Pdfslide.tips prapovijest i-prve-civilizacije

7/21/2019 Prapovijest i prve civilizacije
http://slidepdf.com/reader/full/prapovijest-i-prve-civilizacije 1/61
1
Skripta studentskih bilješki za pripremu ispita iz kolegija
PRAPOVIJEST I PRVE CIVLIZACIJE
Sastavio i uredio:
Vlatko Smiljanić
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 2016.

2
PRAPOVIJEST
POČECI ČOVJEKA
- prije 7 –
5 mil. g. cijepanje: od primata razvijaju se pongidi i hominidi
- australopiteci
–
nastaju prije 4 mil. g.; hod na 2 noge
- H omo habilis

–
prije 2,5 mil. g. (razvio se iz australopiteka)
- H omo erectus

–
prije 1,7 –
1,5 mil. g. (pojava ljudi na prostoru Europe; izvan Afrike)
- H omo sapiens neanderthalensis

–

prije 350 000. g. (srednji paleolitik); život u špiljama
- H omo sapiens sapiens

–
prije 35 000 g. (u Africi prije 200 000 g. pr. Kr.); kromanjonci; obrada
kamena i kosti; slikanje
KAMENO DOBA
1) Paleolitik
(starije kameno doba) = 2,5 mil. g. pr. Kr. –
10 000 g. pr. Kr. Razdoblje prve uporabe
oruđa od strane hominina.
 dijeli se na: –
najstariji (2,5 mil. g. pr. Kr. –
800 000 g. pr. Kr.)
–
stariji (800 000 g. pr. Kr. –
150 000 g. pr. Kr.)
–
srednji (150 000 g. pr. Kr. –
35 000 g. pr. Kr.)
–
mlađi (35 000 g. pr. Kr. –
10 000 g. pr. Kr.)
2) Mezolitik
(prijelazno razdoblje između starijeg i mlađeg kamenog doba) = 10 000 / 8 000 g. pr. Kr.
–
6 000 g. pr. Kr. Početak poljoprivrede.
3) Neolitik
(mlađe kameno doba) = 6 000 g. pr. Kr. –
3 500 g. pr. Kr. To je razdoblje prelaska na
sjedilački način života, razvoja poljoprivrede i pripitomljavanja životinja i stvaranja ljudskih
zajednica.
METALNO DOBA
1) Bakreno (eneolitik) = 3 500 g. pr. Kr. –
2 200 g. pr. Kr. Početak pronalaska ruda i taljenja te
upotrebljavanja metala.
2) Brončano = 2 200 g. pr. Kr. –
1 200 g. pr.Kr. Daljni razvoj metalurgije te početak sve bržeg razvoja
proizvodnje metala.
3) Željezno = 1 200 g. pr. Kr. –

pojava prvih većih država (Rimljana i Grka). Vrhunac obrade metala i
prijelaz u razvijeno društvo.
IZVORI
- Povijest
–
znanost koja proučava sva protekla zbivanja vezana uz čovjeka
- Izvori: pisani, materijalni, zvukovni, prirodno-znanstveni ...
- Artefakt
–
svaki predmet koji je čovjek napravio (dokaz ljudskog djelovanja)
- Nalazište (lokalitet) –
mjesto sa većom ili manjom koncentracijom nalaza

4
- Australopithecus afarensis („južni čovjek“) –

pronađen kostur Lucy (Hadar, Etiopija) = uspravan
hod, 3.2 mil. g. pr. Kr.
PALEOLITIK
- eoliti = oblici od kamena
- razdoblje tercijara i kvartara (glacijala i interglacijala)
- početak obrađivanja kosti i k
amena
- Homo heidelbergiensis = prvi siguran dokaz pračovjeka na tlu Europe
- kult medvjeđe lubanje
- u Africi, klanac Olduvai –

pronađeno primitivno oruđe od kamena (pebble tools)
- nalazi: Lucy (Afar, Etiopija), pekinški pračovjek (
sinantropus)
STARIJI PALEOLITIK
- Šandalja I. (Istra) = oblutak, najstariji ručno izrađen predmet u Hrvatskoj
- Ašelejen
–
razvijeni ručni klinovi, bademasti oblici (kod nas Punikve)
SREDNJI PALEOLITIK
- kultura musterijen
(Le Moustier, Francuska) = kod nas nalaz neandertalaca (D. G. Kramberger) 
Hušnjakovo brdo (Krapina) –
najznačajniji nalaz: lubanja C
. Vindija. Veternica –
kult špiljskog
medvjeda. Vela jama (Lošinj).
MLAĐI PALEOLITIK

- počinje prvi oblik umjetničkog stvaranja, počinje ukapanje mrtvih
- Vela Spila, Pupićina pećina, Šandalja II., Romualdova pećina
- orinjačka kultura = tabori na otvorenom, raščlanjeno oruđe, ukrasi od pužića i zuba
- figurice magne mater
= Venere (kult plodnosti)
MEZOLITIK
- Pupićina pećina, Vela Spila, špilja Vlakno
- mikrolitsko oruđe
- promjena klime

5
NEOLITIK
- značajne promjene u aspektima života: razvoj poljodjelstva i stočarstva (pripitomljavanje i uzgoj
životinja), prelazak na sjedilački način života, proizvodnja keramike, nove tehnike glačanja i poliranja
kamenja
- područje Plodnog polumjeseca
PROTONEOLITIK: prijelazni, tj. uvodni dio u neolitik; akeramika
- ostaci grada Jerihona (9 000 g. pr. Kr. –
7 000. g. pr. Kr.) = protourbano središte
- Catal Huyuk

–
seosko naselje (8 000 g. pr. Kr.), svojevrsna utvrda, izdvajanje jedne kuće (hram),
kult prirode (majke zemlje)
- Khirokitija
–
naselje na Cipru, polukružne kuće, putevi
- Lepenski Vir
–
Srbija (7 000. g. pr. Kr. –
5 300 g. pr. Kr.), tragovi keramike, ukopi u podu
- neolitik nije svugdje nastao istodobno (negdje nakon vlastitog razvoja, negdje nakon dolaska
određenog utjecaja ili kulture)
- Gordon Childe: pojam neolitička revolucija (podjela na protoneolitik, stariji, srednji i mlađi neolitik)
STARIJI NEOLITIK
- Starčevačka kultura
–
veći dio kontinentalne Hrvatske, jamske nastambe, blizina vode, skeletni
ukopi (bočni, zgrčeni); Zadubravlje
- Impresso kultura
–

područje Dalmacije, život u špiljama, ukopane zemunice
SREDNJI NEOLITIK
- Danilska kultura
–
lokaliteti Danilo i Smilčić, ukopane kružne kuće, keramičke posude, nalazi
plastike
- Sopotska kultura
–
nastala na temelju Starčevačke kulture, prostor Slavonije; lokaliteti: Sopot i
Otok; naselja u močvarnim predjelima, na terasama.
MLAĐI NEOLITIK

- Sopotska kultura, Hvarska kultura, Vinčanska kultura
- antropomorfne skulpture, crveno i crno bojana keramika, ritoni i zvonolike posude
BAKRENO DOBA (ENEOLITIK)
- prijelazno razdoblje između neolitika i brončanog doba
- promjene u gospodarskoj i društvenoj strukturi (razvoj metalurgije)
- raslojavanje u društvu, pojava „prvih aristokracija“, promjene u duhovnom životu (patrijarhat >
matrijarhat)
- Badenska kultura
–
uvodi se ritus spaljivanja pokojnika (incineracija). Figurice magne mater
.
Vučedol, Sarvaš.
- Lasinjska kultura
–
Lasinje na Kupi, razvoj keramike.

6
- Kostolačka kultura
–
poveznica između Badenske i Vučedolske kulture; prostor Mađarske i
Slovačke, utvrđena naselja, incineracija i skeletni ukop pokojnika.
- Vučedolska kultura
–
istočna Slavonija i Srijem, naselja na uzvišenim položajima, skeletni i
paljevinski pokopi, antropomorfne figurice (simboli: labrys, solarni kult).
BRONAČNO DOBA
- nova prekretnice: otkriće bronce (90% bakar + 10% kositar)
- proces etnogeneze; poljoprivredno-stočarsko gospodarstvo
- specijalizirani obrtnici: ugledan i utjecajan stalež; pojava ratnika (osiguravanje metala)
RANO BRONČANO DOBA
- gradine
: utvrđena naselja na povišenim položajima; tumuli
: grobni humci
- Vinkovačka kultura
–
različita vrsta keramike
- Cetinska kultura
–
kameni tumuli, bogati nalazi
SREDNJE BRONČANO DOBA
- stabilno doba, izuzetak gradina, skeletni ukopi, žarna polja
- Vatinska kultura
–
naseljvanje na postojećim naseljima, poljoprivreda i stočarstvo, duži bodeži i
nakit (narukvice)
- Licenska kultura –
Daljsko-bjelobrdski kulturni tip = paljevinski ukop u žarama, antropomorfna
plastika
- Lika: izduženi mačevi, povezanost s panonsko-karpatskim prostorom, propugnakuli (sužavanje
ulaza)
- Istra: sakralna arhitektura: Monkodonja i Mali Sveti Anđeo
KASNO BRONČANO DOBA
- vrlo nemirno razdoblje, veći stupanj razvoja metalurgije
- Kultura polja sa žarama: paljevinski ukop pokojnika, razvijen kult sunca, razvijene kulturne i
trgovačke veze, metal postaje najvažniji predmet razmjene, pojavljivanje lokalnih radionica (tehnike
punciranja i iskucavanja na limu)
- Japodi, Histri, Liburni

7
ŽELJEZNO DOBA
STARIJE ŽELJEZNO DOBA
- halštatsko razdoblje: dovršen proces etnogeneze; prodor istočnih naroda; ponovno javljanje
skeletnih ukopa
- počinje se obrađivati željezo, iako se još uvijek dosta proizvodi i koristi bronca
- razvoj zanata i trgovine 
protourbano društvo; ekonomsko raslojavanje (luksuz)
- Kulturna grupa Martijanec-Kaptol
–

bogati grobni prilozi (prisustvovanje kneza, vladara ili vođe),
odabrani geometrijski motivi
- Nezakcij –
Istra –
najstariji prikaz pomorske bitke na svijetu
- Japodi: kultura polja sa žarama. Japodska umjetnost: japodska pokrivala i kape; fibule. Brončane
figurice iz Like i jantarni nakit. Lokaliteti: Prozor, Kompolje, Vrebac.
- Liburni: pomorci i brodograditelji; područje istočnog Jadrana. Centar: Iadera –
Zadar i Enona –
Nin.
- Delmati: područje između Krke i Neretve (čak i dio Bosne i Hercegovine). Brojne fibule i
povezanost s Liburnima. Bliskost s Grcima (grčke kolonije).
MLAĐE ŽELJEZNO DOBA
- latensko doba
: prema nalazištu La Tene (Švicarska), protopovijesno razdoblje, keltizacija i
helenizacija. Specifična utvrđena naselja (oppida) sa bedemima.
- Kelti: vrhunac umjetnosti i obrade metala. Inovacije: superiorna proizvodnja željeza, uporaba
lončarskog kola, uporaba novca.
- Heleni: utjecaj na obalu i otoke. Uporaba lončarskog kola i kovanje novca. Ostaci jantara.

8
Mezopotamija, Akadska država
Akadsko Carstvo
Akadska država ili Akadsko carstvo naziv je za državu koja se od 23. stoljeću pr. Kr. razvila oko grada
Akada u Mezopotamiji
Akađani su prvobitno
bili nomadski narod koji je živio u središnjem dijelu Mezopotamije. Sargon
Akađanin, vojni zapovjednik u vojsci grada Kiša osvojio je područje Sumera oko 2370. pr. Kr. Na
obali Eufrata dao je sagraditi novu prijestolnicu, grad Akad, s kraljevskom palačom i hramovima
posvećenim svojoj zaštitnici, božici Ištar. Njegovim daljnjim osvajanjima stvorena je Akadska država,
dotad najveća država na Bliskom istoku, koja se prostirala od Perzijskog zaljeva na jugu do planinskog
lanca Taurus na sjeveru, te od Zagrosa na istoku do Sredozemnog mora na zapadu.
Akađani su preuzeli dotadašnju kulturu Sumerana i klinasto pismo, ali glavni govorni jezik južne
Mezopotamije postao je akadski koji, za razliku od sumerskog, pripada skupini semitskih jezika.
Najpoznatiji vladar Ak
adske države bio je Sargon Akađanin. Nije se brinuo samo za politički i
teritorijalni procvat države nego je razvijao poljoprivredu, trgovinu itd. Nakon razdoblja vladanja
njegovih nasljednika, slijedi prilično nagla propast označena vlašću Gutejaca, a potom, na prelasku iz
3. u 2. tisućljeće pr. Kr., i početkom prevlasti Babilonaca i osnutkom Babilonskog carstva.
Razvoj Mezopotamije određivalo je djelomično prodiranjesemitskih nomada iz njihovih matičnih
područja ba sjevernom dijelu arapske pustinje.
Lugalzagesi
je zadnji znatniji vladar Uruka, pokušao je stvoriti jedinstvenu sumersku državu.
Sargon je bio mladi semitski časnik koji je bio u službi vladara Kiša. Sargon je iskoristio neuspjeh
svoga gospodara i stavio se na čelo malog kraljevstva. Odatle je za kratko vrijeme podjarmio
sumerske državice; Sargon je 2 300.g.p.n.e pobijedio Lugalzagesa i javno ga izložio ruglu u jednom
hramu u Uruku stavivši mu oko vrata vile.
Sa Sargonom su došli Semiti do vladajućeg političkog položaja u zemlji. Sargon je sjeverno od
Sumera izgradio vlastitu rezdienciju, do danas još neotkriveni Akad koji je morao biti negdje u blizini
Kiša. Prema tome glavnom gradu Semiti su se nazvali Akadijcima. Sargon je svojom moći pod vlast
podvrgnuo Mezopotamiju, susjedne zemlje i dalje... Na prvom mjestu mu je bilo da svoju zemlju
osigura sirovinama. Mezopotamije je ovisila o uvozu.
Kao znak svoje moći osvojenim zemljama je ostavio vojničku posadu koja je stajala pod
zapovjedništvom akadskog guvernera. To je bila neka vrsta kolonijalne države u kojoj su na pojedinim
dijelovima ostali na vlasti domaći knezovi ako su priznali Sargonovu vlast.
Akad je bio političko, trgovačko i gospodarsko središte. Akad se razvio u pretovarnu luku za svu
pomorsku trgovinu.
Kada je Sargon umro ostavio je svoju baštinu nasljednicima, no baština je bila u rasulu. Imao je dva
sina: Rimuš (2284. - 2275.) i Maništušu (2275. - 2260.) - morali su voditi teške borbe da bi zadržali
zemlju pod vlašću svoje dinastije. Ali se nisu uspjeli oduprijeti pobunama.
Naramsin
je bio predzadnji vladar akadske dinastije još jednom je supio uspostaviti jedinstvo
dinastije (2260. - 2223.), nazvan je „kraljem četiriju strana svijeta“, on je bio prvi mezopotamski
vladar koji se dao obožavati poput boga. Nakon njega akadska država se raspala poput pepela.
Sumerani su imali tendenciju postaviti glavnim gradom Uruk umjesto Akada. Utukengal, pokušao
uzdignuti Akad, sa prijestolja ga je srušio Urnamu od Ura (2111. - 2094.).

