Iz stare šahovske kolumne "Bjelovarca"

1. SLIČICE S BJELOVAR OPENA 2006.
Dan prvi
Veliki, međunarodni, otvoreni, blistavi bjelovarski šahovski događaj nazvan
«2. Bjelovar Open 2006.» ove je godine pomaknut na sampočetak rujna, a njegovom novom
ruhu svakako bijaše ures turnirska sala novouređene žute vojarnice, koja se sada s punim
pravom može okrstiti ponosom našega grada.
Da bi neki šahovski turnir bio veliki, potrebno je prije svega osigurati bogat nagradni
fond. Bez toga ni jedan ozbiljniji igrač neće doći. ŠK Metalind Bjelovar u tom je smislu
pripravio više nego lijep nagradni kolač 600 EUR-a za prvu trojicu i još 600 Kn za ostale, što
sveukupno iznosi oko 5000 Kn. Toga se ne bi postidjeli i neki značajniji turniri. Druga
pogodnost bila je besplatan smještaj «viđenijih» sudionika u đačkom domu. Mnogi su je
prihvatili i zdušno prigrlili, jer se na drugim sličnimsmotrama mora izdvojiti u prosjeku još
dodatnih 1000 Kn za pansionske usluge.
Turnirska lista na kraju bijaše 45 sudionika, 6 više nego lani, no ipak premalo za ovakav
događaj. Poznavatelji zbivanja znat će u čemu je stvar. Ponajprije, došlo je do četverostrukog
preklapanja termina. Bjelovar Open, 3. Memorijal Gorana Majića, 11. Turnir mira u Štrigovi i
Mađarska ekspedicija 1. ekipe Metalind Bjelovara – sve se to dogodilo u isto vrijeme, pa su
šahovski zaljubljenici bili prisiljeni birati na koji će događaj otići. Treba uzeti u obzir i ostale
«remetilačke faktore» kao što su poslovne obveze, prometna nepovezanost, razne
spriječenosti i preokupacije, do onih najprozaičnijih u vidu kotizacije od 100 Kn,
neposjedovanja digitalnog šahovskog sata ili neznanja zapisivanja šahovskih poteza u
formular. 6 igrača topolovačko-rovišćanske škole šaha, 5 Riječana,4 Brođana, 4 igrača kluba
domaćina, 4 iz Križevaca, 4 iz zagrebačkih klubova, po 3 iz Slatine i Špišić Bukovice, 2
Vrbovčana, 2 djevojke iz Podsuseda, 2 igrača Velikog Trojstva te po jedan iz Lopatinca,
Ogulina, Hercegovca i Ravne Gore, te Makedonije, pridoniješe zemljopisnoj šarolikosti
uzvanika. Gledano po dobi: 31 senior, 3 juniora i 11 kadeta, što je zavidan postotak mladosti.
Pripadnica ljepšeg spola bile su samo 3, ali je njihov nastup na turniru bio i više nego
dojmljiv. Najmlađi sudionik Ivan Čamber iz Rijeke još nije proslavio deseti rođendan, a
najstariji Zvonimir Vukelić (Hrvat iz Makedonije) napunio je 64. godine života. Njegov dolazak
opravdao je pridjev «međunarodni» u nazivu turnira.
Igrom slučaja nije došao ni jedan od trojice lanjskih pobjednika: Zoran Majerić iz
Virovitice, Nagy Zoltan iz Tapolczse i Vladimir Frank iz Virovitice. Nema ni šahovske
Koprivnice, Sv. Ivana Žabnog, Siska, Kutine, Varaždina. Šteta za njih, jer ovakovih turnira
nedostaje svima, posebno onih što se igraju za međunarodni rejting.
Da grad stoji iza ovog turnira potvrdila je ponajprije lijepa kunska svotica a zatim i dolazak
dogradonačelnika Stjepana Člekovića koji je otvorio turnir zajedno s prvim čovjekom
Metalind Bjelovara i ŠS BBŽ, Borislava Kozića. Za suđenje su pozvana dva državna suca,
«odlična đaka» prvog šahovskog suca u Hrvata Mladena Bratoševića: Slavko Bejuk i Vlado
Karagić.
