Seminarski rad: Anomalije i upale jezika

1. Anomalije i upale jezika

2. UPOZNAVANJE
SA
ANATOMIJOM,
HISTOLOGIJOM
I
FUNKCIJOM
JEZIKA
PRIKAZ
PROMJENA NA
JEZIKU KOJE
SE JAVLJAJU U
SKLOPU
ANOMALIJA I
UPALA
ZNAČAJ
PREGLEDA
SLUZNICE
JEZIKA I
RANOG
OTKRIVANJA
OBOLJENJA
Rad je koncipiran na način da se sastoji iz tri dijela sa različitim ciljevima.
Svrha ovog rada jeste:
► prikazati spoznaje i saznanja o anomalijama i upalama jezika i njihovim kliničkim
manifestacijama
► predstaviti kliničku sliku i terapijske procedure
► ukazati i obrazložiti važnost prepoznavanja promjena na jeziku nastalih uslijed anomalija i upala
► istaknuti važnost pregleda sluznice jezika pri pregledu usne šupljine i ranom otkrivanju
oboljenja.

3. Jezik (lat. lingua)
 Jezik je mišićni organ koji je smješten na dnu usne šupljine i predstavlja vrlo važnu strukturu
orofacijalnog sistema.
 Sluznica usne šupljine, a posebno sluznica jezika predstavlja ogledalo zdravlja koje pruža vrlo
važne dijagnostičke podatke ukoliko se oni pravilno tumače.
 Kod zdravih osoba sluznica jezika je svijetloružičaste boje, vlažne površine, dobre prokrvljenosti,
osjetljiva je i ima optimalnu debljinu.
 Zbog svog položaja u usnoj šupljini, velike pokretljivosti i specifične građe na jeziku se dešavaju
razne promjene. Promjene ovise o etiološkim faktorima, lokalnoj i opštoj odbrani organizma.
 Anomalije i upale mijenjaju strukturne karakteristike sluznice jezika i klinički se očituju u promijeni
njene boje, morfologije, konzistencije, volumena i osjetljivosti.

4. RAZVOJ JEZIKA
► Jezik se razvija iz tri osnove.
► Prednja osnova (tuberculum impar) nastaje kao
mala izbočina između prvog i drugog škržnog luka.
Od prednje osnove se razvija tijelo i vrh jezika, do
terminalne brazde.
►Stražnje osnove se razvijaju kao dva uzvišenja, po
jedno sa svake strane, a nastaju spajanjem drugog i
trećeg škržnog luka. Iz stražnjih osnova se razvija
korijen jezika, od termnalne brazde prema nazad.
►Sulcus terminalis dijeli područje prednjih od
područja stražnjih osnova.

5. ANATOMIJA JEZIKA
► Anatomski, jezik je građen iz tri dijela.
► Zadnja trećina jezika je njegov fiksni dio i naziva se
korijen jezika (radix linguae).
► Prednja dvije trećine čine mobilni dio jezika koji se
naziva tijelo jezika (corpus linguae).
► Posljednju trećinu jezika čini vrh jezika (apex linguae).
► Sredinom dorzalne površine jezika pruža se medijalna
brazda (sulcus medianus linguae), a između srednje i
zadnje trećine je udubljena linija (sulcus terminalis
linguae).
► Razlikujemo ventralnu i dorzalnu stranu jezika.
radix linguae
dorsum linguae
sulcus medianus linguae
apex linguae
corpus linguae
sulcus terminalis

6. ► Tijelo jezika (corpus linguae) sadrži
mnogobrojne jezične papile.
► Papile dorzalnoj površini jezika daju baršunast
izgled i čine je hrapavom.
► Razlikujemo četiri vrste papila:
1. Papillae filiformes
2. Papillae fungiformes
3. Papillae foliate
4. Piallae vallatae

7. HISTOLOGIJA JEZIKA
► Histološki, jezik je građen iz sluznice,
podsluznice i mišićnog sloja.
► Sluznicu jezika gradi mnogoslojni pločasti
neoroženi epitel i lamina propria. Sluznica
dorzalne površine jezika je nepokretna i
sadrži mnošvo papila.
► Podsluznica jezika sadrži male pljuvačne
žlijezde koje luče mukozni i serozni sekret.
► Mišićna vlakna jezika su udružena u
snopove koji su odvojeni vezivnim tkivom i
međusobno se isprepliću u tri ravnine.

