6. 1
Podijeljeni na mnogo načina
Uzavrela crvena kugla spustila se u tanki, gorući luk iznad horizonta,
no u pustinji je još uvijek bilo vruće, a zrak je bio suh kao mljevena kost.
Udaljene litice razbijale su jednoličnost zemlje. Sjene dina uzdizale su se
preko glatkog pijeska, a gušteri su bježali u svoje rupe na spavanje,
ostavljajući za sobom tragove u obliku slova S.
Oaza je bila sastavljena od široke šumice nepravilna oblika, pune
stabala i grmlja koje je raslo u zaklonu niskog, istrošenog zida od crvene
stijene. Drevni potres koji je podigao iskrzanu barijem otvorio je i put
podzemnoj vodi, pa je sve od tada stijena štitila svog sudruga, braneći vodu
od valova pijeska koji su polagano marširali. U tvrdoj, suhoj zemlji
oblikovalo se zaštićeno jezero; za njim su došle biljke, palme tvrde kore i
izdržljivo grmlje koje je rađalo bodljikavim voćem.
Jedda je stajao na uzvišici, nešto dalje od ruba šumice, promatrajući
pustinju. Iza njega, u sjeni oaze treptale su baklje, osvjetljavajući
vjetrobrane i pokrove koji su se protezali između stabala kao paukove
mreže. Smijeh i razgovori razlijegali su se kroz sumrak. Sa svake Strane,
nešto dalje od njega, razdornici su stajali na straži.
Šuškanje iza njega upozori ga na pridošlicu.
»Pozdrav, Kia«, reče on i okrene se prema njoj.
Nije se mogla ni usporediti sa prijavim, zapuštenim stvorenjem kojeg
su spasili prije tri dana. Kosa joj je bila obrijana nakon što su ju prodali
nadgledniku Osa'ara rudnika – saznala je da je to bio naziv mjesta u kojem
je bila zatočena - da se spriječe bube i uši. U godini nakon toga, izrasla je u
prijavim, zapetljanim uvojcima. Jeddini su ju ljudi uspjeli oprati I
oblikovati u elegantnu, lepršavu frizuru koja je laskala linijama njezinog
lica. Zelenilo njezinih šarenica bilo je istaknuto blagim, suptilnim sjenilom
za oči, a nosila je svilenu halju blistave crne boje.
»Izgledaš prelijepo«, reče on.
7. Ona se nelagodno nasmije. »Uopće ne pristajem u ovakvu odjeću«,
odvrati. »Zahvalna sam, no Li'ain je ponudila da će mi dati nešto svoje
praktičnije odječe kad se opet vidimo.«
»Šteta«, odvrati Jedda. »Mislim da ti odlično pristaje. A budući da
očigledno nisi bila spremna upotrijebiti ogledalo, nisi mi ostavila izbora
nego da ti ponudim usluge svojih sluškinja, tako da te malo urede. One nisu
navikle na tako... neovisne duhove, kao što ste ti I Li'ain.«
»Počašćena sam«, reče ona, prilazeći mu. Stane pored njega i zagleda
se preko beskrajnog mora pijeska. »No, ja sam u srcu brđanka, Rai’kel
Jedda.«
»Ah«, odvrati on. »Dakle, znaš.«
»Što, zar si mislio da će to ostati tajna?« Ona ga pogleda sa
nevjericom.
»Ne. Samo sam želio imati priliku da napravim utisak na tebe prije no
što se upletu formalnosti.«
»Formalnosti? Zato što si Rai’kel? Nisam primijetila. Li'ain se nikad
prema tebi ne ponaša kao prema... što je to, kraljevska loža?«
»Nije«, odvrati on. »Kraljevi i kraljice su od kraljevske lože. Rai’keli
su više kao pastiri. Svako nomadsko pleme ima svog. Mi smo generali,
vode, arbitri; također, mi imamo konačnu riječ u odlučivanju dalj njih
putovanja plemena. Mi smo nomadi, Kia; naše odredište najvažnija je stvar
u našem životu.« On zastane, a crne su mu se oči stisnule dok je promatrao
horizont. »Ali, u pravu si, Li'ain mi ne daje poštovanje koje mi pružaju moji
ljudi. To volim kod vas sjevernjaka.«
»To što smo nepristojni?«
»Točno«, reče on, smiješeći se.
Kia se ponovo nasmije, ovaj puta iskreno. »Drago mi je da smo to
riješili. Dakle, što tražiš? Sa'arine?«
»Vjetrilice.«
»Vjetrilice?« ponovi ona.
»Nismo baš toliko daleko od prednje fronte Macaanovih snaga da
bismo se mogli opustiti. Vjetrilice su vozila koje koristi za izviđanje po
pustinji, u potrazi za našim logorima.«
»Zar nemaš stražare koji rade taj posao?« upita Kia.
On se okrene prema njoj i uputi joj zabavljen pogled. Ona osjeti blagu
nelagodu pod njegovim pogledom. »Volim ovaj dio dana«, odvrati on.
8. »Potraga za Vjetrilicama je samo izgovor. Pustinja je prekrasna u
sumrak.«
Neko vrijeme je vladala tišina, dok su stajali, zajedno promatrajući
sunce koje je polagano nestajalo.
»Voljela bih znati neke stvari«, prizna ona. »Ni ti ni Li'ain niste bili
potpuno iskreni prema meni. Cijenim sve što ste napravili, no jasno mi je da
ste imali neki razlog. Voljela bih znati koji je to razlog.«
»Takami«, odvrati Jedda. Kia je očekivala svađu, ili barem da će
morati iz njega cijediti informacije koje je željela. Ovaj ju je odgovor
izbacio iz ravnoteže; prošlo je nekoliko trenutaka prije no što je shvatila što
je rekao.
»Što s njim?« upita ona ledenim glasom.
»On vodi napad protiv naroda pustinje. On je Macaanov zapovjednik
na jugu.«
Kia ne progovori. Njezino je dobro raspoloženje nestalo; pretvorila se
u hladan, tvrdi kip.
»Objasnit ću«, reče on. »Macaan je predstavljao prijetnju narodima
pustinje od kad je pokorio Dominione. No, pustinje su goleme, a mi se
stalno krećemo. Nije mogao naći nikakve utvrde koje bi napao, nije bilo
slabih točaka koje bi mogao iskoristiti. Trebala bi mu strahovito velika
vojska da pokori sva plemena u pustinji, jer smo raspršeni na sve Strane.
No, kao i nomanska plemena u stepama, i mi oduvijek imamo dobre odnose
sa središnjim kontinentom. Naši su načini života su previše različiti; gradski
ljudi se ne zanimaju za nas, a mi njima nismo odani.«
»Zato niste ništa napravili kad je došao Macaan«, reče Kia. Glas
opreza upozori ju da nije baš pametno optuživati Rai’kela u njegovoj
vlastitoj zemlji, no ona ga zanemari.
»Nije baš tako jednostavno«, odvrati ona mirnim glasom, okrenuvši se
prema njoj. Ona ga dočeka bijesnim pogledom, no posrami se kad osjeti
kako omekšava, jer ju je on suosjećajno pogledao. Njegove neužurbane
riječi, mirne oči, tamne crte lice, sve je to govorilo o mirnoj, sigurnoj moći
zbog koje mu je bilo teško ne vjerovati. Kia osjeti neracionalnu grižnju
savjesti zbog toga što mu je prigovorila.
»Dakle, kako je onda?« upita, zvučeći sama sebi kao razmaženo dijete,
a ne znajući zašto.
»Najveća snaga nomada je istovremeno njihova najveća slabost. Mi
smo podijeljeni na mnogo načina, a ne samo zemljopisom. Macaan nas nije
9. mogao poloviti, to je istina; no, ni mi se nismo mogli organizirati u borbu
protiv njega. Previše je bilo krvnih osveta, previše zle krvi između
plemena. Predugo smo bili razdvojeni.«
»Zašto o tome govoriš u prošlom vremenu?« upita Kia, vrativši pogled
prema horizontu, tako da ga ne mora gledati, kako bi mogla sačuvati nešto
svog dragocjenog bijesa.
»Macaan je krenuo u napad na nas. To je moćan poticaj ujedinjenju.
Nije više na središnjem kontinentu, zemlji za koju nas nije bilo briga; sad je
na našem teritoriju. Nomadima pustinje nema svetije stvari no što je
teritorij. Zar se nisi zapitala zašto Nadglednik Osa'ara rudnika da je čak i
osuđenim kriminalcima njihove vlastite sobe? Ni jedan drugi rudnik ne bi
na to trošio sredstva. I zašto Goniči nisu smjeli ući u njih? Čak ni u
tamnicama nemaš takvu privilegiju.«
»Vi imate drugačija pravila o privatnosti«, reče Kia, shvaćajući.
Počela je to primjećivati tijekom nekoliko dana koje je provela sa
plemenom, iako su ju držali više-manje podalje od ostalih ljudi. »Zidovi su
vam napravljeni od tkanine, tako da mora postojati više poštovanja za
osobni prostor drugih.«
»To je tebi možda glupo«, reče Rai’kel, »no da Nadglednik nije uveo
ta pravila, morao bi se suočiti sa mogućom pobunom. Nečiji šator, nečiji
komad zemlje ili predmet - zabranjeno je dodirnuti te stvari bez
dopuštenja.«
Kia prošara po pijesku prstom svoje uske crne sandale. »Dakle,
plemena će se ujediniti protiv Macaana sada, kad je napao vaš teritorij.«
»Oh, on je ovdje već dugo, Kia. Šest sezona, osamnaest mjeseci.
Napreduje sporo, mnogo sporije no što je zauzimao gradove na sjeveru; no,
već je mnogo toga osvojio, i mnoge je poslao u rudnike Osa'ara. Ostaje
samo jedan problem.«
»Sa'arini«, nagađala je Kia.
»Ah, Sa'arini«, reče on, na pola uzdahnuvši. »Da, oni su kuga nomada
od kad se sjećamo. Jedna od opasnosti našeg načina života.«
»Što su oni?«
»To nitko ne zna. Duhovi pustinje, kažu. Postoje određena mjesta, što
smo saznali na vrlo skup način, gdje nam ne dopuštaju da putujemo. Prije no
što je došao Macaan, držali su se tih područja. Ako bismo ih pokušali
priječi, ili se naseliti tamo, Sa'arini bi se digli i istjerali nas. No sada... od
kad su Macaanove vojske počele sa invazijom, počeli su napadati naše
10. logore. Isprva smo bili bez obrane; tad nam je Ceh Mehaničara rekao za
svoj novi izum - razdornike. Bili su spremni opskrbiti plemena sa dovoljno
razdornika da se zaštitimo... za cijenu, naravno. Krzna, svila, rijetki
predmeti s kojima bi mogli trgovati.« On premjesti težinu na drugu nogu i
ponovo se zagleda preko oaze, slušajući smijeh i veselje u njoj. »Ne mogu
reći za druga plemena, no u našem slučaju su jedva stigli na vrijeme. Možda
su osjetili što se spremamo napraviti, pa su se nadali da će nas zaustaviti
prije no što podignemo razdornike. Ne znam. Sa'arini su odaslali strahovitu
ofenzivu na nas. Mnogi su poginuli prije no što smo aktivirali sve
razdornike. Tek smo tad uspjeli otjerati Sa'arine.« On spusti pogled. »Moji
su ljudi otporni. Slušaj ih; samo je dan prošao od kad su Sa'arini pobili
dvadesetoro njihovih rođaka, a oni se ipak vesele. Neću dopustiti da ih
iznevjerim. Jedino što mi je važno je njihova sreća i preživljavanje.«
Kia ga je promatrala neko vrijeme, pa se zatekne kako sa zanimanjem
proučava njegovo lice. Odjednom ju zgrabi osjećaj krivnje, i Tyjevo lice
zamijeni Jeddino u njezinom umu.
Što joj je došlo?
»Oni su krenuli na mene«, reče ona. Morala je govoriti da si skrene
misli, a glas joj je zvučao grublje no što je namjeravala. »Takami, moj brat,
vodi vojsku; Sa'arini napadaju vaš logor upravo nakon mog dolaska, a ja
mogu čuti njihov govor. To nije slučaj, Jedda, pa mi reci, ako si ti nekakav
Rai’kel, kakve sve to veze ima sa mnom. I to odmah.« Ponovo se zacrvenila
i naljutila; činilo se da on nekako utječe na nju, tako da je opet ostala od
svoje uobičajene samokontrole, i počela se ljuljati divlje preko čitavog niza
emocija na način na koji nije bila navikla. Osjećaj ju je zbunjivao; nije joj
se sviđala situacija u kojoj nema nikakvog utjecaja na svoje emotivno
stanje.
»Imaš pravo biti ljuta na mene«, reče on. »Pristao sam pomoći Li'ain
zbog vlastitih sebičnih razloga. Htio sam tvoju pomoć, i htio sam Parakkinu
pomoć. Nisam razmišljao o osobi s kojom se bavim, nego samo o dobrobiti
mog plemena. Oprosti.«
»Onda mi reci što želiš«, tiho reče Kia, neobjašnjivo skrušena zbog
njegovih riječi.
»Želim da zaustaviš Sa'arine«, reče on. »I želim da nam pomogneš da
oslobodimo našu zemlju. Želim da nam pomogneš da porazimo Takamija.«
Li'ain je sjedila prekriženih nogu na rubu jezera, ogrnuta svojom
11. privatnom kabinom, sa Židovima od šarene tkanine koji su visjeli između
debala okolnih palmi. Za ulaz je ostavljen prorez; druga je strana bila
otvorena, dajući joj pogled preko vode, do obližnje tamne obale, gdje su
baklje bacale svoje vatre među valove. U rupi u zemlji gorjela je vatra, a
pored nje se nalazio otvoreni platneni ruksak sa hranom i pićem. Ona je
čekala, razmišljajući, sa drvenom čašom punom ljetolisnog vina u ruci. Već
je neko vrijeme očekivala društvo, a sad joj zvuci koraka po tlu ispred
zidova od tkanine rekoše da je napokon ovdje.
»Mislila sam si da ćeš me prije ili kasnije pronaći«, reče ona, umjesto
dobrodošlice, osobi koja je čekala vani.
Kia odlučno ude, još uvijek odjevena u svoju pustinjsku haljinu.
»Dobro, onda možemo preskočiti formalnosti i krenuti na posao.«
»Sjedni, ako želiš«, ponudi Li'ain, pokazavši jednom rukom prema
praznom mjestu pored vatre.
Kia ju posluša, slažući svoju haljinu uz nešto teškoća oko svojih nogu.
»Ne djeluješ baš kao da ti je ugodno u tome«, primijeti Li'ain
dobrodušno. Ona je sama bila odjevena u vrećaste hlače od tamnog, teškog
pamuka i jednostavnu emu majicu bez rukava, koja je naglašavala njezino
visoko, vitko obličje.
