Petra Crnčević III/3
Profesor Veljković Danijela
    Aleksinačka gimnazija
Temoregulacija je:
 Sposobnost organizma da održava telesnu
 temperaturu u optimalnim granicama
 Termoregulacija je vazna :
 Zato što promene telesne temperature utiču
 na različite vitalne procese u organizmu:
- odvijanje enzimskih reakcija, metabolizam
 (npr. povećanjem temperature za 10°C,
 enzimske reakcije, stopa metabolizma i srčani
 rad ubrzavaju se 2-3 puta)
- fizičke osobine ćelijske membrane, naročito
 lipidne komponente
DETERMINANTI TELESNE TOPLOTE I TEMPERATURE

 Temperatura organizma zavisi od količine toplote sadržane u
jedinici mase tkiva.
Što je životinja veća, veći je njen sadržaj toplote na datoj
 temperaturi.

    Stepen promene telesne toplote zavisi od:
 stepena produkcije toplote kroz metaboličke reakcije
 stepena usvajanja toplote iz spoljašnje sredine
 stepena gubitka toplote


 UKUPNI TOPLOTNI SADRŽAJ ORGANIZMA ODREĐEN JE
METABOLIČKOM PRODUKCIJOM TOPLOTE I TERMALNOM
RAZMENOM IZMEĐU ORZANIZMA I SPOLJAŠNJE SREDINE
 Zivotinje gube i razmenjuju toplotu sa
  spoljasnjom sredinom na 4 nacina :
 KONDUKCIJOM- prenos toplote izmedju objekata u
  medjusobnom kontaktu sa toplijeg na hladniji objekat (npr.
  prenos toplote sa površine tela organizma na vazduh ili vodu
  koja je u dodiru sa njim)

 KONVEKCIJOM- provodjenje toplote sadržane             u masi gasa ili
 tečnosti pokretima te mase fluida; proces je brži      od kondukcije
 (npr. u telu - kretanje “toplije” krvi iz centralnih   u periferne
  organe, takodje i izmedju organizma i spoljasnje      sredine)

 RADIJACIJOM – prenos toplote emitovanjem elektromagnetnog
  zračenja

 EVAPORACIJOM – isparavanje vode sa površine tela
 STEPEN PRENOSA TOPLOTE NA ORGANIZAM ILI IZ
  ORGANIZMA ZAVISI OD:

-Odnosa površine i mase tela

-krupnije životinje (¦ P/m) – sporije se zagrevaju (što je
  veća masa tela manje je njegovo povećanje temperature za
 datu količinu apsorbovane toplote)

-Specifične toplotne provodljivosti površine

-zavisi od prirode telesnog pokrivača (npr. perje i krzno
  smanjuju toplotnu provodljivost tj. odavanje toplote)

 Životinje sa visokom toplotnom provodljivošću površinskih
tkiva imaju telesnu temperaturu približnu spoljašnjoj
Mehanizmi za regulaciju telesne temperature

Mehanizmi koje aktivira hladnoća :
Drhtanje
Glad
Pojačana voljna aktivnost
Pojačano lučenje noradrenalina i adrenalina
(Povećava u stvaranje toplote)
Vazokonstrikcija u koži
Stiskanje
Ježenje

( Smanjuju gubitak toplote)

 Mehanizmi koje aktivira toplota :
Vazodilatacija u koži
Znojenje
Pojačano disanje
(Povećava u stvaranje toplote)
Anoreksija
Apatija i inercija

(Smanjuju gubitak toplote)
MEHANIZMI KOJE ŽIVOTINJE KORISTE ZA
 REGULACIJU RAZMENE TOPLOTE SA OKOLINOM


   KONTROLA PONAŠANJEM
 premeštanje na mesto gde je temperatura
  približna optimalnoj (npr. pustinjska veverica
 se povlači u sklonište za vreme dnevnih vrućina,
  a noću izlazi iz njega)
   AKLIMATIZACIJA
 promene koje se sporije ispoljavaju (npr.
  promene u rožnom pokrivaču ili potkožnom
  tkivu; promene metabolizma u kapacitetu
  produkcije toplote)
TEMPERATURNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTINJA
     TRADICIONALNA KLASIFIKACIJA

 HOMEOTERMI – održavaju telesnu temperaturu u
 uskom opsegu (sisari 37-38°C; ptice blizu 40°C; neki
 beskičmenjaci...)

