1. 1
POSTANAK
Poçetak stvaranja
Po 1:1 U poçetku stvori Bog nebo i zemlju.
Po 1:2 Zemlja bijaæe pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom
i Duh Boœji lebdio je nad vodama.
Po 1:3 I reçe Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
Po 1:4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
Po 1:5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noø. Tako bude veçer,
pa jutro - dan prvi.
Po1:6IreçeBog:“Nekabudesvodposredvodadadijelivodeodvoda!”
I bi tako.
Po 1:7 Bog naçini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
Po 1:8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude veçer, pa jutro - dan drugi.
Po 1:9 I reçe Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i
neka se pokaœe kopno!” I bi tako.
Po 1:10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog
da je dobro.
Po1:11IreçeBog:“Nekaproklijazemljazelenilom-travomsjemenitom,
stablimaplodonosnim,koja,svakopremasvojojvrsti,nazemljidonose
plod æto u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
Po 1:12 I nikne iz zemlje zelena trava æto se sjemeni, svaka prema
svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima æto u sebi nose svoje sjeme,
svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
Po 1:13 Tako bude veçer, pa jutro - dan treøi.
Po 1:14 I reçe Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luçe
dan od noøi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
Po 1:15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!” I bi
tako.
Po 1:16 I naçini Bog dva velika svjetlila - veøe da vlada danom, manje
da vlada noøu - i zvijezde.
Po 1:17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
Po1:18davladajudanominoøuidarastavljajusvjetlostodtame.Ividje
Bog da je dobro.
Po 1:19 Tako bude veçer, pa jutro - dan çetvrti.
Po 1:20 I reçe Bog: “Neka povrvi vodom vreva œivih stvorova, i ptice
neka polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako.
Po 1:21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne œive stvorove æto mile
i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
Po 1:22 I blagoslovi ih govoreøi: “Plodite se i mnoœite i napunite vode
morske! I ptice neka se namnoœe na zemlji!”
Po 1:23 Tako bude veçer, pa jutro - dan peti.
Po 1:24 I reçe Bog: “Neka zemlja izvede œiva biøa, svako prema svojoj
vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako.
Po 1:25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste.
I vidje Bog da je dobro.
Po 1:26 I reçe Bog: “Naçinimo çovjeka na svoju sliku, sebi sliçna, da
bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji
- i svim gmizavcima æto puze po zemlji!”
Po 1:27 Na svoju sliku stvori Bog çovjeka, na sliku Boœju on ga stvori,
muæko i œensko stvori ih.
Po 1:28 I blagoslovi ih Bog i reçe im: “Plodite se, i mnoœite, i napunite
zemlju, i sebi je podloœite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i
svim œivim stvorovima æto puze po zemlji!”
Po 1:29 I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje æto se sjemeni, po svoj
zemlji, i sva stabla plodonosna æto u sebi nose svoje sjeme: neka vam
budu za hranu!
Po1:30Azvijerimanazemljiipticamauzrakuigmizavcimaætopuzepo
zemljiukojimajedahœivota-nekajezahranusvezelenobilje!”Ibitako.
Po 1:31 I vidje Bog sve æto je uçinio, i bijaæe veoma dobro. Tako bude
veçer, pa jutro - dan æesti.
Po 2:1 Tako bude dovræeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
Po 2:2 I sedmoga dana Bog dovræi svoje djelo koje uçini. I poçinu u
sedmi dan od svega djela koje uçini.
Po2:3IblagosloviBogsedmidaniposveti,jerutajdanpoçinuodsvega
djela svoga koje uçini.
Po 2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Drugi izvjeætaj o stvaranju - Raj zemaljski - Kad je Jahve, Bog, sazdao
nebo i zemlju,

2. 2
Po2:5joænijebilonikakvapoljskogagrmljapozemlji,joænebijaæeniklo
nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, joæ ne pusti daœda na zemlju i nije
bilo çovjeka da zemlju obraåuje.
Po2:6Ipak,vodajeizviralaizzemljeinatapalasvupovræinuzemaljsku.
Po2:7Jahve,Bog,napraviçovjekaodprahazemaljskogiunosnicemu
udahne dah œivota. Tako postane çovjek œiva duæa.
Po 2:8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u njega smjesti
çovjeka koga je napravio.
Po 2:9 Tada Jahve, Bog, uçini te iz zemlje nikoæe svakovrsna stabla -
pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo œivota, nasred vrta, i
stablo spoznaje dobra i zla.
Po 2:10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala
u çetiri kraka.
Po2:11PrvomjeimePiæon,aoptjeçesvomzemljomhavilskom,ukojoj
ima zlata.
Po 2:12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
Po 2:13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeçe svu zemlju Kuæ.
Po2:14TreøajerijekaTigris,ateçenaistokodAæura;çetvrtajeEufrat.
Po 2:15 Jahve, Bog, uzme çovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga
obraåuje i çuva.
Po 2:16 Jahve, Bog, zapovjedi çovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu
slobodno jedi,
Po 2:17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s
njega okusiæ, zacijelo øeæ umrijeti!”
Po 2:18 I reçe Jahve, Bog: “Nije dobro da çovjek bude sam: naçinit øu
mu pomoø kao æto je on.”
Po 2:19 Tada Jahve, Bog, naçini od zemlje sve œivotinje u polju i sve
pticeuzrakuipredvedeihçovjekudavidikakoøekojunazvati,pakako
koje stvorenje çovjek prozove, da mu tako bude ime.
Po 2:20 Çovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i
œivotinjama u polju. No çovjeku se ne naåe pomoø kao æto je on.
Po 2:21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na çovjeka te on zaspa, pa mu
izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
Po2:22OdrebraætogajeuzeoçovjekunapraviJahve,Bog,œenupaje
dovede çovjeku.
Po 2:23 Nato çovjek reçe: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od
mesa mojega! Œenom neka se zove, od çovjeka kad je uzeta!”
Po 2:24 Stoga øe çovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju œenu
i bit øe njih dvoje jedno tijelo.
Po 2:25 A bijahu oboje goli - çovjek i njegova œena - ali ne osjeøahu
stida.
Prvi çovjekov grijeh
Po3:1ZmijabijaæelukavijaodsvezvjeradiætojestvoriJahve,Bog.Ona
reçe œeni: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta
u vrtu?”
Po 3:2 Œena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
Po3:3SamozaplodstablaætojenasredvrtarekaojeBog:‘Daganiste
jeli! I ne dirajte u njega, da ne umrete!’”
Po 3:4 Nato øe zmija œeni: “Ne, neøete umrijeti!
Po3:5Nego,znaBog:onogdanakadbudetesnjegajeli,otvoritøevam
se oçi, i vi øete biti kao bogovi koji razluçuju dobro i zlo.”
Po 3:6 Vidje œena da je stablo dobro za jelo, za oçi zamamljivo, a za
mudrost poœeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muœu,
koji bijaæe s njom, pa je i on jeo.
Po 3:7 Tada se obadvoma otvore oçi i upoznaju da su goli. Spletu
smokova liæøa i naprave sebi pregaçe.
Po 3:8 Uto çuju korak Jahve, Boga, koji je æetao vrtom za dnevnog
povjetarca. I skriju se - çovjek i njegova œena - pred Jahvom, Bogom,
meåu stabla u vrtu.
Po 3:9 Jahve, Bog, zovne çovjeka: “Gdje si?” - reçe mu.
Po 3:10 On odgovori: “Çuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam
go, pa se skrih.”
Po 3:11 Nato mu reçe: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s
kojega sam ti zabranio jesti?”
Po3:12Çovjekodgovori:“Œenakojusistaviouzame-onamijedalasa
stabla pa sam jeo.”
Po3:13Jahve,Bog,reçeœeni:“Ætositouçinila?”“Zmijameprevarilapa
sam jela”, odgovori œena.
Po 3:14 Nato Jahve, Bog, reçe zmiji: “Kad si to uçinila, prokleta bila
meåu svim œivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat
øeæ i zemlju jesti sveg œivota svog!

3. 3
Po 3:15 Neprijateljstvo ja zameøem izmeåu tebe i œene, izmeåu roda
tvojeg i roda njezina: on øe ti glavu satirati, a ti øeæ mu vrebati petu.”
Po3:16Aœenireçe:“Trudnoøitvojojmukeøuumnoœit,umukamadjecu
øeæ raåati. Œudnja øe te muœu tjerati, a on øe gospodariti nad tobom.”
Po3:17Açovjekureçe:“Jersiposluæaoglassvojeœenetejeosastabla
s kojega sam ti zabranio jesti rekavæi: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja
neka je zbog tebe prokleta: s trudom øeæ se od nje hraniti svega vijeka
svog!
Po3:18Raåatøetitrnjemikorovom,ahranitøeæsepoljskimraslinjem.
Po3:19Uznojulicasvogakruhsvojøeæjestidokleseuzemljunevratiæ:
ta iz zemlje uzet si bio -
prah si, u prah øeæ se i vratiti.”
Po 3:20 Svojoj œeni çovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima œivima.
Po 3:21 I naçini Jahve, Bog, çovjeku i njegovoj œeni odjeøu od krzna pa
ih odjenu.
Po3:22ZatimreçeBog:“Evo,çovjekpostadekaojedanodnas-znajuøi
dobro i zlo! Da ne bi sada pruœio ruku, ubrao sa stabla œivota pa pojeo
i œivio navijeke!”
Po3:23ZatogaJahve,Bog,istjeraizvrtaedenskogadaobraåujezemlju
iz koje je i uzet.
Po3:24Istjera,dakle,çovjekainastanigaistoçnoodvrtaedenskog,pa
postavikerubineiplamenimaçkojisesvjetlucao-dastraœenadstazom
koja vodi k stablu œivota.
Kajin i Abel
Po 4:1 Çovjek pozna svoju œenu Evu, a ona zaçe i rodi Kajina, pa reçe:
“Muæko sam çedo stekla pomoøu Jahve!”
Po 4:2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoçar, a Kajin
zemljoradnik.
Po 4:3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi œrtvu od zemaljskih plodova.
Po 4:4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu.
Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu œrtvu,
Po 4:5 a na Kajina i œrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin
veoma razljuti i lice mu se namrgodi.
Po 4:6 I Jahve reçe Kajinu: “Zaæto si ljut? Zaæto ti je lice namrgoåeno?
Po 4:7 Jer ako pravo radiæ, vedrinom odsijevaæ. A ne radiæ li pravo,
grijehtijekaozvijernapraguætonatevreba;joæmusemoœeæoduprijeti.”
Po 4:8 Kajin pak reçe svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I naæavæi se
na polju, Kajin skoçi na brata Abela te ga ubi.
Po 4:9 Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”,
odgovori. “Zar sam ja çuvar brata svoga?”
Po 4:10 Jahve nastavi: “Æto si uçinio? Sluæaj! Krv brata tvoga iz zemlje
k meni viçe.
Po 4:11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s
ruke tvoje krv brata tvoga!
Po 4:12 Obraåivat øeæ zemlju, ali ti viæe neøe davati svoga roda. Vjeçni
øeæ skitalica na zemlji biti!”
Po 4:13 A Kajin reçe Jahvi: “Kazna je moja odviæe teæka da se snosi.
Po4:14Evometjeraædanassplodnogatla;moramseskrivatiodtvoga
lica i biti vjeçni lutalac na zemlji - tko me god naåe, moœe me ubiti.”
Po 4:15 A Jahve mu reçe: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka
osveta na njemu øe se izvræiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko,
naæavæi ga, ne ubije.
Po 4:16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoçno od Edena,
i ondje se nastani.
Kajinovo potomstvo
Po 4:17 Kajin pozna svoju œenu te ona zaçe i rodi Henoka. Podigao je
grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.
Po 4:18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od
Mehujaela poteçe Metuæael, od Metuæaela Lamek.
Po 4:19 Lamek uzme dvije œene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
Po 4:20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih æto pod æatorima
œive sa stokom.
Po4:21BratumubijaæeimeJubal.Onjepraotacsvihkojisvirajunaliru
i sviralu.
Po 4:22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i œeljezo.
Tubal-Kajinovoj sestri bijaæe ime Naama.
Po4:23Lamekprozborisvojimœenama:“AdaiSila,glasmojposluæajte!
ŒeneLamekove,çujtemibesjedu:Çovjekasamubiojermeranioidijete
jer me udarilo.
Po4:24AkoøeKajinbitiosveøensedmerostruko,Lamekøesedamde-
set i sedam puta!” Set i njegovo potomstvo

