Mr. Henry Sike, Professor of Oriental Languages at Cambridge, first translated and published this Gospel in 1697.

1. Prvo jevanđelje o
djetinjstvu Isusa Krista
POGLAVLJE 1
1 Sljedeće izvještaje smo pronašli u knjizi Josipa
prvosveštenika, koju su nazvali neki Kajafa
2 On priča, da je Isus govorio čak i kada je bio u kolevci, i
rekao svojoj majci:
3 Marijo, ja sam Isus, Sin Božji, tu riječ koju si iznijela prema
izjavi anđela Gabrijela tebi, a moj otac me posla za spas
svijeta.
4 Trista devete godine Aleksandrove ere, Avgust je objavio
dekret da sve osobe treba da idu na porez u svojoj zemlji.
5 Josip je stoga ustao i sa svojom ženom Marijom otišao je u
Jerusalim, a zatim došao u Betlehem, da on i njegova porodica
budu oporezovani u gradu njegovih otaca.
6 I kada su došli pored pećine, Marija je priznala Josipu da je
došlo vrijeme njenog rađanja i da nije mogla dalje u grad, i
rekla je: Hajdemo u ovu pećinu.
7 U to vrijeme sunce je bilo vrlo blizu zalaska.
8 Ali Josip je požurio da joj dovede babicu; i kada je ugledao
staru Jevrejku koja je bila iz Jerusalima, rekao joj je: "Moli se,
dođi ovamo, dobra ženo, i uđi u onu pećinu, i tamo ćeš videti
ženu koja je tek spremna da rodi.
9 Bilo je nakon zalaska sunca, kada su starica i Josip s njom
stigli do pećine i oboje su ušli u nju.
10 I gle, sve je bilo ispunjeno svjetlima, većima od svjetlosti
lampi i svijeća, i veća od svjetlosti samog sunca.
11 Dojenče je tada umotano u pelene i sisalo grudi svoje
majke Svete Marije.
12 Kada su oboje ugledali ovu svjetlost, bili su iznenađeni;
starica je upitala Svetu Mariju, jesi li ti majka ovog djeteta?
13 Sveta Marija je odgovorila: Bila je.
14 Na koji je starica rekla: "Ti se jako razlikuješ od svih
drugih žena.
15 Sveta Marija je odgovorila: Kako nema djeteta kao što je
moj sin, tako ni žene kao što je njegova majka.
16 Starica je odgovorila i rekla: O moja Gospo, došla sam
ovamo da dobijem vječnu nagradu.
17 Tada joj naša Gospa, Sveta Marija, reče: Položi svoje ruke
na dijete; što je, kada je to učinila, postala cijela.
18 I dok je izlazila, rekla je: Od sada, u sve dane svog života,
čuvat ću i biti sluškinja ovom djetetu.
19 Nakon toga, kada su pastiri došli i naložili vatru, i oni su se
silno radovali, pojavila im se nebeska vojska, hvaleći i
klanjajući se svevišnjem Bogu.
20 I pošto su pastiri bili angažovani na istom poslu, pećina je
u to vrijeme izgledala kao slavni hram, jer su se i jezici anđela
i ljudi sjedinili da obožavaju i veličaju Boga, zbog rođenja
Gospoda Krista.
21 Ali kada je stara Hebrejka vidjela sva ova očigledna čuda,
odala je hvalu Bogu i rekla: Zahvaljujem ti, Bože, Bože
Izraelov, što su moje oči vidjele rođenje Spasitelja svijeta.
POGLAVLJE 2
1 A kada je došlo vrijeme njegovog obrezivanja, naime, osmi
dan, kada je zakon zapovijedao da se dijete obreže, oni su ga
obrezali u pećini.
2 I stara Hebrejka je uzela kožicu (drugi kažu da je uzela
vrpcu za pupak) i sačuvala je u kutiji od alabastra starog ulja
od narda.
3 I imala je sina koji je bio ljekarnik, kojemu je rekla: Pazi da
ne prodaješ ovu alabasternu kutiju nardove masti, iako bi ti za
nju trebalo ponuditi trista penija.
4 Ovo je ona kutija od alabastra koju je pribavila Marija
grešnica i izlila mast iz nje na glavu i noge našeg Gospoda
Isusa Hrista i obrisala je sa dlakama svoje glave.
5 Zatim su ga nakon deset dana doveli u Jeruzalem, a
četrdesetog dana od njegova rođenja predstavili su ga u hramu
pred Gospodom, prinoseći za njega odgovarajuće prinose,
prema zahtjevu Mojsijevog zakona: naime, da svaki muškarac
koji otvara matericu biće nazvan svetim Bogu.
6 U to vrijeme ga je stari Simeon vidio kako blista kao
svjetlosni stup, kada ga je sveta Marija, njegova majka, nosila
na rukama, i bio je ispunjen najvećim zadovoljstvom pri tom
prizoru.
7 I anđeli su stajali oko njega, klanjajući mu se, kao što
kraljevi stražari stoje oko njega.
8 Tada se Simeon približi Svetoj Mariji, i pruži ruke prema
njoj, reče Gospodu Hristu: Sada će, Gospode moj, tvoj sluga
otići u miru, po tvojoj reči;
9 Jer su moje oči vidjele milost tvoju, koju si pripremio za
spasenje svih naroda; svjetlost za sve ljude i slavu tvoga
naroda Izraela.
10 Proročica Hana je također bila prisutna i približavajući se,
hvalila je Boga i slavila Marijinu sreću.
POGLAVLJE 3
1 I dogodilo se, kada se Gospodin Isus rodio u Betlehemu,
gradu Judeji, u vrijeme Heroda kralja; Mudraci su došli sa
istoka u Jeruzalem, prema Zoradashtovom proročanstvu, i
doneli sa sobom prinose: zlato, tamjan i smirnu, i poklonili su
mu se, i prineli mu svoje darove.
2 Tada je Gospa Marija uzela jedan od njegovih pelena u koji
je beba bilo umotano i dala im ga umesto blagoslova, koji su
od nje primili kao najplemenitiji poklon.
3 I u isto vrijeme pojavio im se anđeo u obliku one zvijezde
koja im je prije bila vodič na njihovom putovanju; čiju su
svetlost sledili sve dok se nisu vratili u svoju zemlju.
4 Kada su se vratili, njihovi kraljevi i prinčevi došli su do njih
i pitali: Šta su vidjeli i učinili? Kakvo su putovanje i povratak
imali? Kakvo su društvo imali na putu?
5 Ali oni iznesu pelene koje im je dala Sveta Marija, zbog
čega su priredili gozbu.
6 I pošto su, prema običaju njihove zemlje, naložili vatru, oni
su joj se poklonili.
7 I bacivši pelenu u nju, vatra je uze i zadrži.
8 I kada je vatra ugašena, izvadili su pelenu neozlijeđenu, kao
da je vatra nije dotakla.
9 Onda su ga počeli ljubiti i stavljali na svoje glave i oči,
govoreći: "Ovo je svakako nesumnjiva istina, i zaista je
iznenađujuće da ga vatra nije mogla spaliti i progutati.
10 Zatim su ga uzeli i s najvećim poštovanjem položili među
svoje blago.
POGLAVLJE 4
1 A Irod, uvidjevši da su mudraci odugovlačili i da se nisu
vratili k njemu, sazva svećenike i mudrace i reče: Recite mi na
kojem mjestu treba da se rodi Hristos?
2 I kada su oni odgovorili, u Betlehemu, gradu Judeji, on je u
svom umu počeo da smišlja smrt Gospoda Isusa Hrista.
3 Ali anđeo se Gospodnji javi Josipu u snu i reče: Ustani,
uzmi dijete i majku njegovu i idi u Egipat čim pijetao zapjeva.
Tako je ustao i otišao.

2. 4 I dok je sa sobom razmišljao o svom putovanju, jutro ga je
dočekalo.
