Mjerenje krvnog protoka i reaktivnosti krvnih žila u mikrocirkulaciji kože metodom laser Dopplera

Improved Medical Education in Basic
Sciences
for Better Medical Practicing
ImproveMEd

Mjerenje krvnog protoka i reaktivnosti krvnih žila u
mikrocirkulaciji kože metodom laser Dopplera
(eng. Laser Doppler Flowmetry - LDF)
Ana Stupin

U zadnjih nekoliko desetljeća razvijen velik broj funkcionalnih metoda za istraživanje i mjerenje
(pato)fiziološke funkcije endotela u ljudi (Flammer & Luscher, 2010; Ludmer et al. 1986)
Intenziviran znanstveno-istraživački rad u području vaskularne fiziologije i patofiziologije
Navedene metode još uvijek nisu implementirane kao koristan dijagnostički alat u svakodnevnoj
kliničkoj praksi
Svi pristupi proučavanju endotelne funkcije dizajnirani na način da omoguće uvid u vaskularnu /
endotelnu funkciju na različitim mjestima (vaskularnim slivovima) i u različitim vrstama krvnih
žilama (provodne, otporničke krvne žile, mikrocirkulacija)
Ranije metode invazivne (npr. intrakoronarna infuzija acetilkolina), novije metode manje
invazivne / neinvazivne i usmjerene na proučavanje periferne cirkulacije kao surogata sistemske
cirkulacije (Linder et al. 1990; Panza et al. 1990; Celermajer et al. 1992)

Zbog svoje pristupačnosti koža predstavlja pogodno mjesto za ispitivanje funkcije humane
mikrocirkulacije (Roustit & Cracowski, 2012)
Otvoreno pitanje je li mikrovaskularna funkcija kože reprezentativan i primjeren pokazatelj
mikrovaskularne funkcije drugih organa
U zadnja tri desteljeća koža je postala mjesto intenzivnog izučavanja mikrovaskularne funkcije u
zdravlju i bolesti, uključujući hipertenziju (Antonios et al., 1999; Feihl et al., 2006), pretilost (Levy et al., 2006),
dijabetes (Chang et al., 1997; Yamamoto-Suganuma & Aso, 2009), starenje, bubreže bolesti (Kruger et al., 2006)
itd.

Često korištena tehnika za proučavanje funkcije mikrocirkulacije kože je laser Doppler (LD)
LD tehnikom procjenjuje se veličina protoka u mikrocirkulaciji kože na temelju odbijanja laserske
zrake od eritrocita prisutnih u mikrocirkulaciji koja time mijenja svoju valnu duljinu (učinak
Dopplera) (Stern, 1975)
Računalni program određuje veličinu protoka - prije indeks perfuzije kože (engl. flux) nego
izravnu mjeru protoka u mikrocirkulaciji kože (engl. flow)
Rezultati se izražavaju u arbitrarnim jedinicama (perfuzijske jedinice, PU, 1 PU=10 mV) ili kao
CVC (indeks perfuzije podijeljen s vrijednosti arterijskog tlaka, mV/mmHg) (147)
Metoda mjerenja protoka na temelju tehnike LD (engl. laser Doppler flowmetry, LDF) mjeri
protok krvi u jednoj točki, a time i u malom volumenu, ali uz visoku frekvenciju uzorkovanja

Slika 1. Laser Doppler Flowmetry (LDF).
Kada se laserska svjetlost reflektira s objekata koji se kreću, kao
što je eritrocit, dolazi do promjene njezine frekvencije. Intenzitet
promjene frekvencije ovisi o brzini objekta koji se kreće (tj. veća
brzina protoka krvi izaziva veću promjenu frekvencije te time
dobivamo viša očitanja protoka). Laserska svjetlost koja se koristi
za osvjetljenje kožnoga tkiva raspršuje se na koži i eritrocitima.
Raspršena svjetlost koju sakupi sonda sadrži komponentu koja se
nije izmijenila i komponentu svjetlosti izmijenjene frekvencije.
Razlika u frekvenciji (amplituda Dopplerovog pomaka) između ove
dvije svjetlosne komponente dektektira se pomoću svjetlosnog
senzora. Rezultirajuća struja sa fotosenzora prolazi kroz analogne i
digitalne transformacije kako bi dobili vrijednosti Flux i Conc koje
ukazuju na brzinu kretanja i koncentraciju krvnih zrnaca.
Izvor: Manual Version: moorVMS-LDF User Manual (Issue 10 English), Revision Date: 2017-05-25.
©2017 Moor Instruments Limited, Millwey, Axminster, Devon, EX13 5HU, UK.

