2. Lian Hearn - 2. Tragovi u snijegu
Saga o otorijima knjiga druga
3. PREDGOVOR
Svi su se događaji dogodili u godini poslije smrti Otorija Shigerua u tohanskoj utvrdi Inuvami.
Shigeruov posvojeni sin Otori Takeo ubio je u mačevanju vođu tohanskoga klana Iidu Sadamua, ili su
barem svi tako mislili, a Arai Daiichi, pripadnik klana Seishuua iz Kumamotoa, svrgnuo je Tohane.
Iskoristio je metež nakon pada Inuvame i zavladao Trima zemljama. Mislio je da će sklopiti savez s
Takeom i oženiti ga sa Shirakawo Kaede, koja je sada bila nasljednica posjeda Maruvama i Shirakawa.
No, Takeo je bio razapet između posljednjih Shige-ruovih naloga i zahtjeva obitelji svojega pravog
oca, Kikute iz Plemena, pa se odrekao nasljedstva i braka s Kaede, u koju je bio silno zaljubljen. Otišao
je s Plemenom i sada se osjećao povezan s njime krvlju i prisegom.
Otorija Shigerua pokopali su u Teravami, zabačenom planinskom svetištu u području Srednje zemlje.
Poslije bitaka kod Inuvame i Kushimota Arai je obišao svetište kako bi se poklonio mrtvome savezniku
i potvrdio nova savezništvu. Ondje su se Takeo i Kaede posljednji put sreli.
5. Noću, kad kroz vjetar kiši, noću, kad kroz kišu pada snijeg.
Yamanoue no Okura, »Razgovor o siromaštvu« Iz Zemlje osam otoka
1.
Shirakawa Kaede spavala je dubokim snom, u stanju sličnom nesvijesti koje svojim pogledom znaju
izazvati Kikute. Noć je odmicala i zvijezde su blijedjele u jutarnjoj zori; oko nje su se dizali i spuštali
zvukovi hrama, ali nije se uznemirila. Nije čula kako je zabrinuto doziva družbenica Shizuka, koja ju je
povremeno dozivala i pokušavala je probuditi. Nije osjetila njezin dlan na čelu. Nije čula ljude
gospodina Araija Daiichija, koji su sve nestrpljivije dolazili na verandu i govorili Shizuko da vojskovođa
čeka razgovor s gospođicom Shirakawa. Disala je mirno i spokojno, a crte lica bile su nepomične kao
na kakvoj maski.
Predvečer se vidjelo da joj se san promijenio. Vjeđe su treperile i činilo se da joj se usnice smješkaju.
Prsti, koji su bili lagano okrenuti prema dlanovima, sada su se opružili.
Budi strpljiva. Doći će po tebe.
Kaede je usnula da ju je okovao led. Riječi su joj jasno odzvanjale u glavi. U snu se nije bojala, samo je
osjećala daje u tihom, zamrznutom i začaranom svijetu drži nešto hladno i bijelo.
Otvorila je oči.
Još uvijek je bilo svijetlo. Sjene su govorile da je večer. Vjetreni zvončić jedanput je zazvonio, zatim se
zrak umirio. Dan, kojeg se nije sjećala, bio je gotovo topao. Pod kosom, koža joj je bila vlažna. Po
žljebovima su cvrkutale ptičice i čula je kako vrapci kuckaju kljunovima, loveći posljednje kukce toga
dana. Još malo i ptice će odletjeti na jug. Već je bila jesen.
Ptičji cvrkut podsjetio ju je na sliku koju joj je tu, prije mnogo tjedana, dao Takeo, crtež divlje gorske
ptice koju je povezala s mišlju o slobodi; sa svim drugim imetkom, s vjenčanom i svom drugom
odjećom, izgubila ju je kada je izgorjela Inuvama. Ništa nije imala. U kući u kojoj su stanovale Shizuka
joj je našla neku staru odjeću, a češljeve i druge sitnice je posudila. Nikada prije nije bila u takvoj kući,
kod trgovca, gdje je mirisalo na vrenje soje, gdje je sve bilo puno svijeta, koje je nastojala izbjegavati,
a sluškinje su svejedno dolazile viriti kroz njene zaslone.
Bojala se da će svi vidjeti što joj se dogodilo one noći kada je pala utvrda. Ubila je muškarca, s drugim
je muškarcem spavala i s njime se rame uz rame borila, vitlajući mrtvačevim mačem. Nije mogla
vjerovati da je to učinila. Katkad bi pomislila da ju je netko ure-kao, kako se pričalo. Govorili su za nju
da umre svaki muškarac koji je poželi i to je bila istina. Muškarci su umirali. Ali ne Takeo.
Otkako ju je u Noguchijevoj utvrdi, gdje je bila tao-kinja, napao stražar, bojala se svakog muškarca.
Zbog straha od Iide, od njega se morala braniti. Ali, Takea se nije bojala. Htjela ga je samo još čvršće
zagrliti. Njezino tijelo žudjelo je za njegovim još od prvog susreta u Tsuvvanu. Žudjela je za njegovim
dodirom, htjela je osjetiti njegovu kožu uz svoju. Sada, kada se sjećala te noći, još jasnije joj se
utisnulo u svijest da se ne bi mogla udati ni za koga drugoga, samo za njega, da neće ljubiti nikoga
drugoga, samo njega. Bit ću strpljiva, obećala je. Ali odakle su te riječi došle?
Načas je okrenula glavu i na rubu verande ugledala Shizukin obris. Iza nje, uzdizala su se drevna
stabla svetišta. U zraku se osjećao miris cedra i prašine. Zvono u hramu odbilo je večernji sat. Kaede
nije progovorila. Ni s kim nije htjela govoriti, nikoga slušati. Htjela se vratiti u onaj ledeni kraj u kojem
je spavala.
Zatim je s onu stranu zrnaca prašine što su lebdjela na posljednjim sunčevim zrakama nešto ugledala:
duha, pomislila je, a opet ne, jer bio je stvaran; bilo je ondje, nepobitno i stvarno, bliješteći kao svjež
snijeg. Zurila je u prikazu, napola se pridigla, no u trenutku kad ju je prepoznala, samilosna, milostiva
Bijela božica je nestala.
»Što je?« Shizuka je čula kretanje i priskočila k njoj. Kaede ju je pogledala i vidjela duboku brigu u
njenim očima. Shvatila je kako joj je ta žena postala dragocjena, njena najbolja, zapravo jedina
prijateljica.
»Ništa. Polusan.«
»Jeste li dobro? Kako se osjećate?«
»Ne znam. Osjećam se...« Glas joj je zamro. Nekoliko trenutaka zurila je u Shizuko. »Prespavala sam
cijeli dan? Što mi se dogodilo?«
6. »Ne bih vam to smjela otkriti«, oštro je odgovorila Shizuka s mješavinom brige i straha u glasu.
»Takeo je kriv?«
Kimnula je. »Nisam znala da zna tu vještinu. To je obilježje obitelji Kikuta.«
»Posljednje čega se sjećam su njegove oči. Gledali smo se, a onda sam zaspala.«
Kaede je nakratko zastala i zatim nastavila. »Otišao je, zar ne?«
»Sinoć je došao po njega Muto Kenji, moj stric i učitelj Kikuta«, odgovorila je.
»I nikada ga više neću vidjeti?« Kaede se sjetila sinoćnjega očaja prije dugoga dubokoga sna. Molila je
Takea da je ne ostavi. Bojala se budućnosti bez njega. Bila je srdita i pogođena kad ju je odbio. Ali, svi
su se ti uzburkani osjećaji smirili.
»Morate ga zaboraviti«, rekla je Shizuka, uzela je za ruku i nježno je pogladila. »Vaši se životi od sada
ne smiju sresti.«
Kaede se slabašno nasmiješila. Ne mogu ga zaboraviti, pomislila je. I nikada miga ne mogu uzeti.
Spavala sam u ledu. Vidjela sam Bijelu božicu.
»Jeste li dobro?« ponovno ju je zabrinuto upitala Shizuka. »Rijetki ljudi prežive san Kikuta - navodno
umru prije nego što se probude. Ne znam što se vama dogodilo.«
»Nije mi slabo. Ali nekako me je promijenilo. Kao da ništa ne znam. Kao da moram sve iznova
naučiti.«
Sizuka je zbunjeno kleknula pred nju i pogledom proučavala njeno lice. »Što ćete sada? Kamo ćete?
Hoćete li se s Araijem vratiti u Inuvamu?«
»Mislim da bih se morala vratiti kući, roditeljima. Moram vidjeti mamu. Bojim se da je umrla, tako
smo se dugo zadržali u Inuvami. Sutra ujutro krećem. Moraš što prije obavijestiti gospodina Araija.«
»Razumijem vašu nevolju«, rekla je Shizuka, »ali možda vas Arai neće htjeti pustiti.«
»Onda ću ga morati nagovoriti«, mirno je dodala Kaede. »Moram najprije nešto pojesti. Hoćeš li ih
zamoliti da mi pripreme hranu? I donesi mi čaj, molim te.«
»Gospođo«, naklonila se Shizuka i izašla na verandu. Kada je otišla, Kaede je slušala tužne zvukove
svirale, koju je netko nevidljiv svirao u vrtu iza svetišta. Pomislila je da poznaje tog svirača iz doba
kada su prvi put posjetili svetište da bi pogledali slike slavnoga Sesshua, ali se imena nije mogla sjetiti.
Glazba joj je govorila o neminovnosti patnje i gubitka. Zapuhao je vjetar, stabla su se zanjihala i u gori
su zahukale sove.
Shizuka se vratila s čajem i nalila ga. Prva je počela piti kako bi ga kušala, a svaki gutljaj ostavio joj je
na jeziku osobit, dimni okus. Kada je starica koja je brinula za goste donijela rižu i povrće, kuhane s
kašom od graha, bilo je kao da nikada prije nije okusila hranu. Čudila se novoj snazi koja se u njoj
probudila.
»Gospodin Arai želi s vama razgovarati prije večeri«, rekla je Shizuka. »Rekla sam mu da se ne
osjećate dobro, ali nije popuštao. Ako se ne želite s njime vidjeti, otići ću i ponovno mu reći.«
»Mislim da se s gospodinom Araijem ne smijemo tako ponašati«, rekla je Kaede. »Ako mi naredi,
moram k njemu.«
»Vrlo je srdit«, poluglasno je dodala Shizuka. »Uvrijeđen i bijesan otkako je Takeo nestao. Smatra da
je time izgubio dva važna savezništva. Sad kad Takeo nije uz njega, morat će se gotovo sigurno
sukobiti s Otorijima. Nadao se da ćete se brzo vjenčati...«
»Ne govori o tome«, upala joj je Kaede u riječ. Pojela je i posljednji zalogaj riže, odložila štapiće za
jelo na pladanj i naklonila se u znak zahvale.
Shizuka je uzdahnula. »Arai ne razumije dobro što je Pleme, kako djeluje i kakve zahtjeve postavlja
pred svoje pripadnike.«
»Je li znao da si i ti iz Plemena?«
»Vidio je da znam neke stvari otkriti, da znam prenositi poruke. Rado je iskoristio moje sposobnosti
da izgradi savezništvo s gospodinom Shigeruom i gospođom Maruvama. Za Pleme je čuo, ali kao i
većini ljudi, misli da se radi samo o nekakvom bratstvu. Kad je shvatio da je upleteno u Iidinu smrt,
prenerazilo ga je, premda mu je koristilo.« Zašutjela je i tiho nastavila: »Više mi uopće ne vjeruje -
vjerojatno ga muči to što je toliko puta spavao sa mnom, a nisam ga ubila. E pa, više nikada nećemo
spavati skupa. S time je svršeno.« »Bojiš ga se? Je li ti prijetio?«
7. »Bijesan je na mene«, odgovorila je Shizuka. »Misli da sam ga izdala, još gore, da sam ga ismijala. Ne
vjerujem da će mi ikad oprostiti.« U glasu joj se osjetila gorčina. »Od trenutka kad sam prestala biti
dijete, bila sam mu najbliža družica, ljubavnica, prijateljica. Rodila sam mu dva sina. A ipak, da nema
vas, dao bi me smjesta ubiti.«
»Ubit ću svakoga tko ti pokuša nauditi«, izjavila je Kaede.
Shizuka se nasmiješila. »Doimate se tako neustrašivi kad to govorite!«
»Muškarci lako umru«, mirno je nastavila Kaede. »Od uboga iglom, zamaha nožem. Tome si me ti
naučila.«
»Nadam se da vi te vještine još niste upotrijebili«, odvratila je Shizuka, »premda ste se u Inuvami
dobro borili. Takeu ste spasili život.«
Kaede je nekoliko trenutaka šutjela. Zatim je tiho rekla: »Nisam se samo borila mačem. Ne znaš sve.«
Shizuka je gledala u nju. »Što hoćete reći? Da ste vi ubili Iidu?« upitala je šapćući.
Kaede je kimnula. »Takeo mu je uzeo glavu, ali već je bio mrtav. Učinila sam kako si me učila. Htio me
je silovati.«
Shizuka ju je uzela za ruke. »Nikome o tome ne govorite! Nijedan ratnik, ni Arai, ne bi vam dopustio
živjeti.«
»Ne osjećam se krivom niti za čim žalim«, rekla je Kaede. »Nisam nikad učinila ništa manje
sramotnoga. Nisam samo štitila samu sebe, već sam osvetila mnoge smrti. Gospodina Shigerua, moju
rođakinju gospođu Maruvama, njezinu kći i sve one nedužne ljude koje je Iida mučio i ubio.«
»Ako bi se doznalo, ipak bi vas kaznili. Muškarci bi mislili da se svijet okrenuo naglavce ako se žene
laćaju oružja i traže osvetu.«
»Moj svijet je već ionako okrenut naglavce«, rekla je Kaede. »Ipak, moram otići k gospodinu Araiju.
Donesi mi...« Zašutjela je i nasmijala se. »Htjedoh reći: 'Donesi mi odjeću', a nemam je. Ništa
nemam!«
»Imate konja«, rekla joj je Shizuka. »Takeo vam je ostavio sivca.«
»Ostavio mije Rakua?« Nasmiješila se. Lice joj se razvedrilo od iskrenog smiješka. Tamnim,
zamišljenim očima zagledala se u daljinu.
»Gospođo«, Shizuka joj je dodirnula rame.
»Počešljaj me i gospodinu Araiju pošalji poruku da ću ga posjetiti.«
Kada su izašle iz ženskih odaja i pošle prema glavnim sobama za goste, gdje je gospodin Arai boravio
sa svojim ljudima, bilo je već gotovo posve tamno. Iz hrama su svijetlile svijeće, pod drvećem više
prema klancu stajali su oko groba gospodina Shigerua muškarci s upaljenim bakljama. Ljudi su ga
pohodili i u to doba dana, donosili su kadilo i darove, polagali svjetiljke i svijeće oko nadgrobnog
kamena i molili za pomoć pokojnika, koji je iz dana u dan za njih sve više bio bog.