5 Na dužini putovanja popucali su pojas sedla.
6 I sada se približio velikom gradu, u kojem je bio idol,
kojemu su drugi idoli i bogovi Egipta donosili svoje prinose i
zavjete.
7 I pored ovog idola je bio svećenik koji mu je služio, koji je,
kad god je Sotona govorio o tom idolu, pričao stvari koje je
rekao stanovnicima Egipta i tih zemalja.
8 Ovaj svećenik je imao sina starog tri godine, koji je bio
opsjednut velikim mnoštvom đavola, koji je izgovarao mnoge
čudne stvari, a kada su ga đavoli uhvatili, hodao je nag sa
pocijepanom odjećom, bacajući kamenje na one koje je vidio.
9 Blizu tog idola nalazila se gradska gostionica, u koju su,
kada su Josip i Sveta Marija ušli, i pretvorili se u tu gostionicu,
svi stanovnici grada bili zapanjeni.
10 I svi poglavari i sveštenici idola okupiše se pred tim
idolom, i tamo se raspitaše govoreći: Šta znači sav ovaj strah i
strah, koji je pao na svu našu zemlju?
11 Idol im odgovori: Nepoznati Bog je došao ovamo, koji je
uistinu Bog; niti ima ikoga osim njega, ko je dostojan
božanskog obožavanja; jer on je zaista Sin Božiji.
12 Od njegove slave ova zemlja je zadrhtala, a u trenutku
njegovog dolaska je pod sadašnjim metežom i zaprepaštenjem;
i sami smo uplašeni veličinom njegove moći.
13 I u istom trenutku ovaj idol je pao, i pri njegovom padu svi
stanovnici Egipta, osim ostalih, potrčali su zajedno.
14 Ali sin svećenika, kada ga je obuzeo uobičajeni nered,
ušavši u gostionicu, zateče ondje Josipa i Svetu Mariju, koje
su svi ostali ostavili i napustili.
15 I kada je Gospa Sveta Marija oprala pelene Gospoda Hrista
i okačila ih da se osuše na stub, dečak opsednut đavolom
skide jedan od njih i stavi ga na svoju glavu.
16 I odmah su đavoli počeli izlaziti iz njegovih usta, i letjeti u
obliku vrana i zmija.
17 Od tog vremena dječak je izliječen snagom Gospoda Krista,
i počeo je pjevati hvalu i zahvaljivati Gospodu koji ga je
izliječio.
18 Kad ga je otac vidio da se vratio u svoje prijašnje stanje,
rekao je: "Sine moj, šta ti se dogodilo i na koji način si
izliječen?"
19 Sin odgovori: Kad su me đavoli uhvatili, ušao sam u
gostionicu i tamo zatekao jednu vrlo zgodnu ženu s dječakom,
čije je pelene maloprije oprala i visile na stupu.
20 Jednog od ovih uzeh i stavih ga na svoju glavu, i odmah su
me đavoli ostavili i pobjegli.
21 Otac se tome silno obradovao i rekao: Sine moj, možda je
ovaj dječak sin Boga živoga, koji je stvorio nebo i zemlju.
22 Jer čim je došao među nas, idol je bio slomljen, i svi
bogovi su pali, i uništeni su od veće sile.
23 Tada se ispunilo proročanstvo koje kaže: Iz Egipta dozvah
sina svoga.
POGLAVLJE 5
1 Josif i Marija, kad su čuli da je idol pao i uništen, obuzeo ih
je strah i trepet, i rekoše: Kad smo bili u zemlji Izraelovoj,
Irod je, namjeravajući da ubije Isusa, pobio u tu svrhu sve
bebe u Betlehemu i tom kraju.
2 I nema sumnje, ali će nas Egipćani spaliti vatrom ako dođu
da čuju da je ovaj idol slomljen i pao.
3 Odavde su otišli u tajna mjesta pljačkaša, koji su putnicima
dok su prolazili otimali njihove kočije i odjeću i odveli ih
vezane.
4 Ovi lopovi su po svom dolasku čuli veliku buku, poput buke
kralja s velikom vojskom i mnogo konja, i trube koje su se
oglasile u njegovoj uvertiri iz njegovog vlastitog grada, na
koju su bili toliko uplašeni da su ostavili sav svoj plijen iza
njih i odlete u žurbi.
5 Na to su zarobljenici ustali, razriješili jedni druge okove, i
uzevši svaki svoje torbe, otišli su, vidjeli su Josipa i Mariju
kako dolaze da ih štite, i upitali: Gdje je taj kralj, čije su buku
čuli razbojnici , i ostavio nas, tako da smo sada sigurni?
6 Josip odgovori: On će doći za nama.
POGLAVLJE 6
1 Zatim su otišli u drugu gdje je bila žena opsjednuta đavolom
i u kojoj je Sotona, taj prokleti buntovnik, nastanio svoje
prebivalište.
2 Jedne noći, kada je otišla po vodu, nije mogla da izdrži
svoju odjeću, niti da bude u bilo kojoj kući; ali kad god bi je
vezivali lancima ili konopcima, ona ih je lomila i izlazila u
pustinja, a ponekad bi, stojeći na mjestima gdje su se putevi
ukrštali, iu crkvenim dvorištima, gađala ljude kamenjem.
3 Kada je Sveta Marija vidjela ovog čovjeka, požalila ju je;
nakon čega ju je Sotona odmah napustio i pobjegao u obliku
mladića, govoreći: Teško meni zbog tebe, Marijo i tvog sina.
4 Tako je žena izbavljena od svojih muka; ali smatrajući se
golom, pocrvenjela je i izbjegavala je vidjeti bilo koga, i
obukla se, otišla kući i ispričala svoj slučaj svom ocu i
rođacima, koji su, pošto su bili najbolji u gradu, ugostili sv.
Mariju i Josipa s najvećim poštovanjem.
5 Sljedećeg jutra, pošto su dobili dovoljno namirnica za put,
otišli su od njih i otprilike uveče tog dana stigli u drugi grad,
gdje je tada trebalo da se sklopi brak; ali sotonskim umijećem
i postupcima nekih čarobnjaka, mlada je postala toliko glupa
da nije mogla ni da otvori usta.
6 Ali kada je ova glupa nevjesta ugledala Gospu Svetu Mariju
kako ulazi u grad, i na rukama nosi Gospoda Krista, pružila je
ruke Gospodu Kristu, i uzevši ga u naručje, i čvrsto ga grleći,
vrlo često poljubila ga, neprestano ga pomicala i pritiskala uz
svoje tijelo.
7 Odmah joj se razriješi konac na jeziku, i uši joj se otvoriše, i
ona poče pjevati hvalu Bogu, koji ju je obnovio.
8 Tako je te noći vladala velika radost među stanovnicima
grada, koji su mislili da su Bog i njegovi anđeli sišli među njih.
9 Na ovom mjestu boravili su tri dana, dočekavši se s
najvećim poštovanjem i najsjajnijim provodom.
10 I pošto su ih ljudi tada opskrbili namirnicama za put, otišli
su i otišli u drugi grad, u kojem su bili skloni prenoćiti, jer je
to bilo poznato mjesto.
11 U ovom gradu bila je jedna gospođa, koja je, dok je jednog
dana sišla do rijeke da se okupa, gle, prokleti sotona skočio na
nju u obliku zmije,
12 I sklopio se oko njenog trbuha, i svake noći ležao na njoj.
13 Ova žena vidjevši Gospu Svetu Mariju i Gospoda Krista
djetešce u njenim grudima, zamoli Gospođu Svetu Mariju, da
joj da dijete da ga poljubi i nosi na rukama.
14 Kada je pristala, i čim je žena premjestila dijete, Sotona ju
je ostavio i pobjegao, niti ga je žena više nikad vidjela.
15 Tada su svi susjedi hvalili Svevišnjeg Boga, a žena ih je
nagradila obiljem dobročinstva.