Često spominjano ograničenje LDF metode - izražena prostorna varijabilnost koja nastaje zbog
regionalne heterogenosti perfuzije kože i mjerenja protoka krvi u jednoj točki (Roustit et al., 2010)
To se ograničenje može otkloniti postavljanjem laserske sonde uvijek na isto (označeno) mjesto
na koži, posebice kad se metoda koristi u ponavljajućim mjerenjima
Linearni odnos između laserskog Doppler signala i mikrovaskularnog protoka pokazan je u
rasponu od 0 do 300 mL/min po 100 g tkiva (Ahn i sur., 1987)
LDF ne daje točnu mjeru protoka (tj. mL/min) !!!

LDF se najčešće koristi za procjenu mikrovaskularne reaktivnosti u odgovornu na različite
podražaje (vaskularna okluzija, vazoaktivni lijekovi, temperaturni izazovi itd.)
Najčešće korišteni testovi vaskularne reaktivnosti u mikrocirkulaciji kože su (Cracowski i sur., 2006):
post-okluzivna reaktivna hiperemija (PORH)
iontoforeza vazoaktivnih lijekova
izlaganje kože promjenama temperature – zagrijavanje ili hlađenje

1. Postokluzivna reaktivna hiperemija (PORH)
Postokluzivna reaktivna hiperemija (PORH) predstavlja porast (mikro)vaskularnog protoka krvi
uzrokovanog kratkotrajnom okluzijom krvne žile
Test koji se uobičajeno koristi za procjenu mikrovaskularne reaktivnosti (Cracowski et al. 2006)
Mehanizmi koji posreduju nastanak PORH-a u mikrocirkulaciji kože:
• aktivnost senzoričkih živaca putem neuralnog aksonskog refleksa (Larkin & Williams, 1993),
• produkcija o endotelu ovisnih vazodilatatora
• EDHF (Lorenzo & Minson, 2007),
• uloga prostaglandina još uvijek nije u potpunosti razjašnjena (Dalle-Ave et al. 2004; Medow et al. 2007.
• inhibicija COX-a razotkriva potencijalnu ovisnost PORH-a o NO-u u humanoj kožnoj mikrocirkulaciji
(Medow et al. 2007)
Ova metoda koristi se za procjenu i testiranje mikrovaskularne reaktivnosti općenito, a ne kao
direktan test za procjenu mikrovaskularne endotelne funkcije (Roustit & Cracowski, 2012)

Parametri koji se kvantificiraju prilikom analize PORH-a:
Vršna hiperemija (eng. peak hyperemia)
• može biti izražena kao sirov podatak ili kao funkcija bazalnog protoka
• površina ispod krivulje,
• vrh protoka minus bazalni protok, ili
• relativna promjena između vrha i bazalnog protoka izražena kao postotak [(vrh protoka- bazalni protok) ⁄ bazalni
protok] x 100
• vršna perfuzija može se usporediti u odnosu na tzv. maksimalnu vazodilataciju koja se postiže
zagrijavanjem kože na 42 °C ili više (Charkoudian, 2003)
Vrijeme do vršne perfuzije (engl. time to peak)
• još uvijek nije utvrđen njegov značaj kao markera mikrovaskularne reaktivnosti

Slika 2. Parametri koji se kvantificiraju prilikom analize PORH-a
(Roustit & Blaise, 2010; Roustit & Cracowski, 2012)

Inter-dnevna reproducibilnost PORH-a
• varijabilna je kada se PORH mjeri LDF-om u jednoj točki
• ovisi o mjestu na koži na koje je postavljena sonda, o načinu interpretacije podataka, i o
bazalnoj temperaturi kože
Najveći broj studija koji je ispitivao reproducibilnost PORH-a koristio volarnu strane podlaktice
(rezultati nekonzistentni)
• Reproducibilnost izvrsna (CV od 6% do 22%) kada je mjesto snimanja točno označeno, a sonda postavljana svaki
dan na isto mjesto (Yvonne-Tee et al. 2005)
• reproducibilnost samo dobra (eng. fair to good) (CV oko 20%) kada je sonda postavljana na otprilike isto mjesto,
ali s punom manjom preciznošću (Agarwal et al. 2010)
• reproducibilnost loša ako se mjesto postavljanja sonde nasumično biralo iz dana u dan (CV > 40%) (Roustit et al. 2010)
Postavljanje sonde na točno isto mjesto na koži ključan čimbenik koji poboljšava inter-dnevnu
reproducibilnost PORH-a (izvrsna)