 POIKILOTERMI – telesna temperatura varira u
 zavisnosti od temperature spoljašnje sredine

 ! Veliki broj vrsta odstupa od kriterijuma tradicionalne
 klasifikacije – uvedena nova, savremena temperaturna
 klasifikacija.
TEMPERATURNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTINJA
     SAVREMENA KLASIFIKACIJA
ENDOTERMI-proizvode sopstvenu toplotu
EKTOTERMI-oslanjaju se na toplotu iz spoljašnje       sredine

HETEROTERMI-            sposobni za različite stepene endotermičke toplotne
 produkcije, ali generalno ne regulišu telesnu temperaturu u okviru uskog
 opsega
REGULACIJA TEMPERATURE KOD ENDOTERMNIH ŽIVOTINJA

 PROIZVODE SOPSTVENU TOPLOTU kao sporedni
 proizvod metabolizma, što podiže njihovu telesnu temperaturu
 znatno iznad spoljašnje. Metabolizam i do pet puta veći nego
 kod ektoterma iste veličine i telesne temperature!
 Konzerviraju toplotu zahvaljujući dobroj
 izolaciji (krzno, perje, masne naslage)
 HOMEOTERMNI ENDOTERMI – regulišu         telesnu
 temperaturu unutar uskih granica
    ptice – telesna temperatura ~ 40°C
    sisari – telesna temperatura ~ 37-38°C
 Mogu da održe telesnu temperaturu i za
 30°C veću u odnosu na spoljašnju
 REGIONALNI HETEROTERMNI
  ENDOTERMI – manji broj riba i letećih
 insekata koji u specifičnim okolnostima
 održavaju temperaturu pojedinih delova tela
 iznad temperature spoljašnje sredine
 Endotermi su u stanju da nasele staništa koja su
 isuviše hladna za ektoterme!
 TERMOGENEZA
 -Pri niskim spoljašnjim temperaturama; povećavanje proizvodnje
  toplote iznad bazalnog nivoa i sprečavanje smanjenja temperature
  unutrašnjosti tela
 Produkcija toplote raste linearno sa snižavanjem temperature.
 Kompenzatorni mehanizmi više nisu dovoljni da održe telesnu
  temperaturu, telo se hladi, metabolički procesi usporavaju,
  nastupa hipotermija.
 Načini termogeneze:
 DRHTANJE    – oslobađanje toplote pri kontrakciji mišića
Nervni sistem aktivira grupu skeletnih mišića i dolazi do brze mišićne kontrakcije.
 Javlja se fizički nekoristan rad, ali se oslobadja hemijska energija koja se
 pretvara u toplotnu.

 NE-DRHTAJUĆA TERMOGENEZA – aktivacija enzimatskog sistema koji
  učestvuje u metabolizmu masti, pri čemu se masti oksiduju i oslobađa se toplota.
ENDOTERMI U HLADNIM SREDINAMA
 Razvijeni mehanizmi koji im pomažu da zadrže telesnu toplotu

         Prilagodjavanje ponašanjem




                           Gust sloj izolacije: gust i nakostrešen
                           telesni pokrivač i/ili potkožno masno
                           tkivo


Povećana masa tela - krupnije životinje
se zbog niže specifične provodljivosti
suočavaju sa manjim gubitkom toplote
ENDOTERMI U TOPLIM SREDINAMA
     Razvijeni mehanizmi koji im pomažu da odaju telesnu toplotu

 EVAPORATIVNO HLAĐENJE
  -Znojenje – sniženje telesne temperature, smanjenje količine vode i soli u organizmu
  -Dahtanje – toplota se oslobađa kroz izdahnut vazduh

Životinje u pustinjama: problem pregrejavanja i sušenja
Čuvaju vodu tako što redukuju evaporaciju, ali to dovodi do povećanja telesne
   temperature. Sitni sisari imaju mali toplotni kapacitet mogu da pretrpe visok
rast telesne temperature.

