Na okupu su odlomci srednjevjekovnih rukopisa koji ukazuju na razvijenu i specifičnu upotrebu glagoljice i ćirilice u Bosni. Glagoljica se dugo koristila i bila obrazac po kojem su se kasniji rukopisi prepisivali na lokalnoj verziji ćirilice - bosančici. Po sačuvanim odlomcima i pisanim tragovima koji su preživjeli inkviziciju, očita je razvijena pismenost i autentična upotreba bosančice. Inkvizicija objašnjava i razvoj tajnopisa - kombinacije glagoljice i bosančice, kako bi se heretički tekstovi ili komentari prikrili.
Kratki prikaz sredjevjekovnih rukopisa za koje se sigurno zna da su pripadale Crkvi bosanskoj, da li po sačuvanom kolofonu sa imenom pisara "krstjanina" ili po vlasniku koji je bio bogumil ....
1. • Glagoljica i starohrvatski jezik u bogoslužju
• Sveta braća Ćiril i Metod
• Glagoljica
• Preteče novih vremena
2. • U cijeloj Katoličkoj crkvi sve do završetka Drugoga
vatikanskoga sabora (1965.) službeni jezik bio je
latinski.
• Nijedan narod rimskoga obreda nije mogao slaviti misu
na svom jeziku. Jedina iznimka bili su Hrvati koji su na
narodnom jeziku slavili misu i vlastitim pismom
(glagoljicom) pisali liturgijske knjige.
3. • Knez Rastislav je želio da mu
narod bude pokršten i što bolje
poučen u vjeri, pa je 862.
godine poslao molbu
bizantskom caru da mu pošalje
misionare vješte slavenskom
jeziku.
• Izbor cara pao je na dvojicu
učenih Grka iz Soluna – braću
Ćirila i Metoda.
• Posebnim pismom –
glagoljicom, Ćiril i Metod su
preveli najvažnije dijelove
Biblije i bogoslužne knjige na
razumljiv slavenski jezik te
tako započeli svoje misionarsko
dijelo u Moravskoj.
4. • Uskoro su im se
suprotstavili germanski
svećenici, koji su ih
optužili za krivovjerje, no
papa Hadrijan II. shvatio je
njihovu igru te odobrio
bogoslužje na slavenskom
jeziku, a Metoda je
postavio na čelo panonske
biskupije u Sirmiju
(današnje Srijemske
Mitrovice).
• Napadi germanskih
svećenika nastavili su se i
za vrijeme pape Ivana VIII.
Koji je također odlučno
stao u obranu slavenskoga
bogoslužja.
5. • Ćiril i Metod zajedno sa
svojim učenicima su razvili
slavensko bogoslužje i u
Hrvatskoj.
• U 10.st. služba Božja na
narodnom jeziku bila je
raširena i dobro ukorijenjena
u mnogim hrvatskim
krajevima.
• Narodni je jezik sačuvan u
bogoslužju sve do 10.st.
• Kod drugih rimokatoličkih
slavenskih naroda uporaba
narodnog jezika u bogoslužju
prestala je smrću Ćirila i
Metoda.
6. • Glagoljica je potpuno nestala,
osim kod Hrvata. Služila im
je za prepisivanje dijelova
Biblije, književnih djela,
različite bogoslužne
tekstove i dr.
• Glagoljica je postala pismo
za svakodnevnu uporabu.
7. • U poznatim glagoljaškim
tiskarama u Senju, Rijeci i
Kosinju izrađivani su i
ukrašavani
misali, evanđelistari, brevi
jari.
• Prva tiskana knjiga na
hrvatskom jeziku je Misal
po zakonu rimskog dvora
iz 1483. godine, koja je
također napisana
glagoljicom.
• Glagoljica je bila raširena
i u drugim slavenskim
zemljama, ali u Hrvatskoj
je pronađeno najviše
glagoljskih natpisa.
MISAL – liturgijska knjiga u kojoj su sabrani svi
• Među najstarijim
misni tekstovi (osim čitanja).
natpisima, posebno se EVANĐELISTAR – liturgijska knjiga koja sadržava
ističu: Bašćanska odlomke iz evanđelja za čitanje tijekom crkvene
ploča, Valunska ploča i godine.
Plominski natpis. BREVIJAR – službena crkvena knjiga molitvenih
tekstova i čitanja za sve dane u godini,
11. • Jedno vrijeme je hrvatskom narodu prijetila opasnost od
zatiranja i gubitka narodnog jezika, no upravo zahvaljujući
glagoljici se očuvala domaća hrvatska riječ.
• Poznati širitelji glagoljske ideje na domaćim i europskim
prostorima, kao i mnogi bezimeni svećenici glagoljaši, redovnici
i svjetovnjaci, nisu bili samo čuvari pisma i jezika, nego i
istinski prosvjetitelji.
12. • Slaveći Boga na razumljivom narodnom jeziku, Hrvati ni u
jednom trenutku nisu doveli u pitanje jedinstvo Katoličke crkve.
• Korištenje vlastitoga jezika i pisma, nije im bila izlika za
narušavanje crkvenog zajedništva.
• Odanost Crkvi svjedočili su na vlastiti način, svojim jezikom i
pismom.
• Evanđelje se od davnine utjelovilo u našu kulturu, jezik i
običaje.
• Naši su predci po tome bili vjesnici nove svijesti koja je u
Katoličkoj crkvi probuđena na Drugom vatikanskom koncilu
(1962.-1965.) koji je svakom narodu dopustio uporabu vlastitog
jezika u bogoslužju.
13. Hvala na pažnji !
Izradile: Katarina Tot i Helena Lisac, 8.d.