Spava pod vatrenim pokrivačem, pomislila je Kaede, koja je i sama molila Shigeruov duh da je
usmjeri, dok je smišljala što će reći Araiju. Bila je potomak Shirakawe i Maruvame. Znala je da će Arai
tražiti od nje čvrsto savezništvo, vjerojatno brak kojim će je vezati za svoja sve moćnija područja. Za
boravka u Inuya-mi i tijekom putovanja nekoliko su puta razgovarali, premda se morao najviše
posvetiti osiguravanju unutrašnjosti i strategijama za budućnost. Nije o tome s njom razgovarao,
samo je izrazio želju da se uda za Otorija. Sada joj se činilo da je od tada prošla cijela vječnost, no
tada je htjela biti više od pijuna u rukama ratnika koji odlučuju o njenoj sudbini. Uz novu snagu koju
joj je dao ledeni san, sada je iznova odlučila uzeti život u vlastite ruke. Treba mi vremena, razmišljala
je. Ne smijem ni s čim prenagliti. A prije nego što donesem bilo kakvu odluku, moram se vratiti kući.
Jedan od Araijevih ljudi - sjetila se da se zove Niwa - pozdravio ju je na rubu verande i otpratio je do
ulaza. Sve škure bile su otvorene. S još trojicom muškaraca, Arai je sjedio u dnu. Niwa je izgovorio
njeno ime i ratnik je pogledao k njoj. Nekoliko su se trenutaka odmjeravali. Nije skrenula pogled. U
žilama je osjećala silovit nalet snage. Zatim se spustila na koljena i naklonila mu se premda joj je to
bilo ispod časti, jer znala je da mu se mora naizgled podrediti.
Uzvratio joj je naklon i zatim su se oboje uspravili. Osjetila je na sebi njegov pogled. Podigla je glavu i
neustrašivo se zagledala u njega. Nije izdržao pogled. Srce joj je od same drskosti počelo snažno
udarati. Do tada joj se muškarac pred njom sviđao i vjerovala mu je. Sada je na njegovu licu uočila
8. promjene. Bore oko očiju i usta su mu se produbile. Prije je bio pragmatičan i spreman na ustupke, a
sada je bio pod pritiskom snažne težnje za vlašću.
Nedaleko od imanja njezinih roditelja tekla je rijeka Shirakawa kroz široko kraško tlo, gdje je voda
oblikovala stupove i kipiće. Kao malu, onamo su je svake godine vodili štovati božicu koja je živjela u
jednom od stupova ispod planine. Kip je bio gipkog, živog oblika, kao da se duh koji je u njemu
prebivao želio osloboditi vapnenastog pokrova. Pomislila je na tu kamenu prevlaku. Je li moć krška
rijeka koja okameni one koji se drznu u njoj zaplivati?
Araijevo odlučno držanje i moć izazvali su u njoj unutarnju drhtavicu, koja ju je podsjetila na trenutak
nemoći u Iidinim rukama, na moć muškaraca koji mogu na sve načine prisiliti ženu. Nikada im ne
smiješ dopustiti da upotrijebe mač, presjekla ju je misao. Budi uvijek naoružana. Osjetila je u ustima
okus, sladak kao persimona, trpak kao krv, svijest i okus moći. Je li to ono što muškarce tjera da se
među sobom vječno sukobljavaju, da jedni druge zarobljavaju i uništavaju?
Gledala je u dio Araijeva tijela gdje su Iidu proboli igla i nož, gdje se otvorio svijetu kojim je htio
vladati, i pustio da isteče životna tekućina. Ne smijem to nikada zaboraviti, govorila si je. Muškarca
može ubiti i žena. Ubila sam najmoćnijega vojskovođu Triju zemalja.
Cijeli život su je odgajali da udovoljava muškarcima, da se povinuje njihovoj volji i razumu, koji je jači
od njenoga. Srce joj je tuklo tako snažno, da je mislila da će se onesvijestiti. Primijenila je postupak
kojem ju je Shizuka podučila, duboko udahnula i krv se u žilama umirila.
»Gospodine Arai, ujutro odlazim u Shirakawu. Bila bih vam vrlo zahvalna ako biste mi na putovanju
kući dali pratnju.«
»Bilo bi mi draže da ostanete na Istoku«, polako je odgovorio. »Premda to nije ono o čemu sam htio
razgovarati s vama.« Zagledao joj se u lice i oči su mu se suzile. »Otorijev nestanak. Možete li
objasniti taj iznenadni događaj? Uvjeren sam da sam si osigurao pravo na vlast. Već sam bio u savezu
sa Shigeruom. Kako mladi Otori može zanemariti sve obveze prema meni i svojemu mrtvom ocu?
Zašto je bio neposlušan? I kamo je otišao? Moji ljudi su ga cijeli dan tražili, sve do Yamagate. Propao
je u zemlju.«
»Ne znam gdje se nalazi«, odgovorila je. »Rekli su mi da je večer prije odlaska govorio s vama.«
»Da«, jednostavno je priznala.
»Sigurno vam je sve objasnio...«
»Ima druge obaveze.« Dok je govorila, osjećala je kako je preplavljuje sve dublja žalost. »Nije vas
namjeravao uvrijediti.« Zapravo se nije sjećala da je Takeo spomenuo Araija, ali to nije rekla.
»Obaveze prema takozvanom Plemenu?« Ara i je susprezao bijes, ali sada je buknuo u njegovu glasu,
u očima. Lagano je pomaknuo glavu i pretpostavila je da gleda mimo nje, prema Shizuko, koja je
klečala u sjeni verande. »Što znate o njima?«
»Vrlo malo«, odgovorila je. »Gospodin Takeo je uz njihovu pomoć ušao u Inuvamu. Mislim da smo
zbog toga svi mi njihovi dužnici.«
Kada je izgovorila Takeovo ime, stresla se. Sjetila se osjećaja njegova tijela na svojem u trenutku kada
su oboje čekali smrt. Oči su joj postale tamnije, lice se raznježilo. Arai je to primijetio premda uzrok
nije znao, a kada je progovorio, u njegovu je glasu, uz bijes, osjetila još nešto.
»Možemo srediti da se udate za nekog drugog. Otoriji imaju i drugih mladića, Shigeruovih bratića.
Poslat ću glasnike u Hagi.«
»Još sam u žalosti za gospodinom Shigeruom«, odgovorila je. »Ne mogu razmišljati ni o kakvom
braku. Otići ću kući i oporaviti se od bolesti.« Hoće li se itko htjeti oženiti sa mnom, ako zna kakav me
glas prati? pitala se i nije mogla a da ne pomisli: Takeo nije umro. Mislila je da će Arai biti uporan, no
za nekoliko se trenutaka povukao.
»Možda je zaista najbolje da otiđete k roditeljima. Poslat ću po vas kada se vratim u Inuvamu. A zatim
ćemo porazgovarati o vašem braku.«
»U Inuvami će vam biti prijestolnica?«
»Da, namjeravam obnoviti utvrdu.« Na titrajućoj svjetlosti, lice mu je bilo mirno i zamišljeno. Kaede
je šutjela. Neočekivano, opet je progovorio. »Nego, vratimo se na Pleme. Nisam mislio da ima tako
velik utjecaj. Da se Takeo morao odreći takvog braka, takvog nasljedstva, a uz to su ga još potpuno
skrili. Da budem iskren, nisam ni sanjao s čim imam posla.« Ponovno je pogledao prema Shizuko.
9. Ubit će je, pomislila je. Nije to samo bijes zbog Takeova neposluha. Njegova taština je duboko
pogođena. Sigurno sluti da ga je Shizuka godinama uhodila. Što se dogodilo s ljubavlju i željom, pitala
se, koje su ih prije vezale. Zar je sve preko noći nestalo? Jesu li se zaboravile sve godine služenja,
povjerenja i odanosti?
»Dat ću si u zadaću da se raspitam o njima«, nastavio je, gotovo kao da razgovara sam sa sobom.
»Mora biti ljudi koji znaju, koji će progovoriti. Ne mogu dopustiti postojanje takve organizacije. Pleme
će potkopati moju vlast, kao što termiti pregrizu drvo.«
Kaede je rekla: »Mislim da ste mi upravo vi poslali Muto Shizuko, da me štiti. Toj zaštiti dugujem
život. Uvjerena sam da sam u utvrdi Noguchija pokazala da sam uz vas. Naše obitelji imaju snažne
veze i one se neće potrgati. Ako se tko oženi sa mnom, prisegnut će vam na vjernost. Shizuka će me i
dalje služiti i ići će sa mnom kući.«
Pogledao ju je i ona mu je opet uzvratila hladnim pogledom. »Otkako sam zbog vas ubio čovjeka,
prošlo je jedva trinaest mjeseci«, rekao je. »Bili ste još gotovo dijete. Promijenili ste se...«
»Bila sam prisiljena odrasti«, odvratila je. Trudila se ne misliti na posuđenu odjeću, na to da nema
nikakva vlasništva. Naslijedila sam moćan posjed, rekla je sebi. Uporno ga je gledala u oči, dok nije
nevoljko kimnuo.
»Dobro. Poslat ću neke ljude s vama u Shirakauu, a možete uzeti i Mutovu žensku.«
»Gospodine Arai.« Tek tad je spustila pogled i naklonila mu se.
Arai je pozvao Niwa da pripremi sve potrebno za idući dan, a Kaede mu je s velikim poštovanjem
zaže-ljela laku noć. Imala je osjećaj da je susret za nju prošao dobro; mogla si je priuštiti hiniti da je
sva moć na njegovoj strani.
Vratila se sa Shizuko u ženske odaje. Obje su šutjele. Starica im je bila već prostrla postelje. Donijela
im je spavaćice i pomogla Shizuko da svuče Kaede. Zaželjela im je laku noć i otišla u srednju sobu.
Shizuka je bila blijeda i držala se pokorno. Primila ju je za ruke i šapnula: »Hvala.« Ništa drugo nije
rekla. Dok su obje ležale pod pamučnim pokrivačima, dok su im oko glava zujali komarči i oko
svjetiljke lepetale mušice, Kaede je osjećala njezino ukočeno tijelo, znajući da je razdire tuga. Ali
Shizuka nije plakala.
Kaede je ispružila ruke i bez riječi stisnula je k sebi i čvrsto zagrlila. I ona je osjećala duboku žalost, ali
u očima nije bilo suza. Neće dopustiti da išta omete snagu koja se rađala u njoj.
10. 2.
Sljedećega jutra, pripremili su za žene palankine i pratnju. Krenuli su kada je izašlo sunce. Kaede se
sjetila savjeta rođakinje, gospođe Maruvama, i oprezno ušla u palankin, kao da je krhka i slaba kao
većina žena, ali se pobrinula da konjušari iz staje dovedu Takeova konja, i kad su bili na putu,
razgrnula je zastorčiće od navoštenog papira da može gledati van.
Njihanje palankina bilo je nepodnošljivo; čim bi pogledala van, postalo bi joj slabo. Kada su prvi put
stali da se malo odmore u Yamagati, toliko joj se vrtjelo da je jedva hodala. Hranu nije ni pogledala i
kad je popila malo čaja, morala je odmah povratiti. Plašila ju je tjelesna slabost, koja je sada
narušavala nedavno otkriveni osjećaj snage. Shizuka ju je odvela u sobicu neke gostionice, umila je
hladnom vodom i nagovorila je da malo prilegne. Slabost je nestala brzo kako je došla, pa je mogla
popiti malo juhe od crvenog graha i zdjelicu čaja.
No pri pogledu na crni palankin, opet joj je postalo slabo. »Dovedite mi konja«, ukazala je. »Jahat
ću.«
Konjušar ju je podigao na Rakua. Shizuka se spretno popela iza nje i tako su ostatak prijepodneva
prejahale. Nisu mnogo govorile, svaka je utonula u svoje misli, ali tješila ih je međusobna blizina.
Kada su izašli iz Yamagate, staza se počela strmo penjati. Gdjegdje je po njoj bilo postavljeno veliko
plosnato kamenje. Već su se vidjeli znakovi jeseni premda je nebo bilo vedro, a zrak topao. Lišće
bukve, rujevine i javora počelo je dobivati zlatnu i skrletnu boju. Visoko nad njima letjela su jata
divljih gusaka. U sve gušćoj šumi bilo je mirno i tiho. Konj je pažljivo, nisko spuštene glave, hodao po
kamenju. Muškarci iz pratnje bili su oprezni i nemirni. Od propasti Iide i Tohana, sela su bila puna
ljudi bez gospodara, koji su se radije odmetnuli u razbojnike nego da prisegnu na vjernost kome
drugome.
Konj je bio snažan i zdrav. Kada su sljedeći put stali pred malom gostionicom na vrhu prijelaza, dlaka
mu je unatoč vrućini i usponu jedva potamnjela. Bližilo se podne. Konje su odveli nahraniti i napojiti,
a muškarci su se sklonili u sjenu stabala oko zdenca. Starija žena je na pod rogožinom obložene sobe
položila prostirke kako bi Kaede sat-dva otpočinula.
Kaede je legla, zahvalna da može protegnuti ruke i noge. Svjetlost u prostoriji bila je blaga i zelena.
Blještavu svjetlost zaklanjali su divovski cedrovi. Slušala je hladni žubor izvora u daljini i glasove
muškaraca, koji su tiho razgovarali, tu i tamo provalu smijeha i Shizuko, koja je u kuhinji s nekim
razgovarala. Isprva joj je glas bio veseo i brbljav i Kaede se razveselila jer se opet oraspoložila, ali
zatim se utišao, a njezin sugovornik odgovarao je jednakim tonom. Kaede više nije razabirala što
govore.
Nekoliko trenutaka poslije razgovor je zamro. Shi-zuka je tiho ušla i legla pokraj Kaede.
»S kim si razgovarala?«
Primaknula je glavu da joj može šapnuti na uho: »Ovdje radi moja sestrična.« »Ti posvuda imaš
rodbinu.«
»Tako je to u Plemenu.«
Kaede je šutjela, a zatim je rekla: »Ali drugi ne sumnjaju tko si, inače bi te najradije...« »Što bi
najradije?« »Pa, uklonili te.«
Shizuka se nasmijala. »Nitko se ne usuđuje. Znamo mi bezbroj načina da ih se riješimo. I nitko ne zna
posve sigurno ništa o nama. Vjerojatno sumnjaju. Ali, možda ste zapazili da se i ja i stric Kenji
možemo prikazati u različitim likovima. Teško je prepoznati pripadnike Plemena, a uz to znaju još
mnoge druge vještine.«
»Ispričat ćeš mi nešto o njima?« Kaede je bila opčinjena tim ljudima koji su živjeli u sjeni svijeta koji je
poznavala.
