2. GIBERELINI
Giberelini su velika grupa jedinjenja uzajamno jako
sličnih.
Pripadaju diterpenima sa 4 gibanska prstena u
molekuli.
Nešto više od trećine giberelina ima pun sastav,
odnosno svih 20 C atoma, dok su ostali izgubili jedan
i označavaju se kao 19 C giberelini.
3. OTKRIĆE
1926. g. Gibereline je otkrio Kurosawa, kao aktivnu
materiju izolovanu iz kultura gljive Gibberela fujikuroi
1938. g. Yabuta i Sumiki uspjeli izolirati kristale dviju
tvari koje su nazvali giberelinom A i giberelinom B.
1958. g. Prvi put izoliran i hemijski identificirani
prirodni giberelin iz nezrelih sjemenki graha.
4. OTKRIĆE
Danas je poznato da su giberelini prirodno prisutni u
velikom broju vrsta krito- i golosjemenjača.
Poznato je više od stotinu različitih giberelina.
Označavaju se brojevima prema redoslijedu njihova
otkrića (GA1, GA2, GA3,...GAn ).
5. OTKRIĆE
Sl. 1. Biotest za dokazivanje
giberelina: patuljaste biljke
graška tretiraju se uzorkom
nepoznate koncentracije
giberelina i nakon određenog
razdoblja rasta njihova se visina
uspoređuje s visinom biljaka
tretiranih poznatim
koncentracijama giberelina.
Slika 1.
6. BIOSINTEZA GIBERELINA
Mladi listovi vršnog pupa su glavno mjesto sinteze
giberelina.
Nezrele sjemenke također predstavljaju bogat izvor
giberelina.
Sinteza većine giberelina u biljkama dešava se u
hloroplastima i njihovim prekursorima.
7. BIOSINTEZA GIBERELINA
Manje od polovice poznatih giberelina zadržava
20 C-atoma tog prekursora i oni se nazivaju
C20 –giberelinima.
Ostali giberelini tijekom biosinteze gube C-atom broj 20 i
nazivaju se C19-giberelinima.
8. BIOSINTEZA GIBERELINA
Sl. 2. Procesi koji pridonose stabilnoj
razini GA1 u biljnim tkivima.
Sintezu mogu potaknuti hladni i dugi
dani ili je može prekinuti povratna
inhibicija.
Stopa i smjer prijenosa giberelina
također utječu na njihovu razinu.
Smanjivanje razine aktivnog giberelina
kataboličkom inaktivacijom je jedini
inverzibilni odnos.
Sl. 2.
9. BIOSINTEZA GIBERELINA
Sl. 3. Fenotipovi i genotipovi graška
koji se razlikuju po sadržaju giberelina u
vegetativnim tkivima.
Nana mutanta (na) koja uopšte ne
sadrži gibereline ,
Patuljasta mutanta (Na le) sadrži GA20,
Visoka mutanta (Na Le) sadrži GA1,
Supervisoka mutanta Slender (la crys)
ne sadrži gibereline, ali je u nje na neki,
za sada još nepoznat način, reguliran
receptor za giberelin.
Sl. 3.
10. PRIJENOS GIBERELINA
Prijenos giberelina je istraživan pomoću egzogeno dodavanih radioaktivno
obilježenih giberelina (14C).
Ova istraživanja su pokazala da giberelini koji se primarno sintetiziraju u mladim,
aktivno rastućim pupovima, listovima i internodijama, prenose floemom pasivno s
asimilatima.
Brzina prijenosa giberelina je 5 do 25 mm/h.
11. FIZIOLOŠKI UČINCI GIBERELINA
Potiču produžni rast biljke,
Potiču cvjetanje dvogodišnjih biljki koje zahtijevaju indukciju dugim danom da bi
mogle cvjetati,
Kontrolišu klijanje sjemenki,
Prekidaju dormancije i indukciju sinteze hidrolitičkih enzima,
Kontrolišu prijelaze iz juvenilne u odraslu fazu ili obrnuto.
12. FIZIOLOŠKI UČINCI GIBERELINA
Primjenom giberelina ponekad se mogu dobiti
pravi biljni divovi.
Sl. 4. Djelovanje giberelina na biljke kupusa u
rozeti, (lijevo) potiče se snažan rast stabljike, i
cvjetanje (desno).
(Sl. 4.)
13. PRODUŽNI RAST BILJAKA S
ROZETOM
Sl.5. Špinat je biljka dugog dana koja u
uvjetima kratkog dana ima oblik rozete, a
stabljika se razvija samo u uvjetima dugog
dana.
Biljke tretirane giberelinom imaju u
uvjetima kratkog dana istu morfologiju kao
da su bile izložene dugom danu.
Sl. 5.
Kratki dan
Kratki dan + GA3
Dugi dan
14. RAST PLODOVA
Sl. 6. učinak GA3 na plodove grožđa:
Grozd kontrolne biljke (lijevo), i grozd
vinove loze prskane s GA3 u vrijeme
cvjetanja i dozrijevanja plodova (desno).
Grožđe tretirano giberelinima ima veće
bobice i rijeđe grozdove.
Sl. 6.
15. PREKID DORMANTNOSTI SJEMENKI
I INDUKCIJA KLIJANJA
Mobilizacija hranjivih tvari tijekom
klijanja sjemenki žitarica (Sl. 7.):
Nakon primanja vode, embrio oslobađa
gibereline u aleuronski sloj gdje potiču
sintezu i izlučivanje amilaze i drugih
hidrolitičkih enzima koji u endospermu
razgrađuju molekule hrane do malih
topivih molekula koje apsorbira skutelum,
a koristi ih embrio tijekom razvitka sijanca.
Sl. 7.