zoran

6. 1
Utezi i protuteže
"Ti", reče Kia, uperivši optužujući prst u Elani, pa ga pomaknuvši prema Hochiju i
Gerdiju. "Ili ti, ili ti." Glas joj je bio ledeno miran, no obojan sa tihom prijetnjom. "Jedno od vas
će nam sve ispričati, i to odmah."
Ryushi se začuđeno zagleda u sestru. Ni ostali nisu bili manje osupnuti. Još uvijek se nije
navikao na radikalnu promjenu Kiine osobnosti nakon uništenja Ergele Osaka. No, zanemarivši
to, inače se slagao s njezinim osjećajima. Bio je zbunjen i uplašen i nije znao kome da vjeruje; a
nije mogao stati natrag na noge dok se ispod njih ne nađe čvrsto tlo. Prije no što su uopće mogli
početi prebolijevati tragedije koje su doživjeli, trebala im je stabilnost. I trebali su im odgovori.
Kia se nagne prema Elani, a lice joj je bilo maska nemirnih sjena u svjetlu vatre koja je
gorjela između njih. »Na primjer, ti?« upita. Elani je djelovala kao da je na rubu suza.
»Kia, strašiš ju«, reče Ryushi.
Sestra ga je ignorirala. Elani je drhtala. Ostali ostadoše u tišini.
»Elani, hoću da mi jasno odgovoriš«, sporo reče Kia. »Želim znati gdje je ovo mjesto na
koje si nas dovela. Počnimo od toga.«
Elani proguta i zagleda se u Hochija.
»Ne gledaj njega«, prasne Kia. »Reci meni.«
»Kia...« započne Ryushi, no ona ga rukom ušutka, ne skrećući pogled sa Elani.
»Međuvrijeme«, reče ona tihim glasićem.
»Što?« potakne ju Kia.
»Međuvrijeme«, reče Elani, glasnije, dok joj je lice zadobilo djetinjasto prkosan izraz.
»Ljudi koji žive ovdje su Kirini, i oni ga zovu Kirin Taq, ali ja ga zovem Međuvrijeme. Okej?«
Kia natrag sjedne. »Okej«, reče, nešto nježnije. »Ovo je početak.«
U trenu kad se nebo odjednom smračilo, Ryushi više nije znao gdje je. Jedne su sekunde
bili na vrućim, sparnim ulicama Tusami Cityja, gdje su zidovi bili od sive stijene i željeza;
sljedeće su sekunde stajali usred grada od glatkog crnog kamena, a nebo iznad njih nije bilo
ažurno plave boje toplog ljetnog dana u Dominionima, nego baršunasto ljubičasto. Sunce više
nije bilo blistavo, nego je bilo u pomrčini, a samo je užarena korona okruživala tamni disk
njegova centra. Bilo je prohladno, temperatura ljetne noći, a po ulici su baklje gorjele u svojim
držačima, nalik na one kakve su se koristile u Dominionima prije otkrića sjaj-kamenova.
Kia i Ryushi zanijemili su zbog tog doživljaja. Je li stvarno svijet izvan Ergele Osaka
ovakav, taj svijet na koji ih je otac upozoravao? Katalog nemogućih i zbunjujućih incidenata koji
su izvrtali sve što su naučili tijekom svog zaštićenog odrastanja?
Užurbani je svijet Tusami Cityja nestao. Ulice više nisu bile napučene neprestanim
protokom prometa, sa ljudima iz svih kutova Dominiona koji su se naguravali. Ovdje su ulice bile
tiše, gotovo mirne. Na svakom kraju uličice vidjeli su prolaznike, neobičan narod sa kožom koja
je bila tamno siva, kao pepeo, i uznemirujućim očima sa šarenicama krem boje koje su plivale u
moru bijelog.
Kosa im je bila, tupo primijeti Ryushi, u nijansama crvene, plave ili srebrne; ali boja je
bila prirodna, a ne obojena, kao što je u Dominionima bila moda. Na tren je ugledao jednog od
njih kako jaše na leđima neobične, kožom prekrivene, dvonožne zvijeri koja je stajala
polu-uspravno, sa malim zakržljalim prednjim udovima koje je držala preko grudi. Stajao je
tamo, otvorenih usta, neprimjećen u uličici, dok nije osjetio grubu šaku na svojoj ruci i dok ga

7. netko nije povukao natrag među sjene gdje su se skrivali ostali.
»Nemoj da te vide!« sikne mu Hochi na uho.
»Ali...«
»Ššš!«
Hochi pokaže i ostalima da budu tiho, pa ih odvede dalje, držeći se van pogleda. Nakon
nekog vremena nije više djelovao sigurno u to kamo ide, pa je na kraju Elani nestrpljivo
prosiktala kroz zube i dureći se preuzela vodstvo. Činilo se da poznaje grad mnogo bolje nego
Hochi, i kroz uličice i ulice kretala se kao da ih poznaje cijeli život. Pod njezinim vodstvom, nisu
imali problema u izbjegavanju stanovnika sive kože, posebno zato što na ulicama nije bilo mnogo
prolaznika.
Dok su se kretali tim novim, nepoznatim mjestom, Ryushi primijeti da je arhitektura
potpuno drugačija od svega što je ikad prije vidio. Umjesto visokih, ružnih metalnih konstrukcija
koje su mu bile poznate, vidio je obline i lukove, glatke linije, sve izrađene od neobičnog crnog
kamena koji je odbijao drhtavu svjetlost baklji u pljusku malih plamičaka. Na arhitekturi nije bilo
oštrih kutova; sve je bilo zaobljeno.
Kakvo je ovo mjesto? pomisli.
Napokon Elani zastane kod nečeg što je nalikovalo vinskom podrumu, sa parom čvrstih
vrata koja su se smjestila iza ugla visoke, elegantne zgrade, iz koje su dopirali zvukovi veselice.
Prvo provjerivši da nema nikoga u blizini, ona pokuca na podrumska vrata.
Tren kasnije otvori ih sitan, usukan starac u ljubičastoj svilenoj halji. On je bio urođenik -
njegove su krem-bijele oči znatiželjno žmirnule prema njima, pa se lagano raširile kad je ugledao
djevojčicu.
»Je li Tochaa ovdje?« upita ona nevino.
»Elani?« uzvikne starac, pa se oštro zagleda u ostale. »Maknite se s ulice, budale«, reče
on, potakavši ih da uđu. Žurno su sišli niz kratak niz stepenica u podrum. Kad su svi prošli, starac
izađe i zaključa vrata za sobom. Čuli su škljocaj brave i zveckanje ključa.
»U redu je«, reče Elani, reagirajući na Kiin uznemireni pogled. »Možemo mu vjerovati.
On se zove Moracq. On mi je prijatelj.«
»Podrum« je u stvari bio veliki, potpuno opremljeni stambeni prostor. U jednom se uglu
nalazio stol, pored police krcate u kožu uvezanim svescima. U drugom, papirnati je zaslon
odvajao kupaonicu. No, većina je prostorije bila zauzeta nizom ispletenih hasura, složenih oko
jame sa užarenim ugljevljem u sredini sobe. Svuda uokolo gorjele su baklje, no nije bilo dima.
Kroz otvore za prozračivanje ulazio je zrak izvana.
Sjeli su na hasure, i u tom je trenu Kia zaključila da je bilo dosta. Dosta joj je bilo
zbunjenosti. Željela je odgovore.
Sad je Elani bijesno zurila u Kiu, a lice joj je pokazivalo mješavinu bijesa, djetinjaste
tvrdoglavosti i straha. No, Kia se povuče, popustivši malo pritisak.
»Međuvrijeme«, reče. »To je početak. Sad bih htjela da netko objasni ostatak.«
»Gle, curo, Elani je Rezonant, u redu?« reče Gerdi, ratoborno skočivši u njezinu obranu.
»Zar to nije očito?«
Hochi ispruži ruku da ga zauzda. »Oni ne znaju za Rezonantne, Gerdi. Odrasli su u vrlo
izoliranim okolnostima.« On se okrene natrag njima. »Vjerujem da bi vas Banto naučio svemu
tome prije no što bi postali punoljetni, da je... da nije ovako završilo.«
Spominjanje njihova oca prođe neprimjećeno pored njih. I Kia i Ryushi su naizgled
razvili privremenu slijepu točku u glavi što se tiče oca, kao obranu od tuge koja je prijetila da će
ih slomiti.
»Dakle, što je Rezonant?« upita Kia.