9
Urnamu
je osnovao treću dinastoju od Ura, kraljevi te dinastije su se zvali „kralj Sumera i Akada“,
vladali su cca 100 godina i došlo je do kulturnog procvata. Tu dinastiju su uništili Semiti.
Sumerani - prvi narodi na zemlji koji su stvorili visoku kulturu.
Semiti - nomadi iz Arabije, omamljeni bogatstvom kulturne zemlje namamilo ih je da prodru u
Mezopotamijiu.
Hetiti
-staroasirsko klinasto pismo, njime su utvrđena prva hetitska imena
Anita je bio prvi kralj Kusare (1700g.p.n.e) napisao je prvi dokument na hetitskom jeziku. Njegovi
nasljednici su premjestili glavni grad u Hatušu koja je ostala središte hetitske države u 13.st.pr.n.e.
Hetitski kraljevi se nisu htjeli ograničiti samo na Malu Aziju nego su htjeli svoju vlast proširiti na
Siriju i Mezopotamiju.
Hetitska država najveći trijumf je slavila pod vlašću pod Muršilijem I. (oko 1600) koji je zauzeo
Babilon.
Kralj Telepin uvodi red nasljedivanja prijestolja, stupio je i u diplomatske odnose sa stranim
zemljama odnosno Hetiti su napustili fazu slijepog ratovanja te su se prilagodili međudržavnim
odnosima što su bili običaji na Drevnom istoku.
Vladar hetit Supiluliuma (1375. - 1355) istaknuo se kao državnik i kao vojskovođa nasljednici su mu
bili Maršuli (istaknuo se vojničkim zaslugama), Muvatali II. (do nogu potukao Egipatsku vojsku) i
Hatušili III.
Bliski istok
Babilonski prostor
Povijest bliskog istoka je stalna borba za plodno Međurječje. Područje gdje su živjeli nomadi
siromašno je vodom, a nešto kiše ima samo po zimi, vegetacija uvene zbog vrućina. Ti nomadi su bili
Semiti koji su podjeljeni na različita plemena. Svako je pleme bilo više ili manje samostalno, a
političko uređenje je bilo rijetko dugotrajno.
AKADSKA DRŽAVA
Semit Saragon iz Akada (2340.g.p.n.e - 2284.g.p.n.e), oko polovice 24. st.pr.n.e pošlo mu je za rukom
da pobijedi sumerske gradske države i osnuje veliku državu.
Utemeljio je Akadsku državu (2340.g.p.n.e - 2198.g.p.n.e) po istoimenoj rezidenciji koju je osnovao u
Akadu.
Saragon je bacio sa prijestolja kralja Ur - Zababu iz Kiša, okrenuo se protiv Uruka i njegova kralja
Lugalzagesija. Akadijci su nametnuli svoje vrhovništvo cijelom Sumeru, dakle, hramskim državama
Uruku, Uru, Eninmaru, Lagašu i Ummi.
Sargon se svečano okrunio u hramu boga Enlila u Uruku te je uzeo naslov „ kralj četiriju strana svijeta
„. Vlast je prenio na zavisne gradske glavare pretežno Akadijce. Uz njih su bili školovani činovnici.

10
Saragon je svoju državu uredio kao centralističku vođenu činovničku državu.
S akadskom državom u Mezopotamiji se pored sumerskog razvija i akadski jezik kojim se piše te se
mijenjaju socijalni, gospodarski i kulturni odnosi.
- Poznati artefakt: brončana glava Sar gona od Akada 2340.- 2284.
Sargonovi nasljednici
Rimuš (2284. –
2275.)
Maništušu (2275. - 2260)
Naramsin (2260. - 2223.) - Maništušov sin, zadnji zaista veliki kralj akadske države. Kralj se dao
poštivati kao bog Akada. Sklopio je ugovor s elamskim kral
jem Hitom.
Šarkališari (2223. - 2198.) - Naramasinov sin, bio je skromnijeg naslova kralj Akada. Njegova
vladavina je ispunjena borbama sa Gutejcima. Nakon njegove smrti četiri godine je vladala anarhija.
Red je uspostavio kralj Dudu ( 2195.-2174.). Njegov sina Šu-Durul (2173. - 2159.) vlada državom
koja se jako smanjila sai je došlo do stabilizacije vlasti. Njega su uklonili Gutejci.
GUTEJCI cca 2200.g.p.n.e
O poluciviliziranim gutejskim plemenima iz iranskog gorja ima sasvim malo izvora. Ta su plemena
r
azbila akadsku državu koja je već propadala. U natpisima su upotrebljavali akadski jezik i u vladanju
su oponašali stil akadskih kraljeva. Također su poput akadskih kraljeva svojem imenu dodavali
nadimak moćni.
SUMERSKA RENESANSA
Čini se da Gutejci nisu zauzeli svu akadsku državu jer su u Lagašu istodobno vladali različiti „ensi“ u
kojima možemo vidjeti nasljednike akadskih kraljeva.
U Uruku je za vrijeme gutjeske vlasti bio ensi pod imenom Utuhengal (2166-2110) koji je istjerao
Gutjece, „gorske zmajeve“.
Gradska država Lagaš se razlikuje od Akadske po tome što umjesto oružane sile primjenjuje trgovinu.
Najglasovitiji ensi nedvojbeno je Gudea (cca 2144-2124). Taj je vladar izvanredne državničke
nadarenosti još jednom prijašnju zemlju Sumer doveo do neslućena razvoja. Procvala je umjetnost i
kultura, graditeljstvo. Lagaš se obogatio trgovinom. Glavni grad je bio Girsu.

11
III. dinastija Ura (2111.g.p.n.e - 2003g.p.n.e)
Premoćan položaj Lagaša nije dugo trajao. Godine 2111.p.n.e osamostalio se namjesnik Ura kojeg je
tamo postavio Utuhengal od Uruka. Taj je namjesnik utemeljio III.dinastiju Ura (2111.g.p.n.e-
2003.g.p.n.e) kao kralj Urnamu (2111. g.p.n.e -2094. g.p.n.e) i ponovno je u Babiloniji osnovao dobro
uređenu državu u kojoj su se stopili Sumer i Akad. „Državni jezik“ je bio sumerski.
Urunamova dinastija ima u svome naslovu oznaku „brat Gilgameša“ ili „sin kojeg je rodio Nunsun“
- patesi; prijašnji namjesnici, sada činovnici
Vjera
Razvoj pisma utječe na strukturu društva, učvršćuje se položaj bogova jer se njihova usmena poruka
mogla fiksirati u kamenu ili glini.
Ako bi pobjednik u ratovima ponekada razorio grad i odnio kip boga, to se događalo da bi svom
pobjedonosnom gradu pribavio novog zaštitnika, a pobijeđeni grad je u tome vidio kaznu za grijehe.
Sargonidi su pri osnivanju akadske države u 3.tiszadržali sumerski panteon, a većini bogova su dali
akadska imena.
Urnaumov kodeks; pokazuje da se kralj brinuo da mu država bude pravna.
Razdoblje Isin - Larsa (2017. g.p.n.e - 1763. g.p.n.e)
Tr
eća dinastija Ura završila je nasilnim preuzimanjem vlasti.
Ibi- Sin, kralj Ura imenovao je Išbieru (2017-1985) vrhovnim vojnim zapovjednikom u ratu protiv
semitskih nomada Martu ili Amorićana.
Išbiera se osamostalio i osnovao dinastiju Isin .Malo pomalo pridružilo mu se više ensija Ura koje je
ostavio na njihovim položajima. Tako mu je pošlo za rukom da pod svoju vlast stavi veći dio
Babilonije.
Dinastija od Isina vlada cca 2017. g.p.n.e - 1817. g.p.n.e.
Larsa Naplunum 2025. g.p.n.e - 2005. g.p.n.e podrijetlom je bio Amorićanin, osnovao je još prije
Išbierina prevrata dinastiju u južnomezpotamskoj Larsi. Od kralja Gungunuma 1932. g.p.n.e - 1906.
g.p.n.e i njegovih nasljednika Larsa je samostalan grad.
Pod kraljem Rimsinom 1822. g.p.n.e.- 1763. g.p.n.e.
Larsa je pobijedila Sinmagira 1827. g.p.n.e.- 1817. g.p.n.e., zadnjeg vladara grada Isina, koga je
protjerala. Kralja Rimsina je pobijedio babilonski kralj Hamurabi koji je podvrgnuo Babiloniju pod
svoju vlast.
Najvažniji kulturno-povijesni spomenik razdoblja Isin-Larsa je zakonik Lipitištara (1934. g.p.n.e.-
1924. g.p.n.e.), zbornik pravnih propisa sličan Urnamuovu kodeksu. To je vrijedan dokument za
poznavanje sumerskog prava.

12
Sumerska renesansa pod Gudejom za vrijeme III. Dinastije Ura i u razdoblju Isin - Larsa snažno je
utjecala i na razvitak književnosti. Jedan od najvažnijih tekstova je ep o Gilgamešu . On je nastao od
grupe sumerskih priča koje su se plele oko gilgameša, ranopovijesnog kralja uruka. Glavni dio priča
je boj Gilgameša sa bikom, koga su natjerali na Gilgameša jer je ovaj odbio ljubavnu poruku Inane,
božice Uruka. Tu je i priča o njegovom pohodu protiv Huvave - gospodara cedrove šume. U tom je
pohodu Gilgameša podupirao Enkidu, njegov poludivlji prijatelj. U tužaljki Gilgameša za n
jegovim
prijateljem Enkiduom koji je poginuo u boju i u izvještaju o Gilgamešovoj smrti epos govori o
uzaludnoj čovjekovoj težnji za vječnim životom.
BABILON
Kada su se u 19. stoljeću u Međurječje naselili Semiti (Amorićani) da se tu nasele, nastanili su se i u
gradu koji se tada vjerojatno zvao Babila. Grci su ga kasnije preimenovali u Babilonija pod
Hamurabijem iz babilonske dinastije.
Starobabilonsko razdoblje (2003. g.p.n.e. - 1595. g.p.n.e.)
Povjesničari označuju starobabilonsko razdoblje vrijeme nakon sloma novo sumerske države Ura do
kraja Hamurabijeve države. U to vrijeme pada cvat država Isin i Larisa i političko ujedinjenje
Babilona pod Hamurabijem.
Babilon na važnosti dobiva pod zapadnim Semitom Sumuabumom (1894. g.p.n.e. -1881. g.p.n.e.),
osnivačem prve Babilonske dinastije.
Babilon je do vremena Hamurabija koji je bio šesti vladar te dinastije 1792. g.p.n.e. -1750. g.p.n.e.,
samo jedna od brojnih mezopotamskih malih država koje oblikuju političku sliku u prvim dvjema
tisućljećima p.n.e.
Babilonija pod Hamurabijem (oko 1792. g.p.n.e)
Hamurabi ( 1792. g.p.n.e. - 1750. g.p.n.e.) jedna je od političkih najvažnijih ličnosti Drevnog istoka.
On je politički ujedinio Međuriječje, s pomoću kraljevskih činovnika uredio je uzornu državnu
upravu i trudio se oko prava i socijalne pravednosti (Hamurabijev zakonik). Hamurabijeva vladavina
je započela 1792. g.p.n.e. Put od trideset godina njegove vladavine je doveo do velike države
Babilonije.
Nakon smrti Šamsiadada od Asura iskoristio je razdoblje slabosti asirske države i zaposjeo nekoliko
važnih gradova na Eufratu i Tigrisu. Time je ojačao svoj položaj između ostalih država. Svoj položaj
je osiguravao političkim ugovorima (na primjer sa Zimrilimom od Marija).
Od 1776. g.p.n.e. do 1768. g.
p.n.e. pretvara više gradova u sjevernoj Babiloniji u utvrde i garnizone.
Te njegove pripreme za napad su natjerale države Asiriju, Elam, Ešnunu i Malgium da sklope savez
država. Hamurabij se uz pomoć Marija 1764. g.p.n.e. uspješno obranio od saveza.
Godinu dana kasnije osvaja Larsu , a 1762. g.p.n.e. Pobjeđuje savez Gutejaca, Asiraca, Ešnuninih
vojnika. U to se vrijeme Hamurabijeva vlast proteže preko cijele Babilonije. Zbog povećanja
njegovog teritorija prema sjeveru dovelo j dok sukoba s njegovim dugogodišnjim saveznikom
Zimrilinom od Marija te je Hamurabi 1761. g.p.n.e. osvojio i taj grad, a nakon ustanka 1759.
g.p.n.e.do temelja ga razorio.

