2. Malarija
Malarija (lat. loš vazduh) je danas jedna od
najprisutnijih infekcija u svetu i njena
eradikacija je na stalnom programu SZO.
Samo u Africi od malarije umire svakog minuta
troje dece.
U sprovođenju mera eradikacije naročiti
problem predstavlja rezistencija parazita na
antimalarične lekove kao i vektora na
insekticide.
3. Gde se u svetu javlja malarija?
U svetu godišnje oboli 350-500 miliona, a
preko milion ljudi umre od malarije.
Malarija se endemski javlja u više od 100
zemalja koje godišnje poseti preko 125 miliona
turista. To su zemlje u tropskim i suptropskim
oblastima centralne i južne Amerike, Karipskih
ostrva, Afrike, Azije (uključujući i južnu i
jugoistočnu Aziju i Bliski Istok) i jugozapadnog
Pacifika.
U mnogim turističkim područjima jugoistočne
Azije, Latinske Amerike i Kariba nema rizika
od malarije.
8. Kakav je rizik za putnike?
Prema proceni Svetske zdravstvene organizacije,
godišnje u svetu od malarije oboli više od 30.000
putnika.
Rizik od infekcije putnika je različit od oblasti do
oblasti i varira čak i unutar jedne zemlje.
Rizik se procenjuje kod svakog putnika
individualno, uzimajući u obzir ne samo odredište,
već i detaljan plan putovanja, vrstu smeštaja,
sezonu odnosno trenutne klimatske uslove u
odredištu, razlog putovanja kao i navike vezane
za putovanja. Na procenu rizika utiču izvesna
stanja kao što su trudnoća, starost putnika,
prisustvo hroničnih bolesti, vrsta zanimanja i
rezistencija uzročnika na pojedine lekove protiv
9. Kakav je rizik za putnike?
Putnici koji odsedaju u klimatizovanim hotelima su
u manjem riziku nego putnici koji putuju slobodno
s rancem na leđima (engl.bag packe rs ) ili
avanturisti. Slično, stanovnici rizičnih područja koji
žive u klimatizovanim i zaštićenim kućama su
izloženi manjem riziku od onih koji nemaju takve
pogodnosti.
U velikom riziku su prva i druga generacija
imigranata iz malaričnih zemalja, koji žive u
neendemskim oblastima, a odlaze u posetu
svojim rođacima i prijateljima u rizična područja.
Većina njih smatra da je imuna, jer su odrasli u
malaričnom području. Međutim, stečeni imunitet
vrlo kratko traje, pa su oni pod istim rizikom kao i
ostali.
10. Plasmodium
Malariju izaziva sićušni parazit Plasmodium i to
bilo koja od četiri vrste:
Plasmodium falciparum
Plasmodium vivax
Plasmodium malariae
Plasmodium ovale
Pored navedenih uzročnika opisani su i P. Knowlesi i P. Cynomolgi kao
uzročnici malarije kod ljudi (primarno paraziti majmuna).
11. Plasmodium
Svaka od ovih vrsti ima svoje specifičnosti,
bilo prema reakciji na medikamente ili prema
lokaciji u organizmu nakon infekcije, ali i
prema efektima koje ima po zdravlje čoveka.
12. Plasmodium
Plasmodium je rod parazitskih protista. Parazit
u svom životnom ciklusu uvek ima dva
domaćina - komarca kao prelaznog domaćina
(vektora infekcije) i nekog kičmenjaka kao
konačnog domaćina.
13. Plasmodium
Plasmodium falciparum je vrsta koja se
geografski prostire u tropskim i subtropskim
područjima, dakle oko ekvatora. Infekcija ovim
parazitom može ugroziti život obolelog u toku
par dana od ulaska parazita u organizam, a
kod parazita postoji rezistencija na većinu
dostupnih medikamenata, tako da terapija
mora biti kombinovana. Gotovi svi smrtni
slučajevi su od Plasmodium falciparum.