Kia ju pogleda preko vatre koja je pucketala. »Slušaj, Li'ain. Bila si
dobra prema meni, i to cijenim. Cetra zna što bi mi se dogodilo da sam
ostala tamo. No, možeš me naguravati samo određeno vrijeme prije no što
zatražim da se objasniš. Znam da imaš nekakav plan. Želim čuti cijeli priču,
sad, jer inače svaka suradnja kojoj se nadaš prestaje ovdje i sada.«
Li'ain se nasmiješi, odmaknuvši svoju dugu, crnu kosu preko jednog
ramena. »Čini se da si povratila svoju staru vatru zadivljujuće brzo«, reče.
»Nisi me prije poznavala. Ne skreći sa teme.«
»Već sam ti rekla, Kia, poznavala sam te po reputaciji. Zato sam te i
izvukla iz rudnika.«
»Onda počnimo od tamo«, reče Kia neumorno. Ovaj puta nije
namjeravala odustati dok ne dobije sve odgovore. Upravo zato što je
dopustila drugima da preuzmu kontrolu nad njezinim životom, još tamo u
Tusami Cityju nakon smrti njezinog oca, upala je u noćnu moru Parakkinog
rata.
Li'ain dohvati bocu iz svog ruksaka i nalije šalicu vina, pa ga ponudi
Kii. »Nije otrovano«, reče ona, ugledavši Kiino oklijevanje. Kia se osjeti
pomalo blesavo, pa uzme čašu.
12. »Nema više odgađanja. Reci mi.«
Li'ain spusti vlastitu čašu vina i ustane, pa okrene leđa vatri. Posegne
rukom preko ramena i podigne svoj crni top, otkrivajući glatku krivinu svoje
kralježnice. Blijedo zeleno kamenje uhvati svjetlost, raspoređeno po
razmacima između njezinih kralježaka. Kia ih je izbrojala pet, no nije mogla
vidjeti iznad Li'ain ih lopatica i ispod pojasa. Zbog rasporeda mogla je
naslutiti da ih ima još tri; duh-kamenje se uvijek raspoređivalo simetrično,
počevši od sredine leđa.
Li'ain ponovo spusti top, sjedne ponovo prekriženih nogu i nastavi.
Vatra je treptala između njih, zbog čega su sjene skakale i ubadale ih preko
lica, a koža im je bridjela od topline, dok se temperatura oko njih spuštala
nakon zalaska sunca.
»Ja sam Nabavljač. Moje mi kamenje daje sposobnost da 'posjetim'
druga mjesta na nekoliko sekundi. To vrijeme uglavnom koristim za to da
nešto uzmem. Kao što možeš zamisliti, zbog toga sam izuzetno dobar
lopov.«
»Nikad nisam čula za to.«
»Ima mnogo toga za što nikad nisi čula, Kia.«
»Ti si mi stavljala one stvari u sobu?«
Ona lagano klimne. »Stvari koje su ti bile dragocjene. Morala sam te
natjerati da se sjetiš... barem toliko da poželiš izaći. Posjećivala sam te dok
si spavala, s vremena na vrijeme. Govoriš u snu, a to mnogo otkriva.«
Kia dopusti nelagodi koju je osjetila na pomisao da ju stranac gleda
dok spava prođe.
»Ti si mi dala ključeve za bijeg?«
»Kako bi inače znala da te moram čekati vani?« jednostavno uzvrati
Li'ain. Budući da Kia nije odgovorila, ona nastavi. »Ja ne radim ni za
Parakku ni za Macaana«, reče ona, riječi obojanih njezinim neobičnim,
oštrim naglaskom. »Svatko ima svoju priču, o tome kako su mu kraljeve
snage napravile ovo ili ono: uništile im farme, ubile braću, poslale sina u
rudnike. Svoje razloge zbog kojih žele dokrajčiti Macaana. Tvoji su razlozi
općepoznati, Kia. Moji... nisu važni. Samo znam da su Bantova djeca oko
sebe okupljala Parakku i ljude sve od Integracije. Još uvijek se pričaju
priče o tvojoj borbi kod Ley Warrena, i u obrani Baze Usido, Ryushi je
postao poznat kao onaj koji je pogubio Aurin, a...«
»On je što?« uzvikne Kia. »Sredio ju je?«
Li'ain ukratko objasni kako su Parakka i Keriazi pregazili Fane Aracq,
13. princezinu palaču u Kirin Taqu i sjedište njezine moći, i kako je Ryushi
otrgnuo kamen sa Aurininog vrata prije no što je zario mač duboko u njezino
crno srce i bacio njezino tijelo sa tornja.
Kia se nevoljko nasmije, nakon što je ova završila. »Ti to vjeruješ?«
upita ona s nevjericom.
»Svjesna sam da je možda došlo do ponešto... proširivanja priče«,
prizna Li'ain.
»Pa, koliko god da možda nisam u kontaktu sa svojim dragim
blizancem, mogu ti reći da nije bacio njezino tijelo sa tornja«, odvrati ona,
još uvijek hihoćući. »On nije baš toliko dramatičan.« Njezino veselje
izblijedi. »Kružile su glasine da se zaljubio u nju«, reče ona gotovo sjetno,
pa se sabere i ponovo se usredotoči. »Ha. Pričam o njemu kao da je još
uvijek tu. On misli da sam ja mrtva. Ja ne znam gdje je on; imam samo tvoju
riječ da je još uvijek živ. Ako ga ikad opet vidim, možda će biti potpuno
drugačija osoba.«
Li'ain se okrenula od vatre i zagledala preko jezera, a lice joj je bilo u
sjeni. »Još uvijek je živ«, reče ona. »lako ne znam gdje je.«
»Odvedi me njemu«, psikne Kia, odjednom u žurbi, i zgrabi ju za
zglavak. Li'ain oštro uzdahne i okrene se prema njoj, iznenađena; a u Kiinim
očima ugleda neočekivani, životinjski očaj.
»Hoću«, reče ona, svojim dahom dajući obećanje. »Ali ima nešto što
prvo moraš učiniti.«
»Što?« upita Kia, polako ju pusti i sjedne natrag.
»Takamijev napad na pustinju je samo mamac«, reče Li'ain. »Njegova
je vojska mnogo manja no što pustinjski nomadi misle. Takami je neiskusan
zapovjednik; u stvari, već je i prije razočarao Macaana. Kralj planira nešto
drugo... ne znam što, ali je povezano sa Citadelom Mehaničara.« Ona se
zagleda u vatru, a njezina toplina podiže pramenove njezine kose oko lica
kao krhka krila. »Poludio je nakon što je izgubio kćer. Vjerujem da planira
učiniti nešto užasno. Samo ti možeš pomoći ovim ljudima, Kia. Samo sa
tvojim moćima mogu potući Takamija. Kia, ti si Keriage nagovorila na mir.
Nagovori i Sa'arine.«
»Zašto misliš da to mogu?« upita Kia.
»Nomadi imaju samo jednu vrstu kamenja«, reče Li'ain. »Njihova im
vjera zabranjuje da stavljaju stranu materiju u svoje tijelo. To je tabu. No,
oni koji jašu mukhilije, goleme pustinjske bube, noše Vezno kamenje, nalik
našim Jahačima zmajeva. Njihovo se kamenje postavlja ispod baze lubanje,
14. ispod kose. Jedda ima takav kamen.«
»Znam što su mukhili«, reče Kia. U službi Parakke bilo ih je nekoliko,
i bili su kao pokretne tvrđave koje su se pokazale nezamjenjivima i kod Ley
Warrena i u Bazi Usido. »Nastavi.«
»No, u pustinju su mnogo puta došli Stranci. Neki su imali kamenje
nalik tvorne... kamenje koje može manipulirati zemlju. Već tri puta smo čuli
da su ti Stranci mogli čuti govor Sa'arina; za dvojicu je to bilo samo
neprepoznatljivo mrmljanje, no jedan ga je mogao razumjeti. Međutim, nije
im mogao odgovoriti. Imao je samo tri kamena. Ti ih imaš šest.«
Kia nije odgovorila.
»Zar ne razumiješ, Kia? Sa'arini su bića oblikovana od pijeska. Oni
nekako govore kroz pijesak. Samo ljudi koji su usklađeni sa zemljom ih
mogu čuti. Ostali nisu imali ni upola tvoje moći, Kia. Možda možeš
razgovarati s njima, natjerati ih da shvate...«
»Zašto?« grubo ju prekine Kia.
»Zašto?« ponovi Li'ain, ne shvaćajući.
»Zašto se uopće gnjaviš? Što je u tome za tebe? Ti nisi iz pustinje. Što
duguješ ovim ljudima?«
»Dugujem«, reče ona. »Dovoljno je da to znaš. Samo što Takami drži
sve izlaze iz pustinje prema sjeveru, i onuda nitko ne može proći. Kia, ako
želiš, možeš pobjeći. Nitko te ne tjera da se boriš za nas. Ali nitko ti neće
pomoći da prijeđeš preko pustinje, i nitko ti neće pomoći da prođeš kroz
prolaze.«
»Tko kaže da želim pobjeći?« reče Kia. »Namjeravala sam pomoći od
onog trena kad si mi rekla da je Takami tamo. Ali ne za tebe, i ne za Jeddu.
Za Tyja.« Ona zatvori oči, a obrve joj se odlučno skupe. »Takami ga je
ubio. Moram mu vratiti.«
»Mislim da to svi moramo«, reče Li'ain, a vatra glasno zapucketa.
15. 2
Spoj metala i mesa
Ušli su u golemu prirodnu pećinu, ukrašenu redovima sjaj-kamenja koji
su se penjali preko kontura stropa kao mreža. Zrak je bio hladan i vlažan, i
odzvanjao je oštrim, šištavim odjecima udarnih čekića koji su udarali o
kamene zidove. Ryushi, Quain i ostali putovali su po širokoj središnjoj
cesti, slijedeći niz tračnica izrađenih za kolica za rudu. Tračnice su
prolazile preko širokog kamenog hrpta koji je prelazio preko pećine kao
most. Sa obje Strane nalazio se dubok ponor. Ispod njih i sa svake Strane,
gradila se kaotična mreža putova, mostova i rampi, nasumični nered bez
imalo obzira prema planovima. I gdje god bi pao pogled, bili su ur-Lani.
To su bila čudna stvorenja. Djelovali su humanoidno, no zbog nečega
Ryushi nije mogao o njima razmišljati kao o razumnim bićima. Možda zbog
mehaničkog načina kojim su se kretali od zadatka do zadatka, ili zbog toga
što nisu međusobno razgovarali, pa čak ni primjećivali prisutnost drugih.
Lica su im djelovala normalno, no bila su neobično beživotna; nisu radili
grimase zbog napora podizanja stijene, niti bi se trgnuli kad bi ih pogodila
krhotina kamena.
Bili su niski, ali groteskno mišićavi, visoki nekih pet stopa, no u
ramenima su bili široki gotovo četiri. Koža im je bila kisele žuto-bijele
boje, i uopće nisu imali dlaka. Svi su nosili uske vizire za noćni vid, u
obliku trake od tamnog stakla umetnute u metalni okvir. Većina ih je nosila
udarne čekiće, teške cilindrične bušilice koje su ispaljivale kratke pulseve
energije u stijenu i lomile ju. Kiša iskara od njihove uporabe tvorila je
nemiran obrazac svjetla, koji je parirao mirnom sjaju kamenja na stropu.
»Mogu li nas vidjeti?« upita Ryushi Quaina, koji je mrtav hladan
krenuo niz prolaz prema drugom kraju pećine. Iz drugog smjera prilazilo im
je nekoliko ur-Lana, gurajući kolica puna krša.
»Oh, vide nas«, reče Quain. »Al' neće ništa poduzet. Nišu baš pametni;
samo rade ono za što su napravljeni.«
16. »Napravljeni?« upita Calica, pogleda uperenog u ur-Lane koji su im
prilazili.
»Uzgajamo ih u središnjim komorama«, reče Quain. »Napravljeni su
prema određenim zahtjevima. Oni su klonovi.«
I sad su ur-Lani bili dovoljno blizu da se moglo razaznati da su im lica
stvarno identična. Uljezi se sklone s puta da propuste kolica. Ur-Lani im
nisu poklonili ni pogleda, nego su samo nastavili pred njih prema tunelu u
koji će istresti svoj teret.
»Čuo sam za klonove u teoriji«, reče Gerdi. »Nisam mislio da bi netko
mogao biti toliko bolestan da ih stvarno pokuša napraviti.«
»Što misliš, zašto si uopće čuo za njih?« odvrati Ouain. »Već
godinama u Citadeli koristimo klonove. Oni iskapaju sirovine za nas.
Imamo i Uzgojene. Bebe iz komora, tako bi ih mogao nazvati. Umjetno
oplođeni embriji, uzgojeni u kontroliranim uvjetima. Mnogo su pametniji od
ur-Lana. Vlasništvo su Citadele. Njih koristimo za tehničke poslove.« On se
neugodno nasmiješi, pa dotakne nekoliko prekidača na metalnoj polovici
svog lica. »Ovdje dolje dobivam samo statičke smetnje. Kad se izvučemo iz
rudnika dobit ću signal.«
Gerdi se osvrne prema gegavim, poluživim stvorenjima i njihovom
neprekidnom radu. »Zar ne posjedujete ni malo osjećaja za etiku?« upita.
»Kome treba etika?« odvrati Quain. »Mi imamo znanost.«
Kao što im je i obećano, u rudnicima su bili gotovo isključivo ur-Lani,
pa su prošli kroz njih gotovo bez problema. Samo su se jednom morali
skloniti s puta paru Stražara, koji su se neočekivano pojavili na kamenom
izboju iznad njih. Quain je gunđao da Macaanovi ljudi nemaju što tražiti
ovdje dolje, no Calica je smatrala da imaju sreće zato što su se morali
pozabaviti samo sa parom nepažljivih Stražara. Do glavnog teretnog dizala,
goleme, ravne metalne platforme okružene ogradom koja je dosezala do
prsiju i kapijom, stigli su bez dodatnih incidenata. Quain ih tamo zaustavi,
ponovo pokuša uspostaviti vezu, i odmahne glavom uz reumatično
mrmljanje.
»Moramo gore. Na vrhu sigurno ima stražara. Bolje da idemo
pomoćnim stepenicama; ako se popnemo na ovome sigurno ćemo uzbuniti
cijelu Citadelu.«
»Ja se mogu riješiti Stražara«, reče Gerdi.
»Pa, nadajmo se«, reče Quain, vodeći ih prema debelim metalnim
vratima umetnutim duboko u stijenu. Čekao ga je još jedan red brojčanika,
17. ovaj put samo četiri. On ih postavi i udari po prekidaču, i vrata se otvore uz
šištanje.
»Još uvijek znam ponešto«, promrmlja on sebi u bradu i krene unutra.
Pomoćne su stepenice bile hladne i mračne. Bio je to jednostavan niz
metalnih stepenica koje su uvijale na desno unutar kockastog okna. Pokoje
svjetlo bacalo je vlažan sjaj preko kamena. Gerdi umota svoj sjaj-kamen i
spremi ga u ruksak. Na pola puta prema gore, Quain ponovo pokuša sa
svojim komunikatorom, no ništa se ne dogodi. On promrmlja nešto o tome
kako previše kamenja blokira signal.
