Sport i nasilje u europi

Sport i nasilje u Europi
Dominique Bodin
Luc Robène
Stéphane Héas
KNJIGA TRGOVINA d.o.o.
Zagreb, svibanj, 2007.

Nakladnik: Council of Europe Publishing
Naslov izvornika: Sport and Violence in Europe / Sports et violences en Europe
∂ Council of Europe, June 2005
Miπljenja izraæena u ovome djelu odgovornost su autora i ne moraju uvijek odraæavati stavove VijeÊa Europe.
Nakladnik: Knjiga trgovina d.o.o.
Books Trade & Services Ltd
Zagreb/Hrvatska/Croatia
Za nakladnika: Branko VukoviÊ
∂ Knjiga trgovina, 2007, izdanje na hrvatskom jeziku
ISBN 978-953-6414-09-3
Sva prava pridræana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati, fotokopirati ni na bilo koji naËin
reproducirati ∑ elektroniËkim putem (CD-Rom, internet, i sl.) bez nakladnikova pismenog dopuπtenja.
Hrvatsko izdanje: prijevod, redaktura, dizajn i priprema za tisak
KNJIGRA d.o.o., Jabukovac 15, Zagreb, Hrvatska; knjigra@knjigra.hr
Za nakladnika: Verica ZoriÊ
Tisak
JiB, Zagreb, Dudovec 3
Distribucija
Neretva d.o.o., Donji preËac 19, Zagreb, Hrvatska
Sport i nasilje u Europi izdana je u suradnji sa:
VijeÊem Europe
Agencijom za odgoj i obrazovanje
Ministarstvom znanosti, obrazovanja i πporta Republike Hrvatske
Gradskim uredom za kulturu i πport, Zagreb
CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu
Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 632543
ISBN 978-953-6414-09-3

3
Sadræaj
Autori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9
Priroda sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Podrijetlo sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Sport i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13
Nasilje u sportu: od loπega ponaπanja do krvoproliÊa . . . . . . . . . . . . . .15
Ima li u sportu Ëega osim nasilja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17
Nogometni stadioni i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19
Je li huliganstvo oblik nasilja tipiËan za moderno druπtvo?. . . . . . . . . . .19
Huliganstvo u antiËkim igrama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Huliganstvo i nogomet danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23
Huligani kao obiËni mladi ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42
Kako se moæe procijeniti razvoj huliganstva u Europi?. . . . . . . . . . . .43
Problem neuspjeloga definiranja huliganstva . . . . . . . . . . . . . . . . . .43
Samo obiËni mladi ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44
Huliganstvo i socijalna dezorganizacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46
Druπtvena dezorijentiranost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46
Nedostatak odnosa i laissez-faire pristup ostavljaju prostora huliganstvu. . 46
Huliganstvo i granica izmeu ponaπanja laissez-faire i tajnoga dogovora . 48
Posljedice primjene ili neuspjeha primjene druπtvenih pravila . . . . . .51
PoteπkoÊe pri uvoenju uËinkovite politike nadzora publike . . . . . . .53
PolitiËke ideologije na nogometnom stadionu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59
U poËetku: britanski pokret skinheada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59
NavijaËka kultura i politiËke ideologije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60
Priroda ideologije na stadionima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61
Pojavljivanje sjena ekstremizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66
Treba li sport biti iπta bolji od ostatka druπtva? . . . . . . . . . . . . . . . .68
Tragedije ∑ joπ jedan oblik nasilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69
Organizacijski propust ili slaba reakcija policije i osoblja osiguranja:
Sheffield i Heysel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69

4
Zla sreÊa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
Koristoljubivi motivi klupskih πefova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
Dotrajala infrastruktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72
Sport, politika i nasilje koje im je zajedniËko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75
Kako se sport rabi kao politiËko orue, i o politiËkim funkcijama nasilja
u sportu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77
Sport kao pozornica za politiËko nasilje i protunasilje. . . . . . . . . . . .77
Sport kao sredstvo osvete ili kaænjavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
Sport kao æariπte nasilja u politici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
Sport i dræavni razlozi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .86
Tjelesna i ideoloπka izobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .86
Dræava i oblici politiËkoga nasilja u sportu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
Nasilje u sportu iz ekonomske perspektive. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93
Novac i sport u Europi: snage i slabosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .95
Ekonomski portret sportske Europe pokazuje bitne razlike . . . . . . . .95
Nejednaka dostupnost sportskih infrastruktura i opreme. . . . . . . . . 101
Novac u sportu i neujednaËenosti meu razliËitim sportovima . . . . . 104
ProraËunske nejednakosti izmeu europskih klubova:
primjer nogometa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Dovodi li prevlast ekonomije u europskome sportu neizbjeæno
do nejednakosti?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Deregulacija træiπta sporta: posao protiv etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
Od presude u sluËaju Bosman do fleksibilnoga pristupa . . . . . . . . . 116
Sportaπi podloæni utjecaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Reklamiranje sportske srËanosti i trgovina sportaπima i igraËima . . . 125
Dehumanizacija sporta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Sponzorstvo i sportaπi kao ljudi-reklame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Sportski skandali u Europi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Mafijaπki interesi na djelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Korupcija kao oblik ureenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
SuËeljavanje poduzetniπtva i terorizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
Sport i poduzetniπtvo: putovanje nemirnim vodama . . . . . . . . . . . . 141
Nasilje u medijima i manipulacija pomoÊu sporta . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Sport, mediji i propaganda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Nejednakosti u raspodjeli minutaæe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
Sport, poslovanje i mediji: nastanak “proizvoda” . . . . . . . . . . . . . . . . 152

5
RazoËaranje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158
Ljudska tijela i nasilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
PoteπkoÊe pristupa i kutovi tumaËenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
Kako Europljani pristupaju sportu i drugim oblicima fiziËke aktivnosti. . 162
FiziËke ozljede i nesreÊe u sportu: slika u medijima i stvarnost . . . . . . 165
Masovni mediji i nasilje povezano sa sportom: je li nasilje naglaπeno
ili previeno, sprijeËeno ili namjerno? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
Izaziva li nasilje dodatno nasilje? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
Sport kao “opijum za narod”: moderna verzija cirkusa?. . . . . . . . . . 169
Sportske se nesreÊe dogaaju ∑ Ëak postoji i dokumentacija o njima . .172
UznemirujuÊi podaci o iznenadnim smrtima meu sportaπima . . . . . 173
Znanost o nesreÊama: uvjerljiv skup podataka . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Ovisnost, sport i ljudsko tijelo: snaæne politiËke i druπtvene
implikacije za Europu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
Razmatranje ovisnosti izvan okvira medicinskoga problema . . . . . . . . . 188
Ovisnost kao personalizirani biokemijski pristup ljudskim biÊima. . . 189
Pokuπavamo li uËiniti fiziËku aktivnost pretjerano “umjerenom”? . . . 193
Doping kao obrazac ponaπanja: strano ili poznato? . . . . . . . . . . . . . . . 196
Jesu li sport i doping moderni imperativi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Pronalaæenje pristupa dopingu izmeu kontrole i pregovora . . . . . . 200
Nasilje usmjereno prema manjinskim grupama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Precijenjenost rada i umjerenosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Rani i intenzivni trening i snaga dominantnoga druπtvenoga
i kulturnoga naËina razmiπljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Demistifikacija sporta i provedba zakona i prava . . . . . . . . . . . . . . 210
Koje vrijednosti treba vratiti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
Stvarno nasilje ili simboliËno nasilje: pitanje roda. . . . . . . . . . . . . . . . 216
Gdje i kada su æene ukljuËene u bavljenje sportom? . . . . . . . . . . . . 218
Kako nasilje u razliËitim oblicima iskljuËuje sportaπe kao i sportaπice:
od ginofobije do homofobije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
ZakljuËak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
Postoji li u sportu u Europi i neπto viπe od nasilja? . . . . . . . . . . . . . . . 231
Bibliografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
Sadræaj

7
Autori
Dominique Bodin
PredavaË sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i sport
SveuËiliπta u Rennesu 2 i suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome centru za me-
tode, vjeπtine i tehnologiju pouËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu. StruËni surad-
nik IstraæivaËkoga centra za odgoj i obrazovanje pri SveuËiliπtu u Bordeauxu 2.
Luc Robène
PredavaË povijesti na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i sport
SveuËiliπta u Rennesu 2 i suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome centru za
metode, vjeπtine i tehnologiju pouËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu.
Stéphane Héas
PredavaË sociologije na Odsjeku znanosti i tehnologije za fiziËku kulturu i
sport SveuËiliπta u Rennesu 2. Suradnik u sveuËiliπnome IstraæivaËkome cen-
tru za metode, vjeπtine i tehnologiju poduËavanja u fiziËkoj kulturi i sportu
te struËni suradnik IstraæivaËkoga centra za druπtveni razvoj, koji se nalazi u
sastavu Katedre za socioloπku analizu.

9
Predgovor
PripremajuÊi se za pisanje knjige pod naslovom Sport i nasilje u Europi,
shvatili smo da nam prijete mnoge zamke. Kao prvo, postojala je opasnost
od stvaranja turobne slike na kakvu Ëesto nailazimo ËitajuÊi medijske na-
pise o sportskim dogaajima na svim razinama ∑ slike kojom dominiraju
korupcija, uzimanje dopinga, meπetarenje, prijevare i nasilje u razliËitim obli-
cima. Naravno, sve to ne moæe se u potpunosti izbjeÊi jer je sport puno viπe
od organizirane igre. On ukljuËuje probleme, æelje i ciljeve, uspjeh i neuspjeh,
potvrivanje i izgraivanje identiteta pa, stoga, predstavlja druπtvenu aktiv-
nost unutar natjecateljskoga sustava.
Takoer, bojali smo se da ne ograniËimo analizu sporta (ili sportova) na
njegovu (njihovu) socioloπku kritiku tvrdnjama da je razlog povremene, ili
uistinu ipak preËeste, nemoguÊnosti razlikovanja nasilja i sporta to πto sport
ima politiËke funkcije: izvanjske funkcije, koje pomaæu pri promicanju po-
stojeÊega politiËkoga sustava, ili unutarnje funkcije jednostavnoga „opijuma
za narod“, koje pomaæu pri promatranju druπtva kroz neizoπtren fokus te pri-
stupom „kruha i igara“ zamagljuju klasne podjele i druπtvene probleme.
Postojala je i zamka suprotnoga predznaka ∑ opasnost od ponavljanja hvalo-
spjeva kojima se preËesto obasipa sport kao odvojeni svijet, manje stresan
od „obiËnoga“ civilnoga druπtva te onaj koji se stavlja u sluæbu promocije
obrazovanja, inkluzije, integracije te sprjeËavanja nasilja i u druπtvu opÊeni-
to i meu mladim ljudima, dobro zdravlje i brojne druge prednosti da i ne
spominjemo. Hvale znaju iÊi tako daleko da se sport smatra univerzalnim
rjeπenjem, Ëudotvornim lijekom za druπtvene bolesti i probleme te neuspje-
he pojedinaca.
Osim toga, imali smo bojazan da Êe se pokazati nemoguÊim ilustrirati oda-
brane teme primjerima iz cijele Europe, a takvi primjeri olakπali bi razumije-
vanje problema i proπirili Ëitateljevu svijest izvan nacionalnoga konteksta na
onaj europski. Navoenjem primjera iz razliËitih zemalja πiri se i referentna
baza i time osigurava ravnomjerno upuÊivanje kritika na raËun europskih
dræava. OdluËili smo suoËiti se sa svim tim izazovima odjednom, pretpostav-

10
ljajuÊi da strast i zadovoljstvo sudjelovanja u sportu mogu ponekad sa so-
bom povuÊi mehanizme druπtvene iskljuËenosti ili dominacije, uzrokovati
nacionalistiËke i ksenofobne ispade i oblike nasilja, podjednako fiziËkoga i
nefiziËkoga. Moæe biti da sport (poput moderne verzije srednjovjekovnih za-
bava na gradskim trænicama) jednostavno zrcali naπa druπtva, njihovu sloæe-
nost, funkcije i disfunkcije te kulturni, ekonomski i druπtveni razvoj. Ni ne
pokuπavajuÊi temu iscrpiti do kraja ∑ πto je, u svakome sluËaju, nerealan
cilj ∑ odluËili smo obraditi odreen broj problema iz konkretnih razloga. S
jedne strane, istraæujuÊi poznati „teritorij“, æelja nam je staviti naglasak na
problematiËan odnos izmeu sporta i nasilja te na pojavu europskih propisa
i sportskih programa donesenih s ciljem promicanja meukulturnih razmjena
u πiremu smislu kao naËina sprjeËavanja nasilja. S druge strane, prouËavajuÊi
razliËite oblike nasilja u sportu i navodeÊi niz kljuËnih djela s najnovijim
podacima, poticajnih za daljnje istraæivanje, Ëitatelje pozivamo da zapoËnu
vlastito intelektualno putovanje.
RijeË „Europa“ pojavljuje se u naπemu naslovu, no na koju se Europu zapra-
vo misli? Govorimo li o zemljama Ëlanicama Europske unije? Treba li ukljuËiti
i zemlje koje Ëekaju da u nju uu? Ili se pod Europom podrazumijeva neπto
πira cjelina, πto obuhvaÊa i „neeuropske“ dræave koje su, zbog blizine Europ-
skoj uniji te politiËkih veza i gospodarske razmjene s njom, njezini „partne-
ri“: zemlje poput, naprimjer, Ruske Federacije, s kojom su odnosi takvi da
nuæno utjeËu na njezine odluke i izbor?
OdluËili smo usvojiti taj drugi pristup, temeljeÊi svoju odluku na Ëinjenici
da, baπ kao πto se politike (pa tako i sportske politike) isprepleÊu, tako
i kretanjem naroda, kultura i etniËkih skupina preko granica moæe doÊi ili
do oblika nasilja koji se, po svemu sudeÊi, temelje na povijesno-kulturnim
antagonizmima ili, upravo suprotno, do razvoja i daljnjega unaprjeivanja
meukulturne razmjene i ËvrπÊih veza meu narodima.
I na kraju, ova knjiga ima za cilj na jednome mjestu sabrati najbitnije teme
relevantne za odnos izmeu sporta i nasilja i donijeti objektivne zakljuËke
temeljene na podacima prikupljenim iz medija, sudskih izvjeπÊa, pravne prak-
se, statistika i istraæivanja. BuduÊi da je tema preopseæna za jednu knjigu ∑
oËekivati bilo πto drugo bilo bi nerealnim ∑ potrudili smo se i navesti biblio-
grafiju koja Êe Ëitateljima ponuditi πiroki raspon suvremenih djela te im tako
omoguÊiti da, ovisno o vlastitim interesima, detaljnije istraæe to podruËje.