 Kamile-tolerantnost prema toploti:
 Tokom hladnih noći u pustinji, temperatura
 unutrašnjosti padne i za nekoliko stepeni ispod normale.
 Kamila tako započinje dan sa deficitom toplote koju je
 odala tokom noći.
 Tokom dana apsorbuju veliku količinu toplote (istu
 količinu koju je odala tokom noći), a da pri tome ne
 dostiže kritično visoku telesnu temperaturu. Na ovaj
 način kamile tolerišu ekstremne dnevne pustinjske
 temperature, a da pri tome ne koriste mnogo vode za
evaporativno hladjenje.
REGULACIJA TEMPERATURE KOD EKTOTERNIH
           ŽIVOTINJA
 Naseljavaju širok spektar staništa – od onih sa stabilnim
  temperaturnim uslovima, do staništa sa izraženim temperaturnim
  variranjima.

-Nizak nivo produkcije metaboličke toplote
  - Visoka toplotna provodljivost i slaba izolacija



RAZMENA TOPLOTE sa okolinom značajnija je od toplotne
  produkcije (lakše odavanje ili apsorbovanje toplote)
EKTOTERMI U TOPLIM SREDINAMA

Razvijeni mehanizmi koji sprečavaju pregrejavanje

Kritičan temperaturni limit (za metazoe oko 45º)
  temperatura pri kojoj dolazi do denaturacije proteina, ali
  enzimi prestaju da funkcionišu i na nižim temperaturama.

Smanjenje afiniteta respiratornog pigmenta za kiseonik na
 visokim temperaturama.

Prilagodjavanje ponašanjem – životinje izlažu telo
  suncu ili hladu da bi apsorbovale više ili manje
  toplote.

 Promena brzine srčanog ritma
 Promena brzine protoka krvi
REGULACIJA TEMPERATURE KOD HETEROTERMNIH
              ŽIVOTINJA

 Sposobni za različit stepen endotermičke toplotne
 produkcije, ali generalno ne regulišu telesnu temperaturu
 u okviru uskog opsega.

 PRIVREMENI HETEROTERMI – temperatura široko
 varira tokom vremena (npr.Monotremate, sisari u stanju
 ukočenosti ili hibernacije, mnogi leteći insekti, pitoni,
 neke ribe...)

 REGIONALNI HETEROTERMI – ektotermi koji mogu
 postići visoku temperaturu unutrašnjosti putem mišićne
 aktivnosti, dok periferna tkiva i ekstremiteti imaju
 temperaturu približnu spoljašnjoj sredini (npr. ajkule,
 tune i mnogi leteći insekti
HIBERNACIJA – sve        telesne funkcije smanjene; protok
  krvi kod sisara smanjen za 10%, glava i mrko masno tkivo
  primaju mnogo više krvi nego druga tkiva; srčani ritam
  usporen ali snaga nepromenjena; kao rezultat respiratiorne
  izmene smanjuje se pH krvi pa se smanjuje enzimska
  aktivnost...




Trajanje – nekoliko nedelja, a u hladnim klimatskim područjima
  i do nekoliko meseci; periodična buđenja
 Glodari, insektivore, slepi miševi – skladište višak energije i
  koriste je tokom hibernacije



 Buđenje – metabolički skup proces !
 Zašto ne postoje veliki hibernatori?