Na vrhu su se nalazila još jedna vrata. Gerdi ispruži ruku.
»Čekajte ovdje«, reče. »Ja idem provjeriti.«
Rekavši to, on pritisne prekidač - sa te Strane nije bilo potrebno unijeti
lozinku - i prođe, zatvarajući vrata za sobom.
Neko su vrijeme u tišini slušali.
»Misliš da će sve biti u redu sa dečkom?« reče Quain.
»Bit će«, izravno odvrati Hochi. Calica je gotovo zaboravila da je on s
njima. Ona odluči porazgovarati s njima kad se vrate u Gar Jennu. Ova
mučaljiva tišina mu uopće nije nalikovala.
Sa druge Strane vrata začuju glasove. Tamo se nalazio Stražar, baš kao
što je Quain predvidio. Čuli su Gerdija, koji je razgovarao s nekim; no,
osobi s kojom je razgovarao on je zvučao mnogo drugačije nego
četrnaestogodišnji nomanski dječak kojeg su poznavali. Gerdijev se talent
temeljio na iluziji; on je mogao zvučati ili izgledati kao bilo što, uz uvjet da
je to prije vidio. No, njegovo je kamenje moglo utjecati samo na percepciju
osoba na koje se usredotočio. Osoba s druge Strane vrata vjerojatno ga je
sad vidjela i čula kao Stražara, no Quainu i ostalima on je i dalje zvučao - a
i dalje bi izgledao - kao Gerdi.
Nakon nekoliko rečenica, začuju kucanje na vratima. Calica udari po
prekidaču, i tamo se pojavi Gerdi, blistajući prema njima.
»Ja sam totalno najbolji«, objavi on skromno.
»Što si mu rekao?« upita Ryushi, osvrćući se po širokom hodniku u
kojem su se pojavili. U blizini su se nalazila golema vrata označena
brončanim natpisom »Teretni lift«.
»On je sve obavio umjesto mene«, reče Gerdi. »Pitao me jesam li ga
došao zamijeniti. Ja sam rekao da jesam, pa smo malo pričali i onda je
otišao. Nevjerojatno kako je lako zavarati neke ljude.«
18. »Jako sam sretna zbog tebe Gerdi, ali zar se ne bi trebali maknuti
odavde prije no što se pojavi prava zamjena?« upita Calica.
»Ej, ti si prilično pametna koka kad se potrudiš«, naceri se Gerdi. Ta
ju je primjedba trebala iznervirati, no Calicu je neobično ohrabrila. Barem
u njemu ima još nešto njegove stare živosti. Možda je pokunjen samo zato
što je zabrinut zbog Hochija.
Quain im je rekao da će niže razine Citadele biti slabo čuvane, ako
uopće. Bio je u pravu. Nakon nekog vremena, prestali su skakati zbog
svakog zveketa i brujanja u mračnim, depresivnim metalnim hodnicima i
počeli su se pomalo opuštati. Probijali su se prema gore kroz slojeve
naizgled napuštenih skladišta i laboratorija, dok je Gerdi izviđao naprijed.
Zahvaljujući mnogobrojnim pokrajnjim vratima i sjenovitim udubinama bilo
je lako izbjeći pokojeg stražara ili Mehaničara. Macaan je dopustio ljudima
u Citadeli da se bave svojim svakodnevnim poslovima - inače bi se cijelo
mjesto uz škripu zaustavilo - a stanovnici Citadele nisu bili samo
Mehaničari. Ako ih vide, posebno u društvu sa Quainom, pretpostavit će da
su grupa trgovaca ili poslovnih ljudi koji su bili usred kupovine
Mehaničarske tehnologije kad je Macaan napao, pa ih nisu pustili van.
Napokon, Mehaničari su bili isključivo najamnička organizacija.
Ipak, bilo bi bolje ne preuzimati taj rizik.
»Dobivam signal!« odjednom objavi Quain, i potjera ih kroz najbliža
nezaključana vrata. Vodila su u odaju krcatu neprepoznatljivim komadima
zahrđalih Strojeva, obasjana jednim bijelim trakosvjetlom. Oni se
nagomilaju oko njega dok je dodirivao sićušne prekidače na svom obrazu.
On pregovori tihim momljanjem, dovoljno glasno da ga mogu čuti.
»Mehaničari unutar dometa, odgovorite«, reče on. Znao je da će dobiti
nekoliko odgovora nakon takvog općenitog poziva, no uređaj za odašiljanje
će filtrirati kodove i dopustiti prelaz samo najvišim članovima Ceha.
»Quain«, začuje se tanak, pištavi glas. »Davno je bilo kad si se zadnji
put usudio ući medu zidove Citadele.«
»Tko je to?« zatraži on. »Ne odašilješ nikakav kod.«
Svi su Mehaničari osim onih na najvišim razinama automatski
odašiljali kod za identifikaciju; tako je onaj drugi i znao tko je Quain. No,
ovaj stranac uopće nije odaslao kod. Možda je samo slučajno naletio.
»Što radiš ovdje?« stigne odgovor.
»Pitao sam, tko je to?« ponovi Quain.
»Netko tko zna da si prije mnogo godina otišao i pridružio se Parakki,
19. i da si izdajnik kralja.«
»Pa, to planiram i ostati, i ako mi nemaš ništa drugo reći, makni mi se
sa kanala.«
»Došao si saznati Macaanove planove?«
»Zašto ne pošalješ svoj kod?«
»Za slučaj da nas sluša netko tko ne bi trebao. Bilo bi bolje da Macaan
ne zna da sam ovdje.«
Quain zastane i pročisti grlo, te se na brzinu osvrne uokolo. Ryushi je
imao izraz na licu koji je govorio: Trebamo li se zabrinuti? Quain odmahne
rukom.
»Znam što Macaan namjerava«, ponovo pregovori glas.
»Da čujemo.«
»Ne dok nas možda drugi slušaju. Imam suradnika; morate se nad s
njim.«
Quain se nasmije. »Mislim da ne. Vidio sam i manje očitih zamki.«
»Onda nemoj razgovarati sa mnom. Pričaj s njim. Možda ćeš ga se
sjetiti, u stvari. Šaljem njegov kod.«
Quain je nekoliko trenutaka slušao, dok mu se ljudska strana lica
umirila, a zatim se veza prekine. On ukratko objasni razgovor ostalima, koji
nisu mogli čuti glas sa druge Strane.
»Znaš li čiji je to kod?« upita Calica.
Stari se Mehaničar namršti. »On je još bio mladac kad sam otišao, no
poznavao sam ga. Ponekad mi je pomagao u laboratoriju sa cjevotijekom.
Uzgojeni imenom Chiro.«
»Misliš da to stvarno jest zamka?« zapita Gerdi.
»Uzgojeni primaju naredbe od najviše rangiranih Mehaničara i slijede
ih do smrti ako je to potrebno. Možda sam davno otišao, no službeno sam
zadržao svoj rang. Vidiš, mi ne dugujemo odanost Macaanu. Nama samo
treba novac s kojim ćemo financirati naš posao. Nikog nije briga ako se
neki od naših članova pridruže Parakki; oni su samo 'na dopustu'. I dalje
ostaju dio Ceha.« On se nakašlje. »Ako taj tajanstveni glas ne pripada
Mehaničaru, Chiro će prije poslušati moje naredbe. Ako to jest Mehaničar
sa višim rangom od mene... onda mu nemarno razloga ne vjerovati. Nitko u
Citadeli neće htjeti pomoći Macaanu.«
»I dalje zvuči sumnjivo«, mozgao je Gerdi. »Izgleda da nemarno
izbora.«
20. »Kao i obično«, napomene Ryushi. Mogućnost izbora bio je luksuz od
kojeg se odvikao.
»Onda ga pozovi«, reče Calica. »Znaš li neko mjesto gdje se možemo
saznati, koje obojica poznajete? Moraš mu reci gdje je to, a da ne kažeš baš
točno o kojem se mjestu radi preko odašiljača.«
»Znam gdje, ne brini«, odvrati stari Mehaničar. »Nadajmo se samo da
će se samo on pojaviti.«
Ryushi se šokirao kad je vidio koliki je dio goleme utvrde Mehaničara
u stvari bio u raspadu ili nekorišten. Činilo se kao da Ceh samo odbaci
odaje koje im više nisu koriste i preko njih sagradi nove. Popeli su se kroz
mnogobrojne katove od kad su izašli iz rudnika, i još uvijek su nailazili na
goleme količine neiskorištenog prostora, uključujući i čitave laboratorije
koji su djelovali kao da su njihovi korisnici prije nekoliko godina
jednostavno sve ostavili i otišli.
U jednoj su takvoj odaji sada čekali. Iznad svega se uzdizao golemi,
cilindrični uređaj koji je nalikovao topu, okružen radnim stanicama i
hrpama bilježaka i grafikona. Top je bio zapečaćen sa oba kraja, sa
mnogobrojnim zakovanim poklopcima i staklenim dijelovima koji su bili
toliko prijavi da su bili gotovo neprozirni.
»Cjevotijek«, reče Quain, tapšajući bok golemog uređaja kao da mu je
najdraži ljubimac. »Radio sam na njemu kojih dvije godine.« On ga
pregleda, uzdišući. »Trebao je moći analizirati duh-kamenje, odrediti im
mineralni sastav. Otkriti različit sastav različitog kamenja. Prvi korak prema
tome da ih sami napravimo.«
»Mislim da Izručitelji ne bi bili previše zadovoljni s tim«, reče Calica.
»Pa, nisu se imali oko čega brinuti. Nikad nije proradilo. Onda je zbog
nekog novog saznanja Majstor Mehaničar krenuo u drugom smjeru, pa smo
odlučili da se ne isplati gnjaviti s ovime. Pa smo to ostavili i krenuli raditi
na razdornicima.«
Ryushi se osvrne po depresivnom laboratoriju, prekriženih ruku. »Zar
se nismo trebali naći s nekim ovdje?« upita.
Odgovori mu zveket, kad je negdje u mračnim dubinama laboratorija
netko povukao poklopac. On i Calica automatski izvuku mačeve.
»Izgleda da je već stigao«, reče Quain.
Iz sjena na kraju laboratorija izroni Chiro, oprezno im prilazeći.
Ryushi i Calica se zagledaju u Quaina, tražeći potvrdu da je ovo taj kojeg
čekaju; on im mahne da sklone oružje. Oni ga vrate u korice, lagano
21. oklijevajući, proučavajući praznu masku lica mršavog mladica sa golom
sumnjom u pogledu.
»Chiro je Uzgojeni«, reče Quain, odgovarajući na njihove
neizgovorene strahove. »Ako mu je naređeno da nam pomogne, možete mu
vjerovati više nego meni.«
Ryushi se osjeti posramljenim. Susretao se sa Kirincima, i nije prema
njima imao predrasude kao što ih je imao Hochi. Razgovarao je sa lriqijem,
Koth Taraanom, i nije se prema njemu ponašao ništa drugačije nego prema
ljudskom biću, iako to ovaj ni izbliza nije bio. Ipak, spoj metala i mesa
kojeg su Mehaničari nanosili sebi i svojima ledio mu je krv, pa si nije
mogao pomoći a da ne osjeća nelagodu. Čak je i Quain, koji teško da je
mogao biti prizemniji, imao svojih čudnih trenutaka.
»Dobio sam upute da vam kažem što znam o namjerama kralja
Macaana u ovom postrojenju«, reče Chiro, glasa raskomadanog maskom.
»Drago mi je što te ponovo vidim, Chiro«, reče Quain, nasmiješi se i
tresne ga po ramenu. »Stvarno si narastao.«
»To se inače događa tijekom vremena«, neutralno odgovori Chiro. »I
meni je drago što Vas vidim, Stariji Čuvaru Quaine.« Riječi su bile samo u
službi uljudnosti; on u biti nije ništa osjećao.
»Dobro«, reče Quain, osvrćući se po okupljenima. »Došli smo čuti što
nam imaš reći. Nema smisla da gubimo vrijeme.«
»Kad je Macaan tek napao Citadelu, njegov odabir taktike pokazao je
da mu je jedan cilj najvažniji«, istog trena započne Chiro. »Da zarobi i drži
Pulsni Čekić. Njegove kasnije aktivnosti dokazale su ovu pretpostavku.«
»Pulsni Čekić?« reče Quain. »To je bio samo san dok smo radili na
razdornicima.«
»Tehnološka otkrića koja su se pojavila tijekom razvoja razdornika
dovela su do Pulsnog Čekića.«
»Ceh ga je stvarno izgradio?« uzvikne Quain i zadivljeno zazviždi.
»A mi sad pričamo o čemu točno?« reče Gerdi, potičući ih mahanjem
ruku.
»O Pulsnom Čekiću«, odgovori neodređeno Chiro, i zanemari ga,
usredotočujući se na Quaina.
»Što misliš, što Macaan želi od toga?« mozgao je Mehaničar.
Chiro polagano okrene ravne površine svog lica od njega. »Samo dva
scenarija djeluju vjerojatno. Ili planira prijeći preko mora do drugih
22. zemalja, ili planira iskoristiti drugu opciju.«
Tišina.
»Kako molim?« reče Gerdi, upadajući. »Prijeći preko mora?«
»Pulsni je čekić eksperimentalni prototip. Namijenjen je kao
obrambeni mehanizam za Dominione za slučaj napada stvorenja iz
Dubokovoda, no služi i kao model ta manje verzije, koje će se ugrađivati na
brodove. Kad se pokrene, šalje impuls kroz provodne štapine koje se
protežu Citadelom do duboko u zemlju. Od tamo, putovat će preko
kontinenta do mora, u Dubokovode.«
Hochi prokune na spomen tog naziva. Chiro nastavi svojim
bezizražajnim monotonim glasom, kao da čita objašnjenje sa papira bez
imalo entuzijazma.
»U Dubokovodu žive stvorenja mnogo veća od onih koja se mogu naći
na kontinentu. Dugo su jedine informacije o njima stizale iz mitova
Marginalaca - obalnog naroda Kirin Taqa - i mornara iz Dominiona.«
»Zato što svaki brod koji krene tamo završi progutan!« prekine ga
Gerdi, pun nevjerice. On se obruši na Quaina. »Kako se usuđujete petljati
sa Dubokovodem?«
»Poslušaj ga do kraja, Gerdi«, reče Calica.
Chiro pričeka da se Gerdi smiri, pa nastavi. »Teoretski, Pulsni Čekić
šalje tako nisku frekvenciju da ju mogu čuti samo podvodna stvorenja iznad
određene mase; njezina je širina prevelika za majušne ušne senzore poznatih
podmorskih životinja. Učinak će ovisiti o glasnoći i brzini impulsa.
