Primjeri skulptura s analizama iz razdoblja antičke Grčke

1. Skulptura
Etimologija riječi
Πλασσω – tvoriti,
praviti, izmišljati
Πλαστης – kipar
Πλαστικε –
stvaralačka vještina,
plastika
Πλαστος – tvoren,
pravljen, izmišljen,
lažan
Načini
oblikovanja
Modeliranje
(glina, vosak)
klesanje
(kamen)
Iskucavanje
(metal)
Phidias/CCBY
(https://creativecommons.org/licenses
/by/2.5)
Vrste:
reljef, statua
Visoki reljef s južne strane
Partenona – metopa sa prikazom
borbe Lapita i Kentaura iz V st.
pr.Kr. Autor: Fidija, oblikovano
klesanjem
Pozicija metopa na
južnoj strani
Partenona
Gregor Hagedorn / CC BY-SA
(https://creativecommons.org/l
icenses/by-sa/4.0) Statua: Auriga
(Kočijaš)iz Delfa,
bronca, 470 pr.Kr;
nepoznat autor.
Oblikovano
modeliranjem i
ljevanjem
RaminusFalcon/CCBY
(https://creativecommons.org/licenses/by/
3.0)

2. Kuros – mladić Arhajsko
razdoblje
stilizacija
glatke,
napete
plohe
Kuros; mramor,
194.6 × 51.6 ×
63.2 cm,
590–580 pr.Kr.
reljefna
obrada
površine
MetropolitanMuseumofArt/CC0
prošupljena
masa
konveksno-
konkavno-
konveksno
Karakteristike:
frontalan stav, zrcalna simetrija (gornji dio)
lijeva noga pomaknuta unaprijed
Obrisna linija otkriva dinamičan odnos mase i prostora
(konveksno-konkavno, prošupljena masa)
Unknown
carver.
Photo by
Jen / CC
BY-SA
(https://
creativec
ommons.or
g/license
s/by-
sa/3.0)
Faraon Mikerin sa
suprugom, 142.2 x 57.1
x 55.2 cm, 3.tis.pr.KR
Utjecaj
egipatske
umjetnosti
na skulpturu
arhajskog
razdoblja

3. AfterPolykleitostheElder/CCBY
(https://creativecommons.org/licenses/by/2.5)
Rimska kopija
Polikletovog
Doriforosa /
Kopljonoše iz
Arheološkog muzeja u
Napulju. Visina:
2,12 m. Polikletov
Doriforos je nastao
470. pr.Kr. ali
original nije
sačuvan.
Smatra se da
skulptura
predstavlja idealne
proporcije ljudskog
tijela pa se za nju
koristi i pojam
kanon.
AutorSiren-Com-Vlastitodjelopostavljača,CCBY-SA3.0,
https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=32780191
Kontrapost - stav koji objedinjuje mirovanje i
pokret, statično I dinamično. Mirovanje: desna noga
(nosi cijeli teret) desna ruka; pokret: lijeva noga,
lijeva ruka. Glava je okrenute u desno.Kontrapost
Klasičan stil
antičke grčke
umjetnosti
Obris skulpture
otkriva
asimetričnost stava,
dinamičan odnos mase
i prostora
(konveksno-konkavno,
prošupljenost
(desno).

4. AutorSiren-Com-Vlastitodjelopostavljača,CCBY-SA3.0,
https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=32780191
Kuros
MetropolitanMuseumofArt/CC0
Obris skulptura otkriva
mnoštvo razlika. Mogle bi
se istaknuti razlike u
stavu (statičan frontalni
stav Kurosa nasuprot
dinamičnom kontrapostu
Dorifora)i proporcijama
tijela.
Usporedimo li
oblikovanje dviju
skulptura iz
arhajskog i klasičnog
razdoblja grčke
umjetnosti uočavamo
razlike. Smatra se da
su autori koristili
različite vrste
dlijeta (Arhaika -
šiljasto i Klasičan
stil - plosnato
dlijeto) koje su
uzrokovale privid
tvrdoće (Kuros) i
mekoće (Dorifor). Ove
razlike uočavaju se
kod oblikovanja stava
i površine.
Dorifor

5. LouvreMuseum/Publicdomain
Nika sa Samotrake,
visina 240 cm, mramor,
190 pr. Kr.
aktivan
odnos mase
i prostora,
masa ulazi
u prostor,
prostor
ulazi u
masu
LouvreMuseum/Publicdomain
detalj krila
osi koje
označavaju
usmjerenja
masa
reljefna
obrada
površine
ostvaruje
privid
nabora
tkanine
Najznačajnija skulptura
helenističkog razdoblja
prikazuje grčku božicu
pobjede – Niku, Skulptura je
podignuta povodom pobjede
udruženih snaga Rodosa,
Pergama i Rima nad sirijskim
vladarom Antiohom III.
Skulptura je oštećena, pa
neki dijelovi nedostaju
(glava), a neki su
restaurirani (npr. lijevo
krilo)
Dinamičnost se
postiže
usmjerenjima masa,
aktivnim odnosom
mase i prostora i
obradom površine

6. No machine-readable author provided. Thermos
assumed (based on copyright claims). / CC BY-SA
(https://creativecommons.org/licenses/by-sa/2.5)
Skulptura unutar
arhitekture
Funkcionalan odnos
nosač – greda na
primjeru hrana
Erehteion na
atenskoj Akropoli.
Karijatide
na hramu
Erehteion,
421 – 407
pr.Kr
Dr.K. / CC BY-SA (https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0)
Artemidin hram na Krfu; timpan sa
središnjim motivom Gorgone.Skulptura
se podređuje arhitekturi – timpanu u
obliku izduženog trokuta. Likovi
dobivaju mjesta po važnosti (u
središtu je najveći i najznačajniji
lik.
dor / Public
Pergamski oltar. Figure (visoki reljef) se
uklapaju u arhitektonski okvir, pa nastaje
kontinuirani friz na zidovima oltara