1. GRGUREVO
DAN GRADA POŽEGE
Požega je grad s iznimno bogatom i dugom tradicijom, poznata kao Valis Aurea (Zlatna
Dolina) kako ju prozvaše stari Rimljani.
Jedna od njenih turističkih osobitosti je proslava Dana grada koju povezujemo s
oslobođenjem od turske vlasti. Taj se događaj zbio 12. ožujka 1688. godine. Podatke o tomu
nalazimo u ljetopisu Franjevačkog samostana i s obzirom na to da su ljetopisci vođeni načelom
potpune istinitosti, možemo biti sigurni da su ti podatci točni.
Kako bismo potpuno razumjeli običaje vezane uz proslavu toga dana, moram navesti
povijesne činjenice koje su uvjetovale sve običaje očuvane do danas.
Požega je punih 150 godina bila pod turskom vlašću, a to je doba obilježeno stagnacijom u
razvoju (npr. izostanak renesanse) i progonom kršćana.
Tada se pojavljuje osobita ličnost, najmarkantnija osoba Slavonije 17.stoljeća, rođeni
Požežanin fra Luka Ibrišimović. Bio je vatreni borac protiv osvajača, hrabar političar i vojskovođa,
vrlo obrazovan, poliglot, župnik, nastavnik i kasnije, generalni vikar Zagrebačke biskupije. Upravo
je on najviše djelovao protiv turskih osvajača i poticao slobodne zemlje da pomognu Slavoniji.
Turci ga nekoliko puta zatvaraju, ali ga zbog ugleda ne ubijaju, nego ga puštaju uz otkupninu. On
okuplja narod i organizira otpor, a narodni je pjesnik to ovako opjevao:
"Pa on svlači misničko odilo,
I oblači od mejdana ruvo,
Pa on ide ravnieh sokacih
I pozivlja što vojevat može."
Osim pomoći, hrabri je fratar imao i strategiju napada; iznenadio je Turke i potjerao ih do
Posavine.
1893. Požežani mu podižu spomenik koji danas stoji ispred Katedrale.
Slavna se pobjeda dogodila na brdu iznad Požege koje je po njemu dobilo ime Sokolovac.
Car ga je Leopold prozvao Sokolom, čestitajući mu na pobjedi.
Naziv Grgurevo došao je među Požežane stoga što u kalendaru Rimokatoličke crkve uz dan
12.3. stoji ime Svetoga Grgura, pape.
1825. godine zapisano je da stanovnici Slobodnog Kraljevskog grada Požege poslije podne
toga dana provode u vinogradima na brdima i pucaju iz pušaka i mužara, a možemo zaključiti da ta
tradicija seže i dublje u prošlost.
Pucnjevi s brda svake nas godine podsjećaju na dan sretnog oslobođenja od turske vlasti i to
postaje čvrsto ukorijenjen običaj. Nakon 2. svjetskog rata do 1971. običaj je bio slabije popraćen jer
se veže uz kršćanstvo i hrvatstvo koje je bilo "nepopularno" u tom razdoblju.
Svake godine 12.3. brda odjekuju pucnjevima iz tradicionalnog vatrenog oružja. Proslava
počinje postrojavanjem povijesnih postrojbi koje se slažu kod spomenika Luki Ibrišimoviću.
Nekoliko pucnjeva odjekuje njemu u čast, a nakon toga proslava se seli u vinograde na brdima. Sve
više gostiju odlazi na brda gdje ih dočekuju tamburaši i okrjepa.
Dugo u noć odjekuju pucnji koji nas podsjećaju na hrabrost naših građana i hrvatskog
naroda koji nikad nije trpio tuđinsku vlast.
Pripremili:
Silva Mihalj Živković, Ivan Franjić, Krunoslav Vranješević
