Temoregulacija je:
Sposobnostorganizma da održava telesnu
temperaturu u optimalnim granicama
Termoregulacija je vazna :
Zato što promene telesne temperature utiču
na različite vitalne procese u organizmu:
- odvijanje enzimskih reakcija, metabolizam
(npr. povećanjem temperature za 10°C,
enzimske reakcije, stopa metabolizma i srčani
rad ubrzavaju se 2-3 puta)
- fizičke osobine ćelijske membrane, naročito
lipidne komponente
4.
DETERMINANTI TELESNE TOPLOTEI TEMPERATURE
Temperatura organizma zavisi od količine toplote sadržane u
jedinici mase tkiva.
Što je životinja veća, veći je njen sadržaj toplote na datoj
temperaturi.
Stepen promene telesne toplote zavisi od:
stepena produkcije toplote kroz metaboličke reakcije
stepena usvajanja toplote iz spoljašnje sredine
stepena gubitka toplote
UKUPNI TOPLOTNI SADRŽAJ ORGANIZMA ODREĐEN JE
METABOLIČKOM PRODUKCIJOM TOPLOTE I TERMALNOM
RAZMENOM IZMEĐU ORZANIZMA I SPOLJAŠNJE SREDINE
5.
Zivotinje gubei razmenjuju toplotu sa
spoljasnjom sredinom na 4 nacina :
KONDUKCIJOM- prenos toplote izmedju objekata u
medjusobnom kontaktu sa toplijeg na hladniji objekat (npr.
prenos toplote sa površine tela organizma na vazduh ili vodu
koja je u dodiru sa njim)
KONVEKCIJOM- provodjenje toplote sadržane u masi gasa ili
tečnosti pokretima te mase fluida; proces je brži od kondukcije
(npr. u telu - kretanje “toplije” krvi iz centralnih u periferne
organe, takodje i izmedju organizma i spoljasnje sredine)
RADIJACIJOM – prenos toplote emitovanjem elektromagnetnog
zračenja
EVAPORACIJOM – isparavanje vode sa površine tela
6.
STEPEN PRENOSATOPLOTE NA ORGANIZAM ILI IZ
ORGANIZMA ZAVISI OD:
-Odnosa površine i mase tela
-krupnije životinje (¦ P/m) – sporije se zagrevaju (što je
veća masa tela manje je njegovo povećanje temperature za
datu količinu apsorbovane toplote)
-Specifične toplotne provodljivosti površine
-zavisi od prirode telesnog pokrivača (npr. perje i krzno
smanjuju toplotnu provodljivost tj. odavanje toplote)
Životinje sa visokom toplotnom provodljivošću površinskih
tkiva imaju telesnu temperaturu približnu spoljašnjoj
7.
Mehanizmi za regulacijutelesne temperature
Mehanizmi koje aktivira hladnoća :
Drhtanje
Glad
Pojačana voljna aktivnost
Pojačano lučenje noradrenalina i adrenalina
(Povećava u stvaranje toplote)
Vazokonstrikcija u koži
Stiskanje
Ježenje
( Smanjuju gubitak toplote)
Mehanizmi koje aktivira toplota :
Vazodilatacija u koži
Znojenje
Pojačano disanje
(Povećava u stvaranje toplote)
Anoreksija
Apatija i inercija
(Smanjuju gubitak toplote)
8.
MEHANIZMI KOJE ŽIVOTINJEKORISTE ZA
REGULACIJU RAZMENE TOPLOTE SA OKOLINOM
KONTROLA PONAŠANJEM
premeštanje na mesto gde je temperatura
približna optimalnoj (npr. pustinjska veverica
se povlači u sklonište za vreme dnevnih vrućina,
a noću izlazi iz njega)
AKLIMATIZACIJA
promene koje se sporije ispoljavaju (npr.
promene u rožnom pokrivaču ili potkožnom
tkivu; promene metabolizma u kapacitetu
produkcije toplote)
9.
TEMPERATURNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTINJA
TRADICIONALNA KLASIFIKACIJA
HOMEOTERMI – održavaju telesnu temperaturu u
uskom opsegu (sisari 37-38°C; ptice blizu 40°C; neki
beskičmenjaci...)
POIKILOTERMI – telesna temperatura varira u
zavisnosti od temperature spoljašnje sredine
! Veliki broj vrsta odstupa od kriterijuma tradicionalne
klasifikacije – uvedena nova, savremena temperaturna
klasifikacija.
10.