13
Godine 1757. g.p.n.e. i 1755. g.p.n.e. Došlo je do novih borbi sa Asircima.
U međuvremenu 1756. g.p.n.e. Hamurabij je razorio grad Ešnunu. Tako je Hamurabij došao do
vrhunca svoje moći. Sada počinje istupati sasvim drugi Hamurabij koji osigurava stečeno i koji se
posvećuje unutrašnjoj izgradnji svoje države. Babilon je postao duhovno središte Prednje Azi
je.
Hamurabijeva se država raspada pod vladavinom njegova sina Samsuluna (1749. g.p.n.e. - 1712.
g.p.n.e.).
Društveni poredak

Kralj, njegova obitelj i njegov dvor (ekal, tj. palača) čine vrh babilonskog društva. Ispod te povlaštene
grupe stoji utjecajan gornji sloj koji se sastoji od namjesnika, vrhovnih sudaca i upavnih činovnika,
od najviših časnika, veleposjednika i veletrgovaca.
Polako nestaje utjecaj svećenstva. Svećenstvo vrši pravnu zadaću i daje veliki dio činovnika i pisara.
Mladi ljudi za to zvanje izobrazuje se u pisarskim školama.
Sljedeći stalež čine slobodnjaci. To su podanici koji se bave trgovinom, i slobodni obrtnici i seljaci.
Toj su trgovini nametnute velike obaveze prema državi. Njezini pripadnici imaju mjesto u skupštini,
postavljaju činovnike ili časnike, a u općinama predstavljaju vlast.
Na nižem stupnju su poluslobodnjaci. Oni su ovisni o kralju ili hramskoj upravi, imaju mali unajmljeni
posjed. Mnogi služe u vojsci, ili su policajci ili kuriri. Tu se mogu ubrojiti i cehovsk
i obrtnici (pekari,
pivari, tkalci...) . Isprave ih označuju kao „muškenu“ <-- osobe koje su se zaklele na vjernost.
Robovi čine grupu koja ima najmanja prava. Prosječni građanin obično nema više od 2-4 roba. Iako
robovi stoje na najnižem društvenom sloju , ipak uživaju stanovitu zaštitu koja im garantira javno
pravo. Tako se na primjer dopuštaju brakovi između robova i slobodnjaka, postoji mogućnost otkupa
slobode i oslobađanja, osobito adopcijom ili darovanjem roba božanstvu.
Ako dođe do rata slobodnjaci stupaju u vojsku kao hopliti tj. teško naoružani, a poluslobodnjaci kao
lako naoružani.
Brak se sklapa u obliku kupovnog ugovora kojim se javno utvrđuje miraz. Muškarac može u svako
vrijeme raskinuti brak, ako odbaci ženu, vrati miraz i daje primjerenu zaštitu, a da bi se žena razvela
mora dokazati da muž nije prema njoj ispunjavao obveze. Imućan čovjek pored glavne žene može
imati inoče.
Zemljišno pravo
Za vrijeme prve dinastije babilonska je država, barem na sjeveru, dala svu obradivu zemlju na
upotrebu privatnicima, u prvom redu slobodnim seljacima. Već u to vrijeme zemljišni posjed je
potpao pod oporezivanje. Radi redovitog ubiranja poreza dav je zemljišni posjed ubilježen u
popisima na glinenim pločicama.

14
Gospodarstvo i trgovina
Novčani su poslovi najvećim dijelom u rukama svećenstva. Uobičajena valuta je srebro. Kovani
novac je nepoznat; za plaćanje služi srebro, rjeđe zlato, u obliku šipki, prstenova...
Srebrna valuta je podijeljena po heksagezimalnom sustavu.
Trgovina više nije isključivo stvar države; njome se djelomice već bave trgovci koji ju samo
financiraju.
Trgovački se posao sklapa pred svjedocima, a pri tome se pod zakletvom prizivaju glavni bogovi
grada i kralj. Sastavi se isprava o poslu.
Pravo
Najvažnije djelo tog doba je Hamurabijev zakonik. U njemu je obrađeno oko 300 članaka za javno ili
privatno pravo. Ono je pokušaj da se pojednoliče lokalna prava. U prvom redu je htio reformu u
socijalnom sektoru. Pred zakonom su svi jednaki bilo oni seljaci, obrtnici, ili nadničari. Zakonik
razlikuje tri društvene klase: slobodnjake, pripadnike palače i robove.
MARI oko 1780.g.p.n.e
Sumerski popis kraljeva navodi i jednu dinastiju gradske države Mari, ali o političkim zbivanjima u
toj državi u rano doba nema tekstova. Mari ima semitsko pučanstvo još od ranodinastičkog doba.
Zbog svojeg položaja već u trećem tisućljeću bio je važna trgovačka postaja i pretovarište za
karavanski i brodski promet.
Kralj Zimrilim (1782. g.p.n.e. - 1759. g.p.n.e.), suvremenik Hamurabija, ostavio je opsežan arhiv s
tekstovima, pismima, pravnim i upravnim ispravama.
Dvorski arhiv pokazuje da je Mari imao dobre političke i trgovačke veze sa svim zemljama.
Zimrilim je imao svoju dojavnu službu.
Dokumenti iz arhiva su pisani akadskim jezikom, koji je postao opće vodećim jezikom za
međunarodno sporazumijevanje.
Iako je Mari u početku bio u savezu s Babilonom, 1758 . g.p.n.e. je pripojen Babiloniji.
KASITI oko 1600.g.p.n.e
Nakon Hamurabijeve smrti 1750. g.p.n.e. jedinstvo Babilonije se raspalo. Asirija se osamostalila već
u početku vladavine njegova sina Samsuliune (1749. g.p.n.e. - 1712. g.p.n.e.). Ipak su najveća
prijetnja bili Kasiti. Samsuiluna je mogao odbiti upad, ali je taj kasitski nasrtaj doveo do ustanka u
južnoj Babiloniji pod vodstvom Rimsina II. od Larse. Samsuiluna je doduše uspio ugušiti pobunu, ali
se južna Babilonija takozvana Pomorska zemlja 1722 . g.p.n.e.pol Ilumailom oslobodila veze s
Babilonskom državom te je od sada u njoj vladala prva dinastija pomorske zemlje 1722. g.p.n.e. -
1474. g.p.n.e.

15
Samsuilunini nasljednici u Babilonu nisu mogli spriječiti da Kasti ne zasjednu u sjevernom području
Tigrisa. Kasitske grupe su se mirno infiltrirale u državu. Put je bio širom otvoren kada je hetitski kralj
Muršili 1959. g.p.n.e. provalio iz Prednje Azije do Babilona i odstranio Samsuiditanu, zadnjeg kralja
starobabilonske dinastije.
Kod Kasita je veliko značenje imalo uzgoj konja.
Kronologija prvih kasitskih kraljeva još je nepoznata. Znamo da je na početku 16. Stoljeća u Babilonu
vladala kasitska dinastija s kraljem Agumom II. On je nosio naziv „Kralj Kasita i Akadijaca“, a i
„kralj Babilona“.
Kasitska se vladavina u 15.st.pr.n.e. tako učvrstila da je kralj Kurigalcu II. mogao s faraonom
Amenofisom II. sklopiti savez radi pomaganja pri smirivanju Sirije.
Ulamburiaš je pobijedio Ea-gamila, posljednjeg kralja Pomorske zemlje.
U 13.st. pojavila su se dva moćna neprijatelja Babilona: Asirija pod Tukulti-Ninurtom (1244.
g.p.n.e. - 1208. g.p.n.e.) na sjeveru i Elam pod Untaš-
Napirišom na jugu.
U sredini 12. Stoljeća došao je kraj. Zadnji kasitski kralj odveden je kao zarobljenik u Elam, a s njime
i Marduk, bog zaštitnika Babilona.
ELAM (2500.- 2000.) - Zakleti neprijatelji Babilonije.
Elam u južnom Iranu
Elam je zbog svojih prirodnih bogatstava u gospodarski vrlo povoljnom položaju, pa možemo
pretpostaviti da je već u najranije doba zadobio monopolan položaj u trgovini sa susjednim zemljama.
Elam je dobavljač ruda, kositra, bakra, srebra, zlata...
Sargon od Akada zove sebe nakon velikog vojnih pohoda „kralj Kiša“ i „pobjednik nad Elamom i
Varašijem“. U doba Sargonida vlast u Elamu leži u rukama dinastije Avan.
Sargon je također oteo kraljevsku vlast svome kolegi Lu-Jšanu, osmom vladaru iz dinastije Avan.
Lu-Jšan ubrzo poslije toga umire, a nasljednikom postaje njegov sin Hišepratep. Rimuš je naslijedio
svoga oca Sargona. Hišepratep je u savezu sa kraljem Abalgamašem od Varašija išao osloboditi Elam
od Mezopotamske vlasti.

16
STARIJE ELAMSKO RAZDOBLJE oko 2000. g.p.n.e. - 1500. g.p.n.e.
Nakon pada dinastije Avan Elamom vladaju Gutejci, a zatim za vrijeme III. dinastije Ura vladaju
Gudea od Lagaša i Šulgi od Ura, dok nisu na vlast došli Šimašidi kao nova dinastija.
Hutran-tempr je bio treći kralj iz dinastije Šimašida, on je osvojio Ur i sravnio ga sam zemljom, pri
čemu je u Elam dospio bogat plijen a i sam kralj Ibi- Sin od Ura kao zarobljenik.
1985. g.p.n.e. Išbiera je istjerao kralj Marija. Tako je Elam izgubio vlast nad nekadašn
jim Sumerom.
Oko 1850. g.p.n.e. Epart se dočepao vlasti u Elamu i osnovao novu dinastiju Epartidi koja je vladala
do oko 1500 g.p.n.e
U Hamurabijevo doba promijenili su se odnosi između Babilona i Elama. Kako doznajemo iz tekstova
Marija oko 1700. g.p.n.e do saveznika protiv Hamurabija je došlo između trijumvirata što su ga činili
Sirkuth I. (veliki regent) i njegov brat Simut- Vartaš (potkralj) i njegov nečak Sive-Palar-Nuhpak i
grada Ešnune. Uskoro se tome savezu pridružio Zimrilim od Marija.
1730. g.p.n.e. Kuter Nahunte je postao velikim regentom. Za potkralja je imenovao brata Lilairtaša, a
za regenta Suze svoj sina Tempt-Agura I.,
Asurbanipal - povjesničar među asirskim kraljevima.
Epartidi su sve više nestajali , dok ih nije progutao kasitsk
i mrak
SREDNJE ELAMSKO RAZDOBLJE oko 1500. - 1000. g.p.n.e
U 14. stoljeću Elam se ponovno pridignuo. Kasitski kralj Babilona, Kurigalcu II., napao je Elam nakon
poraza u ratu s Asirijom. Ipak kasitska vlast nad Elamom nije bila dugotrajna jer je nakon
Kurigalcuova povratka u Babilon 1830.g.p.n.e Iga- Halki osnovao u Elamu novu dinastiju. Pod tom
je dinastijom srednjoelamska država doživjela najveći procvat i to za vrijeme vladanja Untaš-napiriše
(1275. g.p.n.e.- 1240. g.p.n.e.) i njegove žene Napirasu.
ASIRIJA 2000. g.p.n.e. - 1320.g.p.n.e
„Zemlja Asur“ kasnije Asirska država, zahvaljuje svoje ime gradu Asuru koji leži na desnoj obali
Tigrisa.
Asirci su ranije nazivani Subarejci odnosno stanovnici Subartua, kako babilonska vrela označuju
asirski prostor. Jezik je dijalekt akadskog jezika kao što je i dinastija Pucurasur akadskog podrijetla.
STARIJE ASIRSKO RAZDOBLJE oko 1960. g.p.n.e.- 1400. g.p.n.e.
Sasvim malo znamo o počecima te dinastije, o Pucurasuru i njegovu sinu Salimahumu.
Oko 1920. g.p.n.e. Godine Ilušuma, Pucurasurov unuk je bio samostalan vladar.
Asur je pod njegovom vladavinom proširio vlast te je zbog toga došlo do rata s babilonskim kraljem
Sumuasumom .

17
Ilušumin sin Orisum vlada nakon 1900.godine, a po njemu slijede Ikunum i Sarumken (Sarogon).
Pod Sarumkenom Asur više nije samostalan jer su Elamiti i zapadnosemitski vladari i tu na neko
vrijeme preuzeli vrhovništvo.
Akadsku dinastiju Pucurasura oborio je 1815. g.pr.n.e. neasirski Šamšiadad kojega je 1782. g.p.n.e.
zamijenio sin Išmedagan kao kralj Asirije.
Oko polovice 18.st.pr.n.e. Asiriju je pobijedio Hamurabi od Babilona. Asirija je vjerojatno pripadala
području vlasti Mitana.
SREDNJE ASIRSKO RAZDOBLJE oko 1400. g.p.n.e.- 1000. G.p.n.e
Smrću mitanskog velikog kralja Tušrate počinje propadanje njegove silne države i preporod
samostalne Asirije. U svojim natpisima Eriba-Adad I. (1392. g.p.n.e. - 1366. g.p.n.e.) prvi se put
naziva namjesnik (boga) Ernila. Premda Erib-Adad I. stoji u sjeni velikog hetitskog kralja
Supiluliume I. (1375. g.p.n.e. - 1335. g.p.n.e.) koji je pobijedio mitansko kraljevstvo, on ipak
naslovom namjesnik Enlila već traži za sebe dostojanstvo velikog kralja.
Tek je Asur-ubalitu (1365. g.p.n.e. - 1330. g.p.n.e.), sinu Eriba-Adada I. pošlo za rukom sasvim
osamostaliti Asiriju i zemlji pribaviti međunarodno priznanje. On je osvojio gornju Mezopotamiju i
tako stekao za Asiriju matičnu zemlju nekadašnje države Mitana.
Asur-ubalit je osigurao Asiriji vrhovništvo nad kasitskom babilonijom. Koliko je pod njim moć Asirije
ojačala pokazuje činjenica da je Enhanton u Egiptu nazivao asirskog kralja svojim burazerom.
Urartu, novi neprijatelj Asirije. Kralj Šalmanasar I. (1274. g.p.n.e. - 1245. g.p.n.e.) pošao je u rat s
pomoću boga Asura i velikih bogova. Šalmanasarov nasljednik Tukurti-Ninurta I. (124. g.p.n.e. -
1208. g.p.n.e.) umio je proširiti područje asirske vlasti i na babiloniju. U Asur su doukli Marduka -
boga zaštitnika Babilona.
Provala novih nomada po imenu Ahlamu ili Aramejci na mezopotamsko područje. Oni su bili stalna
prijetnja asirskim kraljevima osobito što su se aramejska plemena neprestano popunjavala novim
naseljenicima i što su spretno izbjegavala svaku otvorenu bitku. Da bi branio ugrožene granice svoje
države, bio je kralj Tukulti- ninurta prisiljen da gotovo neprestano ratuje.
Povijesna vrela
Država Asur spominje se prvi put u 20. stoljeću p.n.e i to na natpisu jedne građevine Lušume,
Pucurasurova unuka.
Dinastija koju je osnovao Pucurasur nije odigrala politički važnu ulogu, a bila je kratka vijeka jer ju je
Šamšiadad oborio već 1815.g.p.n.e. No ona je važna za naše poznavanje povijesti zbog svojih
trgovačkih veza s Malom Azijom.

