1. Crkva Sv. Marije od Poljane u
Trogiru
(S. Maria de Platea)
Student: Marija Matijašević Mentor: dr. sc. Vedran Barbarić
Split
Akademska godina 2014. / 2015.

2. • Južni dio glavnog trogirskog trga - neprekinuti niz crkava.
• Sv. Marija od Poljane (S. Maria de Platea), još se naziva i Sv. Marija od Plokate,
Sv. Marija na trgu, Sv. Marija Rotonda ili jednostavno Sv. Marija.
• To je jedna od osam poznatih šesterolisnih dalmatinskih crkava i treća po
očuvanosti, iza crkve Sv. Trojice u Splitu i Sv. Marije u Zadru, iako je 1833. godine
srušena ( nedavno i u temeljima rekonstruirana).

3.  Crkva se prvi put spominje 1263. godine u zapisima pisarnice trogirske općine.
 Prvi opis crkve potječe iz 17. st., a napisao ga je Ivan Lucić gdje je naziva
Madona della Piazza.
 O crkvi piše i Pavao Andreis u Povijesti grada Trogira koji spominje veliku
starost, kružni tlocrt i četiri oltara, a poslije se u jednoj biskupskoj vizitaciji iz
1756. godine uz starost i kružni tlocrt navode samo dva oltara.
 Najvažniji je opis iz 1833. godine prije njezina rušenja prenio 1939. godine
Urban Krizomali, svećenik i vjerski pisac, gdje opisuje kako se srednja kupola
ističe nad manjim kupolama.

4. Tlocrt arheoloških ostataka Sv. Marije
u Trogiru
- Oblik šesterolista s najvećim vanjskim promjerom 11 m.
- Oko kružne osnove pravilno su bile nanizane polukružne apside.
- Unutrašnji promjer kružne osnove iznosio 6m, a prosječni unutrašnji promjer
apsida 2,6m.
- Debljina je zidova bila jednolična (0,7 m), osim na spojevima apsida (0,6 m).
- Ulaz je bio na zapadnoj strani, a prezbiterij na istočnoj.
- Crkva je građena rustičnom tehnikom priklesanih lomljenaca, položenih u
nepravilnim slojevima u obilati sloj vapnenog morta.
- U unutrašnjosti su zapažene tri podne razine, najniža u zapadnoj apsidi, u svetištu
povišena za 15 cm i treća, najviša pred pragom zazidanih vrata crkve Sv. Sebastijana.

5. - Na sredini je pronađen sarkofag koji je bio ispod poda
izvorne crkve, a pokrovnica mu je bila sastavni dio pločnika.
(možda bila memorija?)
- Vrijeme njezina nastanka određeno je vrlo široko – od 8. do
11. st.

6. crtež Ch. Clerisseaua iz 1757. godine
• 1963. godine američki povjesničar umjetnosti prof. Thomas McCormick
nailazi na crtež francuskog grafičara i arhitekta Charlesa Loiusa
Clerisseaua.
• Potvrđeno je da je to bila građevina čistoga šesterolisnog tlocrta, sa šest
konha (latica) radijalno raspoređenih oko kružne osnove. Apside su bile
presvođene polukupolastim svodom, a središnji je kružni prostor s
kupolom nad tamburom bio nešto viši od pretpostavljenog.

7. Riješen je izgled crkve, ali se potiču nove rasprave o vremenu njezine
izgradnje.
Vrijeme gradnje pomaknuto je na 10. ili 11. st. jer je zaključeno kako se
takve složene građevine nisu mogle graditi u 8. st.
Mnogo se raspravljalo i o pronađenom sarkofagu i o tome je li bio u
izgrađenoj crkvi ili je donesen poslije, što je potaknulo raspravu o
vremenu nastanka i svrsi svih naših centralnih građevina, od jedne do
šest apsida koje su uglavnom grupirane na širem zadarskom području
te na Krku i u Splitu i okolici.
Računalna simulacija
oplošja vanjštine i
nutrine krstionice u
Zadru
• Ponovno je osnažen davni
zaključak da im je osnovni
uzor bila zadarska krstionica,
štoviše mnoge crkve imaju i
iste dimenzije.

8. I ovdje je zaključak bio da su se takve crkve gradile samo u 11. st., s
izuzetkom najveće, Sv. Donata u Zadru koja je građena početkom 9.
st.
 Jedan od razloga za određivanje nastanka tih crkava bio je i način
građenja. Međutim to se pokazalo nepouzdanim kriterijem jer su
slično građene i crkve iz starokršćanskog razdoblja.
Rasprava o nastanku i svrsi naših centralnih crkava još nije
zaključena.
Crkva sv. Donata, Zadar

9. O toj crkvi šesterolisna tlocrta koju je istraživao od 1957. -
1959. god., T. Marasović promijenio je tijekom vremena
mišljenje o dobu gradnje te crkve, ovisno o kojem novom
argumentu na koji je mogao osloniti drukčije, kako mu se
činilo, točnije datiranje.
Najprije se 60-tih godina -T. Marasović odlučio za vrlo
široki raspon stoljeća, od 8. sve do 11., što je bilo sasvim u
skladu s tada još uvijek duboko uvriježenim mišljenjem da
se tako može datirati svo tzv. starohrvatsko graditeljstvo.
Nakon pronalaska crteža Ch. L. Clerisseaua opredijelio se za
kasnije doba povećeg raspona predloženog u prvome radu.