Temperatura kože i okoline
Tijekom snimanja PORH-a treba voditi računa o homogenizaciji kako kožne tako i temperature
okoline (sobe)
Temperatura ima ključnu ulogu u regulaciji veličine bazalnog protoka u mikrocirkulaciji kože
(Roustit et al. 2010a)
Prihvatljiva ponovljivost (reproducibilnost) mjerenja PORH-a kada je temperature kože tijekom
snimanja održavana na 33 °C (Roustit et al. 2010)

Trajanje vaskularne okluzije
Izražena heterogenost u dizajnu mjerenja u različitim studijama - posebno u trajanju vaskularne
okluzije (od 1 do 15 minuta) (Yvonne-Tee et al. 2008)
Zbog analogije sa metodom protokom posredovane vazodilatacije (eng. flow-mediated dilation,
FMD) brahijalne arterije, najčešće je korištena vaskularna okluzija u trajanju od 5 minuta
Obično se koriste i kraći periodi vaskularne okluzije
Dulja vaskularna okluzija doprinosi akumulaciji metabolita ishemije (npr. adenozina) koji bi
potencijalno mogli pridonijeti hiperemijskom protoku krvi

Tlak manžete kojom se izaziva vaskularna okluzija
Izražena heterogenost u dizajnu mjerenja u različitim studijama obuhvaća i različit tlak manžete
kojom se izaziva okluzija (u rasponu od 160 do 220 mmHg) (Keymel et al. 2010)
Najčešće se koristi tlak manžete 30-50 mmHg veći od sistoličkog arterijskog tlaka osobe kojoj se
mjeri PORH

Sažetak
PORH mjeren LDF-om široko je korišten test koji daje opći (cjelokupan) indeks mikrovaskularne
funkcije - kombinacija neuralnog aksonskog refleksa, COX-ovisnih putova i vjerojatno učinaka
EDHF-a
Prilikom korištenja ovog testa treba biti oprezan kako bi se izbjegla metodološka pristranost ili
greška u mjerenju (trajanje okluzije, bazalna temperatura kože i mjesto mjerenja)
Dakle, unatoč tome što je PORH u sprezi s LDF-om dobar i široko primjenjivan alat za procjenu
mikrovaskularne reaktivnosti, ova metoda još uvijek zahtijeva standardizaciju

2. Iontoforeza acetilkolina (ACh) i natrijevog nitroprusida (SNP)
Iontoforeza je metoda za neinvazivnu transdermalnu dostavu vazoaktivnih supstanci (nabijenih
molekula) upotrebom električne struje male jačine
Primjena metode ovisi o nekoliko metodoloških čimbenika (Kalia et al 2004):
• koncentraciji i pH otopine koja se primjenjuje,
• jakosti primijenjene struje,
• trajanju iontoforeze i
• svojstvima površine kože (debljina kože, koža s dlakama ili bez)

U kombinaciji s LDF-om (Cracowski i sur., 2006; Turner i sur., 2008) -
iontoforeza acetilkolina (ACh)  test za procjenu endotel-ovisne vazodilatacije mikrocirkulacije
kože
natrijevog nitroprusida (SNP)  test za procjenu endotel-neovisne vazodilatacije
mikrocirkulacije kože
Aplikacija ACh-a inducira dominantno endotel-ovisnu dilataciju:
• COX-ovisni metaboliti (iako rezultati još uvijek nisu jednoznačni) (Durand i sur., 2004; Holowatz i sur., 2005)
• NO ne doprinosi značajno (Noon i sur., 1998)
A manje značajno endotel-neovisnu dilataciju
• neuralni aksonski refleks (Berghoff i sur., 2002)

Metodološka pitanja vezana uz iontoforezu:
a) sama struja može inducirati nespecifičnu vazodilataciju koja bi mogla ometati
vazodilatacijsku potentnost primijenjenog lijeka
• ovisi o:
• isporučenom električnom naboju i
• uzorku po kojem se struja isporučuje (za sličan naboj, ponavljane aplikacije izazivaju više
nespecifične vazodilatacije nego kontinuirana ionoforeza) (Durand i sur., 2002)
• o česticama medija koji je korištena za otapanje i razrjeđivanje primijenjenog vazodilatatora (npr.
voda iz slavine, destilirana voda, deionizirana voda, fiziološka otopina);
• destilirana voda uzrokuje izraženiju nespecifičnu vazodilataciju uzrokovanu strujom nego slana otopina
• iontoforeza ACh-a ili SNP-a izaziva sličnu vazodilataciju u mikrocirkulaciji kože, neovisno jesu li ACh ili SNP
otopljeni i razrijeđeni u destiliranoj vodi ili fiziološkoj otopini) (Farrell i sur., 2002)

