GRČKA
MITOLOGIJA
Mitovi stare Grčke već vekovima privlače
ljudsku pažnju i predstavljaju potrebu za
vraćanje izvorima tih mitova. Bogove i junake
grčke mitologije stvarala je narodna mašta
starih Grka, a glavni razlog njihovog nastanka
jesu zapravo osnovni problemi vezani za
čovekovu prirodu.
Susrećemo ih u
književnosti
u likovnim umetnostima
u pozorišnoj,filmskoj i
muzičkoj umetnosti
i drugim oblastima
ljudskog stvaralaštva.
Jedni iz prebogate galerije zanimljivih
likova koje susrećemo u grčkoj
mitologiji jesu
Sizif, Prometej, Dedal i
Pandorina kutija, Ikar
SIZIF
Po grčkoj mitologiji, Sizif je bio osnivač
grada Korinta kao i njegov prvi kralj.
Bio je sin gospodara svih vetrova,
Eola i Enarete.Sizif se smatra
najlukavijim i najmudrijim čovekom na
svetu. Niko se u čitavoj Grčkoj nije
mogao meriti sa Sizifom u bistrini
uma,mudrosti i lukavosti.
Zahvaljujući lukavosti,Sizif je stekao
ogromno bogatstvo na Korintu, te je
postao na daleko slavan.
Oženio se Meropom koja mu je rodila četiri deteta.
Takođe, prema legendi, Sizif je bio otac Odiseja,
kralja Itake, junaka Homerovog epa “Ilijada” i
“Odiseja”.
Oženio se Meropom koja mu je rodila četiri deteta.
Takođe, prema legendi, Sizif je bio otac Odiseja,
kralja Itake, junaka Homerovog epa “Ilijada” i
“Odiseja”.
Dok je Sizif bio u
podzemnom svetu,na
Koring je stigao njegov
suparnik,Autolik. Kada je
Sizif doznao da je Autolik
pokrao njegovo stado,
Autolik je shvatio da je
Sizif izuzetno mudar i
lukav čovek, pa je poželeo
da dobije isto tako lukavog
unuka. Zato je svoju kćer
Antikleju podmetnuo Sizifu
da je obljubi, a zatim je,
već bremenitu, udao za
Laertu. Antikleja je Laertu
rodila sina Odiseja, čiji je
pravi otac, u stvari, bio
Sizif i koji je po mudrosti
prevazišao i oca.
Pored mudrosti i lukavosti,Sizif je bio i vrlo
radoznao- naime,sa svoje tvrđave u Korintu
Sizif je mogao da uhodi i bogove.
Legenga kaže da je kralj Sizif video kako
je Zevs, pretvoren u orla,ugrabio kćer
rečnog boga Asopa. Asop se žali Sizifu
nudeći mu vodu u zameni za informaciju
gde mu je kćer. Saznavši za izdajstvo,
vrhobni bog Zevs se strahovito naljutio
i rešio da Sizifa kazni poslavši po njega
Tanatosa,
boga smrti
I podzemlja
da uzme
Sizifovu
dušu i da
je odnese
u carstvo
smrti.
Kao što je već poznato Zevs nije
voleo da mu se bilo ko
suprotstavlja-ni bogovi a još manje
ljudi.Onaj koji je to najviše osetio
na svojoj koži bio je Sizif.
Zevs je Sizifa poslao duboko pod zemljom gde se nalazi
carstvo puno užasa. Njime teku mračne reke od kojih se sve
pretvara u led. Duše umrlih stenju i jauču jer niko ne može
da se vrati iz ovog carstva jer su osuđene na večitu muku.
Tim carstvom,do kojeg ne dopiru ni svetlost,ni toplota ni
radost, upravlja Zevsov brat, Had.
On sedi na zlatnom prestolu sa
ženom Persefonom dok ga služe
neumoljive,
grozne boginje osvete sa bičevima od
zmija.
Tu se kraj prestola
nalazi i bog smrti,
Tanat,sa mačem u
rukama u crnom plaštu
i sa ogrnomnim crnim
krilima.
Znajući za sve strahote hadskog carstva, Sizif je sretno
izmakao Tanatu. Zarobio ga je, bacio u tamnicu i okovao
u gvozdeno bure.
Na zemlji je tako narušen poredak na kojem je
počivala postojanost bogova: ljudi su prestali da umiru
i da prinose bogovima žrtve.
Zevs je naredio moćnom bogu
Aresu,bogu rata, njegovom
sinu kao i ujednom jednom od
dvanaest bogova sa Olimpa, da
oslobodi okovanog i
zarobljenog Tanata kako bi
odneo Sizifovu dušu u
podzemno carstvo.
Međutim, pošto je znao šta mu se sprema, Sizif je
naložio svojoj ženi da u slučaju njegove smrti ne
prinosi žrtve bogovima.
Ipak, Sizif će još jednom pokazati svoje veliko
lukavstvo. Naime,praveći se da je veoma tužan i
nesrećan, kada ga je Tanat vratio u carstvo
smrti, on smerno pristupi Hadu i obrati mu se.
Tako su Had i njegova žena vladali podzemnim carstvom
uzalud iščekivajući darove.
“O,gospodaru duša umrlih,veliki Hade. Ti si po moći ravan Zevsu. Pusti
me da se vratim na svetu Zemlju, a ja ću narediti svojoj ženi da ti
prinese bogate žrtve, pa ću se zatim vratiti u tvoje carstvo senki. “
Naravno, nije se vratio u carstvo senki, već je ostao u svom
raskošnom dvorcu i nastavio da uživa u životu.