Pretpostavlja se da će se bombardiranjem određenog područja impulsima,
stvorenja Dubokovoda mogu natjerati ili da zarone u veće dubine ili da se
sklone. Njihovim ušima, Pulsni čekić zvuči kao ljudima toranj za magmu.«
Ryushi je u Tusami Cityju vidio tornjeve za magmu; to su bili golemi
željezni tornjevi sa masivnim metalnim čekićima koji su se neumorno kretali
kao klipovi gore dolje. Chirova je usporedba bila dobra; znao je da ne bi
izdržao dugo pokraj jednog tornja, a da ne poludi ili ne ogluši.
»Mehaničari su stvorili nešto što može otjerati stvorenja iz
Dubokovoda?« upita Calica zapanjeno.
I Dominioni i Kirin Taq oduvijek su bili izolirani kontinenti, jer je
istraživanje dalje od šest milja od obale bilo nemoguće. Mornari nisu
željeli ploviti dalje od obale. Svaki brod koji je ikad pokušao otići dalje od
toga se ili nikad nije vratio, ili je pretrpio teška oštećenja od golemih
zvijeri koje su tamo živjele. Čudovišta iz Dubokovoda napadala su sve što
23. je prelazilo preko njihovog teritorija. No, ako je ono što je Chiro rekao
istina, onda... onda bi Pulsni čekić mogao biti katalizator za novo doba
istraživanja, ključ za zemljopisnu barijeru koja je zatvarala Dominione, a i
Kirin Taq. Mali bi model mogli ugraditi na brodove i odbijati stvorenja, što
bi im omogućilo nesmetan prolaz.
»Ali zašto ste prvo izgradili veliki?« upita Calica.
»Kao sigurnosnu mjeru«, odvrati Chiro. »Ne možemo znati kako će
stvorenja iz Dubokovoda reagirati kad počnemo slati brodove opremljene
tim mehanizmom. Ovaj divovski prototip bi ih trebao tjerati od naših obala
ako nas odluče napasti.«
»To je teorija«, reče Quain. »Djeluje na Sa'arinima; moglo bi djelovati
i na čudovištima iz Dubokovoda. No, ima još nešto, zar ne, Chiro?«
»Rekao si da bi on mogao preći more ili...« reče Gerdi.
Chiro klimne glavom. »Ako je impuls slab, neće biti dovoljan da
otjera stvorenja iz Dubokovoda. Umjesto toga će ih razdražiti; kao da netko
proizvodi neskladnu buku u sobi pored one u kojoj spavaš. Može se
pretpostaviti da će potražiti izvor buke i uništiti ga.«
»Maunijevih mi očiju!« reče Gerdi, kradući Hochijev omiljeni uzvik.
»Čudovišta Dubokovoda će izaći na suho?«
»A i bit će prilično ljuti«, reče Quain, pa se nakašlje. »Što znači da od
Dominiona neće baš mnogo ostati kad završe.«
»Ali oni ne mogu izaći na površinu! Oni žive u moru!« protestirao je
Gerdi.
»Mornari su nekoliko puta izvijestili da su vidjeli čudovišta sa
nogama«, ravnodušno odgovori Chiro. »A budući da je to slučaj,
pretpostavljalo se da među njima ima i onih koji dišu zrak. Ako Macaan
odluči pokušati privući čudovišta iz Dubokovoda, postavit će Pulsni čekić
tako da odašilje impulse prema istoku. Stvorenja će doći preko stepa i
preko središnjeg kontinenta, uništavajući sve na svom putu. Ne možemo ni
pretpostaviti koliko će toga razoriti. Smatra se da će samo pustinje ostati na
sigurnom.«
»Ali zašto? Zašto bi to učinio?« upita Ryushi.
»Nevažno«, reče Chiro. »Ne može aktivirati Pulsni čekić prema svom
planu.«
»Zašto ne?« upita Calica.
»Zato što ja«, odvrati Chiro, »imam stvar koja mu je potrebna da
pokrene Čekić.«
24. U početku nije bilo ničega.
Zatim su se polako počeli pojavljivati osjeti. Toplo i vlažno. Kao u
maternici. Pored njega su jurili debeli mjehuri, lijepeći mu se za tijelo, a
zatim se oslobađajući. Oči mu zapucketaju i uključe se, i on shvati da je
mrtav, ili da sanja. Plutao je u gustoj, jušnoj tekućini žute boje. Izvan
tekućine javljalo se nekakvo kretanje, no bilo je nejasno i iskrivljeno.
Neko se vrijeme nije mogao sjetiti svog imena. Nije znao tko je ni što
radi ovdje. Gdje je to ovdje, uostalom? On ispruži ruku, pokretom slabim i
krhkim. Prsti mu dotaknu staklo. Dakle, to drži tekućinu oko njega. Staklo je
bilo veliki prozor na metalnom kontejneru. To ga zbog nekog razloga
uznemiri.
Ispred njega se pojavi lice, obličje, iskrivljeno zakrivljenošću stakla.
On pokuša pogoditi tko je to, no još uvijek je bio smušen. Lik pritisne
prekidač na vanjskoj strani kontejnera, stavi ruke iza leđa i nagne se
naprijed, tako da je njegovo blijedo obličje bijele kose postalo vidljivije.
»Okre Jey«, reče melodiozan, zlokoban glas kroz pucketanje
interkoma. »Stvarno bi trebao naučiti kako se efikasno treba ubiti.«
Majstor Mehaničar vrisne i počne se batrgati u kontejneru, dok mu je
smušenost nestajala iz glave, no kretanje ga za nekoliko sekundi iscrpi i on
ostane mlitavo plutati u tekućini.
Macaan ga je prijezirno promatrao. Sasušeno tijelo plutalo je u žuto-
zelenoj kulturi za uzgoj u laboratoriju, povezano mnogobrojnim cijevima i
kablovima koji su mu izbijali iz svih dijelova tijela, šijući mu kroz žile.
Kabel nalik na surlu koji mu je izlazio iz usta i protezao se do aparata za
disanje na njegovim leđima ojačan je sa nekoliko dodataka. Dvije tanke,
prozirne cijevi ulazile su u dva metalna ventila na unutrašnjoj strani
njegovog lakta, na mjesto gdje je intravenozno primao hranu nakon što su
mu ugradili masku za disanje. One su pulsirale od bijele tekućine.
»Kako?« začuje se slomljeno, mehaničko krkljanje preko interkoma.
Macaan uzdahne, kao da ga grozno umara to što mora objašnjavati tako
nesposobnom liku. »Tvoj je sustav za samouništenje bio jednako zastario
kao i ostatak tvojih dijelova«, reče on. »Uspio si samo spaliti nekoliko
komponenti. Uvjerili smo nekoliko tvojih suradnika da te poprave. Čak su ti
sredili i oči. Nevjerojatno koliko je vaš proces Pojačavanja sličan
Konverziji kroz koju prolaze moji Jachyra. Jedina je razlika, u stvari, da oni
prolaze kroz tretman za cijelo tijelo. Oh, a nemaju ni izbora.«
»Konverzija je samo naziv za uvođenje određenog niza Pojačanja u
Rezonanta«, umorno reče Majstor Mehaničar. »Tvoji Jachyra svi imaju ista
25. Pojačanja. Većina Mehaničara bi smatrala posao koji je obavljen na njima...
pretjeranim.«
»Ja o tome volim razmišljati kao o čudima tehnologije. Napokon, da ti
sam nisi većim dijelom stroj, ne bi te mogli vratiti natrag u život, zar ne?
Tvoji vlastiti kontejneri za uzgoj brinu za potrebe tvojih bioloških
dijelova.«
»Zašto si to učinio, Macaan?« Bezlično obličje Okre Jeya plutalo je
pred njim kao patetični duh.
»Otišao si prije no što smo završili s poslom«, reče Macaan. »Ne
brini, čak ni tvoji kontejneri te ne mogu držati na životu više od nekoliko
dana. Zamjene tvojih dijelova bile su obavljene na brzinu i samo su
privremene. Umrijet češ. Ali ne prije no što pozoveš onog Uzgojenog Chira
i narediš mu da mi donese mozgovni ključ.«
»To nikad neću učiniti.«
Macaan se okrene od kontejnera, mahnuvši prema nekome izvan Okre
Jeyovog vidokruga. »Očito, nisam očekivao da ćeš tako lako pristati. Zato
smo ugradili nekoliko posebnih komponenti kad smo te popravljali. Na
primjer, pojačivače boli. Hoćeš vidjeti kako rade?«
Sedam stopa visoki Vore pojavi se u vidokrugu, kičme uznemirujući
uspravne, kao da mu je niz kralježnicu uguran štap. U rukama je držao grubi
bakreni sklop sa brojčanikom i nekoliko gumba.
»Nikad ti neću pomoći protiv Ceha!« hrapavo protisne Okre Jey.
»Nadao sam se da ćeš to reci«,reče Macaan. Vore okrene brojčanik i
Okre Jey vrisne kad je mučenje započelo.
26. 3
Kostur ostaje
»Što radimo ovdje?« promrmlja Ryushi, tabanajući kroz sumrak.
»Čekamo. A što si ti mislio?« prasne Calica, i sama osjećajući
razdraženost. Živci su joj se istrošili. Dovoljno je lose što su se morali
skrivati u slabo osvijetljenom laboratoriju, sjedeći između odbačenog
smeča još jednog Mehaničarskog pokušaja da promijene svijet, dok su
Gerdi, Quain i Chiro otišli pokupiti mozgovni ključ i usput provjeriti uzrok
neumornog alarma koji je zavijao kroz Citadelu. Dovoljno je loše što se
stalno morala osvrtati prema tamnom, tihom Hochijevom liku, koji je sjedio
kao kip među sjenama. Njegova ju je mučaljiva prisutnost činila nervoznom.
Uza sve to, nije joj trebalo Ryushijevog prigovaranja.
Sirena je naglo počela zavijati, od čega su svi poskočili. Trebalo je
biti lako; nakon što im je Chiro rekao za mozgovni ključ, trebalo bi biti
jednostavno samo ga odnijeti iz Citadele, dalje od Macaanova domašaja.
Tako bi poništili prijetnju Pulsnog čekića, barem dok ne pronađu neki drugi
način da ga se riješe. Chiro ga je negdje sakrio, rekao im je. Bilo je previše
riskantno nositi ga uokolo.
»Ako je toliko riskantno«, upitao ga je Ryushi, »zašto ga nisi potrgao i
tako ga se riješio?«
»Moje zapovjedi bile su da je bolje da ključ ostane čitav. Slomit ću ga
samo ako nemam drugog izbora«, ravno je odvratio Chiro.
»Znaš li koliko vrijedi mozgovni ključ? Vjerojatno košta koliko i oveći
grad«, dometnuo je Quain.
»Ti to uspoređuješ sa mogućnošću da cijeli Dominioni budu uništeni?«
povikao je Ryushi.
»Nema smisla da se bez razloga baca novac«, odvratio je Quain.
Calica nije mogla shvatiti stav Mehaničara. Nišu imala nikakvog
obzira prema etici ni morala, niti su imali ideje o tome što je ispravno.
Nitko im se nije usuđivao suprotstaviti, zato što su samo oni mogli
27. proizvesti kotačiće i matice na kojima je počivao svijet. Ceh se pobrinuo za
to da ne može postajati nikakva konkurencija, pa su zato mogli raditi što su
htjeli. Oni su željeli samo stvarati tehnologiju, s kojom će zarađivati više
novaca, tako da mogu stvarati noviju i bolju tehnologiju, i sve dalje i dalje u
beskrajnom krugu. Na površini se činilo da se bave poboljšavanjem uvjeta
života ljudskog roda; no, to nije bilo točno. Oni su bili samo manijakalni
lutkari, koji su gradili iz čistog užitka, bez ikakvog obzira prema
posljedicama.
Njih troje se uznemire kad je još jedan par čizama protrčao pored
ulaza u laboratorij sa cijevotijekom, no buka brzo nestane. Quain im je
rekao da će tamo dolje biti na sigurnom; bilo je toliko mnogo praznih
laboratorija da nije bilo šanse da ih neko pronađe, osim ako se ne radi o
organiziranoj potrazi. Zbog toga se Calica osjećala malo bolje, no ne
mnogo. Što ako otkriju ulaz kojeg je Ryushi probio? Znaju li da u Citadeli
ima uljeza?
»Što se događa tamo vani?« upita Ryushi nikog posebno. Bio je isto
toliko frustriran kao i ona. »Nema ih već sat vremena.«
»Toliko ti vremena treba samo da prijeđeš sa jednog kraja Citadele na
drugi«, reče Calica. »Što god je Quain smislio, bilo bi bolje da...«
Ona zastane i naglo skoči na noge.
»Što?« upita Ryushi. Hochi ju je također promatrao iz sjena.
»Dolaze!« reče ona, zamagljenih očiju, gledajući napadače kojih nije
bilo tamo. »Dolaze! Stražari! Jachyra! Znaju da smo ovdje!«
Pola sata ranije.
Chiro, Quain i Gerdi hodali su među gomilom zavojnica, velikih
kvadratnih komada cijevi koje su bile složene kao police za knjige u
dugačkim redovima. Prostor između zavojnica bio je uzak, no bilo je
dovoljno mjesta da se tri mala uljeza mogu šuljati niz prolaze.
»Zar nisu ove stvari opasne?« upita Gerdi.
»Ovo su male zavojnice, koje daju energiju za lokalno područje«, reče
Quain. »One velike dolje, e te su opasne.«
Njihov im se tajanstveni kontakt javio ubrzo nakon što su ostavili
ostale u laboratoriju, rekavši im da ne moraju brinuti zbog uzbune. Inače bi
poruka o uzbuni bila poslana svim Mehaničarima onog trena kad su sirene
počele zavijati, no i taj je sustav - kao i mnogo drugih - bio srušen kad je
28. Macaan napao, i još ga nisu popravili. Razlog za sirene prenosio se
usmeno, i trebalo je vremena da prođe kroz Citadelu.
»Klije zbog tebe Quain«, rekao je glas. »Već nekoliko dana traje
uzbuna zbog Chira, no nitko još nije otkrio prisutnost uljeza. Ovo je opća
uzbuna. Do nas su stigle vijesti da su se Ley Warreni otvorili. Parakkanci i
Koth Taraani ulaze u Dominione kroz pet ključnih točaka. Čini se da je
počeo vaš kontranapad.«
Quain prenese poruku Gerdiju, koji klikne »Ideš!«, prije no što se
sjetio gdje je. Chiro nije obratio pažnju na njega, nego istog trena promjeni
smjer i krene natrag putem kojim su došli.
»Ej, kamo ćemo sada?«
»Sekundarni je cilj postignut«, reče Chiro. »Odredili smo uzrok
uzbune. Sad krećemo prema primarnom cilju: po mozgovni ključ.«
I tako su se našli među zavojnicama, putujući slabo posječenom
prečicom preko dijela Citadele. Zbog glasnog brujanja zavojnica i
zagušljive vrućine, zajedno sa manjkom prostora, mjesto je bilo grozno
klaustrofobično, no Gerdi je podnio i mnogo gore od toga. Samo je Quain
ponešto zaostajao.