»Nešto vam mogu reći. Sve ne. Poslije, kad nas nitko ne bude slušao.«
Vani je oštro graknula vrana.
Shizuka je rekla: »Doznala sam od sestrične dvije stvari. Prvo, da Takeo još nije otišao iz Yamagate.
Arai je poslao za njim ophodnje, a na glavnu cestu postavio je stražare. Skrivat će ga u gradu.«
Vrana se opet oglasila. Gra! Gra!
11. Možda sam danas prošla pokraj njegova skrovišta, mislila je Kaede. Prošao je dug trenutak prije nego
što je upitala: »A druga?«
»Na cesti se može dogoditi nezgoda.«
»Kakva nezgoda?«
»Meni. Rekla je da bi me Arai rado uklonio, kako ste rekli. No, planira se da izgleda kao nezgoda,
razbojnički prepad ili nešto slično. Ne može podnijeti misao na to da sam još živa, ali ne želi vas
otvoreno uvrijediti.«
»Moraš otići.« Glas joj se od uzbuđenja povisio. »Dok si sa mnom, zna gdje će te naći.«
»Pst«, upozorila ju je Shizuka. »To sam vam rekla samo zato da ne učinite kakvu ludost.«
»Što bi bila ta ludost?«
»Da upotrijebite nož ako bi me pokušali braniti.«
»To bih sigurno učinila«, rekla je Kaede.
»Znam. Ali odvažnost i vještinu morate skrivati. S nama putuje netko tko će me štititi. Možda ne
samo jedan. Borbu prepustite njima.«
»Tko je to?«
»Ako gospođa pogodi, nešto ću joj dati na dar«, nehajno je rekla Shizuka.
»Nisi više onako tužna?« znatiželjno je pitala Kaede.
»Oporavila sam se od ljutnje«, objasnila je Shizuka. Zatim je nastavila ozbiljnije: »Možda nikada više
neću tako voljeti muškarca. Ali nisam učinila ništa sramotno. Nisam se nečasno ponijela ja. Prije sam
bila za njega vezana, bila sam mu taokinja. Time što me se odrekao, dao mi je slobodu.«
»Morala bi me ostaviti«, ponovila je Kaede.
»Kako da vas ostavim? Sada me najviše trebate.«
Kaede je mirno ležala. »Zašto najviše baš sada?«
»Gospo, sigurno znate. Krvarenje vam kasni, lice vam je mekše, kosa gušća. Slabost, a zatim glad...«
Shizukin glas bio je nježan, pun suosjećanja.
Kaedino srce počelo je brzo udarati. Spoznaja je ležala pod kožom, ali se nije mogla prisiliti da se s
njome suoči.
»Što da učinim?«
»Čije je dijete? Valjda nije Iidino?« »Iidu sam ubila prije nego što me uspio silovati. Ako stvarno nosim
dijete, može biti samo Takeovo.« »Kada?« šapnula je Shizuka.
»Te noći kada je umro Iida, Takeo je došao k meni u sobu. Zajedno smo čekali smrt.«
Shizuka je uzdahnula. »Katkad mi se čini da je lud.«
»Ne lud. Možda začaran«, rekla je Kaede. »Otkako smo se upoznali u Tzuvvanu, kao da smo oboje bili
začarani.«
»Ah, za to smo djelomice krivi stric i ja. Nikada vas nismo smjeli upoznati.«
»To ni vi niti išta drugo nije moglo spriječiti«, bila je uvjerena Kaede. Osjetila je u sebi prikriven tračak
radosti.
»Da je dijete Iidino, znala bih što učiniti«, rekla je Shizuka. »Ne bih se premišljala. Znam neke stvari
pomoću kojih biste ga se oslobodili. Ali Takeovo dijete je moj rod, moja krv.«
Kaede nije ništa rekla. Dijete će naslijediti Takeove sposobnosti, mislila je. Sposobnosti zbog kojih je
dragocjen. Svatko ga hoće iskoristiti za svoje potrebe. A ja ga volim zbog njega samoga. Neću se
riješiti njegova djeteta. I nikada neću Plemenu dopustiti da miga uzme. Ali, bi li to pokušala Shizuka?
Bi li me tako izdala?
Toliko je dugo šutjela, da je Shizuka sjela provjeriti je li zaspala. Ali Kaedine su oči bile otvorene,
zastrte zelenom svjetlošću s druge strane praga.
»Koliko će trajati mučnine?« pitala je.
»Ne dugo. Prva tri, četiri mjeseca neće se vidjeti ništa.«
»Razumiješ se u to. Veliš da imaš dva sina?« »Da. Araijeva.« »Gdje su?«
»Kod mojih djeda i bake. On ne zna gdje su.« »Priznao ih je?«
»Pokazivao je za njih zanimanje dok se nije oženio i dok mu zakonita žena nije rodila sina«, ispričala je
Shizuka. »A kako su moji sinovi stariji, počeo se bojati da će ugroziti njegova nasljednika. Kad sam
12. shvatila kako razmišlja, odvela sam ih u zabačeno selo u vlasništvu obitelji Muto. Nikada ne smije
doznati gdje su.«
Unatoč vrućini, Kaede je zadrhtala. »Misliš da bi im učinio nešto nažao?«
»Ne bi bilo prvi put da neki gospodar, ratnik, učini takvo što«, gorko je odgovorila Shizuka.
»Ja se bojim svoga oca«, rekla je Kaede. »Što će mi učiniti?«
Shizuka je prošaptala: »Recimo da je gospodin Shigeru, u strahu od Iidine izdaje, ustrajao na tajnom
vjenčanju na Teravami na dan kada smo posjetili svetište. Vaša rođakinja gospođa Maruvama i njena
pratiteljica Sachie bile su svjedokinje, ali nisu preživjele.«
»Ne mogu tako lagati svima«, pobunila se Kaede.
Shizuka ju je utišala. »Ne morate ništa reći. Sve je bilo učinjeno u potaji. Poštujete želju pokojnoga
supruga. Ja ću se pobrinuti da se dozna. Vidjet ćete da ovi muškarci ne znaju čuvati tajnu.«
»Što je s dokumentima, dokazima?«
»To ste zajedno sa svim drugim izgubili kad je pala Inuvama. Dijete će biti Shigeruovo. Bude li dečko,
naslijedit će posjede Otorija.«
»Ne može se razmišljati tako daleko unaprijed«, brzo je rekla Kaede. »Ne izazivaj sudbinu.« Jer, sjetila
se Shigeruova pravog nerođenog djeteta, koje je tiho umrlo u majčinom tijelu u riječnoj vodi
Inuvame. Molila je da njegov duh ne bude ljubomoran, molila je da njezino dijete živi.
Potkraj tjedna slabost je malo popustila. Prsti su joj natekli, bradavice su joj bridjele i u neočekivanim
trenucima osjetila bi neizdrživu glad, no inače se osjećala dobro, bolje nego ikada u životu. Osjetila su
joj se izoštrila, kao da je dijete u njenoj utrobi s njome dijelilo svoje sposobnosti. S čuđenjem je
opazila kako se Shizukini lažni podaci šire među muškarcima iz pratnje, koji su je jedan za drugim
počinjali oslovljavati s »gospođo Otori«. Zbog pretvaranja joj je bilo teško u duši, ali je s time
nastavila jer nije znala što bi drugo učinila.
Budno je promatrala muškarce i pokušala otkriti koji je pripadnik Plemena koji će štititi Shizuko kad
dođe trenutak. Shizuko se vratilo raspoloženje, pa se opet sa svima smijala i šalila, a oni su odgovarali
s različitim osjećajima, koji su sezali od odobravanja do želje, ali nitko od njih nije bio posebno
oprezan.
Kaede su rijetko pogledali ravno u oči. Da su to češće činili, iznenadili bi se koliko ih je dobro
upoznala. Svakoga je u mraku prepoznavala po hodu ili glasu, katkada čak po mirisu. Dala im je svoja
imena: Ožiljak, Škiljo, Tihi, Dugoruki.
Dugoruki je mirisao po ulju za pečenje kojim su muškarci začinjavali rižu. Imao je dubok glas i grub
naglasak. Njegov izgled je govorio o drskosti, ironič-nosti koja joj je smetala. Bio je srednjeg rasta,
visokoga čela i malo izbuljenih očiju, tako crnih da se zjenice gotovo nisu vidjele. Navika mu je bila da
ih okrene, zatim tržne glavom i smrkne. Imao je nerazmjerno duge ruke i velike šake. Ako je netko
određen da ubije ženu, mislila je Kaede, onda je to on.
Idućeg tjedna ih je iznenadno nevrijeme zadržalo u nekom selu. Osuđena zbog kiše na tijesnu,
neudobnu sobicu, bila je nemirna. Mučile su je misli na majku. Kad je prebirala po sjećanju na nju,
nailazila je samo na tamu. Pokušala se sjetiti njezina lica, ali uzalud. Nije se mogla sjetiti ni izgleda
sestara. Najmlađoj će biti gotovo devet godina. Ako je majka umrla, kako se bojala, morat će je
zamijeniti, postati sestrama druga mati, voditi kućanstvo - nadzirati kuhinju, pospremati, ple-sti i siti -
to su bile zadaće žena kojima su ih podučile majke, tetke i bake. O tim stvarima nije znala ništa. Kada
je bila taokinja, obitelj Noguchi ju je zanemarivala. Naučili su je tako malo: znala je samo preživjeti u
utvrdi, gdje je poput sluškinje trčkarala amo-tamo i služila naoružanim muškarcima. No, morat će se
tek naučiti raditi rukama. Dijete ju je obogat ilo osjećajima i nagonima koje do tada nije poznavala:
nagonom da brine za druge. Mislila je na vazale Shirakavve, na ljude kao što su Shoji Kivoshi i Amano
Tenzo, koji su došli s ocem kad ju je posjetio kod Noguchija. I na sluškinje, kao što je Ayame, koja joj
je tada, kad joj je bilo sedam godina, nedostajala gotovo kao majka. Je li Ayame još živa? Hoće li se
sjetiti djevojčice koju je čuvala? Kaede se vraća, navodno udana i obudovjela, kriva za smrt još jednog
muškarca, i trudna. Kako će je dočekati u roditeljskom domu?
Zbog kašnjenja su i muškarci u pratnji bili razdražljivi. Znala je da bi najradije što prije obavili dužnost i
da jedva čekaju vratiti se u bitke, svoj pravi posao, svoj život. Htjeli su doživjeti Araijevu pobjedu nad
Tohani-ma na Istoku, a ne biti na Zapadu, daleko od borbe, i čuvati žene.
13. Arai je tek jedan od njih, začuđeno je razmišljala. Kako je iznenada postao tako moćan? Zbog čega ga
ti ljudi, sve odrasli i snažni muškarci, slijede i slušaju? Opet se sjetila nemilosrdne okrutnosti kojom je
prerezao vrat stražaru koji ju je napao u utvrdi Noguchija. Tako bi sigurno bez oklijevanja ubio
svakoga od tih ljudi. Ipak, ne slušaju ga oni iz straha. Možda se radi o nekoj vrsti povjerenja u tu
nemilosrdnost, pripravnost da djeluje odmah, bilo to pravedno ili ne? Bi li ikada tako vjerovali ženi? Bi
li znala zapovijedati muškarcima kao što čini on? Bi li je ratnici, kao što su Shoji i Amano, slušali?
Kiša je prestala i nastavili su putovanje. Oluja je odnijela posljednje ostatke vlage i idući dani bili su
vedri, a nebo beskonačno i modro nad gorskim vrhovima, gdje je na javorima iz dana u dan bilo sve
više crvena lišća. Noći su postale hladnije i već se osjećao dolazak zime.
Putovanje se nastavilo, dani su postajali dugi i zamorni. Napokon je Shizuka jednoga jutra rekla: »Ovo
je zadnji prijelaz. Sutra ćemo doći pred Shirakawu.«
Spuštali su se strmom stazom, tako gusto pokrivenom borovim iglicama da se konjska kopita nisu
čula. Kaede je jahala, a Shizuka je hodala uz Rakua. Pod krošnjama borova i cedrova bilo je tamno, a
pred njima se kroz bambusov gaj probijalo sunce i bacalo pjegavu zelenkastu svjetlost.
»Jesi li već kada prolazila ovim putom?« pitala je Kaede.
»Često. Prvi put prije mnogo godina. Kad sam bila mlađa od vas, poslali su me u Kumamoto kako bih
radila u Araijevoj obitelji. Stari gospodin je tada bio još živ. Sinove je odgajao željeznom rukom, ali je
najstariji, zove se Daiichi, ipak uspijevao namamiti sluškinje u krevet. Dugo sam mu se odupirala - kao
što znate, nije lako djevojkama koje žive po utvrdama. Bila sam odlučna da me neće tako brzo
zaboraviti kao većinu drugih. I naravno, imala sam upute svoje obitelji, Muto.
»I tako si ga sve to vrijeme uhodila«, promrmljala je Kaede.
»Neke ljude je zanimala Araijeva privrženost. A naročito Daiichijeva, prije nego što se pridružio
Noguchijima.«
»Pod nekim ljudima misliš na Iidu?«
»Naravno. To je bio dio sporazuma s klanom Se-ishuua poslije Yaegahare. Arai nije htio biti u službi
Noguchija. Nije volio Iidu, a za Noguchija je smatrao da je izdajica, premda je bio prisiljen pokoriti
se.«
»Radila si za Iidu?«
»Vi znate za koga radim«, tiho je odgovorila Shizuka. »Uvijek u prvom redu za obitelj Muto, za Pleme.
Tada je Iida uposlio mnoge članove obitelji.«
»To mi nikada neće biti jasno«, rekla je Kaede. Već su i savezi u njezinom klanu bili dovoljno
zamršeni, dok su se novi sklapali brakovima, stari održavali taocima, a savezništva se prekidala zbog
nenadanih uvreda, spletki ili obične proračunatosti. A sve se to činilo bezazleno u usporedbi sa
spletkama Plemena. I opet se stresla od neugodne pomisli da je Shizuka s njome samo zato što joj je
to naredila obitelj Muto.
»I mene uhodiš?«
Shizuka joj je pokretom ruke pokazala da se utiša. Kaede se učinilo da ih ne mogu čuti muškarci koji
su jahali pred njima.