8. »Pretpostavljam da ste naučili nešto o svojim duh-kamenima?« upita Hochi, odgovarajući
na njihovo pitanje drugim pitanjem. »Da kameni oblikuju most između moći zemlje i mjesta na
koje ju šaljete?«
Kia klimne u znak potvrde. »Svi to nauče.«
»Pa, Rezonant je most između svjetova. Konkretno, između našeg svijeta Dominiona i
ovog mjesta, kojeg Elani zove Međuvrijeme.«
»Ne, to nije točno«, nestrpljivo će Elani. »Hochi, ti nikad dobro ne objasniš.« Ona se
okrene prema ostalima, zastajući samo toliko da Kii dobaci otrovan pogled. »Ovaj je svijet još
uvijek naš svijet. Samo je... između. Mi nismo nikud otišli. Ovo je ista lokacija kao i Tusami
City. Još uvijek smo na istom mjestu. Samo s druge strane. Kao kovanica. Ili zrcalo.«
Ryushi odmahne glavom. »Elani, to što pričaš nema smisla.«
»Okej«, reče ona, razmahujući rukama dok je pokušavala objasniti. »Zamisli sat. Tik-tak,
tik-tak. Shvaćaš?«
»Uuuh... da«, nesigurno će Ryushi.
»Sad zamisli da je naš svijet, Dominioni, zamisli da je on prvi udarac sata. Tik. Sve što mi
vidimo i radimo, sve. To je sve u onom prvom udarcu. No, radi se o tome da sve mora biti u
ravnoteži. Dobro i loše, svjetlo i tamno... tako svemir djeluje. Utezi i protuteže. Shvaćaš?«
Ryushi je djelovao zbunjeno, no Kia reče. »Sjećam se da mi je Ty pričao o tome. Nešto je
takvo jednom rekao veliki filozof Muachi. On ga je često citirao.« Sjećanje na njezinog prijatelja
pobudi bol, no ona ju hitro odbaci na stranu.
»No dakle«, nastavi Elani. »Ovo je mjesto druga strana našeg. Zrcalni svijet. Ravnoteža.
Tak našeg tika. Ovo mjesto postoji između sekundi naših života, isto kao što Dominioni postoje
između sekundi života ovih ljudi. Međuvrijeme.«
»A Rezonanti mogu prelaziti iz jednog u drugi«, doda Gerdi. »Kao da preskoče pola dobe.
Skoče sa tika na tak. Oni to zovu prebacivanje. I mogu povesti i druge sa sobom, kao Elani.«
Ryushi se borio da shvati. »Dakle, kažeš da je ovaj svijet suprotnost našeg svijeta?«
»Ne«, reče Elani, mašući rukama. »Ne, to je kao... osoba s druge strane klackalice. Da bi
imao ravnotežu. Ali, oni su povezani. Sve je povezano. Ovdje je puno toga isto, a puno je
drugačije.«
Na tren nastupi napeta tišina. Sjaj ugljena bacao je zloćudne sjenke na njihova lica.
Ryushi pogleda Elani, i na tren pomisli kako ona djeluje mnogo starije od svojih osam zima.
»Jesmo li ovdje na sigurnom?« upita. »U Međuvremenu, ili Kirin Taqu, kako ga god želiš
nazvati?«
»Ne«, reče Elani. »Ovdje je još gore.«
»Oh, super«, sarkastično promrmlja Kia.
Elani joj dobaci bijesni pogled. »Ovdje vlada princeza Aurin«, reče. »To je Macaanova
kći. Kad uhvate strance kao što smo mi, ljudi iz Dominiona, predaju ih straži.«
»Ili nas linčuju«, kiselo će Hochi.
»Njegova kći« uzvikne Ryushi. »Kralj Macaan nema kćer! I uostalom, on je od naroda
Dominiona. Zašto bi njegova kćer vladala ovdje?«
»Nitko ne zna što je on«, reče Hochi. »Onih nekoliko ljudi koji su ga vidjeli nisu mogli
zaključiti je li odavde ili iz Dominiona. Možda je mješanac. Ne znamo.« On ih pogleda. »Ono što
znamo je da je on sam Rezonant, ili da zapovijeda Rezonantima.«
»On može za nama?« upita Kia, bez tračka straha u glasu.
»Nije vjerojatno da će se gnjaviti s time«, reče Hochi. »Čim shvati da smo pobjegli, poslat
će obavijest Aurin. Ona će zapečatiti ovaj grad sve dok nas ne pronađe. Moramo se maknuti
odavde prije no što se to dogodi.«

9. Nastupila je mračna tišina, dok se težina tih riječi spuštala na njih kao težak pokrov. Tad
Kia provuče ruku kroz svoju crvenu kosu i uzdahne. »Okej, Hochi. Reci nam što zna Parakka, i
kakve to veze ima s nama.«
Hochi baci pogled prema njoj, pa se zagleda u ugljevlje. Na tren, ona pomisli da joj neće
odgovoriti; čudno se ponašao prema njoj od onog incidenta sa golemom na planinskoj tržnici.
Sjetila se bijesa u njegovu glasu, dok je vikao da tamo ima nevinih ljudi. Ryushi je mislio da ga
nije čula, ali je čula. No, to ju nije zaustavilo. Kad se zagledala u Hochija, imala je neobičan
osjećaj da je on to znao.
No, on tad progovori, naglo se oglasivši dubokim, tužnim glasom. »Elani je došla k meni
prije jednog godišnjeg doba. U skitnji ju je našao jedan od naših izviđača koji regrutiraju ljude,
pa ju je doveo meni. Zamolila me da ju sakrijem.«
»Zašto?« upita Ryushi.
»Zato što-« zaustiše Hochi i Elani u isti čas; no Hochi je nastavio. »Zato što su pod
kraljem Macaanom Rezonanti u tajnosti 'nestajali', unazad dvije godine. A Elani je jedna od njih
nekoliko koji su još na slobodi.«
»Nestajali?« reče Kia. »Misliš, on ih je otimao.«
Hochi klimne glavom. »Točno tako. Procijenili smo da mu je za skupljanje svih
Rezonanata u Dominionima bila potrebna golema količina novca i truda. Ono što ne shvaćamo je
razlog. To smo pokušavali saznati.«
»Čekaj«, reče Kia. »Mislim da shvaćam. I tako ste zaključili da je Tusami City previše
opasno mjesto za skrivanje Elani, pa ste ju poslali u Ergelu Osaka, jer je bila izolirana i
zaštićena?«
»Neko vrijeme smo ju držali u Tusami Cityju, no Macaan joj je s vremenom došao
preblizu. Vaš se otac dobrovoljno prijavio da će ju uzeti sebi«, reče Hochi. »Vaš je dom postao
sigurna kuća za Parakkinu opremu i ljude prije mnogo godina, još prije vašeg rođenja.«
Kia na ovo nije ni trepnula. Činilo se da ju više ništa ne može šokirati. Umjesto toga, ona
se zagleda u Elani. »I zato su uništili naš dom. Da dođu do nje.«
»Ne!« čvrsto će Hochi. »Nikako nisu mogli sami saznati; bili smo previše oprezni. Ne,
netko nas je izdao. A tko god im je rekao za Elani, sigurno im je rekao i za aktivnosti vašeg oca u
Parakki, i za moje, i tko za što još! Od trenutka kad je kralj saznao, mi smo svi postali izdajnici.
Uništili bi vaš dom čak i da Elani nije bila tamo.«
Ponovo nastupi tišina. No, usred tišine začuje se šmrcanje, a zatim i jecanje. Elani je
plakala. »Žao mi je«, plačljivo reče. »Nisam znala što će se dogoditi. Samo sam se bojala.«
Gerdi ju prijateljski zagrli. »U redu je, okej je, nisi ti kriva. Zar ne?« Ovo je uputio Kii i
Ryushiju.
Ryushi se mrmljajući složi, previše šokiran da bi mislio. Kia nije odgovorila, samo je
nastavila zuriti u Elani sa čelikom u očima.
Nakon nekog vremena, Ryushi reče: »Elani, sjećaš se jučerašnjeg dana? Kad sam te
pronašao u majčinoj sobi s onom... stvari? Stvari u dronjcima, sa pandžama? Što je ono bilo?«
Umjesto nje odgovori Gerdi. »Zvuči kao Jachyra.«
Elani klimne glavom, vlažno šmrcajući.
»Jachyra. Tajna policija kralja Macaana«, reče Hochi. »Ne znamo mnogo o njima; samo
da ih koristi za pronalaženje Rezonanata. Oni mogu putovati kroz...«
»Ogledala«, neočekivano dovrši Kia. »Oni putuju kroz ogledala. Zato Elani nije htjela
imati ni jedno u sobi.«
»Ogledala?« reče Ryushi. »Nitko ne vjeruje u tu priču za malu djecu. A to nisu bili
Jachyra! Jachyra su nevidljivi. Oni hodaju među nama, slušajući što...«