Dok su 22 elektronska šahovska sata skladno otkucavala svoj nečujni elektronički ritam,
prošaran neobičnom škripom kožnih konferencijskih stolica, kamerman Nezavisne televizije
je pokušao iz raznih uglova zabilježiti sliku događaja koji je imao biti velik,
pamtljiv i prvorazredan. I tako turnir započe.
Računalo je složilo 22 nositelja protiv 22 niže postavljena igrača, a onaj br. 45 je
slobodan. Na stolu br. 12 nedostaje gospodin Kerman iz Lopatinca u Međimurju. Njegov
protivnik Jurica Bažant povukao je prvi potez i pokrenuo sat.

2. Na 1. stolu, jasno je, igra 1. nositelj Davor Rogić iz Sl. Broda. Nasuprot njega je Ivan Babić,
grubišnopoljsko pojačanje 2. ekipe Bjelovara. Dvoboj Davida i Golijata u šahu najčešće završi
tako da David u praćki nema dovoljno ubojitog kamenja. Rijetko, rijetko velemajstori gube od
drugokategornika. Možda jedino na simultankama sa 30 i više sudionika. Podatak da je
kontroverzni Blaga dobio najstarijeg hrvatskog velemajstora Matu Damjanovića u
brzopoteznoj partiji spada u neka druga područja teorije relativiteta.
Na 2. stolu križevački kadet Jan Bjeličić hrabro i drzovito juriša s bijelimfigurama na crnu
utvrdu inter-majstora Roberta Lončara. Pokraj njih, stol do stola dvije bjelovarske šahovske
legende Vučković i Oršolić igraju protiv primorsko-goranskih vitezova igre Jurkovića i Mufića.
Čast je i inspiracija igrati protiv tako uglednih protivnika, pa će njihove partije biti sve samo
ne dosadne. Neće u njima manjkati ni kreacije ni ljepote.
Peti stol je zauzeo FIDE-majstor Zlatko Martić. Njegov je protivnik dostojanstveni križevački
profesor fizike Marijan Garac, koji izgledom podsjeća na jednog od hrvatskih
vladara iz novije povijesti.
Poznati zg-profesionalac i lovac na nagrade, FIDE-majstor Marijan Krištović
igra protiv Stjepana Kukovca, ponajboljeg prvotimca «Braslava Rabara» iz Hercegovca.
Čovjek sa srebrnim čuperkom, Darko Devčić, zugeraški «fantom iz Doma športova»
koji lakoćom uzima skalpove puno jačih igrača, ovdje je 7. nositelj. Njegov protivnik je
Vidalina Franja iz Špišić-Bukovice.
Osmi stol drži tihi nacionalni majstor iz Slavonskog Broda, Robert Dabo-Peranić,
izgledom jezuitskog redovnika, blijed, mršav, ispijen, sa svega 40 i nešto kilograma.
Čovjek koji je oličenje predanosti jednoj vještini duha, knjizi, znanosti i tajanstvenim
stranama života.
Deveti nositelj je Špoljar Marijan iz Slatine. Protiv njega će rovišćanski kadet Dominik
Girtšal iskušati svoju turnirsku sreću. Lani je upravo on ovdje bio posljednji,
da bi do proljeća postao jedini neporaženi igrač 1. kadetske lige. Za njega je vrijedila uzrečica:
«Preko fenjera do zvijezda».
Na 10. stolu se gospodinu Belaniju usred partije otkopčao zlatni lančić. Njegov protivnik je
brođanski kadet Marko Rubil, pa to ne bi trebao biti osobito loš znak.
Prvu pobjedu na turniru upisao je iskusni Milan Čubelić iz Slatine pobijedivši malenog
riječkog kadeta Marka Dujića. Na stolu br. 17 je zvijezda Metalind Bjelovara Zvonko Babić
u 13 poteza «razmontirao» je zlosretnog križevačkog vršnjaka Davora Ivaneka i najavio visok
let. Dvoranom šeta čovjek br. 45 Radislav Žiher, bjelovarski amater i šahovski zanesenjak,
zahvaljujući maloj pogodnosti slova «ž» u prezimenu, uživa u svom prvom osvojenom bodu.
