Ova prezentacija se fokusira na Španjolski građ. rat. Zadnja dva slajda su zapravo samostalni rad učenika na ostala dva podnaslova koja se u udžbeniku nalaze uz lekciju o Španjolskom građ. ratu, položaj crkve i bijeg pred totalitarnim režimima.
Kratka prezentacija o književnoj epohi u hrvatskoj književnosti koji se i danas smatra jednim od najvažnijih književnih epoha te upoznavanje s piscima i općenitim istaknutim osobama tog razdoblja.
Ova prezentacija se fokusira na Španjolski građ. rat. Zadnja dva slajda su zapravo samostalni rad učenika na ostala dva podnaslova koja se u udžbeniku nalaze uz lekciju o Španjolskom građ. ratu, položaj crkve i bijeg pred totalitarnim režimima.
Kratka prezentacija o književnoj epohi u hrvatskoj književnosti koji se i danas smatra jednim od najvažnijih književnih epoha te upoznavanje s piscima i općenitim istaknutim osobama tog razdoblja.
Cilj ovog seminara je pokušati opisati procese pomoću kojih kriza formira jedinstvo društva i usmjeriti pažnju na problem osobnih sloboda u takvim prilikama. U tome će pomoći analiza povijesnih primjera takvih procesa koji su bili većinom regionalne prirode, ali i one globalnije prirode koji sjenovito prikazuju ono što bi se moglo očekivati u budućnosti dok globalizacija sve više napreduje. Žižek je u članku „Prestanite im vjerovati: Ozonsku rupu vide samo znanstvenici“ za Jutarnji list 24. travnja 2010. povodom erupcije islandskog vulkana Eyjafjallajökulla predložio povratak striktno-egalitarističkoj pravdi, teroru i voluntarizmu kao mehanizmima kontrole stanovništva nužnim tijekom budućih kriza. Ovaj seminar će takve ideje propitati sa stajališta uvažavanja osobnih sloboda. Metoda istraživanja uključivala je iščitavanje takvih primjera u povijesti iz dostupne literature, njihovu međusobnu komparaciju i uočavanje implikacijâ za naše vrijeme.
Historijat hrvatskog nacionalizma
Najznačajniji faktor oblikovanja današnjeg hrvatskog nacionalizma je uvjerenje da srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo nikada nije bilo potpuno nezavisno.
Drugi faktor oblikovanja hrvatskog nacionalizma je bila identifikacija s drugim južnim Slovenima, što dovodi do hrvatske brojčane inferiornosti u odnosu na dominantne nacije Habsburške monarhije, Mađare i Nijemce.
Ovi faktori su evidentni u Ilirskom pokretu Ljudevita Gaja 1836. do 1848. godine što kasnije otvara mjesto za dva nacionalna programa.
Prvi program: Anton Starčević i njegova Stranka desnice (smatraju da u Hrvatskoj ima samo jedan narod, pa su Srbe i muslimane zvali pravoslavnim i muslimanskim Hrvatima).
Drugi program: Josip Jurje Strossmayer (ima isto mišljenje kao Starčević).
1895. godine se Starčevićev pokret raspada na brojne grupe od kojih su frankisti ostali privrženi Starčevićevom izvornom programu, oni će tridesetih godina 20. st. činiti jezgro ustaškog pokreta Ante Pavelića.
Formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenac predstavlja izazov za frankiste koji su sebe smatrali jedinom “pravom” hrvatskom strankom i braniteljem hrvatskog prava.
Teorija jugoslavenskog trinomijalizma i s njim prateće narodno jedinstvo, tvrdili su da su Srbi, Hrvati i Slovenci “plemena” jedne te iste “nacije”.
Srpsko-hrvatski odnosi se pogoršavaju kada je vođa hrvatskih Srba, Svetozar Pribićević, implementirao kruti centralizam i kao ministar unutrašnjih poslova počeo provoditi kroz razne taktike.
Srbi su počeli gajiti nepovjerenje prema Hrvatima zbog navodnog podrivanja jedinstva nove države, koju su Srbi smatrali kulminacijom devetnaestovijekovne borbe za srpsko ujedinjenje.
Nakon 1918. hrvatski nacionalizam ima dva oblika: Hrvatsku seljačku stranku sa Stjepanom Radićem i Hrvatsku političku desnicu.
Hrvatska politička desnica smatrala je da je uključena u borbu protiv velikosrpske politike „koja nepokolebljivom dosljednošću radi na uništenju Hrvatstva.“, vjerovala je da je namjera Beograda „da osvoji i apsorbuje druge južnoslovenske narode i da uspostavi svoje veličina i moć na ruševinama susjednih zemalja.”.