10. »Prestani s tim!« prasne Hochi. »Upravo zbog takvih glasina se ljudi boje, a kralj ostaje
na vlasti. Oni vide kroz ogledala. Ili kroz bilo kakvu pristojno reflektivnu površinu, uostalom.
Kad bi to svi znali, umjesto što vjeruju u luđačke priče koje se šire, svi bi mogli planirati izdaju u
tajnosti, a kralj ne bi imao pojma. Morali bi samo paziti da ih Jachyra ne može vidjeti. Ali ljudi to
ne znaju, a mi nemamo dovoljno ljudi da ih naučimo.«
»Tako te nađu«, šapne Elani, odmičući svoju crnu kosu s lica. »Mogu te vidjeti, ako
gledaju u dobrom smjeru. Kroz ogledala.«
Ryushi u očaju osloni čelo o ruku. »Ovo je previše za sada...« reče.
»Znam«, odvrati Hochi. »Treba vam odmor, treba vam vrijeme za tugovanje. Vaš bi se
otac ponosio s vama. Mnogi bi se do sada već slomili. No, morate još malo izdržati, dok ne
stignemo do Gar Jenne.«
»Što je to?« upita Kia.
»Stožer Parakke. Tamo možete odlučiti što ćete dalje. Elani nas mora prenijeti natrag u
Dominione, kad se maknemo odavde.«
»Zašto?« upita Ryushi, shvativši odgovor na svoje pitanje još dok ga je izgovarao.
»Zato što Gar Jenna ne postoji ovdje«, pokroviteljski odgovori Elani.
»Ali što ako su ju...« započe Gerdi, no Hochi ga prekine.
»Bilo da su ju pronašli ili ne, moramo se naći s ostalima, a svi će krenuti tamo. Nemamo
izbora.«
Začuje se zveckanje brave, zagrebe ključ, i vrata se otvore. Moracq se pojavi, sa
iznenađujuće laganim korakom za nekog tako starog; s njim je došao visok, vitak, mlađahan
muškarac, za kojeg su Kia i Ryushi pretpostavili da je Tochaa. Imao je pepeljasto sivu kožu i
svijetle oči svoje rase, sa dugačkim uvojkom tamno modre kose, i nosio je široku odoru od crne
svile obrubljene zlatnim. Ispod grla mu je visio mali srebrni privjesak. Zatvorivši vrata za sobom
i zaključavši ih, priđe im i sjedne na jednu od hasura. Moracq se povukao do stola i počeo perom
škrabati po komadu papira.
»Elani«, reče Tochaa, naklonivši glavu prema djevojčici. »Nisam očekivao da ću te tako
skoro opet vidjeti.«
Ona slegne ramenima i toplo se nasmiješi, već zaboravivši suze.
»I pozdrav tebi, Hochi. Moram priznati da nisam očekivao da će moja ponuda da me
pozoveš kad god ti je potrebna pomoć biti tako brzo prihvaćena.«
Hochi neutralno zagunđa, ne želeći komunicirati. Elani mu dobaci prijekoran pogled, pa
se vrati pridošlici. »Ispalo je loše za Parakku, ujače Tochaa.« Ryushi podigne pogled, na tren
iznenađen; još jedan ujak? No, Elani nastavi: »Zapeli smo u Tusami Cityju, pa sam nas prenijela
u Međuvrijeme. Mislili smo da ćemo imati više šanse da izađemo na ovoj strani.«
»Od kad nas je Elani počela prenositi ovamo, pokušavamo uspostaviti ogranak Parakke i
ovdje«, promrmljao je Gerdi Ryushiju i Kii. »Elani nas je povezala sa Tochaaom, no trenutno je
on više-manje jedini kontakt kojeg imamo u Kirin Taqu.«
Muškarac sive kože ga je čuo, i blago se nasmiješio. »Na žalost, moji prijatelji«, reče,
obraćajući se Kii i Ryushiju, »kraljeva kći, princeza Aurin, ovo mjesto drži pod čvrstom
kontrolom. Nema potencijala za revoluciju koji postoji kod vas. No, radimo na tome da se to
promijeni.« On se promeškolji na hasuri, udobnije se smještajući. »Napokon«, doda, »mi nju ne
volimo ništa više no što vi volite svog kralja.«
»Kralj nema kćer« ponovo se usprotivi Ryushi. »Svi bi znali za to!«
»Koliko ljudi u Dominionima zna za Kirin Taq?« odvrati Tochaa. »Pretpostavljam, vrlo
malo. Prema Elaninoj priči, Rezonanti su oduvijek više-manje šutjeli o svojim sposobnostima - i
o Kirin Taqu - zbog vlastite sigurnosti, čak i prije no što ih je Macaan počeo loviti.«

11. »Pretpostavljam da bi Macaan pogubio sve koji čak i spomenu Kirin Taq«, nastavi Gerdi.
»A budući da se svi boje Jachyre i njihovog prisluškivanja... nitko ne govori o njemu, čak i kad
znaju nešto.«
On pogleda Ryushija. »Osim toga, teško da bi vas dvoje i znali nešto o tome, dok ste
živjeli u onim planinama, i to.«
»Kažu da su Kirini ljudi s druge strane mora«, doda Elani, blago zabavljenim tonom. »Da
su gusari, koji imaju brodove i karte s kojima mogu prolaziti kroz Dubovodu, i prestići stvorenja
koja u njoj žive.«
»Macaan igra na strahove ljudi«, složio se Tochaa. »Mi ne znamo što je iza velikih
oceana, tako da se javljaju praznovjerja. Aurin nama ovdje govori istu stvar, samo za narod iz
Dominiona. Opisuje ih kao špijune, divljake, koji žele sabotirati kirinski način života i ukrasti od
nas sve što mogu. Ljudi rado u to vjeruju, a to je i lakše progutati nego ideju o paralelnom svijetu,
što god da pričaju lažljivci iz Dominiona.« Nagnuo je glavu i iskrivio lice, kako bi im rekao da je
to ironija. »Ja znam istinu samo zbog Elani. Nisam mogao stražarima predati tako malu i
bespomoćnu djevojčicu.«
»Nisam bila bespomoćna!« pobunila se Elani, no ni Tochaa ni ona nisu pobliže objasnili
situaciju koju su spomenuli.
Tochaa se popustljivo nasmiješi. »Nego, to što sam pronašao Elani potaklo je moju...
kako bih to nazvao, revoluciju. I kod nas se skupljaju Rezonanti.« On zastane. »No, čak i među
onima koji znaju za oba svijeta, ne zna se da su Macaan i Aurin u rodu. Prema onom što čujem,
Macaan je prilično uspješno prikrio većinu detalja o sebi od vas u Dominionima. On i Aurin su
ovdje obavili još bolji posao.«
»On bi nam rekao«, ustrajao je Ryushi, tražeći podršku u Kii. No, razočarao se. »Zašto bi
to sakrio?«
Elani uzdahne. »Rođače Ryushi, da nam je rekao za svoju kćer, mi bi se pitali gdje je ona.
A to bi nas dovelo do Međuvremena. A tad bi vidjeli što se ovdje događa.«
»Što se ovdje događa?« upita Ryushi, nikog posebno, moleći da bilo tko odgovori.
»Ovo je mjesto onakvo kakvi će Dominioni biti za nekoliko godina, ako Macaan uspije u
svojem naumu«, reče Tochaa. »Potpuno pokorno njegovoj vladavini.«
»To je izdaja!« bijesno uzvikne Ryushi, ustajući. No, Tochaa je ostao sjediti, mirno zureći
u njega svojim mliječno-bijelim očima.
»Svi smo mi ovdje izdajnici«, reče. »Siguran sam da se ne razlikuješ baš toliko koliko
misliš.«
Ryushi pocrveni od bijesa, no tad se sjeti stvorenja kojeg je ubio braneći Elani; jedan od
Jachyre. Kraljeve tajne policije. A što je s jahačem kojeg je uništio na nebu iznad planina?
Pozlilo mu je od srama i bijesa, no Tochaa je bio u pravu. On ponovo sjedne, lagano drhteći.
Tochaa nagne glavu i promijeni temu. »Pa, znate da Kirini općenito gledaju prijekim
okom strance u svojim gradovima. Dobro je što ste došli k meni. Da ste pokušali sami izaći,
stražari bi vas uhapsili. Ili nešto gore.«
»Zašto? Što smo mi učinili?« namrgođeno upita Ryushi.
»Pa, osim princezinog ukaza prema kojem sve strance treba odmah uhapsiti, Kirini se
općenito ne slažu dobro sa narodom iz Dominiona. Neki ih se boje, neki ih mrze, ali gotovo im
nitko ne vjeruje. Naravno, to djeluje u oba smjera«, dovrši on, naglašeno se zagledavši u Hochija,
koji se uvrijedio, no ostao je šutjeti.
»Međutim, Tochaa i Moracq nisu takvi«, reče Elani, sva blistava. Starac je na spomen
svog imena upitno podigao glavu, pa se vratio škrabanju po svom papiru.
»To je zbog toga što smo se jako dugo morali brinuti za jednog od vaših«, reče Tochaa,