Drugi se za njega tek moraju pomučiti. Lijep je osjećaj neporažen prespavati prvu noć
turnira.
Igračima je strogo naglašeno da im se ne smije oglasiti mobitel, jer će automatski izgubiti
partiju. Znano je to na svim turnirima, no često se dogodi taj «gaf» zaboravnima
iza čega nastupe strašne i neopravdane ljutnje na suca. Bilo je zanimljivo pogađati hoće li
netko među nazočnima pasti kao žrtva tog sjajnog poroka civilizacije.
Nije prošlo dugo i mobitel se oglasio! Ali, krivac je u gledalištu. Jedan poznati bjelovarski
profesor i šahist, žurnim je korakom napustio salu. Prošao je samo s opomenom
začinjenom iskrenom mimikom negodovanja glavnog suca. Da je igrao – izgubio bi partiju.
To je najstrožije novo turnirsko pravilo FIDE uz ono o zabrani pušenja.
Nervozni Vidalina na stolu br. 7 srušio je nogom praznu bočicu sprite-a. Akustika dvorane je
takva da je sve zazvonilo. Nespretnost mu je oproštena. Zaradio je samo prijekoran pogled sa
glavnog stola. Izvukao se simpatičnim slijeganjemramenima.
Najkrupniji čovjek u sali, a i nekoliko gradskih kvartova šire, Milenko Vučković iz Korenova,
opasno je stisnuo majstora Antu Jurkovića. Stol br. 3 postade užarena pozornica.

3. Tijesna bijela majica na leđima diva, opasno se nategnula dok se dišući poput kovačkog
mijeha, nagnuo prema protivniku tražeći dobitnu kombinaciju.
Ometalo br. 3 bilo je električno sušilo za ruke u toaletu. Zvučalo je kao najstariji Končarov
usisavač za prašinu u rukama gnjevne domaćice, vraški često i iritantno.
Garešnički šahovski entuzijast i preporoditelj ondašnjeg rada s mladima, gospodin Vaclav
Ontl ovdje diskretno reklamira svoju trgovinu šahovske opreme. On je približio izborom i
cijenama sve ono što bi šahisti od početnika do majstora trebali imati. Poklanja mi u prolazu
pozlaćeni privjesak šahovskog kralja. Istog trena odlučih «prepokloniti» taj poklon dalje
najuspješnijemod šestorice svojih učenika, na kraju prvog dana.
U salu ulaze Cerjanec, Čop i Milošević. Oni bi ovdje bili nositelji. Tko bi uopće nekada mogao i
zamisliti ovakav jedan gradski događaj bez njih? Vremena u šahu se mijenjaju, kao i u životu,
ljubavi, ratu i koječemu još. Jednostavno, nadođe doba da nekoga nezamjenjivoga nema. Ali,
igra teče dalje. Dolaze novi. Opčinjeniji. Predaniji snu šahovskih ratnika.
Kako napetost u sali raste, gledalište se okuplja oko njenih najvećih žarišta. Stari bjelovarski
znalci Vlado Matak, Petar Link i Zvonko Novoselec odmah su «nanjušili krv» na stolu br. 3.
gdje «Veliki Vučko» žrtvuje topa protiv majstora Jurkovića. Hrabar izbor velikog igrača.
Jurković blijeda lica traži puteve obrane. Ako ih nađe – pobjeda je njegova.
U sali prepunoj bijelih refleksija osjeća se manjak kisika. Oni za stolovima to još ne osjete.
Tek kad iziđu van, na svježi zrak gradskog parka, osjetit će svu promjenu i blagu glavobolju
koja će potrajati dugo u noć. Nema gorega za šahiste od zagušljivosti. Ali jao! Čimse malo
otvori prozor buni se «sekta boraca protiv propuha». I tako pomoći nema.
Majstor iz Ravne Gore se obranio od napada «Velikog Vučka» i sad kreće protunapad.
Partija se okreće a s njome i zanimanje promatrača. Okreću se drugamo. Radislav Žiher uzeo
je promatrati partiju Rajne Šargač protiv mladog Zvonimira Jambrušića.
