The Epistle of Ignatius to Polycarp is an epistle attributed to Ignatius of Antioch, a second-century bishop of Antioch, and addressed to Polycarp, the bishop of Smyrna. It was written during Ignatius' transport from Antioch to his execution in Rome.

1. Ignacijeva poslanica
Polikarpu
POGLAVLJE 1
1 Ignacije, koji se također zove Teofor, Polikarpu, biskupu
crkve koja je u Smirni; njihov nadglednik, nego njega samoga
previdjeli Bog Otac i Gospodin Isus Krist: sva sreća.
2 Znajući da je tvoj um prema Bogu, fiksiran kao na
nepomičnoj stijeni; Srdačno zahvaljujem, što sam se udostojio
gledati tvoje blaženo lice, u kojemu neka se uvijek radujem u
Bogu.
3 Stoga te molim milošću Božjom kojom si obučen, da
napreduješ svojim putem i potakneš sve druge da se spase.
4 Zadrži svoje mjesto sa svom pažnjom i za tijelo i za duh:
Potrudi se očuvati jedinstvo, od kojeg ništa nije bolje. Podnosi
sve ljude, kao i Gospodin tebe.
5 Podržavaj sve u ljubavi, kao što i ti činiš. Moli bez
prestanka: traži više razumijevanja od onoga što već imaš.
Budi budan, neka ti je duh uvijek budan.
6 Govori sa svakim kako ti Bog dopusti. Nosi nemoći svih,
kao savršeni borac; gdje je rad velik, dobitak je veći.
7 Ako ćeš ljubiti dobre učenike, kakva je to hvala? Nego
radije podloži sebi one koji su nestašni, u blagosti.
8 Svaka se rana ne liječi istim flasterom: ako su zapleti bolesti
jaki, izmijeni ih blagim lijekovima: budi u svemu mudar kao
zmija, a bezazlen kao golub.
9 Zbog toga si ti sastavljen od tijela i duha; da možeš
izmijeniti stvari koje se pojavljuju pred tvojim licem.
10 A što se tiče onih koji se ne vide, moli Boga da ti ih otkrije,
da ne oskudijevaš ni u čemu, nego da obiluješ svakim darom.
11 Vremena te traže, kao što peljare vjetrove; i onaj koga bura
baci, utočište gdje bi bio; da možeš dospjeti do Boga.
12 Budi trijezan kao borac Božji: vijenac koji ti je predložen
je besmrtnost i život vječni; u što si i ti potpuno uvjeren. Ja ću
biti tvoja garancija u svemu i moje veze, koje si ljubio.
13 Neka te ne uznemiravaju oni koji se čine vrijednima
zasluga, ali naučavaju druge nauke. Stoj čvrsto i nepomično,
kao na nakovnju kad se po njemu udara.
14 Udio je hrabrog borca biti ranjen, a ipak svladan. Ali
osobito trebamo sve podnositi za Boga, da nas on podnosi.
15 Budi svaki dan bolji od drugoga: pazi na vremena; i
očekujte njega, koji je iznad svih vremena, vječan, nevidljiv,
iako je poradi nas postao vidljiv: neopipljiv i neprolazan, ali
za nas podvrgnut patnjama; podnoseći sve moguće putove za
naše spasenje.
2. POGLAVLJE
1 Neka ne budu zanemarene udovice: budi im, prema Bogu,
njihov čuvar.
2 Neka se ništa ne čini bez tvog znanja i pristanka; niti čini
ništa osim po volji Božjoj; kao što i ti činiš, sa svom
postojanošću.
3 Neka vaše skupštine budu punije: sve ispitujte po imenu.
4 Ne zanemarujte ljude i sluškinje; niti neka se nadimaju,
nego radije neka budu što više podložni slavi Božjoj, da od
njega dobiju bolju slobodu.
5 Neka ne žele biti oslobođeni po javnoj cijeni, da ne budu
robovi vlastitih požuda.