»Uhodiš me?«
Shizuka je položila ruku na Rakuov vrat. Kaede je pogledala njezin zatiljak, bijelo tjeme pod tamnom
kosom. Glava joj je bila okrenuta u stranu pa joj nije vidjela lice. Shizuka je hodala ukorak s konjem,
koji se spuštao po klancu i njihao bokovima da održi ravnotežu. Kaede se nagnula naprijed i nastojala
govoriti što tiše. »Reci mi.«
U tom trenutku konj se propeo i iznenada ritnuo. Kaede je počela padati.
Past ću, osupnuto je pomislila, kada je zajedno sa Shizuko zaronila prema tlu.
Konj je skočio u stranu da je ne zgazi. Kaede je osjetila dodatnu smetenost, još veću opasnost.
»Shizuko!« viknula je.
»Nemojte ustajati!« rekla je žena i pritisnula je prema tlu, ali Kaede je htjela gledati.
Pred njima su stajali neki muškarci, koji su izgledali kao divlji razbojnici, isukanih mačeva. Posegnula
je za nožem i poželjela da ima mač ili makar palicu, ali se sjetila svojeg obećanja. Sve to se dogodilo u
djeliću sekunde prije nego što je čula zvuk tetive na luku. Strijela je proletjela konju pokraj uha, pa je
još jedanput poskočio i propeo se.
14. Čuo se kratak uzvik i jedan je muškarac pao kraj njenih nogu, krvareći na mjestu gdje mu je strijela
probola vrat.
Drugi je muškarac načas zastao. Konj se bacio u stranu i izbacio ga iz ravnoteže. Očajnički je
zamahnuo postrance mačem na Shizuko, ali već se tu postavio Dugoruki, koji se s gotovo
nadnaravnom brzinom našao ispod zamaha, a vršak njegova mača kao da je sam našao put do
muškarčeva grkljana.
Muškarac na čelu okrenuo se i potrčao natrag, a oni otraga jurnuli su naprijed. Shizuka je primila
konja za uzdu i umirivala ga.
Dugoruki je pomogao Kaede ustati. »Nemojte se bojati, gospođo Otori«, rekao je svojim grubim
naglaskom, s jakim zadahom paprenog ulja. »To su bili samo razbojnici.«
Samo razbojnici? pomislila je Kaede. Umrli su tako iznenadno i uz toliko krvi. Možda i jesu razbojnici,
ali tko ih plaća?
Muškarci su im uzeli oružje i izvlačili tko će što dobiti, a zatim trupla bacili u šikaru. Nije se moglo
zaključiti koji je od njih očekivao napad a tko je razočaran što nije uspio. Činilo se da osjećaju veće
poštovanje prema Dugorukom, i vidjela je da ih se dojmila njegova hitrost i borilačko umijeće, ali
osim toga, ponašali su se kao da je to svakidašnja pojava, tek jedna od opasnosti koje vrebaju na
putovanju. Jedan ili dvojica našalili su se sa Shizuko da su je razbojnici htjeli za ženu, a ona je u istom
tonu odvratila da je šuma puna takvih očajnika, ali da čak i oni imaju kod nje više izgleda nego ijedan
iz pratnje.
»Nikada ne bih pogodila tko će te braniti«, rekla je poslije Kaede. »Zapravo, upravo suprotno. Na
njega sam sumnjala da će te ubiti, jer ima tako velike ruke.«
Shizuka se nasmijala. »Pametan je on čovjek, i nemilosrdan borac. Lako ga je pogrešno procijeniti ili
podcijeniti. Niste vi jedini koje je iznenadio. Je li vas u tom trenutku bilo strah?«
Kaede se pokušala sjetiti. »Ne, uglavnom zato što nije bilo vremena. Poželjela sam da imam mač.«
Shizuka je rekla: »Dar hrabrosti imate.«
»Nije točno. Često me je strah.«
»Tko bi to rekao«, promrmljala je Shizuka. Došli su do gostionice u malom mjestu na granici posjeda
Shirakawe. Kaede se sada mogla okupati u vrućem vrelu i čekala je u spavaćici da joj donesu večernji
obrok. Dobrodošlica u gostionici bila je mlaka, a i cijelo mjesto ju je ispunjavalo nelagodom. Ljudi
očito nisu imali dovoljno hrane pa su bili snuždeni i malodušni.
Na jednoj strani imala je modrice od pada i bojala se za dijete. Brinula se i zbog susreta s ocem. Hoće
li povjerovati da se udala za gospodina Otorija? Nije mogla ni zamisliti njegov bijes ako otkrije istinu.
»Trenutačno se ne osjećam previše hrabro«, priznala je.
»Izmasirat ću vam glavu«, rekla joj je Shizuka. »Izgledate iscrpljeno.«
Iako se naslonila natrag i počela uživati u djevojčinim prstima na tjemenu, pojačale su se njene
slutnje. Sjetila se o čemu su razgovarale netom prije napada.
»Sutra ćete biti kod kuće«, rekla je Shizuka. Osjećala je njezinu napetost. »Još malo, i putovanje je
gotovo.«
»Shizuko, reci mi otvoreno. Koji je pravi razlog zbog kojeg si sa mnom? Da me uhodiš? U čijoj je službi
sada obitelj Muto?«
»Trenutačno nismo ni u čijoj. Nakon Iidina pada, Tri zemlje su u neredu. Arai kaže da će istrijebiti
Pleme. Još ne znamo misli li ozbiljno ili će se opametiti i surađivati s nama. A do tada moj stric Kenji,
koji se veoma divi gospođi Shirakawa, želi biti obaviješten je li dobro i što namjerava.«
I što je s mojim djetetom, pomislila je Kaede, ali nije ništa rekla. Umjesto toga, pitala je: »Što
namjeravam?«
»Nasljednica ste jednog od najbogatijih i najmoćnijih područja na zapadu, Maruvame, kao i vlastitih
posjeda, Shirakavre. Onaj za koga ćete se udati, postat će ključna osoba u budućnosti Triju zemalja.
Trenutačno svi misle da ćete održati savezništvo s Araijem i osnažiti njegov položaj na Zapadu dok on
rješava pitanje Otorija - vaša sudbina je tijesno povezana s klanom Otorija kao i sa Srednjom
zemljom.«
»Možda se ni za koga neću udati«, rekla je Kaede, napola za sebe. A u tom slučaju, razmišljala je,
zašto ne bih ja sama postala ključna osoba?
15. Zvukovi hrama na Teravami, ponoćno zvono, pojanje redovnika, blijedjeli su u ušima dok sam se
strmom zaraslom stazom spuštao prema potoku za Kikuto Kotarom i Mutom Kenjijem. Hodali smo
brzo, naše korake nadglasavao je šum vode. Malo smo govorili i nikoga nismo sreli.
Kada smo stigli u Yamagatu, bila je gotovo zora i kukurijekali su prvi pijetlovi. Na ulicama grada nije
bilo nikoga premda je policijski sat bio ukinut i nije više bilo Tohana da patroliraju. Došli smo do kuće
nekog trgovca u središtu, nedaleko od gostionice u kojoj smo bili odsjeli tijekom Blagdana mrtvih.
Ulicu sam već poznavao jer sam noću razgledao grad. Činilo mi se da je od tada prošla vječnost.
Vrata je otvorila Kenjijeva kći Yuki, koja kao da nas je ondje čekala cijelu noć, premda smo došli tako
tiho da ni pas nije zalajao. Ništa nije rekla, ali sam iz pogleda koji mi je uputila vidio da je napeta.
Njezino lice, njezine živahne oči i privlačno mišićavo tijelo probudili su u meni odveć žive uspomene
na strašne događaje u Inuvami one noći kada je umro Shigeru. Napola sam očekivao da ću je vidjeti
na Teravami jer je putovala dan i noć kako bi Shigeruovu glavu odnijela u hram i rekla za njegovu
smrt. Toliko toga sam je htio pitati: o putovanju, pobuni u Yamagati, svrgnuću Tohana. Kad su njezin
otac i učitelj Kikuta ušli u kuću, malo sam zastao i zajedno smo stupili na verandu. Uz prag je gorjela
slaba svjetlost.
»Nisam mislila da ću te još vidjeti živoga«, rekla je.
»Nisam mislio da ću preživjeti.« Sjetivši se njene vještine i njene okrutnosti, dodao sam: »Velik sam ti
dužnik. Nikada ti neću moći dovoljno uzvratiti.«
Činilo se da ta riječ nije dovoljno snažna da opiše ono što smo već bili. Donijela mi je Shigeruov mač
Jato i pomogla mi da ga spasim i osvetim; najvažniji i naj-očajniji činovi mojeg života. Bio sam pun
zahvalnosti, pomiješane s divljenjem.
Na trenutak je nestala i vratila se s vodom. Oprao sam noge, slušajući razgovor dvojice učitelja u kući.
Namjeravali su nekoliko sati počinuti, a zatim ću ja putovati s Kotarom. Zabrinuto sam odmahnuo
glavom. Bio sam umoran od slušanja.
»Dođi«, rekla je i povela me u središte kuće gdje je, kao u Inuvami, bila skrivena soba uska kao
jeguljin ležaj.
»Jesam li opet zatvorenik?« pitao sam gledajući oko sebe zidove bez prozora.
»Ne, to je samo radi tvoje sigurnosti, da se nekoliko sati odmoriš. Zatim nastavljaš putovanje.«
»Znam, čuo sam.«
»Naravno«, rekla je. »Zaboravila sam da sve čuješ.«
»I previše«, dodao sam i sjeo na prostirku koja je već bila na podu.
»Teško je s darovima. Ali je bolje imati ih nego nemati. Donijet ću ti nešto za jelo, a čaj je gotov.«
Vratila se za nekoliko trenutaka. Čaj sam popio, ali hranu nisam mogao ni pogledati. »Tople vode za
kupanje nema«, rekla je. »Žao mi je.«
»Nije važno.« Već me je dvaput bila okupala. Jednom tu u Yamagati, kad nisam znao tko je, i istrljala
mi leđa i masirala tjeme, a zatim u Inuvami, kada sam jedva hodao. Preplavila su me sjećanja. Pogledi
su nam se sreli i znao sam da mislimo na isto. Skrenula je pogled i tiho rekla: »Pustit ću te da spavaš.«
Nož sam stavio blizu prostirke i kliznuo pod pokrivač ne svukavši se. Razmišljao sam o onome što je
Yuki rekla, o darovima. Nisam mislio da ću ikada opet biti sretan kao što sam bio u rodnome selu,
Minu - ali u Minu sam bio dijete, a sada je selo bilo razoreno i svi moji mrtvi. Znao sam da ne smijem
misliti na prošlost. Pristao sam pridružiti se Plemenu. Silno su me htjeli među sobom zbog mojih
sposobnosti, a jedino u Plemenu mogao sam naučiti kako razvijati i kontrolirati vještine koje su mi
dane.
16. 3.
Pomislio sam na Kaede, koju sam uspavao na Teravami. Obuzeo me osjećaj beznadnosti, a zatim očaj.
Nikada je više neću vidjeti. Morat ću je zaboraviti. Grad oko mene počeo se polako buditi i kada se s
druge strane vrata probila svjetlost, zaspao sam.
Iznenada me probudio zvuk muškaraca i konja na ulici pred kućom. Svjetlost se u sobi promijenila,
kao da je sunce prešlo preko krova, ali nisam imao predodžbu koliko sam dugo spavao. Neki je
muškarac vikao, odgovarala mu je žena koja se sve više ljutila. Razabrao sam bit riječi. Muškarci su bili
Araijevi. Išli su od kuće do kuće i tražili me.
Povukao sam pokrivač i posegnuo za nožem. Kad sam ga uzeo, vrata su se otvorila i Kenji je tiho ušao
u sobu. Za njim se zatvorio lažni zid. Kratko me pogledao, odmahnuo glavom i sjeo na pod prekriživši
noge u uskom prostoru između prostirke i zida.
Prepoznao sam glasove - ti su muškarci bili na Teravami s Araijem. Čuo sam Yuki kako umiruje Ijutitu
ženu i muškarce nudi pićem.
»Sada smo na istoj strani«, rekla je i nasmijala se. »Mislite li da bismo mogli skriti Otori Takea, da je
ovdje?«
Muškarci su brzo popili i otišli. Kada su se njihovi koraci utišali, Kenji je frknuo kroz nos i uputio mi
jedan od svojih omalovažavajućih pogleda. »Nitko se u Yamagati ne može pretvarati da nije čuo za
tebe«, rekao je. »Shigeru je poslije smrti postao bog; tebe je Iida pretvorio u junaka. Sve je to
probudilo duhove.« Šmrknuo je i dodao: »Nemoj da ti udari u glavu. To je jako zamorno. Sada je Arai
pokrenuo veliku potragu za tobom. Tvoj nestanak doživljava kao osobnu uvredu. Srećom pa te ovdje
ne poznaju dobro po liku, ali morat ćemo te prerušiti.« Mršteći se, proučavao je crte mojega lica. »Taj
otorijski izgled... morat ćeš ga prikriti.«
Prekinuo ga je zvuk izvana kada se zid odmaknuo. Ušao je Kikuta Kotaro, a za njim i Akio, mladić koji
je bio među onima koji su me držali u zatočeništvu u Inuvami. Za njima je ušla Yuki. Nosila je čaj.
Učitelj Kikuta pozdravio me je kimnuvši glavom i ja sam mu se naklonio. »Akio je bio u gradu, slušati
što je novoga.«
Akio je kleknuo pred Kenjijem i lagano mi se naklonio. Uzvratio sam jednakim pokretom. Kada su me
on i drugi pripadnici Plemena oteli u Inuvami, činili su sve kako bi me obuzdali a da me ne ozlijede.
Istinski sam se borio. Htio sam ga ubiti. Porezao sam ga. Sada sam vidio da na lijevoj ruci još ima
napola zacijeljeni ožiljak, crven i upaljen. Prije gotovo uopće nismo razgovarali - bio me prekorio da
sam neotesan i optužio me za kršenje svih pravila Plemena. Među nama je bilo malo dobre volje.
Sada, kad su nam se pogledi sreli, osjetio sam duboko neprijateljstvo.
»Govori se da je gospodin Arai bijesan jer je ova osoba otišla bez dopuštenja i odbila brak po
gospodinovoj volji. Gospodin Arai je izdao naredbe da se ovu osobu uhiti i namjerava istražiti
organizaciju poznatu kao Pleme, koju smatra protuzakonitom i nepoželjnom.« Ponovno se naklonio
Kotaru i protisnuo: »Žao mi je, ali ne znam kako se ova osoba zove.«
Učitelj je kimnuo i počešao se po bradi. Ništa nije rekao. I prije smo razgovarali o imenima i rekao mi
je neka se i dalje služim imenom Takeo premda to, kako je rekao, nikada nije bilo plemensko ime.