12. raskuštravši Elaninu kosu.
»Ma, to nema smisla«, reče Gerdi, gledajući naizmjence Tochaau i Hochija i osjećajući
napetost između njih. »Zašto bi se Kirini tako ponašali? Ili, uostalom, narod Dominiona?« doda.
»Ljudi se boje onog što ne razumiju«, reče Tochaa. »Boje se različitosti. To ih
uznemiruje.« On se nasmiješi. »Možda si ti još uvijek dovoljno mlad da nisi pao žrtvom mudrosti
starijih od sebe.« Posljednju je primjedbu napunio sa toliko sarkazma, da se Hochi namrštio.
Previše mlad, ili previše naivan, pomisli Ryushi gorko, razmišljajući o sebi i Kii.
»No, rekla si da ste prešli dok ste još bili u gradu?« nastavi Tochaa. »To je loše. Kralj će
znati, pa će s vremenom saznati i princeza. Moramo se brzo izgubiti odavde. Ja ću sve dogovoriti.
Vraćam se za nekoliko sati.« Rekavši to, on priđe vratima, otključa ih i prođe, zatvarajući ih uz
zveket za sobom.
Dok su čekali Tochaain povratak, odmarali su se i jeli. Moracq im je donio košaru sa
neobičnim voćem, gorko-slanom juhom, štrucom crnog kruha, te ukusnom, zasitnom pitom o
čijem se sastavu nitko nije usudio raspitivati, kako im to saznanje ne bi pokvarilo užitak.
Budući da je imao vremena za prepuštanje mračnim mislima, Ryushi je pao u duboku
depresiju. Što se događalo u Kiinoj glavi nije znao nitko osim nje, jer joj se na licu ništa nije
vidjelo. Jučerašnja tragedija - koja se već doimala kao da je bila prije sto godina - ostavila je
ožiljke nevidljive nevještom oku; i ako promatrač nije poznavao njezin ljubazan, živahan duh od
prije smrti njezina oca, te nije primijetio promjenu koja se u njoj odigrala, takav bi promatrač
teško pogodio da se s njom išta dogodilo.
Elani je dijelila Ryushijeve strahove za svoju usvojenu rođakinju. Kia je sve spremala u
sebi, gdje ju je žderalo iznutra, i nabacila je ledeni pokrov nebrige i smirenosti, s kojim je
sprječavala da išta dopre do nje. Za samu Elani to nije bio prvi susret sa smrću - ona ju je
posljednjih nekoliko godina neprestano pratila - no, čak i ovako mlada, znala je da način na koji
se Kia nosi sa svojom tugom nije baš najbolji izbor. Ona odmahne glavom i uzdahne, obješenih
ramena. Za sve je ovo ona kriva. Ne može im zamjerati ako ju zamrze.
Nakon nekog vremena začulo se kucanje na vratima, i Moracq ih je krenuo otvoriti. Bio je
to Tochaa.
»Sve je sređeno. Odvest ću vas do podzemnog ispusta iz grada, kroz koji protječe voda
koju ne iskoristimo, pa se cijevima vraća natrag u rijeku. Pozvao sam se na neke usluge, pa će
jedan od radnika srediti da se u tunelu otvore kapije, tako da prođete. Čim izađete, organizirat ću
da vas vani čekaju pakpaki. Možete odjahati kamo god želite. Pakpaki će se sami vratiti natrag.«
»Kad krećemo?« upita Kia.
»Sad, naravno«, reče Tochaa.
»Zar ne bi trebali čekati dok ne padne noć?« upita Ryushi.
Tochaa se zapanjeno zagleda u njega, pa prasne u smijeh. »Oh, svidjet će ti se Kirin Taq«,
zagonetno reče, pa krene uz stepenice i van.

13. 2
Ispušteni kamenčić
Tochaa je bio dovoljno obziran da za njih osigura prijevoz kroz grad. Bila su to pokrivena
kola od crnog drveta, oblikovana za prevoženje putnika ispod mekane plave cerade. Kola je vukla
zaprega od četiri čudna, polu-uspravna jahaća stvora, koja je Ryushi već prije primijetio.
Pretpostavio je da su to pakpaki koje je Tochaa spomenuo. Imali su velike, mišićave noge, sa
koljenima okrenutim prema naprijed umjesto prema otraga, kao kod zmajeva, te male, zakržljale
prednje udove. Iza njih su se protezali dugački, debeli repovi za održavanje ravnoteže, a glave su
im bile široke i plosnate, sa očima sa strane i tupim njuškama. Kao i konje u Dominionima,
vodilo ih se sa uzdama.
Tochaa ih je prokrijumčario iz podruma u kola. Unutra je sa svake strane bila uska drvena
klupa, na kojoj se moglo sjediti. Hochi se sumnjičavo zagledao u klupe, razmišljajući o tome
hoće li izdržati njegovu težinu, pa je sjeo na pod prije no što je Gerdi stigao dobaciti neki zločesti
komentar. Ostali su se nagurali oko njega.
»Sad budite tiho«, reče Tochaa, izvirivši licem kroz preklop cerade. »Nije pokrenuto
izvanredno stanje, tako da nas neće zaustavljati, no mi smo u stanju prepoznati vaš šlampavi
strani naglasak sa milje udaljenosti.« Rekavši to, nestane, a tren kasnije osjetiše kako se kola
ljuljaju kad je skočio na vozačko sjedalo, i oni krenuše.
U drugim bi okolnostima Ryushi bio razočaran zato što nema prilike razgledati taj strani
grad u kojem se našao. Prije svega nekoliko dana očajnički je želio doživjeti vanjski svijet,
istražiti mnoga čudesa, kao njegov brat Takami. No, sad Takamija više nije bilo, svijet se srušio
oko njega, a bilo kakva žeđ za užitkom ili doživljajima utopila se pod plimom jada. Mrzovoljno
je piljio u crne daske među svojim nogama.
Nakon nekog vremena, jedna ga je stvar ipak natjerala da progovori; pitanje koje ga je
izjedalo sve od kad je stigao na ovo neobično, sumračno mjesto.
»Ovo nije Tusami City, zar ne?« tiho upita.
Elani je odgovorila. »Ne«, reče.
»Pa gdje smo onda?«
Kia je djelovala blago zainteresirano, promeškoljivši se pored njega. Elani baci nervozan
pogled na nju; nije zaboravila kako je Kia prije nekoliko sati od nje brutalno zahtijevala
objašnjenja, niti da starija djevojčica nije ni krila činjenicu da krivi Elani, barem djelomično, za
Bantovu smrt. Elani ju pokuša zanemariti, fiksirajući svoju pažnju na Ryushija i odgovarajući
mu.
»Zove se Omnicaa. To je grad na istom mjestu, samo u Međuvremenu.«
»Dva grada na istom mjestu?« upita Ryushi. »Događa li se to često?«
»Da, događa se. Kao što sam rekla, sve je to ravnoteža. Većinom, kad se mnogo ljudi u
Dominionima smjesti na jednom mjestu, i u Kirin Taqu se smješta mnogo ljudi, i suprotno. Hoćeš
znati zašto mislim da se to događa?«
»Ispričat ćeš mi drugi put«, reče on. Zatim, ugledavši kako joj se lice objesilo od
razočarenja, on iskopa blijedi osmijeh i reče: »Teško mi je sve ovo prihvatiti, El. Imaj milosti,
ha?«
Nitko više nije progovorio tijekom cijelog putovanja. Nitko to ne bi ni poželio, čak i da
nije bilo Tochaainog upozorenja. Imali su vlastite misli s kojima su se morali boriti.
Hochi je, sa svoje strane, proveo veći dio putovanja u pokušaju da nađe smisla u izdaji

