Za dobrim čovjekom pođe sunce i majčinskom kretnjom zagrli svijet. Tolika blaga pođu u tišine gdje ništa, ništa ne nestaje, samo se šutnjom zaodjene. Za dobrim čovjekom krenu suze, zalupa srce i ponos prostre djetinjstva, mladosti i puste godine, pod blagim vjetrom prenu se krošnje, umire ptice i noć nad zavičajem svemu šapne: Velik je svijet...
Za dobrim čovjekom pođe sunce i majčinskom kretnjom zagrli svijet. Tolika blaga pođu u tišine gdje ništa, ništa ne nestaje, samo se šutnjom zaodjene. Za dobrim čovjekom krenu suze, zalupa srce i ponos prostre djetinjstva, mladosti i puste godine, pod blagim vjetrom prenu se krošnje, umire ptice i noć nad zavičajem svemu šapne: Velik je svijet...
1. SVJETLOSTNAD LITICAMA
/Pjesma za Pavu Šimića/
Visoko, visoko pružaju setracisunca
nad zemljomTvojih djedova
i sudbomhrabrog mladića
čije svijetompronosiš ime.
Svemu što činiš, dana je ruka blagoslova
i svemu što snivaš sunčanijedan trak.
Ti rasteš ko blaga svjetlostnad liticama
i srcemćutiš da nisi sam.
Vlado Karagić