“
Kada je shvatio da se Sizif neće vratiti, Zevs još jednom pošalje
Tanata po Sizifovu dušu. Tanat zatekne Sizifa na gozbi. Sačeka
priliku da Sizifova pažnja zbog pijanstva popusti, pa ugrabi njegovu
dušu i još jednom je vrati u carstvo smrti da tamo večno ostane.
Postojala je opasnost
da bi ljudi ugledajuči
se na Sizifa mogli da
izvlače korist iz
sumnje u sveznanje i
autoritet bogova.
Zevs nikako nije
zaboravljao na Sizifove
obmane pa je
razmišljao kako da ga
kazni. Odlučio se na
najsvirepiju kaznu:
jedan ogroman kamen
Sizif je morao da gura
uz visoko brdo. Ovaj
posao je bio ne samo
bez cilja i smisla, već i
krajnje ponižavajući.
“Sizifov posao” postao je poslovičan pa je i danas taj izraz
metafora za označavanje besmislenog i uzaludnog čovekovog
napora u želji da ostvari neki životni cilj, zato što svaki put
kad bi kamen dogurao do vrha, on bi se otkotrljao niz drugu
stranu planine, pa Sizif stalno iznova započinje svoj
mukotrpni posao.
‘U životu svako gura manji ili veći kamen. Svaki
čovek je bar malo Sizif i gura dalje. Ali, čovek je
zaista slobodan ako svoje sposobnosti i mogućnosti
iskoristi da kreira svoj sopstveni osećaj i razlog
postojanja.’
Tošić Anđela
Jovana Ilić
Prometej, potomak starog božanskog roda koga
je Zevs lišio prestola, bio je sin boginje Okeanide
i sin titana Japeta, rodjenog na Zemlji, kao i brat
Atlantova,Epimeteja i Menetija.
Kada se Zevs pobunio i ustao protiv Titana Hrona u nameri da
uspostavi novi poredak,braća Prometej i Epimetej jedini Su pomagali
bogovima u borbi protiv Titana i ako su i sami bili Titani. Nakon
pobede bogova, Zeus je odlučio da nagradi braću Titane dajući im da
stvore smrtna bića koja će naseliti živi svet.
Nebo i zemlja su već bili stvoreni; more se talasalo i u
njemu su se praćkale ribe; u vaduhu,u letu pevale su
ptice; zemljom su vrvele životinje.Ali još uvek je
nedostajalo ono stvorenje čije bi telo bilo tako
sazdano da se u njemu duh može nastaniti i iz njega
upravljati zemaljskim svetom.
Epimetej je bio prvi koji je od raznih
sastojaka napavio ta prva živa
bića,životinje. Nije bio dovoljno mudar
kao njegov brat te je svo oružje i
sposobnosti dao životinjama, ostavivši da
poslednji bude čovek, nag i nezaštićen,
bez ičega. I zbog toga Prometej odluči da
stvori bića savršenija od Epimetejevih
životinja.
Od gline je oblikovao dva
bića po izgledu nalik Zeusa
i Heri, te im je u grudi
umetnuo sve osobine
Epimetejevih bića.
Kako je među stanovnicima neba imao
prijateljicu, boginju mudrosti, Atinu, koja
se divila delu Titanovog sina, ona odluči
da napola oduhovljenom stvoru udahne
duh- božanski dah.
I njegova su bića jela,spavala, množila se i
rađala bas nalik Epimetejevim bićima ali
imali su osobine po kojima su se
Prometejeva bića razlikovala od životinja.
Njegova bića su uz pomoć Atine mogla da
misle, pričaju, rade i mole se bogovima.
Tako su postali prvi
ljudi i množivši se,
napunili su zemlju. Ali
dugo nisu znali
kako da se služe
svojim plemenitim
udovima i božanskom
iskrom koja se
začela u njima.
Gledali su - ali nisu videli,
slušali su - ali nisu čuli kao što nisu znali
ni da se služe time što je stvoreno.
Kao žustri mravi gmizali su pod zemljom u mračnim
pećinama. Nisu po sigurnim znaicma poznavali ni
zimu ni, cvetno proleće a ni plodorodno leto.
U početku su bogovi ova bića samo
iskorišćavali zbog čega Prometej odluči da
počne da se stara o svojim stvorenjima.
Dade im nadu, obdari ih snagom, uvede ih u sve
veštine i pokaza im sve udobnosti života. Nauči ih da
posmatraju kretanje zvezda, nauči ih da životinje
upotrebljavaju pri radu, da priviknu konje na udu i
kola...
Pored toga skrenu im pogled pod zemlju i omogući
da otkriju rude: gvožđa, srebra i zlata.
Bogovi behu voljni da zaštite ljude, ali
zato od njih zahtevaju poštovanje. U
Mekoni u Grčkoj bi održan skup
besmrtnih i smrtnih, i tu behu
ustanovljena prava i dužnosti ljudi.
Zevs je zahtevao da mu ljudi prinesu
žrtvu ne bi li pokazali da su poslušni,zbog
Čega Prometej, u ime ljudi, zakla velikog
bika i podeli ga
na dve polovine.
U prvu je stavio
meso te sve
prekrio volovim
trbuhom,
a u drugu kosti
koje je prikrio
masti.