14. Parakke; tko je to mogao učiniti i zašto? Na kraju, nakon što se nebrojeno puta našao u slijepim
ulicama, odlučio je to ostaviti Calici. Iako je ona bila upola mlađa od njega, bila je mnogo
pripremljenija za takve stvari.
Nakon nekog vremena, kola su se tandrkavo zaustavila. Začuli su korake, i na preklopu se
cerade ponovo pojavilo Tochaaino lice.
»Ispadajte«, reče.
Izverali su se iz kola i našli se u malom dvorištu. Sa svih su se strana iznad njih uzdizale
zgrade, sa ukrašenim fasadama naglašenim sa ovalnim prozorima. U centru se dvorišta nalazila
arkada, koja je neskladno stajala usred svega toga. Kroz nju se ulazilo u malu, nagnutu kamenu
zgradu, jedva dovoljno veliku da u nju stane troje ljudi. Kapija od istog crnog drva kakvo je
naizgled bilo standardno u Omnicaai blokirala je arkadu; no, Tochaa je imao ključ pa ih je pustio
unutra, bacajući pogled prema prozorima iznad njih kako bi provjerio da ih nitko ne promatra.
U unutrašnjosti, zrak je bio miran, prohladan i vlažan. Ispred njihovih nogu, strmo je
stepenište vodilo prema dolje. U svjetlu baklje u dnu stepenica mogli su vidjeti uzak, kameni put
pored hitre rječice.
»Slijedite put. Naići ćete na čamce«, uputi ih Tochaa.
Elani mu se nasmiješi. »Hvala, ujače Tochaa.«
»Dođite mi opet u posjetu«, reče on. »Samo ne previše skoro.«
Rekavši to, on se povuče i zatvori kapiju. Čuli su zvukove zaključavanja vrata, i kola koja
su se tandrkajući udaljavala. Nastupi tišina. Sad je jedini put vodio prema dolje.
Spustiše se stepenicama do puta, i nađoše se u prostranom tunelu od zelenog kamena, sa
bakljama uglavljenim u držače na određenim razmacima. Bilo je dovoljno svjetla da se može
vidjeti, no nije ga bilo dovoljno da razbije prijeteće nakupine sjena. Koraci su im odjekivali u
tami, a u zraku se osjećao miris vlažnog kamena i tekuće vode.
»Tusami City ima nešto nalik ovome«, reče Hochi. »Podzemna rijeka teče od planina,
kroz grad, i van na drugu stranu. Parakka je često razmatrala korištenje te rijeke, no imali smo
problema sa ustavama. One su najčešće zatvorene, tako da smeće ne izlazi iz grada; smeće se
vadi i spaljuje u ispustima magme zbog plina i pare. Pretpostavljam da u Omnicaai imaju nešto
slično.«
»Ako Tochaaina riječ vrijedi, ustave će biti otvorene kad stignemo do njih«, reče Gerdi,
oprezno mjerkajući sjenovite uglove tunela. Okrene se prema Elani. »Uostalom, od kuda ga
poznaješ?«
»On je moj ujak«, zablista ona, mašući ručicama pored bokova. »Kao i Hochi. Dugo se
brinuo za mene, kad sam se ovdje skrivala kad su tek počeli skupljati Rezonante.«
»Zar nemaš pravu obitelj?«
»Imala sam...« reče ona, glasom odjednom sitnim i tužnim.
»Što se dogodilo sa - jao! Zašt' si to napravio?« Gerdi protrlja ruku gdje ga je Hochi
tresnuo. Hochi mu grimasom pokaže da je bolje da začepi. Elani je utihnula, objesivši glavu.
Gerdi ju pogleda, uoči da se odjednom oneraspoložila, i shvati da je naletio na bolnu točku.
Okrene se prema Hochiju i ustima oblikuje: Kako sam to mogao znati? u svjetlosti baklje. Hochi
zakoluta očima.
Čamac su pronašli malo dalje. Bilo je to široko, plitko plovilo krhka izgleda, sa kobilicom
od crnog drva i ljubičastim obrubom, jedva dovoljno veliko da svi sjednu u njega. Nije bilo jedra,
nego samo par vesala, izrađenih od iste tvari kao i čamac. Privezan o malu željeznu kuku, njihao
se u struji.
Cerdi se sumnjičavo zagleda u čamac, pa u Hochija, koji je ruke prekrižio preko trbuha.
»A da nas ti vučeš, Hochi?« nevino predloži.

15. »A da ja upotrijebim tvoju glupu glavu kao kormilo?« zareži Hochi.
»Mislim da bi tvoja stvarala mnogo manji otpor u vodi«, istakne Gerdi, pokazujući
Hochijevu ćelavu glavu.
»Zašto ga ne isprobamo?« predloži Elani. Sviju pogledaju kao da je poludjela. Ona se
blago nasmiješi. »Mislim na čamac. Čamci su ovdje mnogo čvršći no što izgledaju.«
Bila je u pravu. Čak i kad su svi zajedno ušli unutra, i Elani sjela Ryushiju u krilo, čamac
je jedva malo utonuo u vodu. Malo su ga zanjihali, da provjere hoće li se prevrnuti, pa shvatiše da
je iznenađujuće stabilan. Zadovoljan, Gerdi odveže čamac, a Hochi prihvati vesla. S jednim se
veslom odgurnuo, i nađoše se u struji.
Putovanje niz struju zahtijevalo je vrlo malo napora. Kad su čamac odgurnuli do središta
struje, on je tamo ostao. Nije bilo mnogo potrebe za korištenjem vesala, jer se nisu zanosili prema
kamenim obalama ni na jednoj strani. Okruženi klokotanjem i pljuskanjem vode, koja je
odjekivala kroz šuplje tunele, pustili su da ih struja nosi.
Kia je zadrijemala; napor prizivanja golema još u Tusami Cityju konačno ju je sustigao
sada, kad je plima hladne mržnje posustala. Osjećala se kao taj čamac u kojem su plovili; kao da
pluta, kao da ju nose snažne struje nad kojima nema kontrole. Čeznula je za time da ponovo
počne upravljati svojim životom. Bilo je to užasno, kako su ju ljudi koje nikad nije poznavala
tjerali prema mjestima gdje nikad prije nije bila, kako su od nje tražili da svoje povjerenje
poklanja strancima, kad se samo željela na neko vrijeme slomiti. Željela je ponovo imati
mogućnost izbora.
Bit će vremena. Stići će do skloništa. Samo se nadala da je Gar Jenna sigurna, kao što je
tvrdio Hochi. Ako je Gar Jenna ugrožena, i oni moraju ponovo bježati... nije znala hoće li to moći
podnijeti. Pravila se da je snažna, no činilo se da time više pokušava samu sebe uvjeriti, no što je
to stvarno istina. Ona nije stvarno bila tako čvrsta i hladna; samo je osjećala kao da bi se,
pokazavši čak i najmanju pukotinu ljubaznosti ili suosjećanja u svom oklopu, raspala na komade.
Gotovo da nisu primijetili ustavu dok se nisu našli na njoj. Odjednom se tunel počeo
spuštati, voda je potekla brže, a strop se uznemirujuće spustio. No, Tochaa se pobrinuo za njih, i
ustava je bila otvorena. Sa svake su strane pored zidova mogli vidjeti goleme okvire od metala, sa
nekakvim zelenim mrežama nategnutim preko jaza. Između njih su nesmetano preplovili, sa
olakšanjem uzdišući, a tad tunel završi i oni se opet nađoše pod otvorenim nebom.
Ryushi zadivljeno podigne pogled kad je svježi, prohladan povjetarac zapuhao oko njega.
On nije vidio nebo Kirin Taqa u svoj njegovoj slavi, onako stisnut među gradskim ulicama. Sad
se prostrlo iznad njega kao beskrajan pokrov purpurne, ljubičaste i plave boje, načičkan
zvijezdama u nepoznatim konstelacijama. Nad svime je stolovalo crno sunce, tamna masa
okružena blistavom koronom žarko žute boje, koja se polagano uvijala. Lagani su jantarni oblaci
kovitlali po nebu, lijeno prolazeći.
Pred njima, ispunjajući vidokrug, nizali su se brežuljci i travnjaci, okupani baršunastim
sumrakom. Nakupine neobičnih, iskrivljenih stabala, kao plesači zamrznuti u nemogućim
položajima, istočkale su krajolik. Na riječnim su obalama rasle gomile tamnog prelijepog cvijeća,
sa krhkim kristalnim laticama, koje su blago svjetlucale u odbljescima vode. Sve je bilo tako
čudno; čudno, nestvarno, a opet neobično privlačno i čudesno.
Toliko toga ne znam, pomisli. Oče, da si nas barem naučio, ili da si nam pokazao, da si
nas barem pripremio, prije no što je bilo prekasno.
»Tamo!« reče Elani, ustajući iz Ryushijeva krila i pokazujući rukom. Čamac se gotovo
nije ni zanjihao zbog njezina naglog pokreta.
»Pakpaki?« upita Hochi, osvrćući se preko ramena.
»Na lijevoj obali«, reče Gerdi. Na minutu se zagledao u svoje ruku, računajući nešto na