Traži se i iščekuje junak turnira. Tko će biti miljenik šahovskih bogova? O kome će se
najviše pričati sutradan ispijajući «brze» kave što stanu na dječji dlan? Sudac Bejuk pronalazi
dašak osvježenja i sinusne stimulatore u kutijici orbita. Odmah ga opkoliše trojica. «Daj i
meni jednu». Sreća pa je deset tabletica. Ja ne tražim, ali dobivam jednu: mala tajna
strpljivosti. Opet se oglasio mobitel. Ovaj put predsjedniku županijskog šahovskog esnafa.
Tema iz «Labuđeg jezera». Kakav divotan dašak simfonije u tegobnim šutnjama! Gotovo da
sampožalio što je utihnuo. Ali, uozbiljimo se! Glazbi sada nije mjesto ovdje.
Na 3. redu stolova, gdje nešto slabiji nositelji igraju protiv znatno slabijih šegrta igre, polako
se pomalja praznina. Jergović, Vukelić, Komljenović i Okroša već su odradili posao prvog kola
i pridružuju se redu gledateljstva. Kako vrijeme odmiče sve je više gledatelja, a napetost za
preostalim stolovima sve veća. Samo je pitanje tko su statisti, a tko akteri u dramatici.
Glavnom sucu je dosta mobitela. Na papir ispisuje veliko upozorenje koje vidno ističe na
vratima: «ISKLJUČITE MOBITELE».
U prolazu se čuju šuškanja da prva ekipa Bjelovara sutra putuje u Mađarsku, kod kluba-
prijatelja Tapolcsza. Baš šteta što i jedni i drugi nisu mogli zaigrati ovdje. S 5-6 jakih Mađara,
te Antuncem, Marangunićem i Kovačevićem – turnir bi bio šahovska poslastica.
Zvonimir Jambrušić izdržao je «u ringu» s Rajnom Šargač 120 minuta. Dalje nije išlo.
No i to je svakako lijep pokazatelj napretka što je s državnom reprezentativkom odigrao
dobru partiju. Radislav Žiher mu je odmah pokušao ukazati na greške i održati «tečaj prve
šahovske pomoći» na licu mjesta, ali suci su neumoljivi. Nema ometanja ostalih igrača!
Josip Kerman iz Lopatinca nije stigao na partiju 1. kola. Igra još samo 13 parova, a nositelji
već vode 9 : 0. Hoće li se dogoditi da baš svi pobijede? Teško je to za vjerovati. U šahu je
djelatan «zakon velikih brojeva». Netko će negdje pogriješiti. To je «zakon ljudskog peha».
Natporučnik HV u mirovini Stjepan Kukovec čvrsto odolijeva napadima FIDE-majstora

4. Krištovića. Zanimljiv je kontrast na licima njih dvojice. Kukovec je upravo pepeljastocrven, a
Krištović je problijedio, kao da je otpušten iz bolnice nakon operacije. Tijela igrača tako
različito reagiraju na pojačano lučenje adrenalina, stres i vanredne psihičke napore.
Krištović ne skida s glave svoju blijedu sponzorsku kapu HT-a iz doba kad se još nije znalo da
će ga kupiti Velika Kompanija. Na zadnjem stolu njegov dvadesetogodišnji sin zadjenuo je u
kosu tamne naočale iz francuskih filmova o ljudima izvan zakona.
Velemajstor Rogić nikamo ne žuri. Izgledom i hodom podsjeća na mladog katoličkog
svećenika koji se sprema na ispovijed. Njegove figure su tako čudesno premrežile tamno-
bijele plohe na polovici Ivana Babića. Past će najprije mali crni vojnici, pa njihove utvrde.
Zjape osvojena prazna polja. Nema više izlaza. Šah je simulacija rata u kojem boj vode
mudraci ili oni koji još tragaju za putevima mudrosti.
Mnogi ovdje razgovaraju sami sa sobom. Toliko puno da im još satima poslije treba mira i
šutnje kao da su vodili iscrpljujući «talk-show».