Trebam li sada uzeti prezime Kikuta? I kakvo će mi ime dati? Nisam se htio odreći imena Takeo, koje
mi je dao Shigeru, ali ako više nisam Otori, imam li pravo na njega?
»Arai nudi nagrade za obavijesti«, rekla je Yuki stavljajući pred svakog od nas zdjelicu čaja.
»U Yamagati se nitko neće usuditi svojevoljno izdati«, rekao je Akio. »Jer bismo se s njima
obračunali!«
»Toga sam se i bojao«, rekao je Kotaro Kenjiju. »Arai nema s nama nikakvih odnosa i sada se boji
naše moći.«
»Da ga uklonimo?« odmah je pitao Akio. »Možemo. ..«
Kotaro je podigao ruku i mladić se ponovno naklonio i ušutio.
»Sad kad nema Iide, sve je prilično nestabilno. Kad bi i Arai umro, tko zna do kakvog bi to bezvlašća
dovelo?«
17. Kenji je rekao: »Ne čini mi se da Arai predstavlja veliku opasnost. Prijetnje i bijes, to možda, ali na
duge staze ne mnogo više od toga. Kako se stvari sada razvijaju, on nam je najveća nada za mir.«
Pogledao me. »A to je ono što najviše želimo. Treba nam kakav-takav red da bi nam posao cvjetao.«
»Arai će se vratiti u Inuvamu i uzeti je za svoju prijestolnicu«, rekla je Yuki. »Lakše ju je braniti i bliža
je središtu od Kumamota, a na temelju prava osvajača uzeo je sva Iidina područja.«
»Ah«, promrmljao je Kotaro. Okrenuo se k meni. »Bio sam zamislio da se vratiš sa mnom u Inuvamu.
Imam ondje poslove za idućih nekoliko tjedana, a ti bi se za to vrijeme počeo školovati. No, možda bi
bilo bolje da ostaneš ovdje koji dan. Zatim ćemo te povesti na sjever, iznad Srednje zemlje, u drugu
kuću Kikuta, gdje nitko nije čuo za Otori Takea i gdje ćeš početi nov život. Znaš žonglirati?«
Odmahnuo sam glavom.
»Imaš tjedan dana da naučiš. Akio će te podučavati. Pratit će te Yuki i još neki glumci. Ja ću te čekati u
Matsueu.«
Naklonio sam se. Ništa nisam rekao. Ispod spuštenih vjeđa promatrao sam Akaija. Gledao je u pod,
namršten, s dubokom borom među obrvama. Bio je od mene stariji tek tri ili četiri godine, ali u tom
trenutku moglo se lako zaključiti kakav će biti kao starac. On je dakle žongler. Bilo mi je žao što sam
mu porezao spretnu žonglersku ruku, no smatrao sam da sam na to imao svako pravo. Ipak, među
nama je još vladalo neprijateljstvo i čekalo da se, zajedno s drugim osjećajima, razriješi.
Kotaro je rekao: »Kenji, ti si zbog povezanosti s gospodinom Shigeruom isključen iz ovoga. Previše
ljudi zna da uglavnom boraviš ovdje. Ostaneš li, Arai će te sigurno dati uhititi.«
»Otići ću na neko vrijeme u planine«, odgovorio je Kenji. »Posjetiti starce, posvetiti se malo djeci.«
Nasmiješio se i ponovno je izgledao kao moj stari dobri učitelj.
»Oprostite, ali kako će se ta osoba zvali?« pitao je Akai.
»Zasad može uzeti glumačko ime«, odgovorio je Kotaro. »Kakvo će plemensko ime dobiti, to ovisi...«
Te su riječi imale skriveno značenje koje nisam razumio. Ali Akio očito jest. »Njegov otac se odrekao
Plemena!« prasnuo je. »Okrenuo nam je leda.«
»Ali se njegov sin vratio sa svim darovima Kikuta«, odvratio je učitelj. »No, za sada si mu u svemu
nadređen. Takeo, podredit ćeš se Akiju i učiti od njega.«
Na usnama mu je zaigrao osmijeh. Mislim da je dobro znao kako će mi to teško pasti. Kenjijevo je lice
bilo žalosno, kao daje i on predviđao nevolje.
»Akio ima mnoge vještine«, nastavio je Kotaro. »Ti ih tek moraš svladati.« Čekao je na moj pristanak i
potom rekao Akiju i Yuki neka otiđu. Yuki je prije odlaska dolila čaj u zdjelice i oba su ga starca glasno
posr-kala. Osjećao sam miris hrane koja se kuhala. Činilo mi se da danima nisam ništa okusio. Žalio
sam što nisam prihvatio Yukino jelo prethodne večeri. Vrtjelo mi se od gladi.
Kotaro je rekao: »Rekao sam ti da sam prvi bratić tvoga oca. Ali ti nisam rekao da je bio stariji od
mene i da bi po djedovoj smrti postao gospodar. Akio mi je nećak i nasljednik. Tvoj povratak otvara
pitanja nasljedstva i prednosti, a kako ćemo ih riješiti, to ovisi o tvojem ponašanju idućih nekoliko
mjeseci.«
Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim što je rekao. »Akio je odrastao u Plemenu«, polako sam
rekao. »Zna sve što ja ne znam. Takvih je sigurno mnogo. Ne želim zauzeti ni njegovo niti ičije
mjesto.«
»Zaista ih je mnogo«, odgovorio je Kotaro, »i svi su spretniji, školovaniji i zaslužniji od tebe. Ali nitko
nema tako oštar sluh Kikuta kao ti i nitko ne bi mogao ući sam u Yamagatu onako kako si ti ušao.«
Ta mi se epizoda činila kao dio nekog prošlog života. Jedva sam se mogao sjetiti što me je to nagnalo
da se popnem u utvrdu i odriješim od muka Skrivene koji su visjeli po zidinama, zatvoreni u košare od
pruća - prvi put sam ubio. Poželio sam da to nisam učinio - da nisam tako dramatično privukao
pozornost Plemena na sebe, možda me ne bi bili oteli, prije... prije... Stresao sam se. Nije imalo smisla
raspletati niti koje su splele Shigeruovu smrt.
»No, sad kad sam to rekao«, nastavio je Kotaro, »moraš znati da se prema tebi ne smijem odnositi
nimalo drugačije nego prema drugim tvojim vršnjacima. Ne smijem imati miljenike. Bez obzira na
tvoje sposobnosti, one nam nisu ni od kakve koristi ako nemamo tvoju poslušnost. Ne moram te
podsjećati da si mi na nju već prisegnuo. Ostat ćeš tu tjedan dana. Ne smiješ izlaziti niti kome reći da
18. si tu. Za to vrijeme moraš naučiti toliko da možeš žonglirati. Naći ćemo se u Matsuu prije zime. Na
tebi je da školovanje obaviš s potpunom poslušnošću.«
»Tko zna hoćemo li se ikada više sresti«, rekao je Kenji, koji me gledao sa svojom uobičajenom
mješavinom ljubavi i ogorčenja. »Moj posao s tobom je završen«, nastavio je. »Našao sam te,
podučavao, nekako te održao na životu i vratio te natrag Plemenu. Vidjet ćeš da je Akio stroži od
mene.« Nasmijao se pokazujući rupe među zubima. »Ali, Yuki će na tebe paziti.«
Bilo je nečega u tim riječima što mi je potjeralo krv u lice. Ništa nismo učinili, nismo se čak ni
dodirnuli, ali nešto je među nama postojalo i Kenji je to znao.
Kada su ustali, oba učitelja su se smiješila i zagrlila me. Kenji me kvrcnuo po glavi. »Radi kako ti je
rečeno«, rekao je. »I nauči žonglirati.«
Htio sam da Kenji i ja možemo nasamo razgovarati. Toliko toga ostalo je među nama nedorečeno. A
ipak, možda je bilo bolje što smo se pozdravili kao da je zaista bio dobar učitelj kojeg sam prerastao.
Uz to, kako sam kasnije shvatio, pripadnici Plemena ne troše vrijeme na prošlost i ne žele da ih se na
nju podsjeća.
Nakon što su otišli, soba je izgledala mračnija nego prije, zagušljiva i sumorna. Čuo sam kako prije
odlaska hodaju kroz kuću. Bez dugih priprema i dugih pozdrava većine putnika. Kenji i Kotaro su
jednostavno izašli kroz vrata, noseći sve što im je trebalo za put u rukama - lagane platnene
zavežljaje, rezervni par sandala, rižine kolačiće začinjene ukiseljenim šljivama. Razmišljao sam o njima
i o putovima kojima su već prošli, slijedio sam njihove tragove po Trima zemljama i još šire, onoliko
koliko sam znao, po mreži koju je Pleme isplelo od sela do sela, od grada do grada. Kamo god išli,
naići će na rođake; nikada neće ostati bez krova nad glavom ili zaštite.
Čuo sam Yuki, koja je rekla da će ih otpratiti do mosta, i odgovor one žene koja se ljutila na vojnike.
»Čuvajte se«, povikala je žena za njima. Koraci su zamrli na ulici.
U sobi je postalo još tmurnije i samotnije. Nisam mogao zamisliti da ću u njoj biti cijeli tjedan
zatvoren. Gotovo nesvjestan onoga što činim, smišljao sam kako otići. Nisam htio pobjeći. Već sam se
bio pomirio s time da ću ostati s Plemenom. Samo sam htio izaći. Djelomice zato da još jedanput
vidim Yamagatu noću, a djelomice da vidim mogu li.
Nije prošlo dugo kada sam začuo da se netko približava. Vrata su se odškrinula i ušla je neka žena.
Nosila je pladanj s hranom: rižu, kisele krastavce, komadić sušene ribe, zdjelicu juhe. Kleknula je i
pladanj spustila na pod.
»Izvoli, jedi, sigurno si gladan.«
Bio sam gotov. Od mirisa jela počelo mi se vrtjeti u glavi. Navalio sam kao vuk. Ona je sjedila i
promatrala me.
»Znači, ti si onaj koji je mojem jadnom starom mužu prouzročio onolike glavobolje«, rekla je dok sam
pobirao posljednja zrna riže iz zdjelice.
Kenjijeva žena. Pogledao sam je i sreo se s njenim pogledom. Lice joj je bilo glatko, blijedo kao i
njegovo, s onim sličnostima koje poprime stari bračni parovi. Kosa joj je još uvijek bila gusta i crna,
tek tu i tamo s kojom sijedom na razdjeljku. Bila je nabijena i čvrsta, prava gradska žena četvrtastih,
spretnih ruku i kratkih prstiju. Jedino što mi je ostalo u sjećanju od onoga što je Kenji o njoj rekao,
bilo je da dobro kuha, i hrana je zaista bila odlična.
To sam joj i rekao, i kada joj se osmijeh s usana preselio na oči, u tom sam trenutku vidio da je Yukina
majka. Imale su jednak oblik očiju, a kada se smješkala, imale su jednak izraz lica.
»Tko bi rekao da ćeš se pojaviti poslije toliko godina«, nastavila je. Zvučala je majčinski i brbljavo.
»Dobro sam poznavala tvojeg oca Isamua. A o tebi nitko nije ništa znao dok se nije dogodilo ono sa
Shigeruom. Da čuješ i nadmudriš najopasnijeg ubojicu Triju zemalja! Obitelj Kikuta bila je presretna
kad su shvatili da je Isamu ostavio za sobom sina. Svi smo bili sretni. I to tako nadarenoga!«
Nisam odgovorio. Doimala se kao bezazlena starica - ali i Kenji se doimao kao bezazlen starac. Oćutio
sam u sebi blag odjek onog nepovjerenja koje sam osjetio kada sam na ulici u Hagiju Kenjija prvi put
vidio. Pokušao sam je pomnije gledati tako da ne primijeti da je proučavam, dok je ona u mene
otvoreno gledala. Imao sam osjećaj da me na neki način izaziva, ali nikako joj na to nisam htio
odgovoriti dok ne doznam nešto više o njoj i njenim vještinama.
»Tko je ubio mojega oca?« upitao sam umjesto toga.
19. »To nitko nikada nije doznao. Prošle su godine prije nego što smo uopće doznali da je mrtav. Našao je
osamljeno mjesto i onamo se skrio.«
»Ubio ga je netko iz Plemena?«
Nasmijala se, i to me naljutilo. »Kenji je rekao da nikomu ne vjeruješ. Dobro je to, ali meni možeš
vjerovati.«
»Onako kako sam njemu mogao«, promrmljao sam.
»Shigeruove spletke stajale bi te glave«, blago je rekla. »Kikutama, cijelom Plemenu, važno je da
ostaneš živ. Takvo bogatstvo darova danas se rijetko sreće.«
Namrštio sam se i pokušao u laskanju otkriti neko skriveno značenje. Nalila je čaj i popio sam ga
nadu-šak. U sobi je bilo zagušljivo i boljela me je glava.
»Napet si«, rekla je, uzela mi zdjelicu iz ruku i stavila je na pladanj. Pladanj je odložila sa strane i
približila mi se. Klečeći iza mene, počela mi je masirati vrat i ramena. Prsti su joj bili istodobno čvrsti,
gipki i nježni. Masirala mi je leđa, i potom rekla: »Zatvori oči« i prešla na glavu. Osjećaj je bio
čudesan. Došlo mi je da glasno predem. Prsti kao da su imali neki svoj život. Prepustio sam im glavu i
osjetio kao da se odvaja od mojeg vrata.
Zatim sam čuo otvaranje vrata. Oči su mi se odmah otvorile. Još sam osjećao njezine prste na vlasištu,
ali u sobi sam bio sam. Po kralježnici sam osjetio srsi. Možda je Kenjijeva žena izgledala bezazlena, ali
su njezine moći bile vjerojatno jednako velike kao muževe ili kćerkine.
Uz to, uzela mi je nož.
Dali su mi ime Minoru, ali me gotovo nitko nije tako oslovljavao. Kada smo bili sami, Yuki mi je katkad
rekla »Takeo«, oblikujući ime u ustima kao da se time obdaruje. Akio mi je govorio samo »ti«, i to
uvijek u obliku kojim se obraćamo podređenima. Na to je imao pravo. Bio je stariji od mene, imao je
više sposobnosti i znanja, a uz to, naredili su mi da mu se podredim. Ipak, to me je mučilo; nisam bio
svjestan koliko sam se bio naučio na to da mi se obraćaju s poštovanjem kao ratniku Otorija i
Shigeruovu nasljedniku.
Moje je školovanje počelo toga popodneva. Nisam znao da me mišići u dlanovima mogu toliko
boljeti. Desno zapešće još je bilo slabo od onoga prvoga sukoba s Akiom. Do kraja dana ponovno me
počelo boljeti. Počeli smo s vježbama za brzinu i gipkost prstiju. Akio je čak i s ozlijeđenom rukom bio
brži i spretniji od mene. Sjedili smo jedan nasuprot drugom i on me stalno udarao po rukama dok se
nisam uspio izmaknuti.