Otac bogova, sveznajući Zevs, prozre
prevaru te je izabrao hrpu kostiju da bi
imao razlog da se osveti ljudima zbog
čega smrtnima uskrati poslednji dar –
vatru, koja im je bila jako potrebna.
Prometej je gledao svoja stvorenja kako
se smrzavaju i odlučio je dati im vatru.
Potajno je uzeo vatru od bogova stavivši
je u svoj štap te siđe na zemlju posle čega
ubrzo prema nebu zaplamte prva lomača.
Ljudi su od tada počeli da se greju da žive
i rade uz vatru.
Prometej je nastavio sa darivanjem ljudi pa ih je
naučio kako da pomoću vatre tope metale i izrađuju
alate i kako da lakše obrađuju zemlju. Sagradio je i
prvi brod i upoznao ljude sa majnom lečenja.
Kako su ljudi, zahvaljujući brojnim
veštinama postali moćniji, prestali su
poštovati bogove. Zeus se na Prometeja
veoma naljutio zato sto je toliko pomogao
da su počeli da liče na bogove.
Kad gromovnik vide
kako se u vis penje
svetlucanje udaljene
vatre među
ljudima,
zabole ga do dna
duše. Tako je
odlučio
kazniti i Prometeja
kao i čitavu njegovu
kreaciju –
čovečanstvo i čekao
da zbog
teškoca počnu da se
mole za milost.
Da bi kaznio ljude, Zevs je
naredio
ostalim bogovima da
načine ženu
Pandoru – kao dar
ljudima. Njoj su svi
bogovi nečim darivali.
Dobila je lepotu,
zavodljivost, pamet,
darovitost,
uverljivost.
Medjutim, Hermes joj je
podario lukavstvo i
lažljivost, dok je
od Here dobila
radoznalost, koja joj
nikada ne daje mira.
I tako, Zevs, pod vidom dobrote, stvori
opsenarsko zlo i nazva ga Pandora, što
znači "svačim obdarena", jer je svaki od
besmrtnika dao devojci po neki poklon
zlokoban po ljude.
Prometej je svome bratu Epitemeju
rekao da ne prima nikakve darove od
bogova.
Zeus je Pandoru poslao na
poklon Epimeteju,koji je toliko
bio zadivljen njenom lepotom,
daju je uzeo za ženu.
Kao svadbeni poklon, darivali su im jednu
veoma lepu kutiju, ukrašenu dragim kamenjem
i zlatnim ukrasima, ali je bila zaključana. Zeus
im je dao ključ, medjutim, opomenuo je
Pandoru, da ukoliko želi da srećno žive, tu
kutiju nikada ne otvore.
Pandorina je znatiželja prevladala
te ju je otvorila.
Odjednom, iz nje su počele da
izlaze sve nevolje i patnje
Ijudskog roda. Bolesti, gorčine,
bol, kao i mnoga druga zla.
Odmah ju je
brzo
zatvorila, a
unutra je
ostala samo
nada.
Pandora je tako, zatvorivši kutiju pre nego što
je nada izašla van, spasila svet od najgore
propasti. Naime, reč nada (grč Ελπις) bolje bi
se mogla prevesti kao ‘predviđanje
nesreće’.
Sa druge strane je
naredio slugama da
odvedu Prometeja na
kraj sveta gde je bog
Hefest morao da ga
prikuje neraskidivim
lancima za jednu stenu
planine Kavkaza gde
nije mogao ni
spavati ni saviti umorna
kolena. Leti je trpeo
vrućinu a zimi
strašne mrazove.
Međutim Prometej i
dalje nije hteo moliti
za milost.
Okovanome Prometeju uputi orla da svakodnevno kljuje
njegovu jetru a kako je Prometej bio besmrtan, tako se
jetra svakoga dana obnavljala, a Prometej je svakodnevno
patio.
To mučenje nije trebalo da prestane sve
dok se ne pojavi neko ko bi dobrovoljno
izabrao smrt.
Konačno nesrećniku najzad svanu dan
oslobođenja. Pošto je tako, stotinama
vekova viseći na steni, podnosio užasne
bolove,jednom prilikom, ispunjavajući jedan od svojih
dvanaest zadataka, naiđe Herakle. Kada
ugleda božanskog unuka kako visi na
Kavkazu, smilovao se na njegovu sudbinu,
ubi orla strelom a zatim mu raskide okove
i oslobođenog Prometeja povede odatle.
Zevs nije bio besan zbog toga što je Heraklo
oslobodio Prometeja i na taj način
Prometej izbegao kaznu, iz razloga zato što je
Heraklo bio njegov sin. Potom je Prometej
pozvan natrag na Olimp ali je i dalje morao
sa sobom nositi prsten sa delićem kavkaske stene.
Ikar I Dedal
Anastasija
Zdravković
Dedal je bio Atinski kovač koji je
vodio poreklo od Kekropove kraljevske
porodice, odnosno od prvog Atinskog
kralja.
On je bio umetnički najobdareniji čovek
svoga vremena, neimar, vajar i
kamenorezac.
Ali koliko je god Dedal bio veliki umetnik, toliko je bio
sujetan i surevnjiv na svoju umetnost da ga je ova mana
navela na zločin i oterala ga u nevolju.
Dedal je imao sestrića po imenu Tala, koga je uvodio
u svoju umetnost i koji je pokazivao još savršenije
sposobnosti od svoga ujaka i učitelja.
