Prezentacija je odlična kao dodatak nastavi iz povijesti u 6. razredu osnovne škole, a naravno odlična je i za one radoznale koji žele znati više o hrvatskoj povijesti i srenjem vijeku.
Prezentacija je odlična kao dodatak nastavi iz povijesti u 6. razredu osnovne škole, a naravno odlična je i za one radoznale koji žele znati više o hrvatskoj povijesti i srenjem vijeku.
Kratki prikaz sredjevjekovnih rukopisa za koje se sigurno zna da su pripadale Crkvi bosanskoj, da li po sačuvanom kolofonu sa imenom pisara "krstjanina" ili po vlasniku koji je bio bogumil ....
2. Već od samih početaka u okviru kršćanske
Crkve postojale su zajednice redovnika.
Prvi redovnici bili su pustinjaci koji su
živjeli
na osamljenim mjestima i odvojeni od ljudi.
3. Poslije su se pustinjaci udružili u male zajednice koje
su živjele u samostanima.
Prva takva zajednica redovnika bili su :
BENEDIKTINCI
monaški red
monah
( „ jedan”, „sam” )
16. Benediktinci su bili iznimno aktivni i na
hrvatskom tlu.
Samostane su osnivali uglavnom
uz jadransku obalu i na otocima.
Najviše ih nastaje u periodu od 11. do 13. st.
18. - savjetnici knezova i kraljeva
- vodili dvorske kancelarije
- sudjelovali na saborima s vladarima i u državnoj
organizaciji
- promicali narodni jezik
- u samostanskim arhivima i knjižnicama sačuvali
najstarije dokumente naše povijesti
- bogate riznice ( posebno samostana sv.Marije u
Zadru )
23. Početci:
- nema puno podataka
- požari ( tri puta)
- nastaje između 1000. i
1200.g.
24. Svoj procvat doživljava u 17. i 18. st. kada je bio brojn
od svih ženskih benediktinskih samostana u Hrvatsko
Osorski biskup Ivan de Rubeis donosi odluku da u
creskom samostanu ne smije biti više od 30 koludrica
25. Koludrice – odgoj i obrazovanje ženske djece i
mladeži
Maria Elisabetta Innocentina( Nedužna ) – 5.godina
- čitati
- pisati
- nauk vjere
- usvojiti kulturu lijepog ponašanja
26. grb obitelji Colombis
- plemićka obitelj
- Biaggio ( Blaž) Golubich
- Colombis – mletačka vlast
- majka iz plemićke obitelji
Petris
kuća obitelji Colombis
27. Odrastajući uz koludrice od najranije dobi pokazuje
sklonost prema molitvi i duhovnom zvanju.
Odlučuje postati koludrica ne obazirući se
na savjete svoje rodbine i prijatelja, posebno oca koji
se tome protivio. Bila je odlučna!
Sluša Božji glas koji joj je progovorio u srcu.
Odriče se raskoši i udobnosti obiteljskog doma i
odlazi u samostan sv.Petra izvan gradskih zidina.
29. Zaređena je 17. studenog 1755. te dobiva novo,
redovničko ime:
GIACOMA GIORGIA
30. kao koludrica:
- živi ponizno i skromno
- neprestano moli , radi i posti
- dragocjenosti poklanja siromašnima
- razumije slabe,malene,siromašne
- u teškim situacijama otkriva volju
Božju: On će uvijek sve okrenuti
na dobro.
31. Napredujući u kreposnom životu postaje
opaticom
samostana.
Čini mnogobrojne pokore kako bi nasljedovala
Isusa Krista u njegovoj muci :
- gotovo uvijek nosi pokornički pojas oko bokova
- bičuje se
- noću spava samo 2 do 3 sata
- moli ležeći na hladnom podu
- prema sebi zahtjevna, a prema sestrama
strpljiva i blaga
33. Na poticaj svog ispovjednika u kreposti
svete
poslušnosti zapisuje sve što prolazi
njezinom
nutrinom.
- pisan talijanskim jezikom venecijanskog
narječja
stranica iz Dnevnika
34. Iz zapisanog moguće nam je upoznati njezinu
molitvu, meditaciju, pokoru, nadahnuća,
razne izvanrednosti u njoj i sve milosti kojima
ju je Bog obdario.
časoslo
v iz
kojeg je
molila
35. Posebno su dojmljive njezine misli i molitve
koje je pisala perom umočenim u vlastitu krv
koja joj je prskala iz ranice oko srca.
39. Neposredno nakon pokopa počela su se događati
čudesa i ozdravljenja po njezinom zagovoru.
Svega 20 dana nakon smrti pokrenut je
postupak za kanonizaciju.
Svi dokumenti, spisi i predmeti poslani su u
biskupiju u Osor u jednom kovčežiću.
40. Nažalost, kanonski proces obustavljen je kada
je uslijed povijesnih zbivanja ukinuta Osorska
biskupija i proces nije stigao do Rima.
Dokumentacija je ostala u prašini, a kanonski
postupak dugo vremena zaboravljen.
41. Nasreću, 1936. dokumentaciju je pronašao
i preuredio tadašnji upravitelj Cresa
Marco de Petris.
Izručio ju je tadašnjoj opatici creskih koludrica.
42. „ Kome god došlo ovo na čuvanje...
molim da ostavi kovčeg sa svime
što on sadrži netaknutim kako bi
sačuvani dokumenti poslužili kao
siguran temelj za otkrivanje istine
kada
ova djevica s Kvarnera bude od crkve
ubrojana među blažene”