3. Milos Crnjanski
• Milos Crnjanski (Čonograd 26. oktobar 1893 — Beograd, 30. novembar 1977)
je bio srpski knjizevnik i jedan od najznacajnijih stvaralaca srpske literature XX
veka. Istakao se kao pesnik, pripovedac, romansijer i piblicista. Bavio se i
likovnom kritikom. Ubrajan je i medju 100 najznamenitijih Srba.
4. Tema pesme:
• Ljubav prema voljenom gradu
• Pesnikova jadikovka i želja da se vrati u rodni grad
• https://www.youtube.com/watch?v=4SJo7uXRRsY
Književni rod: Lirka-epika
Književni rod: Poema sa elementima elegije,rodoljubive pesme i misaone
( refleksivne )pesme
Ideja pesme identična je sa temom
Poruka: U rodnoj zemlji „ nema besmisla, ni smrti"
Tek u tudjini shvatimo da je zavičaj pravo bogastvo i da predstavlja naše večno trajanje
5. Lament nad Beogradom
• Čitav svet i život, život stradalnika; sve vreme: prošlo, sadašnje i
buduće sabrani su u Lamentu kao luči i žiži. Poema Lament nad
Beogradom je složena iz dve kontrastne celine. U prvoj celini, koja je
mračna i crna govori se o ništavilu lutanja pesnika. U drugoj celini
sija Beograd koji raste i traje, mesto večitog sjaja i sreće, gde će
Miloš Crnjanski naći svoje konačno utočište, mir i grob.
• https://padlet.com/tatjana_krpovic68/3iy7zd82ip78
• https://www.thinglink.com/scene/459250316244680705
6. Lament nad Beogradom
• Stihove poeme Lament nad Beogradom Miloš Crnjanski je ispevao
daleko od svog dragog grada, domovine, u tuđini. To je njegovo
poslednje veliko pesničko delo, poklon gradu koji je bio simbol
njegovih životnih uspona i padova.
7. Lament nad Beogradom
• Sa zrelošću i gorkim iskustvom lutalice, sa osećanjem konačnog
smirenja, pesnik doživljava svoju prošlost kao studenu jezu "kvara" i
raspadanja. Njegova čitava prošlost izgleda kao neugodan i ružan san,
kao neuspela šala. Pejzaži su zamrli; uzmutile su se bistre i zvonke
vode u kojima je gledao nebesa i treperenje zlatnih zvezda, a u
dubinama video smeh i suze Srema. Ala prolaznosti guta pejzaže
mekane Toskane i vrele Španije. Pesnika opsedaju misli o slučajnosti
svega što se zbilo i u svemu tome ne vidi nikakve logike i nužnosti
9. Lament nad Beogradom
• Prošli život stoji izvan pesnika kao opomena o kraju, koji je isti za sve.
On je osuđen da se razapinje tom prošlošću, ne može da je svlada, niti
ima moć da je zaboravi. Život koji mu se vraća je poremećen,
pustošan, a ono što je nekada bilo izgubilo je čar postojećeg. U slici
stalnog osipanja sve ide u sunovrat, u bezdan iz koga dopire još samo
lelek besmisla i nereda. Negacija života nadvladava nekad svojom
neminovnošću i sam život. Međutim, prizivanje prošlog života
pokazuje i da taj isti život ničim ne može da odoli ponovnom rastu i
bujanju novog rađanja mladosti.
10. Lament nad
Beogradom
• Pesnik se odriče satrvene gomile uspomena koje čine minuli život, i traga za
višom, trajnom lepotom i duhovnom nadoknadom. On traži sklad čiji smisao
prevazilazi trenutak. Cilj tog traženja je Beograd kao oličenje vrednosti koja se
ne menja, postojanosti koja odoleva i ohrabruje. Beograd je izvesnost, jednak i
stamen, traje i nadilazi svaku pojedinačnu egzistenciju, dok sve ostalo pored
njega izgleda potpuno nesigurno i nepouzdano. On je jedino moguće utočište
posle svih stradanja i jedina poznata topla sigurnost kojoj se pesnik uvek vraća.
Svojom lepotom i miloštom Beograd razgaljuje sve suze i tuge, u njemu su sva
izgubljena dobra, on je "uzglavlje meko" i "poslednji šapat". Snagom svoje
ljubavi Beograd, "kao sunce topi led suza", ublažava i leći tuge ljudske, pretvara
ih u radost. Zato mu pesnik kaže: "U Tebi nema besmisla, ni smrti" i zove ga
belim labudom koji stoji razmahnutih krila kao da će svakog časa sunuti u
visine. Njegova svetlost obasjava i najmračnije časove ljudske i pesničke
sudbine. U njemu se razvedrava oblačno nebo pesnikovog duha i smiruje
košmar ustreptalih emocija. "Ti i plač pretvaraš kao dažd u šarene duge." kaže
mu pesnik. Stradanja pesnika su ublažena toplinom povratka i nadom da će ga
zemlja "uzeti na krilo svoje". Sve se rastapa u poslednjoj pesnikovoj želji da, kao
nekada Odisej, posle grdnih iskušenja i svakojakih proba, konačno ugleda
željeni dim sa Itake.
11. Lament nad Beogradom
• Lament nad Beogradom Miloša Crnjanskog je himna odolevanju
velikog grada, Beograda koja zvuči i kao molitva tom istom gradu.
Slika Beograda prerasta u simbol večnosti, života i životvornosti
uopšte. On se, konačno, pokazuje kao jedina nužnost u moru
iznenadnih i grubih slučajnosti. Dok prošlost tinja i dotrajava, Beograd
je snažno zacrtan u svojim konturama Avale, Kalemegdana, Save i
Dunava, i stoji kao tvrđava u kojoj su skrivena mnoga blaga. U tom
večnom gradu Miloš Crnjanski nalazi svoje poslednje utočište i mir.