6 Bježi od zlih umijeća; ili bolje rečeno, ne spominjite ih.
7 Reci mojim sestrama da ljube Gospodina; i da budu
zadovoljne svojim muževima, i tijelom i duhom.
8 Na isti način, potičite moju braću, u ime Isusa Krista, da
ljube svoje žene, kao što je Gospodin Crkvu.
9 Ako tko može ostati u djevičanstvu, na čast tijela Kristova,
neka ostane bez hvalisanja; ali ako se hvali, propao je. A ako
želi biti više zapažen od biskupa, pokvaren je.
10 Ali dopušteno je svima koji su oženjeni, bilo muškarci ili
žene, da se sastanu s privolom biskupa, tako da njihov brak
bude u skladu s pobožnošću, a ne u požudi.
11 Neka sve bude u čast Bogu.
12 Slušajte biskupa, da i Bog usliši vas. Duša moja neka bude
sigurnost za one koji se pokoravaju svom biskupu, sa svojim
prezbiterima i đakonima. I neka moj dio bude zajedno s
njihovim u Bogu.
13 Radite jedni s drugima; boriti se zajedno, trčati zajedno,
trpjeti zajedno; spavati zajedno i ustajati zajedno; kao
upravitelji, procjenitelji i službenici Božji.
14 Ugodite onome pod kim ratujete i od koga primate plaću.
Neka se nitko od vas ne nađe kao prebjeg; ali tvoje krštenje
neka ostane kao tvoje ruke; tvoja vjera, kao tvoja kaciga;
dobročinstvo tvoje, kao tvoje koplje; tvoje strpljenje, kao
cijeli tvoj oklop.
15 Neka tvoja djela budu tvoja briga, da možeš primiti
prikladnu plaću. Budite dakle strpljivi jedni prema drugima u
blagosti, kao što je Bog prema vama.
16 Daj mi da te radujem u svemu.
POGLAVLJE 3
1 Budući da je crkva Antiohije u Siriji, kako mi je rečeno,
vašim molitvama; I ja sam bio utješeniji i bezbrižniji u Bogu;
ako je tako, patnjom ću doći do Boga; da tvojim molitvama
budem Kristov učenik.
2 Bilo bi vrlo prikladno, o najvrijedniji Polikarpe, sazvati
odabrano vijeće i izabrati nekoga koga posebno volite i tko je
strpljiv u radu; da on bude Božji poslanik; i da odlazeći u
Siriju proslavi vašu neprestanu ljubav na hvalu Kristovu.
3 Kršćanin nema snage sam za sebe: mora uvijek biti u
slobodnom vremenu za službu Božju. Sada je ovo djelo i
Božje i vaše: kad ga usavršite.
4 Jer se uzdam u milost Božju da ste spremni na svako dobro
djelo koje vam priliči u Gospodinu.
5 Poznavajući dakle vašu usrdnu ljubav prema istini, potaknuo
sam vas ovim kratkim pismima.
6 Ali budući da nisam mogao pisati svim crkvama, jer moram
iznenada otploviti iz Troade u Neapolis; jer takva je zapovijed
onih čijem sam zadovoljstvu podložan; pišeš li crkvama koje
su u tvojoj blizini, kao upućeni u Božju volju, da i one čine na
sličan način.
7 Neka glasnike pošalju oni koji mogu; a ostali neka šalju
svoja pisma po onima koje ćeš poslati: da budeš slavljen u sve
vijeke, kojih si dostojan.
8 Pozdravljam sve poimence, osobito ženu Epitropovu sa
svim njezinim domom i djecom. Pozdravljam Attalusa, mog
voljenog.
9 Pozdravljam onoga koga ćeš smatrati dostojnim da ga ti
pošalješ u Siriju. Neka milost bude uvijek s njim i s
Polikarpom koji ga šalje.
10 Želim vam svu sreću u našem Bogu, Isusu Kristu; u kojem
nastavljaju, u jedinstvu i zaštiti Božjoj.
11 Pozdravljam Alce, voljenu svoju. Zbogom u Gospodinu.