18
SEMITSKI NOMADI: Amorićani, Huriti i Mitani
AMURUM ILI AMORIĆANI
Oko 2000.g.p.n.e provalio je drugi semitski val u babilonsko područje i u tom prvom redu na njegovu
sjeverozapadnom boku na koji su se natisnula nomadska plemena Amorićana.
Ti se semitski narodi u sumerskim izvornim tekstovima nazivaju skupnim imenom Martu, a u
akadskim izvorima tome nazivu odgovara ime Amurum.
Životni prostor tih nomada, koji su uglavnom bili ovčari i kozari, prvotno su bile stepske zone na
unutrašnjem rubu „ Plodnog polumjeseca“ i sirijske stepe.
U toku razvoja nomadi su se naselili u osvojenim područjima i pomiješali se s domaćim pučanstvom.
Oni su vjerojatno uvelike sudjelovali u obaranju III. Dinastije Ura.
Proces asimilacije Amorićana sa civilizacijom i načinom života domaćeg pučanstva završen je
otprilike 1500.godine.
HURITI I DRŽAVA MITANA
Oko 2500.godine oni žive u gorama između jezera Van i jezera Urmia.
Huriti su oko 2000.godine vladali u nekim gradovima u području Tigrisa.
Na sve veću moć Hurita zaključuje se u svezi s jednom grupom indoeuropskih ili arijskih useljenika
od kojih je najveći dio poznat kao Indo-arijci ili vedijski Arijci oko sredine 2. tisućljeća sa
sjeverozapada upao u Indiju. Njihov jezik je proto-sanskrt.
Pretpostavlja se da su Arijci sudjelovali pri tome da na bliski istok prodru bojna kola koja su vukli
konji pa da su time revolucionirali ratnu tehniku.
Oko 1500. godine p.n.e došlo je do političkog ujedinjenja sasvim heterogenih naroda- Hurita i Arijaca
- što znamo po jednom pečatu u kojem se spominje kralj Mitana. Država Mitana bila je otprilike 150
godina važna politička sila na Bliskom istoku. U toj državi useljeni indoarijski sloj (Mitani) vlada nad
pretežno huritskim pučanstvom.
Najpoznatiji huritski kralj je Jarim-lin, suvremenik Hamurabija od Babilona i Zimrilina od Marija.
Jaril-Lim je kralj države Jamhad sa glavnim gradom Halpom (Alep). Svoju je rezidenciju premjestio
u Alalak (Tell Altana). Oko 14.st.pr.n.e. država je pala pod hetitskog kralja Supiluliuma I. koji ju
spojio s ostalim područjem svoje vlasti. Kratko vrijeme nakon toga potpada pod Asiriju. Huriti su u
prvoj polovici zadnjeg tisućljeća p.n.e u svojoj matičnoj zemlji na jezeru Van osnovali državu Urartu.

19
ANATOLIJA I HETITI
RANO BRONČANO DOBA do cca 2000. p.n.e
Pod Anatolijom razumijevamo azijski dio današnje Turske. Anatolija je najranijeg doba ne samo
prolazni put za seobe različitih naroda nego i dobavljač bakra koji je mezopotamskoj visokoj kulturi
bio prijeko potreban.
Narod je postao sjedilački već u 6. tisućljeću.
Dok groblja u Uru imaju grobove s komorom i ulaznim rovom, groblja u Anatoliji sastoje se od
pravokutnih jama u zemlji u koje se pokapaju mrtvi sa skupocjenim prilozima. Grobnica je uokvirena
kamenjem, pokrivena drvenim gredama i nasuta zemljom.
Hati - udomaćeni u Anatoliji.
Anatolijski kneževski grobovi
-2300. - 2100.g.p.n.e
-obiluju zlatnim posudama, vrčevima čašama, zdjelicama itd.
-ukrašeni su geometrijskim šarama koje su izrađene tehnikom iskucavanja
-oblik i dekor posuda preuzeti su iz starih keramičkih oblika
-skupocjene nalaze upotpunjuju bakrena zrcala
HETITI nakon 2000
Rano hetitsko razdoblje
Tr
agovi nasilnog razaranja oko 2000 g.p.n.e upućuju na invaziju koja je u svezi s prvom
indoeuropskom seobom. Useljenici su bili Hetiti ili bolje Protohetiti.
Hetiti su se prilagodili postojećim prilikama, pa su nosioci nove kulture koja je nastajala bili i Hetiti i
domaći Hati. Iz tog vremena potječu i prva pismena svjedočanstva. S njima počinje u središnjoj
Anatoliji povijesno razdoblje.
Kao osnovica valute služila je u prvom redu srebro. U arhivima Kaniša nađeno je mnogo ugovora,
pisama i isprava pisanih klinovim pismom.
Prva hetitska dinastija
Asirske tablice s klinovim pismom iz 18.st.pr.n.e. spominju ime Pitane, hetitskog kralja od Kusare i
njegova sina Anitu. Oni su nastojali steći vrhovništvo nad gradskim državama središnje Anatolije
kojima su upravljali hatski knezovi. Tada je Aniti pošlo za rukom da razori grad Hatusu na koji je
bacio prokletstvo.

20
Stara hetitska država; 1680 (ili 1650) - 1460.g.p.n.e
Smatra se da je kralj Labarna (1680. - 1650. Ili 1650. - 1620.) osnivač stare hetitske države za koju
uglavnom znamo po takozvanom Telipinuovu tekstu. U tom se tekstu govori o prijašnjim
generacijama. Dokument govori o velikom kralju Labarni, o njegovim sinovima i rođacima koji su
bili tijesno povezani s vojskom,a činili su državu jakom i velikom.
K
ao sljedećeg kralja Telepinu spominje Hatušilija I., no neki tvrde da je to jedna te ista osoba.
Pod sljedećim kraljevima Muršilijem I. (oko 1620. g.p.n.e.) i Hantilijem (oko 1590. g.p.n.e.) stara
hetitska država postiže za kratko vrijeme svoje najveće proširenje. Muršili je prolazno osvojio
Babilon (1595. g.p.n.e.) i pomoću Kasita srušio Samsuiditanu, zadnjeg kralja dinastije Hamurabi.
Kasitski kralj Agum II. već je 1594 g.p.n.e nastupio u Babiloniji na vlast.
Velika hetitska država (1460. . g.p.n.e. - 1200.g.p.n.e.)
U Hatusi je na prijestolje stupio Tuthalija (1460. g.p.n.e. - 1440.g.p.n.e), praotac hetitske dinastije koja
je vladala sljedećih 250 godina. S Tuthalijom počinje velika hetitska država. U to vrijeme najmoćnija
država na Bliskom Istoku - MITANA. Kada je vlast preuzeo energični kralj Supiluliuma I. (cca 1375.
g.p.n.e. - 1335. g.p.n.e.) došla je hetitska država do punog razvoja. Njegov sin Muršuli istaknuo se još
kao princ osobitim vojničkim zaslugama. Supiluliuma je osnivač hetitske velike sile koja u to vrijeme
stoji jednakopravno pored Egipta i Babilonije.
SIRIJA
FENIČANI
Sirija pripada onim zemljama kojima je predodređeno da imaju uspjeh u trgvačkom prometu.
Oznaka Feničani tj. crveni potječe od Grka koji su to ime dali vjerojatno zbog crvenih tkanina što su
ih Feničani izvozili u cijeli svijet.
Na uskom pojasu zemlje između mora i Libanona, koji se terasasto diže, naselili su se Semiti.
Govorili su kanaanskim dijalektom koji je sličan hebrejskom.
U četiri veće gradske države u Tiru, Sidonu, Beritu, Biblosu uprava je bila u rukama knezova i savjeta
plemenitih trgovaca. Vodstvo je povremeno preuzimala gradska država Tir sa svojim kraljem. Dokle
god su Tirci imali prevlast na moru, Tir je bio neosvojiva morska tvrđava.
Stanovnici Tira su živjeli od trgovine i ratne flote koju su iznajmljivali stranim silama. Gradom je
vladao kralj kome je uz bok stajalo viječe najstarijih. To se viječe sastojalo od članova najuglednijih
porodica. Svećenici su uživali veliki ugled. U Tiru je Melkartov svećenik najviši po činu poslije kralja.
Melkart je gradski bog, a ime mu kaže; kralj grada. On je osnivač i zaštitnik kolonija.

21
Sirijska i Fenička vjera
U središtu vjere su kultovi plodnosti povezani s prostitucijom oba spola, ljudske žrtve i štovanje
zmija. Najviši bog je El, a najviša božica je njegova žena Ašera. Kao upravljač svijeta štuje se bog
oluje i vegetacije koji se zove Ba'al.
IZRAEL
Mojsije se smatra osnivačem židovske vjere. Oslobodio je Izraelce od egipatskog ropstva i utemeljio
njihov nacionalni život. Pod Jošuinim vodstvom su stigli u zemlju Kanaan. Oko 1300.g.p.n.e osvojili
su Jerihon, a zatim Batel, Lakiš i Hasor.
Najviše su se bojali Filistejaca.

22
Asirija ½ tisućljeća
~ novoasirska država
~640. ruše elamsku državu
~ kraj 7.st. pad Asirije [medijski kralj Kijaksar
+
babilonski kralj Nabopolasar]
~ lidijsko kraljevstvo dobija dio Frigije1
; Asirija isprva dobija Elam, pa ga onda preuzima
novobabilonsko kraljevstvo
Novobabilonska država [Kaldejci]
~ Nabopolasar dovodi do velevlasti  sin Nabukodonozor II.
~ Nabonid ''arheolog na prijestolju'' = posljednji kralj, sukob sa svećenicima iz Babilona, premiješta
prijestolnicu u Temimu
~ Babilon [Marduk] –
svjetska metropola
~ ekspanzivna politika, 587. razorili Jeruzalem, pobjeda nad Egiptom
~ vrlo brzo se pojavljuju znakovi propadanja; Perzijanci [Kir] osvajaju, novobabilonska država postaje
perzijska provincija
Lidija
~ glavni grad Sard; postaje velesila nakon pada Frigije, te tokom seobe naroda; najveći polet pod
Mermnadama
~ bitke s Kimerijcima, osvajanje grčkih hradova na zapadnoj obali
~ Giges/Krez pokorio sve grčke gradove osim Mileta
~ poraz kod Pterije od Perzije
1
Kimerijci početkom 7.st. uzrokovali pad frigijskog kraljevstva + 620. su oslabili Uratru; 610. Uratru potpada
pod Medeju

23
Medija
~ zbacili Skite
~ Kijaksar je tvorac države, s Nabopolasarom uništio Asir
iju; Astijag gubi prednost
~ Perzija [Kir II.] savez sa Nabonidom protiv Astijaga; Kir postaje kralj Medije i Perzije > prvi korak
prema stvaranju perzijskog svjetskog carstva
~ uspon indoeuropskog perzijskog naroda do svjetskog značaja
Uspon Ahemenida
 Astijag/Istuvegu, nasljednik Kijaksara, slab vladar medijske prijestolnice; njegov vazalni knez
Kambiz iz roda Ahemenida vlada perzijskom pokrajinom Anšanu  oženio se Astijagovom
kćerkom Mandanom

Kambiza naslijeđuje 559. sin Kir, koji se buni protiv svog djeda Astijaga; osvaja Ekbatanu
(glavni grad Medije; danas Hamadan) uz pomoć babilonskog kralja Nabonida
 Kir II.  osnovao veliko perzijsko carstvo; blago postupao sa zarobljenikom Astijagom,
medijske riznice prenio u Perziju, uključuje Medijce u državu, te se Medijci i Perzijanci
stapaju u jedan pojam; Krez (Lidija) + Nabonid (Kaldejac iz Babilona) + Amazis (egipatski
faraon) sklapaju savez protiv Perzije; nakon zelenog svijetla iz Delfa, 547. Krez prelazi Halis i
dolazi u Kapadokiju (interesno područje Medije, pa Perzije) –

potučen od Perzije; Kir II.
napada lidijsku državu  boj na Sardskoj ravnici, perzijski napad na devama, lidijsko
konjaništvo poraženo, kralj zarobljen, stolni lidijski grad Sard pao  Krez je krivo
protumačio delfsko proročanstvo, rečeno mu je da će velika država propasti krene li kralj
protiv Perzijanaca, te je stojalo da će Perzijanci pobijediti tek kada Medijcima bude vladao
mulac (Kir je mješanac –
sin perzijskog kneza i medijske princeze!); nakon Sarda, Kir
prepušta jonske gradove vojskovođama Mazaresu i Hapagesu; Milet staje na Kirovu stranu i
obnavlja saveznički ugovor koji je prije imao sa Lidijcima; Perzijanci nakon pokoravanja
jonskih gradova uvode dvije satrapije (središta: Sard, Daskilejon); satrapi Kira II. vladaju MA
neogr
aničeno sve do jonskog ustanka (500.-499.); 545. Lidijci ustaju protiv Perzijanaca,
potukao ih Mazares; perzijske vojske osiguravaju državu sa zapada; Kir osvaja
novobabilonsku državu i iranski istok do granice Indije
 Nova Babilonija do perzijskog osvojenja (539.)
–
Babilonija za vrijeme Nabukodonozora II.
(kaldejska dinastija) opet postaje velesila; NII strogo kaznio narode koji su se pobunili protiv
njega, opsjedao Tir, 605. porazio Egipat, Židove odveo u babilonsko sužanjstvo; pojava
Židova proroka –
Ezekijel, Deuteroizaija; kaldejska velesila bilježi pad nakon NII; posljednji
kraj novobabilonske države –

Nabonid; pokušao obnoviti kult Sina (bog Mjeseca) i zamjerio
se babilonskim svećenicima, premiješta prijestolnicu iz Babilona u Taimi; Kir 539. osvaja
Babilon i oslobađa Židove, dopušta im vraćanje u svoju zemlju i izgradnju Jeruzalema;
Perzijanci zauzimaju sve babilonske države –
uspostavlja četiri vazalna kraljevstva (Sidon,
Tir, Arad, Biblos), Feničani su uz Perzijance jer njima treba njihova flota; Judeja upravna
oblast transeufratske satrapije; 520. Darije I. dopušta nastavak obnove Jeruzalema (stagnirano
poslije Kirove smrti); Kir prihvaća sve vjere i tako uspjeva svima udovoljiti; aramejski postaje
službeni jezik carstva; Dariki su jedinstven državni novac; državne riznice drže plemenite
kovine; 514. Darije protiv Skita  konstruirani mostovi preko Bospora i dunava (Mandroklo,
jonski graditelj), Histijej (miletski tiranin koji zapovijeda grčkim vojnim odredom) čuva
dunavski most, za koji Militijad (vladar Hersoneza –
Trakija) savjetuje da se sruši; Darije

24
postigao samo jednu pobjedu protiv Skita –
512. završen pohod; Trakija postaje perzijska
satrapija
 Graditeljstvo  Kir II. u Pasargadi izgradio rezidenciju –
u jednom natpisu se smatra
graditeljem; 550. gradnja grobova u stijenama kod Naksh-i-Rustama (Ahemenidi); Darije
podiže svoj carski dvorac u Perzepolisu
 Ahuramazda  kralj uzdignut u sferu nadzemaljskih sila; glavni bog carstva je Ahuramazda,
kralj mu je štićenik