16 Sutradan je ista žena donijela mirisnu vodu da opere
Gospodina Isusa; a kad ga je oprala, sačuvala je vodu.
17 I tamo je bila jedna devojka, čije je telo bilo belo od gube,
koja je poškropljena ovom vodom i oprana, odmah očišćena
od svoje gube.
18 Narod je stoga rekao Bez sumnje Josip i Marija i taj dječak
su bogovi, jer ne izgledaju kao smrtnici.
19 I kad su se spremali da odu, djevojka, koja je bila mučena
gubom, došla je i zaželjela da joj dozvole da pođe s njima; pa

3. su pristali, i djevojka je otišla s njima do. došli su u grad, u
kojem je bila palata velikog kralja, a čija je kuća bila nedaleko
od krčme.
20 Ovdje su ostali, i kada je djevojka jednog dana otišla k
kneževoj ženi i zatekla je u tužnom i žalosnom stanju, upitala
ju je za razlog svojih suza.
21 Ona je odgovorila: Ne čudite se mojim stenjanjima, jer sam
u velikoj nesreći, o kojoj se ne usuđujem nikome reći.
22 Ali, kaže djevojka, ako mi povjeriš svoju privatnu pritužbu,
možda ti nađem lijek za to.
23 Ti, dakle, kaže kneževa žena, čuvaj tajnu i nećeš je otkriti
nikome živom!
24 Bila sam udata za ovog princa, koji vlada kao kralj nad
velikim vlastelinstvima, i dugo sam živjela s njim, prije nego
što je imao dijete od mene.
25 Konačno sam zatrudnjela od njega, ali avaj! Rodila sam
gubavog sina; koji, kada je video, nije hteo da bude njegov, ali
mi je rekao:
26 Ili ga ubij, ili ga pošalji nekoj medicinskoj sestri na takvo
mjesto, da se za njega nikad neće čuti; a sada se pobrini za
sebe; Nikad te više neću videti.
27 Dakle, ja tuknem, žalim za svojim jadnim i jadnim
okolnostima. Avaj, sine moj! avaj, mužu moj! Jesam li vam to
otkrio?
28 Djevojka odgovori: Našla sam lijek za tvoju bolest, što ti
obećavam, jer sam i ja bila guba, ali me je Bog očistio, čak i
onaj koji se zove Isus, sin Gospe Marije.
29 Žena koja se raspitivala gdje je taj Bog, o kome je govorila,
djevojka je odgovorila. On je kod vas ovdje u istoj kući.
30 Ali kako je to moguće? kaže ona; gdje je on? Gle, odgovori
djevojka, Josip i Marija; a dijete koje je s njima zove se Isus; i
on me je izbavio od moje bolesti i muke.
31 Ali na koji način, kaže ona, ste očišćeni od svoje gube? Zar
mi to nećeš reći?
32 Zašto ne? kaže djevojka; Uzeo sam vodu kojom je oprano
njegovo tijelo i polio je na sebe, i moja guba je nestala.
33 Prinčeva žena je tada ustala i ugostila ih, priredivši Josipu
veliku gozbu među velikom družinom ljudi.
34 I sljedećeg dana uzela je mirisnu vodu da opere Gospodina
Isusa, i nakon toga polila je istom vodom svog sina, kojeg je
dovela sa sobom, i njen sin se odmah očistio od gube.
35 Zatim je pjevala zahvalu i hvalu Bogu i rekla:
Blagoslovena majka koja te je rodila, o Isuse!
36 Da li tako liječiš ljude iste prirode sa sobom, vodom kojom
se tvoje tijelo opere?
37 Zatim je ponudila vrlo velike darove Gospi Mariji i poslala
je sa svim mogućim poštovanjem.
GLAVA 7
ONI su nakon toga došli u drugi grad, i mislili su da tamo
prenoće.
2 Prema tome, otišli su u kuću jednog muškarca, koji je bio
tek oženjen, ali pod uticajem čarobnjaka nije mogao da uživa
u svojoj ženi:
3 Ali kada su te noći odsjeli u njegovoj kući, čovjek je bio
oslobođen svog poremećaja:
4 A kad su se rano ujutro spremali da krenu dalje na put,
novouženjena osoba ih je omela i pružila im plemenitu zabavu?
5 Ali idući sutra, dođoše u drugi grad i videše tri žene kako
izlaze iz jednog groba s velikim plačem.
6 Kada ih je Sveta Marija ugledala, obrati se djevojci koja im
je bila saputnica, govoreći: Idi i raspitaj se za njih, šta im je i
kakva ih je nesreća snašla?
7 Kada ih je djevojka upitala, nisu joj odgovorili, nego su je
ponovo upitali: Ko ste vi i kuda idete? Jer dan je prošao, a noć
je blizu.
8 Mi smo putnici, kaže djevojka, i tražimo gostionicu u kojoj
ćemo prenoćiti.
9 Oni su odgovorili: Pođi s nama i prenoćiti kod nas.
10 Zatim su krenuli za njima i uvedeni su u novu kuću, dobro
opremljenu svim vrstama namještaja.
11 Sada je bila zima, i djevojka je ušla u salon gdje su bile te
žene i zatekla ih kako plaču i jadikuju, kao i prije.
12 Kraj njih je stajala mazga, prekrivena svilom, i ogrlica od
ebanovine koja mu je visila s vrata, koju su ljubili i hranili.
13 Ali kad je djevojka rekla: Kako je zgodna, dame, ta mazga!
odgovorili su sa suzama i rekli: Ova mazga, koju vidite, bio je
naš brat, rođen od iste majke kao i mi:
14 Jer, kada je naš otac umro i ostavio nam veoma veliko
imanje, a imali smo samo ovog brata, i nastojali smo da mu
nabavimo odgovarajuću paru, i mislili smo da treba da se
oženi kao i drugi muškarci, neka vrtoglavica i ljubomorna
žena ga je začarala bez naše znanje.
15 I mi, jedne noći, malo prije dana, dok su vrata kuće bila
čvrsto zatvorena, vidjeli smo da je naš brat pretvoren u mazgu,
kakvog ga sada vidite:
16 A mi, u melanholičnom stanju u kojem nas vidite, nemamo
oca koji bi nas utješio, obratili smo se svim mudracima,
mađioničarima i gatarima na svijetu, ali nam oni nisu bili od
koristi.
17 Stoga, onoliko često koliko se nađemo potišteni tugom,
ustajemo i odlazimo s ovom našom majkom na očevu
grobnicu, gdje se, kada smo dovoljno zaplakali, vraćamo kući.
18 Kada je djevojka to čula, rekla je: "Ohrabri se i prestani se
bojati, jer ti je lijek za svoje nevolje blizu, čak i među sobom i
usred kuće svoje,
19 Jer i ja sam bio guba; ali kada sam vidio ovu ženu, i ovo
malo dijete s njom, koje se zove Isus, poškropio sam svoje
tijelo vodom kojom ga je oprala njegova majka, i odmah sam
ozdravio.
20 I siguran sam da je on također sposoban da vas oslobodi u
vašoj nevolji. Zato, ustani, idi mojoj gospodarici, Mary, i kada
je dovedeš u svoj salon, otkrij joj tajnu, istovremeno je usrdno
moleći da sažali tvoj slučaj.
21 Čim su žene čule govor djevojke, požurile su do Gospe
Svete Marije, predstavile joj se i sjele pred nju, zaplakale.
22 I rekao: O Gospo naša Sveta Marijo, sažali se na sluškinje
svoje, jer mi nemamo glave naše porodice, nikog starijeg od
nas; nema oca ili brata koji bi ulazio i izlazio prije nas.
23 Ali ova mazga, koju vidite, bio je naš brat, koju je neka
žena čarobnjaštvom dovela u ovo stanje koje vidite: stoga vas
molimo da nas sažalite.
24 Tada je Sveta Marija bila ožalošćena zbog njihovog slučaja,
i uzevši Gospodina Isusa, stavila ga je na leđa mazge.
