Download to read offline
Uploaded byBoris Aračić
Otac Lino
Otac Lino Maupas rođen je 30. kolovoza 1866. u Splitu, a nakon obrazovanja i zaređenja, radio je mnoga dobra djela te se brinuo o siromašnima i nevoljnima. Umro je 14. svibnja 1924. godine, a postupak za njegovu beatifikaciju započeo je 1942. godine. Godišnjice njegove smrti se obilježavaju u Parmi, a njegova bista postavljena je u crkvi sv. križa u Velom Varošu.
Otac Lino
- 1.
- 2. Rođenje • Rođen je30. kolovoza 1866. u Splitu, u Velom Varošu • Porijeklom je iz Francuske • Krštem je u župnoj crkvi Sv. križa, na krštenju je dobio ime Alpinolo Hilderbrand Humbert
- 3. Rodna kuća ocaLina u Velom Varošu
- 4.
- 5. • Djed muje rođen u Parizu, a u Dalmaciju je došao s Napoleonovom vojskom i bio je upravitelj vojnih bolnica Ilirskih pokrajina • Oženio se Splićankom i s njom imao dva sina, starijeg, Petra Dujma, koji je postao nadbiskup i metropolit zadarski, te mlađeg, Ivana, koji je studirao u Padovi • Ivan se oženio dramskom umjetnicom Rozom Mariani iz Avenzzana te se nakon dužih putovanja po Italiji vratio i naselio u Splitu • U svojoj obitelji, među šestero sinova i četiri kćeri, po rođenju posljednji bio je Lino
- 6. Lino s majkomRozom i ocem Ivanom
- 7. Obrazovanje i karijera •Pohađao je pučku školu u Splitu no kasnije mu se obitelj seli u Zadar. Njegov stric, Petar Dujam Maupas bio je zadarski nadbiskup koji ga je uputio na školovanje u zadarsko nadbiskupsko sjeme. Nakon što je upoznao redovnički život odlučio se zarediti 30.rujna 1882. • Poglavari ga šalju u samostan na Košljun, da dovrši filozofski studij. Vratio se u Zadar jer je imao poteškoće u disanju zbog čega su ga oslobodili zavijeta. Vrativši se u Zadar postao je carinski činovnik, ali van samostana nije našao smirenje te nakon godine dana zatraži ponovni primitak u red, Linu su zatim dali priliku u samostanu Fucecchio.
- 8. Otac Lino sastricem Mons. Doimom Maupasom, nadbiskupom Zadra i Metropolitom Dalmacije
- 9. • Dok jeslužio u Fucecchiu Lino je osljepio na lijevo oko, uputili su ga specijalistu no ni on mu nije mogao pomoći. Lino je počeo pohađati teološki studij u samostanu Colleviti no ni tu nije dugo ostao jer mu se vid još više pogoršao. Otišao je na operaciju u nadi da će mu ona pomoći no njegov vid se nije vratio, ali su ga zato nakon izlaska iz bolnice poglavari poslali u svetište Gospe od Milosti da održi svoju prvu svetu misu. Na misi mu je prisustvovao samo jedan beskućnik kojem je Lino svakodnevno pomagao.
- 10. Dobra djela • OtacLino je radio mnogo dobrih djela, bio je jako mudar i ljudi su mu uvijek vjerovali, što god da učinio IZDVOJILI SMO: • Početkom 19. stoljeća plamtjela je strašna mržnja prema kleru koja je zahvatila i Parmu. Rulja je navalila s četiri velike kante petroleja prema vratima crkve Navještenja, a kada su došli sasvim blizu, vrata su se naglo otvorila i otac Lino je zagrmio: „Hoćete zapaliti moju crkvu, u redu, ali zapalite najprije mene!”. Pognutih glava, napadači su odstupili od crkvenih vrata
- 11. • Jednom jeotac Lino vidio jednog bezbožnika kako na mostu ruši kapelu, pali i baca križ u vodu. Prišao mu je i rekao oštro: „Sam Bog kojeg ti negiraš, uništit će te za tjedan dana!” (I zaista, osmi dan bezbožnik je umro od kapi). • Zaustavio je i vođu anarhista koji se spremao u ratni pohod u bogati dio Parme te ga s nekoliko riječi odvratio od zla nauma. …
- 12. …“Otac Lino, jednezimske noći, se vraćao u Certosu, nekoliko mjeseci prije smrti. Imao je astmu koja je tada već bila uznapredovala, iscrpljen od puta, pokuca na vrata da se malo odmori. Glava obtelji, gospodin Gabrielli, bio je oduševljen što je vidio oca Lina bosonogog i sa mokrom odjećom na svojim vratima te ga je pozvao da uđe. Rekao je ženi da spremi juhu i na kraju ga je pozvao da ostane prespavati jer je otac Lino bio u veoma lošem stanju. Otac Lino je prihvatio i oko 10 sati navečer se povukao u svoju sobu. Sljedeće jutro, oko pet sati, gospodin Gabrielli je, vidjeći upaljeno svjetlo, otvorio vrata sobe i ugledao oca Lina kako moli, a krevet je bio netaknut. Molio je sedam sati bez prestanka. “To je bila njegova snaga”. Samostan, bolnica, skale, neprospavane noći, jaka kava, cigareta, krunica, policija, svežnjevi, mjenice, brevijar… to je bio njegova beskrajan dan koji se može pretočiti u riječi: “Gospodine, da nema tebe, kako bih živio ovaj život?”…
- 13. Smrt • Otac LinoMaupas umro je 14. svibnja 1924. godine, u 58. godini života, kraj tvornice tjestenine gdje se nalazio zbog dobrotvornog rada • Pokopan je u Parmi, na gradskom groblju, Villetti • Kip postavljen nad njegovim grobom prikazuje ga u hodu • Svake godine franjevci i građani Parme spominju se godišnjice smrti oca Lina • Postupak za beatifikaciju otpočeo je 25. srpnja 1942., u Parmi, i još uvijek je u tijeku
- 16. Bista oca Linapostavljena u crkvi sv. Križa u Velom Varošu
- 17. Molitva oca Lina Gospodine,Ti si nadahnuo svoga slugu oca Lina, da priteče u pomoć nevoljnima i da im najavi poruku ljubavi i mira. On se odazvao Tvom pozivu i djelio sa siromasima kruh, kojega je mukotrpno isprosio. Kao otac brinuo se za bolesne, za siročad i za zatvorenike. Prilazio im je franjevačkom vedrinom, činio ih sretnim i privodio k Tebi. Gospodine, molimo te za dar vjere, nade i posebno sklonosti prema djelima milosrđa, koje si podario ocu Linu. Doke Te molimo za milost da bude uskoro proglašen svetim, uzdamo se u Tvog slugu Lina da nam kod tebe izmoli milost.
- 18. Vjeronaučna grupa 2020./2021.g. KlaraDomazet, Dora Ivić, Sara Smoljko, Darija Bošković, Diana Kralj, Rita Urlić, Maja Ruščić, Anita Ivelić 7.c