8. FUNKCIJE JEZIKA
► Jezik se smatra najjačim mišićnim organom u tijelu.
Učestvuje u važnim funkcijama organizma kao što su:
• sisanje
• uzimanje hrane
• žvakanje
• pripremanje zalogaja
• gutanje i
• proizvodnja zvukova.
► Jezik služi i kao organ za okus i opip.

9. Anomalije jezika
► Anomalije jezika se međusobno razlikuju po učestalosti. Neke anomalije jezika su jako
rijetke, dok se neke javljaju svakodnevno.
► Anomalije jezika mogu biti:
• urođene i
• stečene.
► Također , anomalije mogu biti samostalne ili se javljati udruženo sa drugim promjenama.

10. MACROGLOSSIA
(prolapsus linguae, hypertrophia linguae congenita, elephantiasis linguae)
► Macroglossia predstavlja razvojnu anomaliju jezika.
► Pravu macroglossiu treba razlikovati od edema
jezika.
► Tegobe, ali i posljedice koje se javljaju kod uvećanja
jezika ovise o dva faktora:
• starosne dobi pacijenta i
• stepena uvećanja jezika.
► Klinička slika:
Jezik zauzima cijelu usnu šupljinu, a nekada prolabira i
van usne šupljine. Sluzokoža jezika je suha. Jezik je
izbrazdan i često obložen. Zbog slabe ventilacije i
nemogučnosti održavanja oralne higijene iz usta se
osjeti neprijatan zadah. Prednji zubi su protrudirani i
rastavljeni zbog pritiska koji vrši uvećan jezik.
► Terapijski postupak ovisi o dva faktora:
• stepen uvećanja jezika i
• uzroka bolesti.

11. MICROGLOSSIA
► Microglossia predstavlja
razvojnu anomaliju jezika koju
karakteriše izrazito mali jezik.
► Jezik je malen zbog čega
nedostaje stimulacija rasta
mandibule.
► Mandibula je manja i obično se
nalazi u retralnom položaju.
► Jezik može biti smanjen kod
nekih neuroloških stanja, duboke
starosti i dr.

12. DIGLOSSIA
► Diglossia predstavlja rijetku anomaliju koja se javlja zbog poremećaja u razvoju jezika.
► Klinička slika:
Na bočnim stranama jezika sa ventralne strane dolazi do dupliranja tkiva što daje izgled
dvostrukog jezika.

13. AGLOSSIA
► Aglossia predstavlja rijetku
malformaciju koja je karakterizirana
djelimičnim razvitkom ili potpunim
odsustvom jezika.
► Etiologija:
Nije u potpunosti poznata.
► Klinička slika:
Kliničkim pregledom kod pacijenta se
uz epiglotis uočava mali bedem koji
predstavlja ostatak jezika. Ovo stanje
je uglavnom inkopatibilno sa životom
zog nedostatka jezika i prisustva
drugih anomalija.
► Terapija:
Podrazumijeva multidisciplinarni
pristup kako bi se ostvarila funkcijska i
estetska rehabilitacija pacijenta.

14. ANCYLOGLOSSIA
► Ancyloglossia predstavlja
morfološko – funkcionalnu anomaliju
koja nastaje zog prekratkog frenuluma
linguae ili zbog njegove pogrešne
lokalizacije.
► Klinička slika:
Jezik je vezan za pod usne šupljine,
ne može se izbaciti izvan usta, niti se
vrhom jezika može dohvatiti nepce.
► Terapija:
Najbolja terapija jeste da se sačeka da
se jezik razvije u potpunosti i na taj
način deblokira. Teži slučajevi
podrazumijevaju hiruršku intervenciju.

15. LINGUA BIFFIDA
► Lingua biffida je rijetka anomalija
koja nastaje zbog nepotpunog
srastanja očnih nastavaka jezika,
posebno u području vrha jezika.
► Ova anomalija se može javiti u
dvije forme:
• potpuna i
• nepotpuna
► Nepotpuni oblik se manifestuje kao
duboka brazda koja se pruža duž
dorzalne površine jezika, dok se
potpuni oblik uočava kao rascijepljeni
vrh jezika.
► Najčešće se radi o
asimptomatskom poremećaju koji ne
zahtijeva terapiju.