16. brzinu, pa rekao. »Krmena strana, mislim. Je li tako?«
»Nema veze, shvatio sam«, reče Hochi, prihvativši se vesala. Možda je bio debeo, no
unatoč tome bio je strahovito snažan i mišićav, pa je pod njegovim vodstvom čamac bez napora
izašao iz struje i stigao do obale. Blizu njih, četiri su pakpaka bila privezana za kolac zabijen u
zemlju. Jedan od njih besciljno je žvakao uzde.
Izašli su, sretni što su opet na suhom tlu.
»Što bismo trebali učiniti sa čamcem?« reče Hochi, češući se po vratu. »Ne možemo ga
ovdje ostaviti.«
»Malo dalje nizvodno rijeka opet ide pod zemlju«, reče Elani. »Gurni ga natrag u vodu.«
Hochi slegne ramenima. Otkad je Elani stigla u Parakku, on je već nekoliko puta putovao
u Međuvrijeme; no, Elani je ovdje neko vrijeme živjela, skrivajući se, pa se pokoravao njezinom
većem znanju. Upotrijebivši jedno veslo, gurne čamac natrag u struju. Kad se uvjerio da je čamac
ušao u struju, bacio je veslo za njim.
»Eto, gotovo«, reče, a Gerdi im priđe sa uzdama pakpakova u ruci. Djelovali su prilično
pitomo, a kad ih je Gerdi zaustavio, počeli su nezainteresirano pasti travu.
»Ne razumijem«, reče Ryushi, mahnuvši rukom prema čudnovatim zvijerima. »Zašto nam
trebaju ovi? Izašli smo iz grada. Zašto nas El ne vrati jednostavno u Dominione?«
»Moramo se udaljiti od grada, jer će nas inače uhapsiti čim se vratimo«, reče Hochi.
»Ne znam kako se jašu ove zvijeri«, izjavi Kia.
»Isto kao i konje«, reče Elani.
»Kad si ti jahala na konjima?« upita Ryushi.
»Nisam«, veselo će ona. »Ali mi je Tochaa jednom rekao da je to isto.«
»Ovdje uopće nemaju konje«, mrzovoljno će Hochi. »Od kud bi on to znao?«
»Ti nisi jedina osoba koju sam prenosila s jedne na drugu stranu, znaš«, sitničavo će
Elani.
»Barem djeluju mirno«, reče Gerdi, kritički ih odmjerivši. »Ali ima ih samo četiri.«
»Očito«, reče Kia. »Elani neće jahati sama, zar ne? Premala je.«
»Nisam!« usprotivi se Elani. »I mogla bi, kad bi htjela. Ali neću. Ja ću jahati sa
Hochijem.«
»A-a«, reče Gerdi. »Jadna životinja koja će njega nositi već će dovoljno lomiti leđa i bez
tebe. Bolje da jašeš sa mnom; ja sam najlakši.« Bacio je pogled prema Hochiju, u slučaju da mu
slijedi udarac, no Hochi nije ništa pokušao.
Uzjahali su u sedla, kasajući neko vrijeme uokolo kako bi se navikli na svoja nova grla.
Pakpaki su bili iznenađujuće poslušni; i, kao što je Elani rekla, nisu se mnogo razlikovali od
konja. Ryushi i Kia se pogledaše i slegnuše ramenima. Smatrali su se da se mogu snaći, bar dok
ne pokušavaju nekakve trikove. Hochi približi svog pakpaka Gerdiju, koji je smještao Elani
ispred sebe.
»Ej, šefe. Što mogu - jao!« poviče, kad je Hochi odaslao medvjeđi udarac iza njegova
uha. Mahnito se razmaše rukama i padne postrance na zemlju.
»Očekuj neočekivano«, samozadovoljno će Hochi. »Mi ćelavci dugo pamtimo.« Rekavši
to, on mamuzne svog pakpaka i krene naprijed. Gerdi, mrmljajući psovke sebi u bradu, morao se
suočiti sa stidom zbog Elanina smijeha dok se pentrao natrag u sedlo i kretao za njim.
Kii je palo na pamet da se upita, ako je Gar Jenna tako tajna, zašto ih Hochi tako glatko
vodi tamo? Napokon, ona i Ryushi nisu bili pripadnici Parakke; nisu obećali da će to držati u
tajnosti, a nisu ni učinili nešto s čime bi zaradili njegovo povjerenje. No, uskoro je postalo jasno
da to nije važno. Zbog geografije ovog mjesta brzo se potpuno izgubila; a smatrala je da bi isto
bilo i u Dominionima. Nikad nije imala praktičnog iskustva u putovanjima, pa iako je dobro

17. poznavala karte, osjećala je da joj u ovom trenu ne bi mnogo pomogle.
Pakpaki su prelazili udaljenosti nevjerojatnom brzinom, njihovi su dugački, odsječni
koraci gutali razdaljine, no jahanje je bilo iznenađujuće glatko. Išli su prebrzo a da bi mogli
razgovarati, a nitko od njih nije bio dovoljno iskusan jahač da bi mogao jahati blizu nekome, a da
ne riskira sudar, pa su se jednostavno prepustili jurnjavi.
Ryushi je izgubio pojam o vremenu. Crno mu sunce nije pomagalo; činilo se da se opće
ne kreće. Isprva je mislio da je greška na njemu, no uskoro je postalo očito, nakon što su putovali
dobrih nekoliko sati, da je ispravno pretpostavio. Sunce se nije kretalo; jednostavno je visjelo
tamo, kao da je neprestano podne, bacajući svoj blijedi sjaj preko zemlje, jedva nešto jače od
punih mjeseca u Dominionima. Počeo je shvaćati što je Tochaai bilo smiješno kad je upitao ne bi
li trebali pričekati da padne noć prije no što krenu u bijeg. Pretpostavio je, zato što je vidio sunce,
da je dan. No sad je mogao naslutiti da ovdje nema noći i dana. Samo vječni sumrak.
Dva su se puta odmarali na svom putu, svaki put jedući iz zaliha koje im je Tochaa
spremio u bisage: štapiće napravljene od ispletenih komada slatkog kruha; posudice sa
neidentificiranim, kremastim namazom koji je blago okusom podsjećao na jabuke, ali je na nepcu
bio ljut; kolut mekog sira, i pikantne delikatese koje su izgledale kao grančice, a koje se žvakalo
radi okusa. Hrana je bila neobična, no nakon nekog vremena Ryushiju i Kii se počela dopadati,
unatoč tome što su im osjetila otupjela od tuge.
Nešto nakon njihova drugog odmora, Elani je rekla Gerdiju da stane. Ostali zauzdaše
pakpake u blizini.
»Sad smo već dosta blizu«, reče ona.
Hochi pročisti grlo. »Poslat ćemo pakpake natrag i hodati ostatak puta. Tochaa je sigurno
ove zvijeri istrenirao tako da se vrate na mjesto gdje smo ih ostavili, da nas može pratiti u Gar
Jennu.«
»Jedva da ga poznaješ!« usprotivila se Elani.
»Znam da je Kirin«, mračno reče Hochi. »I ne vjerujem mu dovoljno da bih mu pokazao
gdje je Gar Jenna. Okej. Silazite.«
Sjahali su, i Hochi otjera svog pakpaka pljesnuvši ga po bedru. Ostali tiho krenuše za
njim, brzajući preko travnate ravnice.
»Osim toga«, istakne Gerdi. »ako Elani upotrijebi svoje... znaš, prebacivanje previše blizu
Gar Jenni, kralj će za to znati pa će doći razgledati malo.«
»Tochaa je to već prije spomenuo«, reče Kia. »Još u gradu. Kako kralj zna kad mi
prijeđemo?«
»Jednostavno zna«, reče Elani, sliježući ramenima.
»Sjećaš se kad sam rekao da mislimo da ima Rezonante koje zapošljava, ili kojima vlada,
ako već i sam nije Rezonant?« reče Hochi. »Kad netko prijeđe, to je kao kad baciš kamenčić u
vodu. Nastaju nevidljivi valići, koje drugi Rezonanti mogu osjetiti. Ako mogu slijediti valiće do
njihova središta, tada mogu naći i gdje se odigrao prijelaz.« On zastane. »Uostalom, to mi je
Calica rekla.«
»Mi jednostavno znamo«, nestrpljivo ponovi Elani. »Međutim, u redu je. Ne možeš točno
reći gdje se to dogodilo, nego ugrubo. A i ja dobro prikrivam tragove. I još smo nekoliko sati
udaljeni od mjesta na koje idemo. Do trena kad njegovi ljudi stignu ovamo«, naceri se ona, »mi
ćemo već odavno zbrisati.«
Ona ih obuhvati pogledom. »Jeste svi spremni?« upita. Složno se uhvate za ruke.
»Vraćamo se«, veselo će ona, i nađoše se u Dominionima.
Promjena je nadošla toliko brzo da ju je Ryushi jedva stigao primijetiti. Imao je neobičan
osjećaj kao da su mu tijelom prošli trnci, i osjećao se odjednom vrlo lagan; a tada, u tren oka,

18. stajali su na rubu šume, stisnute između dva zemljana ramena koja su se uzdizala sa svake strane.
Zemlja ispred njih bila je golema posuda puna žutog lišća u kolijevci od niza brdovitih grebenova
i malih planina. Nebo je bilo gomila crvene i zlatne, koja je označavala približavanje sumraka, a
zrak je bio topao i sparan.
Ostali su neko vrijeme stajati, kako bi se prilagodili, žmirkajući pod neočekivanim
osvjetljenjem. Nakon nekog vremena, Ryushi progovori, ne obraćajući se nikom posebno. »Što
ćemo napraviti ako dođemo do Car Jenne, a tamo nema ništa osim pepela? Što ako je izdajnik bio
netko tko je znao put?«
»Osoba mora zaraditi određenu razinu povjerenja u Parakki prije no što im pokažemo
lokaciju Gar Jenne«, reče Hochi. »Mnogo ih više dovodimo zavezanih očiju, ili putovima koje je
kasnije teško pronaći. A nema baš mnogo ljudi koji se znaju snaći u ovoj šumi«, doda, pokazujući
žutolisto nanka drveće. »To je rizik koji moramo preuzeti. Moramo se nadati da izdajnik nije bio
netko tko nam je bio previše blizak.«
Gerdi se zagleda u njega, sa izrazom čiste frustracije na licu. »Dohvatit ću ja onoga tko
nas je prodao«, bijesno objavi. Zatim pogleda ostale, koji su djelovali umorno i iscrpljeno.
»Idemo, dakle? Moramo krenuti ako mislimo stići prije noći.«
»Stići ćemo«, odsutno odvrati Hochi. I uz to se uputiše u šumu i nestadoše.