4. 4
Po 4:25 Adam pozna svoju œenu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Set.
Reçe ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”
Po 4:26 Setu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoæ. Tada se poçelo
zazivati ime Jahvino.
Patrijarsi prije Potopa
Po 5:1 Ovo je povijest Adamova roda.
Kad je Bog stvorio çovjeka, napravio ga je na priliku svoju;
Po5:2stvoriojemuækoiœensko.Akadihjestvorio,blagosloviihinazva
- çovjek.
Po 5:3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu
sliçan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Set.
Po 5:4 Po roåenju Setovu Adam je œivio osam stotina godina te mu se
rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:5 Adam poœivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom
umrije.
Po 5:6 Kad je Setu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoæ.
Po 5:7 Po roåenju Enoæevu Set je œivio osam stotina i sedam godina te
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:8 Set poœivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom
umrije.
Po 5:9 Kad je Enoæu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.
Po 5:10 Po roåenju Kenanovu Enoæ je œivio osam stotina i petnaest
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po5:11Enoæpoœivjeusvemudevetstotinaipetgodina.Potomumrije.
Po 5:12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.
Po5:13PoroåenjuMahalalelovuKenanjeœivioosamstotinaiçetrdeset
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:14 Kenan poœivje u svemu devet stotina i deset godina. Potom
umrije.
Po 5:15 Kad je Mahalalelu bilo æezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.
Po 5:16 Po roåenju Jeredovu Mahalalel je œivio osam stotina i trideset
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po5:17Mahalalelpoœivjeusvemuosamstotinadevedesetipetgodina.
Potom umrije.
Po 5:18 Kad je Jeredu bilo sto æezdeset i dvije godine, rodi mu se He-
nok.
Po 5:19 Po roåenju Henokovu Jered je œivio osam stotina godina te mu
se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:20 Jered poœivje u svemu devet stotina æezdeset i dvije godine.
Potom umrije.
Po5:21KadjeHenokubiloæezdesetipetgodina,rodimuseMetuæalah.
Po 5:22 Henok je hodio s Bogom. Po roåenju Metuæalahovu Henok je
œivio trista godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:23 Henok poœivje u svemu trista æezdeset i pet godina.
Po 5:24 Henok je hodio s Bogom, potom iæçeznu; Bog ga uze.
Po5:25KadjeMetuæalahubilostoosamdesetisedamgodina,rodimu
se Lamek.
Po 5:26 Po roåenju Lamekovu Metuæalah je œivio sedam stotina
osamdeset i dvije godine te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:27 Metuæalah poœivje u svemu devet stotina æezdeset i devet
godina. Potom umrije.
Po 5:28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se
sin.
Po 5:29 Nadjene mu ime Noa, govoreøi: “Ovaj øe nam pribavljati, u
trudu i naporu naæih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.”
Po 5:30 Po roåenju Noinu Lamek je œivio pet stotina devedeset i pet
godina te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 5:31 Lamek poœivje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam
godina. Potom umrije.
Po5:32PoætojeNoaproœiviopetstotinagodina,rodemuseÆem,Ham
i Jafet.
POTOP Pokvarenost ljudi
Po 6:1 Kad su se ljudi poçeli æiriti po zemlji i køeri im se narodile,
Po6:2opazesinoviBoœjidasukøeriljudskepristale,paihuzimahusebi
za œene koje su god htjeli.
Po6:3OndaJahvereçe:“Neøemojduhuçovjekuostatidovijeka;çovjek
je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”
Po 6:4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boœji
sinovi opøili s ljudskim køerima pa im one raåale djecu. To su oni od
starine po snazi glasoviti ljudi.
Po 6:5 Vidje Jahve kako je çovjekova pokvarenost na zemlji velika i

5. 5
kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloøa.
Po 6:6 Jahve se pokaja i u svom srcu raœalosti æto je naçinio çovjeka na
zemlji.
Po6:7ReçeJahve:“Ljudekojesamstvorioizbrisatøuslicazemlje-od
çovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao æto sam
ih napravio.”
Po 6:8 Ali je Noa naæao milost u oçima Jahvinim.
Po 6:9 Ovo je povijest Noina:
Noa je bio çovjek pravedan i neporoçan u svom vremenu. S Bogom je
Noa hodio.
Po 6:10 Tri su se sina rodila Noi: Æem, Ham i Jafet.
Noa sprema laåu
Po6:11UoçimaBoœjimzemljasebilaiskvarila;nepravdomsenapunila.
Po 6:12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se biøe na
zemlji izopaçilo -
Po 6:13 reçe Bog Noi: “Odluçio sam da bude kraj svim biøima jer se
zemlja napunila opaçinom; i evo, uniætit øu ih zajedno sa zemljom.
Po 6:14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naçini s
prijekletima i obloœi je iznutra i izvana paklinom.
Po 6:15 A pravit øeæ je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu,
pedeset u æirinu, a trideset lakata u visinu.
Po6:16Nakorabljinaçiniotvorzasvjetlo,zavræigajedanlakatodvrha.
Vrata na korablji naçini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
Po 6:17 Ja øu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biøe
pod nebom, sve u çemu ima dah œivota: sve na zemlji mora poginuti.
Po6:18AstobomøuuçinitiSavez;tiøeæuøiukorablju-tiistobomtvoji
sinovi, tvoja œena i œene tvojih sinova.
Po6:19Aodsvegaætojeœivo-odsvihbiøa-uvediukorabljuodsvakoga
po dvoje da s tobom preœivi, i neka budu muæko i œensko.
Po 6:20 Od ptica prema njihovim vrstama, od œivotinja prema njihovim
vrstama i od svih stvorova æto po tlu puze prema njihovim vrstama: po
dvoje od svega neka uåe k tebi da preœivi.
Po 6:21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa çuvaj da bude hrane tebi i
njima.”
Po 6:22 Noa uçini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvræio.
Po 7:1 Onda Jahve reçe Noi: “Uåi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam
uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
Po7:2Uzmisasobomodsvihçistihœivotinjaposedamparova:muœjaka
i njegovu œenku.
Po 7:3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - muœjaka i œenku
- da im se sjeme saçuva na zemlji.
Po 7:4 Jer øu do sedam dana pustiti daœd po zemlji çetrdeset dana i
çetrdeset noøi te øu istrijebiti s lica zemlje svako œivo biøe æto sam ga
naçinio.”
Po 7:5 Noa uçini sve kako mu je Jahve naredio.
Po 7:6 Noi bijaæe æest stotina godina kad je potop doæao na zemlju.
Po 7:7 I pred vodama potopnim uåu s Noom u korablju njegovi sinovi,
njegova œena i œene sinova njegovih.
Po7:8Odçistihœivotinjaiodœivotinjakojenisuçiste,odptica,odsvega
æto zemljom puzi,
Po 7:9 uåe po dvoje - muœjak i œenka - u korablju s Noom, kako je Bog
naredio Noi.
Po 7:10 A sedmoga dana zapljuæte potopne vode po zemlji.
Potop
Po 7:11 U dan onaj - æestote godine Noina œivota, mjeseca drugog,
danaumjesecusedamnaestog-navalesviizvoribezdana,rastvorese
ustave nebeske.
Po7:12Iudaridaœdnazemljudapljuætiçetrdesetdanaiçetrdesetnoøi.
Po 7:13 Onog dana uåe u korablju Noa i njegovi sinovi: Æem, Ham i
Jafet, Noina œena i tri œene Noinih sinova s njima;
Po 7:14 oni, pa sve vrste œivotinja: stoka, gmizavci æto po tlu gmiœu,
ptice i svakovrsna krilata stvorenja,
Po 7:15 uåu u korablju s Noom, po dvoje od svih biøa æto u sebi imaju
dah œivota.
Po7:16Ætouåe,svebijaæepar,muœjakiœenkaodsvihbiøa,kakojeBog
naredio Noi.
Onda Jahve zatvori za njim vrata.
Po 7:17 Pljusak je na zemlju padao çetrdeset dana; vode sveudilj rasle
i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.
Po 7:18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila
povræinom.

6. 6
Po 7:19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te
prekriæe sva najviæa brda pod nebom.
Po 7:20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.
Po7:21Izgiboæesvabiøaætosepozemljikreøu:ptice,stoka,zvijeri,svi
gmizavci i svi ljudi.
Po7:22Sveætousvojimnosnicamaimaæedahœivota-sveætobijaæena
kopnu - izgibe.
Po 7:23 Istrijebi se svako biøe s povræja zemaljskog: çovjek, œivotinje,
gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i
oni æto bijahu s njim u korablji.
Po 7:24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
Prestanak potopa
Po 8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke æto bijaæe s njim u
korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
Po 8:2 Zatvoriæe se izvori bezdanu i ustave nebeske, i daœd s neba
prestade.
Po8:3Polakosepovlaçilevodesazemlje.Nakonstotinupedesetdana
vode su jenjale,
Po 8:4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja
se zaustavi na brdima Ararata.
Po 8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga
dana desetog mjeseca pokaœu se brdski vrhunci.
Po8:6Kadjeizminuloçetrdesetdana,Noaotvoriprozorætogajenaçinio
na korablji;
Po 8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaæe i dolijetaæe dok
se vode sa zemlje nisu isuæile.
Po 8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
Po 8:9 Ali golubica ne naåe uporiæta nogama te se vrati k njemu u
korablju, jer voda joæ pokrivaæe svu povræinu; on pruœi ruku, uhvati
golubicu te je unese k sebi u korablju.
Po 8:10 Poçeka joæ sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
Po 8:11 Prema veçeri golubica se vrati k njemu, i gle, u kljunu joj svjeœ
maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
Po8:12Joæpoçekasedamdanapaopetpustigolubicu:viæemusenije
vratila.
Po 8:13 Æest stotina prve godine Noina œivota, prvoga mjeseca, prvog
dana u mjesecu uzmakoæe vode sa zemlje.
Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povræina okopnjela.
Po 8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja
bijaæe suha.
Noa izlazi iz laåe
Po 8:15 Tada Bog reçe Noi:
Po 8:16 “Iziåi iz korablje, ti, tvoja œena, tvoji sinovi i œene tvojih sinova s
tobom.
Po 8:17 Sa sobom izvedi sva œiva biøa, sva stvorenja æto su s tobom:
ptice,stokuisvegmizavceætozemljompuze;nekazemljomvrve,plode
se i na zemlji mnoœe!”
Po8:18INoaiziåe,asnjimesinovinjegovi,œenanjegovaiœenesinova
njegovih.
Po8:19Sveœivotinje,svigmizavci,sveptice-svistvoroviætosezemljom
miçu - iziåu iz korablje, vrsta za vrstom.
Po 8:20 I podiœe Noa œrtvenik Jahvi; uze od svih çistih œivotinja i od svih
çistih ptica i prinese na œrtveniku œrtve paljenice.
Po 8:21 Jahve omirisa miris ugodni pa reçe u sebi: “Nikad viæe neøu
zemlju u propast strovaliti zbog çovjeka, ta çovjeçje su misli opake od
njegova poçetka; niti øu ikad viæe uniætiti sva œiva stvorenja, kako sam
uçinio.
Po8:22Svedokzemljebude,sjetve,œetve,studeni,vruøine,ljeta,zime,
dani, noøi nikada prestati neøe.” Blagoslov i Savez
Po 9:1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reçe im: “Plodite se
i mnoœite i zemlju napunite.
Po 9:2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve œivotinje na zemlji, sve
pticeuzraku,sveætosepozemljikreøeisveribeumoru:uvaæesuruke
predane.
Po 9:3 Sve æto se kreøe i œivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem,
kao æto vam dadoh zeleno bilje.
Po 9:4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je joæ duæa, to jest njegova
krv.
Po9:5Azavaæukrv,zavaæœivot,traœitøuobraçun:traœitøugaodsvake
œivotinje;iodçovjekazanjegovadrugatraœitøuobraçunzaljudskiœivot.
Po 9:6 Tko prolije krv çovjekovu, njegovu øe krv çovjek proliti! Jer na

7. 7
sliku Boœju stvoren je çovjek!
Po 9:7 A vi, plodite se, i mnoœite i zemlju napunite, i podloœite je sebi!”
Po 9:8 Joæ reçe Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
Po 9:9 “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vaæim potomstvom
poslije vas
Po9:10isasvimœivimstvorovimaætosusvama:spticama,sastokom,
sa zvijerima - sa svime æto je s vama iziælo iz korablje - sa svim œivim
stvorovima na zemlji.
Po9:11DrœatøusejasvogSavezasvamatenikadaviæevodepotopne
neøe uniætiti œiva biøa niti øe ikad viæe potop zemlju opustoæiti.”
Po9:12IreçeBog:“AovoznamenjeSavezakojistavljamizmeåusebe
i vas i svih œivih biøa æto su s vama, za naraætaje buduøe:
Po9:13Dugusvojuuoblakstavljam,dazalogombudeSavezuizmeåu
mene i zemlje.
Po 9:14 Kad oblake nad zemlju navuçem i duga se u oblaku pokaœe,
Po 9:15 spomenut øu se Saveza svoga, Saveza izmeåu mene i vas i
stvorenja svakoga œivog: potopa viæe neøe biti da uniæti svako biøe.
Po 9:16 U oblaku kad se pojavi duga, ja øu je vidjeti i vjekovnog øu se
sjeøati Saveza izmeåu Boga i svake œive duæe, svakog tijela na zemlji.”
Po 9:17 I reçe Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio
izmeåu sebe i svih œivih biøa æto su na zemlji.”
Noa i njegovi sinovi
Po 9:18 Sinovi Noini, koji su iz korablje iziæli, bijahu: Æem, Ham i Jafet.
Ham je praotac Kanaanaca.
Po 9:19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
Po 9:20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.
Po 9:21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred æatora.
Po 9:22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici
svoje braøe vani.
Po9:23ÆemiJafetuzmuogrtaç,obojicagaprebacesebiprekoramena
panjime,iduøinatraæke,pokrijuoçevugolotinju.Licaimbijahuokrenuta
na drugu stranu, tako te ne vidjeæe oca gola.
Po9:24KadseNoaotrijeznioodvinaisaznaoætomujeuçinionajmlaåi
sin, reçe:
Po9:25“NekajeprokletKanaanac,braøisvojojnajniœisluganekabude!”
Po 9:26 Onda nastavi: “Blagoslovljen Jahve, Æemov Bog, Kanaanac
neka mu je sluga!
Po 9:27 Nek Bog raæiri Jafeta da prebiva pod æatorima Æemovim,
Kanaanac neka mu je sluga!”
Po 9:28 Poslije Potopa Noa poœivje trista pedeset godina.
Po 9:29 U svemu poœivje Noa devet stotina pedeset godina; potom
umrije.
Napuçivanje zemlje
Po 10:1 Ovo je povijest Noinih sinova: Æema, Hama i Jafeta, kojima su
se rodili sinovi poslije Potopa.
Po10:2SinovisuJafetovi:Gomer,Magog,Madaj,Javan,Tubal,Meæak,
Tiras.
Po 10:3 A sinovi su Gomerovi: Aækenaz, Rifat i Togarma.
Po 10:4 Javanovi su opet sinovi: Eliæa, Taræiæ, Kitijci i Dodanci.
Po 10:5 Od njih su se razgranali narodi po otocima.
To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom
- prema svojim plemenima i narodima.
Po 10:6 Sinovi su Hamovi: Kuæ i Misrajim, Put i Kanaan.
Po 10:7 Kuæevi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su:
Æeba i Dedan.
Po10:8OdKuæaserodioNimrod,kojijepostaoprvivelmoœanazemlji.
Po10:9VoljomJahvebiojesilanlovac.Zatoseveli:“KaoNimrod,silan
lovac voljom Jahve.”
Po 10:10 Glavno uporiæte njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek,
Akad i Kalne, svi u zemlji Æinearu.
Po10:11IzovejezemljedoæaoAæur.OnjepodigaoNinivu,RehobotIr,
Kalah
Po 10:12 i Resen izmeåu Ninive i Kalaha (to je glavni grad).
Po10:13OdMisrajimapoteklisuLudijci,Anamijci,Lehabijci,Naftuhijci,
Po 10:14 pa Patruæani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.
Po 10:15 Od Kanaana potjeçe Sidon, njegov prvenac, i Het.
Po 10:16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgaæani,
Po 10:17 Hivijci, Arkijci, Sinijci,
Po 10:18 Arvaåani, Semarjani i Hamaøani. Poslije se kanaanska
plemena razgranaæe,
Po 10:19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema

8. 8
Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve
do Leæe.
Po 10:20 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po
svojim zemljama i narodima.
Po10:21AiÆemu-praocusvihsinovaEberovihistarijembratuJafetovu
- rodili se sinovi.
Po 10:22 Æemovi su sinovi: Elam, Aæur, Arpakæad, Lud i Aram.
Po 10:23 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maæ.
Po 10:24 Arpakæad rodi Æelaha, Æelah rodi Ebera.
Po 10:25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bjeæe ime Peleg, jer se
za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
Po 10:26 Od Joktana se rodiæe: Almodad, Æelef, Hasarmavet, Jerah,
Po 10:27 Hadoram, Uzal, Dikla,
Po 10:28 Obal, Abimael, Æeba,
Po 10:29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.
Po10:30NjihovasenaseljaprotezahuodMeæesvedoSefara,brdovitih
krajeva na istoku.
Po 10:31 To su sinovi Æemovi prema svojim plemenima, jezicima i
zemljama, po svojim narodima.
Po 10:32 To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima.
Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
Babilonska kula
Po 11:1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeçi iste.
Po 11:2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiåu na jednu dolinu u zemlji
Æinearu i tu se nastane.
Po 11:3 Jedan drugome reçe: “Hajdemo praviti opeke te ih peøi da
otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im sluœila za œbuku.
Po 11:4 Onda rekoæe: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom
do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspræimo po svoj zemlji!”
Po 11:5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj æto su ga gradili sinovi
çovjeçji.
Po 11:6 Jahve reçe. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve!
Ovojetekpoçetaknjihovihnastojanja.Sadimniætaneøebitineostvarivo
æto god naume izvesti.
Po11:7Hajdedasiåemoijezikimpobrkamo,dajedandrugomegovora
ne razumije.”
Po11:8TakoihJahverasuodandeposvojzemljitenesazidaæegrada.
Po11:9StogamujeimeBabel,jerjeondjeJahvepobrkaogovorsvima
u onom kraju i odande ih je Jahve raspræio po svoj zemlji.
Rodoslovlja od Æema do Abrahama
Po 11:10 Ovo su potomci Æemovi:
Kad je Æemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se
Arpakæad.
Po 11:11 Po roåenju Arpakæadovu Æem je œivio petsto godina te mu se
rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:12 Kad je Arpakæadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Æelah.
Po11:13PoroåenjuÆelahovuArpakæadjeœivioçetiristotineitrigodine
te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:14 Kad je Æelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
Po 11:15 Po roåenju Eberovu Æelah je œivio çetiri stotine i tri godine te
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:16 Kad su Eberu bile trideset i çetiri godine, rodi mu se Peleg.
Po11:17PoroåenjuPelegovuEberjeœivioçetiristotineitridesetgodina
te mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
Po11:19PoroåenjuReuovuPelegjeœiviodvjestaidevetgodinatemu
se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
Po 11:21 Po roåenju Serugovu Reu je œivio dvjesta i sedam godina te
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
Po 11:23 Po roåenju Nahorovu Serug je œivio dvjesta godina te mu se
rodilo joæ sinova i køeri.
Po11:24KadjeNahorubilodvadesetidevetgodina,rodimuseTerah.
Po11:25PoroåenjuTerahovuNahorjeœiviostoidevetnaestgodinate
mu se rodilo joæ sinova i køeri.
Po 11:26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram,
Nahor i Haran.
Po 11:27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i
Haran; a Haranu se rodio Lot.
Po 11:28 Haran umrije za œivota svoga oca Teraha, u svome rodnom

9. 9
kraju, u Uru Kaldejskom.
Po11:29AbramseiNahoroœene.AbramovojœenibijaæeimeSaraja,a
Nahorovoj Milka; ova je bila køi Harana, oca Milke i Jiske.
Po 11:30 Saraja bijaæe nerotkinja - nije imala poroda.
Po 11:31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina
Haranova, svoju snahu Saraju, œenu svoga sina Abrama, pa se zaputi
s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana,
ondje se nastane.
Po 11:32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah
umrije u Haranu.
Abrahamov poziv i seoba
Po 12:1 Jahve reçe Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviçaja i doma
oçinskog, u krajeve koje øu ti pokazati.
Po12:2Velikøunarododtebeuçiniti,blagoslovitøute,imeøutiuzveliçati,
i sam øeæ biti blagoslov.
Po 12:3 Blagoslivljat øu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli,
njih øu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom øe se blagoslivljati.”
Po 12:4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot.
Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otiæao iz Harana.
Po 12:5 Abram uze sa sobom svoju œenu Saraju, svoga bratiøa Lota,
svu imovinu æto su je namakli i svu çeljad koju su stekli u Haranu te svi
poåu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
Po 12:6 Abram proåe zemljom do mjesta Æekema - do hrasta More.
Kanaanci su onda bili u zemlji.
Po 12:7 Jahve se javi Abramu pa mu reçe: “Tvome øu potomstvu dati
ovu zemlju.” Abram tu podigne œrtvenik Jahvi koji mu se objavio.
Po 12:8 Odatle prijeåe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj æator
postaviizmeåuBetelanazapaduiAjanaistoku.Ondjepodigneœrtvenik
Jahvi i zazva ime Jahvino.
Po 12:9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Abraham u Egiptu
Po12:10Alikadjezemljomzavladalaglad,AbramsespustiuEgipatda
ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
Po12:11KadjebionaulazuuEgipat,reçesvojojœeniSaraji:“Znamda
si lijepa œena.
Po 12:12 Kad te Egipøani vide, reøi øe: ‘To je njegova œena’, i mene øe
ubiti, a tebe na œivotu ostaviti.
Po12:13Negorecidasimisestra,takodaimenibudezbogtebedobro
i da, iz obzira prema tebi, poætede moj œivot.”
Po 12:14 Zbilja, kad je Abram uæao u Egipat, Egipøani vide da je œena
veoma lijepa.
Po12:15Videjefaraonovidvoranipajepohvalefaraonuiodveduœenu
na faraonov dvor.
Po 12:16 Abramu poåe dobro zbog nje; steçe on stoke i goveda,
magaraca, slugu i sluækinja, magarica i deva.
Po 12:17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog
Abramove œene Saraje.
Po 12:18 I faraon pozva Abrama pa reçe: “Æto si mi to uçinio? Zaæto mi
nisi kazao da je ona tvoja œena?
Po 12:19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa je ja uzeh sebi za œenu?
A sad, evo ti œene; uzmi je i hajde!”
Po12:20Faraongaondapredamomcima,aonigaotpravesnjegovom
œenom i sa svime æto bijaæe njegovo.
Lot se dijeli od Abrahama
Po13:1IzEgiptaAbramodegoreuNegebsasvojomœenomisasvime
æto je imao. I Lot bjeæe s njim.
Po 13:2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.
Po 13:3 Od postaje do postaje iz Negeba iæao je do Betela,
Po 13:4 do mjesta na kojem je bio postavio æator, izmeåu Betela i Aja,
gdje je prije podigao œrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.
Po 13:5 I Lot, koji iåaæe s Abramom, imaæe ovaca, goveda i æatora,
Po 13:6 tako da ih kraj ne bi izdrœavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je
blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.
Po 13:7 Svaåa je nastajala izmeåu pastira stoke Abramove i pastira
stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Periœani.
Po 13:8 Zato Abram reçe Lotu: “Neka ne bude svaåe izmeåu mene i
tebe, izmeåu pastira mojih i tvojih - ta mi smo braøa!
Po 13:9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneæ li ti
nalijevo, ja øu nadesno; ako øeæ ti nadesno, ja øu nalijevo.”
Po 13:10 Lot podiœe oçi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva
Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema

10. 10
Soaru. - Bilo je to prije nego æto je Jahve uniætio Sodomu i Gomoru.
Po13:11LotizaberezasesvuJordanskudolinuiodenaistok.Takose
odijele jedan od drugoga.
Po13:12Abramostadeukanaanskojzemlji,dokjeLotœiviopomjestima
u dolini i razapeo svoje æatore do Sodome.
Po 13:13 A œitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami greænici protiv
Jahve.
Po 13:14 Jahve reçe Abramu, poæto se Lot od njega rastao: “Oçi svoje
podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i
zapadu;
Po13:15jersvuzemljuætojemoœeævidjetidatøutebiitvomepotomstvu
zauvijek.
Po 13:16 Potomstvo øu tvoje uçiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne
prebrojiti prah zemlje, i tvoje øe potomstvo moøi prebrojiti.
Po13:17Nanoge!Proåizemljomuzduœipoprijekojerøujetebipredati.”
Po13:18AbramdigneæatoreidoåepasenaselikodhrastaMamre,æto
je u Hebronu. Ondje podigne œrtvenik Jahvi.
Vojna çetvorice velikih kraljeva
Po 14:1 Kad Amrafel bijaæe kralj Æineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-
Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,
Po 14:2 povedoæe oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Biræe, kralja
Gomore,Æinaba,kraljaAdme,Æemebera,kraljaSebojima,iprotivkralja
u Beli, to jest Soaru.
Po 14:3 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
Po14:4DvanaestsugodinasluœiliKedor-Laomera,alitrinaestegodine
dignu se na ustanak.
Po14:5UçetrnaestojgodinidigneseKedor-Laomerikraljevikojisubili
snjimtepotukuRefaimceuAæterotKarnajimu,ZuzijceuHamu,Emijce
na ravnici Kirjatajimu,
Po14:6HorijceubrdskomkrajuSeiru,blizuElParana,kojijeuzpustinju.
Po 14:7 Onda se povuku natrag i stignu u En Miæpat, to jest Kadeæ, i
pokore sve krajeve Amaleçana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson
Tamar.
Po 14:8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj
Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u
dolini Sidimu:
Po14:9Kedor-Laomera,kraljaElama,Tidala,kraljaGojima,Amrafela,
kralja Æineara, Arioka, kralja Elasara - çetiri kralja protiv pet.
Po 14:10 Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi
SodomeiGomore,nabijegu,unjihposkaçu,aostaliizmaknuuplanine.
Po 14:11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu
pa odu.
Po 14:12 Pograbe i Lota, Abramova bratiøa - i on je œivio u Sodomi - i
njegovo blago pa otiåu.
Po14:13Abjegunacneki-roåakEækolaiAnera,Abramovihsaveznika
- donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske
Mamre.
Po 14:14 Kad je Abram çuo da mu je bratiø zarobljen, skupi svoju
momçad - roåenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poåe u
potjeru do Dana.
Po14:15Podijelisvojemomkeudvijeçete,napadnenoøuteonepotuçe.
Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.
Po 14:16 Povrati sve blago, svoga bratiøa Lota i njegovo blago, œene i
ostali svijet.
Po14:17Poætosevratio,porazivæiKedor-Laomeraikraljevekojisubili
snjim,ususretmu,udolinuÆave,tojestuKraljevdol,iziåekraljSodome.
Po 14:18 A Melkisedek, kralj Æalema, iznese kruha i vina. On je bio
sveøenik Boga Sveviænjega.
Po 14:19 Blagoslovi ga govoreøi: “Od Boga Sveviænjega, Stvoritelja
neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!
Po 14:20 I Sveviænji Bog, æto ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!”
Abram mu dade desetinu od svega.
Po 14:21 Tada kralj Sodome reçe Abramu: “Meni daj ljude, a dobra
uzmi sebi!”
Po14:22AbramodgovorikraljuSodome:“RukuuzdiœempredJahvom,
Sveviænjim Stvoriteljem neba i zemlje,
Po 14:23 da neøu uzeti ni konçiøa, ni remena od obuøe, niti iæta æto je
tvoje da ne kaœeæ: na meni se Abram obogatio.
Po 14:24 Ne, meni niæta, osim æto su moji momci upotrijebili; i dio za
momçad æto je sa mnom iæla: Aner, Eækol i Mamre, oni neka uzmu svoj
dio.”

