2. Tri ličnosti obeležile su
najteže vreme u istoriji
Srbije:
1) Stanoje Glavaš-nakon pada
Srbije se vratio hajdučiji,predao
Turcima i bio imenovan
nadzornikom Carigradskog
druma. Hajdučka krv mu u to
vreme kao ni 1804. nije
dopustala da bude prva srpska
licnost u Pašaluku. Turci su ga
ubili po naredbi beogradskog
3. 2) Hadži Prodan Gligorijević
(oko 1780.-oko 1825.)-
Zvanje vojvode stekao 1806.
godine. Tokom Prvog
srpskog ustanka bio je
potčinjen Obrenovićima.
Učestvovao je i istakao se u
borbama 1806. godine.
Posebno se istakao u
voždovom pohodu na
Rašku. Posle propasti
ustanka održao se sa svojim
odredom jos oko mesec
dana u Mučnju. Predao se
Turcima i naselio u
manastiru Trnava kod
4. 3) Miloš Obrenović-bio je najznačajnija ličnost u
Beogradskom pašaluku posle pada ustaničke
države. Bio je glavni na jugoistočnom frontu i pružao
žestok otpor bosanskoj vojsci na Drini. Naposletku
se predao Ali-agi Serčesmi. Čim je postavljen za
obor kneza Rudničke nahije,Turcima se odmah
predali Lazar Mutap,Milić Drinčić i Arsenije Lomo.
Vezir Sulejman-paša Skopljak našao je
u Milošu prvog saradnika,zvao ga posinkom
i postavio za baš-kneza triju nahija:
Kragujevačke,Rudničke i Čačanske.
Posle toga Miloš Obrenović je postao
najznačajniji,najugledniji i imao je najvišu
funkciju u Beogradskom pašaluku.
5. Hadži Prodanova buna
Prva srpska pobuna iz 1814. protiv turskog terora.
Na čelu bune bio hadži Prodan Gligorijević.
Buna završena pobedom Turaka,a veliku ulogu u
njenom gušenju je imao Miloš Obrenović.
Izbila je iznenada,bez prethodne pripreme u
požeškoj nahiji kao reakcija na namete i mere koje
su Turci pojačavali.
Milošu Obrenoviću ponuđeno vođstvo koje je
odbio,međutim ponudio je Sulejman-paši svoju
pomoć za gušenje bune.
6. Zajedno sa Ašim-begom,Miloš ugušio bunu, uz
veći otpor u kragujevačkoj nahiji.
Posle sukoba kod Knića,gde su ustanici izborili
pobedu,ali se potom razišli kućama,hadži Prodan
je pobegao u Austriju.
Posle smirenja bune nije poštovano vezirovo
obećanje dato Milošu Obrenoviću.
Iz pobunjenih nahija pokupljeno oko 300 istaknutih
ljudi i odvedeno u Beograd gde su pogubljeni,ili
nabijani na kolac. Kao primer nabijen na kolac
začetnik ustanka iguman Pajsije.
8. Obraćanje Prote Mateje Nenadovića i drugih Srba
predstavnicima Bečkog kongresa bilo je bez rezultata.
Rusija tražila od Kongresa prestanak turskog terora u
Srbiji ( 1815)
Kada je vezir zadržao samo Obrenovića u
Beogradu,izgubio je poverenje u Turke.
Kao i za Prvi ustanak,pripreme za Drugi obavljene
užurbano i sa manje učesnika.
Sastanak starešina-u Rudovcima i Vreocima ( Iguman
Avakum,Arsenije Lomo,Milutin Garašanin,Nikola
Katić,...). Oba sastanka bez Miloša Obrenovića
Došavši u Crnuć,gde je Miloš prethodno
stigao,starešine tražile da im on bude predvodnik.
Drugi ustanak počeo na Lazarevu subotu u
Gruži,ubistvom poreždžije.
9. Na Cveti 1815. godine,11/23. aprila,narod se sakupio
na Saboru u Takovu. Izdvojili se Miloš
Obrenović,Jovan Obrenović,Lazar Mutap,Nikola
Lunjevica,..
Zamolili su Obrenovića da im bude vođa i on je
pristao pod uslovom da mu budu verni i prestanu sa
medjusobnm sukobima.
Osetivši odlučnost i nepokolebljivost Srba u
sukobu,Miloš je izjavio da im borba jedino i preostaje
10. Borbe
Dok su se Karađorđevi ustanici borili protiv dahija
(1804) i Gušanac Alije ( do 1807), Miloševi ustanici su
ratovali protiv turske vlasti i beogradskog vezira
Sulejman-paše Skopljaka.
Čim je Porta saznala za ustanak izdala je ktil-ferman
kojim je buntovnike lišila svih prava.
Dve vojske (s podrucja Carstva i iz Beogradskog
pašaluka),predvođene trojicom vezira,imale su da
izvrše sultanovu zapovest.
Ktil-ferman=krvnička naredba
11. Obrenović je iz Crnuća uputio Jovana i Mutapa u
Dragačevo i Moravu da sakupljaju vojsku za opsadu
Čačka.
Kod Rudovaca Turci potukli Miloševu četu i on se
povukao u manastir Moravce.
Obrenović ostavio kod Čačka brata Jovana,Drinčića i
Dobraču,pa je krenuo s vojskom na Palež (
Obrenovac)
Srbi izvršili juriš na Turke i pobedili ih maja 1815.
godine.
Posle bitke mnoge ustaničke vojvode prelaze u
Srbiju: Pavle Cukić,Petar Moler,Stojan Čupić,Sima
12. Iz Paleža Miloš se uputio ka Valjevu koje je Pavle
Cukić držao u opsadi i zajednički ga oslobodili. Zatim
Miloš raspoređuje predvodnike na mesta sukoba,a on
sa Pavlom i Simom ide ka Čačku.
Sutradan Turci napadju Ljubić. Ustanici ih odbijaju
preko Morave.
Turci 6. juna opkolili ustaničke šančeve na levoj obali
Morave.
Na bojištu sam ostaje Tanasko Rajić i tu umire.
13. Ishod bitke odredila slučajnost- Vasa Tomic iz Knića
ubio je Imšir-pašu,posle čega su Turci napustili Čačak
(11. jun)
Turci su se učvrstili u Karanovcu,Kragujevcu,Batočini
i Požarevcu. Pošto je srpska vojska proterala Turke iz
Kragujevca i Batočine pošla je za Požarevac.
Turci pružali žestok otpor Srbima. Kada su prešli u
napad,Srbi počeli da se povlače,ali ih Obrenović
zaustavlja. 7. jula 1815. Turci napuštaju Požarevac.
Bosanski vezir deo vojske ulogorio na Dublju pod
komandom Ibrahim paše. Ustanici izvršili juriš na
turski šanac 26. jula 1815. godine.
Bitkom na Dublju okončano srpsko-tursko ratovanje.
Rat odneo oko 21% stanovnika. To je bila prva od 3
demografske katastrofe srpskog naroda u 19. i 20.