16. STRUMA LINGUALIS
► U toku razvoja štitne žlijezde, njen
jedan dio ili cjelokupna žlijezda mpže
ostati u području korijena jezika.
► Tumorozna tvorevina stvara
tegobe u smislu poremećaja ishrane,
disanja i govora.
► Postoji mogućnost da je to jedino
tkivo štitne žlijezde koje proizvodi
hormon.
► Zbog toga uklanjanje žlijezde u
području jezika zahtijeva trajnu
nadoknadu hormona.
► Terapija:
Anomalija se liječi hirurški uz
konsultaciju sa endokrinologom.

17. LINGUA PLICATA
► Lingua plicata može biti razvojna
anomalija koja se nasljeđuje autosomno
dominantno ili može biti stečena.
► Klinička slika:
Ova anomalija jezika se karakteriše
brazdama različite dubine i dužine,
postavljenim uzdužno ili poprečno. Brazde
mogu biti simetrične ili asimetrične. Ukoliko
se jave tegobe kod pacijenata, manifestuju se
u obliku pečenja i bolova. Stepen razvijenosti
anomalije nema nikave veze sa težinom
tegoba.
► Histopatološka slika:
Brazde su obično prekrivene epitelom
različite debljine koji može biti stanjen ili
prekinut.
► Terapija:
• održavanje oralne higijene u području brazdi
(blaga dezinficijentna sredstva i adstrigensi)
• antimikotočna terapija (kod nalaza candidae
albicans)
• lokalni anestetici (ublažavanje tegoba)

18. Upale jezika
► Upale jezika se mogu javiti na površini jezika (glossitis superficialis) ili mogu zahvatiti
dublje slojeve (glossitis profunda).
► Površne promjene na jeziku su mnogo češće nego duboke.
► Dublje promjene mogu nastati kao posljedica:
• povrede
• infekcije agresivnom vrstom mikroorganizma
• djelovanja specifičnih ili malignih procesa.

19. GLOSSITIS AREATA SUPERFICIALIS
► Etiologija: hereditet, alergija, poremećaj metabolizma,
psihosomatski poremećaji, nedostatak vitamina B.
► Klinička slika:
Uočava se atrofija epitela dorzalne površine jezika u
jednoj ili više jezičnih zona. Površina jezika je crvena i
bez filiformnih je papila, a sa prisutnim fungiformnim
papilama. Promjena je oštro ograničena od okoline
bijelom ili žućkastom vijugavom linijom parakeratotičnog
epitela.
► Histopatološka slika:
Epitel je centralno stanjen, a na periferiji se uočava
hiperkeratoza. Proces je praćen upalnom ćelijskom
infiltracijom u subepitelnom vezivnom tkivu.
► Diferencijalna dijagnoza:
• psorijaza, lichen, leukoplakija, erythematodes, lues
► Terapija:
• simptomatska (u slučaju pojave tegoba)
• dezinficijensi, lokalni anestetici, vitamini A i B

20. GLOSSITIS RHOMBICA MEDIANA
► Etiologija:
Smatra se da Candida albicans uzrokuje ovu promjenu i
da je ovo tip hronične hiperplastične kandidijaze.
► Klinička slika:
Promjena ima nepravilan romboidni izgled. Površina lezije
je somotasta , bez papila i elastično tvrde je
konzistencije. Lezija je bezbolna.
► Histopatološka slika:
Uočava se zadebljanje i parakeratoza epitela. U
subepitelnom vezivnom tkivu je prisutna upalna ćelijska
infiltracija limfocitima i plazma ćelijama.
► Terapija:
• simptomatska (u slučaju pojave tegoba)
• ukoliko se radi o infekciji kandidom, mogu se ordinirati
mikostatici (nistatin, amfotericin B, oronazol).

21. LINGUA VILLOSA
► Etiologija:
U etiološke faktore koji doprinose nastanku ovog oboljenja
ubrajaju se: bakterije koje produkuju pigment, dugotrajna
upotreba antibiotika, kortikosteroida, oralnih
dezinficijenasa, loša oralna higijena, gastrointestinalna
oboljenja, krvne diskrazije, poremećaji metabolizma,
pušenje.
► Klinička slika:
Promjena je lokalizirana na dorzalnoj površini jezika,
ispred sulcus terminalis linguae, a nastaje kao posljedica
uvećanja filiformnih papila. Između uvećanih papila se
deponuje pigment, bakterije, gljivice i ostaci hrane.
Pacijent može imati osjećaj gađenja, neprijatan zadah iz
usta i osjećaj pečenja jezika.
► Terapija:
• održavanje oralne higijene (četkanje jezika ili skidanje
naslaga)
• oralni dezinficijensi
• vitamini A i B
• 0, 1 % kenalog mast