Gerdi se zagleda u Chirova leđa, razmišljajući. Nije bio sklon
dubokom promišljanju, no nešto je u tom Uzgojenom dječaku u njemu
potaklo suosjećanje. Prije nekoliko sezona mu je jedan od Parakkinih
Mehaničara rekao za Uzgojene, no on je na to zaboravio. Sad, kad je vidio
Chira, sve mu se vratilo.
Uzgojeni nisu bili klonovi kao ur-Lani. Oni su bili proizvod istog
postupka kojim su stvarani ljudi; jedina je razlika bila to što su bili začeti u
kontejnerima za uzgoj umjesto u tijelima. Quain ih je zvao bebama iz
epruvete. Jesu li zbog toga bili manje ljudi? Nije to znao. Pretpostavljao je
da nisu, no filozofija Gerdiju nikad nije bila jača strana. Uostalom, kako
uopće definirati ljudsko bide? Koliko on zna, Kirinci su se mogli izlijegati
iz jaja; bio je prilično siguran da to nije slučaj, no od kud da zna? Nije da je
ikad sa nekim Kirincem raspravljao o rađanju djece. Kirince je smatrao
ljudima, čak i ako se liježu iz jaja (što vjerojatno nije slučaj, podsjeti on
sam sebe prije no što se zanese vlastitim teorijama); zato je morao
pretpostaviti da su to i Uzgojeni.
No, dok je promatrao Chira podsjetio se na Mehaničarove riječi, o
tome da su Uzgojene odgajali tako da žele postati Strojevi, da im je jedina
svrha da služe, i to dobro i efikasno. Učili su ih da nemaju dušu kao ljudi, i
da postoje samo radi interesa Ceha. Bez Ceha nikad ne bi bili ni stvoreni; i
29. zato ih je Ceh posjedovao i ispirao im mozak, tako da prihvate ropstvo.
To nije bilo u redu. Gerdi je mogao podnijeti Pojačanja koja su
Mehaničari ugrađivali sami sebi; mogao je čak i shvatiti zašto bi djeca i
Uzgojeni mogli poželjeti da ih Pojačaju, budući da su ne-Pojačani ljudi bili
gotovo beskorisni unutar Citadele. No, da ih od rođenja uče da nemaju dušu,
da nisu ljudi, da su vrijedni samo zato da služe... od toga mu se smučilo.
Naravno, bilo je još nešto što mu je Mehaničar rekao. Uzgojeni su
dobivali implante, zbog kojih nikad nisu mogli izaći iz Citadele. Da odu
izvan njezinih granica, njihovi bi se mehanički dijelovi ugasili i ubili ih.
Ne može se robovima dopustiti da bježe, zar ne? gorko pomisli Gerdi.
Namršti se, promatrajući Chira ispred sebe. Onako izgubljen u
vlastitim mislima, nije pažljivo proučavao Uzgojenog, no sad primijeti da
se događa nešto čudno. Chiro je tiho mrmljao sebi u bradu, i povremeno bi
pomicao glavu, lagano klimajući. Kao da nešto sluša.
»Dođi, moramo se izgubiti odavde!« poviče Calica, očajnički
pogledavajući Ryushija i zasjenjeno Hochijevo obličje.
»A što sa Gerdijem?« reče Ruyshi, dok je Hochi polagano ustajao.
»Ne znam što je sa Gerdijem. Samo... vidjela sam nas sve ovdje,
Stražari su dolazili sa Jachyrom, borili smo se ali njih je bilo previše...
zašto uopće raspravljamo o tome? Jesam li ikada krivo predvidjela?«
Ne, nisi krivo predvidjela. No, jednom si već pogriješila; i Ryushijeva
je majka poginula zbog tvoje pogreške. Samo je Kia znala za to; čak mu je
to namjeravala i reći. No, sad je mrtva. Kostur ostaje u ormaru.
Ona osjeti na tren dodir otrovne krivnje uz tu pomisao, no sad nije
imala vremena da brine o tome.
»Ne idem bez njega«, reče Hochi.
»Hochi, ako krenemo sada, možemo se poslije vratiti i pronaći ga«,
potakne ga Ryushi. Nije više oklijevao; znao je koliko su točna Calicina
predviđanja.
Golemi muškarac zabaci svoj bojni čekić na rame. »Ja ne idem bez
njega«, ponovi on.
»Gerdi se sa ovakvom situacijom može nositi bolje nego mi«, reče
Ryushi. »Što misliš zašto smo ga pustili da ode sa Quainom i Chirom? On se
može zamaskirati u bilo što.«
»Ja ne...« ponovo počne Hochi, no Calica ga prekine.
»Cetre ti, idiote jedan! Radi što hoćeš! Ja ne namjeravam poginuti
30. zbog tvoje glupe namjere da se kazniš!« Ona ga zgrabi za košulju i unese mu
se u lice. »Misliš da zaslužuješ umrijeti zato što si izgubio privjesak?
Misliš da bi Tochaa to htio? Što god je htio da učiniš, ako je uopće nešto i
htio, to sigurno nije uključivalo da ovako odustaneš! Više volje za životom
vidjela sam u...«
Nikad nije dovršila rečenicu. Hochi ju je tresnuo preko vilice svojom
mesnatom pesnicom, i ona odleti u niz polica, rušeći staru opremu i
prašnjave tegle.
Na tren je vladala zapanjena tišina. Hochi je stajao prekriženih ruku,
tiha planina od čovjeka u sumraku, očiju zakopanih u tami.
Tad Ryushi posegne za svojim mačem. »Ti prokleti...«
»Ne!« poviče Calica i skoči na njega, hvatajući ga za ruke kojima je
počeo izvlačiti mač iz korica. »Dobro sam, u redu je.«
Ryushi nije sklonio pogleda sa Hochija, a u pogledu mu je gorio biješ.
»Nemarno vremena«, reče Calica. »Dođi. Ostavi ga ovdje, ako to
želi.«
»Ako se ikad ponovo sretnemo, Hochi, riješit ćemo ovo«, zakune se
Ryushi, glasa grubog od mržnje. Hochi se ne pomakne. Ryushi prezirno
otpuhne, i on i Calica pojure prema vratima.
Ravno na put Stražarima.
* * *
Dvadeset minuta ranije.
»Mozgovni ključ«, reče Chiro, izvlačeći dvije stope dugačak kvadrat
od prozirnog duh-kamena i skrovišta iza gomile cijevi. Na jednom je kraju
imao metalnu dršku, kao podrezana pila; površina mu je bila izrezbarena
mnogobrojnim bijelim linijama.
»Dobro«, reče Gerdi. »Možemo li se sada maknuti odavde?«
»Može«, reče Chiro. Iz gužve zavojnica uvukli su se u još uže tunele za
održavanje koji su se protezali ispod podova Citadele. Upravo je tu, u
uskom prostoru između kablova i cijevi koji su lagano pulsirali, Chiro
sakrio ključ.
Vratili su se do zaklopca kroz koji su ušli u tunele i pridružili se
Quainu, koji je ustvrdio da njegovi zglobovi neće podnijeti stiskanje kroz
tako uzak prostor. Chiro pokaže ključ starom Mehaničaru, pa ga spremi u
31. unutarnji džep svoje jakne bez rukava.
»Predlažem da krenemo natrag drugim putem«, reče Chiro. »Zračenje
zavojnica može loše utjecati na mozgovni ključ.«
»Misliš da hoće?« sumnjičavo upita Quain.
»Mjera predostrožnosti«, odvrati Uzgojeni, a maska njegovog lica bila
je nečitljiva.
»Nije me briga kojim ćemo putem, no možemo li požuriti?« nestrpljivo
upita Gerdi. Zbog dosadnog zavijanja sirena postajao je nervozan.
Ponovo krenu kroz mračni labirint donjih razina Citadele. Rute kojima
ih je Chiro vodio bije su posjećenije, no još uvijek je bilo nevjerojatno lako
ostati neprimijećen među pokrajnjim hodnicima, pomoćnim putovima i
praznim laboratorijima. Unutrašnjost Citadele bila je izgrađena bez ikakvog
obzira prema simetriji ili dizajnu; hodnici su bili izgrađeni oko laboratorija,
a laboratoriji su bili izgrađeni prema specifikacijama koje su bile potrebne
u danom trenutku.
Nišu dugo hodali kad ih je Chiro zaustavio pred kliznim vratima.
»Ovuda«, reče on, okrećući brojčanik na ključanici i udarajući prekidač.
»Svjetla ne rade. Gerdi, drži se blizu mene; ja ću te voditi.«
»Gerdi. Chiro. Siže mi poruka!« reče Quain, žureći za njima, a vid mu
se prebaci na noćni kad su se vrata zatvorila za njima.
»Quain! Slušaj me!« bio je to njihov neidentificirani pomagač.
»Macaan je došao do Majstora Mehaničara! Mučio ga je, tako da je ovaj
odaslao poruku! Chirove su se zapovjedi promijenile! Vodi vas u zamku!«
»Cijenim upozorenje«, reče Quain, kad su se svjetla odjednom upalila,
zasljepljujući ih, i otkrila nekih dvadesetak Stražara sa izvučenim
helebardama, »no čini mi se da se upravo zatvorila.«
32. 4
Optužena
{glas} {novaona}
{ ?novaona?}
{ubij novaona}
{ozlijedi nas}
{ne}
{ne?}
{slušaj}
Ona klekne u pijesak, a pored nje je bio samo Da'al Jakai. Oaza je bila
nekih milju od njih, no udaljenost im je djelovala trostruko većom dok su
gazili kroz nemirni pijesak pod užarenom vrućinom popodneva. Kia je
zabranila da ju prate. Otišla je bez straže i bez zaštite u pustinju. Jedda i
Li'ain su ju preklinjali da se predomisli, rekli joj da bezrazložno riskira.
Ona je ustrajala. Tijekom dugog puta sa tihim Da'al Jakaijem bez lica,
ponovo se i ponovo preispitivala. Zašto uopće riskira, zašto se tako izlaže
opasnosti? Mogla je to učiniti i iz logora. Ovdje vani, Sa'arini su ju mogli
pregaziti.
Djelomično je to bilo zbog toga što je znala da ima moć uništiti
Sa'arine ako ju odluče napasti. Djelomično i zato što je znala da ako želiš
razgovarati s neprijateljem o miru, ponekad to moraš učiniti tamo gdje se
neprijatelj osjeća sigurnim. A djelomično ju više nije bilo briga ni za što.
Ovo je mogla biti Calica, koja hoda kroz pustinju. Izbor koji je
donijela mogla je donijeti i Calica. Postala je ratnik kao Calica, političar u
Vijeću kao Calica, diplomat kao Calica. Okrenula je Koth Taraane i Keriage
na stranu Parakke, a sad će pokušati i sa Sa'arinima.
Postala sam osoba koju sam mrzila, pomisli ona. Osoba koja mi je
ubila majku.
Ili je možda samo nesvjesno oponašala osobu za koju je smatrala da ju
33. njezin blizanac voli, čak od samog početka? Zar je zaista sve to imalo
korijena u ljubomori, kao što je rekao Ryushi kad su se zadnji put vidjeli?
Ona je imala Tyja, no nije namjeravala dopustiti drugoj djevojci da dobije
njezinog brata. I to ih je na kraju rastavilo.
A ako su Gerdi i Elani govorili istinu, Ryushi se zaljubio u Aurin.
Calicinog Duplica. I tako je sve bilo uzalud.
Uzalud. Kao i sve ostalo. Napori, borba, a zašto? Bila je umorna.
Čeznula je samo za time da ju srce prestane boljeti.
I zato je kleknula kao kip, dok je Da'al Jakai stajao ispred nje, držeći
joj ruke na glavi kao u blagoslovu. Šarene su se krpe njegove halje kovitlale
oko njega, a prazna mu je maska bila obojena bojama vatre. Bio je sumrak, i
užarena je kugla sunca doticala horizont, bojeći dine zagušljivom vrućinom
i dugačkim sjenama. Snivala je snom nalik transu, i dva su obličja bila
nepomična, sama, kao sićušna mrlja u oceanu pijeska.
U krugu oko njih, osam se Sa'arina podiglo tiho iz tla, jedan za svaku
točku na kompasu.
San i java bili su nerazdvojni. Da'al Jakai je u njezinoj glavi stvorio
krajolik koji je bio jedan onome što bi vidjela otvorenih očiju. No, samo je
u nesvjesnom stanju mogla jasno čuti Sa'arine, i samo kad je bila u transu je
mogla razgovarati s njima.
Tijekom proteklog tjedna, dok je pokušavala pronaći način
komuniciranja sa stvorenjima, primijetila je da joj snove opsjedaju
razgovori pješčanih demona; no, dok je bila budna, čula ih je vrlo rijetko, i
nije im mogla odgovarati. Upravo su ih njezini snovi i privukli njoj u
početku; prepoznali su opasnost koja dolazi od nje dok je nesvjesno
oblikovala neartikulirane zvukove u pijesku, pokušavajući odgovoriti na
pitanja koja nisu bila upućena njoj. Jezik Sa'arina bio je u pomicanju i
vibracijama pijeska; njihovi su glasovi bili grebanje cestica koje su se
kretale jedna preko druge. To je djelovalo na nekoj razini koju nije mogla
shvatiti, i koliko god se trudila, dok je bila svjesna, nije mogla pronaći
načina da im odgovori tako da ju mogu razumjeti.
No, dok je spavala, njezin je nesvjesni um radio ono sto svjesni nije
mogao. Prilagođavao se, pronalazio je načine da upotrijebi njezinu moć i da
stvara prave riječi, kao što beba uči koristiti svoja usta za govor umjesto
vrištanja. Tog se jutra probudila, sjećajući se razgovora kojeg je vodila te
noći, kad im je nešto rekla... i oni su odgovorili.
{čujem vas}
{!novaona!}
34. {!novaona govori!} {!novaona!!}
{Zovem se Kia!}
I tad se probudila, i sve je nestalo. Tog je dana stigao Da'al Jakai iz
njihovog samostana u pustinji i tražio ju. Putovao je tri dana.
Nije se ni pravila da razumije. Nije ni mogla shvatiti. Još jedna strana
Da'al Jakaija? Uostalom, nije ni bilo važno. Bila joj je muka od pokušaja do
dokuči sve misterije svijeta. Rezonanti, Izručitelji, Da'al Jakai, Jachyra,
Koth Taraani, Keriazi... tijekom dvije kratke godine od uništenja Ergele
Osaka, bila je izložena čudima i neobičnim situacijama kakve nikad nije
mogla ni sanjati, i znala je da nikad neće pronaći odgovore ni na polovinu
pitanja koje je imala o svemu tome. Ona i Ryushi su bili takve nevjerojatne
neznalice kad su krenuli na ovaj put, no rat u koji su bačeni im je otvorio
oči. Ponekad je samo željela da ih može ponovo zatvoriti.
No, nije mogla. U njezinom snu, kao i u stvarnosti, okruživalo ju je
osam Sa'arina, kao da su vijeće sudaca, a ona je optužena. Samo, u snu nije
bile Da'al Jakaija.