25 I rekla svom sinu, o Isuse Kriste, obnovi (ili izliječi) prema
svojoj izvanrednoj moći ovu mazgu i daj mu da ponovo dobije
oblik čovjeka i razumnog stvorenja, kao što je imao prije.
26 To je jedva rekla Gospa Sveta Marija, ali mazga je odmah
prešla u ljudski oblik i postala mladić bez ikakvih deformiteta.
27 Tada su on i njegova majka i sestre poklonili Gospu Svetu
Mariju, i podigavši dijete na svoje glave, poljubili su ga i rekli:
Blagoslovljena je majka tvoja, Isuse, o Spasitelju svijeta!
Blagoslovene oči koje su tako srećne da te vide.
28 Tada su obje sestre rekle svojoj majci, govoreći: Istina, naš
brat je vraćen u svoj prijašnji oblik uz pomoć Gospodina Isusa
Krista i ljubaznosti one djevojke, koja nam je pričala o Mariji
i njenom sinu.
29 A pošto je naš brat neoženjen, dolično je da ga oženimo
ovom djevojkom, njihovom sluškinjom.

4. 30 Kada su se posavjetovali s Marijom u vezi s tim, a ona je
dala svoj pristanak, napravili su sjajno vjenčanje za ovu
djevojku.
31 I tako se njihova tuga pretvorila u veselje, a njihova tuga u
veselje, počeli su se radovati. i da se vesele i pjevaju, obučeni
u svoje najbogatije ruho, sa narukvicama.
32 Poslije su slavili i hvalili Boga govoreći: Isuse, sine
Davidov, koji tugu mijenjaš u veselje, a tugu u veselje!
33 Nakon toga su Josip i Marija ostali tamo deset dana, a
zatim otišli, primivši veliko poštovanje od tih ljudi;
34 Ko je, kada su se oprostili od njih i vratili se kući, povikao:
35 Ali posebno djevojka.
POGLAVLJE 8
1 Odavde su na svom putu došli u pustinjsku zemlju i rekli su
im da je puna razbojnika; pa su se Josip i Sveta Marija
pripremili da prođu kroz njega u noći.
2 I dok su išli, gle, ugledaše dva razbojnika kako spavaju na
putu, a s njima i veliki broj razbojnika, koji su bili njihovi
saveznici, također spavaju.
3 Imena ove dvojice bila su Tit i Dumah; a Tit reče Dumahu,
preklinjem te pusti te osobe da idu tiho, da naše društvo ništa
od njih ne opazi:
4 Ali Dumah je odbio, Tit je opet rekao: Dat ću ti četrdeset
groša i kao zalog uzmi moj pojas, koji mu je dao da je učinio
govoreći, da ne bi mogao otvoriti usta i ne praviti buku.
5 Kada je Gospa Sveta Marija vidjela dobrotu koju im je ovaj
razbojnik pokazao, rekla mu je: Gospod Bog će te primiti s
desne strane i dati ti oproštenje grijeha tvojih.
6 Tada odgovori Gospod Isus i reče svojoj majci: Kad prođe
trideset godina, o majko, razapet će me Židovi u Jerusalimu;
7 I ova dva lopova bit će sa mnom u isto vrijeme na krstu, Tit
s moje desne strane i Dumah s moje lijeve strane, i od tog
vremena Tit će prije mene otići u raj:
8 I kad je rekla: "Ne daj Bože da ti ovo bude sudbina, sine moj,
otišli su u grad u kojem je bilo nekoliko idola; koja se, čim su
joj se približili, pretvorila u brda od pijeska.
9 Stoga su otišli do onog platana, koje se sada zove Matarea;
10 A u Matarei je Gospodin Isus učinio da iznikne bunar u
kojem je sveta Marija oprala svoj kaput;
11 I balzam se proizvodi, ili raste, u toj zemlji od znoja koji je
tekao dolje od Gospodina Isusa.
12 Odatle su otišli u Memfis i vidjeli faraona, i ostali tri
godine u Egiptu.
13 I Gospod Isus je učinio vrlo mnoga čuda u Egiptu, koja se
ne nalaze ni u Evanđelju od detinjstva ni u Evanđelju
savršenstva.
14 Na kraju tri godine vratio se iz Egipta, a kad se približio
Judi, Josip se bojao ući;
15 Jer čuvši da je Herod mrtav i da je njegov sin Arhelaj
zakraljio umjesto njega, uplašio se;
16 I kad je otišao u Judeju, ukazao mu se anđeo Božji i rekao:
O Josipe, idi u grad Nazaret i ostani tamo.
17 Zaista je čudno da se on, koji je Gospodar svih zemalja,
tako nosi unazad i naprijed kroz tolike zemlje.
POGLAVLJE 9
1 Kada su nakon toga došli u grad Betlehem, zatekli su tamo
nekoliko vrlo očajnih tegoba, koje su toliko uznemirile djecu
gledajući ih, da su većina umrla.
2 Bila je tu jedna žena koja je imala bolesnog sina, koga je
dovela, kada je bio na samrti, Gospi Svetoj Mariji, koja ju je
vidjela dok je umivala Isusa Krista.
3 Tada je žena rekla, O moja Gospo Marijo, pogledaj dolje na
ovog mog sina, koji je pogođen najstrašnijim bolovima.
4 Čuvši je sveta Marija reče: Uzmi malo te vode kojom sam
oprala sina i poprskaj ga.
5 Zatim je uzela malo te vode, kako je zapovjedila Sveta
Marija, i poprskala njome svog sina, koji je umoran od svojih
silovitih bolova zaspao; i nakon što je malo odspavao,
probudio se savršeno dobro i oporavio.
6 Majka se silno obradovala ovom uspjehu, opet je otišla k
Svetoj Mariji, a Sveta Marija joj je rekla: Hvali Boga koji je
izliječio ovog tvoga sina.
7 Na istom mjestu je bila još jedna žena, njena susjeda, čiji je
sin sada izliječen.
8 Sin ove žene je bolovao od iste bolesti, a oči su mu sada bile
skoro sasvim zatvorene, a ona je žalila za njim dan i noć.
9 Majka djeteta koje je izliječeno rekla joj je: "Zašto ne
dovedeš svog sina k Svetoj Mariji, kao što sam ja doveo svog
sina k njoj, kada je bio u smrtnim mukama; i izliječio se tom
vodom, kojom je oprano tijelo njenog sina Isusa?
10 Kada ju je žena čula da to govori, otišla je i ona, nabavivši
istu vodu, oprala njome svog sina, nakon čega su njegovo
tijelo i njegove oči odmah vraćene u prijašnje stanje.
11 A kada je dovela sina kod Svete Marije i otvorila joj
njegov slučaj, zapovjedila joj je da zahvali Bogu za
ozdravljenje svoga sina i da nikome ne kaže šta se dogodilo.
POGLAVLJE 10
1 U istom gradu su bile dvije žene jednog muškarca, od kojih
je svakoj bio bolestan sin. Jedna od njih se zvala Marija, a sin
joj se zvao Kaleb.
2 Ustala je i uzevši sina, otišla do Gospe Svete Marije,
Isusove majke, i ponudila joj vrlo lijep tepih govoreći: O,
Gospe Marijo, prihvati ovaj moj tepih i umjesto njega daj mi
mali pelene.
3 Na to je Marija pristala, i kad je Kalebova majka otišla,
napravila je svome sinu kaput od pelene, obukla ga i njegova
bolest je bila izliječena; ali sin druge žene je umro.
4 Tada je među njima nastala razlika u obavljanju porodičnih
poslova naizmjenično, svake sedmice.
5 A kada je došao red na Mariju, Halebovu majku, i ona je
grijala peć da ispeče kruh, i otišla po obrok, ostavila je sina
Kaleba kod peći;
6 Koga je, druga žena, njen suparnik, videći da je sam, uzeo i
bacio ga u peć, koja je bila veoma vruća, pa je otišao.