 - imaju manje potrebe za čuvanjem energije, zato što je
  normalan nivo bazalnog metabolizma nizak u odnosu na njihovu
  rezervnu materiju
- dugotrajno podizanje temperature sa hibernacione na normalnu
  za velikog medveda trebalo bi 24-48h, što je energetski veoma
  skupo
  Medvedi u “zimskom snu” – temperatura im opada za samo
  nekoliko stepeni; tokom spavanja troše suvišnu rezervnu
  energiju; u bilo kom periodu zimi mogu da se probude i brzo
  postaju aktivni.
PROMET
  ENERGIJE
 Metabolizam je biohemijski proces u kome dolazi
 do modifikacije hemijskih jedinjenja u živim
 organizmima i i ćelijama. Metabolizam se deli na :

 ANABOLIZAM -odnosno biosintezu (stvaranje)
 kompleksih organskih molekula

 KATABOLIZAM- koji je obrnut proces od
 anabolizma, a to je razdvajanje kompleksnih
 organskih jedinjenja u jednostavnija jedinjenja.
 Sveukupni biohemijski procesi u jednom
 organizmu se jednom recju nazivaju metabolizam.
Metabolički procesi :

-Generalni         procesi

-Katabolizam

-Anabolizam

GENERALNI PROCESI  :
-Metabolizam ugljenih hidrata

-Metabolizam masnih kiselina

-Krebsov ciklus (takodje poznat i kao ciklus limunske kiseline)
Celularna respiracija je proces stvaranja energije
  (ATP i NADPH). Ovaj proces je takodje aktivan i pri
  varenju hrane
 Katabolizam ugljenih hidrata :
-Glikogenoliza -proces razgradnje glikogena do glukoze
-Glikoliza- proces razgradnje glukoze do piruvata uz produkciju ATP-a,
  pri čemu kiseonik nije potreban
-Embden-Mejerhofov metabolizam- najčešći metabolizam u procesu
  glikolize 
-Entner-Doudorof metabolizam –sporedni proces glikolize koji se javlja
  kod nekih bakterija
-Metaboliozam Fosfatne pentoze- to je proces u kome se sintetiše
  NADPH iz glukoze


Katabolizam proteina- to je proces u kome se
 proteini hidrolizom pretvaraju u amino kiseline
Aerobna respiracija
-Lanac elektronskoh transfera
-Oksidativna fosforilacija


Anaerobna respiracija
-Korijev ciklus
-Fermentacija mlečne kiseline
-Fermentacija
-Fermentacija etanola
*Anabolizam je proces stvaranje
 kompleksnih jedinjenja od jednostavnih
 organiskih molekula :

 Glikogeneza


 Glukoneogeza


 Sinteza porfirina

L152 - Biologija - Promet energije i termoregulacija - Petra Crnčević - Danijela Veljković