15. Plasmodium
Plasmodium vivax, plasmodium malariae i
plasmodium ovale su preostale vrste, koje nisu
tako opasne po čoveka. Postoje primeri uspešnog
oporavka nakon mesec dana, čak i bez lečenja
priznatim medikamentima. Nalaze se u svim
tropskim krajevima sveta, izuzev plasmodium
ovale koji je nađen samo u zapadnoj Africi.
Plasmodium vivax i plasmodium malariae se
mogu nastaniti u jetri čoveka, što može izazvati
dodatne komplikacije i zahtevati dodatni
medicinski tretman.
17. Izvor infekcije i transmisija
Izvor infekcije je ženka komarca vrste Anopheles
gambiae koja se hrani skoro isključivo ljudskom
krvlju (ženke su zavisne od belančevinama
bogatog hemoglobina kojim hrane svoja jajašca).
Ženka komarca biva inficirana sisanjem krvi
zaražene osobe i uzročnike malarije prenosi na
drugu osetljivu osobu tokom hranjenja, koje se
odvija uglavnom noću.
Bolest se može preneti i putem krvi parazitonoše
prilikom transfuzije, transplantacije tkiva i organa,
razmenom zagađenih igala i špriceva i, veoma
retko, vertikalno, sa majke na dete.
19. Patogeneza
Primarna EE-faza, egzoeritrocitna, odigrava se u
jetri, a klinički odgovara periodu inkubacije.
E-faza, započinje prodorom parazita u eritrocite
(eritrocitna faza šizogonije), u toku koje paraziti
prolaze kroz stadijume tro fo zo ita, šizo nta,
m e ro zo ita i g am e to cita.
Jedan razvojni ciklus parazita u E-fazi traje različito dugo.
Ciklus P. vivax traje 48h, P. malariae 72h, P. falciparum 36-
48h i P. ovale 48h.
21. Patogeneza
Paralelno sa E-fazom odvija se i sekundarna EE-
faza u jetri (sa izuzetkom P. falciparum i P.
malariae) koja je odgovorna za relapse.
Recidiv može biti posledica razmnožavanja
otpornih oblika E-faze kod nedovoljno lečenih
bolesnika (rekrudescencije).
Dalji razvoj i sazrevanje muških i ženskih polnih
ćelija moguć je jedino u želucu ženke anofelesa,
gde započinje seksualni ciklus razvoja –
gamogonija i sprogonija.
22.
23. Klinička slika
Inkubacija varira najčešće u intervalu 7-30
dana (zavisno od vrste uzročnika) ali može
trajati i do nekoliko meseci, pa čak i godina.
Nedovoljne doze lekova koji se koriste u zaštiti
ugroženih (hemioprofilaksi) produžavaju
inkubaciju i menjaju kliničku sliku bolesti.
24. Klinička slika
Period inkubacije odgovara vremenu koje parazit
provede u jetri čoveka, a nakon toga počinje da
se razmnožava u crvenim krvnim zrncima,
dovodeći do njihovog prskanja. Ovo se dešava u
ponovljenim intervalima i praćeno je sledećim
kliničkim simptomima:
napadi jeze i drhtanja
znojenje
glavobolja
visoka temperatura
opšta slabost
25. Klinička slika
Malarični napad je skup paroksizama sa
kraćim ili dužim afebrilnim intervalima.
Paroksizam čini stadijum groznice, koji može
trajati i nekoliko sati, sledi febrilni stadijum sa
temperaturom i iznad 40 stepeni Celzijusovih,
tipa continue, koja se održava nekoliko sati.
Završetak paroksizma označen je naglim
padom temperature (crisis) uz profuzno
znojenje.
26. Klinička slika
Posle pada temperature simptomi se ponovo
javljaju na svakih 1-3 dana, zavisno od vrste
malarije.
Infekcija Pl. vivax, o vale i m alariae je benigna
po toku i prognozi.
Lakše oblike bolesti može pratiti pojava
anemije i žutice.
27. Klinička slika
Teži oblici bolesti, koje najčešće izaziva P.
falciparum , mogu se komplikovati pojavom
epileptičnih napada, mentalne konfuzije,
respiratornim distresom, otkazivanjem rada
bubrega i jetre, edemom pluća i u najtežim
slučajevima komom i smrtnim ishodom.