 Zaratustra  perzijska religija; Zarathustra kao prorok počinje djelovati oko 570., teži
očišćavajućoj jasnoći, beuvjetnost individualne moralne odgovornosti; utemeljio
monoteističku religiju –
svijet podijeljen u dva neprijateljska svijeta = Ahuramazda je dobar,
Ahriman loš; sve propovijedi su skupljenje u obliku stihova u gathe; neki dijelovi se nalaze u
indijskoj Jataki (priče o Buddhinom rođenju); gathe su dio Aveste (osnovni tekst, zbirka
religioznih tekstova Z. učenika); Avesta sadrži još i prizive (Vispered), mitske priče (Jašta) i
knjigu crkvenih zakona (Videvdad).; iz učenja se razvio zoroastrizam (religija perzijskog
vladarskog doma); štovanje svete vatre – ''mazdaizam''
Novobabilonska država [626. –
539.]
 Kaldejska dinastija  Nabopolasar
je prvi vladar te dinastije koji želi po Hamurabijevom
uzoru osnovati novu babilonsku državu; 626. Babopolasar se proglasio kraljem Akada i bori
se protiv Asirije [tek nakon 15 godina ju uspio uništiti], nije puno gradio zbog ratova [ratni
pohodi i na Egipat, protiv Židova, nomadskih plemena Siri
je i Elamita], no obnovio je
Etemenankij [veliki babilonski zigurat], započeo graditi palaču u Babilonu, te je udario
temelje Ulici procesije koja vodi do Mardukovog hrama; na sina Nabukodonozora II. prenosi
prije smrti dio vladarskih dužnosti i vodstvo vojničkih operacija, glavna zadaća je da se
napadne Egipćane u Karkemišu i protjera ih se iz Sirije
 Nabukodonozor se oženio medijskom princezom Amitis; odgovoran je za dodatnu izgradnju
očeve palače, restauriranje svetišta u gradu, izgradnji palači, gradskih vrata, te izgradnju još
jednog dvostrukog zida; izgradio ceste, kanale [promicanje trgovine i gospodarstva!]; pri kraju
vladavine patio od ludila;
 Avil-Marduk
, sin, ga nasljeđuje na prijestolju, vladao samo dvije godine; kraljevska vlast
prelazi na šurjak
a Neriglisara koji nastavlja miroljubivu politiku, vodio samo jedan rat da
oslobodi kilikijske saveznike od plemena sa sjevera; poslije vlada njegov sin Labaši-Marduk

i to samo tri mjeseca, poginuo u dvorskom prevratu [predvodio Nabonid, sin drž. namjesnik
a
Nabu-
balasuigbija i vrhovna svećenica Adda-guppi]; Nabonid je posljednji kralj kaldejske
dinastije; pobornik babilonskog jedinstva, trudi se oko vjerske tradicije, no utjecaj majke
Adda-guppi je velik tako da bogovima Sinu, Šamašu i božici Ištar priznaje jednaka prava kao i
Marduku, Nabui i Nergalu; sukobio se sa svećenicima Babilona oko toga; vodi minimalne
ratove protiv Hame i kraljevstva Edom; čuo za pobjedu Kira II. nad medijskim kraljem
Astijagom –
u tom trenutku se rađa nekakva sklonost prema okultizmu; bio je tajanstven,
govori se da nije bio duševno normalan i da je halucinirao; u podatcima iz Harrana i Babilona
se nalazi podatak kako on govori kako su mu se prve godine vladavine ukazali bogovi Sin i
Marduk i kako su mu naredili da izgradi Ehulhulovu kuću [Sinov hram u Harranu] i da će
vladati svima, u razgovoru s Mardukom mu je Marduk rekao da za tri godine neće više
postojati Medijci [Kir II!]; Nabonid je s Kirom sklopio ugovor protiv Medijaca, te su
protjerani Medijci iz Harrana; Nabonid prepušta sve više poslove sinu Bel-šar
-usuru [Baltazar
u Danijelovoj knjizi] da se posveti božanskoj misiji; kler i vladar se sve više mimoilaze i to se
pretvara u pobunu + nastala velika glad zbog lošeg gospodarenja + perzijski pritisak =

25
Nabonid kreće u Arabiju gdje će stolovati 10 godina, nastanio se u Taimi, zbacio i ubio kralja;
izgradio palaču iz koje je vladao državom; Kir za svo to vrijeme vodi ratove i pokorava
Lidijce, zauzima Sard [cijela MA pod njim];
 Kirove pobjede su znak Nabonidu da napusti položaj u Taimi, vraća se u Babilon i spašava još
ono što se može; kipovi boga Sina prenijeti u Harran –

ponovni sukob sa svećenicima; Kirove
trupe dolaze na granicu Babilonije, svećenstvo koristi probuđene nacionalne osjećaje i
ponovno religiju umjerava prema Marduku; Kir se miješa u stanje u državi obećavši kako će
sa B. postupati kao što je postupio sa Lidijcima i da će uspostaviti staru babilonsku vjeru; dva
Kirova čovjeka –
Gutiuma [upravitelj] i Gadat uspjeli su tokom babilonskog godišnjeg
blagdana bez otpora zauzeti grad i doprijeti na dvor sa kojeg je Nabonid već pobjegao;
Perzijanci su ga sustigli, sina su mu ubili a njega pomilovali
 Kir je uveo stari vjerski poredak i postavio na prijestolje svog sina Kambiza i prestaje
postojanje babilonske države; Babilonci su se probali pobuniti no ništa od toga
 Uprava: kralj ima apsolutnu vlast, no neke funkcije su decentralizirane; Babilonija je
podijeljena na pokrajine, na čelu su namjesnici; razlika između vazalnih država [Tir, Sidon,
Gaza...] i provincija [viši hijer
arhijski rang; Amuk-kan, Dakkur, Gambul...]; sljedeći na
ljestvici su gradski poglavari i svećenici, upravitelji hramova [vrhovni konzervator je najviši
dostojanstvenik hrama], prvi ekonom, prvi pisar [spadaju pod upravni kolegij hrama]; svi u
hramskoj hijerarhiji su podvrgnuti nadzoru naredbodavca [najviši kraljev civilni činovnik];
hramovi imaju velik dio zemlje koji daju u zakup, kruna ima manje prihoda
 Trgovina: uz ugovore hrama, tu su i privatne trgovine; uređaji za navodnjavanje unaprijedili
poljodjelstvo, eksport bitumena, vina, mesa, vune, ulje i nafte; uvoz sirovina kao što su
kovine, drvo, lončarska rova i tkanine; roba se prevozi vodenim putem, kopneni transport –

deve; Ur je jedina babilonska morska luka, naplavljena pijeskom i otežava uvoz; Taimu dobija
veće značenje; 80 000 žitelja Babilona za vrijeme Nabukodonozora; ljudi koji raspolažu
kapitalom posuđuju novac uz zaloge; prvu banku osnovao Egibi za Nabukodonozorova
vladanja; uvode se kamate, kamatnjak postaje veći; računska jedinica je vrijednost srebra, no
srebro nije bilo platno sredstvo; zalog su nekretnine ili robovi
 Vjera: Marduk zaštitnik Babilona, nikada nijedan Bog na Bliskom istoku nije bio toliko
popularan; najvažnija ritualna svetkovina je Akitu, novogodišnja svetkovina, koja traje 12
dana, kralj vodi procesiju da dodirne ruku boga Marduka; obredi se održavaju još od
Hamurabija, tradicija su;
 Graditeljstvo: doživljava procvat pod Nabukodonozorom i Nabonidom; prvobitno ime grada
je Ka-dingir [božje dveri na sumerskom], isto značenje Bab-ilani; 100 km od Bagdada,
izgrađen na sedam brežuljaka, najsjeverniji se zove Babil/Mujelibe; sustav dvostrukih zidova,
vanjski zid izgrađen paklinom, unutrašnji od ćerpića; prvi debeo 4m, drugi 6,5 m; osam vrata i
svako ima svoje svetište [Ištarine i Sinove dveri na S, Uraševe, Enlilove i Šamašove na J,
Adadove na Z, Zababine dvori na I]; kameni blokovi pločnika nose natpis o Nabukodonozor;
Sjeverni i Glavni dvorac, Južni dvorac; sjeverni dio grada = Qasr; vrtovi se umjetno
navodnjavaju; kunukku –
zavjetna ploča sa likom Marduka
 Znanost i lažna znanost: Nabopolasarove i Nabonidove kronike u kojima je skupljen
činjenični materijal kojim se koristi i suvremena znanost; nema vlastite književnosti
Babilonaca; medicinska znanost –
bogat tekstovni materijal ko
ji sadrži dijagnoze, recepte,
zaključke, no medicina je usko povezana sa religijom –
mantika!

26
NAJEZDA „POMORSKIH NARODA“
Pljačkaške skupine došle su i do Sredozemnog mora. Navaljuju na državu Faraona. Ramses 3., kome
je pošlo za rukom da ih odbije, daje na reljefu u Medinet Habuu kod Tebe prikazati napadače kao
narode koji putuju volovskim kolima. Ponosno javlja o svojoj pobjedi.
FILESTEJCI
Dijelovi odbijenih Peleseta (kasnije nazvanih Filistejci) koji su došli iz Egeje, a bili su Indoeurpoljani,
naselili su se na palestinskoj obali. Kasnije su se sukobili sa izraelskim plemenima. Nakon uspjeha od
kralja Šaula, pretrpjeli su od kralja Davida težak poraz.
MEDIJCI, LIDIJCI I PERZIJANCI
Medijci su već na početku 1. tis.prije n.e. prodrli u sjeverozapadni Iran. U 7.st Medijci stvaraju veliku
državu. U tim desetljećima penju se do položaja velike sile i Lidijci. Oni su isprva bili pretežno
konjanički narod. Perzijanci dolaze u zemlju istočno od Tigrisa, da bi konačno s dinastijom
Ahemenida u 7.st. krenuli na svoj pobjedonosni pohod koji je u 6.st. doveo do tvorbe perzijske
svjetske države. Sva tri naroda su stvorili države nakon doba seobe.
3.USPON I PAD STARIH I NOVIH DRŽAVA
U Antici su pod velikom državom shvaćali državnu tvorbu koja je izvan granica jednog naroda
obuhvaćala široko područje sa zavisnim državama. Da bi takva država mogla vrštiti svoje vrhovništvo-
trebala joj je jaka vojska. Obratimo pozornost najprije na Egipat, najdugotrajnija država na Prednjem
istoku.
ASIRIJA
Dok nam egipatska država pokazuje crte velesile koja propada, asirksa država pokazuje uspon države.
Ašur osvaja svijet i pokorene narode baca pod noge državnog boga. Nameće velike tribute, a pičanstvo
radi na granjama u rezidencijama. Ako se netko protivi, Asirske mjere jednake su uništenju. Ašur je
duže vremena bio u borbi za Babilonijom. Također, više su se puta borili sa Armejcima.
Novoasirsku svjetsku državu uspostavio je Tiglatpilesar III. Asirci su inače sačuvali bitna djela
sumerske i babilonske književnosti. Poznata je Asurbanipalova knjižnica.
Asiriji je nekoliko desetljeća prije njezine propasti pošlo za rukom osvojiti i Egipat, ali ga je Asirija
mogla držati samo 16 god. Slijede Asirski ratovi sa Kimerijcima, Skitima, Medejcima... , a rastrgana je
i građanskim ratom.
NOVOBABILONSKA DRŽAVA KALDEJACA
Nakon pada Asura i Ninive, podijeljena je asirska država. Nova Babilonija dobila je južnu
Mezopotamiju, Siriju i Palestinu. Nabukodozorova pobjeda nad židovima morala je zapečatit
gospodarstvo za sva vremena. Židovi su odvedeni u babilonsko sužanjstvo iz kojeg ih je pola godine
kasnije oslobodio perzijski kralj Kir. Babilonija tada postaje perzijaska pokrajina. Babilonska kultura
doživljava procvat (Babilonski toranj, Ištarine dveri, viseći vrtovi).
NOVE DRŽAVE U IRANSKO-MALOAZIJSKOM PROSTORU IZMEĐU HETITSKE EPOHE I
PERZIJSKE SVJETSKE DRŽAVE
Huriti su na jezeru Van osnovali državu URARTU. Ta država podliježe navaii Skita. Nakon 670.god.
u Maloj Aziji dobiva na značenju LIDIJA. Njein vladar Giges napada grčke kolonije na maloazijskoj
obali. MEDIJCI dolaze do Irana i stvaraju u 7.st.veliku državu. Medijski kralj Kijaksar koji je

27
zajedno s Babilonom uništio asirsku državu, osvaja i Armeniju i dijelove male Azije. Na kraju
perzijanci tu državu pripajaju svom imperiju. (tj.perzijski kralj je tad bio Kir II.) PERZIJANCI imaju
vladare iz dinastije Ahemehida. (No to ćemo razmotriti u svesku 4) ŽIDOVSKA DRŽAVA -
dvanaest nomadskih plemena aramejskog podrijetla –
koja su se nakon osvajanja zemlje spojila u
kultnu zajednicu oko vjerskog središta Sihema. ; Izrael, savez dvanaest plemena, bio je isprva stalno
ugrožen od susjednih gradskih država. Oko 1200.g. često su se javljali pučke vođe(suci) koji su
pozivali na „sveti rat“. Tako su židovi često ratovali,a pobjedu su shvaćali kao Jahvinu pomoć. Jahve
je bog pravde. Svaka povreda prava povreda je samog boga, pa se kažnjava cijela kultna zajednica.
Poznati su i česti napadi Filistejaca, al sa Šaulom počinje monarhija koja se odžala unatoč raznim
otporima. Isprva pobjeđuju Filistejci, ali David iz jednog malog kraljevstva u južnoj Palestini uspio je
pobijediti Filistejce. On je podigao Jeruzalem kao novo sjedište svetišta. Država koja je nastala pod
Davidom je bila poprilično velika. U novoj velkoj državi pojavila su se 2 problema: stara plemena više
nisu vila snažan faktor koji povezuje, a zatim nadsljedstvo prijestolja trajnim izvorom opasnih
nesigurnosti. Već za Davidovim životom počeo je pokret otpadanja koji će veliku državu razbiti u 2
manje. David prije svoje smrti određuje Salomona za nasljednika, koji dovodi državu do najveće moći.
Salamon gradi raskošne projekte. U tim desetljećima nastalo veliko djelo, priča Jahvista što je ušlo u
Mojsijevih 5 knjiga.Ono opisuje ratnu povijest židovskog naroda. Nakon Salomonove smrti država se
raspada u sjeverni dio-Izrael sa glavnim gradom Samarijom i južni dio-Judu, s Jeruzalemom.
722.Asirija je smlavila Izrael i deportirala pučanstvo. Juda i dalje postoji kao vazalna država do
587.god. Nabukodozor 2. Uništava Jeruzalem i nakon pobuna odvodi četvrtinu pučanstva Jude u
babilonsko sužanjstvo. Kir 538. Pušta taj narod u njegovu domovinu.
4.VLADAVINE PLEMSTVA I RAZVOJ ZAPADNIH GRADSKIH KULTURA
FENIČANI
Njihova je domovina uzak predio između Libanona i Sredozemnog mora. Oni su kao trgovci i gusari
postali odlučna sila u sredozemlju pošto je tu otprilike od godine 1450. p.n.e. bio skršen keltski
položaj. Obrada kovina, proizvodnja stakla, bojanje purpurom tekovine su koje su Feničani darovali
zapadnim kulturama. Osobito su dva grada (Sidon i Tir) došla do bogatstva i utjecaja. Kad su nakon
1400.god Aramejci zauzeli njihovu pozadinu, obalni su gradovi počeli podizati nova uporišta na
zapadu, sve do zapadnog Maroka i južne Španjolske. Tako nastaju trgovačke naseobine od kojih je
najpoznatija Kartaga. (utemeljena 814.god)
IZRAEL I JUDA (NAKON 1200.GODINA PR.N.E.)
DOBA SUDACA
Borba s Filestijcima značila je za Izraelce posljednju zapreku na dugu putu prema nezavisnosti. O toj
epohi priča u Bibiliji Knjiga Sudaca; suci su bili grupa vođa koje su prvotno zvali spasitelji. Te vođe
nisu autoriteti ili nasljedni glavari, svi su oni izabranici ili oni koji rade po božjoj milosti, oni su pod
karizmom. (Izraelci su do pojave „sudaca“ bilo organizirani u plemenskom savezu s patrijarhalnim
vodstvom kome na čelu stoi upravno vijeće što ga vode najstariji iz plemena. Knjiga sudaca opisuje u
pojedinostima ratnička djela mnogobrojih bitaka u službi izraelskoj stvari. Najvažnija priča sadržana je
u pjesmi DEBORE. Knjiga sudaca završava sa bitkom plemena Benjamin u Gibeji i sa riječima: „U to
vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo.“.