22. PAPILITIS LINGUAE
► Etiologija: hronične iritiacije uzrokovane karioznim zubima i lošim protetskim
radovima, infekcije oralne šupljine i gornjih respiratornih puteva.
► Klinička slika:
U kliničkoj slici prisutno je jednostrano uvećanje folijatnih papila koje su inflamirane i
bolne. Papile su otečene, crvene ili lividne. Pacijent osjeća pečenje ili bolove koji mogu
iridirati u vrat ili potiljak.
► Histopatološka slika:
U histološkom preparatu se može vidjeti epitelom prekrivena papila. U subepitelijalnom
vezivu je prisutna limfocitarna ćelijska infiltracija.
► Diferencijalna dijagnoza:
U diferencijalnoj dijagnozi treba misliti na tumore, posebno na karcinom jezika.
► Terapija:
• ukloniti sve lokalne iritanse
•oralni dezinficijensi
•lokalni anestetici

23. VARICES SUBLINGUALIS
► Varices sublinguales su male ili velike, okrugle ili
uzdužne, crvenkasto lividne tvorevine koje su lokalizirane
na ventralnoj strani jezika i pripadaju proširenim venoznim
krvnim sudovima.
► Ventralna strana jezika izgleda kao posuta makom ili
kavijarom.
► Promjena je uvijek lokalizirana na ventralnoj i nikada ne
prelazi na dorzalnu stranu jezika.
► Terapija:
Liječenje nije potrebno.

24. MöLLER – HUNTER GLOSSITIS
► Najčešće se javlja u sklopu perniciozne anemije.
• Pernicioznu anemiju prate afte, angularni stomatitis,
suhoća usta, pečenje, parestezije na jeziku i poremećaj
okusa. U ustima je čest nalaz Candide albicans.
► Neki autori smatraju da postoji razlika između Möller-
ovog i Hunterovog glossitisa.
► Arndtov znak – predstavlja pojavu anemičnih polja
kada se jezik izbaci van usne šupljine.
► Diferencijalna dijagnoza: geografskijezik, erythema
exudativum multiforme, erupcije izazvane lijekovima
► Terapija:
• eliminacija etiološkog faktora
• u slučaju nalaza kandide ordiniraju se mikostatici i
alkalizira se oralna sluzokoža
•vitamini A i B
• oralni dezinficijensi

25. GLOSSITIS GRANULOMATOSA
► Najčešće se javlja u sklopu Melkerson Rosenthalovog syndroma.
► Klinička slika:
Jezik je uvećan, sa impresijama na vrhu i bočnim stranama. Zbog bolova i pečenja
jezik je slabije pomičan. Na sredini dorzalne površine jezika se može uočiti veoma
duboka fisura. Prisutna je atrofija papila. Pacijent osjeća pečenje i parestezije, a
uvećan i izbraudan jezik otežava govor i ishranu.
► Histopatološka slika:
Histopatološki uočavaju se granulomi građeni od epiteloidnih ćelija, đinovske ćelije
tipa Langhans, limfocitarna i plazmocitarna ćelijska infiltracija u vezivu.
► Terapija:
Kao kod Melkersson Rosenthalovog syndroma.

26. ZAKLJUČAK
 Bolesti usne šupljine mogu da naruše opšte zdravlje, ali i zdravlje usne šupljine može biti
narušeno zbog postojanja sistemske bolesti.
 Anomalije i upale mijenjaju strukturne karakteristike sluznice jezika i klinički se očituju u promjeni
njene boje, morfologije, konzistencije, volumena i osjetljivosti.
 Promjene na jeziku ovise o etiološkim faktorima, lokalnoj i opštoj odbrani organizma.
 Prepoznavanje karakterističnih simptoma i znakova na sluznici jezika omogućava pravovremenu
dijagnozu i liječenje.
 Detaljan pregled jezika bi trebao da bude sastavni dio pregleda usne šupljine.
 Uloga stomatologa je da prepozna nastale promjene na sluznici jezika, uputi pacijenta na pretrage
kako bi se postavila definitivna dijagnoza, te da učestvuje u multidisciplinarnom liječenju pacijenta.