1. • Knjiga Vulkano knjiga je kultiviranih stihova fine
teksture, dosljedne organizacije pjesama u okviru tri
ciklusa s naslovima: Nevidljivi ljudi, Božje
životinjice i Svjetionik. Ipak ta pomnja oko slaganja
ni u jednom trenutku ne prelazi u dekorativni
manirizam ili neosviještenu samosvrhovitost. Svjesno
se lišava metaforičke hipertrofije kako na razini
kakvoće tako i na razini količine, a one metafore koje
koristi dovoljno su prozračne, tihe i nenarcisoidno
začudne da im se može vjerovati. Zbirka sama, s druge
strane, u kontekstu suvremene hrvatske poezije posve
je neslomljivo i čvrsto (nedeklarativno i
nemanifestno) odmakla prevladavajućim trendovima i
modama. Kad se tome pribroji i suvislost pisma kojim
je to učinila, bilo ju je lako odrediti najboljim
rukopisom u ovobijenalnom izboru.
EVELINA RUDAN
• Bebekov je lirski protagonist vrsta nomadskog,
deteritorijaliziranog subjekta koji vlastitu rutu,
međutim, skicira ne kao dokaz udvajanja, mnoštvenosti
i disperzije identiteta, već kao prilog univerzalnom,
u strukture dugog trajanja utkanom iskustvu (lirske)
egzistencije. Umjesto egzotičnog albuma s putovanja
ili sumiranja europskog nasljeđa preko mapiranja
svojevrsne intimne geografije (od Londona preko Litve,
Poljske, Splita i Rijeke do Ukrajine), dobivamo stalno
prisutnim iskustvom “tihe egzistencije” hibridizirane
mikro-pastorale smještene s onu stranu apriornih
zorova, izmještene iz svog često jasno naznačenog
kronotopa.
MARKO
POGAČAR
• Riječ je o autoru koji ne trči za književnim
trendovima i modama. Iz stihova Roberta Bebeka zrači
pomirenost sa samim sobom, a time i sa svijetom koji
ga okružuje. Za takvo pomirenje valja imati snage,
veće nego za vođenje ratova. Do takvog stanja ne
dolazi se lakim putem. U ispisivanju koordinata
osobnog, autor ne želi biti kolektivnom pričom. Za
njegovu poeziju karakteristični su individualni obzor
i redukcija na bitno. Radi se o finom tkanju tekstova
koji se ne libe lirskoga.
VELID ĐEKIĆ
1

2. • Bebek nalazi mjeru između osjećajnosti i svoje nove
poezije. Njegovo je pjesništvo na neki način anakrono,
u pozitivnom smislu riječi. Dok je za suvremeno
pjesništvo karakteristično eksperimentiranje temama
ili jezikom i gotovo da više i nema klasičnog
pjesnika, Bebek želi napisati solidnu pjesmu s
dostojanstvom. Pritom njegovo pjesništvo ne treba
povezivati sa stvarnosnom poezijom. Riječ je o
pjesmama koje imaju senzibilitet klasične poezije. U
pitanju je izuzetno kultivirano pjesništvo.
MILORAD STOJEVIĆ
• Autori i likovi svijetom putuju na dva načina: ili kao
arogantni kolonizatori i (pro)nositelji domicilne
kulture, ili kao znatiželjni putnici žedni spoznaja o
kulturama u koje se na neki vrijeme, ili
trajno,useljavaju. Bebek pripada ovoj drugoj grupi.
Skupini deteritorijaliziranih nomada otvorena srca i
uma koji na put, osim što nose same sebe, nose i
veliki upitnik jedne potencijalno produktivne
praznine. Zato, nastavlja Bebek već u idućoj pjesmi:
»otok nema geografiju«. Kao što ju nemaju ni putnički
zapisi »Vulkana« koji su više hidrografski,
perceptološki, jer ih ne zanima teritorij: zanima ih
percepcija raznih kutova koje mjesta na kojima se
subjekt u prolazu nađe, u odnosu na njega, ili
uzajamno, zatvaraju. I divno je da je tako.
NIKOLA PETKOVIĆ
2