Bio je tako brz; nisam mogao vjerovati da pokret uopće ne vidim. Isprva bi me lupnuo posve lagano,
ali kako je popodne odmicalo, kako smo obojica bili sve umorniji i nestrpljiviji zbog moje
nespretnosti, počeo me je zapravo tući.
Yuki, koja nam se pridružila u sobi, tiho je rekla: »Ako mu udaraš ruke, dulje će trajati.«
»Možda bih ga morao udarati u glavu«, promumljao je Akio, i zatim desnicom, prije nego što sam se
uspio izmaknuti, zgrabio obje moje ruke i ljevicom me udario po licu. Udarac je bio snažan, dovoljno
snažan da mi zasuze oči.
»Bez noža i nisi baš junak«, rekao je, pustio moje ruke i svoje opet postavio u stari položaj.
Yuki nije rekla ništa. Osjećao sam kako kiptim od bijesa. Bilo mi je nečuveno da je udario jednog
gospodina Otorija. Skučena soba, namjerno izazivanje, Yukina ravnodušnost - sve skupa izbacilo me je
iz takta. Sljedeći put Akio je izveo jednaki pokret zamijenjenim rukama. Udarac je bio još snažniji i
glava mi je poletjela unatrag. Smračilo mi se pred očima, zatim je u oči jurnula krv. Iz mene je
provalio bijes kao i prije s Kenjijem. Bacio sam se na njega.
Prošlo je mnogo dana otkako sam napunio sedamnaest godina, otkako me je obuzeo bijes i ovladao
mnome. Ali, još se sjećam kako sam osjetio olakšanje, kao da je oslobođeno moje životinjsko ja, a
onoga što se poslije dogodilo uopće se ne sjećam. Sjećam se samo slijepoga osjećaja da mi nije važno
hoću li preživjeti ili ne, samo nisam htio trpjeti nasilje ili zastrašivanje.
Kad je prošao prvi trenutak iznenađenja, kada sam uhvatio Akija za vrat, njih dvoje su me lako
svladali. Yuki je izvela zahvat s pritiskanjem mojeg vrata, i kada sam počeo gubiti svijest, udarila me je
u trbuh snažnije nego što bih očekivao. Gušeći se, presamitio sam se. Akio je kliznuo ispod mene i
svinuo mi ruke na leđa.
20. Sjedili smo na prostirki, jedno uz drugo kao ljubavnici, i hvatali dah. Sve skupa nije trajalo dulje od
minute. Nisam mogao vjerovati da me je Yuki tako jako udarila. Mislio sam da će biti na mojoj strani.
S optužbom u srcu, gledao sam u nju.
»To se moraš naučiti obuzdati«, mirno je rekla.
Akio mi je oslobodio ruke i kleknuo. »Počnimo iznova.«
»Ne udaraj me po licu«, rekao sam.
»Yuki ima pravo, bolje da ti ne ozlijedim ruke«, odvratio je. »Zato budi brži.«
Zarekao sam se u sebi da mu neću dopustiti da me opet udari. Premda u sljedećem pokušaju nisam
bio ni blizu tomu da ga udarim po rukama, maknuo sam glavu i ruke prije nego što me uspio
dodirnuti. Dok sam ga gledao, počeo sam osjećati svaki i najmanji pokret. Naposljetku sam ga uspio
okrznuti po člancima. Nije rekao ništa, kimnuo je kao da je zadovoljan, ali vrlo lagano, a potom smo
radili sa žonglerskim lopticama.
Tako su prolazili sati: premještao sam lopticu iz dlana u dlan, s dlana na prostirku i opet na dlan.
Krajem drugoga dana znao sam žonglirati trima lopticama, a krajem trećega četirima. Akio me je još
katkad uspio iznenaditi i lupnuti, ali većinom sam mu uspio izmaknuti u zamršenom plesu loptica i
ruku.
Na kraju četvrtoga dana već sam loptice vidio ispod sklopljenih vjeđa, bio sam nemiran i beskrajno se
dosađivao. Neki ljudi, a Akio je po mojem sudu bio jedan od takvih, ustrajno vježbaju te vještine jer
su opsjednuti njima i žele ih svladati dokraja. Brzo sam shvatio da nisam jedan od njih. Žongliranje za
mene nije imalo nikakvoga smisla. Nije me zanimalo. Učio sam na najteži način i iz najgoreg od svih -
razloga da u suprotnome ne dobijem batine. Podredio sam se Akijevoj strogoj poduči jer sam morao,
ali sam to mrzio i mrzio sam njega. Njegovo bockanje još dvaput je u meni izazvalo provalu bijesa, ali
baš kao što sam se ja naučio očekivati napad, tako su Yuki i on naučili prepoznati znakove i bili su
pripravni obuzdati me prije nego što netko strada.
Četvrte noći, kad je kuća utihnula i svi su spavali, odlučio sam poći u istraživanje. Bilo mi je dosadno,
nisam mogao zaspati i čeznuo sam za svježim zrakom, ali najviše od svega, zanimalo me je mogu li to.
Da bi poslušnost Plemenu imala smisla, morao sam otkriti mogu li biti neposlušan. Prisilna poslušnost
imala je jednako malo smisla kao žongliranje. Bilo bi to kao da me dan i noć drže svezana kao psa, pa
bih na zapovijed režao i grizao.
Poznavao sam raspored prostorija u kući. Nacrtao sam ga kad nisam imao što raditi, osim slušati.
Znao sam točno gdje tko spava te noći. Yuki je s majkom bila u sobi na stražnjoj strani kuće, s još
dvjema ženama koje nisam još vidio, ali sam ih slušao. Jedna je radila u prodavaonici i govoreći
njihovim načinom, šalila se s mještankama. Yuki joj se obraćala s poštovanjem. Druga je bila više
sluškinja. Ona je pospremala i pripravljala većinu jela, uvijek je ujutro prva ustajala i posljednja
lijegala. Govorila je vrlo malo, tihim glasom i sa sjevernjačkim naglaskom. Zvala se Sadako. Svi u kući
su je veselo zadirkivali i iskorištavali; odgovarala je uvijek tiho i s poštovanjem. Činilo mi se da te žene
poznajem, premda ih nikada nisam vidio.
Akio i drugi muškarci, njih trojica, spavali su u sobi pod krovom iznad prodavaonice. Noću su se
izmjenjivali i pomagali stražarima na stražnjoj strani kuće. Akio je to učinio noć prije i to sam pratio,
jer me zbog neispavanosti još više izazivao. Prije nego što je sluškinja otišla na počinak, dok su
svjetiljke još gorjele, slušao sam kako joj neki od muškaraca pomaže zatvoriti vrata i vanjske škure na
prozorima; drvene pregrade spajale su se uz mukao zvuk koji je bez iznimke izazvao pseći lavež.
Od tri psa, svaki je imao prepoznatljiv glas. Svake večeri hranio ih je isti muškarac, koji ih je dozivao
zviždanjem kroza zube. Bila je to posebna vrsta zvižduka kakav sam birao kada sam bio sam, zahvalan
što nitko drugi nije tako obdaren sluhom Kikuta.
Ulazna vrata kuće bila su noću zatvorena a na stražnjima je bila straža, ali su jedna manja vrata bila
nezakračunata. Vodila su u uzak prostor između kuće i vanjskoga zida, a na kraju se nalazio nužnik.
Onamo su me vodili tri-četiri puta na dan. Kad bi se smračilo, bio sam nekoliko puta vani u vrtu, kako
bih se okupao u kućici za kupanje koja je bila u dvorištu između stražnjeg zida kuće i ulaza u vrt.
Premda su me skrivali, jer to je, kako je rekla Yuki, bilo radi moje vlastite sigurnosti. Koliko sam
mogao zaključiti, nitko nije mislio da ću pokušati pobjeći. Nisu me čuvali.
21. Dugo sam ležao i slušao zvukove kuće. Čuo sam disanje žena u sobi u prizemlju i muškaraca u
potkrovlju. S druge strane zidova, grad je postajao sve tiši. Pao sam u stanje koje sam već poznavao.
Nisam ga znao sebi objasniti, ali bilo mi je kao da sam u vlastitoj koži. Nisam osjećao ni strah niti
uzbuđenje. Mozak mi se isključio, sav sam se pretvorio u osjete, u nagone i uši. Vrijeme se
promijenilo i usporilo. Nije bilo važno koliko traje otvaranje vrata skrivene sobe. Znao sam da ću to na
kraju učiniti, i učinit ću bešumno. Baš kao što ću bešumno doći do vanjskih vrata.
Stajao sam uz ta vanjska vrata, svjestan svakoga šuma oko sebe, kada sam začuo korake. Kenjijeva
žena je ustala, prešla po svojoj sobi i pošla prema skrivenoj odaji. Vrata su se odškrinula, prošlo je
nekoliko sekundi. Izašla je iz sobice i, sa svjetiljkom u ruci, brzo ali ne i nestrpljivo krenula prema
meni. Prošlo mi je kroz glavu da moram postati nevidljiv, ali shvatio sam da bi bilo uzalud. Gotovo
sigurno bi me razabrala, a ako ne bi, probudila bi cijelu kuću.
Bez riječi pokazao sam glavom prema vratima koja su vodila u nužnik i vratio se u skrivenu sobu. Kada
sam prolazio mimo nje, osjećao sam kako me gleda. Ni ona nije ništa rekla, samo mi je kimnula, no
osjećao sam kako zna da sam htio izaći.
U sobi je bilo zagušljivo kao još nikada. Sada mi se nije činilo moguće da bih zaspao. Još uvijek sam
bio duboko u stanju nijemih nagona. Pokušao sam razabrati njezino disanje, ali ga nisam čuo.
Naposljetku sam samoga sebe uvjerio da je ponovno zaspala. Ustao sam, polako otvorio vrata i tiho
stupio u unutarnji prostor. Svjetiljka je još gorjela. Pokraj nje je sjedila Kenjijeva žena. Oči su joj bile
zatvorene, ali otvorila ih je i vidjela kako stojim pred njom.
»Opet ideš mokriti?« pitala je svojim dubokim glasom.
»Ne mogu spavati.«
»Sjedni. Skuhat ću čaj.« Jednim pokretom bila je na nogama - unatoč svojoj dobi i težini bila je
okretna kao curica. Stavila mi je ruku na rame i nježno me gurnula dolje prema prostirki.
»Nemoj pobjeći!« upozorila me je s podsmijehom u glasu.
Sjeo sam, ali zapravo nisam razmišljao. Još uvijek sam htio ići van. Čuo sam kako je zapištao čajnik,
čuo sam kako je razgorjela žeravicu i slušao zveket željeza i lonaca. Vratila se s čajem, kleknula i
natočila mi ga, a zatim mi dala zdjelicu pa sam se nagnuo naprijed da je uzmem. Među nama je
blještala svjetlost. Kada sam uzeo zdjelicu, pogledao sam je u oči i u njima vidio zadovoljstvo i
osmijeh. Shvatio sam da mi je prije samo laskala, da zapravo nije vjerovala u moju nadarenost. Zatim
su joj vjeđe zatreperile i spustile se. Ispustio sam zdjelicu, uhvatio je dok se svijala i, već zaspalu,
posjeo je na prostirku. Na svjetlosti svjetiljke pušio se proliveni čaj.
Trebao sam biti prestrašen, ali nisam bio. Osjećao sam samo hladno zadovoljstvo koje sa sobom
donose vještine Plemena. Bilo mi je žao što se nisam toga prije sjetio, ali nisam mislio da bih mogao
imati ikakvu moć nad ženom učitelja Muta. Više od svega, laknulo mi je što me sada više ništa neće
spriječiti da izađem van.
Kada sam prošao kroz pokrajnja vrata i ušao u dvorište, čuo sam kako se psi komešaju. Zazviždao sam
im, visokim i tihim tonom koji smo čuli samo ja i oni. Jedan mi je prišao mašući repom i počeo me
proučavati. Bio sam mu drag, onako kako je psima svaki čovjek drag. Ispružio sam ruku. Položio je
glavu na nju. Mjesec je bio nisko na nebu, no davao je dovoljno svjetlosti da mu oči žućkasto sjaje.
Nekoliko trenutaka smo se gledali, zatim je zijevnuo pokazujući velike bijele zube, legao mi uz noge i
zaspao.
U glavi mi je kljucala misao: Pas je jedno, a žena učitelja Muta posve nešto drugo, ali sam odlučio ne
slušati je. Gledajući u zid, čučnuo sam i nekoliko puta pomilovao psa po glavi.
Naravno, nisam imao ni oružje niti oruđe. Streha s krova na zidu bila je široka i tako nagnuta, da se
bez kuka nije dala uhvatiti. Na kraju sam se popeo na krov kućice za kupanje i s njega skočio na zid.
Postao sam nevidljiv, otpuzao po zidu dalje od stražnjih vrata i stražara te neposredno prije ugla
skočio na ulicu. Stajao sam nekoliko trenutaka pred zidom i slušao. Čuo sam žamor glasova iz smjera
straže. Psi su bili tihi i činilo se da cijeli grad spava.
Kao i prije, kada sam se popeo u utvrdu Yamagatu, probijao sam se iz ulice u ulicu, idući cik-cak
prema rijeci. Vrbe su još stajale pod zalazećim mjesecom. Grane su se lagano njihale na jesenskom
vjetru, lišće je bilo žuto i već je počelo padati u vodu.
22. Sklonio sam se u sjenu drveća. Nisam znao ništa o tome tko sada vlada gradom: gospodin kojega je
Shigeru bio posjetio, Iidin saveznik, bio je svrgnut zajedno s Tohanima kada se u gradu proširila vijest
o Shige-ruovoj smrti, no Arai je vjerojatno postavio neku vrstu prijelaznog upravitelja. Nisam čuo zvuk
ophodnji. Gledao sam utvrdu, ne mogavši razabrati jesu li glave Skrivenih koje sam odriješio muka i
poslao u smrt sklonjene ili ne. Gotovo da nisam vjerovao vlastitome sjećanju: bilo je kao da sam
sanjao ili da mi je netko ispričao priču o nekome drugom tko je to učinio.
Mislio sam o toj noći i o tome kako sam plivao pod površinom rijeke kada sam čuo kako se uz obalu
približavaju koraci: tlo je bilo mekano i mokro i koraci su bili prigušeni, ali tko god bio, bio je blizu.
Trebao sam tada otići, ali bio sam znatiželjan, htio sam doznati tko dolazi na rijeku u to doba noći, a
znao sam da me ne može vidjeti.
