U narednoj prezentaciji opisane su povrede izazvane radijacijom. Opisano je samo jonizujuće zračenje, doze zračenja, UV zračenje, zračenje kvarcne i soluks lampe, RTG zračenje, dejstva nuklearne energije (eksplozije) na organizam, akutni radijacioni sindrom, kao i kožni radijacioni sindrom.
2. Pojam radioaktivnosti
• Radioaktivnost je spontani proces u kojem se atomsko jezgro, emitujući jednu ili
više čestica preobražava u drugo jezgro.
• Raspadom početnog jezgra, koje se naziva i jezgro roditelja, nastaje novo jezgro,
potomak, koje može da ima redni broj Z i/ili maseni broj A različit od jezgra
roditelja.
• Radioaktivno zračenje prodire kroz različite materijale, a takođe može i da jonizuje
sredinu kroz koju prolazi.
• Vrste zračenja: α (alfa),β (beta), γ (gama).
• Merne jedinice radioaktivnosti:
1. Aktivnost radioaktivnog izvora – [Bq] – bekerel ili [Cu] – kiri
2. Apsorbovan doza jonizujućeg zraćenja – [Gy] – grej
3. Ekvivalentna doza – [Sv] - sivert
4. Jonizujuće zračenje
• Jonizujuće zračenje predstavlja prenos energije u obliku fotona.
• Ljudska čula ne mogu da registruju jonizujuće zračenje. Ima izuzetno loše dejstvo
na čovečiji organizam koje je zakasnelo (npr. Osoba može biti izložena i
smrtonosnoj dozi zračenja, a da u tom momentu ne oseti ništa).
• Posledice ozračivanja javljaju se nakon par sati, dana, meseci, pa čak i godina.
5. UUčinci raznih doza
zračenja
• Više od 10Sv izaziva tešku
bolest i smrt za par nedelja
• 2-10Sv primljenih u kratkom
roku izaziva smrt u 50%
slučajeva
• 1Sv primljen u kratkom roku
izaziva radijacijsku bolest
• 50mSv godišnje je doza za
koju je dokazano da izaziva
rak.
6. Sunčevo zračenje
• Sunčevo zračenje može da izazove opekotine, toplotni udar i sunčanicu.
• UV (ultraljubičasto) zračenje sunčevih zraka se može podeliti na:
1. UVA zračenje – dovodi do tamnjenja kože i zajedno sa UVB zračenjem do
opekotina.
2. UVB zračenje – uzrokuje eritem i opekotine, kao i tamnjenje kože. Hronično
izlaganje dovodi do prevremenog starenja kože i stvaranja melanoma
(solarijum)
3. UVC zračenje – najvećim se delom apsorbuje u ozonskom omotaču. Može
uzrokovati blage oblike konjuktivitisa ili opekotina.
7. Zračenja kvarcne i soluks lampe
• Svojim ultraljubičastim zračenjem izazivaju opšte poremećaje, povišenu telesnu
temperaturu, drhtavicu, groznicu, glavobolju, povraćanje, gubitak svesti, a lokalno
nastaju opekotine prvog i drugog stepena
9. Rendgenska i radijumska zračenja
• Svojim jonizujućim zračenjem izazivaju promene kod bolesnika kao i radnika na
rendgenu. Mogu izazvati privremena ili trajna oštećenja organizma ili pojedinih
organa. Na ova zračenja često reaguju koštana srž, polne i endokrine žlezde, slezina
i epitel creva. Izazivaju anemiju, genetička oštećenja, sklonost leukemiji i
tumorima, atrofiju pojedinih organa itd.
10. Nuklearna energija (eksplozija)
• Može biti izazvana u vazduhu, na površini zemlje, pod vodom itd. Dejstvo atomske
bombe ispoljava se u tri oblika:
1. 50% je mehaničko dejstvo – izaziva razne mehaničke povrede usled udarnog talasa pri
eksploziji (blast). Uglavnom su poremećeni unutrašnji šuplji organi.
2. 35% je toplotno i svetlosno dejstvo – bljesak eksplozije može izazvati oštećenje vida i
privremeno slepilo, a toplota može izazvati opekotine raznog stepena.