10. Pišući po treći put o crkvi Sv. Marije u svojim prilozima
morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u
Dalmaciji, Marasović je ostao pri kasnoj dataciji, ustvrdivši da se
vrijeme njezine gradnje "već približuje ranoromaničkoj
arhitekturi pa je tako treba smatrati najkasnijim do sada
poznatim primjerom crkava šesterolisna tlocrta u Dalmaciji". To
bi otprilike značilo da se zalaže za datiranje na sam početak 11.
stoljeća.
Kad je četvrti put pisao o toj crkvi u Mogućnostima, Marasović
je točno zaključio da je "pitanje prvobitnog izgleda crkve sv.
Marije uglavnom riješeno„ dok je, kaže dalje, ". pitanje vremena
nastanka ostalo još uvijek otvoreno.”
Pročitavši, konačno, Katičićev rad iz 1987. godine, Marasović, na
temelju marginalije na starome kodeksu, odlučno datira Sv.
Mariju od Poljane na sam početak 8. stoljeća, tj. oko 715. do 720.
godine.

11. Trideset godina poslije Marasovića, tj. 1987. i 1989. godine,
prilikom obnove crkve Sv. Sebastijana i postavljanja
drenaže između župnog dvora i crkava Sv. Sebastijana, Sv.
Barbare, naše Sv. Marije i radova oko benediktinske crkve
Sv. Ivana Krstitelja V. Kovačić je provela arheološka
sondiranja.
Kaže ovo: "Prema vijesti Petra Lucića o gradnji crkve Sv.
Marije na trgu početkom 8. stoljeća, doznajemo da je
ranija crkva propala i da se nova gradi iz temelja.
Sondiranje uz temelje rotonde (ona šesterolist ovdje
naziva rotondom) pokazalo je da ona leži neposredno na
helenističkim zidovima te da nema tragova ranije crkve."

12. Poslije ove vrlo važne konstatacije iznosi pretpostavku da
se:"Njena prethodnica, ranokršćanska crkva Sv. Marije,
mogla nalaziti u neposrednoj blizini, što je potvrđeno
nalazom starokršćanske crkve ispod Sv. Ivana.
Zatim zaključuje: "Stoga je moguće pretpostaviti da je
šesterolisna crkva Sv. Marije podignuta na spomen
starokršćanske crkve koja je u to vrijeme bila u
ruševnom stanju, a izvorno je bila posvećena Blaženoj
Djevici Mariji.”
Sv. Mariju na Poljani datira u kasnije doba, tj. kraj 10.
ili početak 11. stoljeća.

13. 
"Znaj da je u vrijeme gospodina Tedazija cara i uvijek
augusta, i gospodina Petra biskupa trogirskoga ""komes,
sin Kostancijev i unuk Velikoga Severa, popravio iz
temelja crkvu svete Marije na Poljani, koju su sagradili
njegovi prethodnici, a bila se srušila sve do zemlje; i
zidari su bili iz solane: Izidor, Demetrije, Melota i
Teodor itd, I to je bilo nađeno u Splitu zapisano u nekoj
kronici; a ja, Ivan Lucius, pramancir i kanonik trogirski,
vlastitom sam to rukom zabilježio da bi se u budućnosti
pamtila, Rektor te crkve je u sadašnje vrijeme
gospodin Ivan Celius, kanonik padovanski i
protonotar, godine 1511."
O svetoj Mariji od Poljane. Znaj da je u vrijeme
gospodina Teodozija cara i uvijek augusta i gospodina
Petra biskupa trogirskoga komes, sin Konstancija i unuk
Velikoga Severa, iz temelja popravio crkvu Svete Marije
od Poljane koja se, sagrađena od njegovih predaka,
srušila do zemlje, a bili su zidari iz Salone Izidor,
Demetrije, Melota i Teodor. A nađeno je ovo u Splitu
zapisano u nekoj kronici i zabilješeno rukom časnoga
gospodina Ivana Lucija, primicerija i kanonika
trogirskoga, upravitelja te crkve 1511. godine. "

14. Na kraju rasprave treba još
jednom istaknuti osebujnost
i posebnost forme i stila
dalmatinskih šesterolista.

16. Rapanić, Željko, Sancta Maria de Platea u Trogiru, De
ecclesiis datandis -dissertatio (1), Institut za
arheologiju, Zagreb, 1998.
Vežić, Pavuša, Dalmatinski šesterolisti - sličnosti i
razlike, izvorni znanstveni rad, Odjel za povijest
umjetnosti sveučilišta u Zadru, 2011.