Bio je to muškarac više nego ispodprosječnog rasta i vrlo suh: u tami nisam mogao razabrati ništa
drugo. Kriomice se ogledao oko sebe i zatim kleknuo uz rub vode, kao da moli. S rijeke je puhao
vjetar i donosio oštar miris vode i blata, a s njime i muškarčev miris.
Mirisao mi je nekako poznato. Njušio sam zrak kao pas, pokušavajući odrediti po čemu miriše.
Nekoliko trenutaka poslije, shvatio sam: bio je to miris radionice. Muškarac je sigurno kožar, a to
znači izopćenik. Zatim sam se sjetio tko je: muškarac koji mi se obratio nakon što sam se popeo u
utvrdu. Njegov brat bio je jedan od mučenih Skrivenih koje sam spasio i poslao ih u smrt. Upotrijebio
sam svoje drugo ja na riječnoj obali i taj je čovjek mislio da je vidio anđela, pa je proširio glas o anđelu
iz Yamagate. Slutio sam zašto je ondje molio. Sigurno je također pripadao Skrivenima, možda se
nadao opet vidjeti anđela. Sjetio sam se kako sam, kad sam ga prvi put vidio, mislio da ga moram
ubiti, ali se nisam na to mogao natjerati. Sada sam ga promatrao s pomiješanim osjećajima naklonosti
kakve imamo prema nekome kome smo poštedjeli život.
Još sam nešto osjetio, oštricu gubitka i žaljenja za sigurnošću djetinjstva, za riječima i obredima koji
su me tada tješili i koji su se činili tako vječni kao smjena godišnjih doba i gibanje mjeseca i zvijezda
na nebu. Kada me je Shigeru spasio u Minu, bio sam istrgnut iz svojeg života među Skrivenima. Od
tada sam skrivao svoje podrijetlo, nikada nikome nisam o tome govorio, nikada otvoreno molio. Ali
katkada sam se noću još molio na način vjere u kojoj sam odgojen, skrivenome bogu kojeg je štovala
moja majka, i sada sam žudio prići tom muškarcu i govoriti s njime.
Kao gospodin Otorija, čak kao pripadnik Plemena, morao sam se kloniti jednog kožarskog radnika
zato što ubijaju životinje i smatraju ih nečistima. Jer, Skriveni vjeruju da je Skriveni bog sve ljude
stvorio jednakima, i tako me je i moja majka učila. Ipak, neka me je sila providnosti zadržala izvan
njegova pogleda, pod vrbom, premda sam se, čuvši kako šapće molitvu, uhvatio kako ponavljam riječi
zajedno s njime.
Bio bih pustio da sve ostane na tome - nisam bio potpuno lud iako sam se te noći tako ponašao - da
nisam uhvatio zvuk muškaraca koji su se približavali preko najbližega mosta. Bila je to nekakva
ophodnja, vjerojatno Araijevih ljudi, ali to nisam nikako mogao sa sigurnošću utvrditi. Sigurno su bili
stali na mostu i gledali dolje u rijeku.
»Eno onog luđaka«, čuo sam kako jedan od njih govori. »Već mi je zlo što ga moram iz noći u noć
gledati.« Govorio je mjesnim naglaskom, a sljedeći koji je progovorio, zvučao je kao da potječe sa
Zapada.
»Da ga premlatimo, pa će uskoro prestati dolaziti.«
»Već smo to učinili. Ništa ne pomaže.«
»Dolazi po još, ne?«
»Bolje da ga zatvorimo na nekoliko dana.« »Radije ga bacimo u rijeku.«
Nasmijali su se. Slušao sam kako njihovi koraci postaju sve glasniji kad su počeli trčati, a zatim se
malo utišali kada su prolazili iza reda kuća. Još su bili udaljeni; muškarac na obali nije ništa čuo. Neću
stajati i gledati dok stražari bacaju mojeg čovjeka u rijeku. Mojeg čovjeka: već mi je pripadao.
Izašao sam iz sjene vrbinih grana i potrčao prema njemu. Potapšao sam ga po ramenu i, kada se
okrenuo, prosiktao: »Dođi, brzo se skrij!«
Odmah me je prepoznao i, osupnut, bacio mi se pred noge i počeo nesuvislo moliti. Čuo sam kako se
ophodnja približava ulicom uz rijeku. Prodrmao sam ga, podigao mu glavu, stavio prst na usne i,
pokušavajući da ga ne gledam ravno u oči, povukao ga u sklonište pod vrbama.
23. Morao bih ga ostaviti tu, mislio sam. Ja mogu postati nevidljiv i izbjeći ophodnju, ali tada sam čuo
kako top-ću iza ugla i shvatio da je prekasno.
Povjetarac je nabrao vodu i vrbino se lišće uznemirilo. U daljini je zakukurikao pijetao, oglasilo se
hramsko zvono.
»Nema ga!« uzviknuo je glas, ni deset koraka od nas.
Drugi muškarac je opsovao: »Prljavi izopćenici.«
»Što misliš koji su gori, izopćenici ili Skriveni?«
»Neki su oboje! Ti su najgori.«
Čuo sam reski zveket mača, koji je netko izvukao iz korica. Jedan od vojnika zamahnuo je po trsju,
zatim i po vrbi. Muškarac pored mene se ukočio. Tresao se, ali nije ni pisnuo. Miris kože u mojim
nosnicama bio je snažan i bio sam uvjeren da će ga i stražari osjetiti, ali očito ga je zagušio smrad
rijeke.
Razmišljao sam o tome da bih im mogao skrenuti pozornost od izopćenika, podijeliti se i nekako ih
izbjeći, kada je par pataka, koje su spavale u trsju, iznenada poletio glasno gačući i, uzburkavši
površinu vode, razbio noćnu tišinu. Muškarci su iznenađeno zavikali i zatim jedni druge počeli
podrugljivo zadirkivati. Još su se malo šalili, kamenjem gađali patke, i potom otišli u smjeru
suprotnom od onog kojim su došli. Slušao sam odjek njihovih koraka kroz grad, koji je postajao sve
tiši i naposljetku ih više nisam čuo. Počeo sam koriti muškarca.
»Što ćeš ti tu u ovo doba noći? Da su te našli, bacili bi te u rijeku.«
Ponovno je pao ničice do mojih nogu.
»Podigni se«, rekao sam oštro. »Govori.«
Sjeo je, nakratko podigao glavu, pogledao me u oči i zatim spustio pogled. »Dolazim svaku noć, kad
god mogu«, promrmljao je. »Molim Boga da te još jedanput vidim. Nikada neću zaboraviti što si
učinio za mojeg brata, za sve njih.« Na trenutak je zašutio i potom prošaptao: »Mislio sam da si
anđeo. Ali, ljudi govore da si sin gospodina Otorija. Ubio si gospodina Iidu da osvetiš njegovu smrt.
Sada imamo novoga gospodara, Araija Daiichija iz Kumamota. Njegovi ljudi češljaju grad u potrazi za
tobom. Mislio sam, oni sigurno znaju da si tu. Pa sam došao noćas da te vidim. Bez obzira na oblik u
kojem odlučiš doći, sigurno si jedan od Božjih anđela ako činiš to što činiš.«
Presjeklo me je kada sam priču o svojem životu čuo iz usta tog čovjeka. Shvatio sam u kakvoj se
opasnosti nalazim. »Pođi kući. Nikome ne govori da si me vidio.« Pripremio sam se za odlazak.
Činilo se da me nije čuo. Bio je u gotovo uzvišenom stanju: oči su mu blistale, na usnama se ljeskale
kapljice sline. »Ostani, gospodine«, molio me je. »Svake noći donosim ti hranu, hranu i piće. Moramo
ih podijeliti, zatim me moraš blagosloviti pa da umrem sretan.«
Podigao je malen zavežljaj. Kada ga je odmotao i hranu stavio na tlo između nas, počeo je izgovarati
prvu molitvu Skrivenih. Od poznatih riječi osjetio sam srsi na vratu, a kada je završio, tiho sam
odgovorio drugom molitvom. Zajedno smo načinili znak nad jelom i nad nama i počeli jesti.
Obrok je bio jadno skroman, proseni kolač s mrvom kože dimljene ribe, ali imao je sve obredne
sastojke mojega djetinjstva. Izopćenik je izvadio malu staklenku i natočio iz nje u drvenu zdjelicu. Bio
je to nekakav domaći liker, mnogo jači od vina, i premda nismo popili više od po gutljaja, miris me je
podsjetio na dom. Snažno sam osjetio majčinu nazočnost i oči su mi se napunile suzama.
»Jesi li svećenik?« prošaptao sam, pitajući se kako se uspio spasiti od progona Tohana.
»Moj brat je bio svećenik. Onaj kojeg si milostivo oslobodio. Od njegove smrti, činim sve što mogu za
naš narod - koliko ih je još ostalo.«
»Je li ih mnogo umrlo dok je Iida bio na vlasti?«
»Na Istoku stotine. Moji roditelji su ovamo pobjegli prije mnogo godina jer nas Otoriji nisu progonili.
Ali u deset godina od Yaegehare, nitko ovdje nije bio siguran. Sada imamo novoga gospodara, Araija.
Nitko ne zna na koju će se stranu on okrenuti. Govori se kako lovi druge ribe. Možda nas pusti na
miru dok se obračuna s Plemenom.« Kod te posljednje riječi glas mu se stišao do šapta, kao da je
samo njezino izgovaranje poziv na odmazdu. »I to bi bilo potpuno pravedno«, nastavio je, »jer su
nasilnici i ubojice oni. Naši ljudi su nedužni. Nama je zabranjeno ubijati.« Uputio mi je brz pogled
isprike. »Naravno, gospodine, tvoj slučaj je drugačiji.«
24. Nije ni slutio razlog zašto bi bio drugačiji i koliko sam se udaljio od onoga čemu me je majka učila. U
daljini su lajali psi, pijetli su najavljivali dan koji se budio. Morao sam poći, a ipak, oklijevao sam.
»Nije te strah?« pitao sam ga.
»Često sam na smrt prestrašen. Nisam obdaren hrabrošću. Ali, moj život je u Božjim rukama. On ima
neki naum za mene. Poslao nam je tebe.«
»Nisam anđeo«, rekao sam.
»Kako bi onda jedan Otori znao naše molitve?« odvratio je. »Tko bi, osim anđela, podijelio hranu s
nekim poput mene?«
Znao sam u kakav se rizik upuštam, no ipak sam mu rekao. »Gospodin Shigeru me je spasio od Iide u
Minu.«
Nisam to morao izgovoriti. Nekoliko je trenutaka šutio, kao da se zgrozio. Zatim je prošaptao: »U
Minu? Mislili smo da ondje nitko nije preživio. Kako su čudni putovi Božji. Spašen si radi neke velike
svrhe. Ako nisi anđeo, obilježio te je Skriveni.«
Zatresao sam glavom. »Ja sam najniže biće. Ne raspolažem čak ni svojim životom. Sudbina koja me je
odvela od mojega naroda, sada me je odvela i od Otorija.« Nisam mu htio reći da sada pripadam
Plemenu.
»Treba li ti pomoć?« pitao je. »Mi ćemo ti uvijek pomoći. Dođi k nama na most izopćenika.«
»Gdje je to?«
»Ondje gdje štavimo kože, između Yamagate i Tsuwana. Traži Jo-Ana.« Zatim je izgovorio treću
molitvu i zahvalio za hranu.
»Moram ići«, rekao sam.
»Hoćeš li me najprije blagosloviti, gospodine?«
Položio sam desnicu na njegovu glavu i počeo izgovarati molitvu koju mi je nekoć govorila majka.
Osjećao sam se nelagodno, znao sam da nemam pravo izgovarati te riječi, a ipak, lako su silazile s
mojih usana. Jo-An me uzeo za ruku i čelom i usnama dodirnuo moje prste. Tada sam shvatio koliko
je duboko njegovo povjerenje u mene. Pustio je moju ruku i naklonio se dodirnuvši glavom tlo. Kada
ju je podigao, već sam bio na drugoj strani ulice. Nebo je bilo sve svjetlije, a zrak svitanja hladan.
Vraćao sam se šuljajući se od vrata do vrata. Oglasila su se hramska zvona. Grad se počeo komešati,
otvorile su se prve škure i ulicama se razlegao miris dima iz kuhinjskih ognjišta. Previše sam se
zadržao s Jo-Anom. Cijelu noć nisam upotrijebio svoje drugo ja, ali sam se osjećao kao podijeljen, kao
da sam svoje pravo ja zauvijek ostavio s njim pod vrbama. Ono ja koje se vraćalo Plemenu, bilo je
prazno.
Kada sam došao u kuću obitelji Muto, misao koja me cijelu noć podsvjesno mučila, sada je izašla na
površinu. Kako ću s ulice prijeći preko zida? Na svjetlosti zore podrugljivo su se sjajile bijela sadra i
sive pločice. Skrio sam se u zavjetrinu kuće s druge strane ceste, duboko žaleći zbog svoje naglosti i
gluposti. Izgubio sam oštrinu duha i pribranost: sluh mi je bio oštar kao i uvijek, ali je unutarnja
izvjesnost nestala.
Nisam mogao ondje ostati. U daljini sam čuo zvuk koraka, topot kopita. Približavala se skupina
muškaraca. Njihovi su glasovi dolebdjeli k meni. Pomislio sam da sam prepoznao zapadnjački
naglasak, što bi značilo da su to Araijevi ljudi. Znao sam, ako me nađu, bilo bi gotovo s mojim životom
u Plemenu - a i mojim životom općenito, ako je Arai bio toliko uvrijeđen kako su govorili.
Nisam imao drugog izbora nego potrčati prema glavnim vratima i viknuti stražarima da mi otvore, ali
upravo kada sam gotovo prešao ulicu, čuo sam glasove s druge strane zida. Akio je tiho dozivao
stražare. Za-škipalo je i škljocnulo i vrata su bila otkračunata.
Ophodnja je ušla u ulicu. Postao sam nevidljiv, otrčao do vrata i šmugnuo unutra.
Činilo se da me stražari nisu vidjeli, ali Akai jest, baš kao što me je predusreo u Inuvami, kada me je
Pleme prvi put ugrabilo. Zapriječio mi je put i zgrabio me za obje ruke.
Stisnuo sam se zbog udaraca koji će sigurno slijediti, ali nije gubio vrijeme. Brzo me je povukao prema
kući.
Sada su se konji iz ophodnje brže kretali, dolazeći ulicom u kasu. Spotaknuo sam se na psa. Zacvilio je
u snu. Jahači su doviknuli stražarima na vratima: »Dobro jutro!«
»Što to imate?« pitao je jedan od stražara.
25. »To se tebe ne tiče!«
Kada me je Akio povukao u kuću, osvrnuo sam se i pogledao. Kroz uski prostor između kućice za
kupanje i zida, mogao sam vidjeti samo otvorena vrata i ulicu iza njih.