Trebala je govoriti, ustima koje nije imala. Nije bilo tako teško, u toj
okolini mira i tišine koju joj je dao Da'al Jakai. Već je to nekoliko puta
napravila sa golemom, kad bi spajala čestice zemlje da stvori rudimentarno
grlo. Sa'arini su govorili drevnim pustinjskim jezikom, zbog čega je
situacija bila još jednostavnija. Možda su, kad god su zadobili sposobnost
da međusobno komuniciraju, jednostavno usvojili jezik ljudi umjesto da
izmišljaju vlastiti. Bilo je to prirodno; svaka je kultura bila sastavljena od
elemenata koje je pokupila od drugih. No, to je značilo da su oni mlada
rasa, mnogo mlada od ljudi.
Kia se očeliči. Sa'arini su šutjeli. Svi. Nije bilo udaljenog šapta,
mrmljanja, ničega. Cijela je rasa čekala.
Vrijeme je da počne.
Zorilo je kad se vratila u oazu. Crnilo je krvarilo sa neba, blijedeći u
plavetnilo i brzo se razdanjivalo, no debla palmi još uvijek su bila mračna
pod sjenom susjednog lisca. Topli je vjetar klizio preko pustinje, kotrljajući
pijesak niz dine i otpuhujući im kreste u raspršenim, prašnjavim oblacima.
Žarko se sunce upravo uzdizalo iznad horizonta, trepereći od udaljene
vrućine. Iz tog sunca izašli su Kia i Da'al Jakai, dva tamna, umorna lika koji
35. su teturali prema utočištu.
Stražar ih je primijetio i, prema Rai’kelovim zapovijedima, poslao
čovjeka da probudi Jeddu i Li'ain; no, kako se vijest proširila došli su i
ostali, pa je prilična gomila dočekala Kiu i njezinog sudruga kad su stigli do
ruba šumice. Jedda pozdravi Kiu nježnim zagrljajem, pažljiv prema njoj kad
je primijetio koliko je umorna.
»Moraš se odmoriti«, reče on. »Tvoj šator je spreman.«
»Ne«, reče ona. »Ne, riješimo ovo. Nemarno vremena.«
»Kako to misliš, nemarno vremena?« upita Li'ain.
»Takami dolazi«, reče ona. »Njegova vojska je krenula na jug.«
Odveli su ju do čistine pored jezera, koju su posljednjih dana koristili
kao mjesto za sastanke Jedde i njegovih pomoćnika. Da'al Jakai je stajao u
blizini; on nije imao za reći ništa što Kia neće izgovoriti. Čistina je bila
jedva nešto više od tratine sa gustom travom i pokojim grmom. Među
stablima bili su postavljeni zidovi od tkanine, no oni nisu zaustavljali zvuk.
Neobično je bilo koliko narod iz pustinje cijeni privatnost, no tajnovitost je
gotovo nemoguća zbog načina na koji žive.
Kia, raščupane kose, sjedne na travu i zagleda se preko jezera, dok su
se Jedda, Li'ain i ostali smještali ispred nje, a još se mnogo ljudi okupljalo
u okolini, promatrajući. Sunce se uzdizalo, šaljući blistave iskre preko
površine vode. Jato jarko plavih ptica pročešljavalo je plićak u potrazi za
ribama. Gušter sa šest nogu, velik kao oveći pas, pio je vodu na rubu jezera,
dok se nekoliko plašljivih pustinjskih mačaka motalo oko stabala blizu
obale, mjerkajući jezero kao da je nešto opasno, čemu moraju prići s
oprezom.
Ovdje je prekrasno, pomisli Kia. Zašto ne mogu jednostavno ostati
ovdje? Čemu ta prokleta borba?
Ona se okrene prema okupljenima. »Neću okolišati«, reče ona,
podigavši glas. »Nemarno vremena za gubljenje oko diplomacije. Svi ste vi
pošteni ljudi; ja ću biti jednako tako poštena s vama.« Ona zastane.
»Macaan i Mehaničari su se dogovorili da vas prevare. Razdornici nisu
obrana protiv Sa'arina. Oni su uzrok njihovih napada.«
Začulo se mrmljanje, no nije bilo izljeva bijesa. Grupa se nevjerojatno
dobro kontrolirala.
»Kako je to moguće?« upita Jedda. »Sa'aarini su nas napadali prije no
što smo upotrijebili razdornike.«
»Ne«, reče Kia, uperivši svoj tamno zeleni pogled prema Rai’kelu.
36. »Oni su se samo branili.«
»Objasni.«
»Tvoj narod naziva Sa'arine pustinjskim duhovima. To je do određene
mjere točno. Oni nisu fizička bića, nego sile, nalik ovome.« Ona ispruži
ruku i iz tla prema njezinu dlanu izraste mali golem. Kad se oblikovao,
uputio se prema jezeru i ušao u njega, nestajući u jezercu blata koje se
polagano širilo. »Taj golem nije imao vlastitog razuma; njega kontrolira
jedan um. Moj. No, negdje, nekako u pustinji, te su stvari evoluirale.
Sa'arini su umovi koji kontroliraju stvorenja s kojima ste se borili.«
»Ali, što su onda Sa'arini?« upita Li'ain.
»Premali su da bi bili vidljivi pod golim okom«, reče Kia. »To su
mikroskopski kristalni organizmi koji žive u pijesku. Prema svim
očekivanjima, trebali bi biti bezumne cestice; no nekako su stekli
sposobnost da se međusobno povežu. Svaki je Sa'arin sastavljen od
milijardi tih cestica. Pretvaraju se u goleme spojeve, mreže nevjerojatne
složenosti; u biti, nalik ljudskom mozgu. Različiti organizmi postali su
sinapse, čvorovi, živčani putovi... i prije ili kasnije, razvili su inteligenciju.
Informacije prenose rezonancijom - svaka čestica vibrira određenom
frekvencijom; i mogu utjecati na pijesak i zemlju kao moje duh-kamenje.«
Vladala je tišina. Ona prijeđe pogledom preko okupljenih, pa se
zagleda u Jeddu.
»No, kao što ste otkrili putem razdornika, njih mogu rasuti jače
vibracije. Zato su vas napadali kad ste putovali kroz određene dijelove
pustinje. Oni se skupljaju u područjima gdje je mineralni sastav pijeska
prikladan za njihov rast. Gazili ste preko tih područja, i oni su se toga
bojali. Zato što sa ljudima dolaze Strojevi, a sa Strojevima dolaze
vibracije, što za njih znači smrt.«
Ona umorno razgiba vrat, čekajući da netko progovori. Nitko se ne
pomakne. Samo se vjetar micao.
»Sa mnom su razgovarali u snovima. Mislim da je Da'al Jakai preveo
većinu toga u slike u mojoj glavi. Ne znam. Oni su mi rekli većinu onoga što
znam, no oni znaju samo svoju stranu priče. Ja sam sama dopunila praznine.
No, mogu vam reći što su oni vidjeli. Znali su da su ljudi inteligentni kao i
oni, no nisu mogli komunicirati s nama. Zato su se zadovoljili s time da nas
odbiju sa svoje zemlje, nadajući se da ćemo shvatiti poantu i maknuti se.«
Ona se promeškolji na travi. »Tad su sa sjevera došli Strojevi. Macaanova
vojska. Napokon je stiglo ono čega su se bojali, i ne samo to. Sa sobom su
donijeli razdornike.«
37. »Što ih je samo razjarilo«, reče Li'ain.
Kia klimne glavom. »Točno. Razdornici nisu samo neprestana gnjavaža
za Sa'arine, nego služe i kao podsjetnici na to što će se dogoditi ako ih ljudi
posade preko njihovih teritorija. Takamijeve su snage već i ne znajući
uništile nekoliko skupina Sa'arina.
Sa'arini nemaju savezništva i alijanse. Oni nisu mogli razlikovati
između pustinjskog naroda i Takamijevih ljudi. To su sve ljudi, i svi su
neprijatelji.«
»A tad nam je Ceh Mehaničara ponudio razdornike s kojima se
možemo braniti, pa je situacija postala još gora«, reče Jedda. Bio je miran,
no ispod površine ključao je biješ. »Zašto?«
»Zbog novaca«, reče Kia. »Barem mi se tako čini. Macaan se s njima
nagodio; on će upotrijebiti razdornike da uznemiri Sa'arine, a Mehaničari će
zaraditi tako što će vam ih prodati kao obranu od njih. Taj bi dogovor bio
koristan za obje Strane. Mehaničari bi dobili svoje novce, a Macaan bi
razjario Sa'arine dovoljno da su spremni ubijati.«
»Ali Sa'arini bi napadali i Macaanove ljude?« reče Li'ain.
»Macaanovi ljudi imaju silo-helebarde. Vi imate samo mačeve.
Sa'arini ne predstavljaju veliku prijetnju dobro naoružanoj sili.« Kia slegne
ramenima. »Samo vas je htio držati zaposlenima dok pokorava Dominione.
Morao vam je dati dovoljno vaših problema, tako da ga ne gnjavite na
središnjem kontinentu. Što mislite, zašto nikad nije napadao daleki jug?
Samo je držao prolaze preko planina.
Znao je da ne može pobijediti sva nomadska plemena na njihovom
vlastitom teritoriju; htio vas je samo maknuti sebi s puta.«
»Zašto sad napada?« upita Jedda.
»Što se toga tiče«, reče Kia. »Tvoje je mišljenje jednako dobro kao i
moje. No, Sa'arini su mi rekli da se snage sa sjevera kreču, a mi nismo jako
daleko od prednje fronte.«
Jedda je zamišljeno prstom lupkao usnice. Skup oko njih stajao je kao
začaran, ne znajući čak niti da li da povjeruju otkrićima koje je Kia tako
nemarno bacala pred njih. No, upravo ih je na to i upozorila; nije bila
raspoložena da svoje riječi učini lakše probavljivima. Oni ih mogu
prihvatiti ili ne. Na njima je izbor. No, odlučili su pričekati i vidjeti što će
učiniti njihov Rai'kel.
»Rekla si nam što su Sa'arini mislili, i što oni jesu«, reče on nakon
nekog vremena. »No, što će učiniti?«
38. »Ja sam im objasnila razliku između Takamijevih ljudi i tvojih; kako vi
ne koristite teška vozila ni opremu, kako poštujete pustinju. Osigurat će vam
slobodan prolaz tako da se možete boriti sa Takamijem. Primirje je
privremeno. Nakon toga, ovisno o tome što će se događati, razgovarat će
dalje. No, prvo što će tražiti biti će da isključite razdornike.«
»Znaju da to ne mogu učiniti. Testiraju naš integritet«, reče Jedda.
»Takami je pravi problem«, reče Kia. »Otjerajte ga. Ja sam postavila
tek prvi kamen u mostu između vas i Sa'arina. No, neće ih biti više dok on
ne nestane.«
Jedda se namršti, ponovo zamišljen.
»Imamo samo obećanje Sa'arina da nas neće napasti«, reče on. »To
možda neće biti dovoljno da uvjeri ostale Rai’kele da se okupe.«
»Sam si rekao: Rai’keli su zaboravili na svoje svade kad su se suočili
sa većim neprijateljem«, reče Kia. »Još uvijek imate svoje razdornike -
vaši će logori biti zaštićeni.«
»Razdornici ih privlače.«
»Ne, oni ih muče. Zato i napadaju - da se riješe boli. No, oni još
uvijek služe kao efikasna obrana.«
Jedda zastane, zamišljen, povlačeći prste preko obraza. »Trebaju mi
garancije.«
»Imaš mene«, reče Kia. »A Sa'arini znaju da ih mogu uništiti.«
Li'ain prijeđe pogledom od Kie do Jedde.
»Moraš probati, Jedda«, reče ona tiho.
Jedda klimne. »Moramo se pokrenuti. Takami bi mogao stići za koji
dan. Poslat ću poruku drugim plemenima.«
»Kako?« upita Kia. »Nikako ne možeš stići do svih.«
Jedda mahne rukom prema Da'al Jakaiju. »Oni imaju svoje načine«,
reče on, a maska bez lica jednom se pogne, priznajući, prije no što se
šareno obličje okrenulo i nestalo među stablima.
»Sad čekamo«, reče Jedda. »1 spremamo se.«
39. 5
U vatrenu liniju
Munja je tresnula u hodnik kao vlak, derući površinu sa zidova dok se
zabijala u redove Stražara, odbacujući ih na sve Strane ili ih raznoseći u
prah.
»Hochi! Tu su!« poviče Calica kroz otvorena vrata, izvlačeći mač.
Jedna strana njezinog lica tamnila je u ružnu ljubičastu.
»Idemo!« reče Ryushi, zgrabi ju za ruku i povuče ju za sobom. »Doći
će ih još!«
»Ali on je...« počela je ona.
»Ostavi ga«, reče Ryushi kroz stisnute zube. »On je svoje odabrao.«
Calica baci posljednji pogled kroz vrata, pa potrči za njim. Ryushi s
nevjericom odmahne glavom. Hochi je udario Calicu; stvarno ju je udario.
Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci (ili nekoliko stotina ciklusa, ispravi
se on; vrlo je lako izgubio naviku računanja vremena u kirinškim
jedinicama) bio je sve manje vezan za Hochija. Pretpostavio je da je to
počelo još davno, kad je Hochi tek počeo šiziti oko Tochaainog poklona na
rastanku; privjeska sa simbolom Dva neba. No, u zadnje ga se vrijeme čak i
Gerdi bojao. A sad ovo.
Kakvi god prijatelji bili prije, to je nestalo u trenu kad je udario
Calicu. Prostro si je krevet. Neka sad legne na njega.
On pusti Calicu i izvuče svoj mač dok su jurili niz hodnike, trčeći kroz
slabo, prijavo svjetlo do sjena, pa opet na svjetlo kako su prolazili ispod
traka rasvjete na stropu. Iza njih su se čuli teški koraci oklopljenih Stražara;
oni koji su preživjeli Ryushijevu eksploziju pregazili su svoje pobijene
drugove i nahrupili u laboratorij.
»Ryushi! Naprijed!« poviče Calica jer su iz pokrajnjeg hodnika izašla
četiri Stražara i stala im na put. Očito nisu očekivali da će njihove mete
trčati ravno na njih. Trenutak iznenađenja i oklijevanja skupo ih je koštao.
Dvojica su pala kad su Calicina i Ryushijeva oštrica poletjele u tandemu,
40. rezbareći duboke ureze u njihovim oklopima.
Calica izvuče svoj mač jednim glatkim pokretom i zabije ga pod bradu
trećem Stražaru, razbijajući mu kacigu. Ryushijev je mač bio zakopan
preduboko i zaglavio se u oklopu njegove žrtve, pa ga kratki trzaj nije
mogao osloboditi. Umjesto toga, on skoči nenaoružan na zadnjeg Stražara,
no njegova je meta već bacila svoju helebardu. Ryushi ga zabije u zid,
stavivši svoju ruku preko njegova srca. Ispod kože njegova dlana skupila se
sila energije.