11
Priroda sporta
Podrijetlo sporta
Ova knjiga nije povijest sporta i nasilja. Mnogo je takvih knjiga tijekom go-
dina napisano i malo je vjerojatno da bismo mogli dodati iπta viπe. Pokuπati
to ne bi samo bilo izvan naπih moguÊnosti; i u metodoloπkome bi pogledu
taj pothvat bio dvojben poprimi li linearan obrazac koji veÊina povjesniËa-
ra veÊ odavno odbacuje. Naπ je, stoga, cilj promatrati i analizirati bliske i
zamrπene veze koje danas postoje izmeu sporta i nasilja. Svjesno koristimo
mnoæinu jer, iako su „sport“ i „nasilje“ blisko povezani koncepti, zasebno su
kompleksni i viπeznaËni.
Neki autori smatraju da je korijen sporta u nasilju, u drevnim ritualima ili
ratovima kao prekretnicama u æivotu druπtva (Jeu 1975). Televizija i dalje
mnogo vremena posveÊuje razgovorima i programima s temama kao πto su
„Sport? To je rat!“ ili „Sport kao nadomjestak za rat“. Dovoljno je napome-
nuti da se nasilje i ono πto Êe postati „sport“ od davnih vremena dovode u
vezu ∑ premda je posljednji nastao kao niz odreenih tjelesnih aktivnosti.
AntiËke igre (korintske, istamske, nemejske i olimpijske) u odreenoj su
mjeri nudile predah od sukoba. One uistinu jesu predstavljale nadomjestak,
ili alternativni oblik ratovanja, oblik potvrivanja nadmoÊi grada-dræave nad
rivalima. Tjelesne su aktivnosti kao πto je pancratium (hrvanje grËko-rimskim
stilom) bile izrazito nasilne i gdjekad su rezultirale smrÊu boraca (Jeu 1987).
Uziman je i doping, premda se u veÊoj mjeri odnosio na religiozna i narod-
na vjerovanja, nego na niz proizvoda (uglavnom sintetiËkih, no i bioloπkih)
koji su danas u uporabi. Vjerovanja su kao i danas imala veliku ulogu u
postizanju uËinka raznih tvari koje su se utrljavale, gutale ili udisale kako kod
pojedinaca tako i na kolektivnoj razini. Neki su atleti jeli odreenu vrstu mesa
koja je bila skladu s njihovom specijalnoπÊu: masna svinjetina za hrvaËe koji
su htjeli poveÊati tjelesnu masu, jaretina za poboljπanje skakaËkih sposobno-
sti, biËje meso za πakaËe (De Mondenard 2000: 7). PovjesniËari i filozofi osta-
vili su i zapise o ponaπanju gledatelja, ruπenju amfiteatara i sukobima izmeu
protivniËkih navijaËkih skupina, koji vrlo nalikuju dogaajima s danaπnjih no-
gometnih utakmica.

12
Namjera nam je, meutim, usredotoËiti se na vezu izmeu nasilja i modernih
sportova, koji su se potkraj 18. stoljeÊa razvili u Engleskoj.
Usprkos sliËnostima izmeu modernoga sporta i antiËkih igara (aspekt natje-
canja, vaænost fer-pleja itd.), moderni se sportovi razlikuju u Ëetirima kljuË-
nim Ëimbenicima: raπireni su unutar svih druπtvenih skupina i πirom svijeta,
dobro,/kvalitetno su organizirani, u njima je smanjen element tjelesnoga
nasilja i imaju specifiËnu druπtvenu ulogu.
NajoËitija je razlika naËin na koji su se sportovi proπirili unutar druπtva i
πirom svijeta. Dok je u antiËkim igrama sudjelovao samo malen broj pojedi-
naca, moderni su sportovi potencijalno dostupni svakomu. To, meutim, ne
znaËi da ne postoji i nejednakost. Stanovniπtvo se manje razvijenih zemljama
rjee bavi sportom, a u umjereno se bogatim ili industrijaliziranim zemljama
sportom bavi drukËije, u drukËijim kontekstima i s drukËijom svrhom, ovisno
o druπtvenoj, kulturoloπkoj i nacionalnoj pozadini sudionika. Najizraæenija
je, meutim, Ëinjenica da je sport u velikoj mjeri postao globalni fenomen i
rijetki su oni koji ga danas mogu izbjeÊi. Usprkos oËitim nejednakostima iz-
meu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju te izmeu stanovnika razvijenih
zemalja i njihove razine prihoda i koliËine slobodnoga vremena, gradi se
sve viπe i viπe sportskih objekata, a televizijski su prijenosi raznih sportskih
manifestacija toliko Ëesti da se ponekad Ëini kako se od sporta ne moæe po-
bjeÊi. Sport je u svakom sluËaju postao univerzalni fenomen.
SljedeÊa je razlika u organizaciji. Za razliku od starih igara (kao πto je francu-
ski soule) moderni sportovi nemaju eksplicitnu ritualnu ili ceremonijalnu na-
mjenu, i nisu vezani uz vjerski kalendar (Bourdieu 1979; Chartier i Vigarello
1982; Elias i Dunning 1986).
Afirmacijom sporta postupno je nastao i zaseban kalendar, odvojen od uobi-
Ëajenoga æivota zajednice, sa standardiziranim lokalnim obiËajima (u vezi s
brojem igraËa, pravila, veliËinom igraliπta i sliËno) te je olakπano mijeπanje
sudionika razliËitih druπtvenih skupina.
TreÊi je faktor nedvojbeno smanjivanje tjelesnoga nasilja meu sudionicima.
Sport je u svojemu modernome obliku „saniran“. Nasilje koje se odigrava na
igraliπtima i boriliπtima simboliËke je naravi (Jeu 1975, 1987) ∑ kada komen-
tator izjavi da je poraæena momËad „satrvena“, to ne treba shvatiti doslovno
∑ u rijetkim sluËajevima smrti obiËno je rijeË o zakaπnjeloj posljedici zado-
bivenih ozljeda ili bolesti. Ukratko, sport viπe nema jednaku svrhu. Dok su
antiËke igre u svojoj sræi bile priprema ili nadomjestak za rat, sport je u 20.
stoljeÊu poËeo odraæavati drukËije vrijednosti i ciljeve, kao πto su obrazo-

13
vanje, hedonizam, tjelesna sprema i snaga, glad za natjecanjima i spektakli-
ma, druπtvena ili profesionalna integracija, osjeÊaj pripadnosti i druπtvena
kohezija. Postoje, meutim, i drugi razlozi za smanjenje nasilja. Druπtva su
postala miroljubivija, a pojedinci manje tolerantni prema nasilju.
Isti su se procesi odigrali i unutar sporta, te je sudjelovanje u najnasilnijim
sportovima, poput boksa, izrazito smanjeno u razdoblju od stotinu godina,a
ljudi su se postupno okretali novim oblicima tjelesnih aktivnosti (ritmiËka
gimnastika, alpinizam, surfanje) s naglaskom na estetici ili doticaju s priro-
dom. Sport zrcali naπe druπtvo i promjene koje se u njemu dogaaju, naπe
razliËite kulture i naËine na koje one upravljaju/djeluju i tumaËe pojedinaË-
na iskustva i osjeÊaje. Elias i Dunning (1986: 19), πtoviπe, zakljuËuju da je
„znanje o sportu ustvari znanje o druπtvu“.
Najjasnija je razlika, meutim, izmeu modernih sportova i antiËkih igara nji-
hova druπtvena funkcija jer moderni sportovi imaju znaËajnu ulogu u kontroli
nasilja. U svojoj studiji „procesa uljuivanja“ Elias (1969 a/b) pokazuje kako
su moderna druπtva utemeljena na osudi nasilja i dræavnim monopolom nad
njime???? te kako su,tim procesom ratnici postali agenti vrhovne vlasti1
, uve-
deni su standardi uljudnosti, ËistoÊe i poπtovanja, nasilje je „eufemizirano“2
,
a pojedince se stalo uËi da obuzdavaju svoje impulse.
Izvorno osmiπljen da zaokruæi obrazovanje sinova „engleske viπe klase, zem-
ljoposjednika i plemiÊa“, s poveÊanjem slobodnoga vremena, sport se polako
proπirio i na ostatak druπtva: on nije nudio samo naËine uËenja prihvaÊanja
kontrole i primjene samokontrole (poπtivanjem pravila, poπtivanjem protiv-
nika i suca, treninzima i zajedniËkim radom svih Ëlanova momËadi), nego i
mjesto gdje su se emocije mogle izraziti, i gdje su gledatelji mogli bodriti
ili iskazivati gnjev. Naslov i podnaslov knjige Eliasa i Dunninga Potraga za
uzbuenjem: sport i slobodno vrijeme u procesu uljuivanja dobar je poka-
zatelj uloge koju oni pripisuju sportu u druπtvu.
Sport i nasilje
Tu, meutim, nailazimo na prvu dvoznaËnost koja je inherentna modernomu
sportu. Sport uistinu jest kodificirano, ili eufemizirano podruËje druπtva u
kojemu nasilje ne nalikuje nasilju antiËkih igara jer je viπe simboliËno nego
1
Elias (1985) u tome kontekstu rabi rijeË „uglaivanje“ da bi opisao postupnu transformaciju
srednjovjekovnih plemiÊa ratnika iz feudalnih vremena u uglaeno plemstvo okupljeno oko suve-
rena, proces koji se ponavljao manje-viπe svugdje u Europi
2
Smanjenje uËestalosti i ozbiljnosti nasilja
Priroda sporta

14
stvarno, no ipak, rijeË je o podruËju koje ne nalikuje ni jednomu drugomu
podruËju u danaπnjemu druπtvu u kojemu ljudi mogu izraziti strasti, oËaj, æar,
nezadovoljstvo i nasilje te ih iz sebe izbaciti.
No, kako bismo definirali nasilje? Elias sport opisuje kao naËin kanaliziranja
nasilja jer je njegova definicija nasilja ograniËena na tjelesnu manifestaciju.
U tome on zauzima jednak stav kao i Chesnais, koji poriËe da nasilje moæe
uzeti moralni i simboliËki oblik, i ustvruje da je govoriti o nasilju na taj na-
Ëin zloporaba jezika od strane odreenih zapadnjaËkih intelektualaca (Che-
snais 1981: 13).
Prihvatiti tako usku definiciju znaËi previdjeti razmjer nasilja koje u razliËitim
oblicima postoji u sportu, i promijeniti naËin na koji ga tumaËimo. To isto
tako znaËi i iskljuËivo fokusiranje na vidljivo ∑ te stoga „standardizirano“ ∑
nasilje. Takav je pristup svakako nerealan. Kao πto su Skogan (1990), Roche
(1996, 2001) i Debarbieux (1996, 2002) prikazali u relaciji s drugim podruËji-
ma gdje postoje antagonizmi, nemoguÊe je pojmiti nasilje samo u njegovim
najgrubljim manifestacijama, napadima ili premlaÊivanjima s namjerom ili
bez nje, a joπ manje kao zloËin s predumiπljajem ili neπto treÊe. »injenica je
da mnoge manje znaËajne pojave, kao πto je osorno ponaπanje, mogu gene-
rirati spiralu nasilja unutar koje ljudska percepcija nasilja varira ∑ ovisno je
li rijeË o agresoru ili ærtvi, slabijoj ili jaËoj strani, æitelju zapadne Europe ili
neke od zemalja u ratu, nekome tko dolazi iz bijede stambenoga naselja
ili otmjenoga predgraa, muπkarcu ili æeni, mladome ili starijemu Ëovjeku,
osobi koja je veÊ iskusila nasilje ili osobi koja se s njime joπ nije susrela. Te
razlike mogu biti toliko izraæene da se percepcija nasilja moæe klasificirati
kao objektivna ili subjektivna (Wieviorka 1999). Bodin zakljuËuje da ono πto
nazivamo nasiljem, ili barem ono πto se u modernome zapadnome druπtvu
smatra nasiljem svakako ne bi imalo isto znaËenje na drugim mjestima ili
podruËjima. Sam Ëin i percepcija nasilja uvjetovani su, dakle, druπtvenim,
prostornim i vremenskim kontekstom (Bodin 2001: 11).
Prihvatimo li samo ograniËenu definiciju, kako bismo klasificirali verbalno
nasilje? Kako bismo klasificirali izljeve rasizma i ksenofobije koji stoje tek
korak od rasistiËkoga napada? Kako bismo pristupili ulozi æena u sportu,
na razini natjecanja podjednako kao i upravljanja? Ili ulozi osoba s invali-
ditetom? ©to bismo uËinili s dopingom ili vezama izmeu sporta i kriminal-
noga, πtoviπe, organiziranoga kriminalnoga miljea? Kako bismo mogli protu-
maËiti huliganstvo ako ne pokuπamo shvatiti i identificirati brojne primjere
grubosti, bezazlenih „πala“ ili provokacija koje mu prethode?