Kao dečak, Tal je pronašao grnčarski
zupčanik. Viličnu kost zmije, na koju
je slučajno naišao, upotrebio i uz
pomoć raznih drugih materijala
izgradio prvu testeru i tako je postao
proslavljeni pronalazač testere.
Dedal se počeo pribojavati da će
učenikovo ime postati mnogo
slavnije od učiteljevog; zavist
ga nadvlada i on podlo ubi
dečaka, gurnuvši ga sa Akropolja.
Ali, Dedala iznenadiše baš kad ga je sahranjivao; on
izjavi da zakopava ubijenu zmiju. Međutim, sud areopag
optuži ga za ubistvo i nađe da je kriv. On onda umače
i lutaše isprva kao begunac po Atici.
Dedal se, tako našao na
Kritu, kod kralja Minosa.
Za vreme svog boravka na Kreti,
Dedal je dobio sina, Ikara, čija je
majka bila Naukrata, jedna od
Minojevih robinja.
Dedal je za kralja Minosa bio osmislio i
načinio mnoštvo zapanjujućih strojeva i
građevina, uključujući i lavirint, odnosno
palatu, u kojoj su se nalazili mnogobrojni
hodnici koji su bili toliko komplikovano
izgradjeni da se u njima niko nije mogao
orijentisati.
U tom
lavirintu
kraj Minos je
sakrio plod
nevere svoje
supruge,
strašnog
Minotaura,
stvorenje
koje je od
glave do
ramena imalo
oblik bika, a
inače ličilo
na čoveka.
Kada je Tesej stigao na Kretu sa namerom da ubije Minotaura, Dedal
je poučio Arijadnu,ćerku kralja Minosa, kako da savetima pomogne tom
heroju da udje i izadje iz Lavirinta
Minotaura smestiše sasvim duboko u tom lavirintu, a hrana
su mu bili sedam mladića i sedam devojaka koje je, prema
staroj obavezi, Atina morala svakih devet godina da šalje
kritskom kralju.
Kralj je odlučio kazniti Dedala, jer mu je ovaj
obećao da se iz labirinta niko ne može izvući.
Toliko se naljutio da je zatvorio
majstora i njegovog sina u Lavirint.
Dedal je stalno, u svom zatvoru razmišljao kako da
pobegne sa Krita a da na taj način ne presretne
Minotaura koji bi
ih ubio.
Gledajući u ptice,
Dedalu sine ideja kako
će on i sin napustiti
ovaj lavirint. Počeo
je skupljati perje
koje je ostajalo iza
ptica. Pažljivo je
vezao pera zajedno, od
najmanjeg do najvećeg.
Veća je osiguravao
nitima, a manja voskom
te su tako gotovo bila
jednaka ptičjim
krilima.
Tako je za godinu dana Dedal
načinio dva para lepih i velikih
krila.
Pričvrstio je krila
Ikaru i sebi za ramena
te podučio mladog Ikara
kako da maše krilima:
"Drži se uvek mene. Što
god činio, nikada nemoj
leteti preblizu moru,
jer će ti se ukvasiti
pera. Isto tako, nikada
nemoj leteti previsoko i
preblizu Suncu,jer će
ono rastopiti vosak
kojim su pera
zalepljena."
Ikar je počeo leteti sve
više i više da bi dostigao
nebesa. Osećao se sve
sretnijim i potpuno je
zaboravio na očev savet.
Sunce je zagrevalo vosak i
topilo ga, a perje je
počelo otpadati s krila.
Kad su se pera
razdvojila, Ikaru
više nije bilo spasa.
Pao je u more i
potonuo u njegovim
dubinama.
Njegovo telo je Herakle pronašao na obližnjem
ostrvu, koje od tada nosi ime Ikarija, gde ga je
i sahranio.
Dedal je pun bola odletio na Siciliju
gde se zarekao da ih više nikada neće
upotrebiti.
U međuvremenu je Minoj tražio begunca po svim
zemljama. Da bi otkrio njegovo boravište, obećao je
visoku nagradu onom ko kroz vijuge školjke provuče
kona jer je znao da niko osim Dedala nije u stanju da
to učini.
Kralj Kokal se pohvalio kralju Minoju da će
izvršiti ovaj zadatak jer je računao da Dedalovu
pomoć. Kad je uz pomoć Dedala odneo kralju Minoju
školjku, kritski kralj je odmah zatražio da mu
preda Dedala.
Kokal bi ovo i učinio, ali su njegove kćeri u
međuvremenu ubile kralja Minoja.
Ostatak života Dedal je posvetio umetnosti. Osim
lavirinta, podigao je i niz veličanstvenih građevina
u donjoj Italiji i na Siciliji.
Umro je u Likiji od ujeda zmije.
KRAJ
Tošić Anđela
Jovana Ilić
Anastasija Zdravković

Neki grčki mitovi

  • 1.
  • 2.
    Mitovi stare Grčkeveć vekovima privlače ljudsku pažnju i predstavljaju potrebu za vraćanje izvorima tih mitova. Bogove i junake grčke mitologije stvarala je narodna mašta starih Grka, a glavni razlog njihovog nastanka jesu zapravo osnovni problemi vezani za čovekovu prirodu. Susrećemo ih u književnosti u likovnim umetnostima u pozorišnoj,filmskoj i muzičkoj umetnosti i drugim oblastima ljudskog stvaralaštva.