3. 15% je radioaktivno dejstvo – može biti primarno (u trenutku) i naknadno (posle). Pri
primarnom zračenju zraci se prostiru pravolinijski od centra eksplozije na sve strane
brzinom svetlosti. Po završetku primarnog zračenja u zoni dejstva atomske eksplozije
nastaje sekundarno zračenje na zemljišta i predmeta na površini zemlje, iz vazduha, od
već ozračenih ljudi.
11. Atomska bomba u toku eksplozije u
Hirošimi Hirošima posle eksplozije
12. Akutni radijacioni sindrom (ARS)
• Manifestuje se mnogim simptomima kao posledica ozračenog celog tela. Simptomi
zavise od primljene doze i dužine zračenja, kao i od osetljivosti organizma.
• Dva časa posle ozračenja javlja se muka, gađenje, povraćanje, slabost, umor,
otežan govor i potreba za snom.
• Posle dva do tri dana ozračeni se oseća dobro, mada i dalje ima mučninu i slabost.
Potom sledi period kada se ozračeni oseća dosta dobro. Ova faza traje od par dana
do mesec dana, nakon čega nastupa pogoršanje sa jezom, drhtavicom,
groznicom, slabošću, temperaturom, anemijom, smanjenim/povećanim brojem
leukocita (oštećenje koštane srži).
• Javljaju se petehije i ekhimoze, sitna krvarenja na unutrašnjim organima, melena i
hematemeza.
• Ako doza zračenja nije smrtonosna, posle 60 dana sledi oporavak koji traje par
meseci.
13. Doza zračenja u sivertima [Sv] Simptomi
0.05 – 0.2Sv Bez simptoma. Mala mogućnost kancera
0.2 – 0.5Sv Broj leukocita opada na kratki vremenski period
0.5 – 1Sv Vrtoglavica, glavobolja, povećan rizik od infekcija.
Javlja se i muški sterilitet.
1 – 2Sv 10% smrtnosti 30 dana nakon trovanja, mučnina,
vrtoglavica, glavobolja, mogućnost infekcija
2 – 3Sv 35% smrtnosti posle 30 dana, simptomi veoma
izraženi sa kratkim vremenom kašnjenja
3 – 4Sv 50% smrtnost posle 30 dana, krvarenja iz usta i
unutrašnjih organa koja traju oko 15 dana
4 – 6Sv 60% smrtnost posle 30 dana, teške infekcije i
krvarenja iz sluznica, telesnih duplji i organa
6 – 10Sv Smrt sigurna nakon 14 dana. Preživljavanje je
nemoguće. Koštana srž totalno uništena.
10 – 50Sv Smrt nakon 7 dana. Slabost tela, gubitak orijentacije,
hipertenzija, dijareja, gubitak elektrolita i delirijum.
14. Doza preko 50Sv
• Kod doza preko 50 Sv smrt je sasvim sigurna a nastupa veoma brzo, često i u prvih
24 sati. Ne postoji nijedan način lečenja nakon izlaganja ovim dozama i u istoriji
korišćenja radioaktivnih elemenata i čestica niko nije preživeo ove doze. Incidenti
sa ovim dozama se veoma retko događaju i protiv njih ne postoji efikasni način
zaštite osim držanja sigurnog odstojanja od izvora radijacije.
15. Kožni radijacijski sindrom
• Poslednjih godina proučava se kožni radijacijski sindrom (KRS) kao kompleksna
pojava koja u nekim aspektima odudara od modela radijacijskih trovanja
unutrašnjih organa u telu čoveka.
• Nakon izlaganja kože akutnim dozama radijacije prvi simptomi koji se javljaju na
površinskom sloju kože su slični izlaganju visokim temperaturama: crvenilo,
opekotine i ljuštenje kože. Kasnije ovi simptomi se pojačavaju i transformišu u
otvorene rane koje se veoma teško leče.
• Međutim, koža ima jak sistem regeneracije mada dlake na koži, prilikom izlaganja
visokim dozama radijacije, bivaju potpuno uništene i često se ne regenerišu. Javlja
se i teška nekroza čija površina zavisi od površine kože izlože radijaciji ali i od
jačine same radijacije.