2. Asepsa je rad bez prisutnosti
mikroorganizama.
U kirurgiju je uvedena krajem XIX. st.
1882. g. Ernst Bergman uvodi pranje ruku
prije operacije.
1890. g. se počinju rabiti rukavice od gume.
Te iste godine se počinju sterilizirati
instrumenti.
1. Asepsa
3. Aktiviranje upalnog odgovora rezultira
vazodilatacijom i povećava permeabilnost
krvnih žila.
Bjelančevine prolaze u okolno tkivo.
Stvara se edem.
Unutar 24 h pokreću se neutrofili.
Po potrebi se aktiviraju i limfociti ovisno o
vrsti uzročnika.
2. Obrana ljudskog organizma od infekcije
4. Razvoj upale ovisi o početnim čimbenicima, a
to su: Hagemanov faktor, upalne bjelančevine
iz mastocita i trombocita, bradikinini i
citokini.
Klinički znakovi upale su crvenilo, edem,
otvrdnuće, bol, toplina i gubitak funkcije.
Prisutnost gnoja govori u prilog aktivne
infekcije.
3. Čimbenici razvoja upale, simptomi upale
6. Podjela rana Učestalost
infekcije
Kada nastaje
Čiste 1,5- 3,9 % Elektivne operacije bez
pogrešaka u asepsi.
Čiste-
zagađene
3,0- 4,0 % Operacije u abdominalnoj
kirurgiji, urologiji,
ginekologiji te kirurgiji glave
i vrata.
Zagađene 8,5 % Otvorene ozljede,
abdominalne operacije u
kojima je došlo do izlijevanja
sadržaja šupljeg organa.
Nečiste
(inficirane)
28-40 % Ozljede s mrtvim tkivom,
strana tijela u rani, perforacija
šupljih organa i akutne upale
s gnojnim sadržajem.
5. Podjela kirurških rana
7. Koža i meko tkivo: flegmona, erizipel, apsces,
folikulitis, sinus pilonidalis, hidrozadenitis,
furunkul, karbunkul, nekrotizirajući fasciitis
Infekcije u tjelesnim šupljinama: peritonitis,
intraabdominalni apsces, upale pluća,
empijem pleure, medijastinitis, mokraćne
infekcije, infekcije u SŽS
Infekcije proteza: vaskularne, ortopedske, u
rekonstrukcijskoj kirurgiji
6. Vrste kirurških infekcija
8. Apsces Flegmona
Lokalizirana gnojna upala
mekog tkiva.
Klinička slika: bolnost,
povišena temperatura,
spontana evakuacija gnoja,
fistuliranje...
Granica između upalnog i
zdravog dijela kože ili
mukoze je jasna.
Apsces je od okolnog tkiva
odijeljen apscesnom
membranom.
Uzročnik je S. aureus.
Difuzna upala kože i
masnoga tkiva koja može
postojati i bez znakova
ozljede kože.
Klinička slika: crvenilo,
edem, bolnost, otežana
pokretljivost udova...
Granica između upalnog i
zdravog dijela kože nije
jasna.
Može nastati i na stromi
sluznice.
Uzročnici su S. aureus, S.
pneumoniae i H. influenzae.
7. Razlike između apscesa i flegmone
9. Flegmona se liječi kirurški ako bolest
napreduje pa se stvara apsces.
Apsces se mora kirurški drenirati.
Fistula se ekscidira.
Karbunkul se mora kirurški zbrinuti.
8. Kirurško liječenje infekcija
11. Preventivno davanje antibiotika je indicirano
samo u kirurških zahvata pri kojima postoji
velika opasnost od mogućeg zagađenja
bakterijama:
abdominalne operacije u kojima se otvaraju
šupljine naseljene bakterijama
u operacijama pri kojima je opasnost od
zagađenja mala, ali ako do njega ipak dođe,
takva infekcija može završiti smrću (operacije
na srcu, zamjena kuka, ugradnja vaskularnih
proteza...).
9. Profilaktička primjena antibiotika
12. streptokokna gangrena
plinska gangrena: Clostridium
perfringens
sinergistička gangrena
klostridijalna mionekroza
Fournierova gangrena je infekcija
ingvino-perinealne regije u oboljelih od
DM.
10. Oblici nekrotizirajućeg fasciitisa
15. MRSA
Doze vankomicina je
potrebno pažljivo titrirati.
13. Indikacije za primjenu vankomicina
T. Šoša, Ž. Sutlić, Z. Stanec, I. Tonković. Kirurgija, Zagreb, 2007.