Pjesma za Brunu Bušića

1. HRVATSKA SVIJEĆA ZA VJEKOVE
Pariz 1978., Rue de Belleville.
Matošev kaput. Kvaternikove sjene.
Visok se mlad čovjek vratio s posljednje šetnje.
Blago pognut, do kraja uvjeren.
Prorok. Mučenik. Književnik. Prijatelj.
Za svoj se narod borio perom, vjerom i srcem.
Vidio je daleko i znao je da je blizu.
Rijetki su kao on znali naizust "Povijest Europe"
i njene nevidljive koncentrične krugove.
Svojom je rukom taknuo mjesto na Velikom zidu
i navijestio proljeće. Estonsko, latvijsko, litavsko,
pa za njim ono Naše.
Ima nešto s prorocima i vizionarima
što magnetski opčini njihove ubojice.
Možda onaj dah vječnosti što preplavi i zapahne
kad se odškrinu Dveri Vremena.
Ono nešto obećano, zapisano, nedoživljeno
a svjedočeno. Nad time nema moći.
Znali su to i oni, kao i rimski stražari.
Svako malo pođe tako Jeruzalem
među sjene i ljude.
Pažljivije od njegove smrti,
planirali su veo velike tajne,
da ni 40 godina poslije
ne znamo njegove ubojice.
Al' znamo, svejedno...
Braća ga njegova ubiše.
Braća po imenu, nebraća po soju.
Hrvati bez duše.
Na njegovu pariškom grobu bili su uklesani
Cesarićevi stihovi, posvećeni Matošu.
Ništa od njih ne sjaji jasnije.
Bio jednom Ante Bruno Bušić,
hrvatska svijeća na velikom vjetru,
rođen u listopadu, usnuo u listopadu,
hrvatski vitez za vjekove.
Nek' mu je vječna slava i hvala!
Počivao u miru.
Vlado Karagić

2. * * *
TRUBAČ SA SEINE
(Matoš u Parizu)
O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja bajko, ti moja davnino!
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Gle, jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji no kraljevi ga daju,
I sav je ljubav, pobuna i žar.
Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemô na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja trubač sa Seine!
Što mi je plaća? Mržnja gmizavaca,
Što svoje blato lijepe o moj glas.
Al ja pred licem roda stojim vedar.
Za hljeb slobode prilažem svoj klas:
Zar nije zlatan, i bogat, i jedar?
(Dobriša Cesarić, "Izabrane pjesme",
Matica hrvatska, Zagreb, 1996., str.37.-39.)