15
Za opisivanje i razumijevanje svega πto se odigrava na podruËju sporta,
boljom se Ëini definicija koju predlaæe Héritier, koju smo i sami preuzeli u
istraæivanju odnosa izmeu sporta i nasilja. Ona smatra da se rijeË „nasilje“
moæe primijeniti u razliËitim kontekstima gdje dolazi do situacija obiljeæenih
nasiljem: ne samo djelima nasilja, mrænje, bijesa, masakra, okrutnosti ili
kolektivnih zloËina, nego i „mekπim“ oblicima nasilja koji se javljaju zbog
problema ekonomske dominacije, odnosa kapital - rad ili podjele sjever - jug,
kao i „svakodnevnim“ nasiljem koje trpe ugroæeniji dijelovi druπtva: æene,
djeca i druπtveno marginalizirani (Héritier 1996: 13).
KonaËno, u opisivanju modernoga sporta ne smije se previdjeti ono najvaæ-
nije. Kako se postupno organizirao u institucionalni sustav mahom tjelesnih
natjecanja odreenih, usustavljenih i voenih dogovorenim nizom pravila
te s jasnom svrhom usporeivanja izvedba, podviga, uspjeha ili tjelesno-
ga dostignuÊa radi odreivanja pobjednika ili postavljanja rekorda (Brohm
1992; 89), sport je postao „totalni druπtveni fenomen“ koji je stoga u stanju
poticati druπtvo i druπtvene institucije (Mauss 1923: 274). I premda sport
svakako sadræi slavljeniËki aspekt i pruæa okupljenoj gomili aspekt izazova
(Jeu 1993), on takoer nudi i prigodu, sredstvo ili okvir za mnoga nasilna
djela. Nasilje razliËite vrste nastaje ne samo zbog sudara pojedinaËnih pu-
tanja, nego i zbog naËina na koje se one koriste u politiËke ili ekonomske
svrhe. Sport bi valjalo promatrati ne samo kao neπto Ëestito, vrijedno hvale
(zbog promicanja obrazovanja, zdravlja, osjeÊaja pripadnosti integracije i
druπtvene kohezije), nego kao mnogo sloæeniju druπtvenu stvarnost.
Nasilje u sportu: od loπega ponaπanja do krvoproliÊa
Primjeri loπega ponaπanja3
(svaanje sa sucem ili podbadanje protivnika)
dogaaju se redovito, a uobiËajeno je i verbalno i simboliËko nasilje (uvrede
upuÊene igraËima ili sucima ili provokacije suparniËkih navijaËa). Sportaπice
su nerijetko ærtve zlostavljanja, seksualne ili kakve druge naravi, iako se
takvi sluËajevi Ëesto svjesno zaboravljaju ili prikrivaju4
. IskljuËivanje, u bilo
kojemu obliku, utjeËe na mnoge sportaπe: neadekvatni rasporedi utakmica i
drugorazredno treniranje za sportaπice, odbijanje æena u upravi5
te iskljuËi-
3
Manji, nekaænjivi incidenti koji zasebno moæda ne zasluæuju kaznu, no u konaËnici negativno
utjeËu na meuljudske odnose
4
Sportaπicama Ëesto treba velika hrabrost i ustrajnost da bi dokazale tjelesno ili psihiËko zlo-
stavljanje. Evidentno je to u sluËaju iz 1993., kada su Ëetiri Ëlana francuske atletske federacije
optuæena za silovanje kolegice.
5
PouËno je vidjeti koliki je broj nacionalnih sportskih federacija u Europi koje vode æene ili koliki
je broj æena na funkciji od nacionalnog interesa u razliËitim sportovima.
Priroda sporta

16
vanje ljudi s invaliditetom, manje talentiranih pa Ëak i izrazito talentiranih
sportaπa koji su iz kakva razloga pali iz milosti raznih moÊnika. U takvim se
sluËajevima moæe Ëak govoriti o „institucionaliziranome nasilju“. Naravno,
najuoËljiviji su tjelesni oblici nasilja: sluËajevi sportaπa koji se ozljeuju u
natjecanjima ili preintenzivnim treninzima, zbog Ëega ponekada propadaju i
karijere, kao u sluËaju gimnastiËarke Elodie Lussac koja je usprkos ozljedi bi-
la prisiljena na natjecanje; brojni sluËajevi dopinga i smrti meu sportaπima;
divljih sukoba navijaËa; uruπavanja dijelova stadiona uz veliki broj mrtvih i
ozlijeenih te sluËajevi krvava guπenja sukoba meu navijaËima, kao u Mos-
kvi 1984., kada je poginulo 340 ljudi. Sport takoer pruæa priliku i ponov-
no potiËe lokalne, nacionalne i meunarodne antagonizme. U svakoj zemlji
postoje sukobi izmeu glavnoga grada i provincije. Sportski susreti izmeu
Francuske i NjemaËke izrazito rasplamsavaju strasti, a prodaja karata i in-
teres za prijenos nogometne utakmice izmeu SAD-a i Irana na Svjetskome
prvenstvu 1998. bila je posve neproporcionalna nogometnomu umijeÊu tih
dviju momËadi.
Teπko bi, stoga, bilo poreÊi postojanje „domaÊih i meunarodnih politiËkih
funkcija“ u sportu (Brohm 1992). Dokaze nije teπko pronaÊi. Postoje ekstre-
mistiËki pokreti koji na sportskim stadionima beskrupulozno paradiraju svo-
jim ideologijama, zbog Ëega stadioni postaju mjesta rasistiËkih i ksenofobiË-
nih manifestacija. Sportski se dogaaji mogu isto tako premetnuti u popriπta
etniËkih, kulturoloπkih ili religijskih konflikata. Sukob izmeu hrvatskih i sr-
pskih navijaËa na europskome prvenstvu u vaterpolu 2003. jedan je primjer.
Na meunarodnoj razini, sportsko rivalstvo izmeu istoka i zapada tijekom
hladnoga rata u svakome je sluËaju bilo jedna vrsta ratovanja, ili barem
naËin stjecanja i isticanja nadmoÊi odreenoga politiËkoga i ekonomskoga
sustava. Brojni bojkoti Olimpijskih igara dobri su pokazatelji tih politiËkih
tenzija. Jedino u tome kontekstu moæemo razumjeti reakciju generala de
Gaullea, koji je nakon debakla na Olimpijskim igrama u Rimu rekao „Nikad
viπe!“, ili izjavu bivπega istoËnonjemaËkoga kancelara Ericha Honeckera na
konferenciji za tisak povodom otvaranja Olimpijade 1984.: „Sport sam po
sebi nije cilj; on je sredstvo za ostvarivanje drugih ciljeva“.
Nakon pada Berlinskoga zida, politika je pala u drugi plan iza ekonomije.
Naravno, nisu svi aspekti komercijalizacije modernoga sporta negativni. Vr-
hunski su sportaπi u nekim sportovima prvi imali koristi od promjene. No,
u sport se uvukla korupcija (ukljuËujuÊi, primjerice, Meunarodni olimpijski
odbor, u skorije vrijeme i predsjednika Portugalske nogometne lige) te mut-
ne veze s organiziranim kriminalom i teroristiËkim organizacijama.

17
Ima li u sportu Ëega osim nasilja?
U sportu, naravno, ima mnogo viπe od samoga nasilja. U konaËnici, on je
onakav kakvim ga ljudi Ëine. I premda ponekada djeluje kao popriπte bezum-
lja, sport je oduπak za mnoge entuzijaste. Djeca o njemu sanjaju, identifi-
ciraju se s prvacima, oponaπaju njihove pokrete i maπtaju kako Êe jednoga
dana i sami biti prvaci. Sport je i snaæan motor integracije i druπtvenoga
prihvaÊanja. U Francuskoj, primjerice, nitko viπe ne razmiπlja jesu li Zidane
ili Platini druga generacija imigranata ili jednostavno francuski dræavljani.
Sport je slavlje koje spaja ljude i pruæa im priliku za povezivanje. Ceremonije
otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara sluæe kako bi nas podsjetile da je
sport viπe od suprotstavljanja i sukobljavanja izmeu pojedinaca i nacija; on
okuplja razliËite nacije na jednome mjestu, gdje se ljudi susreÊu, meusobno
odmjeravaju, te na taj naËin upoznaju i uËe prihvaÊati meusobne razlike.
Uz to, sport je i naËin „rehabilitacije“ pojedinaca. To je, primjerice, vidljivo u
zatvorima, gdje je stoljeÊima stara politika nadzora i kazni (Foucault 1975),
odraz utilitarne logike kaænjavanja, zamijenjena obrazovanjem zatvorenika,
zajedno sa sportom kao dijelom procesa, i to ne samo kao vrstom terapije,
nego i kao moguÊnoπÊu da se kroz rekreaciju zatvorenici socijaliziraju. SliËan
se pristup moæe naÊi i u zemljama u ratu ∑ dobar je primjer rad organizacije
„Sports sans frontières“ na Kosovu, koja potpomaæe suradnju izmeu djece
iz razliËitih zajednica.
Ne sudi se, dakle, sportu, nego onomu πto od njega ljudi Ëine ili æele uËiniti.
Vaæno je da oni koji su na razliËitim razinama ukljuËeni u sport, od sudionika
do visokih duænosnika, imaju to na umu kako bi sportska igraliπta i dalje bila
mjesto fuzije, mjesto komunikacije meu pojedincima na posve suprotnim
stranama u pogledu kulture, politike i religije te mjesto na kojemu ti poje-
dinci postiæu ono πto politiËarima malokad polazi za rukom, a to je odreeni
oblik humanizma. (Bodin 2001: 202)
Priroda sporta

19
Nogometni stadioni i nasilje
Je li huliganstvo oblik nasilja tipiËan za moderno druπtvo?
Ako postoji jedan odreeni oblik nasilja koji se obiËno povezuje sa sportom
ili barem navijaËima, to je huliganstvo. Moglo bi se reÊi da je u svakodnevnoj
komunikaciji huliganstvo jedini prepoznatljiv oblik nasilja, zanemarimo li na-
silje meu samim sportaπima bilo na igraliπtima ili zbog prekomjernih napora.
To fokusiranje na huliganstvo vjerojatno je odraz medijskoga preuveliËavanja
odreenih nasilnih dogaaja ili moæda stava veÊine ljudi da je huliganstvo
nemoguÊe izmiriti sa tradicionalnim, slavljeniËkim aspektom sporta.
Da bi se, meutim, huliganstvo shvatilo, valja gledati dalje od uobiËajenih de-
finicija i kolektivne percepcije problema te prevladavajuÊih stereotipa i pred-
rasuda. UobiËajena je predodæba huligana kao mladoga engleskoga muπkarca
koji se teπko uklapa u druπtvo, delikvent je u svakodnevnoma æivotu te se
napija i koristi nogometne utakmice kao izliku za divljanje na stadionu. No,
dogaaji su pokazali da je druπtvena realnost fenomena mnogo sloæenija,
nego πto zamiπljamo na temelju takve pojednostavljene slike. Primjera je
mnoπtvo: pretuËeni policajci na tribini Boulogne stadiona Parc des Princes,
28. kolovoza 1993. za utakmice izmeu Paris Saint-Germainea i Caena; na-
pad Ëetvorice huligana na æandara Daniela Nivela u blizini stadiona Bollaert
u Lensu 21. lipnja 1998. za Svjetskoga prvenstva; sve uËestaliji izljevi rasiz-
ma i ksenofobije na stadionima πirom Europe, od Rima i Parme u Italiji, do
stadiona Atletica i Real Madrida u ©panjolskoj, PSG-a u Francuskoj, Crvene
zvezde u bivπoj Jugoslaviji; ili sukob izmeu suparniËkih navijaËa na utak-
mici Lige prvaka izmeu PSG-a i Galatasaraya 13. oæujka 2001., u kojemu
je ozlijeeno 56 ljudi. Huliganstvo ima mnoga obliËja i postoji svugdje u
Europi. Iskrivljena percepcija stvarnosti ima moæda svoje korijene u tragiË-
nim dogaajima iz 1985., koje je prenosila i televizija, kada je na stadionu
Heysel, tijekom utakmice Uefine Lige prvaka izmeu Liverpoola i torinskoga
Juventusa, poginuo 31 gledatelj te u naknadnim interpretacijama te tragedije
i sankcijama koje su potom nametnute engleskim klubovima i navijaËima. Pa
ipak, Heysel nije izolirani sluËaj u povijesti nogometa ili sporta opÊenito, niti
je to bio arhetipski sluËaj huliganstva.

20
Takvi oblici nasilja utjeËu na nogomet πirom svijeta, no ne mogu se svi pri-
pisati engleskim navijaËima, niti obiËnim prekrπiteljima zakona.
Kako bismo razumjeli huliganstvo, nije dovoljno promatrati samo Ëeste sluËa-
jeve ekstremnoga tjelesnoga nasilja. Umjesto toga, dogaaje trebamo smje-
stiti unutar povijesnih i druπtvenih procesa, kako bismo ih pravilno mogli pro-
tumaËiti. Huliganstvo se preËesto karakterizira na osnovi njegova krajnjega
izraza: tjelesnoga nasilja ili πtete naËinjene nad imovinom i infrastrukturom.
Nasilje moæe biti djelo grupe navijaËa na nogometnome stadionu, ili ∑ uzevπi
u obzir danaπnje sigurnosne mjere (zaπtitni prsten oko igraliπta, nazoËnost
redara na stadionu, nazoËnost policije, videonadzor i privoenje izgrednika
na sud istoga dana) ∑ moæe se dogoditi i na odreenoj udaljenosti od sta-
diona. Ono moæe biti usmjereno protiv policije ili prolaznika koji nemaju
veze s utakmicom, cilj moæe biti razbijanje automobila i izloga trgovina ili ka-
menovanje autobusa sa suparniËkim navijaËima. OËito je da huligansko na-
silje ima mnoge oblike, no tako ih navesti ne otkriva nam zaπto se pojedinci
∑ i to Ëesto priliËno beznaËajni pojedinci ∑ tako ponaπaju. ©toviπe, takvo
nas vienje potiËe da nasilje promatramo iskljuËivo kroz njegovu aktivnu
manifestaciju, kao krπenje ustaljenih druπtvenih norma na koje se uzvraÊa
odgovarajuÊim kaznenim mjerama, Ëime naπe poimanje nasilja ne ide dalje
od socioloπke definicije samoga kriminalnoga Ëina (Durkheim 1895).
Trebalo bi, umjesto toga, promatrati nizove pojedinaËnih, naizgled beznaËaj-
nih ispada (otimanje znakovlja, izmjena uvreda ili provokacije), kako bi se
identificirali korijeni mnogo ozbiljnijih dogaaja. Gore navedeni oblici nasilja
samo su „praktiËno ispunjenje“ (Garfinkel 1967) dugoga procesa suptilnih i
kompleksnih druπtvenih interakcija meu razliËitim grupama koje sudjeluju
u odreenome sportskome dogaaju (navijaËi, uprava, policajci, novinari).
Ti procesi mogu ukljuËivati sportsko rivalstvo, provokacije ili osvete, zrcaleÊi
naËine na koje povijest nogometa i nogometnih klubova, podjednako na
„mikro“ i „makro“ razini, oblikuje identitete i kulture. Ne valja ograniËava-
ti percepciju nasilja nogometnih navijaËa samo na iznenadne i dramatiËne
dogaaje, kao πto je recimo napad noæem na britanskoga navijaËa u uliËici
poËetkom 1998.
U mnogo je sluËajeva huliganstvo strpano u isti koπ s nekim drugim, ne-
vezanim fenomenima: je li, primjerice, tragedija na stadionu Heysel poslje-
dica huliganstva ili bar djelomice propusta u pasivnim mjerama osiguranja
(provjera i nadzor gomile, evakuacijske procedure ili odvajanje suparniËkih
navijaËa), πto je u konaËnici dovelo do usvajanja europske konvencije o
tome pitanju? SliËno tomu, mediji ∑ pristupajuÊi udarnim vijestima senzacio-