28
NASTAJANJE KRALJEVSTVA: ŠAUL
Zadnji od sudaca, Samuel , koga su smatrali vrlo mudrim čovjekom, konačno je stvorio odluku da se
za kralja pomaže Šaul iz plemena Benjamin. Šaul potječe iz Gibeje. Položaj postaje teži kad je Šaul
napao Davida. Kad je David sklopio i prijateljstvo s Jonatanom, pa se Šaul pribojao da će David
osporiti Jonatanu pravo na prijestolje;dolazi do loma. Šaul nastoji ubiti Davida. Al David pobjegne u
svoje pleme Judu i konačno prijeđe sa 600 vojnika kralju od Gata, Izraelskom smrtnom neprijatelju.
Šaul gubi bitku u gorju Gilboa , u bitci su mu ubijeni trojica sinova, a Šaul se ubija sa vlastitim
mačom.
DAVID: UJEDINJENJE JUDE I IZRAELA
David, pomazan po Samuelovoj želji za kralja 12 plemena Izraela. Odmah ga je priznala država Juda.
David nije samo izvrstan borac, koji je konačno obračunao s Filistejcima i prisilio Edom, Moab, Amon
i Aram da plaćaju danak novoj državi, nego je i odličan diplomat. On je uspio skupiti u dobro
orgniziranoj presonalnoj uni
ji južna Judina i sjeverna Izraelova plemena. Premješta svoju rezidenciju u
Jeruzalem. On stvara upravno aparat, reorganizira vojsku po egipatskom uzoru i brine se da izda novi
zakonik. On imenuje „vrijeće tridesetorice“, upravnu vlast sastavljenu od ljudi koji su se svi
pojedinačno istaknuli. Njegovo najvažnije djelo je „prijenos kovčega u Jeruzalem“. Uvodeći Jahvin
kult u Jeruzalem, pokazuje tolerantnost prema vjeri Jebusejaca kojima je preoteo vlast u Jeruzalemu.
On čak imenuje njihovog vrhovnog boga kao čuvara Kovčega saveza. (El Eljon) Opis Davidova života
nalazi se u 2.Samuelovoj knjizi.
SALOMON
965. god. postaje Salamon kralj u Izraelu i Judi (kao mlađi sin Davida i Bat-Šebe). Salamonovu
državu karakterizira sređena uprava i veličajan dvorski život. On je podjelio Izrael u 12 župa od kojih
je svaka po jedan mjese opskrbljivala dvor. Dao je nanovo obzidati Jeruzalem ali i proširiti grad.
Jahvin hram i velika palača ba shevernom brežuljku njegove su najznamenitije građevine. Salomon je
veliku dobit imao od trgovine konjima i bojnim kolima, tamjanom, ... Svoje gradnje obavljao je
uglavnom pomoću tlake. Pod Samononovom vladavinom pojačavaju se klasne suprotnosti.U to
vrijeme istupaju proroci kao branitelji pravednosti. Dolazi do ustanka pod vodstvom proroka Jahije od
Sila. Nakon kraljeve smrti otvoreno je pobunište sjevernih plemena, to jest država Izrael. Salomon je
za svog života podigao hram Davidu. Hram je stajao na istom mjestu na kome su Arapi kasnije podigli
svoju mošeju u stijeni. Sveta stijena, kasnije nazvana „omfalos“ (pupak svijeta)bila je uvučena u
hramsko područje,no ne zna se jel se tamo čuvao Kovčeg saveza.
RASPAD DRŽAVE: JUDA I IZRAEL
Kad je Roboam 926. kao četrdesetogodišnjak preuzeo vlast nakon smrti svog oca Salomona, doveo je
odmah do razora Izraela.Roboam je još 16 godina vladao kao kralj južne države Juda. Protiv
eventualnih napada iz Egipta uređivao je gradove: Ajalon, Betlehem, Hebron i Lakiš. Jeroboam ostaje
u Šekemu, po njemu taj grad postaje prva rezidencija novog kraljevstva Izrael. On je iz svih sila
pokušao Jeruzalemu oduzeti njegovo jedinstveno vjersko značenje. U hramovima u Danu i Betelu dao
je postaviti zlatne kipove bika. Izrael je opstojao sve do 722.god kad je pala Samarija, a država Juda se
održala do Babilonskog sužanjstva. 878.p.n.e.dolazi na vlast u Izrael neki Omri. On je došao iz
vojske, a nije sigurno ni da je bio Izraelac. Omri je utemeljitelj Samarije, grada koji je sagradio pošto
je brdo, na kojem će sagraditi grad, kupoo za dva talenta srebra. Grad je bio strateški osobito važan.
Omri ga naziva Šemeron (Samarija). Njegov sin Ahab, kako kaže biblija „činio je više zla od svih
svojih prethodnika“.Oženio se kćeri kralja Tira, sam se podložio njezinom laćnom Bogu te je dao
sagraditi hram. Tako je tirski bog Melkart bio službeno priznat na Izraelskom tlu što je prorok Ilija
osudio kao neprihvatljivo. To je razdoblje imalo dalekosežne posljedice jer su otada proroci iali vlast.
Ahab je za svog života dao sagraditi u Samariji palaču nazvanu „kuća od bjelokosti“. Asirski k ralj
Salmanasar V. Opsjedao je Samariju s planom da dokrajči sve pokušaje nezavisnosti. Grad se predao

29
722.god nakon trogodišnje opsade. Država Izrael više ne postoji. Asirski nasljednik Sargon je prognao
Izraelićane u asirkse predjele, a Izreal napučio stranim plemenima.
JUDA NAKON PROPASTI IZRAELA
Juda se znao osigurati lojalnim ponašanjem prema Asiriji. Pod pritiskom novih vlastodržaca, najprije u
Aramu, zatim u Izraelu, smatrao je kralj Ahas u Judi da je pametinije činiti mnoge ustupke koji nisu
imali samo političke, nego i vjerske kulturne posljedice. Ahasov nasljednik, pobožni Ezekija, vodi
samostalnu politiku. Ezekija nastoji riješiti probleme unutrašnje i vanjske politike. Izaija ga je
odvraćao od saveza s Egiptom i Babilonom. Na Asirsko prijestolje dolazi Manaše, on vodi asirsku
vjeru u jeruzalemske hramove, pa ide čak toliko daleko da progoni Jahvine pristaše. Izaija umire
mučeničkom smrću, a u Judi teče mnogo nevine krvi. Manašeov sin Amon vodi istu takvu politiku, ali
ne zadugo jer mu je život skratila jedna zavjera. Na prijestolje stupa nj.sin Jošija, kojem je tek 8 god.
Jošija opet obnavlja Jahvin kult.Godine 622.izdaje Jošija novi Jahvin zakon. Od sada se služba Jahvi
koncentrira u Jeruzalemu i tamo postaje tjesnija nego ikada. Jošija gubi život u bitci. Kad je narod čuo
za nj.smrt , proglasi za kralja Jošijina sina Joahaza. Nabukodonozor u to vrijeme nakon opsade od
pola godine, osvaja Jeruzalem i šalje pučanstvo u izgnansto. (Babilonsko sužanjstvo). U krnjoj državi
Juda kojom je upravljao Gedalija, dođe opet do ustanka protiv Babilona: Gedalija biva ubijen.
Pučanstvo jje od straha pred omazdom pobjeglo u Egipat i tako dođe pod babilonsku vlast i posljedni
dio Jude.
FENIČANI (NAKON 1200.GODINA PRIJE N.E.)
Fenički lučki i trgovački gradovi Tir, Biblos, Sidon, Berit, Arvad te trgovačke metropole cvatu, te
stoje ekonomski bolje nego prije. Kao njihovo zlatno doba može se nazvati vrijeme oko 890.god.
Velika fenička trgovačka flota vladala je svim obalama sredozemnog mora. Feničani su osnovali
mnoge kolonije i trgovačke naseobine. Od njih je najznačajnija Kartaga. Riječ feničani nastala je iz
riječi “turski purpur“ što je bilo vrlo traženo svileno sukno; boja tog sukna dobivala se od domaćih
puževa. Feničani su uspjeli potpuno ukloniti Aramejske utjecaje. Feničani su pronašli prvo mehaničko
računalo s kuglicama, a pošlo im je za rukom da uvedu alfabet od 30 slova koji proistječe iz klinova
pisma dok gotovou isto vrijeme nastaje posve novo pismo s 22 slova koja se pišu kurzivno.
Tir je svoj najveći procvat doživio pod Hiramom 1.Vodio je trazitnu trgovinu između zemalja na
obalama Sredozemnog mora i Arabije i istočne Afrike,a isto tako i Ofirom. Očito je postojala i
kulturna suradnja što dokazuje gradnja hrama u Jeruzalemu pri kojoj su sudjelovali feničk i umjetnici.
Feničani su mog prilično mirno živjeti sve do sredine 9.st. No dužnost davanja danka Asircima
postaje im sve teža. Od toga trpe uglavnom gradovi: Tir, Sidon, Biblos i Arvad. Asirske su čete
ponajprije osvojile Izrael, prije nego što su opsjedale feničke gradove. Kada je pri kralju 7.st.nestalo
moći Asiraca, počinje uspon Grka koji nastoje doći do važnijih trgovačkih naselja na obalnom
području Sredozemnog mora. Tir se brzo oporavlja od asirskih rana, no Nabukodonozor ponovo
ugrožava nezavisnost feničkih gradova. Nakon osvajanja jeruzalema, Nabukodonozor 13 godina
opsjeda Tir koji se uspio oduprijeti, sklopiti ugovor i tako spasiti kraljevstvo. Grad je zauzeo tek
332.g.pr.n.e. Aleksandar Veliki.

30
UMJETNOST
Fenički jezik nije potpao pod strani utjecaj, ali se u umjetnosti očituju strane vrste stila.Najčuvenija
eksportna roba feničke umjetnosti jesu bez sumnje radovi u staklu i bjelokosti.
VJERA
Svaki fenički grad ima svog Boga zaštitnika. U Tiru su štovali Melkarta, U Biblosu Baal Rešefa i Baal
Gibala, U Sidonu Alijana, a u Aradu Baal Jamu (fenički posejdon). Posvuda se osobito štuje božica
ljubavi Astarta, koju Amarejci nazivaju Atargatis, a Asirci Ištar.
ASIRIJA OD SREDNJOVJEKOVNOG DOBA DO PROPASTI
SREDNJA ASIRSKA DRŽAVA (OKO 1400.-1100. PRIJE N.E.)
U vrijeme kada obalno područje sredozemnog mora od Male Azije do Egipta stoji pod utjecajem
seobe naroda, osobito pomorskih naroda, Asirija se već dug sprema da se ujedini. Ta se epoha
ujedinjavanja i uspona do položaja velevlasti što se postiže dijelom diplomatskom politikom a dijelom
mačem, zove „srednje asirsko doba“.Pod Asirskim kraljem Asur
-Ubalitom pošlo je Asiriji za rukom
da se nakon potjerivanja Mitana opet osamostali i da znatno proširi sferu svoje vlasti i svojeg
utjecaja.Kralj koji bijaše zaposlen vođenjem ratova ostavio je tek mao kulturno važnih djela. Čini se
da su se ipak bavio vjerskim pitanjima; tako je npr.uveo iz Babilona kult MARDUKA što znači da su
tom novom bogu morali u Asuru podići hram; no već se u njegovo vrijeme ocrtava razvoj Asirije u
osvajačku državu koja neprestano ugrožava Bliski istok u 9 st pa sve do 7.st.
Za njegovo vrijeme vladanja mnogi nomadski narodi i plemena napadaju kraljevstvo. Jedna od
najistaknutijih ličnosti srednjeasirskog doba je Tukulti Ninurta I. Podigao je Asiriju do zapažene
svjetske države., kako kaže izvještaj „on je vladar koji prima danak od sviju zemalja koje se protežu
između izlaska i zalaska sunca“. Nakon svih ratničkih pohoda, onse posvećuje vjersik problemima i
podizanju hramova. Premda se Tukulti Nintura istakao kao graditelj, pa je Asur izgradio glavni grad
dostojan velike države podigavši u njemu nove palače, obnovivši hramove Asur i Ištar, njegov nrod
nije priznavao ta djela. Na kraju svega ubija ga sin Asur-nadin-apli. Nakon toga pr
opadanje države
nije se moglo zaustaviti.Kada je na vlast došao Tiglatileser I. Mijenja se položaj u korist Asirije.
(poznati su njegovi napadi nad Muškima, rotiv zemlje Nairi). Tiglatileseru zahvaljujemo velike zbirke
zakona. Iz nje se mogu razabrati položaj i prava žena i najrazličitijim staležima. On osniva zoološki
vrt. On se smatra osnivačem prve biblioteke. Njegovi nasljednici nisu bili niti malo slični kao on, pa je
nakon njegove smrti Asirija gubila mnoge posjede.
NOVA ASIRSKA DRŽAVA (884.-612.GOD. PRIJE N.E.)
Njegov sin Adad-nirari II. mogao je stoga početi Asirskoj državi davati novi oblik.S njime počinje
predigra uzgradnje novoasirske države. On ratuje s Aramejcima, te s Hanigalbatovom državom. S
babilonom je sklopio uovor o miru i prijateljstvu k
oji je ojačan međusobnim sklapanjem brakova.
Njegov sin nasljednik je Tukulti-Ninurta II.
ASURNASIRPAL
On ostavlja solidne temelje svom sinu Asurnasirpalu II. Kad je ovaj došao na vlast, već su čvrsto
određene smjernice za novu veliku državu, te je morao samo provesti planove koje je napravio Adad
Nirari II. Poznat je po vođenju nečovječnog rata. Svojim velikim organizatorskim talentom znantno je
unaprijedio Asiriju kulturno i gospodarski. Kao svoju rezidenciju izabire Nimurd. Tu daje graditi
palače. Podiže kompleks zgrada u kojem je bio zigurat, nekoliko hramova i tri palače koje stoje na
obzidanom pravokutniku.