7 Marija je po povratku vidjela svog sina Kaleba kako leži
usred peći i smije se, a pećnica je bila toliko hladna kao da
prije nije bila zagrijana, i znala je da ga je njen suparnik druga
žena bacila u vatru.
8 Kada ga je izvela, odvela ga je kod Gospođe Svete Marije i
ispričala joj priču, na koju je ona odgovorila: Ćuti, brinem se
da ne objaviš ovu stvar.
9 Nakon toga, njena suparnica, druga žena, dok je vadila vodu
na izvoru, i vidjela Kaleba kako se igra kraj bunara, a da
nikog nije bilo blizu, uzela ga je i bacila u bunar.
10 I kada su neki ljudi došli po vodu iz bunara, vidjeli su
dječaka kako sjedi na površini vode, i izvukli ga užadima, i
bili su veoma iznenađeni djetetom, i hvalili Boga.
11 Tada je došla majka, uzela ga i odnijela Gospođi Svetoj
Mariji, jadikujući i govoreći: O moja Gospo, vidi šta je moja
suparnica učinila mom sinu, i kako ga je bacila u bunar, a ja
ne pitanje, ali jednom ili drugom ona će biti povod njegove
smrti.
12 Sveta Marija joj je odgovorila: Bog će opravdati tvoju
povrijeđenu stvar.

5. 13 Prema tome, nekoliko dana nakon toga, kada je druga žena
došla do bunara da uzme vodu, njena noga se zaplela u uže,
tako da je pala glavom u bunar, a oni koji su joj pritrčali u
pomoć pronašli su joj slomljenu lobanju i kosti u modricama.
14 Tako je došla do lošeg kraja i u njoj se ispunila ona izreka
autora: Iskopali su bunar i napravili ga duboko, ali su sami
pali u jamu koju su pripremili.
POGLAVLJE 11
1 Jedna druga žena u tom gradu imala je i dva bolesna sina.
2 A kada je jedna bila mrtva, druga, koja je ležala na samrti,
uzela je u naručje Gospu Svetu Mariju, i u bujici suza joj se
obratila govoreći:
3 O moja Gospo, pomozi mi i oslobodi me; jer sam imao dva
sina, jednog sam upravo sahranio, a drugog vidim da je na
samrti, gle kako iskreno tražim milost od Boga i molim mu se.
4 Zatim je rekla: Gospode, ti si milostiv, milosrdan i ljubazan;
dao si mi dva sina; jednog od njih si uzeo sebi, poštedi me
ovog drugog.
5 Sveta Marija je tada uvidjevši veličinu svoje tuge, sažalila se
prema njoj i rekla: „Stavi svog sina u krevet moga sina i
pokrij ga njegovom odjećom.
6 I kada ga je stavila u krevet u kome je ležao Hristos, u
trenutku kada su mu se oči upravo zatvorile od smrti; čim je
miris haljine Gospoda Isusa Hrista stigao do dječaka, njegove
su se oči otvorile, i pozvavši iz sveg glasa svoju majku,
zamolio je za kruh, a kada ga je primio, sisao ga je.
7 Tada je njegova majka rekla: O Gospo Marijo, sada sam
sigurna da sile Božje prebivaju u tebi, tako da tvoj sin može
izliječiti djecu koja su iste vrste kao i on, čim dotaknu njegove
haljine.
8 Ovaj dječak koji je tako izliječen je isti koji se u Jevanđelju
zove Vartolomej.
POGLAVLJE 12
1 Opet je bila gubava žena koja je otišla Gospođi Svetoj
Mariji, Isusovoj majci, i rekla: O moja Gospo, pomozi mi.
2 Sveta Marija je odgovorila, kakvu pomoć želiš? Je li to zlato
ili srebro, ili da se tvoje tijelo izliječi od gube?
3 Ko mi to, kaže žena, može dati?
4 Sveta Marija joj odgovori: Sačekaj malo dok ne operem sina
Isusa i stavim ga u krevet.
5 Žena je čekala, kako joj je naređeno; i kada je Marija stavila
Isusa u krevet, dajući joj vodu kojom je oprala njegovo tijelo,
rekla je: Uzmi malo vode i izlij je na svoje tijelo;
6 Što je učinila, odmah se očistila, hvalila Boga i zahvaljivala
mu.
7 Zatim je otišla, nakon što je bila kod nje tri dana:
8 I ušavši u grad, vidje jednoga kneza, koji je oženio kćer
drugog kneza;
9 Ali kada je došao da je vidi, između njenih očiju je primetio
znake gube poput zvezde i tada je proglasio brak raskinutim i
nevažećim.
10 Kada je žena vidjela ove osobe u ovakvom stanju, veoma
tužne i koje su prolile obilje suza, upitala ih je za razlog
njihovog plača.
11 Oni su odgovorili: Ne pitaj se za naše prilike; jer smo u
mogućnosti da objavimo naše nesreće bilo kojoj osobi.
12 Ali ipak je pritiskala i željela da joj saopšte svoj slučaj,
nagovještavajući ih da bi ih možda mogla uputiti na lijek.
13 Dakle, kada su joj pokazali mladu ženu i znakove gube,
koji su se pojavili između njenih očiju,
14 Ona je rekla: I ja, koju vidite na ovom mjestu, patila sam
od iste nevolje, i idući nekim poslom u Vitlejem, ušla sam u
jednu pećinu i ugledala ženu po imenu Mariju, koja je imala
sina po imenu Isus.
15 Vidjevši da sam gubava, zabrinula se za mene i dala mi
malo vode kojom je oprala tijelo svog sina; time sam
poškropio svoje tijelo i postao čist.
16 Tada su ove žene rekle: Hoćete li, gospodarice, poći s
nama i pokazati nam Gospu Svetu Mariju?
17 Na što je ona pristala, ustali su i otišli do Gospe Svete
Marije, ponijevši sa sobom vrlo plemenite darove.
18 I kada su ušli i ponudili joj svoje darove, pokazali su
gubavoj mladoj ženi šta su joj donijeli sa sobom.
19 Tada reče sveta Marija: Milost Gospoda Isusa Hrista
počiva na tebi;
20 I dajući im malo te vode kojom je oprala tijelo Isusa Krista,
rekla im je da njome operu bolesnu osobu; što su uradili, ona
je trenutno bila izlečena;
21 Tako su oni i svi koji su bili prisutni slavili Boga; i
ispunjeni radošću, vratiše se u svoj grad i hvališe Boga zbog
toga.
22 Tada je princ čuvši da mu je žena izliječena, odveo je kući
i sklopio drugi brak, zahvaljujući Bogu za oporavak zdravlja
svoje žene.
POGLAVLJE 13
1 Bila je i jedna djevojka, koju je Sotona pogodio;
2 Jer joj se taj prokleti duh često javljao u obliku zmaja, i bio
je sklon da je proguta, i tako je isisao svu njenu krv, da je
izgledala kao mrtav leš.
3 Koliko god bi dolazila sebi, sa rukama zavijenim oko glave,
vikala bi i govorila: Jao, jao sam ja, da nema nikoga ko bi me
mogao izbaviti od tog bezbožnog zmaja!
4 Njen otac i majka, i svi koji su bili oko nje i vidjeli su je,
tugovali su i plakali za njom;
5 A svi koji su bili prisutni posebno bi bili pod tugom i
suzama, kada bi čuli kako jadikuje i govori: Braćo moja i
prijatelji, zar me niko ne može izbaviti od ovog ubice?
6 Tada je kneževa kći, koja je bila izliječena od gube, čuvši
tužbu te djevojke, otišla na vrh svog zamka i vidjela je s
rukama uvijenim oko glave, kako izlijeva bujicu suza, i sve
ljudi koji su bili o njoj u tuzi.
7 Zatim je upitala muža opsjednute osobe, da li je majka
njegove žene živa? Rekao joj je da su joj i otac i majka živi.