  • 3.
    Jedni iz prebogategalerije zanimljivih likova koje susrećemo u grčkoj mitologiji jesu Sizif, Prometej, Dedal i Pandorina kutija, Ikar
  • 4.
  • 5.
    Po grčkoj mitologiji,Sizif je bio osnivač grada Korinta kao i njegov prvi kralj. Bio je sin gospodara svih vetrova, Eola i Enarete.Sizif se smatra najlukavijim i najmudrijim čovekom na svetu. Niko se u čitavoj Grčkoj nije mogao meriti sa Sizifom u bistrini uma,mudrosti i lukavosti. Zahvaljujući lukavosti,Sizif je stekao ogromno bogatstvo na Korintu, te je postao na daleko slavan.
  • 6.
    Oženio se Meropomkoja mu je rodila četiri deteta. Takođe, prema legendi, Sizif je bio otac Odiseja, kralja Itake, junaka Homerovog epa “Ilijada” i “Odiseja”. Oženio se Meropom koja mu je rodila četiri deteta. Takođe, prema legendi, Sizif je bio otac Odiseja, kralja Itake, junaka Homerovog epa “Ilijada” i “Odiseja”.
  • 7.
    Dok je Sizifbio u podzemnom svetu,na Koring je stigao njegov suparnik,Autolik. Kada je Sizif doznao da je Autolik pokrao njegovo stado, Autolik je shvatio da je Sizif izuzetno mudar i lukav čovek, pa je poželeo da dobije isto tako lukavog unuka. Zato je svoju kćer Antikleju podmetnuo Sizifu da je obljubi, a zatim je, već bremenitu, udao za Laertu. Antikleja je Laertu rodila sina Odiseja, čiji je pravi otac, u stvari, bio Sizif i koji je po mudrosti prevazišao i oca.
  • 8.
    Pored mudrosti ilukavosti,Sizif je bio i vrlo radoznao- naime,sa svoje tvrđave u Korintu Sizif je mogao da uhodi i bogove.
  • 9.
    Legenga kaže daje kralj Sizif video kako je Zevs, pretvoren u orla,ugrabio kćer rečnog boga Asopa. Asop se žali Sizifu nudeći mu vodu u zameni za informaciju gde mu je kćer. Saznavši za izdajstvo, vrhobni bog Zevs se strahovito naljutio i rešio da Sizifa kazni poslavši po njega Tanatosa, boga smrti I podzemlja da uzme Sizifovu dušu i da je odnese u carstvo smrti.
  • 10.
    Kao što jeveć poznato Zevs nije voleo da mu se bilo ko suprotstavlja-ni bogovi a još manje ljudi.Onaj koji je to najviše osetio na svojoj koži bio je Sizif.
  • 11.
    Zevs je Sizifaposlao duboko pod zemljom gde se nalazi carstvo puno užasa. Njime teku mračne reke od kojih se sve pretvara u led. Duše umrlih stenju i jauču jer niko ne može da se vrati iz ovog carstva jer su osuđene na večitu muku. Tim carstvom,do kojeg ne dopiru ni svetlost,ni toplota ni radost, upravlja Zevsov brat, Had.
  • 12.
    On sedi nazlatnom prestolu sa ženom Persefonom dok ga služe neumoljive, grozne boginje osvete sa bičevima od zmija. Tu se kraj prestola nalazi i bog smrti, Tanat,sa mačem u rukama u crnom plaštu i sa ogrnomnim crnim krilima.
  • 13.
    Znajući za svestrahote hadskog carstva, Sizif je sretno izmakao Tanatu. Zarobio ga je, bacio u tamnicu i okovao u gvozdeno bure. Na zemlji je tako narušen poredak na kojem je počivala postojanost bogova: ljudi su prestali da umiru i da prinose bogovima žrtve.
  • 14.
    Zevs je narediomoćnom bogu Aresu,bogu rata, njegovom sinu kao i ujednom jednom od dvanaest bogova sa Olimpa, da oslobodi okovanog i zarobljenog Tanata kako bi odneo Sizifovu dušu u podzemno carstvo.
  • 15.
    Međutim, pošto jeznao šta mu se sprema, Sizif je naložio svojoj ženi da u slučaju njegove smrti ne prinosi žrtve bogovima. Ipak, Sizif će još jednom pokazati svoje veliko lukavstvo. Naime,praveći se da je veoma tužan i nesrećan, kada ga je Tanat vratio u carstvo smrti, on smerno pristupi Hadu i obrati mu se. Tako su Had i njegova žena vladali podzemnim carstvom uzalud iščekivajući darove.
  • 16.
    “O,gospodaru duša umrlih,velikiHade. Ti si po moći ravan Zevsu. Pusti me da se vratim na svetu Zemlju, a ja ću narediti svojoj ženi da ti prinese bogate žrtve, pa ću se zatim vratiti u tvoje carstvo senki. “ Naravno, nije se vratio u carstvo senki, već je ostao u svom raskošnom dvorcu i nastavio da uživa u životu. “
  • 17.
    Kada je shvatioda se Sizif neće vratiti, Zevs još jednom pošalje Tanata po Sizifovu dušu. Tanat zatekne Sizifa na gozbi. Sačeka priliku da Sizifova pažnja zbog pijanstva popusti, pa ugrabi njegovu dušu i još jednom je vrati u carstvo smrti da tamo večno ostane.