Mogući su recidivi infekcije čak i kod lečenih
osoba.
Klinička slika je teža i praćena komplikacijama
kod dece mlađe od 5 godina i kod trudnica.
28. Klinička slika
Pravilno pojavljivanje paroksizama dalo je
osnovu za nastanak naziva:
malaria tertiana (48h -P. vivax)
malaria quartana (72h -P. malariae)
malaria quotidiana (24-48h –P. falciparum)
29. Karakteristika malaričnih parazita
E-faze
P. vivax P. malariae P.
falciparum
P. ovale
Parazitirani
eritrociti
Uvećani,
Schuffnerove
granule u stromi
eritrocita
Bez promene
veličine
Bez promene
veličine,
Maurerove mrlje
u stromi
eritrocita
Često ovalni,
iskrzanih ivica,
Shuffnerove
granule
upadljive
Mladi trofozit Veliki prstenovi Slično vivax
infekciji
Nežni >ring<
oblici
Slično vivax
infekciji
Stari trofozit Različiti oblici
(ameboid)
Različiti oblici
(ešarpa)
Kompaktni
okrugli
Kompaktni
okrugli
Gametociti Okrugli i ovalni Okrugli i ovalni Oblik kifle ili
banane
Okrugli i ovalni
Stadijumi u
perifernoj
perifernoj krvi
Svi Svi
Prstenaste
forme i
gametociti
Svi
Dužina
30. Dijagnoza
Materijal koji se koristi u dijagnostici i obrada
materijala:
periferna krv
punktat kostne srži ili, izuzetno, jetre
31. Dijagnoza
Pravilo je krv uzimati što češće i što ranije,
obično u tri uzastopna dana ujutru i uveče,
odnosno više puta tokom dana i noći. Krv se
uzima iz jagodice prsta ili ušne resice posle
dezinfekcije 70% alkoholom. Prva kap krvi se
obriše, a od sledećih se pripremaju krvni
razmazi i guste kapi.
Nakon pripreme razmaza i sušenja vrši se
fiksiranje alkoholom, a bojenje se najviše vrši
Giemsa bojom (radni rastvor: na kap
originalne Giemsa boje 1 ccm destilovane
32. Dijagnoza
Preparat bojiti 30-45 minuta, ispirati blagim
mlazom vode iz česme i osušiti na vazduhu.
Mikroskopira se imerzionim sistemom.
Gusta kap se dobija tako što se dva do tri puta
veća količina krvi, od one za pripremu krvnog
razmaza, prenese na predmetno staklo i
razvuče uglom druge pločice. Suši se na
vazduhu kao i krvni razmaz.
33. Dijagnoza
Nakon sušenja gusta kap se ostavlja da stoji
oko 20h, a zatim se preliva hipotonim
rastvorom kako bi se izazvala hemoliza. Na
ovaj način se eritrociti razore, inače bi
grupisani na maloj površini ometali
mikroskopirnje.
Pojava ciglaste boje iznad prelivene krvi, već
posle nekoliko minuta, uz istovremeno
nestajanje kapi (kap bledi), znak je izvršene
hemolize. Hipotoni rastvor se odlije, preparat
prelije radnim rastvorom Giemsa boje. Dalja
34. Dijagnoza
U krvnom razmazu se paraziti nalaze unutar
eritrocita, nedeformisani, što omogućava lakšu
identifikaciju vrste uzročnika, dok je kod guste
kapi verovatnoća nalaza parazita veća i brže
se otkrivaju između očuvanih elemenata bele
loze.
35. Serologija
Direktna demonstracija parazita je metod
izbora, međutim, odavno postoje pokušaji u
pronalaženju osetljivih i dovoljno specifičnih
imunoloških testova, koji bi omogućili brza
terenska ispitivanja. Tako se danas, sa
manjim ili većim uspehom koriste IFAT,
reakcija indirektne hemagulacije (IHA) i ELISA
test.