Mišićni sistem čoveka, građa i tipovi mišićnih ćelija, mišićno tkivo, tipovi mišića, uloga mišićnog sistema, veze mišića i kostiju, veze mišića i nerava
Mišićni sistem čoveka, građa i tipovi mišićnih ćelija, mišićno tkivo, tipovi mišića, uloga mišićnog sistema, veze mišića i kostiju, veze mišića i nerava
2. Disanje - razmjena gasova
Za većinu živih bića kisik je neophodan za održavanje života.
Energija je potrebna za obavljanje osnovnih procesa u
organizmu i oslobađa se tokom složenih biohemijskih
reakcija.
U tim reakcijama troši se kiseonik, a nastaje ugljendioksid
(CO2).
Razmjena gasova u plućima naziva se disanje (respiracija).
3. Način razmjene gasova između
organizma i spoljašnje sredine
Način razmjene gasova zavisi od toga gdje organizam živi - u
kakvoj životnoj sredini.
Ovisno o vrsti i složenosti organizma, u životinjskom svijetu su
se razvili posebni organi i načini disanja.
Disanje putem: kože, škrga, traheja i pluća.
Bez obzira na tip organa za disanje, kod svih životinja disanje
može biti spoljašnje i unutrašnje.
Unutrašnje - razmjena gasova između tjelesne tečnosti i tkiva.
Spoljašnje - razmjena gasova između spoljašnje sredine i
tjelesne tečnosti.
4. Disanje u vodenoj sredini
Za disanje u vodi značajne su osobine gasova, posebno O2 i
CO2, njihova rastvorljivost u vodenoj sredini.
Količina gasa rastvorenog u vodi zavisi od atmosferskog
pritiska i temperature, ali i od količine samog gasa i
nadmorske visine.
Disanje u vodi ne obavlja se isključivo na jedan način.
Jedan dio procesa obavlja se preko kože, a drugi preko
škrga, mada može i preko traheja ili pluća.
5. Disanje putem kože
Preko kože dišu samo najprostiji organizmi.
Disanje preko kože prisutno je i kod kičmenjaka ali kao
dopunski način.
Isključivo preko kože dišu neke gliste i praživotinje.
Preko kože kod kičmenjaka uglavnom se odstranjuje CO2.
Koža je uvijek vlažna.
6. Disanje preko škrga
Preko škrga dišu: crvi, rakovi,
mekušci, bodljokušci, niži hordati,
ribe i larve vodozemaca.
Škrge su nastale od dijela prednjeg
crijeva.
Kod riba voda se unosi kroz usta, a
izbacuje kroz škržni prorez.
9. Disanje preko traheja
Preko traheja dišu insekti.
Traheje su sistem cjevčica koje
prožimaju čitavo tijelo.
Traheje su stalno otvorene i zrak
stalno struji u njima.
Razmjena gasova se vrši putem
difuzije.
Otvori traheja su na trbuhu.
10. Disanje preko pluća
Organizmi koji žive na kopnu, odnosno u
zračnoj životnoj sredini dišu uglavnom
preko pluća (kopneni kičmenjaci).
Sastav zraka: N – 79.02%, O - 20.95%,
CO2 – 0.03%
Vodozemci imaju pluća najprimitivnije
građe.
Odnos između površine tijela i pluća 1:3
11. Pluća gmizavaca su
mnogo složenija, imaju
veću površinu i
zapreminu.
Kod ptica umjesto
plućnih mjehurića
postoje sitni
zračni kapilari. Osim
zračnih kapilara
postoje zračne kese u
grudnoj i trbušnoj
duplji.
12. Kod sisavaca pluća su
najsloženije građe.
Velika površina (100 – 150 m2)
preko koje se vrši razmjena
gasova.
Velika površina zahvaljujući
prisustvu plućnih mjehurića -
alveola.
13. Organi za disanje kod čovjeka
Organi za disanje kod
čovjeka se sastoje od
disajnih puteva i pluća.
Disajni putevi su:
-nosna duplja
-ždrijelo
-grkljan
-dušnik (traheja)
-dušnice (bronhije) i njihovi
ogranci u plućima
15. Nosna duplja (cavum nasi)
Komunicira sa ždrijelom
preko hoana, a naprijed preko
nozdrva sa spoljašnjom
sredinom.
Ima dlačice u svojim
šupljinama.
16. Ždrijelo (pharynx)
To je raskrsnica respiratornih i
digestivnih puteva.
U donjem dijelu
ždrijela otvaraju se dva
kanala: jednjak i grkljan.
17. Grkljan (larynx)
Početni dio donjih disajnih
puteva.
Građen je od hrskavica,
među kojim je najveća
štitna hrskavica koja gradi
Adamovu jabučicu.
U grkljanu su glasne žice.
Otvor grkljana zatvara
epiglotis.
21. Dušnik (trachea)
U zidovima dušnika nalaze
se hrskavičavi prstenovi koji
ga stalno čine otvorenim.
Dušnik se račva u dvije
dušnjačke cijevi koje ulaze
u pluća i granaju se.
Na početku dušnik se grana
u lijevi i desni bronh.
Po ulasku u pluća bronhije
se višestruko granaju.
27. udisaj i izdisaj
Pri udisanju (inspirium)
zrak ulazi u pluća a pri
izdisaju (expirium) zrak
izlazi iz pluća.
U disajnim pokretima
učestvuju dijafragma,
međurebarni i drugi
mišići grudnog koša.
28. Čovjek udahne oko 0,5 litara zraka.
Pri napornom disanju ta količina može biti 3,5 l
Za procjenu stanja pluća u praksi se koristi vitalni
kapacitet pluća.
To je količina zraka koja se izdahne pri maksimalnoj
ekspiraciji, kojoj je prethodila maksimalna inspiracija.
Prosječan vitalni kapacitet pluća iznosi 4600 ml.
29. Razmjena gasova između krvi i
spoljašnje sredine
Razmjena gasova između tjelesne tečnosti i zraka u
alveolama vrši se po zakonima difuzije.
Parcijalni pritisak kiseonika je veći u alveolama nego u krvi i
prelazi iz mjehurića pluća u krv.
Kisik koji je prešao u krv gradi oksihemoglobin.
Oksihemoglobin se krvnim sistemom transportuje po čitavom
tijelu.
31. Regulacija disanja
Nervna regulacija:
• Iz kičmene moždine impulsi pojačavaju disanje (reakcije
na toplo, hladno i sl.).
• Impulsi preko vagusa regulišu pravilno odvijanje udisaja i
izdisaja.
• Impulsi iz kore velikog mozga stimulišu centar za disanje.
Humoralna regulacija:
• Porast koncentracije CO2 i H stimulišu centar za disanje.
• Ako se količina CO2 poveća za 50% broj disajnih pokreta
se udesetorostruči.
• Smanjenje koncentracije oksigena povećava disanje.