31
UMJETNOST
Motivi na reljefima su:nadljudska bića, ratni prizori i opisi lavova. Izuzetak čine reljefi koji prikazuju
kraljev i kraljičin privatni život. Asurnasirpal dao se ovjekovječiti jednim slobodnim kipom koji stoji
na drvenu podnožju; prikazan je kako sklopljenih ruku moli.
ASURNASIRPALOVI NASLJEDNICI
Poput svoga oca i Salmanasar III. velik je vojskovođa koji za vrijeme svoje vladavine može pokazati
gotovo 40 ratnih pothvata. Iako je vojnički bio vrlo zauzet, našao je vremena da gradi mnoge palače.
(npr.one u Til Barsipu i Nimurdu.) Među najistaknutija ostvarenja asirske umjetnosti pripadaju drvena
vrata njegove palače u Imgur
-Enlilu. Pri kraju njegove vladavine podigao je njegov najstariji sin
Asurdan-apli bunu koja je završena u njihovu korist, njegovog mlađeg brata Šamši-Adada. Njegova
žena Semiramida ostavila je jedno od svjetskih čuda staroga svijeta, „viseće vrtove“ u Babilonu.
Semiramida je odlučila jedno vrijeme sama imati vlast, te nekih 40 godina Asirska država ne vodi više
osvajačke ratove. Tog mira je nestalo kada je Tiglatpilesar III.došao na vlast nakon jedne dvorske
revolucije. Pred velikim bogom Mardukom dao se okruniti za kralja s naslovom „kralj cijele države“.
(kralj Asirije, Babilona, Sumera i Akada, kralj svih četiriju strana svijeta.) Njegova rezidencija je
Nimrud.
SARGON
Ne zna se je li on možda sin od Tiglatpilesara, no on je utemeljio neku vrstu dinastije nazvanu
Sargonida. Ratovao je na mnogo prostora: Babilon, Egipat, Urartu, ... Godine 719. Opet je napao
Urartu koji je već bio oslabljen zbog npada Kimerijaca. Sargon ga je temeljito opustošio. Nemire su i
dalje stvarali Kimerijici koji su krstarili zemljom, pa se Urartu spustio s njima u rat na život ili smrt.
SARGONOVE GRAĐEVINE
Dao je sagraditi novi grad, Dur-Šarukin (Sargonov grad). Dur-Šarukin je najljepši Asirski kompleks
palača koji je ikada podignut. Grad štite zidovi koji čine pravokutnik, a u njima su osmora vrata.
Hramska četvrt leži neposredno uz Sargonovu palaču. Tu su svoje svetište našli najvažniji bogovi: Ea,
Sin, Šamaš, Nabu, Adad i Ninurta. Oni se štuju u sjeni jednog zigurata. Sargon je umro u jednoj bitci
protiv nekog brđanskog plemena.
SARGONIDI: NAJVEĆE PROŠIRENJE VLASTI ASURA
Sargonov sin Sanherib naslijedio je moćnu državu. Bio je inteligentan čovjek. Ta je samosvjesti bila
glavni povod nj.prekomjerne okrutnosti. Stoga su mu Judini proroci prorekli nasilnu smrt. I zaista ga
je umorio jedan od njegovih sinova u trenutku kada se zadubljen u molitvu klanjao u hramu nsvojeg
boga, kako kaže Biblija. Kada je Sanherib preuzeo vlast, situacija je bila smirena. Sanherib je zaposjeo
Babilon. Na Babilonsko prijestolje Sanherib je postavio svog najstarijeg sina asur-nadin-šumija.
Potom se Sanheib vraća u svoju zemlju da bi tamo počeo graditi glavni grad Ninivu. Sanherib je i u
Asuru dao podići pažnje vrijednu građevinu, tzv.“Kuću blagdana Nove godine“. No međutim, Elam je
htio vlast nad Babilonom. I ta pobjeda nad Babilonom zadnje je vojničko Sanheribovo djelo. 681.je
ubijen.
Prijestolje je naslijedio nj.najmlađi sin Asarhadon. (on je morao prvo usjeti u sukobima sa svojom
braćom koja su zbog dobi imala veće pravo nego on na nasljedstvo). Nakon te pobjede, u Babilonu je
dao sagraditi Mardukovo svetište. On je uzeo Skitskog Prototija za svog zeta, pa je na taj način sklopio
savez sa Asirijom. Asirski kralje neočekivano umire na vojnom pohodu prema Egiptu. Nj.energični i
sposobni sin Asurbanipal priveo je kraju vojni pohod na Egipat. On je ujedno zadnji znantniji kralj
asirske države. Asur je za njegovo vladanje ponovo ušaou svoje zlatno doba. Egipat postaje vazal
Asirije. Tek nakon 10 god. pošlo je za rukom Psametiku I. Da se oslobodi vazalstva. Asurbanipal još
sklaplja savez sa državom Urartu.

32
ASURBANIPALOVA KULTURNA DJELATNOST
Mnogo je vremena provodio u biblioteci. U njegovoj je palači pronađeno 25000 glinenih pločica koje
ne sadrže samo službene isprave nj.uprave nego i žetvu svega što je donjelo njegovo doba. Rel jefi o
lovu i prikazi intimnih dvorskih prizora pokazuju nam i ljudske vladarove crte. Reljefi ga prikazuju
kao ratnika, kao odvažnog lovca, kao uzgajatelja divljači, kao pobožnog graditelja, te kao arheologa.
PROPADANJE I UNIŠTENJE ASIRIJE
Nakon Asurbanipalove smrti koja je nejasna, država propada. Njegov sin vlada samo kratko vrijeme.
Njegovu vlast preotima Sin-šar
-iškun koji je imao nasljednika. Ni taj nije imao više države. U to je
vrijeme u Babilonu umro asirski namjesnik Kandalanu. Babilonsko kraljevstvo bilo je zatim jednu
godinu nezaposjednuto. Nabopolsar, poglavica Pomorske zemlje, u to vrijeme proveo je rat protiv
Asirske zemlje. No Asirci su ipak bili pobjeđeni u bitcki kod Uruka. Asirci su potjedani u bijeg.
Nabopolasar dobiva kraljevsku vlast u Babiloniji. 10 godina nakon toga odlučio se za veliku ofenzivu.
On je pošao duž Eufrata na sjever, gdje je došao u sukob sa Egipćanima. U to vrijeme Medijci
opsjedali Asur, te ga opljačkali i osvojili. 612.nastupila je Medijsko-Babilonska koalicija, te su
opsjedali Ninivu. Osvojili su grad, te ga sravnali sa zemljom. Dio Asiraca uspio je uteći u Haran.
Asirska država od pada grada Ninive prestajala je postojati.
KRALJEVINA URARTU (OD 1100. GOD.PRIJE N.E.)
Asirci u svojim tekstovim pisanim klinovim pismom područje kasnije Armenije (a sadašnje države
Urartu) nazivaju „zemlja Nairi“. Počev od kraja 9.st stvara se pod Sardurom I. jedinstvena država.
Osnivač države imao je svoju rezidenciju u Tušpi na južnoj obali jezera Van. Kraljevi Urartija su bili u
službi Boga Kaldija. To je činovnička država, podijeljena u pokrajine kojima upravljaju namjesnici.
Pučanstvo živi od ratarstva i stočarstva. Sardur 1.i nj.nasljednici izgradili su jako kraljevstvo koje
obuhvaća cijeli sjeverni dio prednje Azije. Urartu je do kraja Asirske države ostao jakom kraljevinom
koja je ipak imala samo lokalno značenje. Urartu su oko 620.god.pr.n.e. preplavili Skiti koji su se
natisnuli iza Kimirijaca. Nakon propasti asirske države, urartsko područje je potpalo pod Medijce.
ELAM-POSLJEDNJE DOBA CVATA, PROPADANJE I OSVAJANJE. (NAKON 1200.-
640.GOD.PR.N.E.)
SREDNJE ELAMSKO RAZDOBLJE
Osnovao je Halutuš-Inšušinak
novu dinastiju na području rijeke Zuhreh, u zemlji koja se tada zvala
Ancan. On je sakupljao stele. Gdje god je ratovao, tražio je da mu se pokau zanimljive stele, ako su
mu se činile vrijedne, uzeo ih je sa sobom,pa bi ih postavio u čast boga Inšušinka u njegovom hramu u
Suzi. Nakon nj.smrti nasljeđuje ga prvo sin Kutir -
Nahunte, a nedugo nakon njega, brat Šilhak
-
Inšušinak. On je zadnji veliki kralj srednjoelamske države. Kad je Šilhak
-Inšušinak umro, već je bio
preminuo i nj.brat, pa je izbor za novog kralje pao na najstarijeg sina kraljice Nahunte-utu. Za vrijeme
novog kralja Heutelutuš-Inšušinka počelo je propadanje Elama. On se u svoje vrijeme ne zove kralj
Ancana i Suze nego „države mnogih nasljednika“. Njega je pobjedio Nabukodonozor, babilonija ga
je opustošila i opljačkala. To je značilo propast Elama.
UMJETNOST POD ŠUTRUKIDIMA
Stele s natpisima, “rogati hramovi“ za koje se misle da ih je Heuteleutuš I. sagradio.
NOVO ELAMSKO RAZDOBLJE
U tom razdoblju ponovo se stvara elamska država koja u 8.i 7. St.pr.n.e.ima određeno značenje u
konstelaciji sila na Bliskom otoku. Osnivač te nove epohe bio je Humban-nikaša. Poznat je po bitci
kod Dera gdje je pobijedio Sargona. Njegov nasljednik bio je Haluš-Inšušinka, malđi brat svrgnutog
kralja. On je doživio poraz od kod Nupira od Sanheriba, Elamiti su ga sami ubili nakon njegova

33
povratka. Njegov mlađi brat Gumban-nimena preuzeo je teško nasljedstvo. Njega je također porazio
Sanheriba i odveo ga u Ninivu kao zarobljenika. Oko 688.dolazi na prijestolje Tempt-Humban-
Inšušinak. Na bitki kod Ulaja (rijeka) poginuli su i on i nj.sin. Asirska pobjeda dovela ih je do
ruba,Elam je prestajo postojati kao nezavisna država, opet postaje vazalna država velike perzijske
države.
LURISTAN
Luristan je ime gorovitog kraja koji leži u Zagrosu te na zapadu graniči sa Irakom , a na jugu sa starim
Elamom - koji je sada dio pokrajine Khuzistan. Poznato nam je brončano razdoblje Luristana, koje je
trajalo od 2700. - 2100. Poznato je još da su Luristani davali svoje kraljeve Elamu i Babilonu.
SJEVERNI IRAN
Južno od Kaspijskog mora živjeli su stanovnici koji su došli iz dijelova Azije. Sa spretnošču
oblikovanja plemenitih kovina ističu se: Manejci, Skiti, Medijci. Najvrijednije djelo Iranskog
zlatarstva bila je „zlatna zdjelica“ iz Hasanlua.
2.zajednički religiozni predožbeni svijet s vjerom u jednog najvišeg boga i sa štovanjem

34
MEZOPOTAMIJA
M ezopotamija
= međurječje Eufrata i Tigrisa
- pre-sumerske kulture: Uruk (Warka) i Obeid
- period Djemdjet-Nasr (4000. –
3000. g. pr. Kr.)  ranodinastičko doba (slobodni gradovi) (2700.
–
2350. g. pr. Kr.)
KULTURE U MEZOPOTAMIJI:
- Hassuna / Samara = o. 6500. g. pr. Kr.
- Halaf
= o. 5000. g. pr. Kr.
- Obeid = o. 4000. g. pr. Kr.
- Uruk (Warka) = o. 3500. g. pr. Kr.
- Djemdet Nasr = o. 3200. g. pr. Kr.
- Ranodinastički period = o. 2800. g. pr. Kr.
- SUMER (3000. g. pr. Kr.); narod Sumerani
= nepoznato podrijetlo, ne pripadaju ni semitima ni
indoeuropljanima. Gradovi (u početku slobodni, svaki grad ima vrhovnog boga te međusobno ratuju):
Ur, Uruk, Isin, Larsa, Umma, Šuruppak, Nippur, Kiš
- Sumerani se javljaju u 4. tis. pr. Kr.; stvorili su pismo (klinasto)
- nazivi za vladara: PATESI = visoki svećenik; ENSI = božji namjesnik; LUGAL = gospodar

- I. dinastija Ura: 2500. –
2350. g. pr. Kr. (dokaz –
kraljevske grobnice)
- Kiš
–
sjedište prve sumerske dinastije (kralj Mebaregezi – sukob s Gilgamešom);
odjeljivanje hrama i političke vlasti
- dinastija iz Lagaša: prvi vladar je Urnaše; najznačajniji vladar tog razdoblja je Eannatum:
pobjeda nam Ummom (Jastrebova stela)
- dinastija iz Umme: posljednji vladar ranodinastijskog doba: Lugalzagesi = on je razorio
Lagaš te zauzeo Uruk i Eridu; nosio je titulu „kralj Uruka i kralj zemlje Sumer“  pobijedio ga je
Sargon I. Akadski
SUMERSKI SAMOSTALNI GRADOVI
- Eridu, Lagaš, Girsu, Nippur, Kiš, Uruk

- Uruk
: 2 dijela grada: četvrt boga Anua (bijeli hram) i četvrt božice Eanne (hram D). Heroizirani
vladari (Enmekar, Dumzi, Gilgameš
).
- Kiš: sjedište prve sumerske dinastije. Sukob kralja Mebaregezija s Gilgamešom (Uruk). Počinje
odjeljivanje hrama i političke vlasti. Titula vladara „vladar Kiša“ = počasna titula. Vladar Mesalim

(zavjetna toljaga = vladao nad Lagašem).