8 Zatim je naredila da joj pošalju majku: kome je, kad je vidje
da dolazi, rekla: Je li ova opsjednuta djevojka tvoja kćer? Ona
je stenjajući i naricajući rekla: Da, gospođo, dosadila sam joj.
9 Kćerka kneza odgovori: Otkrij mi tajnu njenog slučaja, jer ti
priznajem da sam bila guba, ali me je Gospa Marija, majka
Isusa Krista, izliječila.
10 I ako želiš da se tvoja kćerka vrati u svoje prijašnje stanje,
odvedi je u Betlehem i raspitaj se za Mariju, majku Isusovu, i
ne sumnjaj da će tvoja kćer biti izliječena; jer ja ne sumnjam,
ali ćeš se vratiti kući s velikom radošću zbog oporavka svoje
kćeri.
11 Čim je prestala govoriti, ustala je i otišla sa svojom
kćerkom na određeno mjesto, i k Mariji, i ispričala joj slučaj
svoje kćeri.
12 Kada je Sveta Marija čula njenu priču, dala joj je malo
vode kojom je oprala tijelo svog sina Isusa i zamolila je da je
izlije na tijelo svoje kćeri.
13 Isto tako ona joj dade jednu od povoja Gospoda Isusa i
reče: Uzmi ovu povoju i pokazuj je svom neprijatelju kad god
ga vidiš; i ona ih je u miru poslala.
14 Nakon što su napustili taj grad i vratili se kući, i došlo je
vrijeme u kojem je Sotona imao običaj da je uhvati, u istom

6. trenutku joj se ukazao ovaj prokleti duh u obliku ogromnog
zmaja, a djevojka koja ga je ugledala uplašila se .
15 Majka joj reče: Ne boj se kćeri; pusti ga na miru dok ti se
ne približi! onda mu pokažite pelene, koje nam je dala Gospa
Marija, pa ćemo vidjeti događaj.
16 Sotona je tada došao poput strašnog zmaja, tijelo
djevojčice je zadrhtalo od straha.
17 Ali čim je stavila pelenu na svoju glavu i oko svoje oči, i
pokazala mu to, odmah je iz pelene izbio plamen i užareni
ugalj i pao na zmaja.
18 Oh! kako je ovo veliko čudo bilo učinjeno: čim je zmaj
ugledao pelenu Gospoda Isusa, iziđe vatra i rasprši se po
njegovoj glavi i očima; tako da je povikao iz sveg glasa: Šta ja
imam s tobom, Isuse, sine Marijin, kuda da pobjegnem od
tebe?
19 Tako se povukao uplašen i ostavio djevojku.
20 I bila je izbavljena od ove nevolje, i pjevala je hvale i
zahvale Bogu, a s njom i svima koji su bili prisutni pri
činjenju čuda.
POGLAVLJE 14
1 Tamo je isto tako živjela druga žena, čiji je sin bio opsjednut
sotonom.
2 Ovaj dječak, po imenu Juda, kad god ga je Sotona hvatao,
bio je sklon da ujede sve prisutne; a ako ne bi našao nikog
drugog u svojoj blizini, grizao bi svoje ruke i druge dijelove.
3 Ali majka ovog jadnog dječaka, čuvši za Svetu Mariju i
svog sina Isusa, odmah ustade i uzevši sina u naručje, dovede
ga Gospi Mariji.
4 U međuvremenu, Jakov i Jose su odveli novorođenče,
Gospoda Isusa, da bi se igrali u pravo vreme sa drugom
decom; i kada su izašli, sjeli su i Gospodin Isus s njima.
5 Tada Juda, koji je bio opsjednut, dođe i sjede s desne strane
Isusu.
6 Kada je Sotona delovao na njega kao i obično, krenuo je da
ugrize Gospoda Isusa.
7 I pošto to nije mogao učiniti, udario je Isusa po desnoj strani,
tako da je on povikao.
8 I u istom trenutku Sotona je izašao iz dječaka i pobjegao kao
bijesni pas.
9 Ovaj isti dječak koji je udario Isusa, i iz kojeg je Sotona
izašao u obliku psa, bio je Juda Iskariotski, koji ga je izdao
Židovima.
10 I tu istu stranu, na kojoj ga je Juda udario, Jevreji su
proboli kopljem.
POGLAVLJE 15
1 I kada je Gospod Isus imao sedam godina, bio je jednog
dana sa drugim dečacima svojim drugovima otprilike iste
godine.
2 Koji su, dok su se igrali, od gline pravili nekoliko oblika,
naime magarce, volove, ptice i druge figure,
3 Svaki se hvali svojim radom i nastoji da nadmaši ostalo.
4 Tada je Gospod Isus rekao dečacima, zapovedat ću ovim
likovima koje sam napravio da hodaju.
5 I odmah su krenuli, i kada im je naredio da se vrate, vratili
su se.
6 Takođe je napravio figure ptica i vrabaca, koji su, kada je
naredio da lete, leteli, a kada je naredio da stanu, stajali su; i
ako im je dao meso i piće, jeli su i pili.
7 Kad su dječaci konačno otišli i ispričali to svojim
roditeljima, očevi im rekoše: Čuvajte se, djeco, za budućnost
njegovog društva, jer on je čarobnjak; izbegavajte ga i
izbegavajte ga, i od sada se nikada ne igrajte s njim.
8 Isto tako, jednog dana, kada se Gospod Isus igrao sa
dečacima i trčao okolo, prošao je pored farbare, koja se zvala
Salem.
9 I u njegovoj radnji bilo je mnogo komada tkanine koji su
pripadali ljudima tog grada, koje su dizajnirali za bojenje u
nekoliko boja.
10 Tada je Gospod Isus, ušavši u farbaru, uzeo sve tkanine i
bacio ih u peć.
11 Kada je Salem došao kući i vidio pokvareno odelo, počeo
je praviti veliku buku i grditi Gospodina Isusa govoreći:
12 Šta si mi učinio, o sine Marijin? Povrijedio si i mene i
moje susjede; svi su željeli svoju odjeću odgovarajuće boje;
ali .ti si došao i sve ih pokvario.
13 Gospod Isus odgovori: Promeniću boju svake tkanine u
boju koju želiš;
14 I onda je odmah počeo da vadi krpe iz peći, i sve su bile
obojene u one iste boje koje je farbarica želela.
15 I kada su Židovi vidjeli ovo iznenađujuće čudo, slavili su
Boga.
POGLAVLJE 16
1 I Josip, gdje god je išao u grad, uzeo je Gospodina Isusa sa
sobom, gdje je bio poslan da radi da napravi vrata, ili kante za
mlijeko, ili sita, ili kutije; Gospod Isus je bio s njim gde god je
išao.
2 I kad god je Josip imao nešto u svom poslu, da učini dužim
ili kraćim, ili širim, ili užim, Gospodin Isus bi pružio svoju
ruku prema tome.
3 I sada je postalo kako je Josif želio.
4 Tako da nije imao potrebe da išta završava svojim rukama,
jer nije bio baš vješt u svom stolarskom zanatu.
5 Jednog dana kralj Jerusalima je poslao po njega i rekao:
„Želim da mi napraviš prijestolje istih dimenzija kao ono
mjesto na kojem obično sjedim.
6 Josip je poslušao i odmah je započeo posao i nastavio dvije
godine u kraljevoj palači prije nego što ga je završio.
7 I kada je došao da ga popravi na njegovo mjesto, otkrio je
da traži dva raspona sa svake strane određene mjere.
8 Što je, kada je kralj vidio, bio je vrlo ljut na Josipa;
9 I Josip se uplašio kraljevog gnjeva, legao je bez večere, ne
uzimajući ništa za jelo.
10 Tada ga Gospod Isus upita: Čega se plašio?
11 Josip odgovori: Zato što sam izgubio svoj trud u poslu
kojim sam se bavio ove dvije godine.