21
nalistiËki, s naËinom izvjeπtavanja koji diæe gledanost ∑ imaju tendenciju pri-
pisivati huliganstvu dogaaje kao πto je onaj u Sheffieldu 1989. godine, kada
je 95 ljudi pregaæeno dok je gomila ljudi bez karte pokuπavala uÊi na stadion
Hillsborough na polufinalnu utakmicu FA kupa izmeu Liverpoola i Nottin-
gham Foresta. Takvi dogaaji imaju viπe veze s nesposobnoπÊu policije ili (kao
u sluËaju nesreÊe Furiani u Bastiji na Korzici 5. svibnja 1992.) s organizatorima
koji nastoje prodati viπe karata, nego πto stadion moæe primiti gledatelja.
Huliganstvo u antiËkim igrama
Iako se huliganstvo uglavnom, premda ne iskljuËivo, pripisuje modernomu
nogometu, sukobi su se dogaali i na tjelesnim natjecanjima u antiËko doba,
kao πto se dogaaju i danas u mnogim drugim sportovima.
Neosporna je Ëinjenica da nasilno ponaπanje sportskih navijaËa nije niπta
novo. Time, kao πto smo ranije naznaËili, ne pokuπavamo smjestiti moderni
sport u kontinuum koji seæe do antiËkih igara; jednostavno æelimo istaknuti
da je i u drugim povijesnim razdobljima, na drugim mjestima i vezano uz
drukËija natjecanja dolazilo do odreenih oblika kolektivnoga ponaπanja koji
imaju mnogo sliËnosti s modernim huliganstvom. ©toviπe, ponekad su, kao
odgovor na takve incidente, implementirane i odreene mjere kontrole koje
djeluju iznenaujuÊe moderno: gruba uspostava reda, udaljavanje pojedina-
ca iz gledaliπta, zabrana unoπenja odreenih predmeta.
Bez dubljega ulaæenja u historiografiju, pouËno je promotriti primjere iz po-
vijesti koji pokazuju ponavljajuÊi obrazac odnosa gledatelja spram spektakla
ili natjecanja i nasilja koje pritom moæe nastati.
Jedan od najranijih zapisa o sukobima izmeu suparniËkih navijaËa potjeËe
od Tacita (Anali, 14.17), i opisuje nerede u Pompejima 59. godine. Tijekom
gladijatorskih igara koje je u gradu organizirao Livenius Regulus, skupina
gledatelja iz Nucerije i Pompeja stala se meusobno nabacivati uvredama a
potom i kamenjem, da bi neredi naposljetku prerasli u oruæani sukob. U suko-
bu je ubijeno i ozlijeeno toliko ljudi da je graanima Pompeja nametnuta
desetogodiπnja zabrana sudjelovanja na sportskim natjecanjima, a navijaËki
su klubovi raspuπteni. ZaËuuje sliËnost s engleskim huliganstvom 1980-tih
i zabranom sudjelovanja odreenih klubova na europskim natjecanjima.
U svojoj studiji Le sport dans la Rome antique [Sport u antiËkome Rimu] Thu-
illier (1996) opisuje spektakle koji su ukljuËivali oblike sporta s toËno odree-
nom funkcijom: oni su, s jedne strane, predstavljali oblik vojne obuke, no

22
bili su isto tako i rekreacijska „poslastica“ koja je uz velike troπkove darivana
puku. Iako su takve aktivnosti, koje su se odigravale u cirkusima i amfiteatri-
ma, svakako bile predviene kao „opijum za mase“, one su svejedno izazivale
brojne incidente. Postoje zapisi o nekoliko nesreÊa nalik na onu na Heyselu,
kada su u Velikome cirkusu u Rimu, koji je mogao primiti viπe od 150 000 gle-
datelja, pregaæeni brojni ljudi. U istome se razdoblju dogodilo se i uruπavanje
amfiteatra u gradu Fidenae nedaleko od Rima (izgraenoga na brzinu kako bi
primio velik broj gledatelja), pri Ëemu su poginule i ozlijeene stotine ljudi.
Neπto bliæe danaπnjemu dobu, srednjovjekovne igre soule ∑ koja se igrala u
ruralnim dijelovima Francuske i ukljuËivala borbu dviju momËadi za posjed
nad svinjskom mjeπinom, koju bi pobjednici potom odnijeli kuÊi i objesili
na zvonik seoske crkve ∑ bila je popraÊena s tolikim strastvenim ispadima i
sukobima meu navijaËimaa (koji su Ëesto rjeπavali osobne razmirice),da je
Crkva u viπe navrata igru sluæbeno zabranila zbog poticanja nemira (Mendi-
ague 1993). Engleski narodni nogomet, koji potjeËe iz istoga vremena, a s
modernim sportom dijeli samo ime, ukljuËivao je sliËne incidente i takoer
je u mnogo navrata bio zabranjivan.
Iz istoga doba potjeËe i vrlo moderna slika nasilja vezana uz viteπke turnire, u
kojem su sudjelovali i sudionici i gledatelji. Nije bilo neobiËno da se na natjeca-
telje bacaju svakojaki predmeti, a vrijedili su i zakoni o zabrani unoπenja oruæja
u prostor gledaliπta, iz straha da Êe se suparniËke grupe u tolikoj mjeri poisto-
vjetiti sa svojim prvakom da Êe se meusobno i potuÊi (Jusserand 1901).
Bredekamp (1998) opisuje brojne mjere odræavanja reda meu gledateljima
(odvajanje suparniËkih skupina navijaËa, zabrana ulaska navijaËa na igraliπ-
te, niska razina tolerancije prema ispadima, i nazoËnost redarstvenih snaga).
Da ovdje nije rijeË o igri calcio fiorentino, obliku nogometa koji se igrao u
Firenzi izmeu 16. i 18. stoljeÊa, lako bi se moglo pomisliti da su opisane
mjere primijenjene za obuzdavanje gomile na nogometnim stadionima u Eu-
ropi 1970-tih i 1980-tih! U kasnome 18. stoljeÊu prvi uzleti balonima bili su
popriπta redovitih prosvjeda te gdjekojega sluËaja gnjevnih nereda, ekstrem-
noga nasilja i vandalizma, do te mjere da su u Bordeauxu dvojica gledatelja
koja su huπkala nerede osuena na smrt i objeπena (Robène 2001).
Iz neπto skorijega razdoblja ∑ kraja 19. stoljeÊa ∑ Granter (1895) daje opis
nereda u Cappielowu, tijekom utakmice polufinala kupa izmeu Greenock
Mortona i Port Glasgow Athletic Cluba 8.travnja 1899., u kojima je sudjelova-
lo 200 navijaËa. On ne opisuje samo oπtro policijsko suzbijanje nereda, nego
navodi i da je razina nasilja u britanskome nogometu u to doba u porastu.

23
Svi nabrojeni incidenti zvuËe iznenaujuÊe moderno, i u njima nalazimo mno-
ge sliËnosti s naËinima ponaπanja danaπnjih huligana, kao i oblicima mjera
koje se provode za spreËavanje incidenata i uspostavu reda.
Ti su primjeri dovoljno demonstriraju ∑ ako je demonstracija uopÊe potrebna
∑ da ono πto spominjemo kao „nasilje gomile“ nije iskljuËivo fenomen mo-
dernoga sporta i danaπnjega druπtva.
Godine 1997. francuski je sportski list L'Equipe nabrojio 1300 smrti prouzro-
Ëenih huliganskim incidentima na nogometnim utakmicama, i to manje-viπe
πirom svijeta. Neki su dogaaji, tragiËniji Ëak i od nesreÊe u Heyselu, mnogo
godina bili zataπkavani. U Moskvi je 1982., primjerice, nakon izjednaËenja
u utakmici Kupa UEFA izmeu Spartaka i nizozemskoga Haarlema, 340 ljudi
ubijeno u energiËnoj policijskoj akciji protiv razuzdanih Spartakovih navijaËa.
U istom bi se tonu moglo nastaviti s cijelim nizom incidenata koji su nagrdili
lice mnogih igara i sportova, a posebno nogometa.
Taj kratki kronoloπki pregled pokazuje kako je nasilje vezano uz veÊe skupi-
ne ljudi i elemente natjecanja i spektakla, Ëini se, neizbjeæna æivotna Ëinje-
nica, premda dolazi u razliËitim oblicima, od izgredniπtva, simboliËnoga ili
verbalnoga nasilja, do navala na terene, tuËnjava, nereda i ubojstava. Primje-
ri takoer potvruju i zakljuËak da nasilje vezano uz tjelesna natjecanja nije
novo, niti se moæe usko shvatiti kao moderan druπtveni fenomen, prouzro-
Ëen zabrinjavajuÊim socijalnim problemima prigradskih sredina i opÊinskih
stambenih naselja pa Ëak ni utjecajem siromaπtva na dio stanovniπtva.
Tri faktora razlikuju huliganstvo od oblika nasilja gomile koji u sportskim do-
gaajima postoje od antiËkih vremena: uËestalosti nasilnih incidenata, njiho-
va specifiËna povezanost s nogometom, i Ëinjenica da je huliganstvo inicijalno
bilo vezano uz jednu jedinu zemlju ∑ Veliku Britaniju. Postavlja se prirodno
pitanje kako su i zaπto taj sport i ta zemlja huliganstvu izloæeni ranije i inten-
zivnije od drugih.
Huliganstvo i nogomet danas
Prvi razlog jest strukturalni. Kada je Engleska sredinom 19. stoljeÊa izumila
moderan sport i poËela ga razvijati u njegovim kolektivnim oblicima (Elias i
Dunning, nav. dj.), u srediπtima gradiÊa i gradova odreena posebna mjesta
gdje su se te tjelesne aktivnosti trebale prilagoditi odreenim standardima
i pravilima. Ta srediπta reguliranoga spektakla i sukoba, drukËiji od ranijih,
privremenih popriπta tjelesnih natjecanja, bili su sportski stadioni. Paralelno

24
s razvojem sporta, razvijali su se i stadioni ∑ sa zahtjevima da se natjecatelj-
ske tjelesne aktivnosti odræavaju na lokalnim igraliπtima odreenima baπ
za tu svrhu, na kojima vrijede posebna pravila (Beaulieu i Perelman 1977),
Ëime je ∑ u kontekstu zajedniËke svrhe (strasti za sportom) i posebnoga cilja
(privræenosti i podræavanja odreene momËadi) ∑ na suprotstavljene pozicije
doveden mnogo veÊi broj gledatelja. Godine 1930. Duhamel opisuje kako u
Americi gomile gledatelja zauzimaju stadione nalik na „osvojene tvrave“,
navodeÊi da spektakl sporta ne samo da nije ograniËen na igraliπte, nego se
uglavnom i odvija „na tribinama, meu gomilom“ (Duhamel 1930).
Uz same sportske dogaaje, stadioni ∑ i njihova neposredna okolina ∑ posta-
li su tako mjesta natjecanja kulturoloπkoga i druπtvenoga isticanja, te stoga i
mjesta simboliËne i stvarne konfrontacije, ojaËavajuÊi samu bit sporta. Kada
se govori o ambivalentnome odnosu sporta i nasilja, treba imati na umu da
je naËelo koje spaja pojedince u sportu æelja da se suprotstavi onomu drugo-
mu (Jeu 1972: 156). Dok se to, prije svega, izraæava kroz sam sport, jasno je
da se i razlike u kulturi i identitetu spajaju sa takvim sportskim suparniπtvom
na naËin da potiËu nasilnije oblike sukoba. Ignorirati ovo znaËilo bi opovrg-
nuti Ëinjenicu da je sport dio druπtva, odnosno tvrditi da svatko tko ulazi na
sportsko igraliπte pred ulazom ostavlja sve svoje svakodnevne anksioznosti
i probleme (ukljuËujuÊi i socijalizacijske probleme).
Ne zna se, meutim, zbog Ëega se nogometno nasilje Europom proπirilo spo-
rije od same igre. Odreena obiljeæja britanskoga iskustva vjerojatno su pri-
donijela razvoju naroËito postojane i æestoke forme huliganstva. MoguÊe je da
je sam rani rast i intenzitet fenomena u Velikoj Britaniji djelomiËno potisnuo
Ëinjenicu njegova πirenja na druge zemlje, navodeÊi promatraËe da previde po-
rast huliganstva u Europi kako u nogometu tako i u drugim sportovima, uklju-
ËujuÊi i amaterske. Koπarkaπke utakmice u GrËkoj i Turskoj bile su, primjerice,
zahvaÊene nasiljem, kao i natjecanja u kriketu u Indiji te utakmica Europskoga
prvenstva u vaterpolu na kojoj su se sukobili suparniËki hrvatski i srpski na-
vijaËi. Incidenti su naruπavali i ragbijaπke utakmice niæih liga u Francuskoj,
a skupine francuskih studenata sudjelovale su u sukobima na sveuËiliπnim
igrama 1997. i 1999. UnatoË takvim primjerima, manifestacije nasilja nisu bile
uËestale. Nogomet je jedini sport koji je u Europi, ali i πirom svijeta, zahvaÊen
huliganstvom na svim razinama ∑ jer, nasilje ni u kojem sluËaju nije bilo ogra-
niËeno samo na utakmice profesionalnoga nogometa koje su postale medijski
spektakli. To je promatranje zanimljivo stoga πto otvara dodatna pitanja: ∑
zbog Ëega je nogomet, viπe od ostalih sportova, ne samo pozadina nego i
vektor takve vrste nasilja?