Radićevo ubistvo 1928. otvara vrata “ustašizmu” koji se borio protiv sprstva, komunizma i vjerovali su da je Hrvatska neovisnost cilj i da se treba postići po svaku cijenu.
U političkim poslovima međuratne Jugoslavije i Evrope, oholost se pretvorila u zlobu jer je politička desnica a kasnije i ustaše iskrivila Starčevićevu ideologiju.
Tokom Drugog svjetskog rata, Srbi velike Hrvatske su viđeni kao “tuđi”, što je manifestiralno ubilačkim postupcima ustaškog režima.
Drugi svjetski rat: Hrvatska država, 1941-1945
U aprilu 1941. godine Hrvati su konačno postigli državnost u obliku Nezavisne Države Hrvatske, u stvarnosti italijansko-njemački kondominijum i brutalno ad hoc stvaranje.
Ustaškom režimu nedostajalo je dovoljno narodne podrške da samostalno preuzme vlast, iako je jedan segment desnog krila HSS-a sada stao na stranu Pavelića jer je ushi
U okviru ciklusa webinara za državnu maturu Portala Moja matura u suradnji sa zajednicom Suradnici u učenju prof. Tea Cerovečki održala je webinar - Povijesti. na državnoj maturi 2010./2011.
2. Protiv totalitarizma
• Tijekom Drugoga svjetskog rata Crkva u Hrvata
proživljavala je sudbinu vlastitog naroda.
• S njime je dijelila nadanja, strepnje i sva ratna
stradanja.
• Za vrijeme komunističke vladavine bila je
izložena teškim i sustavnim progonima.
• Hrabrošću mnogih znanih i neznanih svjedoka
vjere, Crkva je očuvala vlastitu slobodu i postala
oslonac ugroženom i obespravljenom narodu.
3. • Očekivanja hrvatskog naroda da će stvaranjem
Nezavisne Države Hrvatske (1941.) živjeti u
slobodnoj i samostalnoj državi, brzo su se
iznevjerila.
• Nakon što se odrekao dijela hrvatskoga
nacionalnog teritorija, državni je režim pod
pritiskom njemačkih i talijanskih vlasti počeo
provoditi politiku nacionalne, rasne, vjerske i
ideološke diskriminacije.
• Hrvatski su biskupi uputili brojne prosvjede
vodstvu NDH kako bi se zaštitila prava svih ljudi,
a među njima se najviše isticao zagrebački
nadbiskup Alojzije Stepinac koji je hrabro i
otvoreno stajao na stranu progonjenih.
5. Pogažena sloboda
• Uspostavom komunističke vladavine 1945.
nastupilo je vrijeme borbenog ateizma i progona
Crkve.
• Ubijeni su, zatvarani i progonjeni brojni svećenici
i vjernici.
• Onemogućen je ili u nekim slučajevima potpuno
zabranjen rad poznatih katoličkih škola, te je
obustavljeno izlaženje knjiga, časopisa i novina.
• Crkva je bila prisiljena zatvoriti dječje vrtiće,
sirotišta, staračke domove i bolnice.
• Vjernici su živjeli pod stalnim pritiskom i bilo im
je onemogućeno zauzimanje vodećih položaja u
prosvjeti, vojsci, politici i medijima.
6. Nepravedna osuda
• Kako bi je učinila podložnom i poslušnom, vlast
je Crkvu u Hrvata odlučila odvojiti od zajedništva
sa Svetom Stolicom.
• Vodstvu Crkve koje bi pristalo na takvu igru
ponuđene su bogate povlastice.
• Znajući kakva se opasnost za jedinstvo Crkve i
budućnost vjere u tome skriva, nadbiskup
Stepinac odlučno odbacuje takvu ponudu.
• Nije se dao zastrašiti ni lažnim optužbama ni
zatvorskom kaznom.
8. • Alojzije Stepinac osuđen je na zatvorsku kaznu i prisilni
rad u trajanju od 16 godina te na gubitak političkih i
građanskih prava u trajanju od 5 godina.
• U tome su Crkva i narod prepoznali i svoju vlastitu osudu,
a u liku neustrašivog nadbiskupa pronašli snagu i
ohrabrenje da izdrže sve nedaće i dočekaju bolja
vremena.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija
Stepinca blaženim u Mariji Bistrici 3.
listopada 1998.