Metodološka pitanja vezana uz iontoforezu:
b) prirodna otpornost kože također može utjecati na isporuku vazoaktivne supstance
• preporučuje se smanjiti otpornost kože na mjestu aplikacije
• blago uklanjanje površnog sloja epidermisa ljepljivom trakom ili alkoholom (Turner i sur., 2008)
c) prostorna varijabilnost utječe na reproducibilnost ACh- ili SNP-ovisne vazodilatacije
• paziti da mjesto aplikacije bude isto kod ponavljanih mjerenja (Agarwal i sur. 2010; Blaise i sur. 2010)
d) vazodilatacija ovisi o samom mjestu iontoforeze
• npr. SNP-inducirana dilatacija nije mogla biti izazvana na volarnoj, već samo na dorzalnoj
strani prsta (Roustit i sur. 2009)

Sažetak
Iontoforeza ACh-a i SNP-a široko se primjenjuje za procjenu endotel-ovisne i -neovisne
vazodilatacije mikrocirkulacije kože i u zdravlju i bolesti
Pri tumačenju rezultata treba uzeti u obzir složenost mehanizama uključenih u te odgovore
Studije koje koriste ionoforezu trebaju biti pažljivo dizajnirane kako bi se smanjila strujom
inducirana nespecifična dilatacija:
• upotrebom struje niske jačine
• fiziološka otopina (radije nego destilirana voda) bi se trebala koristiti kao medij za otapanje i razrjeđivanje
vazoaktivnih supstanci
• mjesto na koži gdje će se vršiti iontoforeza treba očistiti alkoholom kako bi smanjili prirodnu otpornost
kože što je više moguće

3. Lokalna toplinska hiperemija (LTH)
Lokalna toplinska hiperemija (LTH) je periferni mikrovaskularni odgovor kože na lokalno
zagrijavanje
Mehanizmi koji posreduju LTH (Cracowski i sur., 2006):
• neuralni aksonski refleks i
• o NO-u ovisna endotelna vazodilatacija
LTH je karakteriziran (Minson i sur., 2001):
• početnom vršnom hiperemijom (u prvih 5 minuta) - ovisi o osjetilnim živcima, a zatim
• održavanim platoom - uglavnom ovisan o NO-u

Plato se pojavljuje 20-30 minuta nakon početka grijanja (Minson, 2010), a kada se period grijanja
produlji, opaža se pojava "odstranjivanja" (tj. sporo vraćanje perfuzije prema osnovnoj liniji
bazalnog protoka).
Slika 3. Lokalna toplinska hiperemija (LTH). (Roustit & Cracowski, 2012)

Zbog dviju nezavisnih faza LTH, tijekom analize podataka mogu se kvantificirati različiti parametri
Najčešće korišteni parametri za interpretaciju LTH-a:
vršna perfuzija (vazodilatacija ovisna o aksonskom refleksu) i
plato perfuzije (vazodilatacija ovisna o NO-u).
Podatci mogu biti izraženi:
• u “sirovom” (eng. row) obliku kao perfuzijske jedinice, ili kao
• CVC, koji predstavlja perfuziju u odnosu na bazalni pritok ili perfuziju u odnosu na maksimalnu vazodilataciju
Zanimljivo, vrlo često se kao opći pokazatelj endotelne funkcije koristi površina ispod krivulje
(eng. area under the curve, AUC) čitavog mjerenja, unatoč tome što se na taj način prikriva
utjecaj aksonskog refleksa u toj vazodilataciji (Kruger i sur., 2006)

Reproducibilnost LTH snimane LDF-om ovisi o mjestu postavljanja laserske sonde (Roustit i sur., 2010)
• prihvatljiva interdnevna reproducibilnost kada se LTH mjeri na prstima šake
• loša reproducibilnost kada se LTH mjeri na podlaktici (Roustit & Cracowski, 2012 ref 114)
Neki autori su pokazali puno bolju reproducibilnost na podlaktici kada su se za mjerenje koristile
tzv. integrativne sonde.