25
Igra rijeËima
U 1960-tima, u Velikoj je Britaniji zabiljeæen porast novih oblika nasilja veza-
nih uz nogometne utakmice. TuËnjava i sukoba na utakmicama bilo je veÊ od
kasnoga 19. stoljeÊa, no oblici nasilja koji su se poËeli viati na nogometnim
stadionima i oko njih doimali su se manje spontanima. Oni nisu nuæno bili
prouzroËeni Ëime u samoj igri, rezultatom utakmice ili incidentima na terenu
(odlukom suca, prekrπajem, ponaπanjem igraËa na klupi ili u igri), pa Ëak niti
izazvani od strane protivnika. Gdjekad je nasilje bilo ekstremno i ukljuËivalo
velik broj ljudi. Ono viπe nije bilo povremeno ili impulzivno, povezano s re-
zultatom ili odreenim elementima prema obrascu frustracije i agresije, nego
je postalo organizirano, promiπljeno i Ëesto kolektivno. Pojava huliganstva
kao koncepta obiljeæila je promjenu ponaπanja i promjenu paradigme (Bodin
1999). Kako bi opisao navedene dogaaje, i sa æeljom da skuje novi izraz,
jedan je novinar nasilne navijaËe nazvao „hoolihani“, po prezimenu irske
obitelji Ëiji su Ëlanovi zbog asocijalnoga ponaπanja i izazivanja nereda u vik-
torijanskoj Engleskoj Ëesto bili zatvarani. Ne zna se, meutim, u kojemu je
trenutku rijeË „hoolihan“ postala „hooligan“. Posrijedi je moæda bila tiskar-
ska pogreπka jer su na tipkovnici s rasporedom slova QWERTY slova g i h
smjeπtena jedno pokraj drugoga. U svakome sluËaju, izraz se poËeo koristiti
za oznaËavanje novih vrsta ponaπanja te se poËeo rabiti πirom Europe. Valja,
meutim, napomenuti da sami Britanci radije rabe rijeË thugs, koja dolazi od
imena ubojitoga religioznoga bratstva u Indiji, πtovatelja boæice Kali. Odabir
pojmova je, stoga, sam po sebi vaæan, uzevπi u obzir njihove pogrdne ko-
notacije. Zbog rijeËi koje se koriste da bi ih se opisalo, huligani su veÊ stig-
matizirani kao nenormalni pojedinci s ruba druπtva te unaprijed klasificirani
kao krπitelji zakona, bez obzira na podrijetlo njihova nasilja ili razloge zbog
kojih se upuπtaju u huliganstvo.
Velika Britanija kao ishodiπte huliganstva
MoguÊe je identificirati πest stupnjeva razvoja huliganstva u Europi.
Promjenjivi obrasci nasilja
Prva faza obuhvaÊa razdoblje od kasnih '50-tih do ranih '60-tih godina 20.
stoljeÊa, kada su novinari i istraæivaËi ∑ veÊinom sociolozi ∑ identificirali
porast nasilja ne samo izvan nego i unutar nogometnih stadiona. Ti oblici
nasilja bili su naizgled drukËiji od onoga πto se ranije dogaalo: primije-

26
Êen je pomak od „ritualnoga, dionizijskog nasilja“, vezana uz logiku igre i
antagonizme koje ona pobuuje, do „promiπljenoga nasilja“ (Bodin 1999:
19). UobiËajene su manifestacije nasilja ranije bile manje-viπe neredovite,
odraæavajuÊi i proizlazeÊi iz viπeznaËne biti samoga sporta ∑ koji, kao πto
smo veÊ istaknuli, ima ulogu zbliæavanja ljudi kako bi ih podijelio (Jeu
1992).
U razdoblju od poËetka 20. stoljeÊa do 60-tih godina, nasilni incidenti
nastajali su zbog gledateljske percepcije suenja igre (do odreene mjere
uvijek pristrane) te opÊenitog sportskog rivalstva. Oni su se uglavnom iz-
raæavali πovinizmom, bijesom ili spontanim izgredniπtvom, kao obiljeæjima
kulture tipiËne nogometne publike, mahom pripadnika radniËke klase. Ti
oblici nasilja joπ se i danas mogu pronaÊi u nekim sportovima, primjerice
ragbiju. Novonastali oblici sukoba, meutim, naglaπavali su i druπtvene i
kulturne podjele.
Od toga trenutka nadalje, huliganstvo se poËelo definirati kao nasilje koje
je izvrπeno svjesno, na organiziran, strukturiran i osmiπljen naËin, zapravo,
ne toliko razliËito od organiziranoga kriminala (Dufour-Gompers 1992: 94).
Pristupiti problemu huliganstva na taj naËin znaËi odvojiti od njega moguÊe
uzroke te stvoriti brojne probleme od samoga poËetka. U pokuπaju razgra-
niËenja spontanoga nasilja i nasilja s predumiπljajem, istraæivaËi su iz dje-
lokruga svojega rada prije svega iskljuËili Ëimbenike vezane uz samu igru,
rezultat pa Ëak i pretjeranu konzumaciju alkohola. »injenica je da nisu svi
uhiÊeni huligani bili alkoholizirani. Isto tako, nasilno ponaπanje dijela gleda-
telja ne potjeËe nuæno od sudaËkih pogreπaka, proturjeËnosti na terenu pa
Ëak niti poraza. Nasilni se incidenti, stoga, ne mogu promatrati iskljuËivo kao
djelo alkoholizirane, fanatiËne gomile bez savjesti (kao πto opisuje Brohm
1993), robova sporta Ëija je svrha i politiËka uloga biti „opijum za mase“ i
koji prikriva druπtvene sukobe i probleme. Pa ipak, ako izostavimo istraæi-
vanje πto sve stoji na kocki u sportskome pogledu i u neizvjesnosti rezultata
utakmice ili ako ignoriramo studije pojedinaËnih i kolektivnih frustracija i
njihovih moguÊih uËinaka na strastveno pristrane navijaËe, ostaje nam defi-
nicija huliganstva koja je ograniËena na socioekonomske Ëimbenike. Thom,
s druge strane, koristi teoriju katastrofe kako bi objasnio da je paradigma
bilo koje neodreene situacije ∑ sukob (1980: 38). Pojedinci koji promatraju
sukob ∑ Ëak i ako je rijeË o ritualiziranom sukobu utakmice ∑ poistovjeÊuju
se s jednim od protagonista, a svi se vole poistovjeÊivati s pobjednikom.
PovlaËeÊi paralelu s kazaliπtem, Thom polemizira da se, dokle god postoji
moguÊnost da zaplet promijeni smjer, nalazimo u podruËju komedije. I obrat-

27
no, Ëim kraj postane izvjestan, komedija postaje tragedija (1980: 310). Pro-
mjena iz promjenjivoga u nepromjenjivo, iz komiËnoga u tragiËno, moæe dje-
lomiËno objasniti zbog Ëega nogometni navijaËi pribjegavaju nasilju. OdluËiti
se za ograniËenu definiciju huliganstva znaËilo bi unaprijed odrediti put bilo
kojega prouËavanja. OgraniËavanjem istraæivanja na promatranje tjelesnoga
nasilja, analitiËari u stvari iskljuËuju Ëimbenike koji nisu dovedeni u vezu
s mladenaËkom delinkvencijom ∑ zadirkivanje, verbalno nadmetanje, pod-
badanje, povijest antagonizama u danoj situaciji, jaz izmeu oËekivanog i
stvarnoga ∑ πto sve moæe biti prisutno u predigri tuËnjava i nereda (Lepoutre
1977; Duret 1996, 1999; Wieviorka 1999; Roché 2001).
Marsh (1978) je taj koncept huliganstva kritizirao kao prejednostavan. Po
njegovu vienju, nemoguÊe je usredoËiti se samo na tjelesno nasilje i isklju-
Ëiti psiholoπke i simboliËke oblike nasilja jer se time poriËe postojanje fe-
nomena „aggro“ ∑ ritualnoga glumljenja nasilnoga ponaπanja koje sluæi za
zastraπivanje protivnika. Doimati se jakim i opasnim i pokuπati uliti strah u
kosti protivniku Ëesto je bilo vaænije od same tjelesne akcije ∑ posljednjoj
se pribjegavalo samo kada bi bila prekrπena nepisana pravila „aggra“ (na-
padom na djevojku, primjerice)6
, ili kada bi se ukljuËila policija. Sposobnost
zastraπivanja protivnika do te mjere da on pobjegne bez konfrontacije, do-
æivljavana je meu huliganima kao glavni pokazatelj borbenoga duha. Pa
ipak, granice izmeu fiziËkog, psiholoπkog i simboliËkog nasilja mogu biti
gotovo nevidljive. Nasilna djela jednostavno predstavljaju odreene trenutke
ili stadije u druπtvenim procesima te hrane ili potiËu druge oblike nasilja do
te mjere da se oni ponekad otmu kontroli (Wieviorka 17). Psiholoπko i sim-
boliËko nasilje ∑ „aggro“ ∑ u mnogim je sluËajevima, stoga, osnova za obra-
zac ekstremnih nasilnih sukoba ili antagonizama izmeu navijaËkih skupina
koji mogu trajati godinama.
Novi tip nogometne publike
»ak i ako prihvatimo da se priroda nasilja meu sportskim navijaËima pro-
mijenila, joπ uvijek nismo objasnili zbog Ëega je nogomet viπe od ostalih
sportova naroËito obiljeæen nasiljem. »imbenik koji nudi odgovor na to pi-
tanje ∑ promjena u sastavu nogometne publike ∑ predstavlja drugu fazu
razvoja huliganstva. Od 1950-tih, nogomet je u Velikoj Britaniji prolazio kroz
brojne transformacije. U prvoj polovini 20. stoljeÊa Engleska je dominirala
6
Taj primjer upuÊuje na joπ jedan aspekt problema, ulogu spola u tjelesnim i sportskim aktiv-
nostima.

28
nad drugim europskim zemljama. Engleska je izumila sport i u Ujedinjenom
je Kraljevstvu on prvi put postao propisno organiziran, demokratiziran i po-
pulariziran. Wahl (1990) biljeæi da su πkole imale vaænu ulogu u πirenju
nogometa kroz sve segmente druπtva: 1948. godine 8000 πkola pripadalo je
Engleskom πkolskom nogometnom savezu. Pa ipak, do 50-tih godina nogo-
metni su klubovi privlaËili sve manje ljudi. Britansko se druπtvo mijenjalo i
moderniziralo, i pojedinci su se oslobaali druπtvenih ograda u procesu koji
je imao korijene u postupnoj dekristijanizaciji druπtva od 1930-tih. Razdob-
lje poslijeratne obnove blio je razdoblje prosperiteta. Slobodno se vrijeme
poveÊavalo i ljudi su uæivali u novoj, bezbriænoj atmosferi, traæeÊi nove i
razliËite rekreacijske interese. Bio je to poËetak mnogo individualnijega i
individualiziranijega potroπaËkoga druπtva. Sport je postao samo jedan od
niza dostupnih uæitaka; dnevnih i veËernjih izlazaka, odlazaka u kino i na
godiπnje odmore te viπe nije bio oblik rekreacije iskljuËivo ili veÊinom za
radniËku klasu. U to su se doba pojavili i neki individualni sportovi, kao πto
je dæudo, a mnogi su se sportovi demokratizirali, postavπi pristupaËnijima
veÊemu broju ljudi. Ljudi su se poËeli baviti sportovima koji su im se Ëinili
zabavnijima ili koji su bili pomodni.
Nogomet viπe nije bio jedini oblik zabave koji je svatko sebi mogao priuπtiti
i nogometne su utakmice privlaËile sve manje i manje gledatelja. Prava ra-
dio-televizijskih prijenosa i sponzorstvo, u svojemu danaπnjemu obliku, joπ
uvijek nisu imali danaπnji znaËaj. U to su doba neki igraËi bili poluprofesio-
nalci, a drugi joπ uvijek amateri, no svi su oni ∑ osim ako nisu bili zaposleni
u nekoj industrijskoj grani ∑ manje-viπe ovisili o prodaji karata. Britansko
je rjeπenje problema gubitka interesa bilo uËiniti igru spektakularnijom i
profesionalizirati nogomet, poboljπati komfor gledatelja i obnoviti stadione
kako bi primili viπe ljudi. Ovo je obiËno ukljuËivalo graenje novih tribina ∑
takozvanih „krajeva“, koji su poloæajem odgovarali vrhovima ovalnih stadio-
na ∑ na kraÊim stranama pravokutnoga igraliπta, iza golova. Demokratizacija
nogometa i njegova rastuÊa popularnost u svim segmentima druπtva, kom-
binirani s promjenama na stadionima, poËeli su privlaËiti razliËite vrste ljudi;
gledatelji su sve ËeπÊe bili iz razliËitih slojeva i po svoj su prilici manje po-
znavali samu igru. Te su promjene revolucionirale druπtvenu ulogu stadiona
i izmijenile veselu i slavljeniËku atmosferu koja je njima ranije prevladavala.
Razvoj nogometa i njegova transformacija u spektakl promijenili su standar-
de aktivnosti koja je ranije bila izrazito klasno odreena, jer su i igraËi i gle-
datelji bili mahom iz radniËke klase. 7
7
Vidi rad Bourdieua (1979, 1984) i Pociella (1981, 1995).

29
To, meutim, nije bila jedina promjena. Neki su se, kao primjerice Brom-
berger (1995), sluæili fotografijama da bi dokazali kako nogometna publika
postaje sve mlaa8
. Za to su postojali brojni razlozi. Prvi je razlog vezan uz
sam sport, jer ∑ buduÊi da je nogomet bio promican u πkolama ∑ bilo je
sasvim prirodno da nove generacije mladih ljudi koje ga igraju postanu gle-
datelji ili strastveni navijaËi. Postojali su takoer i druπtveni faktori, buduÊi
da je to bilo razdoblje snaænih promjena u druπtvu, naroËito u pogledu sve
veÊe autonomije mladih koji su polako razvijali vlastite naËine provoenja
slobodnoga vremena. TreÊi je razlog promjene bio ekonomske prirode. Po-
nudom jeftinih sjedala na rubovima tribina, nogometni su klubovi poticali
mlade ljude na okupljanje u tim, loπijim dijelovima stadiona. KonaËno, po-
stojali su i kulturoloπki razlozi jer se u Velikoj Britaniji od 1960-tih javljaju
brojne adolescentske kulture i supkulture ∑ razbijaËi, teddy boysi, skinhea-
dsi i pankeri. Nogomet je prestao biti „obiteljska zabava“ pod roditeljskom
paskom. Obitelji viπe nisu iπle na nogometne utakmice kao πto bi, primjerice,
iπle u kazaliπte, kako bi dijelile zajedniËki entuzijazam koji nije poznavao ge-
neracijsku podjelu. „Krajevi“ stadiona postali su teritoriji mladih koji su se
poËeli grupirati ne samo prema momËadima koje su podræavali nego prije
svega po podruËjima iz kojih su potjecali i supkulturama kojima su pripa-
dali. PoËele su se oblikovati zajednice s vlastitim identitetima, ritualima,
amblemima, simbolima, osjeÊajima pripadnosti, znakovima prepoznavanja i
naËinima odijevanja: elementima kojima su se razvijale navijaËke skupine.
Od danaπnjih su se navijaËkih skupina razlikovale jedino po tome πto nisu
imale nazive koji bi ih povezivali s klubovima za koje su navijale. U ovome
su stupnju na stadion uvezene i ksenofobne politiËke ideologije (prije svega
teddy boysa i skinheadsa), a poËele su se pojavljati i bande (skinheadsi i
'razbijaËi').
SlavljeniËki je ambijent, koji se ranije povezivao s utakmicama, ustupio
mjesto klimi sportskih suparniπtva kombiniranih sa sukobima identiteta te
kulturoloπkim i druπtvenim antagonizmima. Ta nova, aktivnija, poærtvovnija,
bezrezervna potpora nogometnim momËadima, uz postojanje razliËitih sup-
kultura, dovela je do pojave huliganstva stvaranjem kulture suprotstavlja-
nja koja viπe nije bila usko vezana uz sport. Navale na terene i tuËnjave
izmeu navijaËkih grupa postale su uËestale. Huliganstvo, ekstremni izljev
8
Ideju radikalne promjene u tome pogledu treba ipak uzeti s dozom opreza. Nema dvojbe da je
na gledateljskim tribinama bilo mnogo mladih ljudi, no, isto tako, zdravstveno osiguranje i pre-
hrana bili su bolji, a odjeÊa kvalitetnija, zbog Ëega su gledatelji na fotografijama moæda izgledali
mlae od svojih vrπnjaka iz prethodne generacije, koji, pak, moæda nisu bili ni tako stari kako
su se Ëinili.