11. 11
Obeøanje i Savez
Po 15:1 Poslije tih dogaåaja Jahve uputi Abramu rijeç u ukazanju: “Ne
boj se, Abrame, ja sam ti zaætita; a nagrada tvoja bit øe vrlo velika!”
Po 15:2 Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, çemu mi tvoji darovi
kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuøi nasljednik Eliezer
Damaæçanin?
Po 15:3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan øe, eto, od
mojih ukuøana postati moj baætinik.”
Po15:4AlimuJahveopetuputirijeç:“Tajneøebititvojbaætinik,negoøe
ti baætinik biti tvoj potomak.”
Po 15:5 Izvede ga van i reçe: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako
ih moœeæ prebrojiti.” A onda doda: “Toliko øe biti tvoje potomstvo.”
Po 15:6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraçuna u pravednost.
Po 15:7 Tada mu on reçe: “Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Ka-
ldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.”
Po 15:8 A on odvrati: “Gospodine moj, Jahve, kako øu ja doznati da øu
je zaposjesti?”
Po15:9Odgovorimu:“Prinesimijunicuodtrigodine,kozuodtrigodine,
ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiøa.”
Po 15:10 Sve mu to donese, rasjeçe na pole i metnu sve pole jednu
prema drugoj; ptica nije rasijecao.
Po 15:11 Ptice grabeœljivice obarale se na leæeve, ali ih je Abram
rastjerivao.
Po 15:12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a
onda se na njega spusti gust mrak pun jeze.
Po 15:13 Tada Bog reçe Abramu: “Dobro znaj da øe tvoji potomci biti
stranci u tuåoj zemlji; robovat øe i biti tlaçeni çetiri stotine godina,
Po 15:14 ali narodu kojem budu sluœili ja øu suditi; i konaçno øe iziøi s
velikim blagom.
Po 15:15 A ti øeæ k ocima svojim u miru poøi, u sretnoj starosti bit øeæ
sahranjen.
Po 15:16 Oni øe se ovamo vratiti za çetvrtog naraætaja, jer mjera se
zlodjela amorejskih joæ nije navræila.”
Po 15:17 Kad je sunce zaælo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen
œeravnjak i goruøa zublja te proåu izmeåu onih dijelova.
Po 15:18 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavæi:
”Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od rijeke u Egiptu do Velike ri-
jeke, rijeke Eufrata:
Po 15:19 Kenijce, Keniœane, Kadmonce,
Po 15:20 Hetite, Periœane, Refaimce,
Po 15:21 Amorejce, Kanaance, Girgaæane, Jebusejce.”
Jiæmaelovo roåenje
Po 16:1 Abramova œena Saraja nije mu raåala djece. A imaæe ona
sluækinju Egipøanku - zvala se Hagara.
Po 16:2 I reçe Saraja Abramu: “Vidiæ, Jahve me uçinio nerotkinjom.
Hajde k mojoj sluækinji, moœda øu imati djece.” Abram posluæa rijeç
Sarajinu.
Po 16:3 Tako, poæto je Abram proboravio deset godina u zemlji
kanaanskoj, njegova œena Saraja uzme Hagaru, Egipøanku, sluækinju
svoju, pa je dade svome muœu Abramu za œenu.
Po 16:4 Uåe on k Hagari te ona zaçe. A kad je vidjela da je zaçela, s
prezirom je gledala na svoju gospodaricu.
Po 16:5 Tada reçe Saraja Abramu: “Nepravda æto se meni nanosi tvoja
jekrivnja!Prepustilasamsvojusluækinjutvomezagrljaju,aliotkakoopazi
da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!”
Po16:6NatoAbramodvratiSaraji:“Tvojajesluækinjautvojojruci:kako
tiseçinidajedobro,takopremanjojpostupi!”Sarajapostupipremanjoj
tako loæe da ona od nje pobjeœe.
Po 16:7 Anåeo Jahvin naåe je kod izvora u pustinji - uz vrelo æto je na
putu prema Æuru -
Po16:8pajezapita:“Hagaro,sluækinjoSarajina,odakledolaziæikamo
ideæ?” “Bjeœim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona.
Po16:9NatojojanåeoJahvinreçe:“Vratisesvojojgospodariciipokori
joj se!”
Po16:10JoæjojreçeanåeoJahvin:“Tvojeøupotomstvosilnoumnoœiti;
od mnoætva se neøe moøi ni prebrojiti.”
Po16:11DaljejojjeanåeoJahvinrekao:“Gle,zanijelasiiroditøeæsina.
Nadjeni mu ime Jiæmael, jer Jahve çu jad tvoj.
Po 16:12 On øe biti kao divlje magare: ruka øe se njegova dizati na
svakoga i svaçija ruka na njega; i pred licem sve mu braøe on øe stan
sebi podiøi.”

12. 12
Po16:13AJahvukojijojgovoraæenazva:“TisiElRoi-SvevidBog”,jer
- reçe ona - “vidjeh Boga i nakon viåenja - joæ œivim!”
Po16:14StogasetajzdenaczoveBeerLahajRoi-Zdenacœivotvornog
Svevida, a eno ga izmeåu Kadeæa i Bereda.
Po16:15RodiHagaraAbramusina,aAbramsinuætomugarodiHagara
nadjene ime Jiæmael.
Po 16:16 Abramu je bilo osamdeset i æest godina kad mu je Hagara
rodila Jiæmaela.
Po 17:1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se
Jahve pa mu reçe: “Ja sam El Æadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem
i neporoçan budi.
Po 17:2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno øu te razmnoœiti.”
Po 17:3 Abram pade niçice dok mu Bog govoraæe dalje:
Po17:4“AovojeSavezmojstobom:postatøeæocemmnogimnarodima;
Po 17:5 i neøeæ se viæe zvati Abram - veø Abraham øe ti ime biti, jer
naroda mnogih ocem ja te postavljam.
Po 17:6 Silno øu te rodnim uçiniti; narode øu iz tebe izvesti; i kraljevi øe
od tebe izaøi.
Po17:7Savezsvojsklapamizmeåusebeitebeitvogapotomstvaposlije
tebe - Savez svoj za vjekove: ja øu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva
poslije tebe.
Po17:8Tebiitvomepotomstvuposlijetebedajemzemljuukojojboraviæ
kao pridoælica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja øu biti
njihov Bog.”
Po 17:9 Joæ reçe Bog Abrahamu: “A ti Savez çuvaj moj - ti i tvoje
potomstvo poslije tebe u sve vijeke.
Po 17:10 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe
koji øeæ vræiti: svako muæko meåu vama neka bude obrezano.
Po17:11Obrezujtese,itonekabudeznakSavezaizmeåumeneivas.
Po 17:12 Svako muæko meåu vama, kroz vaæa pokoljenja, kad mu se
navræi osam dana, neka bude obrezano; i rob, roåen u vaæem domu, i
onaj æto bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaæe krvi.
Po 17:13 Da, i rob roåen u tvome domu ili za novac kupljen mora se
obrezati! Tako øe moj Savez na vaæem tijelu ostati vjeçnim Savezom.
Po17:14Muækokojesenebiobrezalonekaseodstraniodsvogaroda:
takav je prekræio moj Savez.”
Po17:15JoæreçeBogAbrahamu:“TvojojœeniSarajinijeviæeimeSaraja:
Sara øe joj ime biti.
Po 17:16 Nju øu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov øu na nju
izliti te øe se narodi od nje razviti; kraljevi øe narodima od nje poteøi.”
Po 17:17 Abraham pade niçice pa se nasmija i reçe u sebi: “Onome
komu je stotinu godina, zar se moœe roditi dijete? Zar øe Sara u
devedesetoj rod raåati!”
Po 17:18 Abraham reçe Bogu: “Neka tvojom miloæøu Jiæmael poœivi!”
Po 17:19 A Bog reçe: “Ipak øe ti tvoja œena Sara roditi sina; nadjeni mu
imeIzak.Savezsvojsnjimeøusklopiti,Savezvjeçnisnjimeisnjegovim
potomstvom poslije njega.
Po 17:20 I za Jiæmaela usliæah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim øu ga
uçiniti i silno ga razmnoœiti; dvanaest øe knezova od njega postati i u
velik øe narod izrasti.
Po17:21AliøudrœatisvojSavezsIzakom,kogaøetiroditiSaradogodine
u ovo doba.”
Po 17:22 Kad je zavræio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiœe.
Po17:23UzmezatimAbrahamsvogasinaJiæmaelaisverobovekojisu
bili roåeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muæke
ukuøane - pa ih toga istog dana obreœe, kako mu je Bog rekao.
Po 17:24 Abrahamu bijaæe devedeset i devet godina kad se obrezao,
Po17:25anjegovusinuJiæmaelubijaæetrinaestgodinakadgaobreza.
Po 17:26 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin
Jiæmael;
Po17:27isvimuækarcinjegovadoma,roåeniunjegovojkuøiilizanovac
kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.
Abraham i tajanstveni posjetioci
Po18:1JahvemuseukazakodhrastaMamredokjeonsjedionaulazu
u æator za dnevne œege.
Po 18:2 Podigavæi oçi, opazi tri çovjeka gdje stoje nedaleko od njega.
Çimihspazi,potrçasulazaæatoranjimaususret.Padeniçicenazemlju
Po18:3pareçe:“Gospodinemoj,akosamstekaomilostutvojimoçima,
nemoj mimoiøi svoga sluge!
Po 18:4 Neka se donese malo vode: operite noge i pod stablom
otpoçinite.

13. 13
Po 18:5 Donijet øu kruha da se okrijepite prije nego poåete dalje. Ta k
svome ste sluzi navratili.” Oni odgovore: “Dobro, uçini kako si rekao!”
Po 18:6 Abraham se poœuri u æator k Sari pa joj reçe: “Brzo! Tri mjerice
najboljeg braæna! Zamijesi i prevrtu ispeci!”
Po 18:7 Zatim Abraham otrça govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i
dade ga momku da ga brœe zgotovi.
Po18:8Poslijeuzmemasla,mlijekaizgotovljenotelepastaviprednjih,
a sam stajaæe pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
Po 18:9 “Gdje ti je œena Sara?” - zapitaju ga. “Eno je pod æatorom”,
odgovori.
Po 18:10 Onda on reçe: “Vratit øu se k tebi kad isteçe vrijeme trudnoøe;
a tvoja œena Sara imat øe sina.” Iza njega, na ulazu u æator, Sara je
prisluækivala.
Po18:11AbrahamiSarabijahuuodmaklojdobi,ostarjeli.USarebijaæe
prestalo æto biva u œena.
Po 18:12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Poæto sam uvenula,
sad da spoznam nasladu? A joæ mi je i gospodar star!”
Po 18:13 Onda Jahve upita Abrahama: “A zaæto se Sara smijala i
govorila: ‘Kako øu rod roditi ja starica?’
Po 18:14 Zar je Jahvi iæta nemoguøe? Navratit øu se k tebi kad isteçe
vrijeme trudnoøe: Sara øe imati sina.”
Po 18:15 Sara se napravi nevjeætom govoreøi: “Nisam se smijala.” Jer
se prestraæila. Ali on reçe: “Jesi, smijala si se!”
Abraham posreduje za Sodomu
Po 18:16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poåe s njima da ih
isprati.
Po 18:17 Jahve pomisli: “Zar da skrivam od Abrahama æto øu uçiniti
Po 18:18 kad øe od Abrahama nastati velik i brojan narod te øe se svi
narodi zemlje njim blagoslivljati?
Po 18:19 Njega sam izluçio zato da pouçi svoju djecu i svoju buduøu
obitelj kako øe hoditi putem Jahvinim, radeøi æto je dobro i pravedno,
tako da Jahve mogne ostvariti æto je Abrahamu obeøao.”
Po 18:20 Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru da
je njihov grijeh preteœak.
Po 18:21 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tuœba æto je do
mene stigla. Œelim razvidjeti.”
Po18:22OdandeljudikrenupremaSodomi,dokjeAbrahamjoæstajao
pred Jahvom.
Po 18:23 Nato se Abraham primaçe bliœe i reçe: “Hoøeæ li iskorijeniti i
nevinoga s krivim?
Po 18:24 Moœda ima pedeset nevinih u gradu. Zar øeæ uniætiti mjesto
radije nego ga poætedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?
Po 18:25 Daleko to bilo od tebe da ubijaæ nevinoga kao i krivoga, tako
da i nevini i krivi proåu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac
svega svijeta ne radi pravo?”
Po18:26“AkonaåemugraduSodomipedesetnevinih”,odvratiJahve,
“zbog njih øu poætedjeti cijelo mjesto.”
Po 18:27 “Ja se, evo, usuåujem govoriti Gospodinu”, opet progovori
Abraham. - “Ja, prah i pepeo!
Po 18:28 Da sluçajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uniætio
sav grad zbog tih pet?” “Neøu ga uniætiti ako ih ondje naåem çetrdeset
i pet”, odgovori.
Po 18:29 “Ako ih se ondje moœda naåe samo çetrdeset?” - opet øe
Abraham. “Neøu to uçiniti zbog çetrdesetorice”, odgovori.
Po18:30“NekaseGospodinneljutiakonastavim.Akoihseondjenaåe
moœda samo trideset?” - opet øe on. “Neøu to uçiniti”, odgovori, “ako ih
ondje naåem samo trideset.”
Po 18:31 “Evo se opet usuåujem govoriti Gospodinu”, nastavi dalje.
“Ako ih se sluçajno ondje naåe samo dvadeset?” “Neøu ga uniætiti”,
odgovori, “zbog dvadesetorice.”
Po 18:32 “Neka se Gospodin ne ljuti”, on øe opet, “ako reçem joæ samo
jednom: Ako ih je sluçajno ondje samo deset?” “Neøu ga uniætiti zbog
njih deset”, odgovori.
Po18:33KadjeJahvezavræiorazgovorsAbrahamom,ode,aAbraham
se vrati u svoje mjesto.
Po 19:1 Ona dva anåela stignu naveçer u Sodomu dok je Lot sjedio na
vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poåe im u susret. Nakloni
se licem do zemlje,
Po19:2aondaimreçe:“Molim,gospodo,svrniteukuøusvogaslugeda
noøprovedeteinogeoperete;aondamoœetenaputrano.”Aonirekoæe:
“Ne, noø øemo provesti na trgu.”