19. 3
Nikakva količina lepote
U svetištu kralja Macaana sve je bilo tiho. Široke, plitke posude pune vode stajale su na
postoljima, a rijetki bijeli sjaj-kameni u njima prošarali su tamni strop hladnim plavim svjetlom,
koje se mreškalo zbog pomicanja tekuće površine. Na jednom kraju sove nalazilo se golemo
kvadratno ogledalo, više od nekoliko ljudi. Bilo je okruženo ukrašenim zlatnim okvirom,
iskovanim sa uzvijenim, iskrivljenim metalnim jezicima, koji su vijugali preko zida. Ono je
odražavalo vodenasto svjetlo koje je padalo na njegovu površinu, pa su po cijeloj sobi plesali
nestalni plavi odbljesci.
Neko se vrijeme ništa nije pomicalo.
Tada, polako, dronjava se smeđa ruka pojavila iz ogledala, a dugački su se prsti umotani u
pljesnivu tkaninu omotali oko okvira. Jedno se grozno mršavo obličje oprezno izvuklo iz
ogledala. Svaki mu je djelić tijela bio omotan prnjama; remenje i kopče, pojasevi i drvene
drangulije visjele su mu o pasu, te oko ramena i vrata. Umjesto usta imao je kružnu rešetku.
Jednu mu je oko bilo ravna leća, a drugo mali, nekoliko centimetara dugačak teleskop od mjedi.
Stvorenje nesigurno zastane. Nekoliko dugačkih sekundi, čuo se samo zvuk njegovog
čudnog, mehaničkog hripanja dok je disalo. Glava mu se polagano okretala, odmjeravajući sve
kutove tamne prostorije. A tad je zastalo, a teleskopsko mu je oko zazujalo dok se fokusiralo.
+++ Kralju moj +++ reče, spustivši se na jedno koljeno i pognuvši glavu.
Iz najtamnijeg kuta odaje, do kojeg nije dopiralo svjetlo, iskorači kralj Macaan. On je bio
impozantan muškarac, visok i vitak, odjeven u tamno ljubičasti ogrtač i crnu odjeću, kao kontrast
svojoj šokantno bijeloj kosi koja je padala, dugačka i ravna, oko malog tamno plavog kamena u
sredini njegova čela. Lice mu je bilo naočito, sa savršeno simetričnim, besprijekornim crtama, i
posjedovalo je neobično hermafroditsku ljepotu; šarenice su mu bile tako svijetlo plave boje, da
su bile gotovo nevidljive nasuprot bjeloočnicama.
»Tatterdemalione«, reče on, pozdravljajući ga. »Vidim da nisi izgubio svoju moć
opažanja. Reci mi, zanima me, kako si znao? Pobrinuo sam se da se potpuno sakrijem od
pogleda.«
+++ Pomakli ste jednu od posuda sa sjaj-kamenima, moj Kralju +++ dopre odgovor
od stvorenja koje je još uvijek klečalo. +++ Ne mnogo, no dovoljno da se taj kut zatamni, tako
da se možete sakriti. Pretpostavio sam da ćete biti tamo +++
»Vrlo dobro«, odvrati Macaan, dok mu je zabavljeni osmijeh iskrivio lice. »Možeš
ustati.«
Tatterdemalion ustade, vrativši se u svoj uobičajeni prignuti polu-čučanj, vječito na
oprezu i spreman za napad.
»Izvijesti me«, reče Macaan mahnuvši rukom, pa se okrene i zagleda u jednu od
uzbibanih plavih posuda sa vodom, dok mu je svjetlo plesalo preko glatkih crta lica.
+++ Nekoliko nam Rezonanata još nije palo u ruke +++ započne stvorenje, a njegovo
su ravno, mehaničko gunđanje prekidali kratki zvižduci, fijuci i visoki upadi povratne veze. +++
Najmlađa, djevojčica Elani, izbjegla je pustošenje u Ergeli Osaka sa još dvoje djece
izdajnika Banta. Ponovo su viđeni u Tusami Cityj u, sa članovima Parakke; no, nismo ih
uspjeli uhvatiti prije no što su prešli u Omnicaau, u Kirin Taq. Nakon toga znamo samo da
su pobjegli i da su prešli natrag u Dominione. Djevojčica je neobično vješta u prikrivanju
svojih tragova; nismo uspjeli pronaći točku prijelaza, a područje je previše veliko da bi se

20. moglo pretražiti. Vjerujemo da su se uputili prema Gar Jenni +++
»A teško da se možemo nadati da su bili toliko budalasti da prijeđu bilo gdje blizu mjesta
na koje su se uistinu uputili, zar ne?« mirno će kralj, i dalje zureći u posudu sa razigranim
svjetlom. »Čini se da smo ih izgubili.«
Nastupila je stanka. +++ Da, moj kralju. No, Parakki smo zadali strahovit udarac,
zahvaljujući onome tko ih je izdao. Prije su možda mogli ugroziti Vaš plan, no sad se
moraju pregrupirati i lizati rane +++
»To je točno«, reče kralj. Zamahnuvši ogrtačem, okrene se natrag Tatterdemalionu. »A
gubitak nekoliko Rezonanata mi sada nije važan. Imam ih i više nego dovoljno.« On podiže
obrvu, »Iako računam na tebe da ćeš osigurati da se više ne upliću. Rezonant na slobodi,
pogotovo ta djevojčica, mogao bi se pretvoriti u trn u mojoj peti. Nemoj im dopustiti da mi počnu
smetati. Uhvati izdajnikovu djecu ako možeš; od njih ću učiniti primjer. Tada, kad sve ovo završi,
možemo na miru prikupiti posljednjih nekoliko.«
+++ Da, moj kralju +++
»I nemoj samo tako otpisivati Parakku. Mi smo uništili samo nekoliko njegovih operacija
u Tusami Cityju. Već odavno ima znakova da se njihov utjecaj proteže mnogo dalje no što smo
mislili; čak i do Kirin Taqa. Sve dok imaju Gar Jennu, mogu mi predstavljati prijetnju.«
+++ Šteta što naš informant nije znao više o tom mjestu, nego samo ime +++ primijeti
Tatterdemalion.
»Šteta«, složio se Macaan. »Ipak, dobro ću ga nagraditi. U njemu vidim kvalitete korisnog
saveznika.«
+++ Da, moj kralju +++ začuje se odgovor, po treći put.
»Kreni«, reče kralj. »Reci svojim ljudima. Promatraj kroz ogledala. Dovoljno je da
jednom pogriješe, i imaš ih.«
Otrcano se obličje nisko poklonilo i otišlo, zakoračivši unatrag u ogledalo. Reflektiraj u ča
ga je površina progutala, i on nestade.
Kralj je dugo ostao stajati ispred ogledala, okružen rasplesanim valićima plavog svjetla po
zidovima, sa spuštenom glavom i prstom savijenim ispod brade. A tad, odjednom, njegov odraz
izblijedi i zamijeni ga drugi odraz, u identičnom ogledalu na drugom svijetu. Tamo je stajala
djevojka, odjevena u jednostavnu bijelu pamučnu haljinu sa plavim obrubom, privezanu oko
struka plavom uzicom. Kosa joj je bila najtamnije crna, kao gavranovo paperje, a nosila ju je u
dvije dugačke, debele pletenice, koje su se pridruživale slapu kose na njezinim leđima,
pričvršćene tamo uz pomoć kopče od srebra. Bila je zapanjujuće lijepa, vitka i vilinska, no u
njezinim je očima bilo ledene okrutnosti, koju nikakva količina ljepote nije mogla u potpunosti
raspršiti.
»Aurin«, reče kralj, podigavši pogled.
»Poslao si po mene, oče?« začuje se odgovor.
»Tvoje su trupe spremne?«
»Trideset ciklusa, možda više«, reče ona činjeničnim tonom. »Mjesec, prema vremenu
Dominiona.«
»Uskoro ćemo s ove strane biti spremni. Očekujem da će i Kirin Taq biti spreman.«
»Dobit ćeš svoje trupe«, odvrati ona. U njezinu glasu nije bilo podložnosti, nego se čuo
ponos vladara. Ona je, uostalom, bila princeza Kirin Taqa.
»Pouzdajem se u to«, reče Macaan. Zastane, pa doda: »Neki su članovi Parakke izbjegli
mom napadu na njihove sigurne kuće u Tusami Cityju. Vjeruje se da su pobjegli kroz Omnicaau.
Prošli su neprimijećeni, što sugerira da imaju kontakt na tvojoj strani. Možda su počeli
regrutirati? Ne bi bilo... zgodno u ovom trenu da ogranak Parakke počne pokretati nevolje u Kirin

21. Taqu.«
Njezin je pogled bio hladan. »Pobrinut ću se za to«, reče.
»Dobro. Do sljedećeg puta, onda.«
»Do tada.«
Odraz zatreperi, a princezina ljepota postade prozirnom i konačno potpuno izblijedi, a na
njezino mjesto ponovo dođu glatke crte kralja Macaana, i plavo svjetlo koje je blistalo svuda oko
njega. On se na neko vrijeme duboko zagleda u vlastite oči, pa se okrene na peti i napusti svetište,
a odjek se njegova koraka izgubi u ništavilo.