Heterogenost u dizajnu studija koje koriste LTH:
• različite temperaturu lokalnog zagrijavanja (42-43 °C) (Johnson i sur., 2010)
• različita vrsta uređaja koji se koristi za zagrijavanje kože (Roustit & Cracowski, 2012)
Zdravi ispitanici dobro podnose lokalno zagrijavanje na 44 °C, dok su se ispitanici s poremećenom
mikrovaskularnom funkcijom (npr. sistemska skleroza) žalili na bol ili osjećaj peckanje na mjestu
zagrijavanja.

4. Lokalno hlađenje
Lokalno hlađenje je temperaturni podražaj koji se često koristi u sprezi s LDF-om
Različite metode hlađenja:
• uranjanje ruke ili prsta u hladnu vodu (Maver & Strucl, 2000),
• prislanjanje uložaka za zamrzavanje na kožu (Cankar & Finderle, 2003) ili
• korištenje ugljičnog dioksida (Lutolf i sur., 1993)
Zbog svoje jednostavnosti, najčešće korištena metoda hlađenja je uranjanje u hladnu vodu kako
kod zdravih, tako i kod bolesnih ispitanika (Foerster i sur., 2007)

Lokalno hlađenje kože potiče (Johnson & Kellogg, 2010 ):
• početnu vazokonstrikciju (ovisna o norepinefrinu),
• za kojom slijedi prolazna vazodilatacija,
• i na kraju produljena vazokonstrikcija (ovisna o norepinefrinu i inhibiciji NO sustava)
Slika 4. Lokalno hlađenje. (Roustit & Cracowski, 2012)

Najbolja reproducibilnost ove metode:
• kada protokol hlađenja traje 30 minuta na 15 °C (Roustit i sur. 2010c)

Snimanje post-okluzivne reaktivne hiperemije (PORH)
metodom laser Dopplera (LDF)
Primjer iz Laboratorija za kliničku fiziologiju i fiziologiju sporta Medicinskog fakulteta Osijek
Korišten uređaj i software: moorVMS-LDF Monitor i moorVMS-PC v4.0, Moor Instruments
Limited, Millwey, Axminster, Devon, EX13 5HU, UK

2. Spremanje / Učitavanje datoteka mjerenja

4. Područje interesa (eng. Region of Interest, ROI)

5. Protokol snimanja PORH-a
Mjerenje se izvodi u prostoriji pri sobnoj temperaturi (23.5 ± 0.5 °C)
Ispitanik treba proći kroz 30 min aklimatizacije u prostoriji u kojoj se obavlja mjerenje kako bi se
izbjegle promjene u protoku krvi koje mogu nastati kao odgovor na promjene temperature
prilikom prikupljanja podataka
Prilikom mjerenja su ispitanici u supiniranome ležećemu položaju
Sonda se uređaja pričvrsti na volarnu stranu podlaktice ispitanika, 13-15 cm iznad ručnoga
zgloba (izbjeći vidljive vene) pomoću adhezivnog držača koji je omogućio proizvođač uređaja
Dogovorno se odabire mjesto na podlaktici na kojemu uređaj pokazuje protok između 5 i 10
arbitrarnih jedinica (perfusion units, PU), kako bi mjerenja bila ujednačena

Ukoliko se rade ponavljana ispitivanja na pojedinome ispitaniku, potrebno je označiti mjesto na
koje je bila pričvršćena sonda uređaja kako bi se izbjegle promjene u protoku koje su posljedica
heterogenosti krvožilne mreže podlaktice.
Kako bi se izbjegla pojava artefakata u snimkama, ruka ispitanika postavljena je u jastuk kako se
ruka ne bi micala budući da je uređaj izrazito osjetljiv i na najmanje pokrete.
Iz istoga razloga ispitanika treba uputiti da mora strogo mirovati prilikom mjerenja kako bi se
izbjegla pojava artefakata.

• Mjerenje započinje 5-minutnim snimanjem bazalnoga protoka
• Nakon toga se manžeta postavljena oko nadlaktice napuše 30-50 mmHg iznad vrijednosti
sistoličkoga tlaka ispitanika kako bi se zaustavi protok u brahijalnoj arteriji
• Prva okluzija traje 1 min
• Nakon toga se naglo otpušta zrak iz manžete i prati nastala reaktivna hiperemija na monitoru
• Po završetku, nastavlja se 10 min snimanja bazalnoga protoka
• Nakon toga slijedi druga okluzija u trajanju od 2 min
• Nakon otpuštanja manžete poslije druge okluzije, nastavlja se snimanje 10 min bazalnoga protoka
• Potom uslijedi treća okluzija u trajanju od 3 min
• I nakon treće okluzije nastavi se snimanje 10 min bazalnoga protoka.
• Nakon toga je mjerenje završeno.