30
adolescentskih supkultura na nogometnim terenima, zajedniËka je tema mno-
gih studija i komentara (Elias i Dunning 1986; Taylor 1971, 1973 i 1982,
piπuÊi o Velikoj Britaniji; Zimmerman, 1987., o NjemaËkoj; Ehrenberg, 1991.,
o Velikoj Britaniji; i Mignon, 1993. i 1995., koji je usporedio britanska i fran-
cuska iskustva).
Joπ je 1968. lord Harrington u sluæbenome izvjeπtaju o nogometnome huli-
ganstvu zapisao u da su uhiÊeni huligani pravi navijaËi, mladi (mlai od 21
godine) i dobro obavijeπteni, s odliËnim znanjem o nogometu, klubovima ko-
je podræavaju, igraËima i tehniËkim stranama igre te da su mnogi od njih no-
sili obiljeæja svojih skupina. Harringtonov je izvjeπtaj trebao rijeπiti raspravu
koja u Velikoj Britaniji i Francuskoj traje i danas: Ëinjenicu da da su poËini-
telji huliganskih djela istinski nogometni navijaËi, a ne autsajderi/postranici
koji na nogometne utakmice dolaze samo izazivati nerede. Postoji nekoliko
razloga za ustrajnost u zabludi o podrijetlu huligana, i oni su vrlo jasni.
Nogometni svijet ne samo da æeli zadræati imidæ sporta Ëistim (Ehrenberg
1991), nego se æeli i rijeπiti moralne odgovornosti za privlaËenje navijaËa
novoga tipa, kao i za to πto je takvima, svjesno ili nesvjesno, dopuπteno
krπenje zakona. KonaËno, æeli se osloboditi i svake financijske odgovornosti
za poËinjene prekrπaje.
Umjesto da pridonese spreËavanju nasilja, politika odvajanja suparniËkih na-
vijaËa podizanjem ograda unutar stadiona Ëak je pojaËala problem. Odjelji-
vanje navijaËkih tribina i segregacija razliËitih skupina prouzroËile su „teri-
torijalizaciju“ tih tribina, stavile ih u srediπte paænje i promovirale rivalstva
izmeu skupina. Svaka grupa ∑ gonjena æeljom za potvrivanjem, sukobima
s protivnicima i demonstriranjem svoje nadmoÊi te æudnjom da bude viena
i prepoznata, æeljom za osveÊivanjem poraza ili produljenjem pobjede ∑ na-
stojala je osvojiti suparniËku tribinu. Postupno su pokrenuti procesi „anta-
gonistiËke akulturacije“ u kojima je nasilje postalo samo jednim naËinom
kovanja identiteta. I dok je uspostava sigurnosnih kordona oko stadiona,
zajedno s dizanjem ograda, trebala posluæiti smanjenju razine nasilja unutar
stadiona, nasilje se nije uspjelo potpuno eliminirati.
„Kao posljedica sluæbene politike odvajanja suparniËkih navijaËa ∑ koja je uvedena
60-tih godina u svrhu spreËavanja nogometnog huliganstva, no koja je uspjela jedi-
no ojaËati solidarnost navijaËkih tribina i izvesti fenomen van stadiona ∑ velike su
tuËnjave na tribinama postale relativno rijetke tijekom 1970-tih i 1980-tih“ (Elias i
Dunning 1986: 247).
Aktivna, organizirana navijaËka scena koja se u britanskome nogometu razvila
1960-tih (Broussard 1990) bila je, meutim, priliËno drukËija od kulture Ultrasa

31
∑ francuskih i talijanskih navijaËkih skupina. I dok su Ultrasi isticali tifose (raz-
nolike viπebojne prikaze i sljedove pokreta), koristeÊi velike plastiËne plahte ili
oblike od πarenih papira koji su predstavljali njihov klub ili zajednicu, mnogi
su britanski navijaËi pokazivali samo πalove i bedæeve, no svoju su potporu
izraæavali glasno za vrijeme utakmica, uz neprekidno pjevanje i provokativno
skandiranje.
Druπtveni problemi zaoπtravaju huligansko ponaπanje
Mnogi istraæivaËi (Taylor, nav. dj.; Clarke 1978; Elias i Dunning 1986) treÊe
razdoblje u razvoju huliganstva dovode u vezu s oπtrim socioekonomskim
padom Velike Britanije u 1970-tim i 1980-tim. Nekoliko laburistiËkih vlada (s
premijerima Haroldom Wilsonom od 1964. do 1970. te od 1974. do 1976.,
i Jamesom Callaghanom od 1976. do 1980.) nije uspjelo zaustaviti inflaciju
i rastuÊu nezaposlenost, a zemlja je bila na rubu bankrota. Ranih 1970-tih
14% stanovnika Velike Britanije æivjelo je ispod razine siromaπtva, πto je
brojka koja nikada nije dosegnuta u Francuskoj, gdje se razina siromaπtva
1990-tih stabilizirala oko 10%. Inflacija je u Velikoj Britaniji dosegnula 25%
sredinom 1970-tih, a nezaposlenost je od 3.8% u 1972. narasla do 11.5%
u 1983. Samo je u industrijskome sektoru, izmeu 1966. i 1986. godine, u
Velikoj Britaniji izgubljeno tri milijuna radnih mjesta; za usporedbu, u cijelo-
me je francuskome gospodarstvu toliki gubitak radnih mjesta dosegnut tek
1993. Zbog takva je ekonomskoga kolapsa pozdravljen dolazak Margaret
Thatcher na vlast i uvoenje politike stroge πtednje, privatizacije i razvoja
striktne ekonomije slobodnoga træiπta. PolitiËke odluke dana bile su jasne:
gospodarski oporavak bio je imperativ, makar i na πtetu radniËke klase i
druπtveno zanemarenih. SluËaj πtrajka rudara jasno priziva iskustvo britan-
ske radniËke klase iz toga doba: πtrajk je trajao punih godinu dana prije
nego πto ga je konzervativna vlada nasilno slomila. Jedan je to od mnogih
primjera tadaπnjega ekonomskoga restrukturiranja i socijalne podjele koja je
uslijedila. Gospodarske i socijalne mjere koje su iπle na πtetu radniËke klase
djelovale su kao katalizator za razvoj huliganstva.
„Brutalnost taËeristiËkoga plana da ga kulturoloπki i politiËki izbriπe, snaæan je
faktor u objaπnjavanju rastuÊe autonomnosti fenomena nogometnih navijaËa i stra-
tegija koje su huligani koristili da bi dospjeli pred oko javnosti“ (Mignon, nav. dj.,
str. 22).
Huliganstvo je, meutim, u manjoj mjeri bilo odraz klasne borbe, a u veÊoj
mehanizam preæivljavanja i druπtvenoga potvrivanja ∑ nogometno je nasilje
u tome razdoblju stajalo uz bok uliËnim neredima, no oni nisu bili meusob-
no povezani. Huligani nisu naglaπavali druπtvenu pripadnost ili branili rad-

32
niËku klasu. Bez obzira na to, kao πto je pokazao Coser (1956), huliganstvo
je zajednici signal za opasnost, a u Velikoj je Britaniji ono bilo indikator
duboko ukorijenjene socijalne disfunkcije. Poput uliËnih nereda, to je oblik
nasilja koji prije svega svjedoËi o Ëinjenici da su politiËki i institucionalni od-
govori na zahtjeve druπtva nedostatni (Wievorka, nav. dj., 30). Nogomet je
postao instrument i sredstvo izraæavanja mladih ljudi bez socioekonomskih
korijena, koji su bili iskljuËeni iz druπtva.
Na temelju socioantropoloπkih studija Taylor (1973) i Clarke (1973) opisuju
oblikovanje navijaËkih skupina ∑ kompleksnih entiteta unutar kojih dolazi
do druπtvenoga povezivanja. U vrijeme kada se Ëinilo da se britansko druπ-
tvo dezintegrira/razjedinjuje, navijaËke su skupine nudile Ëlanovima potvr-
du, potporu i solidarnost. Skupine su nastale ne samo zbog toga πto su
njihovi Ëlanovi bili u jednakoj situaciji kao druπtveno odbaËeni, nego i kao
naËin obrane od „stranaca“ koji su krali britanske poslove. Odreene gru-
pe (ponajviπe skinheadsi i desniËarski ekstremisti) nisu viπe ni pokuπavale
prikriti svoju ideologiju, nego su otvoreno skandirale rasistiËke slogane. U
svoje su redove stale privlaËiti rastuÊe brojeve razoËaranih mladih ljudi bez
smjernica ili izgleda, koji su odustali od æelje za druπtvenim statusom.
Rasizam koji su ti navijaËi iskazivali odraæavao je ne samo osjeÊaj odbaËeno-
sti iz modernoga svijeta, nego i strah od takva odbacivanja, od nemoguÊno-
sti druπtvenoga napredovanja i nemoguÊnosti postizanja ikakva poloæaja ili
statusa u druπtvu (Wieviorka 1998, 1992). Rasizam nije bio samo vrsta „pri-
rodnoga stanja“: u tome kontekstu on je bio reakcija na iskljuËivanje. No-
gometni su navijaËi bili „gonjeni“ svojom socijalnom situacijom/druπtvenim
poloæajem i socioekonomskom bliskoπÊu s imigrantskim zajednicama na tra-
æenje „ærtvenoga jarca“ (Girard 1972, 2004). Huliganstvo je za njih bio naËin
æivota, naËin predstavljanja i isticanja, naËin kultiviranja onoga πto ih je razli-
kovalo od drugih (Broussard, nav. dj., str. 308). NavijaËka kultura i nasilje nu-
dili su alternativu bijedi svakodnevne egzistencije. Bio je to bijeg iz dosadne
rutine, koji je nudio temelj i osjeÊaj svrhe ljudima kojima je nedostajala vizija
buduÊnosti. Ekstremno nasilje koje su takve grupe prakticirale priskrbljivalo
im je druπtveno prepoznavanje i omoguÊilo im, kao πto sugerira Van Limber-
gen i dr. (1992), da oblikuju identitet koji je moæda bio izrazito ruæan, no
bolji od prijezira i druπtvenog omalovaæavanja.
Odreene su se grupe organizirale u takozvane „borbene skupine“, meu
kojima ICF (Inter City Firm) u West Hamu, Main Firm u Camebridgeu, Service
Crew u Leedsu i Headhunters u Chealseu.

33
Sportsko se suparniπtvo spojilo sa suparniπtvom unutar skupina, a njihova
je egzistencija ovisila o prepoznatljivosti. Medijsko praÊenje nasilja donijelo
je skupinama πire druπtveno priznanje. PoËeo se razvijati tipski imidæ te-
toviranoga navijaËa obrijane glave, u Ëizmama marke Dr Martens i spitfire
vjetrovci, po moguÊnosti ukraπenog neonacistiËkim znakovljem ∑ dokonog
fanatika s ekstremnim desniËarskim stavovima. ICF je bila najzastupljenija i
najnasilnija skupina, a njezini su pripadnici najdalje otiπli 1982. godine kada
su .izboli Arsenalova navijaËa na izlasku iz stanice podzemne æeljeznice te na
njemu ostavili „podsjetnicu“ s rijeËima: „»estitamo. Upravo ste imali posla
s ICF-om“. Bilo je, naravno, uobiËajeno pronaÊi fiziËke radnike i mlade ne-
zaposlene ljude meu Ëlanovima navijaËkih klubova i, slijedom toga, meu
huliganima.
Nogomet je dio kulture radniËke klase i on veliËa vrijednosti te kulture: trud,
fiziËku poærtvovnost, solidarnost, muæevnost, organiziranost, pokoravanje
grupnoj disciplini te timski duh. On pruæa zanos koji je pristupaËan svakomu
i s kojim se mnogi mogu poistovjetiti jer nogomet i nogometaπi utjelovljuju
demokratski ideal da svatko moæe postati „netko“ (Ehrenberg, nav. dj.). U
Britaniji je u doba taËerizma, meutim, svakodnevno rastao jaz izmeu igra-
Ëa, koji su postajali sve bogatiji, i njihovih navijaËa, od kojih su mnogi bili
iskljuËeni iz druπtva i bez ikakve perspektive.
Taylor, i kasnije Clarke, identificirali su rastuÊu buræujsku prirodu nogometa
i sve veÊu distanciranost izmeu navijaËa i igraËa kao dodatne razloge zbog
kojih su se navijaËi okrenuli nasilju. Neki su promatraËi opisali taj proces
kao borbu za samooËuvanje. Wahl, pak, sugerira da je taj trend bio vidljiv
veÊ neko vrijeme.
„U Europi se javljaju znaci regresije. Toplina koja se izvorno povezivala s igrom je
nestala. Bliskost izmeu igraËa i publike samo je uspomena; navijaËi viπe ne priz-
naju igraËe kao jednoga od svojih koji je uspio“ (nav. dj., str. 109).
Za odreene je navijaËe, stoga, huliganstvo postalo sredstvo ∑ negativno
i zastraπujuÊe, moæda, no ipak sredstvo ∑ opravdanja njihove egzistencije,
postajanja druπtveno vidljivima i transformacije odbaËenosti u priznanje, po-
raza u uspjeh.
„Oni utjelovljuju odbijanje radniËke klase da postane buræoazija, obranu naËela
koja se temelji na grubosti … Kroz svoj skinhead stil oni proklamiraju divlju muæev-
nost i duh odanosti … Oni su rasisti … Oni postavljaju stil tribina na krajevima
stadiona, buduÊi da je njihova sustavna grubost ideal koji dijele mnogi“ (Mignon,
nav. dj., str. 24).