TEMPERATURNA KLASIFIKACIJA ŽIVOTINJA
SAVREMENA KLASIFIKACIJA
ENDOTERMI-proizvode sopstvenu toplotu
EKTOTERMI-oslanjaju se na toplotu iz spoljašnje sredine
HETEROTERMI- sposobni za različite stepene endotermičke toplotne
produkcije, ali generalno ne regulišu telesnu temperaturu u okviru uskog
opsega
11.
REGULACIJA TEMPERATURE KODENDOTERMNIH ŽIVOTINJA
PROIZVODE SOPSTVENU TOPLOTU kao sporedni
proizvod metabolizma, što podiže njihovu telesnu temperaturu
znatno iznad spoljašnje. Metabolizam i do pet puta veći nego
kod ektoterma iste veličine i telesne temperature!
Konzerviraju toplotu zahvaljujući dobroj
izolaciji (krzno, perje, masne naslage)
12.
HOMEOTERMNI ENDOTERMI– regulišu telesnu
temperaturu unutar uskih granica
ptice – telesna temperatura ~ 40°C
sisari – telesna temperatura ~ 37-38°C
Mogu da održe telesnu temperaturu i za
30°C veću u odnosu na spoljašnju
REGIONALNI HETEROTERMNI
ENDOTERMI – manji broj riba i letećih
insekata koji u specifičnim okolnostima
održavaju temperaturu pojedinih delova tela
iznad temperature spoljašnje sredine
Endotermi su u stanju da nasele staništa koja su
isuviše hladna za ektoterme!
13.
TERMOGENEZA
-Priniskim spoljašnjim temperaturama; povećavanje proizvodnje
toplote iznad bazalnog nivoa i sprečavanje smanjenja temperature
unutrašnjosti tela
Produkcija toplote raste linearno sa snižavanjem temperature.
Kompenzatorni mehanizmi više nisu dovoljni da održe telesnu
temperaturu, telo se hladi, metabolički procesi usporavaju,
nastupa hipotermija.
Načini termogeneze:
DRHTANJE – oslobađanje toplote pri kontrakciji mišića
Nervni sistem aktivira grupu skeletnih mišića i dolazi do brze mišićne kontrakcije.
Javlja se fizički nekoristan rad, ali se oslobadja hemijska energija koja se
pretvara u toplotnu.
NE-DRHTAJUĆA TERMOGENEZA – aktivacija enzimatskog sistema koji
učestvuje u metabolizmu masti, pri čemu se masti oksiduju i oslobađa se toplota.
14.
ENDOTERMI U HLADNIMSREDINAMA
Razvijeni mehanizmi koji im pomažu da zadrže telesnu toplotu
Prilagodjavanje ponašanjem
Gust sloj izolacije: gust i nakostrešen
telesni pokrivač i/ili potkožno masno
tkivo
Povećana masa tela - krupnije životinje
se zbog niže specifične provodljivosti
suočavaju sa manjim gubitkom toplote
15.
ENDOTERMI U TOPLIMSREDINAMA
Razvijeni mehanizmi koji im pomažu da odaju telesnu toplotu
EVAPORATIVNO HLAĐENJE
-Znojenje – sniženje telesne temperature, smanjenje količine vode i soli u organizmu
-Dahtanje – toplota se oslobađa kroz izdahnut vazduh
Životinje u pustinjama: problem pregrejavanja i sušenja
Čuvaju vodu tako što redukuju evaporaciju, ali to dovodi do povećanja telesne
temperature. Sitni sisari imaju mali toplotni kapacitet mogu da pretrpe visok
rast telesne temperature.
Kamile-tolerantnost prema toploti:
Tokom hladnih noći u pustinji, temperatura
unutrašnjosti padne i za nekoliko stepeni ispod normale.
Kamila tako započinje dan sa deficitom toplote koju je
odala tokom noći.
Tokom dana apsorbuju veliku količinu toplote (istu
količinu koju je odala tokom noći), a da pri tome ne
dostiže kritično visoku telesnu temperaturu. Na ovaj
način kamile tolerišu ekstremne dnevne pustinjske
temperature, a da pri tome ne koriste mnogo vode za
evaporativno hladjenje.
16.
REGULACIJA TEMPERATURE KODEKTOTERNIH
ŽIVOTINJA
Naseljavaju širok spektar staništa – od onih sa stabilnim
temperaturnim uslovima, do staništa sa izraženim temperaturnim
variranjima.