12 Isus mu reče: Ne boj se i nemoj biti zbačen;
13 Ti se uhvati za jednu stranu prijestolja, a ja ću za drugu, i
mi ćemo ga dovesti do pravednih dimenzija.
14 I kada je Josip učinio kako je Gospodin Isus rekao, i kad je
svaki od njih snagom privukao svoju stranu, prijesto je
poslušao i bio doveden do pravih dimenzija mjesta:
15 Koje čudo kada su vidjeli oni koji su stajali, bili su
zaprepašteni i hvalili Boga.
16 Prijestolje je bilo napravljeno od istog drveta koje je
postojalo u Salomonovo vrijeme, naime od drveta ukrašenog
raznim oblicima i likovima.
POGLAVLJE 17
1 Drugog dana je Gospod Isus izašao na ulicu i ugledao neke
dečake koji su se sastali da se igraju, pridružio se njihovom
društvu:
2 Ali kad su ga vidjeli, sakrili su se i ostavili ga da ih traži:
3 Gospod Isus je došao na kapiju jedne kuće i upitao neke
žene koje su tamo stajale: Kamo su nestali dečaci?

7. 4 A kad su oni odgovorili, da tamo nema nikoga; Gospod Isus
reče: Ko su oni koje vidite u peći?
5 Oni su odgovorili: To su djeca od tri godine.
6 Tada je Isus povikao naglas i rekao: Izađite ovamo, djeco,
svom pastiru;
7 I odmah su dječaci izašli kao djeca i skakali oko njega; što
su žene, kada su videle, veoma začudile i zadrhtale.
8 Tada se odmah pokloniše Gospodu Isusu i zamoliše ga
govoreći: Gospode naš Isuse, sine Marijin, ti si zaista onaj
dobri pastir Izraelov! pomiluj sluškinje svoje, koje pred tobom
stoje, koje ne sumnjaju, ali da si, Gospode, došao da spaseš, a
ne da uništiš.
9 Nakon toga, kada je Gospodin Isus rekao, sinovi Izraelovi
su kao Etiopljani među narodom; žene rekoše: Ti, Gospode,
sve znaš, niti je od tebe ništa skriveno; ali sada te molimo i
molimo tvoju milost da vratiš te dječake u njihovo prijašnje
stanje.
10 Tada Isus reče: Dođite ovamo, momci, da idemo da se
igramo; i odmah, u prisustvu ovih žena, klinci su presvučeni i
vraćeni u oblik dječaka.
POGLAVLJE 18
1 U mjesecu Adaru, Isus je okupio dječake i svrstao ih kao da
je bio kralj.
2 Jer su raširili svoje haljine po zemlji da on sjedi; i načinivši
krunu od cvijeća, stavio mu je na glavu i stao mu s desne i
lijeve strane kao kraljevi stražari.
3 I ako bi ko prolazio, uhvatili su ga silom i rekli: Dođi ovamo
i pokloni se kralju da imaš uspješan put.
4 U međuvremenu, dok su se te stvari radile, došli su neki
ljudi, noseći dječaka na kauču;
5 Jer ovaj dječak koji je otišao sa svojim drugovima u planinu
da skuplja drva, i kada je tamo našao jarebičino gnijezdo, i
stavio ruku da izvadi jaja, ubola ga je zmija otrovnica, koja je
iskočila iz gnijezda; tako da je bio primoran da vapi za pomoć
svojim drugovima: koji su ga, kada su došli, našli kako leži na
zemlji kao mrtvaca.
6 Nakon čega su došle njegove komšije i vratile ga u grad.
7 Ali kad su došli do mjesta gdje je Gospodin Isus sjedio kao
kralj, a ostali dječaci stajali oko njega kao njegovi ministri,
momci su požurili u susret njemu, kojeg je ujela zmija, i rekli
su svojim susjedima: Dođite i odajte počast kralju;
8 Ali kada su, zbog svoje tuge, odbili doći, dječaci su ih
povukli i prisilili ih protiv njihove volje da dođu.
9 I kada su došli do Gospodina Isusa, on je upitao: Zbog čega
su nosili tog dječaka?
10 A kad su oni odgovorili da ga je ujela zmija, Gospod Isus
reče dečacima: Hajdemo da ubijemo tu zmiju.
11 Ali kada su roditelji dječaka željeli da se izvine, jer je
njihov sin ležao na mjestu smrti; Dječaci su odgovorili i rekli:
"Zar niste čuli šta je kralj rekao?" Hajdemo da ubijemo zmiju;
i zar ga nećete poslušati?
12 Pa su opet vratili kauč, htjeli ili ne.
13 I kad su došli do gnijezda, Gospod Isus reče dečacima: Je li
ovo zmijino vrebanje? Rekli su, bilo je.
14 Tada je Gospod Isus pozvao zmiju, ona je odmah izašla i
pokorila mu se; kome je rekao: "Idi i ispuši sav otrov koji si
ulio u tog dječaka;
15 Tako se zmija došuljala do dječaka i ponovo odnijela sav
njen otrov.
16 Tada je Gospod Isus prokleo zmiju tako da se odmah
rasprsnula i umrla.
17 I dotaknuo je dječaka svojom rukom da mu povrati
prijašnje zdravlje;
18 I kada je počeo plakati, Gospodin Isus je rekao: Prestani
plakati, jer ćeš od sada biti moj učenik;
19 A ovo je onaj Simon Kanaanac, koji se spominje u
Evanđelju.
POGLAVLJE 19
1 Jozef je drugog dana poslao svog sina Jakova da skupi drva
i Gospodin Isus je pošao s njim;
2 I kad su došli do mjesta gdje su bila drva, i Jakov je počeo
da ih skuplja, gle, ugrize ga otrovna zmija, tako da je počeo
plakati i praviti buku.
3 Gospod Isus ga je vidio u ovakvom stanju, došao je k njemu
i dunuo na mjesto gdje ga je zmija ujela, i odmah je bilo dobro.
4 Jednog dana Gospod Isus je bio sa nekim dečacima, koji su
se igrali na krovu kuće, i jedan od dečaka je pao i odmah
umro.
5 Nakon što su ostali dječaci svi pobjegli, Gospodin Isus je
ostao sam na vrhu kuće.
6 I dječakovi rođaci priđoše k njemu i rekoše Gospodinu Isusu:
bacio si našeg sina s krova kuće.
7 Ali on je poricao, oni su povikali: Naš sin je mrtav, a to je
taj koji ga je ubio.
8 Gospod Isus im odgovori: Ne optužujte me za zločin za koji
me ne možete osuditi, nego hajde da pitamo samog dječaka,
ko će iznijeti istinu na vidjelo.
9 Tada je Gospod Isus, silazeći, stao iznad glave mrtvog
dječaka i rekao jakim glasom: Zeinune, Zeinune, ko te je
bacio sa krova kuće?
10 Tada je mrtav dječak odgovorio: "Nisi me ti bacio dolje, ali
takav jeste."
11 I kada je Gospod Isus rekao onima koji su stajali da obrate
pažnju na njegove riječi, svi koji su bili prisutni hvalili su
Boga zbog tog čuda.
12 U određeno vrijeme Gospa Sveta Marija je zapovjedila
Gospodinu Isusu da joj donese malo vode iz bunara;
13 I kad je otišao po vodu, krčag, kad je bio pun, razbio se.
14 Ali Isus raširivši svoj plašt ponovo je skupio vodu i doneo
je u njoj svojoj majci.
15 Koja je, zadivljena ovom divnom stvari, ostavila ovo, i sve
druge stvari koje je vidjela, u svoje sjećanje.
16 Opet drugog dana Gospodin Isus je bio s nekim dječacima
kraj rijeke i oni su crpili vodu iz rijeke po malim kanalićima i
pravili male ribnjake.
17 Ali Gospod Isus je napravio dvanaest vrabaca i postavio ih
oko svog bazena sa svake strane, po tri sa strane.