»Molim te...« reče Stražar glasom mladića od kojih osamnaest godina,
koliko je imao i Ryushi. »Molim te... ja nisam htio biti ovo... ja nisam htio
biti Stražar...«
Ryushijevo lice omekša, a Calica osjeti kako ju obuzima tuga. Koliko
su ovakvih Stražara pobili, Dominionaca koje je Macaan odveo od njihovih
roditelja zato što su imali tu nesreću da su se rodili kao muškarci i da im je
ugrađeno plavo duh-kamenje? Je li to stvarno ravnoteža o kojoj su govorili
Izručitelji? Da poklone plavo kamenje na pah'nu'kah, znajući da će Macaan
uzeti tu djecu za svoju vojsku?
Ryushi makne ruku sa Stražarovog oklopa. »Briši«, reče, a Stražar
šmugne natrag u pokrajnji hodnik iz kojeg je izašao. Ryushi se nogom osloni
na les i iščupa svoj mač iz grudi mrtvaca, pa se osvrne preko ramena.
Zvukovi potjere sve su se više približavali.
»Imaš ideju?« upita Ryushi.
»Hodnik«, reče Calica. »Sruši ga.«
»Ludo«, reče Ryushi cereći se, pa ispruži dlan sa raširenim prstima u
smjeru iz kojeg su došli i naglo ga stisne u pesnicu. Metal sa svih strana
iskrivi se prema unutra, kao da golema pandža stišče hodnik strahovitom
silinom, i on se zgnječi uz zaglušnu škripu. Rešetke i smeće sa kata iznad
zaštropoću za njim, potpuno blokirajući hodnik.
I ponovo su pojurili kroz Citadelu, ne znajući točno kamo idu, znajući
samo da se spuštaju sve niže. Oko njih zavijala je uzbuna i znali su da je to
sada sigurno zbog njih. Svako malo, Calica bi prepoznala mjesto gdje su
već bili, pa je znala kamo dalje. Za to nije mogla zahvaliti svom pamćenju -
beskrajni, nasumični hodnici Citadele nalikovali su jedan drugome - nego
svojim postkognitivnim moćima. Osjetila bi da su ovuda prošli, pa bi znala
kamo moraju dalje.
Bez Calicine navigacije ne bi se mogli nadati da će naći izlaz. Čak i uz
to, imali su više sreće nego pameti kad su naletjeli na teretni lift. Putem nije
bilo novih sukoba; kad su se izgubili u nižim razinama Citadele, trebalo bi
41. mnogo više ljudi no što ih je Macaan imao da ih nadu.
No, netko je svakako pogodio kamo su krenuli. Ništa drugo nije moglo
objasniti vojsku koja ih je čekala kod lifta prema rudnicima.
Ryushi žestoko opsuje kad je zašao za ugao prema širokom hodniku
koji je vodio do teretnog lifta. Golema vrata na kraju hodnika zjapila su
otvorena, a tamo se naslagalo kojih dvadeset Jachyra i četrdeset Stražara.
Stražari su počeli pucati onog trena kad se pojavio na vidiku; Calica ga je
zgrabila za ruku i povukla ga u zaklon tren prije no što se silo-munja zabila
u metalni zid hodnika u salvi tupih udara.
Ryushi nervozno protrlja svoje dugačke dread-lockse, stvrdnute
smolom. »Ne šale se ovi«, reče on, ostavši pomalo bez daha zbog bliskog
susreta. »Hvala.«
»Nema problema.«
On se usudi proviriti iza ugla, pa se hitro povuče natrag. Vrata prema
servisnim stepenicama po kojima su se popeli gore bila su na drugoj strani
širokog hodnika, preko vatrene linije. »Ne miču se.«
»Imaju nas u škripcu«, reče Calica. »Pojačanja su na putu, nema
sumnje. Misliš da ih možeš sve srediti?«
»Vjerojatno ne«, prizna on, a zatim mu se preko lica raširi osmijeh.
»Ali imam plan.«
»Oh, divno, volim planove.«
»Sjećaš se kombinacije za vrata prema servisnim stepenicama?«
»Ne«, reče ona. »Quain ih je otvorio. No, prilično sam sigurna da ju
mogu pogoditi.«
On ponovo proviri van. »To će trebati biti dovoljno. Gledaj, većina
tipova stoji na platformi teretnog lifta. Ja ću probati prebaciti prekidač.
Koliko ja vidim, nitko ne čuva servisne stepenice.«
»Utrkivat ćeš se sa teretnim liftom dolje do rudnika?«
Ryushi slegne ramenima. »Zašto ne? Nije baš toliko brz.«
Calica se nasmiješi, pa se trgne kad ju je zaboljela masnica na licu.
»Kreni«, reče ona. Ryushi je djelovao kao da stvarno uživa u svemu ovome;
svoj je biješ na Hochija i zabrinutost zbog Gerdija gurnuo na stranu u
uzbuđenju potjere.
»Okej, ide«, reče on i zatvori oči, duboko udahnuvši. Calica ga je
promatrala. Tijekom godine dana od kad je provalio tehniku kontroliranja
svoje moči, tamo u Fane Aracqu, postao je nemjerljivo bolji u njezinom
42. korištenju. Kad je uspio zauzdati golemu destruktivnu šilu koju je
posjedovao, mogao ju je upotrijebiti u mnogo suptilnije svrhe. Više se nije
iscrpljivao svaki puta kad bi oslobodio svoju energiju; u stvari, činilo se
kao da su mu rezerve neiscrpne. I mogao je učiniti mnogo suptilnije stvari.
Čula je priče o tome kako je igrao staru kirinšku igru na ploči jiriri sa
svojim učiteljem, Ogarajinom, niti jednom ne dotaknuvši igrače pločice
rukom.
Toliko smo dugo bili razdvojeni, pomisli ona, i osjeti naglu,
iracionalnu želju da mu sve kaže, da prizna sve; što osjeća za njega, kako je
nehotice skrivila smrt njegove majke, cijelu priču. No, iz blizine se
odjednom začuje zveket, šištanje pare i urlici iz hodnika kad je teretni lift
krenuo dolje.
»Kreni!« poviče Ryushi otvarajući oči i njih dvoje utrče u vatrenu
liniju.
Kad je teretni lift krenuo, većina je Stražara bila previše iznenađena a
da bi se pomakla. Neki su se na vrijeme iskoprcali; svi Jachyra su sišli.
Jedan je čovjek lupao po kontrolama, pokušavajući natjerati lift da ponovo
krene gore, no više ga se nije moglo zaustaviti. Od četrdeset Stražara ostalo
ih je samo deset ili jedanaest. Od dvadeset Jachyra, svi do jednog pojurili
su niz hodnik prema njima.
Ryushi izbaci munju gotovo nevidljive energije prema njima, šaljući ju
u pod njihovim nogama tako da ih udar od eksplozije rasprši. U njega se
zabiju silo-munje iz helebardi Stražara; no, zaštitni je mjehur njegovih
štitova izdržao, prekrivajući i njega i Calicu, koja je trčala u blizini. Stigli
su do servisnih vrata kad su se Jachyra počeli dizati na noge.
»Brzo, Calica. Ne mogu se boriti sa toliko Jachyra!« potakne ju on,
dižući glas iznad glasnih žbam silo-munja koje su udarale o njegov štit.
Calica se baci na posao, a Ryushi ponovo obrati pažnju na Jachyru. Oni su
se raširili, tako da ih nije mogao sve skinuti jednim napadom, a iz iskustva
je znao kako se lako izmiču manjim napadima. Kad su jurnuli prema njima,
a iz vrhova prstiju im počele iskakati oštrice, on odjednom shvati da ih
stvarno ne može zadržati, ako ona ne...
»Jesam«, reče Calica, a vrata se otvore.
»Ovo je bilo brzo«, reče on bedasto, pomalo iznenađen.
»Idemo!« poviče ona, povuče ga i zalupi vrata za njima tren prije no
što su Jachyra stigli do mjesta na kojem su stajali. Brojčanici na bravi
kliknuli su natrag na početna mjesta. Dobili su prednost od nekoliko
sekundi, koliko će Jachyrama trebati da ponovo unesu šifru.
43. Stuštili su se niz stepenice, preskačući po dvije odjednom i po
nekoliko na kraju svakog niza, nepažljivo skrećući. U blizini se čula glasna
grmljavina teretnog lifta, koji se još uvijek spuštao. Iznad njih, vrata prema
stepeništu se razlete i Jachyra nahrupe kroz njih.
Tad stepenica nestane, a Calica tresne o prekidač na vratima na dnu.
Oni požure kroz njih, zatvarajući ih za sobom, no Jachyra su već skoro bili
na njima, zastrašujuće brzi, pa Ryushi tresne šakom o bravu vrata, dodajući
taman dovoljno sile iz svog duh-kamenja da ju razbije.
»Hoće li ih to zadržati?« upita Calica, i dalje trčeći niz dugački kameni
hodnik koji je vodio prema rudnicima.
»Od kud da ja znam?« odvrati Ryushi, a tren kasnije zaspe ih pljusak
silo-munja, bacajući oblak kamene prašine u zrak. On se osvrne preko
ramena i ugleda teretni lift, koji se zaustavljao iza njih, a iz njega se
izlijevala gomila Stražara.
Ryushi se očajno osvrne oko sebe, uhvaćen u trenutku neodlučnosti.
Nije mogao uništiti kameni hodnik; bili su pod zemljom, pa je postajala
velika mogućnost da si sruše cijeli rudnik na glavu. Bijeg od Stražara
također nije dolazio u obzir; bili su u dometu oružja, pa bi ih nebrojeno puta
pogodili prije no što bi Ryushi i Calica stigli do kraja dugačkog hodnika.
A tad Ryushijev pogled padne na tračnice pod njegovim nogama, koje
su se protezale od teretnog lifta prema odbojnicima na ulazu u nekorišteni
tunel iz kojeg su došli. A malo podalje na skretnici ležala su kolica za
rudaču.
On zgrabi Calicu za ruku dok su trčali i pokaže.
»Ti se šališ!« reče ona, s nevjericom stisnuvši svoje maslinasto-zelene
oči.
»Živi malo, ne?« reče on.
Još jedna salva silo-munja zapraši zrak oko njih, treskajući o
Ryushijeve štitove ih uništavajući dijelove tunela. Ryushi jedva da ih je
primijetilo jer mu je puna pažnja bila usmjerena na kolica za rudu, veliku,
tešku gromadu od crnog željeza. Već ju je počeo gurati, manipulirajući
nevidljivim strujama energije u zraku, vezući ih iza kolica i gurajući ih
naprijed. U početku je išlo teško, no kolica su nedavno bila podmazana i
bila su u dobrom stanju, tako da su se nakon nekoliko sekundi pokrenula i
počela drndati kroz tunel, polako ubrzavajući.
Ryushi se sagne ispod tuče silo-munja i zgrabi kolica, pa uskoči unutra.
Pruži ruku Calici, no njoj pomoć nije trebala. Ona uskoči za njim i sleti na
44. noge na kamenčićima posutom tlu kolica. Calica se osvrne kad su kolica
počela ubrzavati, vireći iznad metalnog ruba, i shvati da se servisna vrata
otvaraju i da se kroz njih izlijeva gomila Jachyra. Stražari su ih ganjali,
zasipajući ih eksplozijama iz svojih helebardi; no, brzo su zaostajali.
Međutim, Jachyra nisu. Nisko pognuti, neki od njih čak i na sve četiri,
nisu samo pratili brzinu kolica, nego su ih čak i sustizali.
»Ryushi...«
»Znam.«
»Jachyra!«
»Znam!«
»Kreni onda!«
I on krene. Iznenađeno jauknuvši, Calica izgubi ravnotežu i tresne o
stražnji dio kolica, a ubrzanje ju pritisne o metal. Ispod kotača izlete iskre
kad su naletjeli na križanje gdje se pokrajnja pruga susretala sa glavnim
tračnicama, a oni pojure niz tunel. Jachyra koji su jurili za njima uspore i
stanu, jer ih više nikako nisu mogli stići.
Calica se nespretno osovi na noge. Ryushi se pognuo preko prednjeg
dijela kolica. Kosa mu je vijorila, a odjeća mu je šibala oko ruku i nogu.
»Ej, uspori!« poviče ona kad su naletjeli na dugačak lijevi zavoj, a ona
opet tresnula o bok kolica. Držeći se jednom rukom za metalni rub, ona ga
uhvati za rame. »Izletjet demo s tračnica!«
»Juuu-huuu!« vrisne on i nagne se naprijed, dok su kolica derala kroz
zavoj brzinom zbog koje će se gotovo sigurno zabiti u zid. »Ne brini,
Calica. Sve je pod kontrolom. Uživaj u vožnji.« Na licu mu je bio divlji
osmijeh, kakav je obično imao kad bi se vratio nakon posebno ludog leta sa
Araceilom. Oduvijek je bio nepromišljen, no nakon Kiine je smrti razvio
ljubav prema opasnosti koja je graničila sa ovisnošću. Čula je priče o
stvarima koje je radio tijekom vremena koje je provela u potrazi za načinom
deaktiviranja srcekamena, priče koje su ju čak i tada zabrinule. Njegova je
blizanka bila mrtva, i činilo se kao da on ima potrebu potvrditi da je on živ
tako da se naglavačke ubaci u sve nevolje koje je mogao pronaći.
To je bilo glupo i zastrašujuće; no, kad je bio ovakav djelovao je veći
od života, i gotovo da je blistao.
Kolica su izletjela iz zavoja i krenula niz dugačku ravninu koja se
protezala preko golemog kamenog mosta preko prve odaje u koju su ušli.
Calicino je srce ludo udaralo, no pretpostavila je da Ryushi koristi dio
svoje moći da pritisne kolica o tlo, tako da ne izlete iz tračnica. Osjetila je
45. nalet olakšanja shvativši da na mostu nema drugih kolica, no tren kasnije joj
se podigne žuč kad je ugledala ur-Lane, koji su prestali raditi i jurnuli
prema njima.
»Mislila sam da su ovi likovi...«
»Možda su dobili zapovjedi da zaustave sve koji pokušaju proći za
vrijeme uzbune«, predloži Ryushi, i Calica shvati da je zaboravila zavijanje
sirene, isto kao što je zaboravila modricu na svom licu koju je dobila od
Hochija. Sve se to pretvorilo u pozadinsku buku tijekom uzbuđenja potjere.
»Nema veze. Moramo ih samo prestići.«
Prilazili su odbojniku na kraju mosta sa zastrašujućom brzinom. Sa
svake Strane približavali su se ur-Lani, držeći udarne čekiće u svojim
mesnatim šakama. Calica je znala da Ryushi čeka do zadnje sekunde sa
kočenjem, tako da im ostane što više zaleta, no osjećala je kako joj se srce u
prsima stišče sve jače i jače dok su jurili sve dalje i dalje...
»Drži se«, reče on.
