crnogorski pjesnik

1. ALEKSANDAR IVANOVIĆ LESO
(21.11.1911 — 13.10.1965)

2. Jedan od najpoznatijih pjesnika moderne crnogorske poezije na našem području.Aleksandar
Leso Ivanović je rođen 21. novembra 1911. godine na Cetinju. Otac mu je bio državni
činovnik, a majka domaćica. Gimnaziju je završio na Cetinju.

3. Leso Ivanović je bio čovjek tanane lirske duše. Bio je visok i lijepih crta lica, ali uvijek nenametljiv i
skroman, nježan i tih. Volio je život, ali nije mogao da se pomiri s činjenicom da je sve prolazno, a
povodom toga se u njegovim djelima osjećaju tuga i melanhonija.

4. U literaturi se prvi put javio kao šesnaestogodišnjak.
Zbog raznih nedaća koje su ga u životu zadesile, okrenuo se boemskom životu. Pisao je pjesme i to
ga je ispunjavalo.
Za života je objavio zbirke pjesama „Stihovi“ (1950) „Čapur u kršu“ (1960) i ‘’Svadba’’ .
ČAPUR U KRŠU
Daljini svakoj dio sam srca dao,
na rodnom kršu ostao prepolovljen,
ko suhi čapur u kamen urastao,
koprivom ljutom i dračom zakorovljen.

5. Njegove pjesme odišu ljepotom,
nostalgijom, žalom za prošlim
vremenima, tihom tugom zbog
prolaznosti svega – ljudi i vremena.
Jedna od njegovih najpoznatijih
pjesama je „Ljudi-sjenke“. Pošto
je i on sam bio nenametljiv, tih,
nije tražio mnogo, smatra se da je
ovo i poluautobiografsko djelo.

6. -Najpoznatije pjesme:
*Stihovi
*Čapur u kršu
*Ljudi-sjenke
*Kari šabanovi
*Biljarda
*Poruka daljinama
*Sužanj na kamenu
*Jutra jugova
*Jesen
*Pohod na Crnu Goru
*Varka
* U susret nebu.
‘’I žive oni tako, nečujni i neveseli,
i mile kao sjenke, kao vrijeme i sati,
i tek kad umru, slomljeni i uveli,
objave crni posmrtni plakati
da su i oni sa nama živjeli.’’
‘’Slomljeno okno iz tankog rama,
u tebi vidim, dok slazi tama,
krajičak puta i golo polje.’’
‘’Slomi te neka tuga prastara
što je i predak ćutke tugova
uz mukli zveket starih lastara
u davna neka jutra jugova.’’
‘’Sa mnom druguje jedino munja,
vjetar i kiša i magla siva.
Zaboravili su davno, Punja,
i tebe mrtva i mene živa.’’
‘’Je li to teret snijega i oblaka
nad Crnom Gorom ugnuo vidik sivi?
Ili se sjete svih patnja, gladi, studi,
pa težak pogled u njega upru ljudi,
začuđeni kako ostaše živi?’’
‘’Noć grabi jutru a ni java Radu.
Tek crne sjenke zamašu iz kruga,
pa svukoliku kamenu Biljardu
opaše teška, stogodišnja tuga.’’
‘’Obiđem svaki kutak što srce zna ga,
neće li i gdje njezin osmijeh sresti.
Al svud je, svud je isti: radosti nigdje traga
što mi se tužnom prisni na mokroj cesti’’.
‘’Opet je jesen stigla sa svojom sivom pratnjom;
maglom i kišom i vlagom i ljudskom patnjom’’.
‘’Kroz šapat trava što ga srete,
po dahu vjetra, po jastrebu,
po šumu lišća nek uzlete
nijeme moje žalbe nebu.’’

7. On je mir nalazio pišući pjesme u kojima je iznosio svoje nedoumice, zapažanja, strahove i činjenice. Njegove pjesme nas
podstiču na razmišljanje. Čitajući njegove pjesme ispunjene dubokim unutrašnjim osjećanjima,upoznajemo ljude, svijet, prirodu i
same sebe.

8. -Leso je mogao da osjeti stvari koje drugi nijesu
mogli. Zahvaljujući toj intuiciji, jednostavno je znao
da će dan njegove smrti biti nedjelja, što se i
ostvarilo.
-Lesove pjesme će živjeti dugo, ako ne u čitankama
i knjigama, onda u srcima i dušama onih koji su te
pjesme sa pažnjom čitali i pronašli se u nekim
stihovima.

9. Umro je 13. oktobra 1965. godine na Cetinju – gradu kojeg je rijetko kada napuštao, o
kojem je pisao, u kojem su ostale njegove najljepše uspomene, u njegovoj domovini.
Cetinje, 1908

10. Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje
žive, po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca.
Trygve Gulbranssen

11. Adrović Dajla
Odjeljenje:IV6