14. 14
Po 19:3 Ali ih on uporno navraøaæe, i oni se uvratiæe k njemu i uåoæe u
njegovu kuøu. On ih ugosti, ispeçe pogaçu te blagovaæe.
Po 19:4 Joæ ne bijahu legli na poçinak, kad graåani Sodome, mladi i
stari, sav narod do posljednjeg çovjeka, opkole kuøu.
Po19:5ZovnuLotapamureknu:“Gdjesuljudiætosunoøasdoæliktebi?
Izvedi nam ih da ih se namilujemo?”
Po 19:6 Lot iziåe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
Po 19:7 “Braøo moja,” reçe on, “molim vas, ne çinite toga zla!
Po 19:8 Imam, evo, dvije køeri s kojima joæ çovjek nije imao dodira: njih
øu vam izvesti pa çinite s njima æto œelite; samo ovim ljudima nemojte
niæta uçiniti jer su doæli pod sjenu moga krova.”
Po 19:9 “Odstupi odatle!” - rekoæe. - “Doæao kao dotepenac, a za suca
se veø postavlja. Sad øemo mi s tobom gore nego s njima.” I nasrnuæe
na jadnika Lota i navaliæe na vrata da ih razbiju.
Po 19:10 Ali ona dvojica pruœe ruke van, povukoæe Lota k sebi u kuøu i
zatvore vrata;
Po 19:11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zablijeæte tako da nisu
mogli naøi vrata.
Po 19:12 Onda ona dvojica upitaju Lota: “Koga joæ ovdje imaæ: sinove
i køeri, sve koje imaæ u gradu iz mjesta izvedi!
Po 19:13 Jer mi øemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom
postala tolika te nas Jahve posla da ga uniætimo.”
Po 19:14 Iziåe Lot da to kaœe svojima buduøim zetovima koji
namjeravahu uzeti njegove køeri te reçe: “Na noge! Odlazite iz ovog
mjesta jer øe Jahve uniætiti grad!” Ali je u oçima svojih buduøih zetova
ispao kao da zbija æalu.
Po 19:15 Kako zora puçe, anåeli navale na Lota govoreøi: “Na noge!
Uzmisvojuœenuisvojedvijekøerikojesuovdjedanebudeæzatrtkaznom
grada!”
Po 19:16 Ali on oklijevaæe. Zato ga oni uzeæe za ruku, a tako i njegovu
œenuinjegovedvijekøerii-posmilovanjuJahvinunadnjim-odvedoæe
ih i ostaviæe izvan grada.
Po19:17Kadihizvedoæeupolje,jedanprogovori:“Bjeœidaœivotspasiæ!
Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjeœi u brdo da ne budeæ
zatrt!”
Po 19:18 Ali Lot odvrati: “Nemoj, Gospodine!
Po 19:19 Nego ako je tvoj sluga naæao milost u tvojim oçima - a toliko
milosråe veø si mi iskazao spasivæi mi œivot - ja ne mogu pobjeøi u brdo
a da me nesreøa ne snaåe i ne poginem.
Po 19:20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u njega pobjegnem, a
mjesto je tako malo. Daj da onamo bjeœimo - mjesto je zbilja maleno -
daj da œivot spasim!”
Po 19:21 Odgovori mu: “Usliæat øu ti i tu molbu i neøu zatrti grada o
kojemu govoriæ.
Po 19:22 Brzo! Bjeœi onamo, jer ne mogu niæta çiniti dok ti onamo ne
stigneæ.” Zato se onaj grad zove Soar.
Po 19:23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
Po 19:24 Jahve zapljuæti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim
ognjem
Po19:25iuniætionegradoveisvuonuravnicu,sveœiteljegradskeisve
raslinstvo na zemlji.
Po 19:26 A Lotova se œena obazre i pretvori se u stup soli.
Po 19:27 Sutradan u rano jutro Abraham se poœuri na mjesto gdje je
stajao pred Jahvom,
Po 19:28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i
vidje kako se diœe dim nad zemljom kao dim kakve peøi.
Po 19:29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot
boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
Po 19:30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije køeri ode gore
iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije køeri œivjeli su u peøini.
Po19:31Starijareçemlaåoj:“Otacnamostarje,amuœanazemljinema
da bude s nama, kako je obiçaj po svem svijetu.
Po 19:32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leøi: tako øemo s ocem
saçuvati potomstvo.”
Po 19:33 One noøi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim
ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
Po19:34Sutradanstarijareçemlaåoj:“Sinoøsam,eto,leœalajasnaæim
ocem; napojimo ga vinom i noøas, pa idi ti i s njim lezi: tako øemo ocu
saçuvati potomstvo.”
Po19:35Opijuocavinomionenoøitemlaåaodeisnjimlegne,aonnije
znao kad je legla ni kad je ustala.

15. 15
Po 19:36 Tako obje Lotove køeri zanesu s ocem.
Po19:37StarijarodisinainadjenumuimeMoab.Onjepraotacdanaænjih
Moabaca. 19:38 I mlaåa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je
praotac danaænjih Amonaca.
Abraham i Sara u Geraru
Po 20:1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeåu
Kadeæa i Æura. Dok je boravio kao pridoælica u Geraru,
Po20:2rekaojeAbrahamzasvojuœenuSarudamujesestra.IAbimelek,
kralj gerarski, uze Saru sebi.
Po20:3AliBogdoåeAbimelekunoøuusnutemureçe:“Zbogœenekoju
si uzeo moraæ umrijeti, jer je ona œena udata.”
Po 20:4 A nije se Abimelek k njoj pribliœavao. Zato reçe: “Gospodine,
zar øeæ pravednika pogubiti?
Po 20:5 Zar mi on nije rekao: ‘Ona mi je sestra.’ A ona mi je sama rekla:
‘On je moj brat.’ Çiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uçinio.”
Po 20:6 Bog mu odvrati u snu: “Znam da si to uçinio çiste savjesti; i ja
sam te zadrœavao da protiv mene ne grijeæiæ; i nisam dopuætao da je
dotakneæ.
Po 20:7 Sada vrati çovjeku œenu njegovu; prorok je on; molit øe se za
tebe da ostaneæ na œivotu. Ako je ne vratiæ, znaj da øeæ umrijeti, ti i svi
tvoji.”
Po20:8RanoujutroAbimelekustane,sazovesvesvojeslugeikaœeim
sve æto je bilo, a ljudi se veoma uplaæe.
Po20:9PotomAbimelekdozvaAbrahamatemureçe:“Ætosinamuçinio!
Çime sam se ja ogrijeæio prema tebi da izloœiæ mene i moje kraljevstvo
velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.
Po 20:10 Æto si, dakle na umu imao”, upita dalje Abimelek, “kad si tako
radio?”
Po 20:11 Abraham uzvrati: “Zbilja sam drœao da nema Boœjeg straha u
ovome mjestu, pa øe me ljudi ubiti zbog moje œene.
Po 20:12 A onda, ona je uistinu moja sestra: køi je moga oca, iako ne i
moje majke, pa je poæla za me.
Po20:13AkadmeBogudaljiooddomaoçeva,rekohjoj:Ovumiuslugu
uçini: kamo god doåemo, reci o meni da sam ti brat.”
Po 20:14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluækinja pa ih dade
Abrahamu; vrati mu i njegovu œenu Saru.
Po20:15Abimelekzatimreçe:“Evo,mojatijezemljaotvorena.Nastani
se gdje ti se svidi!”
Po 20:16 A Sari reçe: “Evo tisuøu srebrnika æto ih dajem tvome bratu:
neka ti budu koprenom pred oçima sviju æto su s tobom. Ti si svakako
opravdana.”
Po 20:17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu
œenu i njegove sluækinje, tako te opet mogahu raåati.
Po20:18JerJahvebijaæezbogSare,Abrahamoveœene,zatvoriosvaku
utrobu u domu Abimelekovu.
Izakovo roåenje, Hagara otjerana
Po 21:1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uçini joj kako je obeøao:
Po 21:2 Sara zaçe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme
koje je Bog oznaçio.
Po 21:3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu æto mu ga Sara rodi.
Po 21:4 I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako
mu je Bog naredio.
Po 21:5 Abrahamu bijaæe stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
Po 21:6 Sara reçe: “Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to çuje
nasmijat øe mi se.”
Po 21:7 Joæ doda: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu øe ti Sara dojiti!
Ipak sina mu rodih u starosti”.
Po 21:8 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaæe
od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
Po 21:9 Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipøanka Hagara
Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,
Po 21:10 pa reçe Abrahamu: “Otjeraj tu sluækinju i njezina sina, jer sin
sluækinje ne smije biti baætinik s mojim sinom - s Izakom!”
Po 21:11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jiæmael bio njegov sin.
Po21:12AliBogreçeAbrahamu:“Nemojseuznemirivatizbogdjeçaka
i zbog svoje sluækinje; sve æto ti kaœe Sara posluæaj, jer øe Izakovo
potomstvo tebi ovjekovjeçiti ime.
Po21:13Iodsinatvojesluækinjepodiøiøuveliknarod,jerjetvojpotomak.”
Po 21:14 Rano ujutro Abraham uze kruha i mjeæinicu vode pa dade
Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeçakom, te je otpusti.
Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Æebe.

16. 16
Po 21:15 Potroæivæi vodu iz mjeæinice, ostavi dijete pod jednim grmom,
Po 21:16 a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk moœe dobaciti.
Govorilajeusebi:“Neøudavidimkakodijeteumire.”Sjedeøitako,udari
u jecanje.
Po 21:17 Bog çu plaç djeçaka te anåeo Boœji zovne s neba Hagaru i
reçe joj: “Æto ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog çuo plaç djeçaka u
njegovoj nevolji.
Po 21:18 Na noge! Digni djeçaka i utjeæi ga, jer od njega øu podiøi velik
narod.”
Po 21:19 Tada joj Bog otvori oçi pa ona opazi studenac. Ode i napuni
vodom mjeæinicu pa napoji djeçaka.
Po 21:20 Bog je bio s djeçakom te je rastao i odrastao. Œivio je u pustinji
te postao vjeæt u strijeljanju iz luka.
Po 21:21 Dom mu bijaæe u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi
œenu iz zemlje egipatske.
Abraham i Abimelek u Beer Æebi
Po 21:22 U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik
njegove vojske - reçe Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu æto radiæ.
Po 21:23 Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neøeæ varati ni
mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da øeæ se prema meni i prema
zemlji u kojoj sad boraviæ ponaæati poæteno, kao æto sam se ja prema
tebi ponio.”
Po 21:24 “Kunem se”, odgovori Abraham.
Po 21:25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode æto su
ga Abimelekove sluge bile prisvojile.
Po21:26AAbimelekreçe:“Neznamtkojetouçinio;nitimenisiotome
obavijestio, niti sam ja o tome çuo, osim danas.”
Po 21:27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih
dvojica sklope savez.
Po 21:28 Potom Abraham razluçi napose sedam janjaca od stada.
Po 21:29 Nato Abimelek zapita Abrahama: “Æto znaçi ovih sedam
janjaca koje si na stranu stavio?”
Po 21:30 A on odgovori: “Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi
bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac.”
Po 21:31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer Æeba; jer se njih dvojica
ondje zakleæe.
Po 21:32 Poæto su sklopili savez kod Beer Æebe, Abimelek i zapovje-
dnik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.
Po21:33AbrahamzasadikodBeerÆebetamariskuiondjezazoveime
Jahve - Boga Vjeçnoga.
Po 21:34 Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao
pridoælica.
Po 22:1 Poslije tih dogaåaja Bog stavi Abrahama na kuænju. Zovnu ga:
“Abrahame!” On odgovori: “Evo me!”
Po22:2Bognastavi:“Uzmisvogasina,jedincasvogaIzakakogaljubiæ,
i poåi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao œrtvu paljenicu na brdu
koje øu ti pokazati.”
Po 22:3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede
dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, poæto je prije nacijepao drva za
œrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaçio.
Po 22:4 Treøi dan Abraham podigne oçi i opazi mjesto izdaleka.
Po22:5Abrahamondareçeslugama:“Viostaniteovdjeuzmagarca,a
ja i djeçak odosmo gore da se poklonimo, pa øemo se vratiti k vama”.
Po 22:6 Abraham uzme drva za œrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka,
a u svoju ruku uzme kremen i noœ. Tako poåu obojica zajedno.
Po 22:7 Onda Izak reçe svome ocu Abrahamu: “Oçe!” “Evo me, sine!”
- javi se on. “Evo kremena i drva,” opet øe sin, “ali gdje je janje za œrtvu
paljenicu?”
Po22:8“Bogøeveøprovidjetijanjezaœrtvupaljenicu,sinemoj!”-odgov-
ori Abraham. I nastave put.
Po 22:9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham
podigne œrtvenik, naslaœe drva, sveœe svog sina Izaka i poloœi ga po
drvima na œrtvenik.
Po 22:10 Pruœi sad Abraham ruku i uzme noœ da zakolje svog sina.
Po 22:11 Uto ga zovne s neba anåeo Jahvin i poviçe: “Abrahame!
Abrahame!” “Evo me!” - odgovori on.
Po 22:12 “Ne spuætaj ruku na djeçaka”, reçe, “niti mu æto çini! Sad, evo,
znam da se Boga bojiæ, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.”
Po 22:13 Podiœe Abraham oçi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima
se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za œrtvu
paljenicu mjesto svoga sina.