Na majici Ante Jurkovića široko se osmjehnula ulovljena zlatna ribica. Uspomena s nekog
ribičkog natjecanja. I on se osmjehuje. 3. nositelj je odradio posao prije ostalih. To je mala
prednost u satima odmora. Dobro će doći sutradan, kad bude 8 sati teškog šaha. Njegova
snažna atletska konstitucija odaje veliku izdržljivost. Ovaj čovjek nije zapustio svoje tijelo.
Postoje deseci načina da se održi forma, ali nažalost mnogi podlegnu sjedilačko-vozačkom
načinu života. Lijep primjer davno zametnute «sokolske» osviještenosti u Hrvata.
Mladi Jan Bjeličić još se istrajno drži protiv inter-majstora Lončara. Pozornost promatrača
fokusira se na stol br. 2. (Za to vrijeme Ivan Babić pruža ruku predaje velemajstoru.) Topao
stisak ruke i iskren smješak, znak su da je dobro igrao.
Usamljeni bijeli pješak mladog Križevčanina drsko prelazi na 6. red protivnika ne bi li ugrozio
protivničkog kralja. Hoće li on biti junak prvog dana?
Nemir oko posljednjeg stola odaju da se ondje dogodilo nešto zanimljivo. I jest! Sin
zagrebačkog FM Krištovića izgubio je od najmlađeg igrača turnira. Ivan Čamber s nepunih 10
godina pobijedio je dvostruko starijeg mladića ugledna prezimena. Da u šahu postoji
plemstvo Krištovići bi bili grofovi. I eto. Moralo se dogoditi iznenađenje. Takav je šah. Na
brzinu odabere miljenika i nevoljnika, ali isto tako brzo mijenja ćud. Možda već sutra sreća
bude obrnuta. Nositelji sad vode 10 : 1.
3. red stolova bio bi već posve ispražnjen da Ivan Cupan iz Predavca, (unuk puno
poznatijeg djeda Cupana, vlasnika VW-auto kuće) ne odolijeva napadima mlade
reprezentativke Ivane Iveković. Ona ga s iskustvom nekoliko europskih i svjetskih natjecanja
pokušava navesti na posljednju kobnu pogrešku. Postoji o tome šahovska izreka: «Kad
početnik igra prejako, pričekaj da se sabere, pusti ga da vodi igru i napokon pogriješi.»
U internom dvoboju bivših nerazdvojnih prijatelja Oršolića i Vučkovića, tko će duže ostati na
pozornici prvih stolova – Željko Oršolić je «nadživio» svog vječitog rivala. Ta mu pobjeda
nigdje neće biti zapisana, ali pamtit će ju do kraja života. «Važno je biti ispred Vučka». To
svim turnirima na kojima nastupaju obojica daje dodatnu draž.
Na 2. stolu je prava «pustinjska oluja». Jan Bjeličić u «šahovskom bunilu» žrtvuje i drugu
figuru protiv Lončara. Dobio je za njih tek dva pješaka i neizvjestan napad. Zastane li i trena –
gotov je! Svi napeto motre. U blijedoj ruci četrnaestogodišnjaka prestaje pisati kemijska
olovka. Dajem mu svoju rezervnu. Nije ni opazio tko je donator. On je sada u stanju kad ne
vidi ništa oko sebe. Sve je na ploči sada. Sve vidljivosti i nevidljivosti svijeta.
Riječki inter-majstor Goran Mufić ovdje je doveo 3 mlada igrača: braću Dujić i Čambera. To
će biti nasljednici već slavne braće Bosiočić i Rameše s kojima je osvojio tolike titule državnih
prvaka. On je jedan od najvećih živih hrvatskih trenera, možda i prvi iza velikog Ivana Bažaja.
Nije mu promakao podvig mladog Čambera. Bistre dječačke oči dolaze gledati partiju svog
trenera koji ima pješaka manje protiv Oršolića. Dvostruki izazov. Kako iznevjeriti učenika i ne

5. pokušati nemoguće. Nešto iz sfere čarolija igre. Pokušat će sve.
Kukovec i Krištović ratuju kao na Galipolju. Kukovec igra kao nikad do sada, ali «stari
zagorski lisac» svemu parira.