  • 1.
    Petra Crnčević III/3 ProfesorVeljković Danijela Aleksinačka gimnazija
  • 3.
    Temoregulacija je: Sposobnostorganizma da održava telesnu temperaturu u optimalnim granicama Termoregulacija je vazna : Zato što promene telesne temperature utiču na različite vitalne procese u organizmu: - odvijanje enzimskih reakcija, metabolizam (npr. povećanjem temperature za 10°C, enzimske reakcije, stopa metabolizma i srčani rad ubrzavaju se 2-3 puta) - fizičke osobine ćelijske membrane, naročito lipidne komponente
  • 4.
    DETERMINANTI TELESNE TOPLOTEI TEMPERATURE  Temperatura organizma zavisi od količine toplote sadržane u jedinici mase tkiva. Što je životinja veća, veći je njen sadržaj toplote na datoj temperaturi. Stepen promene telesne toplote zavisi od:  stepena produkcije toplote kroz metaboličke reakcije  stepena usvajanja toplote iz spoljašnje sredine  stepena gubitka toplote  UKUPNI TOPLOTNI SADRŽAJ ORGANIZMA ODREĐEN JE METABOLIČKOM PRODUKCIJOM TOPLOTE I TERMALNOM RAZMENOM IZMEĐU ORZANIZMA I SPOLJAŠNJE SREDINE
  • 5.
     Zivotinje gubei razmenjuju toplotu sa spoljasnjom sredinom na 4 nacina :  KONDUKCIJOM- prenos toplote izmedju objekata u medjusobnom kontaktu sa toplijeg na hladniji objekat (npr. prenos toplote sa površine tela organizma na vazduh ili vodu koja je u dodiru sa njim)  KONVEKCIJOM- provodjenje toplote sadržane u masi gasa ili tečnosti pokretima te mase fluida; proces je brži od kondukcije (npr. u telu - kretanje “toplije” krvi iz centralnih u periferne organe, takodje i izmedju organizma i spoljasnje sredine)  RADIJACIJOM – prenos toplote emitovanjem elektromagnetnog zračenja  EVAPORACIJOM – isparavanje vode sa površine tela
  • 6.
     STEPEN PRENOSATOPLOTE NA ORGANIZAM ILI IZ ORGANIZMA ZAVISI OD: -Odnosa površine i mase tela -krupnije životinje (¦ P/m) – sporije se zagrevaju (što je veća masa tela manje je njegovo povećanje temperature za datu količinu apsorbovane toplote) -Specifične toplotne provodljivosti površine -zavisi od prirode telesnog pokrivača (npr. perje i krzno smanjuju toplotnu provodljivost tj. odavanje toplote)  Životinje sa visokom toplotnom provodljivošću površinskih tkiva imaju telesnu temperaturu približnu spoljašnjoj
  • 7.
    Mehanizmi za regulacijutelesne temperature Mehanizmi koje aktivira hladnoća : Drhtanje Glad Pojačana voljna aktivnost Pojačano lučenje noradrenalina i adrenalina (Povećava u stvaranje toplote) Vazokonstrikcija u koži Stiskanje Ježenje ( Smanjuju gubitak toplote) Mehanizmi koje aktivira toplota : Vazodilatacija u koži Znojenje Pojačano disanje (Povećava u stvaranje toplote) Anoreksija Apatija i inercija (Smanjuju gubitak toplote)
  • 8.
    MEHANIZMI KOJE ŽIVOTINJEKORISTE ZA REGULACIJU RAZMENE TOPLOTE SA OKOLINOM KONTROLA PONAŠANJEM  premeštanje na mesto gde je temperatura približna optimalnoj (npr. pustinjska veverica se povlači u sklonište za vreme dnevnih vrućina, a noću izlazi iz njega) AKLIMATIZACIJA  promene koje se sporije ispoljavaju (npr. promene u rožnom pokrivaču ili potkožnom tkivu; promene metabolizma u kapacitetu produkcije toplote)
  • 9.
    TEMPERATURNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTINJA TRADICIONALNA KLASIFIKACIJA  HOMEOTERMI – održavaju telesnu temperaturu u uskom opsegu (sisari 37-38°C; ptice blizu 40°C; neki beskičmenjaci...)  POIKILOTERMI – telesna temperatura varira u zavisnosti od temperature spoljašnje sredine  ! Veliki broj vrsta odstupa od kriterijuma tradicionalne klasifikacije – uvedena nova, savremena temperaturna klasifikacija.
  • 10.
    TEMPERATURNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTINJA SAVREMENA KLASIFIKACIJA ENDOTERMI-proizvode sopstvenu toplotu EKTOTERMI-oslanjaju se na toplotu iz spoljašnje sredine HETEROTERMI- sposobni za različite stepene endotermičke toplotne produkcije, ali generalno ne regulišu telesnu temperaturu u okviru uskog opsega
  • 11.
    REGULACIJA TEMPERATURE KODENDOTERMNIH ŽIVOTINJA  PROIZVODE SOPSTVENU TOPLOTU kao sporedni proizvod metabolizma, što podiže njihovu telesnu temperaturu znatno iznad spoljašnje. Metabolizam i do pet puta veći nego kod ektoterma iste veličine i telesne temperature!  Konzerviraju toplotu zahvaljujući dobroj izolaciji (krzno, perje, masne naslage)
  • 12.
     HOMEOTERMNI ENDOTERMI– regulišu telesnu temperaturu unutar uskih granica ptice – telesna temperatura ~ 40°C sisari – telesna temperatura ~ 37-38°C Mogu da održe telesnu temperaturu i za 30°C veću u odnosu na spoljašnju  REGIONALNI HETEROTERMNI ENDOTERMI – manji broj riba i letećih insekata koji u specifičnim okolnostima održavaju temperaturu pojedinih delova tela iznad temperature spoljašnje sredine  Endotermi su u stanju da nasele staništa koja su isuviše hladna za ektoterme!
  • 13.
     TERMOGENEZA -Priniskim spoljašnjim temperaturama; povećavanje proizvodnje toplote iznad bazalnog nivoa i sprečavanje smanjenja temperature unutrašnjosti tela  Produkcija toplote raste linearno sa snižavanjem temperature.  Kompenzatorni mehanizmi više nisu dovoljni da održe telesnu temperaturu, telo se hladi, metabolički procesi usporavaju, nastupa hipotermija.  Načini termogeneze:  DRHTANJE – oslobađanje toplote pri kontrakciji mišića Nervni sistem aktivira grupu skeletnih mišića i dolazi do brze mišićne kontrakcije. Javlja se fizički nekoristan rad, ali se oslobadja hemijska energija koja se pretvara u toplotnu.  NE-DRHTAJUĆA TERMOGENEZA – aktivacija enzimatskog sistema koji učestvuje u metabolizmu masti, pri čemu se masti oksiduju i oslobađa se toplota.
  • 14.
    ENDOTERMI U HLADNIMSREDINAMA Razvijeni mehanizmi koji im pomažu da zadrže telesnu toplotu Prilagodjavanje ponašanjem Gust sloj izolacije: gust i nakostrešen telesni pokrivač i/ili potkožno masno tkivo Povećana masa tela - krupnije životinje se zbog niže specifične provodljivosti suočavaju sa manjim gubitkom toplote
  • 15.
    ENDOTERMI U TOPLIMSREDINAMA Razvijeni mehanizmi koji im pomažu da odaju telesnu toplotu  EVAPORATIVNO HLAĐENJE -Znojenje – sniženje telesne temperature, smanjenje količine vode i soli u organizmu -Dahtanje – toplota se oslobađa kroz izdahnut vazduh Životinje u pustinjama: problem pregrejavanja i sušenja Čuvaju vodu tako što redukuju evaporaciju, ali to dovodi do povećanja telesne temperature. Sitni sisari imaju mali toplotni kapacitet mogu da pretrpe visok rast telesne temperature.  Kamile-tolerantnost prema toploti: Tokom hladnih noći u pustinji, temperatura unutrašnjosti padne i za nekoliko stepeni ispod normale. Kamila tako započinje dan sa deficitom toplote koju je odala tokom noći. Tokom dana apsorbuju veliku količinu toplote (istu količinu koju je odala tokom noći), a da pri tome ne dostiže kritično visoku telesnu temperaturu. Na ovaj način kamile tolerišu ekstremne dnevne pustinjske temperature, a da pri tome ne koriste mnogo vode za evaporativno hladjenje.
  • 16.
    REGULACIJA TEMPERATURE KODEKTOTERNIH ŽIVOTINJA Naseljavaju širok spektar staništa – od onih sa stabilnim temperaturnim uslovima, do staništa sa izraženim temperaturnim variranjima. -Nizak nivo produkcije metaboličke toplote - Visoka toplotna provodljivost i slaba izolacija RAZMENA TOPLOTE sa okolinom značajnija je od toplotne produkcije (lakše odavanje ili apsorbovanje toplote)
  • 17.