35
- Lagaš: prvi vladar: Urnaše. Najznačajniji vladar: Eannatum
 pobjeda nad Ummom (Eannatumova
jastrebova stela).
- Ur: prvi vladari su poznati iz Kraljevskih grobnica (16 „kraljevskih“ grobova: netipične grobnice s
mnoštvom dragocjenih grobnih priloga te pratnje).
- Umma: najznačajniji vladar: Lugalzagesi

–
zauzeo i razorio Lagaš; titula: „kralj Uruka i kralj zemlje
Sumer“.
- AKAD (2350. –
2200. g. pr. Kr.); narod Akađani
(Semiti); grad Akkad
*Semiti = Akađani, Asirci, Amorićani, Arameji, Feničani, Hebreji, Kaldejci
- utemeljitelj: Sargon I. Akadski = pobijedio Lugalzagesija, pokorio sve sumerske gradove i
državice, prozvao se „carem 4 strane svijeta“; rezidencija: Akad; carstvo se protezalo od Elama do
Sredozemnog mora; sinovi nasljednici: Rimuš i Maništušu
- Naram-Sin: veliki ratni osvajač, nazvao se „carem 4 strane svijeta“ i nazivao se „bogom
Akada“ te se dao obožavati kao „bog Akada“; uspješno je gušio ustanke u okolnim gradovima
- GUTEJCI (2200. –
2100. g. pr. Kr.); narod Gutejci
= nepoznata podrijetla, ponašali su se kao i
Akađani i Sumerani; razbili su oslabljeno Akadsko carstvo; uzimali su naslov „car 4 strane svijeta“,
ostali su ih nazivali tlačiteljima i zmijama; za vrijeme njihove vladavine neki su gradovi ostali
slobodni (Lagaš)  oko 2100. g. pr. Kr. istjerani su (III. dinastija Ura)
- u doba njihove vladavine grad Lagaš je ostao samostalan: najznačajniji vladar je bio Gudea
= umjesto ratova, vodio je povoljnu trgovinu te doveo grad do neslućena razvoja (razvoj gospodarstva,
kulture i graditeljstva)
- III. DINASTIJA URA (2100. –
2000. g. pr. Kr.) = namjesnik Ura, Utuhengal, se osamostalio od
Lagaša, te je utemeljio III. dinastiju Ura; proglasio se kraljem Urnammuom. Ujedinio je Sumer i
Akad (titula: „kralj Sumera i Akada“). Posljednji vladar je bio Ibbi-Sin.
- RAZDOBLJE ISIN –
LARSA (o. 2000 –
o. 1900. g. pr. Kr.) = III. dinastija Ura završila je nasilnim
oduzimanjem vlasti. Ibbi-Sin je dao ovlasti Isbieru, koji je zauzeo grad Isin te se osamostalio (kasnije
je proširio svoju vlast i razorio Ur). Isbieru je osnovao dinastiju Isina koja je vladala sljedećih 200
godina.
- u to doba na području grada Larse kralj Naplunum je osnovao svoju dinastiju. Larsa je bila
samostalan grad sve do 19. st. pr. Kr. dok vladara Rimsina nije pobijedio Hamurabi.
- STAROBABILONSKO CARSTVO (1900. –
1600. g. pr. Kr.); narod Amorićani
(Semiti) = upadaju
u sjevernu i južnu Mezopotamiju te se nastanjuju u gradu Babilonu; zajedno sa Elamom su srušili III.
dinastiju Ura
- osnivač prve babilonske dinastije: Sumuabum
- Babilon je bio neka vrsta tampon države između Asirije (Šamši Adad I.) i grada Larse
(Rimsin)

36
- najznačajniji vladar: Hamurabi = veliki vojni zapovjednik i političar; ujedinio je Međurječje
te proširio vlast do sjever
a (slabljenje Asura); sukob s Zimrilimom (država Mari)  pobjeda; sukob s
Asircima, Elamom i Gutejcima 
pobjeda; najznačajniji pravni spomenik tog doba = Hamurabijev
zakonik

- Hamurabijevi nasljednici ne uspijevaju održati državu: prodor Kasita, napadi Hetita i Hurita
 carstvo pada sredinom 2. tis. pr. Kr.
- KASITI (o. 1600. –
o. 1200. g. pr. Kr.) = narod nepoznata podrijetla (etnički miješan narod s
obilježjima Indoeuropljana); prodrli su sa sjevero-istoka na područje Mezopotamije. (doba „
Pomorske
dinastije“) Uz pomoć Hetita i Hurita su srušili Starobabilonsko Carstvo te vladali do negdje oko 1200.
g. pr. Kr.; nova prijestolnica Dur Kuri galcu

- vladari: Agum II., Ulamburiaš, Kurigalcu II.
- u 13. st. pr. Kr. javila su se dva opasna susjedna neprijatelja: Asirija (Tukulti-Ninurta) na
sjeveru i Elam (Untaš-
Napirišim) na sjevero-istoku
- ELAM (južni Iran); narod Elamiti = mješovit etnički sastav (jezik: ni semitski ni indoeuropski);
prijestolnica: Suza
- dobar položaj: trgovina rudama i skupim kamenjem; dinastija Avan
- Kutik-Inšušinak
je oslobodio Elam od vlasti Sargonida
- STARIJE ELAMSKO RAZDOBLJE (2000. –
1500. g. pr. Kr.) = dinastija Avan  vlast
Gutejaca  vlast III. dinastije Ura  dinastija Šimašida  dinastija Epartida  trijumvirat protiv
Hamurabija (poraz)
- SREDNJE ELAMSKO RAZDOBLJE (1500. –
1000. g. pr. Kr.) = najznačajniji vladar:
Untaš-Napiriši (13. st. pr. Kr.) = procvat države Elam (povoljna diplomacija); nova prijestolnica Dur
Untaš
(zigurat drugačiji od od mezopotamskog, posvećen bogu Inšušinaku)  Halutuš-Inšušinak

osniva novu dinastiju Šutrukida  Šilhak
-Inšušinak
: veliki vojni pohodi i uspjesi
- NOVO ELAMSKO RAZDOBLJE (700. –
640. g. pr. Kr.) = Humban-
Nikaš: pobijedio
Sargona II.  Šutruk
-Nahunte II.: sukob s Sargonom II.  Sanherib zauzima Babilon te pobjeđuje
Elamite (zauzeta Suza)  kraj Elamske države
- ASIRIJA = oko 2000. g. pr. Kr. javlja se narod Asirci
(Semiti); oni dolaze i miješaju se s domaćim
stanovništvom. Gradovi: Assur, Niniva, Kalkhu (Kalah). Rani asirski kraljevi: Ilšuma, Šamši Adad I.
- STARIJE ASIRSKO RAZDOBLJE (o. 2000. –
1400. g. pr. Kr.) = dinastija Pucurasura:
Ilšuma = samostalan vladar  vladavina Elamita  o. 1800. g. pr. Kr. dolazi Šamši Adad I. (ne-
asirski vladar; Amorićanin); zauzima Asur  vlast Hamurabija (Starobabilonsko carstvo)
- SREDNJE ASIRSKO DOBA/STAROASIRSKO CARSTVO (1400. –
1000. g. pr. Kr.) =
Asur-Ubalitu uspijeva osamostaliti Asiriju; uveo kult boga Marduka  Šalmanasar I. –
ratni pohodi,
prijestolnica: Kalkhu; zauzima Babilon  Tukulti-Ninurta I.
–
zauzeo Babiloniju (razorio Babilon) i
Elam; podigao moć i ugled Asirije te izvodio građevinske radove  Tiglatpilesar I.
–
pobijedio
Aramejce i zauzeo Babilon (smatra se osnivačem prve biblioteke)

37
- NOVOASIRSKA DRŽAVA (10. –
7. st. pr. Kr.) = Adad-Nirari II. vraća staru slavu i moć
Asiriji; sklopljen ugovor s Babilonom  Asurnasirpal II.: brutalno ratovanje, strahovlada; napredak
Asirije (prijestolnica: Nimrud)  Šalmanasar III.: veliki vojskovođa (40 ratnih pohoda)  Šamši
Adad V.: dogovor sa Babilonom (žena = Semiramida)  Tiglatpilesar III.: zauzeo Babilon; okrunio
se za „kralja svih 4 strana svijeta“  Šalmanasar V.: ubijen  Sargon II. (8. st. pr. Kr.): došao na
vlast, zaratio s Babilonom, Sirijom i Elamom; sagradio novi grad Dur-
Šarukin (hramski kompleksi i
palača)  Sanherib: sukob s Babilonom (Marduk-Apla-Idin); gradi novu prijestolnicu Ninivu; podiže
Bit Akitu
(„Kuću blagdana Nove godine“)  Asarhadon: napad na Tir i Sidon; pobjeda nad Egiptom
(zauzimanje Memfisa)  Asurbanipal: ponovno zauzimanje Egipta; pobjeda nad Elamitima (zauzeo
Suzu); sagradio biblioteku (Niniva = prijestolnica) 
prestanak Asirske države u 7. st. pr. Kr.: napad
Medijaca (Kijaksar) i Babilonaca (Nabopolasar) –
pad Ninive; kraj Asirskog Carstva
- HETITI: Indoeuropljani koji su u 2. tis. pr. Kr. došli na prostor Male Azije (Anatolije); prijestolnica
= Hatuša
* Indoeuropljani: Hetiti, Huriti, Arijevci (Gutejci i Kasiti nisu pravi Indoeuropljani, ali imaju neke
elemente)
- STARA HETITSKA DRŽAVA/CARSTVO (17. – 15. st. pr. Kr.) = osnivač: Labarna (izvor
= Telepinuov tekst)  Hatušili I.  Muršili I.: zauzeo Babilon  Telepinu: propadanje Hetitskog
Carstva
- NOVA HETITSKA DRŽAVA/CARSTVO (15. –
12. st. pr. Kr.) = prijetnja Hiksa i Mitana;
Supiluliuma I.: veliki osvajač koja proširuje hetitsku državu; obožavan je kao „vladar Sunce“ 
Muvatali II.: sukob s Egiptom (Ramzes II. –

bitka kod Kadeša, 13. st. pr. Kr.)  Hatušili III.:
mirovni sporazum s Egiptom (najstariji poznati diplomatski dokument)  propadanje Hetitskog
Carstva u 12. st. pr. Kr.; uzrok: prodor „Naroda s mora“
- MEDIJA; narod Medijci
; sukobi s Šalmanasarom III. i Tiglatpilesarom III.
- prijestolnica = Ekbatana
- vladar Kijaksar oslobađa Mediju od Parta  napao je i srušio Ninivu i Novoasirsko Carstvo
(612. g. pr. Kr.)
- 550. g. pr. Kr. Kir II. (Perzija) zauzima Ekbatanu i Mediju
- NOVOBABILONSKO/KALDEJSKO CARSTVO (7. –
6. st. pr. Kr.) = nositelji su Kaldejci
(Semiti)
- babilonac Nabopolasar osniva dinastiju, ruši Ninivu i zauzima Asiriju
- Nabukodonosor II.
–

pobjeda nad Egipćanima i Židovima (napada i ruši Jeruzalem; ruši
Salomonov hram te odvodi Židove u ropstvo); gradi hram bogu Marduku
- Nabonid
–

posljedni vladar Novobabilonskog Carstva; pobjeđuje ga i svrgava Kir II. (koji je
bez otpora ušao u Babilon)
- PERZIJSKO CARSTVO (550. –
330. g. pr. Kr.) = dinastija Ahemenida

38
- osnivač: Kir II. Veliki
–
zauzeo Ekbatanu i Mediju; ujedinio plemena; zauzeo Babilon;
oslobodio Židove iz babilonskog ropstva, srušio Novobabilonsko Carstvo; pokopan u grobnici u
Pasargadi
- Kambiz II. –
zauzeo Egipat; umro na pohodu
- Darije I. Veliki
–
guši pobune, podijelio je carstvo na 20 satrapija, uvodi se kovani novac
darik
; velika cesta: „
Kraljevski put
“ (od Sarda do Suze); pohod na Grke
- Kserkso I.
–
sukob s balkanskim Grcima  Grčko-perzijski ratovi  mir
- nasljednici: Artaksersko I., Kserkso II., Darije II., Artaksersko II., Artakserkso III, Darije III.
- Darije III.
–
posljedni Ahemenid vladar Perzijskog Carstva 
pobjeđuje ga Aleksandar
Makedonski
MEZOPOTAMSKA RELIGIJA
- Trijada: An/Anu, Enlil, Ea/Enki
- An/Anu = bog neba i otac svih bogova, Enlil = bog vjetra i stvoritelj ljudi, Ea/Enki = bog
voda i stvaranja
- Trijada: Utu/Šamaš, Nanna/Sin,Inanna/Ištar
- Utu/Šamaš = bog Sunca, Nanna/Sin = bog Mjeseca, Inanna/Ištar = božica ljubavi, plodnosti i
rata
BOGOVI ZAŠTITNICI SUMERSKIH GRADOVA
URUK
(Ereh)  2 dijela grada: četvrt boga Anua (bijeli hram) i četvrt božice Eanne (hram D)
- božica zaštitnica grada: Eanna (I nanna)
= božica ljubavi, plodnosti i rata te bog An (Anu)
=
otac svih bogova, bog neba
UR
(Tell el Muqayyar)  zigurat posvećen bogu Nanni; Kraljevske grobnice u Uru
- bog zaštitnik grada: Nanna
= bog Mjeseca
ERIDU (Tell Abu Shahrain)

prema Sumerskoj kraljevskoj listi on je bio prvi grad na svijetu
- bog zaštitnik grada: Enki
= bog vode i stvaranja
KIŠ (Tell al Uhaymir) –

bog zaštitnik grada: Zababa

LAGAŠ
–

bog zaštitnik grada: Ninur ta (Ningursu)
= bog rata
NIPPUR

–

bog zaštitnik grada: Enlil = bog vjetra i stvaranja
ISIN (Ishan al Bahriyat) –

bog zaštitnik grada: Nintinugga
= božica liječenja
LARSA
–

bog zaštitnik grada: Utu
= bog Sunca
SIPPAR

–

bog zaštitnik grada: Utu
= bog Sunca

Pdfslide.tips prapovijest i-prve-civilizacije

Pdfslide.tips prapovijest i-prve-civilizacije

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (20)

Similar to Pdfslide.tips prapovijest i-prve-civilizacije

Similar to Pdfslide.tips prapovijest i-prve-civilizacije (20)

More from zoran radovic

More from zoran radovic (20)

Pdfslide.tips prapovijest i-prve-civilizacije