Slika 5. Shematski prikaz protokola.
Laboratorij za kliničku fiziologiju i fiziologiju sporta
Medicinski fakultet Osijek.

6. Analiza podataka
• Promjene u protoku krvi izražene su u arbitrarnim jedinicama (PU).
• Kako bi se odredila relativna promjena protoka prilikom post-okluzivne hiperemije, podaci se
izražavaju kao ‘površina ispod krivulje’ (area under the curve, AUC) tijekom bazalnoga
protoka, okluzije te reperfuzije.
Slika 6. Mjerenje protoka u mikrocirkulaciji kože pomoću
metode LDF.
(Izvor: Cavka A, Cosic A, Jukic I, Jelakovic B, Lombard
JH, Phillips SA, Seric V, Mihaljevic I, Drenjancevic I. The
role of cyclo-oxygenase-1 in high-salt diet-induced
microvascular dysfunction in humans. J Physiol. 2015
Dec 15;593(24):5313-24. doi: 10.1113/JP271631.)

6. Analiza podataka
• Isti postupak ponovimo za period okluzije (1 min) i reperfuzije (1 min)

6. Analiza podataka
• Budući da protok ne dostiže nultu vrijednost, čak i kada je perfuzija odsutna, vrijednosti
protoka izražene su u obliku postotka u odnosu na neki određeni uspoređivač (u ovom
slučaju bazalni protok)
• Odredili smo postotak protoka tijekom okluzije i reperfuzije u odnosu na bazalni protok
• Konačan rezultat izražen je kao razlika postotka promjene protoka tijekom okluzije i
reperfuzije u odnosu na bazalni protok (R-O)
• Isti postupak ponovimo za 2-min PORH i 3-min PORH, s tim da za 2-min PORH označavamo
ROI u trajanju od 2 minute, a za 3-min PORH ROI u trajanju od 3 minute

7. Iskustva iz Laboratorija za kliničku fiziologiju i fiziologiju sporta
Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