  • 18.
    Postojala je opasnost dabi ljudi ugledajuči se na Sizifa mogli da izvlače korist iz sumnje u sveznanje i autoritet bogova. Zevs nikako nije zaboravljao na Sizifove obmane pa je razmišljao kako da ga kazni. Odlučio se na najsvirepiju kaznu: jedan ogroman kamen Sizif je morao da gura uz visoko brdo. Ovaj posao je bio ne samo bez cilja i smisla, već i krajnje ponižavajući.
  • 19.
    “Sizifov posao” postaoje poslovičan pa je i danas taj izraz metafora za označavanje besmislenog i uzaludnog čovekovog napora u želji da ostvari neki životni cilj, zato što svaki put kad bi kamen dogurao do vrha, on bi se otkotrljao niz drugu stranu planine, pa Sizif stalno iznova započinje svoj mukotrpni posao.
  • 20.
    ‘U životu svakogura manji ili veći kamen. Svaki čovek je bar malo Sizif i gura dalje. Ali, čovek je zaista slobodan ako svoje sposobnosti i mogućnosti iskoristi da kreira svoj sopstveni osećaj i razlog postojanja.’ Tošić Anđela
  • 21.
  • 22.
    Prometej, potomak starogbožanskog roda koga je Zevs lišio prestola, bio je sin boginje Okeanide i sin titana Japeta, rodjenog na Zemlji, kao i brat Atlantova,Epimeteja i Menetija.
  • 23.
    Kada se Zevspobunio i ustao protiv Titana Hrona u nameri da uspostavi novi poredak,braća Prometej i Epimetej jedini Su pomagali bogovima u borbi protiv Titana i ako su i sami bili Titani. Nakon pobede bogova, Zeus je odlučio da nagradi braću Titane dajući im da stvore smrtna bića koja će naseliti živi svet.
  • 24.
    Nebo i zemljasu već bili stvoreni; more se talasalo i u njemu su se praćkale ribe; u vaduhu,u letu pevale su ptice; zemljom su vrvele životinje.Ali još uvek je nedostajalo ono stvorenje čije bi telo bilo tako sazdano da se u njemu duh može nastaniti i iz njega upravljati zemaljskim svetom.
  • 25.
    Epimetej je bioprvi koji je od raznih sastojaka napavio ta prva živa bića,životinje. Nije bio dovoljno mudar kao njegov brat te je svo oružje i sposobnosti dao životinjama, ostavivši da poslednji bude čovek, nag i nezaštićen, bez ičega. I zbog toga Prometej odluči da stvori bića savršenija od Epimetejevih životinja.
  • 26.
    Od gline jeoblikovao dva bića po izgledu nalik Zeusa i Heri, te im je u grudi umetnuo sve osobine Epimetejevih bića.
  • 27.
    Kako je međustanovnicima neba imao prijateljicu, boginju mudrosti, Atinu, koja se divila delu Titanovog sina, ona odluči da napola oduhovljenom stvoru udahne duh- božanski dah.
  • 28.
    I njegova subića jela,spavala, množila se i rađala bas nalik Epimetejevim bićima ali imali su osobine po kojima su se Prometejeva bića razlikovala od životinja. Njegova bića su uz pomoć Atine mogla da misle, pričaju, rade i mole se bogovima.
  • 29.
    Tako su postaliprvi ljudi i množivši se, napunili su zemlju. Ali dugo nisu znali kako da se služe svojim plemenitim udovima i božanskom iskrom koja se začela u njima. Gledali su - ali nisu videli, slušali su - ali nisu čuli kao što nisu znali ni da se služe time što je stvoreno.
  • 30.
    Kao žustri mravigmizali su pod zemljom u mračnim pećinama. Nisu po sigurnim znaicma poznavali ni zimu ni, cvetno proleće a ni plodorodno leto.
  • 31.
    U početku subogovi ova bića samo iskorišćavali zbog čega Prometej odluči da počne da se stara o svojim stvorenjima.
  • 32.
    Dade im nadu,obdari ih snagom, uvede ih u sve veštine i pokaza im sve udobnosti života. Nauči ih da posmatraju kretanje zvezda, nauči ih da životinje upotrebljavaju pri radu, da priviknu konje na udu i kola...
  • 33.
    Pored toga skrenuim pogled pod zemlju i omogući da otkriju rude: gvožđa, srebra i zlata.
  • 34.
    Bogovi behu voljnida zaštite ljude, ali zato od njih zahtevaju poštovanje. U Mekoni u Grčkoj bi održan skup besmrtnih i smrtnih, i tu behu ustanovljena prava i dužnosti ljudi.
  • 35.
    Zevs je zahtevaoda mu ljudi prinesu žrtvu ne bi li pokazali da su poslušni,zbog Čega Prometej, u ime ljudi, zakla velikog bika i podeli ga na dve polovine. U prvu je stavio meso te sve prekrio volovim trbuhom, a u drugu kosti koje je prikrio masti.
  • 36.
    Otac bogova, sveznajućiZevs, prozre prevaru te je izabrao hrpu kostiju da bi imao razlog da se osveti ljudima zbog čega smrtnima uskrati poslednji dar – vatru, koja im je bila jako potrebna.
  • 37.
    Prometej je gledaosvoja stvorenja kako se smrzavaju i odlučio je dati im vatru. Potajno je uzeo vatru od bogova stavivši je u svoj štap te siđe na zemlju posle čega ubrzo prema nebu zaplamte prva lomača. Ljudi su od tada počeli da se greju da žive i rade uz vatru.