-Nizak nivo produkcije metaboličke toplote
- Visoka toplotna provodljivost i slaba izolacija
RAZMENA TOPLOTE sa okolinom značajnija je od toplotne
produkcije (lakše odavanje ili apsorbovanje toplote)
17.
EKTOTERMI U TOPLIMSREDINAMA
Razvijeni mehanizmi koji sprečavaju pregrejavanje
Kritičan temperaturni limit (za metazoe oko 45º)
temperatura pri kojoj dolazi do denaturacije proteina, ali
enzimi prestaju da funkcionišu i na nižim temperaturama.
Smanjenje afiniteta respiratornog pigmenta za kiseonik na
visokim temperaturama.
Prilagodjavanje ponašanjem – životinje izlažu telo
suncu ili hladu da bi apsorbovale više ili manje
toplote.
Promena brzine srčanog ritma
Promena brzine protoka krvi
18.
REGULACIJA TEMPERATURE KODHETEROTERMNIH
ŽIVOTINJA
Sposobni za različit stepen endotermičke toplotne
produkcije, ali generalno ne regulišu telesnu temperaturu
u okviru uskog opsega.
PRIVREMENI HETEROTERMI – temperatura široko
varira tokom vremena (npr.Monotremate, sisari u stanju
ukočenosti ili hibernacije, mnogi leteći insekti, pitoni,
neke ribe...)
REGIONALNI HETEROTERMI – ektotermi koji mogu
postići visoku temperaturu unutrašnjosti putem mišićne
aktivnosti, dok periferna tkiva i ekstremiteti imaju
temperaturu približnu spoljašnjoj sredini (npr. ajkule,
tune i mnogi leteći insekti
19.
HIBERNACIJA – sve telesne funkcije smanjene; protok
krvi kod sisara smanjen za 10%, glava i mrko masno tkivo
primaju mnogo više krvi nego druga tkiva; srčani ritam
usporen ali snaga nepromenjena; kao rezultat respiratiorne
izmene smanjuje se pH krvi pa se smanjuje enzimska
aktivnost...
Trajanje – nekoliko nedelja, a u hladnim klimatskim područjima
i do nekoliko meseci; periodična buđenja
Glodari, insektivore, slepi miševi – skladište višak energije i
koriste je tokom hibernacije
Buđenje – metabolički skup proces !
20.
Zašto nepostoje veliki hibernatori?
- imaju manje potrebe za čuvanjem energije, zato što je
normalan nivo bazalnog metabolizma nizak u odnosu na njihovu
rezervnu materiju
- dugotrajno podizanje temperature sa hibernacione na normalnu
za velikog medveda trebalo bi 24-48h, što je energetski veoma
skupo
Medvedi u “zimskom snu” – temperatura im opada za samo
nekoliko stepeni; tokom spavanja troše suvišnu rezervnu
energiju; u bilo kom periodu zimi mogu da se probude i brzo
postaju aktivni.
Metabolizam jebiohemijski proces u kome dolazi
do modifikacije hemijskih jedinjenja u živim
organizmima i i ćelijama. Metabolizam se deli na :
ANABOLIZAM -odnosno biosintezu (stvaranje)
kompleksih organskih molekula
KATABOLIZAM- koji je obrnut proces od
anabolizma, a to je razdvajanje kompleksnih
organskih jedinjenja u jednostavnija jedinjenja.
Sveukupni biohemijski procesi u jednom
organizmu se jednom recju nazivaju metabolizam.
23.
Metabolički procesi :
-Generalni procesi
-Katabolizam
-Anabolizam
GENERALNI PROCESI :
-Metabolizam ugljenih hidrata
-Metabolizam masnih kiselina
-Krebsov ciklus (takodje poznat i kao ciklus limunske kiseline)
24.
Celularna respiracija jeproces stvaranja energije
(ATP i NADPH). Ovaj proces je takodje aktivan i pri
varenju hrane
Katabolizam ugljenih hidrata :
-Glikogenoliza -proces razgradnje glikogena do glukoze
-Glikoliza- proces razgradnje glukoze do piruvata uz produkciju ATP-a,
pri čemu kiseonik nije potreban
-Embden-Mejerhofov metabolizam- najčešći metabolizam u procesu
glikolize
-Entner-Doudorof metabolizam –sporedni proces glikolize koji se javlja
kod nekih bakterija
-Metaboliozam Fosfatne pentoze- to je proces u kome se sintetiše
NADPH iz glukoze
Katabolizam proteina- to je proces u kome se
proteini hidrolizom pretvaraju u amino kiseline