8. Literatura
Agarwal SC, Allen J, Murray A, Purcell IF. Comparative
reproducibility of dermal microvascular blood flow changes in
response to acetylcholine iontophoresis, hyperthermia and
reactive hyperaemia. Physiol Meas 31: 1–11, 2010.
Ahn H, Johansson K, Lundgren O, Nilsson GE. In vivo evaluation of
signal processors for laser Doppler tissue flowmeters. Med Biol
Eng Comput 25:207–211, 1987.
Antonios TF, Singer DR, Markandu ND, Mortimer PS, MacGregor
GA. Structural skin capillary rarefaction in essential hypertension.
Hypertension 33: 998–1001, 1999.
Berghoff M, Kathpal M, Kilo S, Hilz MJ, Freeman R. Vascular and
neural mechanisms of ACh-mediated vasodilation in the forearm
cutaneous microcirculation. J Appl Physiol 92: 780–788, 2002.
Blaise S, Hellmann M, Roustit M, Isnard S, Cracowski JL. Oral
sildenafil increases skin hyperaemia induced by iontophoresis of
sodium nitroprusside in healthy volunteers. Br J Pharmacol 160:
1128–1134, 2010.
Cankar K, Finderle Z. Gender differences in cutaneous vascular
and autonomic nervous response to local cooling. Clin Auton Res
13: 214–220, 2003.
Celermajer DS, Sorensen KE, Gooch VM, Spiegelhalter DJ, Miller
OI, Sullivan ID, Lloyd JK, Deanfield JE Non-invasive detection of
endothelial dysfunction in children and adults at risk of
atherosclerosis. Lancet. 1992; 340:1111–1115.
Chang CH, Tsai RK, Wu WC, Kuo SL, Yu HS. Use of dynamic
capillaroscopy for studying cutaneous microcirculation in patients
with diabetes mellitus. Microvasc Res 53: 121–127, 1997.
Charkoudian N. Skin blood flow in adult human thermoregulation:
how it works, when it does not, and why. Mayo Clin Proc 78: 603–
612, 2003.
Cracowski JL, Minson CT, Salvat-Melis M, Halliwill JR.
Methodological issues in the assessment of skin microvascular
endothelial function in humans. Trends Pharmacol Sci 27: 503–
508, 2006.
Dalle-Ave A, Kubli S, Golay S, Delachaux A, Liaudet L, Waeber B,
Feihl F. Acetylcholine-induced vasodilation and reactive
hyperemia are not affected by acute cyclo-oxygenase inhibition in
human skin. Microcirculation 11: 327–336, 2004.
Drexler H. Endothelial dysfunction: clinical implications. Prog
Cardiovasc Dis 1997; 39:287-324.
Durand S, Fromy B, Bouye P, Saumet JL, Abraham P. Current-
induced vasodilation during water iontophoresis (5 min, 0.10 mA)
is delayed from current onset and involves aspirin sensitive
mechanisms. J Vasc Res 39: 59–71, 2002.
Durand S, Tartas M, Bouye P, Koitka A, Saumet JL, Abraham P.
Prostaglandins participate in the late phase of the vascular
response to acetylcholine iontophoresis in humans. J Physiol 561:
811–819, 2004.
Feihl F, Liaudet L, Waeber B, Levy BI. Hypertension: a disease of
the microcirculation? Hypertension 48: 1012–1017, 2006.
Ferrell WR, Ramsay JE, Brooks N, Lockhart JC, Dickson S, McNeece
GM, Greer IA, Sattar N. Elimination of electrically induced
iontophoretic artefacts: implications for non-invasive assessment
of peripheral microvascular function. J Vasc Res 39: 447–455,
2002.
Flammer AJ, Anderson T, Celermajer DS, Creager MA, Deanfield J,
Ganz P, Hamburg NM, Lüscher TF, Shechter M, Taddei S, Vita JA,
Lerman A. The assessment of endothelial function: from research
into clinical practice. Circulation. 2012 Aug 7;126(6):753-67. doi:
10.1161/CIRCULATIONAHA
Flammer AJ, Luscher TF. Three decades of endothelium research:
from the detection of nitric oxide to the everyday implementation
of endothelial function measurements in cardiovascular diseases.
Swiss Med Wkly. 2010; 140:w13122.
Foerster J, Kuerth A, Niederstrasser E, Krautwald E, Pauli R, Paulat
R, Eweleit M, Riemekasten G, Worm M. A coldresponse index for
the assessment of Raynaud’s phenomenon. J Dermatol Sci 45:
113–120, 2007.
Holowatz LA, Thompson CS, Minson CT, Kenney WL. Mechanisms
of acetylcholine-mediated vasodilatation in young and aged
human skin. J Physiol 563:965–973, 2005.
Johnson JM, Kellogg DL Jr. Local thermal control of the human
cutaneous circulation. J Appl Physiol 109: 1229–1238, 2010.
Kalia YN, Naik A, Garrison J, Guy RH. Iontophoretic drug delivery.
Adv Drug Deliv Rev 56: 619–658, 2004.
Kruger A, Stewart J, Sahityani R, O’Riordan E, Thompson C, Adler
S, Garrick R, Vallance P, Goligorsky MS. Laser Doppler flowmetry
detection of endothelial dysfunction in end-stage renal disease
patients: correlation with cardiovascular risk. Kidney Int 70: 157–
164, 2006.
Larkin SW, Williams TJ. Evidence for sensory nerve involvement in
cutaneous reactive hyperemia in humans. Circ Res 73: 147–154,
1993.