  • 38.
    Prometej je nastaviosa darivanjem ljudi pa ih je naučio kako da pomoću vatre tope metale i izrađuju alate i kako da lakše obrađuju zemlju. Sagradio je i prvi brod i upoznao ljude sa majnom lečenja.
  • 39.
    Kako su ljudi,zahvaljujući brojnim veštinama postali moćniji, prestali su poštovati bogove. Zeus se na Prometeja veoma naljutio zato sto je toliko pomogao da su počeli da liče na bogove.
  • 40.
    Kad gromovnik vide kakose u vis penje svetlucanje udaljene vatre među ljudima, zabole ga do dna duše. Tako je odlučio kazniti i Prometeja kao i čitavu njegovu kreaciju – čovečanstvo i čekao da zbog teškoca počnu da se mole za milost.
  • 41.
    Da bi kaznioljude, Zevs je naredio ostalim bogovima da načine ženu Pandoru – kao dar ljudima. Njoj su svi bogovi nečim darivali. Dobila je lepotu, zavodljivost, pamet, darovitost, uverljivost. Medjutim, Hermes joj je podario lukavstvo i lažljivost, dok je od Here dobila radoznalost, koja joj nikada ne daje mira.
  • 42.
    I tako, Zevs,pod vidom dobrote, stvori opsenarsko zlo i nazva ga Pandora, što znači "svačim obdarena", jer je svaki od besmrtnika dao devojci po neki poklon zlokoban po ljude.
  • 43.
    Prometej je svomebratu Epitemeju rekao da ne prima nikakve darove od bogova.
  • 44.
    Zeus je Pandoruposlao na poklon Epimeteju,koji je toliko bio zadivljen njenom lepotom, daju je uzeo za ženu. Kao svadbeni poklon, darivali su im jednu veoma lepu kutiju, ukrašenu dragim kamenjem i zlatnim ukrasima, ali je bila zaključana. Zeus im je dao ključ, medjutim, opomenuo je Pandoru, da ukoliko želi da srećno žive, tu kutiju nikada ne otvore.
  • 45.
    Pandorina je znatiželjaprevladala te ju je otvorila. Odjednom, iz nje su počele da izlaze sve nevolje i patnje Ijudskog roda. Bolesti, gorčine, bol, kao i mnoga druga zla. Odmah ju je brzo zatvorila, a unutra je ostala samo nada.
  • 46.
    Pandora je tako,zatvorivši kutiju pre nego što je nada izašla van, spasila svet od najgore propasti. Naime, reč nada (grč Ελπις) bolje bi se mogla prevesti kao ‘predviđanje nesreće’.
  • 47.
    Sa druge straneje naredio slugama da odvedu Prometeja na kraj sveta gde je bog Hefest morao da ga prikuje neraskidivim lancima za jednu stenu planine Kavkaza gde nije mogao ni spavati ni saviti umorna kolena. Leti je trpeo vrućinu a zimi strašne mrazove. Međutim Prometej i dalje nije hteo moliti za milost.
  • 48.
    Okovanome Prometeju uputiorla da svakodnevno kljuje njegovu jetru a kako je Prometej bio besmrtan, tako se jetra svakoga dana obnavljala, a Prometej je svakodnevno patio.
  • 49.
    To mučenje nijetrebalo da prestane sve dok se ne pojavi neko ko bi dobrovoljno izabrao smrt.
  • 50.
    Konačno nesrećniku najzadsvanu dan oslobođenja. Pošto je tako, stotinama vekova viseći na steni, podnosio užasne bolove,jednom prilikom, ispunjavajući jedan od svojih dvanaest zadataka, naiđe Herakle. Kada ugleda božanskog unuka kako visi na Kavkazu, smilovao se na njegovu sudbinu, ubi orla strelom a zatim mu raskide okove i oslobođenog Prometeja povede odatle.
  • 51.
    Zevs nije biobesan zbog toga što je Heraklo oslobodio Prometeja i na taj način Prometej izbegao kaznu, iz razloga zato što je Heraklo bio njegov sin. Potom je Prometej pozvan natrag na Olimp ali je i dalje morao sa sobom nositi prsten sa delićem kavkaske stene.
  • 52.
  • 53.
    Dedal je bioAtinski kovač koji je vodio poreklo od Kekropove kraljevske porodice, odnosno od prvog Atinskog kralja. On je bio umetnički najobdareniji čovek svoga vremena, neimar, vajar i kamenorezac. Ali koliko je god Dedal bio veliki umetnik, toliko je bio sujetan i surevnjiv na svoju umetnost da ga je ova mana navela na zločin i oterala ga u nevolju.
  • 54.
    Dedal je imaosestrića po imenu Tala, koga je uvodio u svoju umetnost i koji je pokazivao još savršenije sposobnosti od svoga ujaka i učitelja. Kao dečak, Tal je pronašao grnčarski zupčanik. Viličnu kost zmije, na koju je slučajno naišao, upotrebio i uz pomoć raznih drugih materijala izgradio prvu testeru i tako je postao proslavljeni pronalazač testere.
  • 55.
    Dedal se počeopribojavati da će učenikovo ime postati mnogo slavnije od učiteljevog; zavist ga nadvlada i on podlo ubi dečaka, gurnuvši ga sa Akropolja.