Usporavanje je bilo tako žestoko da su morali izletjeti iz kolica. No,
Ryushijeva je kontrola nad njegovim moćima bila mnogo veća no što je to
Calica mislila; ublažio je inerciju tako da je osjetila samo čisti užas i ništa
više. A tad su iskočili, trudeći se dočekavši na noge, a ur-Lani su nespretno
bauljali prema njima, mašući svojim brutalnim bušilicama kao oružjem.
Jurnuli su u mrak zapuštenog tunela; Calica iskopa sjaj-kamen iz svog
ruksaka, baci krpu u kojoj je bio zamotan i okruži ih njegovo narančasto
svjetlo dok su trčali među hrpama kamenja i krša rasutim po tlu ispred njih.
Ur-Lani su bili spori, no neumorni, a trk je bio dugačak i naporan. Kad
su napokon stigli do masivnih vrata prema liftu, bili su gotovo potpuno
iscrpljeni, a pognuta su obličja njihovih progonitelja još uvijek bauljala za
njima. Calica postavi brojčanike prema sjećanju i tresne o prekidač, i oni se
provuku ispod kapije koja se polagano podizala. Ona udari o prekidač da ih
zatvori za njima, i kapija promijeni smjer usred otvaranja uz zveket i
grmljavinu. Napokon se uz šištanje smiri i nastupi tišina, osim teškog
disanja dvoje bjegunaca koji su se odmarali naslonjeni o kameni zid.
»Ah-ha«, teško je disao Ryushi, na pola se smijući a na pola hvatajući
zrak. »Ah-hah. Ovoje bilo... ludo.«
»Ti idiote!« poviče Calica, tresnuvši ga u ruku. »Preplašio si me do
smrti!«
»Calica...«
»Što?«
46. Nekoliko sekundi nije joj bilo jasno što se događa; bila je previše
iznenađena. Samo je znala da su se odjednom Ryushijeva usta našla na
njezinima, da su im se usnice spojile i da se duboko, očajnički ljube. Iz
prstiju joj je ispao sjaj-kamen i ostao ležati na tlu, bacajući narančasto
svjetlo na dva lika koja su stajala prepletena u zagrljaju u tami, zaboravivši
sve u strasti trenutka.
47. 6
Kakofonija u kontrapunktu
Temperatura je bila gotovo nepodnošljiva. Sunce je udaralo o pijesak,
pretvarajući krivine dina u omaru treptave maglice. Nebo bez oblaka bilo je
beskrajno polje savršene safirne plave boje. Čak su se i pustinjska
stvorenja sklanjala u sjenu u podne, ili bi se zakopala u hladnu zemlju.
Visoko na nebu, paravane je klizio na termalnim strujama prema svojoj
jazbini u podnožju udaljenog strmog brda. Bio je oblikovan kao balon sa
vrućim zrakom; njegovo je malo, okruglo tijelo sa četiri simetrične noge
visjelo ispod napuhane mješine njegovog kožnog zračnog mjehura. Dok je
kružio nebom, zaštićen vlastitom sjenom, neznatiželjne su mu oči pale na
dvostruke mrlje na glatkoj površini pijeska dolje.
lako nije imao dovoljno inteligencije da shvati o kojim se okolnostima
radi, imao je dovoljno empatije da prepozna sukob. Sa jedne Strane nalazio
se golemi logor; Strojevi od crnog i sivog željeza raširili su se oko gomile
šatora i privremenih građevina; sa druge Strane, preko golemog jarka u
pustinji na vrhu dugačke dine, nalazile su se tisuće ratnika i ratnica, sa
mačevima koji su blistali na suncu, na leđima krela ili na nogama, a iz mora
ljudi odjevenih u crno uzdizala su se golema obličja mukhilija kao otoci.
Takami je promatrao paravanea koji je klizio iznad njih, lijeno
slijedeći njegovo polagano napredovanje preko neba. Bilo je vruće.
Prevruće za ono što je nosio - uski, elegantni zeleni oklop kojeg je dobio na
poklon od Macaan nakon što je izručio informacije zbog kojih je njegova
obitelj bila pogubljena. Nosio ga je kad je ubio svog oca; nosio ga je kad
mu je na njegovu vlastitu dvoru Ryushi odsjekao uho, i kad mu je Jachyra
ukrala pobjedu pred nosom; i nosio ga je sada, sa novom srebrnom maskom
napravljenom u obliku vrištećeg duha. Stara je maska nestala jedne noći iz
njegovog ormara. Glave su se doslovno kotrljale prije no sto je izrađena
zamjena za nju.
Prevruće je. Tako su i planirali. Oni podnose vrućinu bolje nego mi.
Ne noše oklope. Jako pametno. Ali gdje su Sa'arini?
48. Iz smjera perimetra razdornika približio mu se vojnik. Nosio je bijelu,
pustinjsku verziju Stražarskog oklopa. Standardni crni oklop u ovim
uvjetima nije bio praktičan - bio je pretežak za hodanje preko pijeska, a i
vojnici su se prebrzo zagrijavali.
»Što imaš za izvijestiti?« upita.
»Čini se da je ovo cijela njihova vojska, moj barune. Naši izviđači
nisu prijavili da se približava više ljudi.«
»A kako su stigli ovamo, a da ih nitko nije primijetio, Poručniče?«
»Ne znamo. Pustinjski ljudi poznaju svoj teren, i spretno prikrivaju
svoje tragove, no... čini se da su okupili većinu, ako ne i sva plemena protiv
nas.«
Takami se zgađeno zagleda u svog poručnika. Vojnik je bio očito
prestravljen blizinom svog nadređenog. Ta je reakcija bila sve češća
tijekom protekle godine, od kad je počeo cijelo vrijeme nositi masku u
javnosti. Crni, uski materijal kojeg bi navukao preko glave služio je za to da
prikrije njegovo unakaženo lijevo uho. Pa što ako mu je temperament nakon
što je ostao unakažen bio takav da je pogubio nekoliko vazala zbog malih
grešaka?
Borci bi sigurno trebali imati malo jaču kičmu, čak iako je njihov
zapovjednik bio poznat po tome što ubija svoje pomoćnike ako ga
oneraspolože. No, ljudi koje mu je Macaan dao za napad na pustinju bili su
dno dna, najljeniji i najslabije organizirani Stražari. Većinom su bili
unovčeni; a mnogo njih uopće nije imao sjaj-kamenje. Takami je odavno
sumnjao da je dobio lažnu vojsku, koja je trebala djelovati prijeteći, no to u
stvari nije bila. Mamac, u stvari.
Takami je šutio, lica sakrivenog ispod srebrne maske koja je blistala
na suncu. »Dopustili smo im da odaberu vrijeme za sukob«, reče. »Imaju
prednost. No, nas je više i moćniji smo.«
»Oni imaju još nešto«, reče glas njemu iza leđa.
Takami ostane na mjestu, gledajući prema vojsci pustinjskih ljudi dok
su mu prilazile dvije novopridošlice.
»Stvarno?« reče ravnodušno. »A to je?«
»Tvoja stara prijateljica«, reče Whist, mrseći kratku dlaku na vratu
svog psa, Blinka. »Imaju Kiu.«
Li'ain je sjedila pod sjenom male, žute nadstrešnice, jedne od mnogih
49. podignutih tijekom posljednjih sat vremena. To je bio samo komad tkanine
rastegnut preko četiri stupa, no služio je da ublaži biješ sunca. Njezina je
koža potamnila tijekom šest mjeseci koje je provela u pustinji, no ne
dovoljno da bi mogla lako podnijeti podnevnu vrućinu, čak i uz biljnu mast
koju je koristila da bi se zaštitila od sunca. Iza nje su se odvijale posljednje
pripreme za napad; no, ona je gledala prema pustinji, dalje od bojnog polja,
prema horizontu koji je blago treperio.
»Ej«, reče Kia sjedajući pored nje.
Li'ain se prene.
»Jesi dobro?«
»Naravno da jesam«, reče Li'ain, prstima nervozno vračajući
pramenove svoje dugačke, crne kose na mjestu. »Zašto misliš da...«
»Pa, prvo zbog toga kako si kršila ruke, pa si onda počela sipati
pijesak kroz prste, pa si se onda počela osvrtati i skretati pogled kad bi te
netko pogledao...« reče Kia. »Nervozna?«
Li'ain se plašljivo nasmiješi, i Kiu ponovo pogodi koliko je ova
nevjerojatno lijepa. »Nikad još nisam bila u bitci«, prizna ona. »Užasno se
bojim.«
Kia ju prijateljski zagrli. »Ne moraš se boriti, znaš«, reče ona. »Ovo
nije tvoja bitka.«
»Jest... trebala bi biti«, odvrati Li'ain. »Pola sam godine provela sa
ovim ljudima, i još uvijek se prema meni ne ponašaju kao da sam jedna od
njih.
Jedda mi je već to rekao: Ovo nije tvoja bitka. To me ljuti.«
»Zvučiš kao da se želiš baciti u bitku.«
»Ne«, reče ona. »Samo bih htjela da me ljudi prestanu isključivati iz
nje.«
Kia uzdahne. »Stvarno, Li'ain, što si očekivala?
Zbog šest mjeseci provedenih u pustinji nećeš postati jedna od njih.
Mogla bi ovdje provesti i šest godina, i dalje ćeš biti stranac. Ljudi ne
prihvaćaju Strance tako lako; neće ih samo tako prihvatiti u srce svoje
kulture. Mislila sam da si to do sad već naučila, ako nisi do sada živjela na
mjesecu. Na jednom od njih.«
»Dovoljno si blizu«, promrmlja Li'ain.
»Znaš«, reče Kia, odmaknuvši se od nje kao da će joj udaljenost
pomoći da se usredotoči. »Djeluješ mi kao netko tko je mnogo manje
50. upoznat sa svijetom i ljudima no što se to u prvi čas čini. Nema šanse da si
se rodila u ovakav život. A tvoj naglasak nije Dominionski.«
»Možda ću ti jednog dana reći«, odvrati Li'ain, zagledavši se preko
gorućeg pješčanog mora.
Kia uhvati svoj bo štap u ruke kao hodač po žici svoj štap za
ravnotežu, isprobavajući mu težinu. Prošle se noći odjednom pojavio u
njezinom šatoru; isti onaj s kojim se borila u Bazi Ušio. Smatrala je da u
tome Li'ain ima svoje prste. »Pa, još uvijek ti dugujem za to što si me
izvukla iz rudnika, bez obzira na tvoje razloge. Pazit ću na tebe. Osim ako
ne naletim na Takamija.«
»Toliko ga mrziš? Svog vlastitog brata?«
»Oh, on je davno prestao biti moj brat«, reče Kia, ustajući. »Uskoro će
napasti. Moramo se pripremiti.«
»Misliš da je Jedda mudro odabrao, kad je odlučio da će bitka početi
u ovo doba dana? Hoće li njegovi vlastiti ljudi biti u stanju podnijeti
vrućinu?« upita Li'ain, uputivši se sa Kiom uz dinu prema liniji pustinjskih
ratnika.
»Ako oni neće modi, onda Stražari sigurno to neće podnijeti.«
»Čini se da mu se dopadaš«, reče U'ain, mijenjajući temu.
»Misliš?« nasmije se Kia. »Sumnjam.«
»Pustinjski ljudi nemaju crvenu kosu ili zelene oči«, reče Li'ain. »Zbog
svoje neuobičajenosti si... poželjna.« Kad se Kia čudno zagledala u nju, ona
nagne glavu i nasmiješi se. »Neke sam stvari ipak naučila tijekom vremena
koje sam provela ovdje.«
»Zar pokušavaš biti provodadžija?« upita Kia, lagano zabavljena.
Li'ain je djelovala šokirano, kao da joj to nikad nije palo na pamet.
»Ne, ja - mislim, samo sam...«
»U redu je Li'ain. Cijenim tvoj trud, ali gubiš vrijeme«, ona se
uozbilji. »Izgubila sam Tyja u Kirin Taqu. Ne želim ga zamijeniti s nekim
drugim. Ne bih to ni mogla, čak i da pokušam.«
»Ispričavam se«, reče Li'ain pokunjeno. »Samo bih htjela da budeš...
sretna.«
Kia zastane, i Li'ain stane s njom. »Zašto?« upita.
»Zato...« nespretno počne Li'ain, oklijevajući zastane, pa nastavi:
»Zato što bih ti htjela biti prijateljica.«
Kia odjednom osjeti poriv da se nasmije, no ubije ga prije no što se
51. rodio. Ta je izjava bila tako nespretna i naivna; takvu bi frazu mogao
upotrijebiti netko u knjiži, ali rijetko u stvarnom životu. Tako nešto bi reklo
samo dijete, a odrastao bi čovjek mogao samo poželjeti da može. Kad ju je
prošao prvi smijeh, shvati da joj je ta izjava bila nepodnošljivo šarmantna,
kao da se Li'ain pred njezinim očima pretvorila u preslatko dijete.
Podsjetila ju je na Elani, kad ova ne bi bila u svojoj odrasloj fazi.
»Li'ain«, reče ona s onoliko ozbiljnosti koliko je mogla skupiti. »Ti mi
jesi prijateljica. Možda imaš svoje tajne, no od kad si me pronašla pomažeš
mi na svakom koraku. Ne znam što sam učinila da te zavrijedim.«
Iznenadila se i ponešto posramila, primijetivši da su se Li'anine oči
ispunile suzama. »Stvarno to misliš?«
»Naravno da mislim«, reče Kia, grleći ju. »Ej, ne brini. Samo si
napeta zbog bitke. Bit će sve u redu.«
»Hvala«, šapne Li'ain.
Zar sam joj stvarno toliko važna? pomisli Kia. Mnogo je složenija no
što se čini.
One se odvoje, i Li'ain skrušeno obriše suze. »Oprosti. Nisam htjela da
ti bude neugodno.«
»U redu je. Jesi spremna?«
Ona klimne. »Mislim da jesam.«
Napad je počeo uskoro nakon toga.
Kii je djelovao neobično organizirano, više nalik na turnir nego na
bitku. Njezino je iskustvo sa masovnim bitkama uvijek uključivalo napade
iz potaje, iznenađenja, zasjede. No, ovo je bila pustinja; čak i uz svu
skrovitost nomada, ne bi se mogli dovoljno približiti da zadobiju dovoljnu
prednost prije no što ih primijete. Djelovalo je apsurdno, da su dvije vojske
bile toliko civilizirane oko nečeg tako neciviliziranog kao što je rat;
Takamijev je logor dopustio pustinjskim ljudima da se okupe na jednoj
strani pješčane doline, a pustinjski je narod isto dopustio svojim
protivnicima. Da su se Takamijeve snage mobilizirale istog trena kad su
ugledali nomade, njihovi bi neprijatelji bili rašireni, neorganizirani i
ranjivi; da su pustinjski ljudi napali u jurišu, umjesto što su se skupili u
logor, Takami ne bi stigao organizirati svoje borbene Strojeve.
No, nisu, i tako su stajali licem u lice. Dok sunce nije stiglo do zenita, i
dok nisu zavrištali rogovi pustinjskog naroda. Iz Takamijevog logora, u