8. Literatura
Levy BI, Schiffrin EL, Mourad JJ, Agostini D, Vicaut E, Safar ME,
Struijker-Boudier HA. Impaired tissue perfusion: a pathology
common to hypertension, obesity, and diabetes mellitus.
Circulation 118: 968–976, 2008.
Linder L, Kiowski W, Bühler FR, Lüscher TF. Indirect evidence for
release of endothelium-derived relaxing factor in human forearm
circulation in vivo: blunted response in essential hypertension.
Circulation. 1990; 81:1762–1767.
Lorenzo S, Minson CT. Human cutaneous reactive hyperaemia:
role of BKCa channels and sensory nerves. J Physiol 585:295–303,
2007.
Ludmer PL, Selwyn AP, Shook TL, Wayne RR, Mudge GH,
Alexander RW, Ganz. Paradoxical vasoconstriction induced by
acetylcholine in atherosclerotic coronary arteries. N Engl J Med.
1986 Oct 23;315(17):1046-51.
Lutolf O, Chen D, Zehnder T, Mahler F. Influence of local finger
cooling on laser Doppler flux and nailfold capillary blood flow
velocity in normal subjects and in patients with Raynaud’s
phenomenon. Microvasc Res 46: 374–382, 1993.
Manual Version: moorVMS-LDF User Manual (Issue 10 English),
Revision Date: 2017-05-25. ©2017 Moor Instruments Limited,
Millwey, Axminster, Devon, EX13 5HU, UK.
Maver J, Strucl M. Microvascular reactivity in normotensive
subjects with a familial predisposition to hypertension. Microvasc
Res 60: 241–248, 2000.
Medow MS, Taneja I, Stewart JM. Cyclooxygenase and nitric oxide
synthase dependence of cutaneous reactive hyperemia in
humans. Am J Physiol Heart Circ Physiol 293: H425–H432, 2007.
Minson CT, Berry LT, Joyner MJ. Nitric oxide and neurally
mediated regulation of skin blood flow during local heating. J Appl
Physiol 91: 1619–1626, 2001.
Noon JP, Walker BR, Hand MF, Webb DJ. Studies with
iontophoretic administration of drugs to human dermal vessels in
vivo: cholinergic vasodilatation is mediated by dilator prostanoids
rather than nitric oxide. Br J Clin Pharmacol 45: 545–550, 1998.
Panza JA, Quyyumi AA, Brush JE Jr, Epstein SE. Abnormal
endothelium-dependent vascular relaxation in patients with
essential hypertension. N Engl J Med. 1990 Jul 5;323(1):22-7
Roustit M, Blaise S, Cracowski JL. Sodium nitroprusside
iontophoresis on the finger pad does not consistently increase
skin blood flow in healthy controls and patients with systemic
sclerosis. Microvasc Res 77: 260–264, 2009.
Roustit M, Blaise S, Millet C, Cracowski JL. Reproducibility and
methodological issues of skin post-occlusive and thermal
hyperemia assessed by single-point laser Doppler flowmetry.
Microvasc Res 79:102–108, 2010.
Roustit M, Cracowski JL. Non-invasive assessment of skin
microvascular function in humans: an insight into methods.
Microcirculation. 2012 Jan;19(1):47-64. doi: 10.1111/j.1549-
8719.2011.00129.x.
Roustit M, Maggi F, Isnard S, Hellmann M, Bakken B, Cracowski JL.
Reproducibility of a local cooling test to assess microvascular
function in human skin. Microvasc Res 79: 34–39, 2010c.
Roustit M, Millet C, Blaise S, Dufournet B, Cracowski JL. Excellent
reproducibility of laser speckle contrast imaging to assess skin
microvascular reactivity. Microvasc Res 80: 505–511, 2010a.
Stern MD. In vivo evaluation of microcirculation by coherent light
scattering. Nature 254: 56–58, 1975.
Turner J, Belch JJ, Khan F. Current concepts in assessment of
microvascular endothelial function using laser Doppler imaging
and iontophoresis. Trends Cardiovasc Med 18: 109–116, 2008.
Wong BJ, Wilkins BW, Holowatz LA, Minson CT. Nitric oxide
synthase inhibition does not alter the reactive hyperemic
response in the cutaneous circulation. J Appl Physiol 95: 504–510,
Yamamoto-Suganuma R, Aso Y. Relationship between post-
occlusive forearm skin reactive hyperaemia and vascular disease
in patients with Type 2 diabetes – a novel index for detecting
micro- and macrovascular dysfunction using laser Doppler
flowmetry. Diabet Med 26: 83–88, 2009.
Yvonne-Tee GB, Rasool AH, Halim AS, Rahman AR. Reproducibility
of different laser Doppler fluximetry parameters of postocclusive
reactive hyperemia in human forearm skin. J Pharmacol Toxicol
Methods 52: 286–292, 2005.
Yvonne-Tee GB, Rasool AH, Halim AS, Wong AR, Rahman AR.
Method optimization on the use of postocclusive hyperemia
model to assess microvascular function. Clin Hemorheol Microcirc
38:119–133, 2008.

Mjerenje krvnog protoka i reaktivnosti krvnih žila u mikrocirkulaciji kože metodom laser Dopplera

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (20)

More from improvemed

More from improvemed (20)

Mjerenje krvnog protoka i reaktivnosti krvnih žila u mikrocirkulaciji kože metodom laser Dopplera