstva Bilogore. Svoju opstojnost, značaj i ugled sticali su u brojnim ratovima i bitkama od 13. do 17. stoljeća, do svog konačnog uminuća. Otkriće Crkve svetog Dominika, ostataka tvrđe Szent Damankos i tragova njihovog života ovdje vodi nas na trag velike neispričane priče. Još jednom se pokazalo da mikropovijest Bilogore vodi značajnim otkrićima povijesti hrvatskog naroda u cjelini. Nadamo se da će nas novootkriveni dijelovi slagalice povesti dalje. Mladim je povjesničarima to prilika i izazov za doktorat. Akademicima i profesorima poticaj da još više prionu k živim vrelima naše ponosne davnine.
- 69. Nije bilo bitkeonog doba u kojoj nisu sudjelovali plemići i vojnici iz Rovišća
- 70. Sumrak starog Rovišća •Od 1532. do 1538. godine Turci pale i pljačkaju ove krajeve i odvode mnogo ljudi u tursko roblje. Godine 1597. ponovno se obnavlja tvrđa u Rovišću. U vrijeme Vojne krajine granice su stalne. Poslije Karlovačkog mira 1699. godine Rovišće kao krajiška tvrđa gubi važnost i postaje krajiško selo u sastavu Križevačke pukovnije.
- 71. Junaci i spasiteljiEurope • Od Krbavskog polja 1493., Mohačke bitke 1526., Sigetske bitke 1566. do Sisačke bitke 1593. hrvatski se vojnik naučio nositi s turskom najezdom. U tih 100 godina po cijenu vlastitog uminuća slomio joj je snagu i tako spasio Europu.
- 72.
- 73. Malo ledeno dobau našim krajevima u 16. i 17. st. • Oko 1550. g. širi se ledenjačka plima s Alpa • 1660. turski ljetopisac Evlija Čelebi u gostima kod Nikole Zrinskog u Čakovcu kaže da je Hrvatistan jedna studena zemlja. • 1726. je pao snijeg koji se nije otapao do svibnja.
- 74. Godine 1585. unašim krajevima je zabilježena tako jaka suša da su rijeke presušile
- 75. 1662. snijeg jezameo sve puteve te se uslijed toga porušilo puno krovova i kuća. Tada su vukovi, prodirući iz šuma, napadali ljude.
- 76. Prije “malog ledenogdoba” u našim su krajevima dominirale nizinske bukove šume. Njihovim nestankom, dominaciju preuzima hrast.
- 77. Malo ledeno dobadonijelo je bolest “vatra svetog Antuna” ili suha gangrena, od koje je umiralo puno ljudi. Ta bolest je nastajala od otrovne plijesni na žitaricama. • Protiv te bolesti je pomagao jedino odlazak u Švicarsku u Samostan sv. Antuna (ondje plijesan na žitaricama nije mogla preživjeti) gdje su ljudi ispovijedali svoje grijehe i tako se vraćali spašeni. • Pravi uzrok bolesti bio je u vlažnom skladištenju žitarica.
- 78. 1577. i 1578.zamrzavale su se Mura i Drava, što je Turcima omogućilo nesmetan prijelaz i pljačku.
- 79. Garjevica, Međurečka gorai Kamnik su stariji nazivi za Moslavačku goru, Bilogoru i Kalnik. Stari rimski pisci zvali su Moslavačku goru “Mons Claudius”.
- 80. 1590. naš krajje pogodio veliki potres koji je bio toliko jak da je izazvao napuštanje utvrde Medvedgrad.
- 81. 1680. je zabilježendolazak purana u naše krajeve, pod imenom gallum Indianum – indijanski kokot. Od svinja je prevladavala autohtona sorta “baguna” koja je žirovala u šumama.
- 82. Među govedima našegkraja prevladavali su buša i veliki bijeli podolac.
- 83. Na sjevernim granicamaVaraždinskog generalata Turci su u okršajima često naše konje plašili devama. Deve su na ovim prostorima inače koristili i Rimljani.
- 84. 1691. je premaVitezovićevoj kronici naše usjeve poharala najezda skavaca. Isti slučaj se ponovio i 1710. godine.
- 85. Požar u Varaždinu1665. izazvala je Varaždinka Uršula. Ona je sa zapaljenom vučjom kosti dimila oko svoje kuće, vjerujući da će time zaštititi svoju stoku od vukova. To govori o opasnost kakvu su vukovi tada predstavljali, osobito za žitelje u manjim mjestima.
- 86. Sveci zaštitnici odkuge koja je često harala našim krajevima bili su sveti Rok, sveti Fabijan i sveti Sebastijan.
- 87. Bubonska kuga imalaje 60% smrtnosti a plućna gotovo 100%. Jedno zlo nikad nije dolazilo samo, ali narod je sve to skupa izdržao.
- 88. Severinska buna 1755. •Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - današnji Bjelovar.
- 89. Kako je počela Severinskabuna? • “Prvi odlučniji istup krajišnika protiv zahtjeva komande, zbio se u krajiškom selu Zrinskom Topolovcu. Tamo je kapetan leitant Echellhorn usprkos prigovorima krajišnika počeo ubirati novac. No kada je sa novcem htio otići, zaustavili su ga krajišnici, ranili ga i novac mu oduzeli. Vjerojatno bi ga i ubili da nije posredovao i topolovački knez. Kada je na tu vijest u Topolovac stigao pukovnik Brentano, tamo nije našao nikoga. Čitavo se selo uputilo u susjedno selo Rovišće, gdje je u međuvremenu naređen opći otpor krajišnika. Krajiški knezovi su se sastali 17. siječnja u Rovišću da vijećaju o daljnjim mjerama koje treba poduzeti da se narod oslobodi od tih nameta.” Tomislav Matić, prof. kustos GMB.
- 90. Školstvo u Rovišću •Škola u Rovišću osnovana je 1830. Nastava se odvijala po kućama. 1892. sagrađena je školska zgrada sa dvije učionice ( na mjestu današnje ambulante), a ova zgrada sagrađena je 1965.
- 91. Povratak u budućnost •Rovišće je od 1871. godine bilo u sastavu Općine Sv. Ivan Žabno i kotara Križevci, a prvi put je Općina Rovišće ustrojena kao administrativno-upravna jedinica od 1955. do 1962. godine. Nakon prvih lokalnih izbora u demokratskoj i samostalnoj Hrvatskoj, 21. travnja 1993. godine konstituirano je Općinsko vijeće nove Općine Rovišće i taj dan se slavi kao Dan Općine Rovišće.
- 92. Život se ovdjetemelji na vrijednostima koje traju i opstoje stoljećima. Taj duh će krasiti Rovišće i u stoljećima pred nama.
- 93. Literatura: • Dr. RudolfHorvat: Povijest Hrvatske I, Tiskara „Merkur“, Zagreb, 1924. • Dr. Josip Buturac: Povijest Rovišća, Rkt. župa Rovišće, 1975. • Dr. Kamilo Dočkal: Srednjevjekovna naselja oko Streze, Starine JAZU, XLVI. • Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1962. • Đuro Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920. • Prof. dr. sc. Mira Kolar Dimitrijević Urbar pavlinskoga samostana u Strezi 1477. godine http://hrcak.srce.hr/79089 . • Ilustrirana povijest Hrvata, Adamček, Karaman, Klaić i sur., Stvarnost Zagreb, 1991. • Josip Horvat: Povijest i kultura Hrvata kroz 1000 godina, Knjigotisak Split, 2009. • Predavanja dr. sc. Hrvoja Petrića na Danima Zrinskih u Zrinskom Topolovcu