Iza konja, hodala su dva muškarca i između sebe vukla nekog zarobljenika. Nisam ga jasno vidio, ali
sam mu čuo glas. Čuo sam njegove molitve. Bio je to moj izopćenik Jo-An.
Sigurno sam se na ulazu vratio natrag prema vratima, jer me je Akio povukao natrag tako snažno da
mi je gotovo iščašio rame. Zatim me je i udario, bez riječi i učinkovito, u vrat. Soba se zavrtjela oko
mene. I dalje bez riječi, odvukao me je u glavnu prostoriju, gdje je sluškinja mela prostirke.
Odgurnuo je pomičnu stijenu skrivene sobe, gurnuo me unutra i viknuo prema kuhinji. U sobu je ušla
Kenjijeva žena i Akio je zatvorio vrata.
Lice joj je bilo blijedo a oči natečene, kao da se još bori sa snom. I prije nego što je progovorila,
shvatio sam da je bijesna. Prilijepila mi je dvije pljuske. »Huligane! Ti idiote polukrvni! Kako se
usuđuješ to učiniti!«
Akio me je potisnuo na pod, još uvijek mi držeći ruke na leđima. Pokorno sam spustio glavu. Bilo je
očito da nema smisla bilo što reći.
»Kenji me je upozorio da ćeš pokušati izaći. Nisam mu vjerovala. Zašto si to učinio?«
Kad nisam odgovorio, i sama je kleknula, podigla mi glavu i pogledala me u lice. Gledao sam u stranu.
»Odgovori! Jesi li lud?«
»Htio sam samo vidjeti mogu li.«
Gorko je uzdahnula. U tom je trenutku bila vrlo slična mužu.
»Ne volim biti zatvoren«, promumljao sam.
»To je ludost«, ljutito je rekao Akio. »Opasan je za sve nas. Morali bismo...«
Brzo mu je upala u riječ. »Tu odluku može donijeti jedino učitelj Kikuta. Do tada, naš zadatak je da ga
pokušamo održati na životu i dalje od Araijevih šaka.« Još jedanput me je ćušnula po glavi, ali ne
onako snažno. »Tko te je vidio?«
»Nitko. Samo neki izopćenik.«
»Kakav izopćenik?«
»Kožar. Jo-An.«
»Jo-An? Onaj luđak? Onaj, koji je vidio anđela?« Duboko je uzdahnula. »Nemoj mi reći da te je on
vidio.«
»Malo smo porazgovarali«, priznao sam.
»Araijevi ljudi su ga već uhvatili«, rekao je Akai.
»Nadam se da si svjestan kako si glup«, rekla je.
Ponovno sam pognuo glavu. Mislio sam na Jo-Ana, žaleći što ga nisam otpratio kući - ako je uopće
imao dom u Yamagati - i pitao se jesam li ga mogao spasiti, tiho moleći da doznam kakav naum ima
sada Bog za njega. Često me je strah, rekao je. Prestrašen sam. U grudima su me stiskali sažaljenje i
kajanje.
»Doznaj što će izopćenik reći«, rekla je Kenjijeva žena Akiju.
»Neće me izdati«, rekao sam.
»Na mukama, svatko progovori«, kratko je uzvratio.
»Morali bismo ubrzati tvoje putovanje«, nastavila je ona. »Možda bi još danas morao krenuti.«
Akio je još klečao iza mene i držao me za zapešća. Osjetio sam kako je kimnuo.
»Hoćemo li ga kazniti?« pitao je.
»Ne, mora biti sposoban za putovanje. Osim toga, kako si dosad već možda primijetio, na njega
tjelesno kažnjavanje ne djeluje. Ali, pobrini se da točno dozna kako trpi izopćenik. Možda je
tvrdoglav, ali ima meko srce.«
»Učitelji kažu da mu je to najveća slabost«, primijetio je Akio.
»Da, da nije toga, možda bismo imali drugog Shi-gerua.«
»Meko srce se može očvrsnuti«, promrmljao je Akio.
»No, vi Kikute najbolje znate kako se to radi.«
Ostao sam klečati na podu dok su razgovarali o meni tako hladno kao da sam nekakva roba, možda
bačva vina za koje se može ispostaviti daje osobito dobro, ili da je kiselo i bezvrijedno.
26. »Što sad?« pitao je Akio. »Da ga vežemo dok ne pođemo?«
»Kenji je rekao da si odlučio doći k nama«, rekla mi je. »Ako je to točno, zašto pokušavaš pobjeći?«
»Vratio sam se.« »Hoćeš li opet pokušati?« »Ne.«
»Otići ćeš u Matsue s glumcima i nećeš učiniti ništa da ugroziš njih ili sebe?« »Da.«
Razmišljala je i nekoliko trenutaka poslije rekla Aki-ju da me ipak sveže. Nakon što je to učinio,
ostavili su me da se pripremim za naš odlazak. Došla je sluškinja i donijela pladanj s hranom i čajem i
bez riječi mi pomogla da pojedem i popijem. Nakon što je odnijela zdjelice, nitko mi nije dolazio.
Slušao sam zvukove kuće i učinilo mi se da čujem svu strogost i okrutnost koja leži ispod njezine
svagdanje pjesme. Preplavila me je silna utučenost. Dopuzao sam do prostirke, namjestio se udobno
koliko je bilo moguće i prepustio se beznadnim mislima na Jo-Ana i vlastitu glupost te zaspao.
Iznenada sam se probudio, srce mi je divlje lupalo i grlo mi se osušilo. Sanjao sam izopćenika, strašan
san u kojem netko iz daljine uporno, glasom tankim kao zujanje komarca, šapuće nešto što čujem
samo ja.
Akio je očito prislonio lice na vanjsku stranu zida. Opisivao je do najsitnijih pojedinosti kako Araijevi
ljudi muče izopćenika. Govorio je bez prestanka, sporo i jednolično, a ja sam se ježio i okretao mi se
želudac. Svako toliko bi zašutio; s olakšanjem bih pomislio da je gotovo, a onda bi se iznova oglasio.
Nisam čak mogao zapušiti uši. Od toga se nije moglo pobjeći. Imala je pravo Kenjijeva žena; to je bila
najgora kazna koju je mogla smisliti. Više od svega žalio sam što izopćenika nisam ubio kad sam ga
prvi put vidio na riječnoj obali. Ruku mi je tada zadržala samilost, a upravo je ta samilost sada imala
kobne posljedice. Bio bih Jo-Anu dao brzu i milostivu smrt. Sada je zbog mene trpio u mukama.
Kada je Akijev glas konačno zamro, vani sam čuo Yukine korake. Ušla je u sobu noseći vjedro, škare i
britvicu. Sluškinja, Sadako, išla je za njom i nosila u naručju odjeću. Stavila ju je na pod i zatim tiho
izašla iz sobe. Čuo sam kako je Sadako rekla Akiju da je jelo gotovo. Ustao je i pošao za njom u
kuhinju. Kućom se širio miris hrane, ali nisam imao teka.
»Moram te ošišati«, rekla je Yuki. Još sam imao ratničku frizuru, asketsku, onako kako je tražio Ichiro,
moj bivši učitelj u Shigeruovu domu, visoko izbrijano čelo i crnu kosu skupljenu u čvor. Tjednima se
nisam šišao ni brijao, premda sam na bradi imao tek paperje.
Yuki mi je odvezala ruke i noge i rekla da sjednem ispred nje. »Blesav si«, rekla je i počela rezati.
Nisam odgovorio. Već sam se u to uvjerio, ali također sam znao da bih opet vjerojatno postupio
jednako.
»Majka je bila jako srdita. Ne znam što ju je više iznenadilo, to što si je uspio uspavati ili to što si se
usudio.«
Oko mene su padali pramenovi kose. »Istodobno, bila je gotovo uzbuđena«, nastavila je Yuki. »Kaže
da je podsjećaš na Shintara kad je bio tvojih godina.«
»Poznavala ga je?«
»Reći ću ti tajnu: venula je za njim. Bila bi se udala za njega, ali to nije odgovaralo Plemenu, pa se
umjesto toga udala za mojega oca. Ipak, mislim da ne bi mogla podnijeti da itko ima takvu moć nad
njom. Shintaro je bio majstor sna Kikuta, nitko uz njega nije bio siguran.«
Yuki je bila živahna, razgovorljiva kao nikada prije. Osjećao sam kako joj ruka lagano dršće na mojem
vratu, dok su škare hladno rezale po vlasištu. Sjetio sam se Kenjijevih omalovažavajućih riječi o ženi, o
djevojkama s kojima je spavao. Kao većina brakova, i njihov je brak bio dogovoreni savez među
obiteljima.
»Da se udala za Shintara, ja bih bila netko drugi«, rekla je Yuki zamišljeno. »Mislim da ga u srcu
nikada nije prestala voljeti.«
»Iako je bio ubojica?«
»Nije bio ubojica! Ništa više nego što si ti.«
Nešto u njezinu glasu reklo mi je da razgovor prelazi na opasno tlo. Yuki mi je bila vrlo privlačna. Znao
sam da prema meni gaji snažne osjećaje. Ali nisam za nju osjećao ono što sam osjećao za Kaede, i
nisam htio razgovarati o ljubavi.
Pokušao šam promijeniti temu. »Mislio sam da znaju uspavati samo Kikute. Nije li Shintaro bio iz
obitelji Kuroda?«
»Po očevoj strani. Majka mu je bila Kikuta. Sintaro i tvoj otac su bili bratići.«
27. Sledio sam se pri pomisli da je čovjek čiju sam smrt prouzročio, za kojeg su svi tvrdili da mu sličim,
moj rođak.
»Što se točno dogodilo one noći kada je Shintaro umro?« rekla je Yuki znatiželjno.
»Čuo sam da se netko penje u kuću. Prozor na prvom katu bio je zbog vrućine otvoren. Gospodin Shi-
geru htio ga je uhvatiti živoga, ali kad ga je zgrabio, sva trojica smo pali u vrt. Uljez je udario glavom u
stijenu, ali mislili smo da je u padu također progutao otrov. U svakom slučaju, umro je a da nije došao
k svijesti. Tvoj otac je potvrdio da je Kuroda Shintaro. Poslije smo doznali da su ga Shigeruovi stričevi,
gospoda Otoriji, unajmili da ubije Shigerua.«
»Nevjerojatno«, rekla je Yuki, »bio si ondje, a nitko nije znao tko si.«
Odgovorio sam joj nepromišljeno, možda razoružan zbog sjećanja na tu noć. »Pa i nije tako
nevjerojatno. Kada me je Shigeru tražio i kada me je spasio u Minu, već je znao da postojim i znao je
da je moj otac ubojica. Gospodin Shigeru mi je to rekao kada smo razgovarali u Tsuwanu. Pitao sam
ga je li me zato tražio i odgovorio mi je da je to bio glavni razlog, ali ne i jedini. Nikada nisam doznao
koji bi mogli biti drugi razlozi, a sada nikada neću doznati.«
Yukine su se ruke umirile. »Moj otac to nije znao.«
»Ne, pustili smo ga da vjeruje kako se Shigeru vodio po osjećaju, da mi je posve slučajno spasio život i
vratio me u Hagi.«
»Ne misliš valjda ozbiljno?«
Njezina napetost mi je prekasno pobudila sumnju. »Zašto je to sada važno?«
»Kako je gospodin Otori otkrio nešto što nije slutilo čak ni Pleme? Što ti je još rekao?«
»Rekao mi je mnogo toga«, nestrpljivo sam odgovorio. »Gotovo sve što znam, naučili su me on i
Ichiro.«
»Mislim, o Plemenu!«
Odmahnuo sam glavom, kao da nisam razumio. »Ništa. O Plemenu ne znam ništa drugoga, osim
onoga čemu me je podučio tvoj otac i što sam tu naučio.«
Zagledala se u mene. Izbjegao sam da me pogleda u oči. »Mnogo toga još treba naučiti«, rekla je
naposljetku. »Ja ću te moći podučavati na putovanju.« Prešla je dlanom preko moje podšišane kose i
kao i njena majka ustala u jednom pokretu. »Odjeni se. Donijet ću ti nešto za jelo.«
»Nisam gladan«, rekao sam, posegnuo za odjećom i uzeo je. Nekoć je bila šarena, a sada je boja
izblijedjela u mrtvu narančastu i smeđu. Pitao sam se tko ju je nosio i što mu se dogodilo na putu.
»Pred nama su sati putovanja«, rekla je. »Danas možda nećemo više jesti. Što god ti Akio i ja
naredimo, poslušaj. Ako ti kažemo da skuhaš crno ispod noktiju i to popiješ, poslušat ćeš. Ako ti
kažemo da jedeš, jedi. I nećeš činiti ništa drugo. Mi smo tu poslušnost naučili još kao djeca. Ti je
moraš naučiti sada.«
Htio sam je pitati je li bila poslušna kada mi je donijela Shigeruov mač, Jato, u Inuvamu, no činilo se
da je mudrije šutjeti. Presvukao sam se u glumačku odjeću, a kada se Yuki vratila s hranom, jeo sam
bez pitanja.
Šutke me je promatrala i kada sam završio, rekla: »Izopćenik je mrtav.«
Htjeli su mi otvrdnuti srce. Nisam joj uputio ni pogled niti odgovor.
»Ništa nije rekao o tebi«, nastavila je. »Nisam znala da izopćenik može biti tako hrabar. Nije imao
otrova da se spasi. A ipak nije ništa rekao.«
U srcu sam zahvalio Jo-Anu, zahvalio sam Skrivenima, koji svoje tajne nose sa sobom... Kamo? U raj?
U zagrobni život? U nijemi oganj, tihi grob? Htio sam moliti za njega, onako kako moli naš narod. Ili
mu zapaliti svijeće i kadilo, onako kako su me Ichiro i Chiyo učili kod Shigerua u Hagiju. Zamišljao sam
si Jo-Ana kako sam odlazi u tamu. Što će njegovi sada bez njega?
»Vjeruješ li ti u koga?« pitao sam Yuki. »Naravno«, odgovorila je iznenađeno. »U koga?«
»U Prosvijetljenoga, u svim obličjima. U bogove gora, šume, rijeke: u sve one stare. Jutros sam
odnijela rižu i cvijeće na svetište kod mosta i molila blagoslov za naše putovanje. Sretna sam što ipak
odlazimo danas. Dan je dobar za putovanje, sva znamenja su nam naklonjena.« Pogledala me je, kao
da o tome ponovno razmišlja, potom zatresla glavom. »Ne pitaj takve stvari. Kad tako govoriš, kao da
si potpuno drugačiji. To nitko drugi ne bi pitao.«
»Nitko drugi ne živi moj život.«