  • 56.
    Ali, Dedala iznenadišebaš kad ga je sahranjivao; on izjavi da zakopava ubijenu zmiju. Međutim, sud areopag optuži ga za ubistvo i nađe da je kriv. On onda umače i lutaše isprva kao begunac po Atici. Dedal se, tako našao na Kritu, kod kralja Minosa.
  • 57.
    Za vreme svogboravka na Kreti, Dedal je dobio sina, Ikara, čija je majka bila Naukrata, jedna od Minojevih robinja.
  • 58.
    Dedal je zakralja Minosa bio osmislio i načinio mnoštvo zapanjujućih strojeva i građevina, uključujući i lavirint, odnosno palatu, u kojoj su se nalazili mnogobrojni hodnici koji su bili toliko komplikovano izgradjeni da se u njima niko nije mogao orijentisati.
  • 59.
    U tom lavirintu kraj Minosje sakrio plod nevere svoje supruge, strašnog Minotaura, stvorenje koje je od glave do ramena imalo oblik bika, a inače ličilo na čoveka.
  • 60.
    Kada je Tesejstigao na Kretu sa namerom da ubije Minotaura, Dedal je poučio Arijadnu,ćerku kralja Minosa, kako da savetima pomogne tom heroju da udje i izadje iz Lavirinta Minotaura smestiše sasvim duboko u tom lavirintu, a hrana su mu bili sedam mladića i sedam devojaka koje je, prema staroj obavezi, Atina morala svakih devet godina da šalje kritskom kralju.
  • 61.
    Kralj je odlučiokazniti Dedala, jer mu je ovaj obećao da se iz labirinta niko ne može izvući. Toliko se naljutio da je zatvorio majstora i njegovog sina u Lavirint.
  • 62.
    Dedal je stalno,u svom zatvoru razmišljao kako da pobegne sa Krita a da na taj način ne presretne Minotaura koji bi ih ubio. Gledajući u ptice, Dedalu sine ideja kako će on i sin napustiti ovaj lavirint. Počeo je skupljati perje koje je ostajalo iza ptica. Pažljivo je vezao pera zajedno, od najmanjeg do najvećeg. Veća je osiguravao nitima, a manja voskom te su tako gotovo bila jednaka ptičjim krilima. Tako je za godinu dana Dedal načinio dva para lepih i velikih krila.
  • 63.
    Pričvrstio je krila Ikarui sebi za ramena te podučio mladog Ikara kako da maše krilima: "Drži se uvek mene. Što god činio, nikada nemoj leteti preblizu moru, jer će ti se ukvasiti pera. Isto tako, nikada nemoj leteti previsoko i preblizu Suncu,jer će ono rastopiti vosak kojim su pera zalepljena."
  • 64.
    Ikar je počeoleteti sve više i više da bi dostigao nebesa. Osećao se sve sretnijim i potpuno je zaboravio na očev savet. Sunce je zagrevalo vosak i topilo ga, a perje je počelo otpadati s krila. Kad su se pera razdvojila, Ikaru više nije bilo spasa. Pao je u more i potonuo u njegovim dubinama.
  • 65.
    Njegovo telo jeHerakle pronašao na obližnjem ostrvu, koje od tada nosi ime Ikarija, gde ga je i sahranio.
  • 66.
    Dedal je punbola odletio na Siciliju gde se zarekao da ih više nikada neće upotrebiti.
  • 67.
    U međuvremenu jeMinoj tražio begunca po svim zemljama. Da bi otkrio njegovo boravište, obećao je visoku nagradu onom ko kroz vijuge školjke provuče kona jer je znao da niko osim Dedala nije u stanju da to učini. Kralj Kokal se pohvalio kralju Minoju da će izvršiti ovaj zadatak jer je računao da Dedalovu pomoć. Kad je uz pomoć Dedala odneo kralju Minoju školjku, kritski kralj je odmah zatražio da mu preda Dedala. Kokal bi ovo i učinio, ali su njegove kćeri u međuvremenu ubile kralja Minoja.
  • 68.
    Ostatak života Dedalje posvetio umetnosti. Osim lavirinta, podigao je i niz veličanstvenih građevina u donjoj Italiji i na Siciliji. Umro je u Likiji od ujeda zmije.
  • 69.

Editor's Notes

  • #2 GRČKA MITOLOGIJA
  • #4 SIZIF
  • #5 SIZIF
  • #9 Pored mudrosti i lukavosti, Sizif je bio i vrlo radoznao -Naime, sa svoje tvrđave u Korintu Sizif je mogao da uhodi i bogove.
  • #10 Poslao je Tanata (Tanatosa), boga smrti i podzemlja da uzme Sizifovu dušu i da je odnese u podzemlje, u carstvo smrti, u Had
  • #12 Poslao je Tanata (Tanatosa), boga smrti i podzemlja da uzme Sizifovu dušu i da je odnese u podzemlje, u carstvo smrti, u Had
  • #15 Zevs je poslao Aresa, boga rata, da oslobodi Tanatosa, koji je čim se oslobodio odneo Sizifovu dušu u podzemno carstvo.
  • #21 Tošić Anđela
  • #22 Jovana Ilić
  • #53 Anastasija Zdravković
  • #68 Kokal bi ovo i učinio, ali su njegove kćeri u međuvreenu ubile Minoja.
  • #70 Tošić Anđela Jovana Ilić Anastasija Zdravković