Predrag Kliska se napokon podigao sa stola br. 13 Slikar i pjesnik Stevo Špoljarić dugo mu
je zadavao muka. Čovjek koji igra šah iz čiste umjetničke zanesenosti uvijek je bio nezgodan
protivnik «jačim» igračima. Svi još pamtimo njegovu bravuru s damom i skakačem protiv
gospodina Margete na predlanjskom prvenstvu županije. Kliski je trebalo 150 minuta
da tu partiju mirno privede kraju.
Bjeličiću se u međuvremenu «istopio napad». Još je u igri jedna «paklenska žrtva» ili je sve
to fatamorgana. Inter-majstor s povijenim mišićavim plećima lučkog radnika i rukama
tetoviranim poput mornara, podiže se od stola. Partija je za njega dobivena. Ipak, upamtit će
on dobro ovog dječaka. Takva se partija ne zaboravlja.
Sasvim pozadi Ivana Iveković ulazi u duboki «zeitnot» protiv malog Cupana, ne bi li ga nekako
prisilila da pogriješi. On osjeća da bi se mogao obraniti, pa uz snažnu lupu uzbuđenog srca
traži samo sigurne, najsigurnije poteze.
Novo žarište znatiželje je stol br. 7. Vidalina Franja je u obostranim matnim prijetnjama
prvi probio obranu Darka Devčića i prijeti dobiti ovu partiju. Svi se sele onamo vidjeti izbliza
pad «srebrnog čuperka».
Krištović stariji je odvukao Kukovca u čistu topovsku završnicu za koju šahisti kažu da je
najteža, ako je išta u toj igri uopće lako za shvatiti kraj onih tisuće i tisuće studija, primjera i
paradoksa.
Darko Devčić zamislio se potez prije neobranjivog mata. Jedini mu je spas «vječni šah». I
nalazi ga! Vidalina je neoprezno odstupio kraljem i sad mora trpiti šahove kojima nema kraja.
Partija je remi. Licem, očima i rukama gestikulirao je protiv «vlastite nesmotrenosti».
Protivnik mu se izvukao kroz «mišju rupu». Tko zna kad će opet imati ovakvu prigodu. Da mu
je netko prije ove partije nudio remi, objeručke bi ga prihvatio. Ovako je to remi s okusom
neuspjeha. Kako je varljiva ćud šahovskih apetita. Mnogi bi rekli da su neka šahovska pravila
kao pat ili vječni šah«čista nepravda», no tu se ništa ne može.
Preostali igrači ući će u 4. sat igre, a to je poput Striborove, «šuma začarana i svakojakih čuda
puna». Ivana Iveković poduzima krajnje napore da nadmudri malog Cupana.
On se stisnuo kao maleni ježić protiv mudre lije i ne da se prevariti. Našao je spasonosno
ponavljanje poteza koje vodi do sigurnog remija i ništa ga drugo ne zanima. Da se
«polakomio» na stupice – brzo bi izgubio. Na koncu, ona odustaje. Partija je remi. I Ivan
Cupan je junak. Odmah mu poklanjam onaj pozlaćeni privjesak šahovskog kralja za
uspomenu na ovaj događaj. Pamtit ćemo ga obojica: i trener i igrač.
Još se igra na svega pet stolova. Nositelji vode 15 : 2. Čamber, Vidalina i Cupan spasili su čast
donjeg dijela liste turnirskih sudionika.
Od mladih nada još su u igri Marko Rubil iz Slavonskog Broda i Dominik Girtšal iz Rovišća.
Robert Lončar na izlazu iz sale «s guštom» zakucava pvc-čašu u koš. Rješava se
satima nakupljanog viška agresivnosti i adrenalina. Loše bi se na ulici provela grupica
gradskih huligana koja bi njemu pokušala «prodati ciglu».
Marijan Belani još nije pronašao način kako nadmudriti Rubila. Oršolić odolijeva pritisku
Mufića. Krištović «pliva po rubu poraza» protiv Kukovca. Šahisti i promatrači u bunilu
napetosti već vide i ono čega nema. Svaki potez treba triput provjeriti. Oči počinju varati.