17. 17
Po 22:14 Onome mjestu Abraham dade ime “Jahve proviåa”. Zato se
danas veli: “Na brdu Jahvina proviåanja.”
Po 22:15 Anåeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put
Po 22:16 i reçe: “Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to
uçinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,
Po 22:17 svoj øu blagoslov na te izliti i uçiniti tvoje potomstvo brojnim
poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji øe potomci
osvajati vrata svojih neprijatelja.
Po22:18Buduøidasiposluæaomojuzapovijed,sviøesenarodizemlje
blagoslivljati tvojim potomstvom.”
Po22:19ZatimseAbrahamvratiksvojimslugamapasezajednoupute
u Beer Æebu. U Beer Æebi se Abraham nastani.
Nahorovo koljeno
Po 22:20 Poslije tih dogaåaja obavijeste Abrahama: “I tvome bratu
Nahoru Milka je porodila djecu:
Po 22:21 njegova prvoroåenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca
Aramova,
Po 22:22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i Betuela.”
Po 22:23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru,
Abrahamovu bratu.
Po22:24Ainjegovasuloœnica,kojojbijaæeimeReuma,rodilajeTebaha,
Gahama, Tahaæa i Maaku.
Grob patrijarha
Po 23:1 Duljina Sarina œivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina.
Po23:2SaraumrijeuKirjatArbi,tojestuHebronu,uzemljikanaanskoj;
i Abraham uåe u œalost za Sarom i naricaæe za njom.
Po 23:3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori
sinovima Hetovim:
Po 23:4 “Premda sam ja meåu vama doseljeni stranac, prodajte mi
zemljiæte za grob meåu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i
sahraniti je.”
Po 23:5 A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:
Po 23:6 “Gospodine, sasluæaj nas! Ti si izabranik Boœji u naæoj sredini.
Pokopaj svoju pokojnicu u naæem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas
neøe odbiti svoga groba da mogneæ sahraniti svoju pokojnicu.”
Po 23:7 Nato se Abraham diœe pa se mjeætanima, sinovima Hetovim,
duboko pokloni
Po23:8teimreçe:“Akoseslaœetedasvojupokojnicuuklonimisahranim,
çujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,
Po 23:9 da mi proda æpilju Makpelu æto njemu pripada a nalazi se na
kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vaæoj nazoçnosti,
proda u vlasniætvo za sahranjivanje.”
Po 23:10 A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit,
odgovori Abrahamu da ga çuju sinovi Hetovi svojim uæima - svi koji su
sjedili u vijeøu onoga grada:
Po 23:11 “Ne, moj gospodine! Sasluæaj mene! Ja tebi dajem poljanu i
æpilju æto je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani
svoju pokojnicu.”
Po 23:12 Abraham se duboko nakloni mjeætanima,
Po23:13aondaprogovoriEfronudamjeætaniçujunasvojeuæi:“Dajme
samo posluæaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje
mogu sahraniti svoju pokojnicu!”
Po 23:14 Efron odgovori Abrahamu:
Po23:15“Çujme,mojgospodine:zemljiæteuvrijednostiodçetiristotine
srebrnika, æto je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!”
Po 23:16 Abraham se sloœi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac
æto ga je spomenuo tako da su na svoje uæi çuli sinovi Hetovi - çetiri
stotine srebrnika trgovaçke mjere.
Po 23:17 I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana,
æpilja i sva stabla æto su bila na poljani -
Po23:18prijeåeuvlasniætvoAbrahamovounazoçnostisinovaHetovih,
sviju koji su sjedili u vijeøu svoga grada.
Po 23:19 A onda Abraham sahrani svoju œenu Saru u æpilji na poljani
Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.
Po 23:20 Tako je poljana i æpilja na njoj preæla od sinova Hetovih u
vlasniætvo Abrahamovo za sahranjivanje.
Izak i Rebeka
Po 24:1 Abraham bijaæe veø ostario, zaæao u godine, Jahve je Abra-
hama blagoslovio u svemu.
Po 24:2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuøi, pod çijom je
upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno

18. 18
Po24:3datezakunemJahvom,BogomnebaiBogomzemlje,damome
sinu neøeæ nabaviti za œenu ni jednu od køeri Kanaanaca, meåu kojima
boravim,
Po 24:4 nego øeæ otiøi u moj rodni kraj i dobaviti œenu mom sinu Izaku.”
Po 24:5 A sluga mu reçe: “A æto ako œena ne htjedne za mnom iøi u ovu
zemlju? Hoøu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti doæao?”
Po24:6Abrahammuodgovori:“Dobropripazidaonamonevodiæmoga
sina!
Po 24:7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuøe moga oca i rodnog
kraja i koji mi je pod zakletvom obeøao: ‘Tvome øu potomstvu dati ovu
zemlju’,predtobomøeposlatisvoganåela,iodandeøeætidovestiœenu
mome sinu.
Po 24:8 A ako œena ne bude htjela za tobom poøi, ti øeæ biti osloboåen
od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!”
Po 24:9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom
gospodaru, te mu se zakune.
Po 24:10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom
svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u
Nahorov grad.
Po 24:11 Pusti deve da polijeœu izvan grada, pokraj studenca. Bijaæe
veçer, kad œene izlaze da crpu vodu.
Po 24:12 Onda reçe: “Oh, Jahve, Boœe moga gospodara Abrahama,
molim te, iziåi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost
iskaœi!
Po24:13Evomekrajstudenca,akøerionihizgradadolazecrpstivodu;
Po 24:14 pa neka djevojka kojoj ja reçem: ‘Molim te, spusti svoj vrç da
se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve øu ti napojiti’, bude ona koju si
odrediozasvogasluguIzaka.Takoøusaznatidasiiskazaomilostmome
gospodaru.”
Po 24:15 Tek æto on izreçe svoje, gle, doåe Rebeka, køi Betuelova; taj
Betuel bijaæe sin Milke, œene Abrahamova brata Nahora. Doåe ona s
krçagom na ramenu.
Po 24:16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muækarac nije dirnuo.
Siåe ona k vrelu, napuni krçag i eto je opet gore.
Po 24:17 Sluga joj potrça u susret i reçe: “Daj mi malo vode iz svog
vrça!”
Po 24:18 “Pij, gospodine!” - odgovori ona. Brzo spusti krçag na ruku i
dade mu piti.
Po 24:19 Kad je njega napojila, reçe: “Nalit øu i tvojim devama da se
napoje.”
Po 24:20 Izlivæi brzo krçag u korito, otrça natrag zdencu da ponovo
zahvaøa, i tako nali svim njegovim devama.
Po 24:21 Çovjek ju je æutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put
uspjeæno priveo kraju ili nije.
Po 24:22 Kad su deve prestale piti, çovjek izvadi viticu od zlata, teæku
pol æekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne
narukvice, teæke deset æekela.
Po 24:23 Zatim reçe: “Kaœi mi çija si køi. Ima li u kuøi tvoga oca mjesta
za nas da prenoøimo?”
Po 24:24 Ona mu odgovori: “Ja sam køi Betuela, koga je Milka rodila
Nahoru.”
Po24:25Joæmudoda:“Imaslameipæiøekodnasuobilju,aimjestaza
prenoøiæte.”
Po 24:26 Çovjek se onda duboko nakloni te iskaœe poætovanje Jahvi
Po 24:27 i progovori: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospo-
dara Abrahama, æto nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome
gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuøu brata moga
gospodara.”
Po 24:28 Djevojka otrça i sve ovo ispripovjedi u kuøi svoje majke.
Po24:29ARebekaimalabratakomubijaæeimeLaban.Labansepoœuri
van, k çovjeku kod studenca.
Po24:30Çimjevidionosnuviticuinarukvicenarukamasvojesestrete
çuokakojenjegovasestraRebekarekla:“Ovakomijeçovjekgovorio”,
on poåe onome koji je joæ stajao kod deva na studencu.
Po 24:31 Reçe on: “Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Æto stojiæ
vani kad sam ja spremio kuøu i mjesto za deve.”
Po 24:32 Tako çovjek uåe u kuøu. Rastovare deve i dadu im slame i
pæiøe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.
Po 24:33 Ali kad su preda njega stavili hranu, reçe: “Neøu jesti dok ne
kaœem æto imam kazati.” A Laban mu reçe: “Onda kazuj!”
Po 24:34 “Ja sam sluga Abrahamov”, poçe on.

19. 19
Po 24:35 “Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao
bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluækinja,
deva i magaradi.
Po 24:36 Sara, œena moga gospodara, rodi mu sina poæto je ostarjela,
i on mu ustupi sve svoje.
Po 24:37 Potom mene moj gospodar zakune rekavæi: ‘Nemoj uzeti za
œenu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao
stranac,
Po 24:38 nego otiåi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naåeæ œenu
mome sinu.’
Po 24:39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A æto ako œena za mnom ne
poåe?’
Po 24:40 On mi odgovori: ‘Jahve, pred çijim sam licem hodio, poslat øe
s tobom svog anåela i tvoje øe putovanje dovesti k cilju, a ti øeæ naøi
œenu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
Po 24:41 Jedino øeæ ovako biti osloboåen moje zakletve: ako doåeæ k
mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboåen.’
Po24:42Danasdoåohnastudenacirekoh:‘Jahve,Boœemogagospo-
dara Abrahama, ako si voljan da uspjeæno zavræim putovanje æto sam
ga poduzeo,
Po 24:43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doåe vodu crpsti
i ja joj reçem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrça!
Po 24:44 i koja mi kaœe: Pij ti, a i tvojim øu devama zahvatiti! - ona neka
bude œena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’
Po24:45Tekætosamjazavræiogovorusebi,kadse,evo,pojaviRebeka
s vrçem na ramenu; siåe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se
napijem!’
Po 24:46 Ona brzo spusti vrç i odvrati: ‘Pij! A napojit øu i tvoje deve.’
Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.
Po 24:47 Pitao sam je: ‘Çija si køi?’ Odgovorila je: ‘Køi sam Betuela,
koga je Nahoru rodila Milka.’ Tada joj stavim viticu na nos a narukvice
na ruke.
Po 24:48 Duboko se naklonim i ætovanje Jahvi iskaœem te blagoslovim
Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem
køer brata moga gospodara njegovu sinu.
Po 24:49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru,
recite mi; ako li ne, to mi kaœite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo
lijevo.”
Po 24:50 Tada odgovore Laban i Betuel: “Od Jahve to dolazi; mi tu ne
moœemo reøi ni da ni ne.
Po 24:51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude œenom
sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.”
Po24:52KadAbrahamovslugaçunjihovpristanak,dozemljesenakloni
Jahvi.
Po24:53Slugazatimizvadisrebrnihizlatnihpredmetatehaljinaidade
ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.
Po 24:54 Tada jedoæe i piæe on i ljudi koji su bili s njim i provedoæe noø.
Kad su ujutro ustali, on reçe: “Pustite me da se vratim svome gospoda-
ru!”
Po24:55Anjezinbratimajkaodgovore:“Nekadjevojkaostanesnama
joæ desetak dana, pa poslije toga poåi!”
Po 24:56 On im reçe: “Ne zadrœavajte me kad je Jahve moje putovanje
uspjeæno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!”
Po 24:57 Oni odgovore: “Pozovimo djevojku i upitajmo æto ona misli!”
Po24:58DozovuRebekupajeupitaju:“Hoøeælipoøisovimçovjekom?”
Ona odgovori: “Hoøu.”
Po 24:59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s
Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
Po24:60BlagosloveRebekuireknujoj:“Sejonaæa,budimatinebrojenim
tisuøama, a duæmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!”
Po 24:61 Onda se diœe Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaæe deve te
poåoæe za çovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.
Po24:62IzaksevratioizblizineBeerLahajRoja;œivioje,naime,ukraju
Negeba.
Po24:63UpredveçerjeiziåeIzakdasepoljemproæeta;diœeoçiiugleda
deve gdje dolaze.
Po 24:64 Kad Rebeka, podigavæi svoje oçi, opazi Izaka, sjaha s deve
Po 24:65 pa zapita slugu: “Tko je onaj çovjek æto poljem ide nama u
susret?”Aslugaodgovori:“Onojemojgospodar.”Natoonauzekoprenu
te se pokri.
Po 24:66 Sluga ispriça Izaku sve æto je uçinio.

20. 20
Po 24:67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj æator i uze je sebi za œenu. U
ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
Keturini sinovi
Po 25:1 Abraham je sebi uzeo joæ jednu œenu; zvala se Ketura.
Po25:2OnamujerodilaZimrana,Jokæana,Medana,Midjana,Jiæbaka
i Æuaha.
Po 25:3 A od Jokæana rodili se Æeba i Dedan. Dedanovi su potomci:
Aæurci, Letuæci i Leumci.
Po 25:4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to
potomci Keturini.
Smrt Abrahamova
Po 25:5 Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;
Po 25:6 a sinovima od svojih suloœnica dade Abraham samo darove i
joæ ih za svoga œivota razaæalje po istoku - daleko od svog sina Izaka -
u Istoçni kraj.
Po 25:7 Ovo je duljina Abrahamova œivota æto ga je proœivio: stotinu
sedamdeset i pet godina.
Po25:8ZatimAbrahampreminu,umrijeusretnojdobi-staripungodina
- te bi pridruœen svojim precima.
Po 25:9 Njegovi sinovi, Izak i Jiæmael, sahrane ga u æpilji Makpeli, na
poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:
Po25:10tojepoljanaætojujeAbrahamkupioodHetovihsinova.Ondje
je sahranjen Abraham i njegova œena Sara.
Po 25:11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina
Izaka. Izak je œivio blizu Beer Lahaj Roja.
Potomci Jiæmaelovi
Po25:12OvojepovijestAbrahamovasinaJiæmaela,kogajeAbrahamu
rodila Sarina sluækinja, Egipøanka Hagara.
Po 25:13 A ovo su sinovi Jiæmaelovi, svaki po svom imenu i po svom
roåenju: Jiæmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,
Po 25:14 Miæma, Duma, Masa,
Po 25:15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma.
Po 25:16 To su Jiæmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim
naseljima i taboriætima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.
Po 25:17 A ovo je duljina Jiæmaelova œivota: stotinu trideset i sedam
godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruœen svojim precima.
Po 25:18 Potomstvo mu se naselilo od Havile do Æura, koji je na istok
Egiptu iduøi prema Aæuru. Nastaniæe se nasuprot svojoj braøi.
Po 25:19 Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Ab-
rahama.
Po25:20IzakujebiloçetrdesetgodinakadseoœenioRebekom,køerkom
Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.
Po 25:21 Izak se obrati Jahvi za svoju œenu jer je bila nerotkinja. Jahve
ga usliæa te njegova œena Rebeka zaçe.
Po 25:22 No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu:
“Ako je tako, zaæto øu œivjeti!” Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.
Po25:23IJahvejojreçe:“Dvasusvijetauutrobitvojoj;dvaøesenaroda
iz tvog krila odijeliti.
Narod øe nad narodom gospodovati, stariji øe sluœiti mlaåemu.”
Po 25:24 Doælo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.
Po 25:25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaç. Stoga mu
nadjenuæe ime Ezav.
Po 25:26 Potom se pojavi njegov brat. Rukom se drœao Ezavu za petu.
ZatomunadjenuæeimeJakov.Izakujebiloæezdesetgodinakadsuoni
roåeni.
Po 25:27 Kad su djeçaci odrasli, Ezav postane vjeæt lovac, çovjek
pustare. Jakov je bio çovjek krotak i boravio je u æatorima.
Po 25:28 Izaku je Ezav bio draœi jer je volio divljaç, a Rebeka je viæe
voljela Jakova.
Po 25:29 Jednom Jakov kuhaæe jelo. Ezav stigne s polja, gladan.
Po 25:30 Reçe Ezav Jakovu: “Daj mi toga crvenog variva da pojedem
jer sam izgladnio.” Stoga mu je ime Edom.
Po 25:31 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!”
Po 25:32 Ezav reçe: “Evo me skoro na smrti; æto øe mi prvorodstvo!”
Po 25:33 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako
proda Jakovu svoje prvorodstvo.
Po25:34TadaJakovdadeEzavukruhaiçorbeodsoçivice.Jeojeipio,
onda se digao i otiæao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
Izak u Geraru i Beer Æebi
Po26:1Uzemljizavladaglad,razliçitaodprijaænjeætojebilazavrijeme
Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