34
Kroz nasilje, oni su dobili status koji je zamijenio njihov stvarni status, da-
juÊi im prepoznatljiv, jak identitet koji im je nedostajao ili bio zanijekan u
svakodnevnom æivotu.
Huliganstvo kao „normalan“ oblik nasilja meu mladim, odbaËenim
pripadnicima radniËke klase
»etvrto su razdoblje Elias i Dunning dokumentirali (nav. dj.) nastavljajuÊi se
na temeljni Eliasov rad o procesima uljuivanja u zapadnjaËkim druπtvima
(Elias 1969, 1985), i proπirujuÊi ga na podruËju sporta. Elias je ustvrdio da
su druπtva s jedne strane izgraena na uspostavljenim naËelima uljudbe
(pristojnosti, obzirnosti i verbalnome rjeπavanju razmirica), a s druge stra-
ne na nasilju pod kontrolom dræave („uglaivanje“9
ratnika i monopoliza-
cija nasilja). Njih takoer grade i pojedinci postupnim usvajanjem procesa
samokontrole. Sport je samo jedan naËin kontrole nasilja u druπtvu ili nasilja
koje provodi druπtvo jer nudi „socijalnu enklavu gdje se u uzbuenju moæe
uæivati bez druπtveno i osobno opasnih implikacija“, mjesto gdje igraËi i gle-
datelji (u opÊem smislu) mogu osloboditi svoje emocije, no i mjesto gdje
se primjenjuju standardi druπtvenosti koji nameÊu pokoravanje pravilima i
kontrolu emocija. Elias i Dunning pristupaju, stoga, fenomenu huliganstva
postavljajuÊi jednostavno pitanje: buduÊi da je moderni sport jednim svojim
dijelom izvorno zamiπljen kao sredstvo kontrole nasilja, kako to da je iznjed-
rio takav oblik nasilja u nogometu?
NastavljajuÊi se na raniji rad, Elias i Dunning ustvruju da veÊina huligana
potjeËe iz tvrde radniËke klase, najniæega sloja radniËke klase te, zapravo,
pripadaju najsiromaπnijemu segmentu te druπtvene skupine:
„Na dnu druπtvene ljestvice … jaz izmeu njih i nestajuÊe niæe radniËke klase …
se proπirio. Iako je njihov broj moæda porastao kao posljedica trenutaËne recesije,
upravo se te skupine mladih pripadnika „tvrde“ radniËke klase svojim ponaπanjem
pribliæavaju standardima koji nastaju iz onoga πto Suttles naziva „ureenom seg-
mentacijom“10
. Ti mladiÊi … Ëine veÊinu u skupinama koje se upuπtaju u najozbilj-
nije oblike nogometnog huliganstva“ (nav. dj., str. 262).
Usprkos tomu, autori nalaze da je nemoguÊe generalizirati ili automatski iz-
jednaËavati huliganstvo s odreenom druπtvenim slojem. Da bi se razumjelo
9
Kako su se plemiÊi-ratnici, zajedno sa svojim vazalima, vojskom i moÊi prikupljanja poreza, pret-
varali u uljueno plemstvo okupljeno na jednome mjestu pod „zaπtitom“ monarha, postupno su
gubili interes za meusobne oruæane sukobe.
10
Sustav implementiran meu bandama u Chicagu, koji karakterizira visoka razina segregacije,
naglaπena vaænost normi muæevnosti i razraen sustav savezniπtava.

35
zbog Ëega ta veza postoji, potrebno je iÊi dalje od statusa i ispitati πto se
dogaa u praksi. Tu je prije svega Ëinjenica da, premda veÊina huligana
doista potjeËe iz druπtveno zapostavljenih slojeva, obratno ne vrijedi: ne
postaju nuæno svi druπtveno ugroæeni pojedinci na nogometnim utakmicama
huligani ili prijestupnici. Kao drugo ∑ i premda Elias i Dunning to pitanje ni-
su potanje obradili, na njega Êemo se joπ vratiti ∑ ne pripadaju svi uhiÊeni
huligani tvrdoj radniËkoj klasi11
. Prema vienju autora, sama pripadnost rad-
niËkoj klasi nije toliko vaæna koliko su vaæni naËini njezina funkcioniranja,
oblici socijalizacije i druπtvenosti. Ako se tvrdoj radniËkoj klasi moæe pripisati
nasilnost, to je stoga πto su pripadnici te klase na niæem stupnju procesa
uljuivanja.
U Eliasovu radu, kljuËni aspekt procesa uljuivanja ovisi o promjeni obra-
sca druπtvenoga zbliæavanja, koja se moæe usporediti s onime πto Durkheim
(1893) naziva promjenom mehaniËke solidarnosti u organsku solidarnost. U
opisivanju toga aspekta procesa, Elias rabi izraz „segmentno zbliæavanje“ i
„funkcionalno zbliæavanje“ te ustvruje da druπtveno funkcioniranje radniË-
ke klase karakterizira segmentno zbliæavanje. U tome je obrascu nasilje tra-
dicionalni naËin rjeπavanja sukoba i, prema Eliasu i Dunningu, inherentan i
nerazluËiv dio naËina druπtvenoga funkcioniranja tih skupina. Nasilnim po-
naπanjem na nogometnim utakmicama huligani samo reproduciraju naËin
ponaπanja koji im je normalan i uobiËajen: „Norme fiziËkih sukoba u takvim
segmentno vezanim skupinama analogne su sustavima vendete (krvne osve-
te) koje joπ uvijek nalazimo u mnogim mediteranskim zemljama …“ (nav. dj.,
str. 235).
Elias i Dunning primjeÊuju Ëetiri aspekta huliganstva koji potvruju takav
koncept druπtvenoga funkcioniranja:
„1. »injenica da obuhvaÊene skupine djeluju jednako, a gdjekad i viπe, zainteresi-
rane za meusobni sukobn nego za gledanje nogometa;
2. »injenica da se suprotstavljene skupine regrutiraju iz istoga druπtvenoga segmenta,
takozvanoga 'tvrdog' sloja radniËke klase. To znaËi … valja objasniti Ëinjenicu da nji-
hovo sukobljavanje predstavlja unutarklasni sukob umjesto meuklasnoga sukoba;
3. »injenica da sukobi izmeu takvih skupina imaju oblik vendete (krvne osvete),
u smislu tako πto … pojedinci i skupine postaju metom napada samo zbog isti-
canja znakova pripadnosti suparniËkoj skupini. Viπegodiπnje zavade koje razvijaju
suprotstavljene huliganske skupine navijaËa i koje ne prestaju unatoË izmjenama
njihovih Ëlanova … pokazatelj su visokoga stupnja poistovjeÊenja nekih huligana
sa skupinom kojoj pripadaju;
11
Najniæemu sloju radniËke klase, u kojemu je nasilje joπ uvijek smislen element druπtvenoga
funkcioniranja.

36
4. Izraziti stupanj konformizma i jednoobraznosti u djelovanju vidljiv u pjevanju i
skandiranju nogometnih huligana. Stalna je tema tih pjesama jaËanje predodæbe o
muæevnosti vlastite grupe te istodobno omalovaæavanje i poniæavanje suprotsta-
vljene grupe“ (nav. dj., str. 242).
Spolni sastav skupina, opÊeprihvaÊene norme agresivne muæevnosti i muπke do-
minacije, obrazac bliske povezanosti od djetinjstva meu Ëlanovima bandi, kom-
pleksni sustav savezniπtava (koje Elias i Dunning nazivaju „beduinski sindrom“12
)
konzumacija alkohola Ëimbenici su koji olakπavaju pribjegavanje nasilju.
Snaæni osjeÊaji povezanosti unutar skupine i neprijateljstva spram drugih grupa
kod takvih segmentno povezanih skupina znaËe da je rivalstvo gotovo neizbjeæno
kada se njihovi pripadnici susretnu. Norme agresivne muæevnosti i komparativne
nemoguÊnosti samokontrole znaËe, pak, da meusobni konflikt lako prerasta u
tuËnjavu“ (nav. dj., str. 243).
Ovaj pristup zahtijeva komentar. Prvi problem nastaje pri pokuπaju defini-
ranja norme, odnosno devijantnoga ponaπanja. Je li osoba koja zaobilazi
norme πto ih je postavio jedan dio druπtva radi oËuvanja mira u zajednici
i zadræavanja druπtvene kohezije ∑ devijant? Ili je ovdje posrijedi sud odre-
enih ljudi o ponaπanju koje smatraju abnormalnim zato πto odudara od
ponaπanja veÊine ili glavne struje (Becker 1963)?
Elias smatra da moderna druπtva postaju pacificiran druπtveni teritorij. Kako
se sve rjee i rjee suoËavamo s nasiljem, svatko Êe od nas od njega sve viπe
strahovati. Sukobi se danas uglavnom rjeπavaju konsenzusom, a razina tole-
rancije na nasilje sve nam je niæa. Sama je ideja nasilja postala neprihvatljiva.
Sukobi izmeu nogometnih navijaËa uznemiruju nas jer se poËetkom 21. sto-
ljeÊa viπe ne smatraju „normalnima“. Ljudi ih doæivljavaju kao opasnost i znak
rastuÊe nesigurnosti. No, je li tomu tako? Drugi problem nastaje kada odgo-
vornost za nasilje prebacujemo na ljude koji su „manje uljueni“, odnosno
manje napredni u procesu uljuivanja. Iz reËenice „buduÊi da je muπkarcima
iz ,tvrdih‘ dijelova niæe radniËke klase mnogo teæe dosegnuti smisao, status i
zadovoljenje te oblikovati zadovoljavajuÊe identitete u πkolovanju i radu, po-
stoji veÊa moguÊnost da Êe smisao traæiti u oblicima ponaπanja koji ukljuËuju
zastraπivanje, tuËnjave, pijanËevanje i iskoriπtavaËke seksualne odnose“ (Elias
i Dunning, nav. dj., str. 258), opravdano se postavlja pitanje je li posrijedi pri-
jezir prema radniËkoj klasi ili bar pretjerano uopÊavanje njezina druπtvenoga i
emotivnoga funkcioniranja. Postoji takoer i moguÊnost da odraæava, u speci-
fiËnom i ograniËenom kontekstu huliganstva, teoriju koju su neki autori, kao
12
Prijateljev je prijatelj prijatelj; neprijateljev je neprijatelj prijatelj; neprijateljev je prijatelj nepri-
jatelj.

37
Taylor (nav. dj.), Williams (1991) i Hargreaves (1992), odmah odbacili zbog
latentnoga evolucionizma. Temeljni je doprinos Eliasove figurativne sociologije
∑ utemeljene na srediπnjoj teoriji „procesa uljuivanja“ i balansu izmeu ideo-
grafskoga i nomotetiËkoga pristupa ∑ opisivanje razvoja, uËenja i dotjerivanja
standarda druπtveno prihvatljivoga ponaπanja koje je dovelo do oblikovanja
zapadnih druπtava izmeu srednjega vijeka i 20. stoljeÊa (Bodin 2002).
Meutim, izvan ograniËenoga konteksta huliganstva studije provedene u ra-
zliËitim dijelovima Europe pokazale su da fiziËki radnici nisu nuæno nasilniji
od intelektualaca ili pripadnika viπih klasa. Studije nasilja nad djecom i æe-
nama to, na æalost, potvruju (Jaspard i dr. 2003; Marinova 2004).
Mediji kao katalizator huliganskoga nasilja
Premda su istraæivanja u Velikoj Britaniji pruæila mnogobrojna sliËna i oprjeË-
na tumaËenja, ovisno o podruËju na kojemu su provoena te o pristupu
istraæivaËa, nepobitno je da je tragedija na Heyselu pospjeπila πirenje huli-
ganstva u Europi te istodobno uvelike izoπtrila javnu percepciju.
U svibnju godine 1985. Liverpool (prvak 1984.) i torinski Juventus (pobjednik
utakmice) susreli su se u finalu Lige prvaka na stadionu Heysel u Bruxellesu.
I premda navijaËi Liverpoola nisu bili meu najopasnijima u Velikoj Britaniji,
imali su priliËnu reputaciju koja je u to vrijeme bila dodatno osnaæena nizom
prijaπnjih incidenata. U oæujku iste godine, primjerice, sudjelovali su u div-
ljim sukobima s navijaËima beËke Austrije, a u lipnju 1984., tijekom utakmice
AS Roma ∑ Liverpool, Ëetrdeset je ljudi ozlijeeno u tuËnjavi s talijanskim
navijaËa, nakon koje ih je pedesetak uhiÊeno.
Bili su to dotad najnasilniji sukobi u kojima su sudjelovali navijaËi britanskih
klubova i engleske reprezentacije. Na Heysel su rasporeene snaæne policij-
ske snage kojima je naloæeno da ne odstupaju. NavijaËima dviju momËadi
dopuπten je raniji ulazak na stadion, a ondje ih je razdvajala samo æiËana
ograda. Dok su Ëekali poËetak utakmice, navijaËi su se poËeli meusobno
provocirati i vrijeati, pokuπavali su zastraπiti suparnike, pili su i bacali piv-
ske limenke jedni na druge. Kada je nekoliko engleskih navijaËa uspjelo uÊi u
blok Z, rezerviran za Juventusove navijaËe, i krenuti na njih, nastala je panika.
UspaniËeni talijanski navijaËi iz zadnjih stajaÊih redova poËeli su gurati svoje
donje redove ∑ koji nisu znali πto se iza njih dogaa ∑ na ogradu. Redari su
nekoliko dugih minuta Ëekali zapovijed da otkljuËaju vrata ograde u dnu tribi-
ne. Da su to prije uËinili, navijaËi ne bi bili zgnjeËeni. To πto se dogodilo, nije
bio izravan sukob, veÊ propust u pasivnim mjerama osiguranja na stadionu,