18 Ali bila je subota, i sin Hananijev Židov je došao i vidio ih
kako prave ove stvari, i rekao: "Zar tako pravite likove od
gline u subotu?" I on je otrčao do njih i razbio im ribnjake.
19 Ali kada je Gospodin Isus pljesnuo rukama nad vrapcima
koje je napravio, oni su pobjegli cvrkućući.
20 Konačno, Hananijev sin je došao do Isusovog bazena da ga
uništi, voda je nestala, a Gospodin Isus mu je rekao:
21 Na isti način kao što je ova voda nestala, tako će nestati i
život tvoj; i dečak je umro.
22 Drugi put, kada se Gospodin Isus vraćao kući uveče s
Josipom, sreo je dječaka, koji je tako naletio na njega, da ga je
bacio;
23 Kome je Gospod Isus rekao: Kako si me bacio, tako ćeš
pasti, niti ćeš ikada ustati.
24 I tog trenutka dječak je pao i umro.
GLAVA 20
1 U Jerusalimu je bio i jedan po imenu Zakej, koji je bio
učitelj.

8. 2 I reče Josipu: Josipe, zašto mi ne pošalješ Isusa da nauči
svoja slova?
3 Josip se složio i rekao Svetoj Mariji;
4 Tako su ga doveli do tog gospodara; koji mu je, čim ga je
ugledao, napisao azbuku.
5 I rekao mu je da kaže Alef; i kada je rekao Aleph, gospodar
mu je rekao da izgovori Beth.
6 Tada mu Gospod Isus reče: Reci mi prvo značenje slova
Alef, a onda ću izgovoriti Bet.
7 I kada je gospodar zaprijetio da će ga bičevati, Gospodin
Isus mu je objasnio značenje slova Alef i Bet;
8 Takođe koja su bila ravna slova slova, koja kosi, a koja
slova su imala dvostruke figure; koja je imala bodove, a koja
nije imala; zašto je jedno pismo išlo ispred drugog; i mnoge
druge stvari mu je počeo pričati i objašnjavati, o čemu sam
majstor nikada nije čuo, niti pročitao ni u jednoj knjizi.
9 Gospodin Isus dalje reče gospodaru: Pazi kako ti kažem;
zatim je počeo jasno i razgovijetno izgovarati Alef, Beth,
Gimel, Dalet, i tako dalje do kraja abecede.
10 Na to se gospodar toliko iznenadio, da je rekao: Vjerujem
da je ovaj dječak rođen prije Noe;
11 I okrenuvši se Josipu, reče: Doveo si mi dječaka da ga
podučavam, koji je učeniji od bilo kojeg gospodara.
12 Rekao je i Svetoj Mariji: Ovom tvom sinu nije potrebno
nikakvo učenje.
13 Tada su ga doveli do učenijeg majstora, koji je, kad ga je
vidio, rekao: Reci Alef.
14 I kad je rekao Alef, gospodar mu je rekao da proglasi Bet;
na šta je Gospod Isus odgovorio: Reci mi prvo značenje slova
Alef, a onda ću izgovoriti Bet.
15 Ali ovom gospodaru, kada je podigao ruku da ga bičuje,
ruka mu se odmah osušila i umro je.
16 Tada je Josip rekao svetoj Mariji, od sada mu nećemo
dopustiti da izađe iz kuće; jer svaki koji mu se ne sviđa biva
ubijen.
POGLAVLJE 21
1 I kad mu je bilo dvanaest godina, doveli su ga u Jeruzalem
na gozbu; a kada se gozba završila, vratili su se.
2 Ali Gospodin Isus je ostao u hramu među doktorima i
starješinama i učenim ljudima Izraelovim; kojima je predložio
nekoliko pitanja učenja, a na njih dao i odgovore:
3 Jer im reče: Čiji je sin Mesija? Oni odgovoriše, sin Davidov:
4 Zašto ga onda, reče on, u duhu naziva Gospodom? kad kaže:
Gospod reče Gospodu mome, sedi mi zdesna, dok tvoje
neprijatelje ne stavim pod noge tvojim.
5 Tada ga je neki glavni rabin upitao: "Čitaš li knjige?"
6 Isus je odgovorio da je pročitao obe knjige i stvari koje su
bile sadržane u knjigama.
7 I objasnio im je knjige zakona, propise i odredbe: i tajne
koje su sadržane u knjigama proročkih; stvari do kojih um
nijednog stvorenja ne može doseći.
8 Tada je rabin rekao: Nikad još nisam vidio niti čuo za takvo
znanje! Šta mislite šta će taj dečko biti!
9 Kada je neki astronom, koji je bio prisutan, upitao Gospoda
Isusa: da li je studirao astronomiju?
10 Gospod Isus je odgovorio i rekao mu broj sfera i nebeskih
tela, kao i njihov trouglasti, kvadratni i sekstilni izgled;
njihovo progresivno i retrogradno kretanje; njihova veličina i
nekoliko prognoza; i druge stvari koje ljudski razum nikada
nije otkrio.
11 Među njima je bio i jedan filozof dobro vješt u fizici i
prirodnoj filozofiji, koji je upitao Gospodina Isusa: da li je
studirao fiziku?
12 On je odgovorio i objasnio mu fiziku i metafiziku.
13 Također i one stvari koje su bile iznad i ispod moći prirode;
14 Moći također tijela, njegov humor i njihovi efekti.
15 Također broj njegovih članova i kostiju, vena, arterija i
nerava;
16 Nekoliko konstitucija tijela, toplo i suho, hladno i vlažno, i
njihove sklonosti;
17 Kako je duša djelovala na tijelo;
18 Kakvi su bili njeni različiti osjećaji i sposobnosti;
19 Sposobnost govora, ljutnja, želja;
20 I na kraju način njegovog sastava i raspadanja; i druge
stvari, koje razumijevanje nijednog stvorenja nikada nije
doseglo.
21 Tada je taj filozof ustao, poklonio se Gospodu Isusu i
rekao: Gospode Isuse, od sada ću biti tvoj učenik i sluga.
22 Dok su oni razgovarali o tim i sličnim stvarima, ušla je
Gospa Sveta Marija, koja je tri dana hodala s Josipom tražeći
ga.
23 I kad ga je vidjela kako sjedi među doktorima, i zauzvrat
im postavlja pitanja i daje odgovore, rekla mu je: Sine moj,
zašto si to učinio od nas? Gle, ja i tvoj otac smo se trudili da te
tražimo.
24 On odgovori: Zašto ste me tražili? Zar niste znali da treba
da se zaposlim u kući svog oca?
25 Ali oni nisu razumjeli riječi koje im je rekao.
26 Tada su doktori pitali Mariju, da li je ovo njen sin? A kad
je rekla, On je bio, rekli su, o srećna Marija, koja si rodila
takvog sina.
27 Zatim se vratio s njima u Nazaret i poslušao ih u svemu.
28 I njegova majka je sve to držala u mislima;
29 I Gospod Isus je rastao u rastu i mudrosti, i milosti kod
Boga i ljudi.
POGLAVLJE 22
1 Od tog vremena Isus je počeo skrivati svoja čuda i tajna
djela,
2 I predao se proučavanju zakona, sve dok nije stigao do kraja
svoje tridesete godine;
3 U to vrijeme ga je Otac javno posjedovao u Jordanu,
poslavši ovaj glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, koji je po
mojoj volji;
4 Duh Sveti je takođe prisutan u obliku goluba.
5 To je onaj koga obožavamo sa svim poštovanjem, jer nam je
dao naš život i biće, i izveo nas iz utrobe naše majke.
6 Koji je radi nas uzeo ljudsko tijelo i otkupio nas, da bi nas
tako zagrlio vječnim milosrđem i pokazao nam svoju
slobodnu, veliku, obilatu milost i dobrotu.
7 Njemu slava i hvala, i moć i vlast, od sada i dovijeka, Amen.