21. 21
Po 26:2 Jahve mu se ukaza i reçe: “Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji
koju øu ti oznaçiti.
Po 26:3 U ovoj se zemlji nastani, ja øu s tobom biti i blagoslivljati te; tebi
i tvome potomstvu dat øu sve ove krajeve, da izvræim zakletvu kojom
sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.
Po26:4Tvojeøupotomstvoumnoœitikaozvijezdenanebesimaitvome
øupotomstvupredatisveovekrajeve,takodaøesetvojimpotomstvom
blagoslivljati svi narodi zemlje;
Po 26:5 a to zato æto je Abraham sluæao moj glas i pokoravao se mojim
zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!”
Po 26:6 Tako Izak ostane u Geraru.
Po26:7Kadsugamjeætanipitalionjegovojœeni,reçe:“Onamijesestra.”
Bojaosereøi:“Onamijeœena”,misleøi:“Mjeætanibimemogliubitizbog
Rebeke jer je lijepa.”
Po26:8Kakosuseondjeduœezadrœali,kraljFilistejacaAbimelekjednom
pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju œenu Rebeku.
Po 26:9 Nato Abimelek pozove Izaka te reçe: “Tako, ona ti je œena!
Kakosimogaoreøidatijesestra?”Izakmuodgovori:“Jersammislioda
bih zbog nje mogao poginuti.”
Po 26:10 Abimelek reçe: “Zaæto si nam to uçinio? Umalo netko od ljudi
nije legao s tvojom œenom. Tako bi na nas svalio krivnju.”
Po 26:11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: “Tko se god
dotakne ovog çovjeka i njegove œene, glavu øe izgubiti.”
Po 26:12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko.
Jahve ga blagoslivljao
Po 26:13 te je çovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.
Po 26:14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu sluœinçad, tako da su
mu Filistejci zavidjeli.
Po 26:15 Zato Filistejci zasuæe sve bunare æto su ih sluge njegova oca
bileiskopale-uvrijemenjegovaocaAbrahama-inapuniæeihzemljom.
Po 26:16 Onda Abimelek reçe Izaku: “Idi od nas jer si postao mnogo
moøniji od nas!”
Po 26:17 Tako Izak ode odande, postavi svoj æator u gerarskoj dolini i
nastani se ondje.
Po 26:18 Izak opet iskopa bunare za vodu æto su bili iskopani u vrijeme
njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove
smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.
Po 26:19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje naæle
bunar sa œivom vodom,
Po 26:20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreøi:
“Naæa je voda!” Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.
Po26:21Akadsuiskopalidrugibunarteseizbognjegasvaåali,nazva
ga imenom Sitna.
Po 26:22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu
svaåali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaçi: “Jer nam je Jahve
dao prostor da se na zemlji umnoœimo.”
Po 26:23 Odande se popne u Beer Æebu.
Po 26:24 Iste mu se noøi ukaœe Jahve i reçe: “Ja sam Bog oca tvoga
Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit øu te, potomke ti
umnoœit, zbog Abrahama, sluge svojega.”
Po 26:25 Izak tu podigne œrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi
ondje svoj æator, a njegove sluge poçnu kopati bunar.
Po 26:26 Uto mu doåe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom
Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.
Po26:27Izakihupita:“Zaætostedoælikmenikadmemrziteikadsteme
otjerali od sebe?”
Po 26:28 Oni odgovore: “Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga
pomislismo:nekazakletvabudevezaizmeåunasitebe.Dajdastobom
sklopimo savez:
Po 26:29 ti nama neøeæ zla nanositi, kao æto mi tebe nismo zlostavljali,
negouvijekprematebilijepopostupaliismiromteotpustili.Ablagoslov
Jahvin bio nad tobom.”
Po 26:30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.
Po 26:31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i
oni od njega odu u miru.
Po 26:32 Toga istog dana doåu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru
æto su ga iskopali te mu reknu: “Naæli smo vodu.”
Po 26:33 On ga prozva Æiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer
Æeba.
Po26:34KadjeEzavubiloçetrdesetgodina,uzmezaœenuJuditu,køer
Hetita Beerija, i Basematu, køer Hetita Elona.

22. 22
Po 26:35 One postadoæe izvor ogorçenja Izaku i Rebeki.
Jakov prijevarom dobiva oçev blagoslov
Po 27:1 Ostarje Izak, vid mu se oçinji gasio. Zato zovne svoga starijeg
sina Ezava i reçe mu: “Sine!” On mu odgovori: “Evo me!”
Po 27:2 A on nastavi: “Vidiæ, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
Po 27:3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i
ulovi mi divljaçi.
Po27:4Ondamipripremiukusanobrok,kakovolim,temigadonesida
blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem.”
Po 27:5 Rebeka je sluæala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad
je Ezav otiæao u pustaru da ulovi divljaçi svome ocu,
Po 27:6 Rebeka reçe svome sinu Jakovu: “Upravo sam çula kako tvoj
otac govori tvome bratu Ezavu:
Po27:7‘Donesimidivljaçitemiprirediukusanobrokdablagujempada
te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.’
Po 27:8 A sad, sine moj, posluæaj me i uçini kako ti naredim.
Po27:9Otiåikstaduiodandemidonesidvalijepakozleta,ajaøuodnjih
prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.
Po 27:10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti
prije nego umre.”
Po27:11AliJakovodgovorisvojojmajciRebeki:“E,alimojjebratEzav
runjav, a ja sam bez dlaka!
Po27:12Moœdamesemojotacdotakneteøuunjegovimoçimaispasti
varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.”
Po 27:13 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvo
neka padne na mene! Samo ti mene posluæaj, otiåi i donesi!”
Po 27:14 Ode on, naåe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi
ukusan obrok, kako je njegov otac volio.
Po 27:15 Potom Rebeka uzme najljepæe odijelo svoga starijeg sina
Ezavaætojeukuøiimala,paunjegaodjenesvogamlaåegsinaJakova.
Po 27:16 U koœu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.
Po 27:17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh æto ga je pripravila na ruke
svoga sina Jakova.
Po27:18Odeonkocuireçe:“Oçe!”Onodgovori:“Evome.Kojisitimoj
sin?”
Po27:19AJakovodgovorisvomeocu:“JasamEzav,tvojprvoroåenac;
uçinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me
onda mogneæ blagosloviti.”
Po 27:20 Izak upita svoga sina: “Kako si tako brzo uspio, sine moj?” On
odgovori: “Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv.”
Po 27:21 Potom Izak reçe Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipam
jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.”
Po 27:22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reçe:
“Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”
Po27:23Nijegaprepoznaojersumurukebilerunjavekaoirukenjegova
brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,
Po 27:24 upita joæ jednom: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on:
“Jesam.”
Po 27:25 Potom reçe Izak: “Stavi preda me da blagujem lovine svoga
sina pa da te blagoslovi duæa moja.” Jakov ga posluœi pa je jeo. Zatim
mu donese i vina, pa je pio.
Po 27:26 Poslije toga reçe mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj,
i poljubi me!”
Po27:27Kadseprimaçeipoljubiga,Izakosjetimirisnjegoveodjeøepa
ga blagoslovi: “Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve
blagoslovi.
Po 27:28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje œita i
mladoga vina.
Po 27:29 Narodi ti sluœili, plemena ti se klanjala! Braøom svojom
gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko
tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!”
Po 27:30 Tek æto se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - poæto je Izak
podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doåe iz lova.
Po27:31Ionprirediukusanobrokidonesegasvomeocu.Ireçesvome
ocu:“Ustani,oçemoj,iblagujodlovinesvogasinadameondamogneæ
blagosloviti!”
Po27:32AnjegovgaotacIzakzapita:“Tkositi?”Onodgovori:“Jasam
tvoj prvoroåenac Ezav!”
Po 27:33 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj æto je divljaçi
ulovio i meni veø donio? Blagovao sam je prije nego si ti doæao; onoga
sam blagoslovio i blagoslovljen øe ostati.”

23. 23
Po27:34KadjeEzavçuorijeçisvogaoca,kriknuglasnoigorkozaplaka
pa reçe svome ocu: “I mene blagoslovi, oçe!”
Po 27:35 A on odvrati: “Brat tvoj doåe na prijevaru i odnese tvoj
blagoslov.”
Po 27:36 “Zato valjda æto mu je ime Jakov, dvaput me veø prevario”,
reçe Ezav. “Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.”
Onda doda: “Zar za me nisi saçuvao nikakva blagoslova?”
Po 27:37 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam veø postavio za tvoga
gospodara; njemu sam svu njegovu braøu predao za sluge; œitom sam
ga i vinom opskrbio. A æto sad za te mogu uçiniti, sine moj?”
Po27:38Ezavodgovorisvomeocu:“Zarti,oçe,raspolaœeæsamojednim
blagoslovom? Blagoslovi i mene, oçe moj!” Ezav jecaæe na sav glas.
Po 27:39 Tada otac njegov Izak progovori i reçe: “Daleko od plodna tla
dom tvoj øe biti, daleko od rose s neba.
Po27:40Odmaçasvogaøeæœivjeti,bratasvogaøeæsluœiti.Alijednom,
kada se pobuniæ, jaram øeæ njegov stresti sa svog vrata.”
Po 27:41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov
blagoslovio pa reçe u sebi: “Çim doåu dani œalosti za mojim ocem, ubit
øu ja svoga brata Jakova.”
Po 27:42 Kada su Rebeki javili te rijeçi æto ih je izrekao njezin stariji sin
Ezav,zovneonasvogamlaåegsinaJakovatemureçe:“Pazi!Brattise
Ezav nosi miælju kako øe te ubiti.
Po27:43Aliti,sinemoj,posluæajmene:odmahbjeœimomebratuLabanu
u Haran.
Po 27:44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te
jenja,
Po27:45doksesrdœbabratatvogaodvratiodtebeteonzaboraviætosi
mu uçinio. Ja øu onda po te poslati i odande te dovesti. Zaæto da vas
obojicu izgubim u jedan dan!”
Jakov ide Labanu
Po 27:46 Potom Rebeka reçe Izaku: “Moj mi je œivot dosadio zbog ovih
œena Hetitkinja. Ako se i Jakov oœeni kojom kao æto su ove uroåenice,
Hetitkinjom, æto øe mi onda œivot!”
Po 28:1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloœi: “Nemoj
uzimati œenu od kanaanskih djevojaka.
Po 28:2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje
majke, pa odande sebi uzmi œenu, od køeri Labana, brata svoje majke.
Po 28:3 A Bog Svemoœni, El-Æadaj, neka te blagoslovi i neka te uçini
rodnim i brojnim, tako da postaneæ mnoætvo naroda.
Po 28:4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje
potomstvo, tako da zaposjedneæ zemlju u kojoj boraviæ kao pridoælica,
a koju je Bog predao Abrahamu!”
Po28:5TakoIzakotpremiJakova,ionodeuPadanAramLabanu,sinu
Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
Po 28:6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je
otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme œenu, nareåujuøi mu
kadgajeblagoslivljao:“Nesmijeæuzetiœenuodkanaanskihdjevojaka”,
Po28:7idajeJakovposluæaosvogaocaisvojumajkuteotiæaouPadan
Aram,
Po 28:8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu
Izaku.
Po 28:9 Stoga ode k Jiæmaelu te se, uza œene koje veø imaæe, oœeni
Mahalatom, køerju Jiæmaela, sina Abrahamova, a sestrom
Nebajotovom. Jakovljev san u Betelu
Po 28:10 Jakov ostavi Beer Æebu i zaputi se u Haran.
Po 28:11 Stigne u neko mjesto i tu prenoøi, jer sunce bijaæe veø zaælo.
Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu
legne.
Po 28:12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i
anåeli Boœji po njima se penju i silaze.
Po 28:13 Uza njega je Jahve te mu govori: “Ja sam Jahve, Bog tvoga
praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj leœiæ dat øu tebi i tvome
potomstvu.
Po28:14Tvojihøepotomakabitikaoiprahanazemlji;raæiritøetesena
zapad,istok,sjeverijug;tobomøeseitvojimpotomstvomblagoslivljati
svi narodi zemlje.
Po28:15Dobroznaj:jasamstobom;çuvatøutekamogodpoåeæteøu
te dovesti natrag u ovu zemlju; i neøu te ostaviti dok ne izvræim æto sam
ti obeøao.”
Po 28:16 Jakov se probudi od sna te reçe: “Zaista se Jahve nalazi na
ovome mjestu, ali ja nisam znao!”