    EKTOTERMI U TOPLIMSREDINAMA Razvijeni mehanizmi koji sprečavaju pregrejavanje Kritičan temperaturni limit (za metazoe oko 45º) temperatura pri kojoj dolazi do denaturacije proteina, ali enzimi prestaju da funkcionišu i na nižim temperaturama. Smanjenje afiniteta respiratornog pigmenta za kiseonik na visokim temperaturama. Prilagodjavanje ponašanjem – životinje izlažu telo suncu ili hladu da bi apsorbovale više ili manje toplote.  Promena brzine srčanog ritma  Promena brzine protoka krvi
  • 18.
    REGULACIJA TEMPERATURE KODHETEROTERMNIH ŽIVOTINJA  Sposobni za različit stepen endotermičke toplotne produkcije, ali generalno ne regulišu telesnu temperaturu u okviru uskog opsega.  PRIVREMENI HETEROTERMI – temperatura široko varira tokom vremena (npr.Monotremate, sisari u stanju ukočenosti ili hibernacije, mnogi leteći insekti, pitoni, neke ribe...)  REGIONALNI HETEROTERMI – ektotermi koji mogu postići visoku temperaturu unutrašnjosti putem mišićne aktivnosti, dok periferna tkiva i ekstremiteti imaju temperaturu približnu spoljašnjoj sredini (npr. ajkule, tune i mnogi leteći insekti
  • 19.
    HIBERNACIJA – sve telesne funkcije smanjene; protok krvi kod sisara smanjen za 10%, glava i mrko masno tkivo primaju mnogo više krvi nego druga tkiva; srčani ritam usporen ali snaga nepromenjena; kao rezultat respiratiorne izmene smanjuje se pH krvi pa se smanjuje enzimska aktivnost... Trajanje – nekoliko nedelja, a u hladnim klimatskim područjima i do nekoliko meseci; periodična buđenja Glodari, insektivore, slepi miševi – skladište višak energije i koriste je tokom hibernacije  Buđenje – metabolički skup proces !
  • 20.
     Zašto nepostoje veliki hibernatori? - imaju manje potrebe za čuvanjem energije, zato što je normalan nivo bazalnog metabolizma nizak u odnosu na njihovu rezervnu materiju - dugotrajno podizanje temperature sa hibernacione na normalnu za velikog medveda trebalo bi 24-48h, što je energetski veoma skupo Medvedi u “zimskom snu” – temperatura im opada za samo nekoliko stepeni; tokom spavanja troše suvišnu rezervnu energiju; u bilo kom periodu zimi mogu da se probude i brzo postaju aktivni.
  • 21.
  • 22.
     Metabolizam jebiohemijski proces u kome dolazi do modifikacije hemijskih jedinjenja u živim organizmima i i ćelijama. Metabolizam se deli na :  ANABOLIZAM -odnosno biosintezu (stvaranje) kompleksih organskih molekula  KATABOLIZAM- koji je obrnut proces od anabolizma, a to je razdvajanje kompleksnih organskih jedinjenja u jednostavnija jedinjenja. Sveukupni biohemijski procesi u jednom organizmu se jednom recju nazivaju metabolizam.
  • 23.
    Metabolički procesi : -Generalni procesi -Katabolizam -Anabolizam GENERALNI PROCESI  : -Metabolizam ugljenih hidrata -Metabolizam masnih kiselina -Krebsov ciklus (takodje poznat i kao ciklus limunske kiseline)
  • 24.
    Celularna respiracija jeproces stvaranja energije (ATP i NADPH). Ovaj proces je takodje aktivan i pri varenju hrane Katabolizam ugljenih hidrata : -Glikogenoliza -proces razgradnje glikogena do glukoze -Glikoliza- proces razgradnje glukoze do piruvata uz produkciju ATP-a, pri čemu kiseonik nije potreban -Embden-Mejerhofov metabolizam- najčešći metabolizam u procesu glikolize  -Entner-Doudorof metabolizam –sporedni proces glikolize koji se javlja kod nekih bakterija -Metaboliozam Fosfatne pentoze- to je proces u kome se sintetiše NADPH iz glukoze Katabolizam proteina- to je proces u kome se proteini hidrolizom pretvaraju u amino kiseline
  • 25.
    Aerobna respiracija -Lanac elektronskohtransfera -Oksidativna fosforilacija Anaerobna respiracija -Korijev ciklus -Fermentacija mlečne kiseline -Fermentacija -Fermentacija etanola
  • 26.
    *Anabolizam je processtvaranje kompleksnih jedinjenja od jednostavnih organiskih molekula :  Glikogeneza  Glukoneogeza  Sinteza porfirina