Željko Oršolić griješi prvi. U samo nekoliko poteza ispušta dobitak i upada u tešku topovsku
završnicu s pješakom manje. Čovjek kojem liječnici najaviše neizvjesnu operaciju srca, nije
više izdržao.
Čudnovato je kako Dabo-Peranić sa svojih tananih 45 kg odolijeva ovakvim naporima?
Silna je ta njegova psihička energija koja podiže slabašno tijelo u visove, iza granica

6. iscrpljenosti.
Kroz otvoren prozor dopire buka nekih novih gradskih mangupa. Posljednja noć kolovoza,
tamna i zagonetna uvlači se u salu. Neki nadobudni vlasnik zvučničkog ormara u prtljažniku
starog golfa u prolazu, presijeca njen tajanstveni mir.
Ozbiljan i blijed Oršolić nudi remi Mufiću. Zakašnjela je to ponuda. Riječki inter je već
predosjetio tehnički dobivenu završnicu. Šahisti dobro osjete miris pobjede i poraza i onda
kada to ne žele.
Dominik Girtšal čvrsto drži remi protiv Špoljara. Još samo treba izdržati neke nalete i
pokušaje iskusnijeg protivnika. Postoje «finte, štosevi i fore» koje lakome početnike navuku
na varljivu trku za cijelimbodom. Tada obično ostane nula. Girtšal nije nasjeo. Partija je remi.
Ostadoše još svega 3 stola. Belani ima kvalitet manje protiv malog Rubila i mora spašavati
remi. Golubić izdržava nalete Dabe-Peranića, a Oršolić još reda radi vuče poteze protiv
Mufića.
Najprije pada Golubić. Doslovno je utrčao u neobranjiv mat. Dabo-Peranić mirno nastavlja
čitati «Mitove cionizma». Njemu su knjige ovdje utočište i zavojiti hodnici za bijeg od
zamorne zbilje. Šahovski redovnik i isposnik pronašao je svoj mir.
Zvonjavu mobitela br. 3 prouzročila je gospođa domarica koja je došla vidjeti zašto šahisti još
ne odlaze. Na vremeniku je pisalo da će prvo kolo završiti u 8 h. Netko je zaboravio da
postoje i maratonske partije čiji svaki potez produžuje bitku za pola minute.
Mufić napokon matira Oršolića koji se iznerviran vlastitimpogreškama odlučuje ne predati
do kraja. Na poprištu 22 bitke ostaju Marijan Belani i Marko Rubil. Sa svakim potezom
njihove ure dodaju preostalom vremenu još malo zrnaca. Netko je zavapio da tako mogu
igrati do ponoći. Belani ima skakača i 4 pješaka a malac topa i 3 pješaka. Počinje mrtva trka
po dame. Izvlače ih istodobno. Naizgled, dječak je u velikoj prednosti, ali vrijeme mu opasno
visi. Belani može birati: igra na vječni šah i častan remi ili kocka. On kreće na sve ili ništa!
Teško se kralju sakriti od šahova dame i topa, no Belani je svog vojskovođu uspio sakriti u
djetelinu od dame, pješaka i skakača. Mali Brođanin najednom više nije imao otkuda dati
šah. U nervozi mijenja dame. Belani gura drugog pješaka po damu i izvlači je prvi.
Slom je neizbježan. Partija duža od 4 sata otišla je na stranu iskusnijeg i mirnijeg igrača.
Trebalo je to izdržati.
Prvi dan turnira završio je s puno napetosti. Ono što će nekima proletjeti kao tren počelo
se sporo odmatati. Nositelji su slavili 19,5 : 2,5. Među njima «kiksala» su čak četvorica, a neki
su se čudom izvukli iz teških pozicija. Nitko ovdje nije siguran.
Gase se svjetla na pozornici sa skladno poredanim crno-bijelim figurama. Gosti što ostaju
noćiti u gradu bijela imena, još će malo osluhnuti njegov mirisni noćni dah.
Oni drugi, otputovat će se i vratiti po novu mjeru šahovske istine, mjeru sreće i mjeru borbe.
Čudesan je način na koji ova igra privlači svoje sljedbenike.
Vlado Karagić