24. 24
Po28:17Potresen,uzviknu:“Kakojestraænoovomjesto!Zaista,ovoje
kuøa Boœja, ovo su vrata nebeska!”
Po 28:18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen æto ga bijaæe stavio pod
glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
Po 28:19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo
Luz.
Po 28:20 Tada uçini zavjet: “Ako Bog ostane sa mnom i uæçuva me na
ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaçim,
Po 28:21 te se zdravo vratim kuøi svoga oca, Jahve øe biti moj Bog.
Po 28:22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit øe kuøa Boœja. A
od svega æto mi budeæ davao za te øu odlagati desetinu.”
Po 29:1 Jakov nastavi put i doåe u zemlju istoçnu.
Po29:2Najednomopazistudenacupolju.Trisustadaovacaokonjega
plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio
studencu na otvoru.
Po29:3Jedinokadbisesvipastiriondjeskupili,moglibiodvalitikamen
s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto,
na otvor studenca.
Po 29:4 “Odakle ste, braøo moja?” - zapita ih Jakov. “Iz Harana”,
odgovore.
Po 29:5 “Poznajete li”, pitaæe ih dalje, “Nahorova sina Labana?”
“Poznajemo”, odgovore.
Po 29:6 “Je li zdravo?” - opet ih upita. “Zdravo je; a evo mu dolazi køi
Rahela sa stadom”, odgovore.
Po29:7“Joæimamnogodana”,nastavion,“nijevrijemespraøatiblago.
Zaæto ga ne napojite i ne otjerate na paæu?”
Po29:8“Nemoœemodokseneskupesvipastiri”,odgovoriæe,“daodvale
kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.”
Po 29:9 Dok je on joæ s njima govorio, doåe Rahela s ovcama svoga
oca. Bila je, naime, pastirica.
Po 29:10 Kako Jakov ugleda Rahelu, køer Labana, brata svoje majke,
sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaçe i odvali kamen s
otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
Po 29:11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaç.
Po 29:12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriø njezina oca, sin
Rebekin. Nato ona otrça i obavijesti oca.
Po29:13KadjeLabançuovijestoJakovu,sinusvojesestre,potrçamu
u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuøu. Ispriça Labanu sve
æto mu se dogodilo.
Po 29:14 A onda Laban reçe. “Zbilja si ti moja kost i moje meso!” Jakov
se œeni Leom i Rahelom
Poæto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
Po 29:15 Laban reçe Jakovu: “Zar øeæ me zato æto si mi sestriø badava
sluœiti! Kaœi mi koliko øeæ traœiti za najam?”
Po 29:16 A Laban imaæe dvije køeri. Starijoj bijaæe ime Lea, a mlaåoj
Rahela.
Po 29:17 Lea imala slabe oçi, a Rahela bila stasita i lijepa.
Po29:18KakojeJakovvolioRahelu,reçe:“Sluœitøutisedamgodinaza
tvoju mlaåu køer Rahelu.”
Po 29:19 Laban odvrati: “Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu.
Ostani sa mnom!”
Po29:20TakojeJakovsluœiozaRahelusedamgodina,alimuseuçinile,
zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
Po 29:21 Poslije toga Jakov reçe Labanu: “Daj mi moju œenu, jer se
moje vrijeme navræilo pa bih htio k njoj.”
Po 29:22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.
Po 29:23 Ali naveçer uzme svoju køer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on
priåe k njoj.
Po 29:24 Laban dade svoju sluækinju Zilpu svojoj køeri Lei za sluækinju.
Po 29:25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reçe Labanu: “Zaæto
si mi to uçinio! Zar te ja nisam sluœio za Rahelu? Zaæto si me prevario?”
Po 29:26 Laban odgovori: “U naæem mjestu nije obiçaj da se mlaåa
udaje prije starije.
Po29:27Zavræisnjomovuœenidbenusedmicu,aondaøutidatiidrugu,
za drugih sedam godina sluœbe kod mene.” Jakov pristane: navræi onu
œenidbenu sedmicu.
Po 29:28 Onda mu Laban dade i svoju køer Rahelu za œenu.
Po 29:29 Laban dade svoju sluækinju Bilhu svojoj køeri Raheli za
sluækinju.
Po 29:30 Jakov nato priåe Raheli. Rahelu je viæe volio nego Leu. I tako
je sluœio Labana joæ sedam godina.

25. 25
Jakovljeva djeca
Po 29:31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uçini plodnom, dok
Rahela ostade nerotkinja.
Po 29:32 Lea zaçe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaçi, kako
jeonaprotumaçila:“Jahvejevidiomojunevoljuistogaøemesadamuœ
moj ljubiti.”
Po 29:33 Opet zaçe i rodi sina te izjavi: “Jahve je çuo da nisam voljena,
stoga mi je dao i ovoga.” Zato mu nadjenu ime Æimun.
Po29:34Opetzaçeirodisinateizjavi:“Sadøesemojmuœmeniprikloniti:
tri sam mu sina rodila.” Zato mu nadjenu ime Levi.
Po 29:35 A kad je joæ jednom zaçela i sina rodila, izjavi: “Ovaj put hvalit
øu Jahvu.” Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raåati.
Jakovljeve œene
Po 30:1 Vidjevæi Rahela da Jakovu ne raåa djece, postade zavidna
svojoj sestri pa reçe Jakovu: “Daj mi djecu! Inaçe øu svisnuti!”
Po 30:2 Jakov se razljuti na Rahelu te reçe. “Zar sam ja namjesto Boga
koji ti je uskratio plod utrobe?”
Po 30:3 A ona odgovori: “Evo moje sluækinje Bilhe: uåi k njoj, pa neka
rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.”
Po 30:4 Dade mu dakle svoju sluækinju Bilhu za œenu, i Jakov priåe k
njoj.
Po 30:5 Bilha zaçe te Jakovu rodi sina.
Po 30:6 Tada Rahela reçe: “Jahve mi je dosudio pravo. Usliæao je moj
glas i dao mi sina.” Stoga mu nadjenu ime Dan.
Po 30:7 Rahelina sluækinja Bilha opet zaçe i rodi Jakovu drugoga sina.
Po 30:8 Tada Rahela reçe: “Œestoko sam se borila sa sestrom, ali sam
pobijedila.” Tako mu nadjenu ime Naftali.
Po 30:9 A vidjevæi Lea da je prestala raåati, uzme svoju sluækinju Zilpu
pa je dade Jakovu za œenu.
Po 30:10 I kad je Leina sluækinja Zilpa rodila Jakovu sina,
Po 30:11 Lea uskliknu: “Koje sreøe!” Tako mu nadjenu ime Gad.
Po 30:12 Leina sluækinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,
Po30:13iLeaopetuskliknu:“Blagomeni!Œeneøemezvatiblaœenom!”
Tako mu nadjenu ime Aæer.
Po30:14Jednogadana,uvrijemepæeniçneœetve,namjeriseRubenu
polju na ljubavçice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reçe Lei: “Daj
mi od ljubavçica svoga sina!”
Po30:15ALeaodgovori:“Zartinijedostaætosimioduzelamuœapajoæ
hoøeæ da od mene uzmeæ i ljubavçice moga sina?” Rahela odgovori:
“Pa dobro, neka s tobom noøas leœi u zamjenu za ljubavçice tvog sina.”
Po 30:16 Kad je Jakov naveçer stigao iz polja, Lea mu iziåe u susret pa
reçe: “Treba da doåeæ k meni, jer sam te unajmila za ljubavçice moga
sina.” One je noøi on s njom leœao.
Po 30:17 Bog usliæa Leu; ona zaçe te Jakovu rodi petog sina.
Po30:18OndaLeareçe:“Bogmijeuzvrationagradomætosamustupila
svoju sluækinju svome muœu.” Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.
Po 30:19 Lea opet zaçe i rodi Jakovu æestoga sina.
Po 30:20 Onda Lea reçe: “Bog me obdari dragocjenim darom; sada øe
mimojmuœdatidarove:tarodilasammuæestsinova.”Takomunadjenu
ime Zebulun.
Po 30:21 Zatim rodi køer te joj nadjenu ime Dina.
Po 30:22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliæa i otvori njezinu utrobu.
Po 30:23 Ona zaçe i rodi sina te reçe: “Ukloni Bog moju sramotu!”
Po30:24NadjenemuimeJosip,rekavæi:“NekamiJahvepridodadrugog
sina!”
Jakovljevo bogatstvo
Po 30:25 Poæto je Rahela rodila Josipa, Jakov reçe Labanu: “Pusti me
da idem u svoj zaviçaj!
Po 30:26 Daj mi moje œene za koje sam te sluœio i moju djecu da mogu
otiøi: ta dobro znaæ kako sam te sluœio.”
Po 30:27 A Laban mu odgovori: “Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me
Jahve blagoslivljao zbog tebe.”
Po 30:28 I nadoda: “Odredi plaøu koju œeliæ od mene, i dat øu ti.”
Po 30:29 On mu odgovori: “Ti dobro znaæ æto je moja sluœba znaçila za
te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.
Po 30:30 Malenkost æto si je imao prije nego sam ja doæao poveøala se
vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim
koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom.”
Po 30:31 On upita: “Koliko da ti platim?” Jakov odgovori: “Nemoj mi
platitiniæta!Akomiuçiniæovo,opetøunapaæugonitiiçuvatitvojestado.
Po30:32Dajdaproåemdanaskroztvojestadoiodnjegaizluçimsvaku

26. 26
garavu ovcu i svaku æarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja
plaøa!
Po30:33Aubuduøekadbudeæsvojimoçimaprovjeravaomojunaplatu,
moje øe poætenje biti svjedok za mene: naåe li se meåu mojim kozama
ijedna koja ne bude æarena ili naprugana, ili meåu ovcama koja ne bi
bila garava, neka se smatra ukradenom!”
Po 30:34 Laban reçe: “Dobro, neka bude kako si kazao.”
Po30:35AlitogadanaLabanizluçinapruganeiæarenejarceisveriåaste
i æarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa
ih preda svojim sinovima.
Po 30:36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji
se za koja tri dana hoda.
Po 30:37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana;
na njima izreza bijele pruge, otkrivæi bjeliku na mladicama.
Po30:38Pruøetakoispruganopostaviukorita,upojilaizkojihsestoka
napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,
Po30:39tosusejarcipariliuzpruøe,pasukozekozileprugaste,riåaste
i æarene kozliøe.
Po 30:40 Tako je i ovce Jakov bio izluçio i glave im okrenuo prema
prugastima ili posve garavima æto su bile u Labanovu stadu. Tako je za
se namicao posebna stada koja nije mijeæao s Labanovim stadima.
Po 30:41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi
stavio pruøe u korita, baæ pred oçi œivine, tako da se pari pred pruøem.
Po 30:42 Ali ga pred krœljavu marvu nije stavljao. Tako je krœljava
zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
Po 30:43 Çovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i
sluækinje, deve i magarad.
Jakov bjeœi iz Harana
Po 31:1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobro
naæega oca uze Jakov; i od onoga æto bi moralo pripasti naæem ocu
namaknuo je sve ono bogatstvo.”
Po 31:2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drœi prema njemu
kao prije.
Po 31:3 Tada Jahve reçe Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj
zaviçaj, i ja øu biti s tobom!”
Po 31:4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
Po31:5paimreçe:“Javidimnalicuvaæegaocadaseonnedrœiprema
meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.
Po31:6Isameznatedasamvaæegaocasluœiokolikosamgodmogao;
Po31:7paipakjevaæotacmenevarao,desetmijeputaplaøumijenjao.
Ali Bog nije dopuætao da mi nanese ætetu.
Po 31:8 Ako bi on rekao: ‘Svaka æarena neka bude tebi za naplatu’,
onda bi cijelo stado mladilo æarene; ako bi opet rekao: ‘Prugasti neka
budu tebi za plaøu’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste.
Po 31:9 Tako je Bog uzimao blago od vaæeg oca pa ga meni davao.
Po 31:10 Jednom, kad se stado oploåivalo, nenadano vidjeh u snu da
su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimiçno bijeli i æareni.
Po31:11JoæusnuanåeoBoœjimenezovne:‘Jakove!’‘Evome,’rekoh.
Po 31:12 A on nastavi: ‘Primijeti dobro da su jarci u stadu æto se pare
prugasti, mjestimiçno bijeli i æareni. Ja sam, naime, vidio sve æto ti je
Laban çinio.
Po 31:13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao
stup i gdje si mi uçinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj
zaviçaj!’”
Po 31:14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar joæ imamo baætinskog
dijela u svome oçinskom domu?
Po 31:15 Zar nas otac nije smatrao tuåinkama? Ta on je nas prodao, a
onda je pojeo novac æto ga je za nas dobio!
Po 31:16 Sve bogatstvo æto je Bog oduzeo naæem ocu zbilja je naæe i
djece naæe. Zato izvræi sve æto ti je Bog rekao!”
Po 31:17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje œene;
Po 31:18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra æto ih je
stekao, stoku æto ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju
kanaansku, k svome ocu Izaku.
Po 31:19 Laban bijaæe otiæao da striœe svoje ovce, pa Rahela prisvoji
kuøne kumire koji su pripadali njezinu ocu.
Po 31:20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da øe
bjeœati.
Po 31:21 I pobjegne sa svim æto je bilo njegovo. Ubrzo prijeåe Eufrat i
upravi put prema brdu Gileadu.
Laban u potjeri za Jakovom