38
unatoË prisutnosti 2290 policajaca. Odgovor je uslijedio 19. kolovoza 1985.,
kad je donesena Europska konvencija o nasilju i nedoliËnu ponaπanju gleda-
telja na sportskim priredbama, posebice na nogometnim utakmicama.
Bio je to zakasnjeli potez u nastojanju da se zaustavi fenomen koji se mogao
predvidjeti, dio kampanje (Becker, nav. dj.) uvoenja standarda i mjera nad-
zora za umirivanje javnosti. Poslije je istraæni odbor utvrdio da su se ulaznice
prodavale svima i svakomu unatoË osnovnim pravilima sigurnosti. Bez obzi-
ra na pritiske kojima su bili izloæeni, novinari koji su izvjeπtavali o nesreÊi
na Heyselu svojim su opetovanim tumaËenjima, fokusiranima na englesko
huliganstvo, odigrali kljuËnu ulogu u oblikovanju javne percepcije fenomena:
huligan je sada definitivno postao pijani, mladi engleski izgrednik. Nitko nije
zastao i pokuπao istraæiti korijene antagonizma izmeu dviju skupina niti se
Ëak upitao leæi li doista odgovornost za poticanje tragedije na navijaËima
Liverpoola. Moramo se pritom upitati, kao πto je to uËinio i Kapuscinski
(2002), jesu li mediji samo prenosili stvarnost ili je ∑ s obzirom na to da je
informacija postala roba ∑ njezino prodavanje bilo vaænije od istine.
Huliganstvo svakako viπe nije bio samo britanski problem jer su mediji svo-
jim komentarima, obraivanjima teme i neprekidnim prikazivanjem istih slika
∑ u klasiËnoj novinarskoj maniri oslanjajuÊi se na teæinu rijeËi i πokantnost
slike ∑ dali nogometnim navijaËima i huliganima dotad nevien publicitet.
Dotada je njihova glavna svrha bila podupiranje momËadi, s huliganstvom
kao najtvrim izrazom navijaËke kulture, no od trenutka kad su njihove akti-
vnosti dobile potvrdu, oni su poËeli uæivati u sve veÊoj prepoznatljivosti.
Intenzivno medijsko praÊenje dogaaja na Heyselu ubrzalo je, stoga, πirenje
huliganstva Europom. Bilo je to, meutim, samo ubrzanje jer je fenomen
na kontinentu veÊ dulje vrijeme postojao. Posjeti engleskih navijaËa drugim
europskim zemljama veÊ su bili potaknuli oponaπanje, πto je u razdoblju
izmeu godine 1975. i 1980. rezultiralo mnogobrojnim nasilnim izgredima.
Iznenauje, meutim, πto ni tisak ni nacionalna odnosno meunarodna no-
gometna tijela nisu smatrali potrebnim komentirati te dogaaje.
U Francuskoj je huliganstvo bilo prisutno na utakmicama Paris Saint-Germaina
joπ od godine 1979. (Rouibi 1989), a na utakmicama Marseillesa, Strasbourga
i Nantesa od 1980. Belgijski je nogomet poËeo doæivljavati sliËne probleme od
1980. godine (Dupuis 1993a/b), a od ranih su 1980-ih uËestali prekidi utakmi-
ca zbog navijaËkih sukoba u Zapadnoj NjemaËkoj, Italiji i bivπoj Jugoslaviji. U
svojem detaljnom istraæivanju europskih navijaËa Broussard (nav. dj.) navodi
sliËne izgrede u gotovo svim europskim zemljama u tom razdoblju. Suprotno
opÊem miπljenju huliganstvo dakle nije bilo iskljuËivo britanski fenomen.

39
Zbog Ëega je, meutim, Velika Britanija ∑ mimo Ëinjenice da je prije drugih
zemalja iskusila druπtveno-ekonomske probleme ∑ bila tako osobito zahva-
Êena i ukljuËena u tu vrst nasilja?
Postoji nekoliko vrlo jasnih razloga. Prvi je znaËajka koju Velika Britanija
dijeli s Belgijom i Nizozemskom, takoer zahvaÊenima vrlo nasilnim huligan-
stvom, a to je blizina nogometnih klubova. Godine 1996. samo je u podruËju
πirega Londona bilo 11 klubova prve lige (engl. Premiership). Engleska ∑
dio Velike Britanije najzahvaÊeniji huliganstvom ∑ svojom povrπinom odgo-
vara Ëetvrtini Francuske ili ©panjolske, dok je NjemaËka od nje veÊa dva i
pol puta (uzmemo li samo primjere zemalja s najjaËom tradicijom profesio-
nalnoga nogometa). Belgija i Nizozemska manje su od francuske pokrajine
Akvitanije. Mobilnost je, stoga, znatno olakπana: navijaËi na utakmice putuju
lako, Ëesto i u vrlo velikim skupinama. I dok je antagonistiËko ponaπanje (u
etoloπkom smislu) uobiËajen dio sportskoga rivalstva, ovdje je ono intenzi-
virano fiziËkom bliskoπÊu klubova, Ëime su u prvi plan dovedeni lokalni i te-
ritorijalni antagonizmi Ëiji su korijeni u specifiËnoj povijesti gradova, zemalja,
druπtvenih slojeva i razdoblja recesije (Bromberger 1995: 242).
Drugi su razlog mediji. Uloga medija u πirenju huliganstva nije ograniËena
samo na sluËaj intenzivnoga praÊenja heyselskoga sluËaja. Kao naËin borbe
protiv huliganstva dio britanskoga tiska stvorio je takozvanu „razbijaËku li-
gu“. Cilj je, sam po sebi, bio Ëastan: uzvratiti udarac huliganskim skupinama
stigmatizacijom i javnom osudom. Mladi su navijaËi, meutim, gladni paænje
javnosti, okrenuli taj klasifikacijski sustav u vlastitu svrhu. Biti na vrhu raz-
bijaËke lige s vremenom je postao najvaæniji cilj svih huliganskih skupina.
Taktika se obila o glavu (vidi Boudon 1977) i postala gorivo za rivalstvo i
nasilje meu skupinama. SliËan se proces dogodio i u Francuskoj pokreta-
njem Ëasopisa Sup'Mag (NavijaËki magazin), tiskovine izvorno pokrenute za
izvjeπtavanje o aktivnostima navijaËa i veliËanje njihovih tifosa, no koja je
uvoenjem tablice „najboljih“ navijaËa postupno raspirila animozitete i rival-
stvo. Sadræaj je Ëasopisa s vremenom postao sve ekstremniji, odraæavajuÊi
kulturu najtvrih navijaËa i ukljuËujuÊi mnoge Ëlanke o huliganima:
„… nogometna su se igraliπta sve viπe poËela prepoznavati kao mjesta na kojima
se dogaaju tuËnjave i 'aggro', a ne samo nogomet. To je privuklo mlae muπkarce
iz 'tvrih' slojeva radniËke klase…„ (Elias i Dunning, nav. dj., str. 264).
Premda mediji nisu prouzroËili huliganstvo, oni su ga potaknuli, pojaËali i
razjarili te znatno utjecali na njegovo πirenje, promociju i potvrivanje, bar
meu onim ljudima koji su se poistovjetili s takvim naËinom æivota i posti-
zanja druπtvenoga priznanja.

40
Huliganstvo se πiri Europom
Slika koju javnost danas ima o mladim huliganima ne samo da je potaknula
porast nasilja na nogometnim utakmicama veÊ je pridonijela i πirenju toga
problema Europom kroz proces koji se zasniva na oponaπanju i suparniπtvu.
Europski navijaËi nastojali su ∑ i nasilno ako je bilo potrebno ∑ oponaπati
svoje engleske pandane i biti na jednak naËin prepoznati kao gorljivi prista-
πe, sposobni braniti svoje momËadi, klubove te sliku o sebi kao navijaËima.
Suparniπtvo je takoer bilo faktor jer je ljestvica nesluæbene navijaËke lige
zahtijevala da svaka skupina pokuπa nadmaπiti sve svoje protivnike putujuÊi
na gostujuÊe utakmice u veÊem broju, posjeÊujuÊi sve utakmice na domaÊem
terenu bez obzira na to u kojoj ligi i kako momËad igra, organizirajuÊi tifose
ili dobro koordinirane iskaze potpore klubu, osujeÊujuÊi akcije suparniËkih
navijaËa i provocirajuÊi ih. „Zarazno“ πirenje navijaËkih skupina koje su se
meusobno odmjeravale natjeËuÊi se za teritorij na stadionima pretvorilo
je nasilje u inherentnu karakteristiku navijaËke kulture posvuda u Europi.
©toviπe, nasilje je pomoglo formiranju grupnih identiteta utemeljenih na po-
vijesti sukoba i antagonizma. Kazivanjem priËa o nasilju, Ëak i iz potpuno
subjektivne i iskrivljene perspektive, svaki Ëlan odreene skupine mogao je
kroz pripadnost dobiti potvrdu o vlastitoj vrijednosti. I nasilje je takoer bilo
faktor koji je dræao skupine na okupu jer je zahtijevao od njihovih Ëlanova da
se suoËe s dilemom ujedinjavanja radi suprotstavljanja suparnicima ili poje-
dinaËnoga povlaËenja, πto bi rezultiralo prestankom postojanja skupine.
©irenjem huliganstva Europom sve je viπe istraæivaËa poËelo prouËavati taj
fenomen u razliËitim zemljama iako je velik broj onih koji su se njime ba-
vili predavao na britanskim sveuËiliπtima. S vremenom su se iskristalizirala
dva priliËno razliËita pristupa. S jedne strane, provodila su se istraæivanja,
veÊinom u Francuskoj, koja su se bavila samo navijaËkom kulturom, treti-
rajuÊi huliganstvo kao marginalni problem (Charroin 1994; Bromberger 1995
i 1998; Roumestan 1998; Nuytens 2000). S druge strane, specifiËnijim se
istraæivaËkim projektima nastojalo shvatiti i interpretirati huliganstvo na na-
cionalnoj i lokalnoj razini prouËavanjem unutarnjega funkcioniranja navijaËkih
skupina i razumijevanjem huliganstva kao temeljne karakteristike navijanja
za odreenu momËad i osnovnoga naËina izraæavanja navijaËke kulture (Giu-
lianotti 1995 o situaciji u ©kotskoj; Zani and Kirchler 1991 o huliganima u
Napulju i Bolonji; Zimmerman, nav. dj., u njemaËkom kontekstu; Van Lim-
bergen i dr. 1992 i 1989; Dupuis, nav. dj., o situaciji u Belgiji; Bodin 1998,
1999 i 1999a u Francuskoj). Tri se autora izdvajaju drukËijim pristupima:
Mignon, koji je objavio komparativnu analizu huliganstva u Velikoj Britaniji

41
i Francuskoj (1993. i 1995.), Tsoukala, koji je prouËavao razvoj kaznene poli-
tike prema huliganima (1993. i 1996.) i Comeron (1992. i 1993.), koji je od
1992. nadalje unaprjeivao program „treniranja navijaËa“ temeljeÊi ga na
aktivnostima poduzetima u belgijskom Standardu iz Liegea.
Izvorno britansko, „treniranje navijaËa“ obuhvaÊa, s jedne strane, prisutnost
organa reda radi obeshrabrivanja navijaËa i njihov nadzor unutar stadiona
radi sprjeËavanja nasilja (πto je u osnovi uloga redara) te, s druge strane,
preventivno djelovanje prije utakmica, ukljuËujuÊi niz aktivnosti namijenjenih
mladim navijaËima (sportski susreti, putovanja i sportske aktivnosti koje ni-
su vezane uz nogomet). Taj drugi aspekt sliËan je onim oblicima rada s mla-
dima koji se provode „na ulici“. Treniranje navijaËa trenutaËno je predmet
europskoga projekta, a organizacije u razliËitim europskim zemljama rade
sliËan posao na nacionalnim razinama.
Takvi se projekti suprotstavljaju procesima u kojima se navijaËi uËe nasilju
oponaπanjem i pristajanjem na grupne norme u potrazi za vlastitim statu-
som unutar skupine ili preko meugrupnoga nadmetanja. Na taj se naËin
huliganstvo pretvara u subkulturu unutar navijaËke kulture. U osvit nesreÊe
na Heyselu doπlo je do strukturne promjene u prirodi huliganstva. Nadzorne
mjere (u rasponu od donoπenja europskih konvencija i nacionalnih zakon-
skih propisa do podizanja sigurnosnih ograda oko nogometnoga terena te
uvoenja pretrage osoba i videonadzora) rezultirale su pojavom novoga tipa
navijaËa. Bili su to „leæerni posjetitelji“ (Readhead 1987)13
, nasilni navijaËi
koji se viπe nisu odijevali na naËin koji bi ih oznaËio kao pripadnike odre-
ene skupine. Umjesto toga nosili su odjeÊu koja je ulijevala povjerenje i
Ëinila ih anonimnima. Policajci i redari, zaduæeni za sigurnosne provjere na
ulazima na stadion, morali su, poput izbacivaËa u noÊnim klubovima, pozor-
nost usmjeriti na fizionomiju, procjenjujuÊi vidljive fiziËke karakteristike onih
koji nastoje uÊi, i zaustavljati ljude jer im se nije sviao njihov izgled. Mladi
navijaËi okiÊeni amblemima skupine ili kluba bili su ËeπÊe izdvajani i pregle-
davani, ali domiπljatim, neutralnim odijevanjem „leæerni posjetitelji“ ulijevali
su povjerenje i lako ulazili na stadion. Ako i nisu postali nevidljivi, huligane
je bilo teπko prepoznati.
U meuvremenu, Van Limbergen i dr. nastavili su istraæivanja druπtvene is-
kljuËenosti belgijskih huligana uvodeÊi pojam druπtvene ranjivosti. Policijski
dosjei o najæeπÊim navijaËima belgijskih klubova upozoravali su na uzorak
13
Ime potjeËe od njihova leæernoga stila odijevanja. Najgorljiviji navijaËi nosili su „normalnu“ odjeÊu
kako bi se „utopili“ u gomili.

Sport i nasilje u europi

Recommended

Recommended

More Related Content

Viewers also liked

Viewers also liked (17)

More from prembic

More from prembic (17)

Sport i nasilje u europi