23. 4
Niti svog života
I tako se jednog dana Ryushi probudio ujutro, i osjećao se dobro.
Provukao je ruku kroz svoju oštru plavu kosu, par puta trepnuo i izvukao se ispod
pokrivača, sjevši na rub kreveta. Kreveti u Gar Jenni bili su samo podignute drvene slamarice sa
madracima od guščjeg perja, no bili su dovoljno udobni. Jutarnje je sunce naviralo kroz prozor
njegove male, uredne sobe, tvoreći blistavi kvadrat na drvenom podu i ugodno ga grijući.
Čekao je da ga zgnječi depresija. Kao i uvijek, prvo što mu je palo na pamet čim se
probudio bile su misli o njegovoj poginuloj obitelji. Uništenje Ergele Osaka. Pogubljenje njegova
oca pod rukom ratnika u duh-maski, sa dugačkim crnim konjskim repom. Gubitak Tya, koji se
hrabro žrtvovao kako bi njima omogućio da pobjegnu. Sve je to vrebalo na njega od trena kad bi
ujutro otvorio oči. Od tih je misli bio usporen, te su ga misli tjerale na plač kad god bi se našao
sam, od njih se osjećao frustriran, izgubljen i usamljen. To je već dugo bilo tako.
No, ovog se jutra ništa nije dogodilo.
Oh, misli su stigle, kao i uvijek. Ponovo u glavi ugleda prizor svog oca, Banta, dok su
letjeli iznad njega na zmaju. Ponovo ugleda tren kad su se očeve oči napunile suzama ponosa,
kad je vidio bijeg svoje djece, a njihovi se pogledi ukrstili po posljednji puta. No ovog jutra, ovog
jutra, to su bile samo slike u njegovoj glavi. Nisu više imale moć nad njim. Nisu više mogle
potaknuti njegovu tugu; njegov je izvor napokon presušio.
Jedva se usuđivao povjerovati. Činilo mu se da agonija nikad neće završiti, da je proklet i
da će cijeli svoj život proživjeti u mukama. Oprezno, kao da bi taj krhki novi osjećaj mogao
slomiti ako ga prejako isproba, on dopusti svom umu da poleti preko polja sjećanja. Sjeti se
prijaznog osmijeha ujne Suše, okusa njenog kolača od sedam bobica. Prisjeti se cvrkutanja
kokokoa u kuja stablima, gdje su on i Kia običavali vježbati borbu. Pomisli na očev širok osmijeh
i srdačan smijeh, iako je osjetio tugu zbog gubitka, ta je tuga bila udaljena. Sjećanja ga više nisu
mogla rastužiti, ako im on to ne dopusti.
Ustao je i polako se odjenuo, pa prišao vratima svoje sobe. Otvorivši ih, izađe na uzak
drveni balkon, koji se protezao na lijevu i desnu stranu, držeći se za zid litice. Ispod i iznad njega,
okupana suncem, bila je Car Jenna.
Bila je smještena u širokom procjepu u šumi, kao golemi prorez u zemlji između dva
brežuljka prekrivena šumom. Kao djelo improvizirane arhitekture, bila je remek-djelo: čitavo selo
izgrađeno na stranama kanjona. Balkoni, šetnjice i mostovi bili su pričvršćeni za zidove ili su
visjeli sa greda. Široke, polukružne platforme virile su iz stijene, i služile su kao okupljališta za
naseljenike. Druge su, duže platforme bile složene u nepravilnim redovima, a na njima su bile
izgrađene male kolibice i druge građevine, držeći se za bokove kanjona. Mostovi od užeta
premostili su kanjon na njegovim najužim točkama. Na dnu, blistajući u jutarnjem suncu, tekla je
brza rijeka.
Na Ryushijevom su balkonu bile tri kolibice, od kojih je njegova bila središnja. Bile su to
jednosobne građevine, jedva nešto više od udobnog mjesta za spavanje sa kovčezima za
spremanje stvari, no bilo je lijepo osjećati da ima mjesto koje može nazvati svojim. On podiže
pogled prema suncu, osjećajući toplinu na licu. Kanjon je na jednom kraju bio širi, tako da je veći
dio dana hvatao sunce. Kad bi preko njega prevukli lažnu mrežu sa lišćem uz pomoć složenog
sustava kolotura, kanjon je iz zraka bio nevidljiv, i djelovao je kao još jedan dio goleme,
bezoblične nanka šume koja se ugnijezdila u naručju planina. No, većinu bi vremena, kad su

24. straže javljale da je sve čisto, bio ovakav, otvoren prema nebu.
I bio je veličanstven. Ryushi baci pogled preko tog mjesta na koje su ga doveli, i shvati da
je na sigurnom. Zažmirka prema blistavom jutru, i odjednom osjeti iracionalnu sreću. Osmijeh
mu se razlije preko lica, i on ga ne uspije zaustaviti. Odjednom je bilo prekrasno jednostavno biti
živ.
Dani tugovanja su gotovi, zakune se. Došlo je vrijeme da ponovo prikupi niti svog života i
opet zagospodari njime.
»Ej, El. Bok svima«, reče Ryushi kad je sjeo za stol u blagovaonici. Bila je to najveća
građevina u kanjonu, i počivala je na velikoj drvenoj platformi koja se protezala uz ravan dio
kamenog zida. U unutrašnjosti, zrak je bio ispunjen lupkanjem i zveckanjem posuđa i brbljanjem
glasova. Oko četiristo je ljudi živjelo u Gar Jenni, i većina ih se sad nalazila ovdje, uživajući u
doručku.
Elani se oprezno zagleda u Ryushija, bojeći se varke. Njegov je vedar nastup djelovao
neskladno sa njegovim prethodnim mračnim raspoloženjem.
»Danas djeluješ jako živahno«, primijeti Kia.
On slegne ramenima i zaroni u hranu: gljive pečene na putru, jaja i sušenu šunku. Elani i
Kia razmijeniše poglede. Nakon nekoliko trenutaka, on podigne oči prema njima, shvativši da
znatiželjno zure u njega.
»Što je?« upita.
»Ništa«, reče Kia otpravljajući ga, pa se vrati svojoj hrani.
Kiina je reakcija Ryushija malo spustila na zemlju. Njegova se blizanka oporavila tijekom
tjedana koje su proveli u Gar Jenni, no još uvijek je bila daleko od sestre koje se sjećao. Sad je
bila oštrija, znala bi ponekad prasnuti na njega kao što nikad prije nije činila, i još uvijek bi
dobila onaj izraz u očima kad god bi netko spomenuo kralja i njegove trupe. Njezin je ustrajan
napredak u borbenim vježbama zadobio poštovatelje među mlađim članovima Parakke, no ona se
držala daleko od svih. Nije namjeravala nikome dopustiti da joj priđe dovoljno blizu da bi ju
ponovo mogao povrijediti. Užasavala ju je pomisao da dopusti nekome da joj postane blizak, i da
ta osoba pogine. Nije to mogla učiniti. Ne nakon gubitka roditelja i Tya.
Ryushijevo je mozganje prekinula pojava Calice, koja je izlazila iz reda za hranu, gdje su
kuhari kutlačama vadili iz velikih kotlova, ili skidali trake mesa sa ploča od glatkog kamena,
vatrama zagrijanih gotovo do točke pucanja. On ju pozove dok se osvrtala, tražeći mjesto za
sjedenje; ona se namršti na njega, na tren zbunjena, pa im priđe.
»Danas djeluješ jako živahno«, reče ona dok je sjedala, točno ponavljajući Kiine riječi od
prije nekoliko trenutaka. Elani zahihoće.
»Zar baš moraš to raditi?« naceri se Ryushi.
»Što? Zar sam to opet napravila?« reče ona, primijetivši tračak zabavljenosti koji je
plesao u Elaninim očima.
Calica je, kao i gotovo svi drugi stanovnici Dominiona, dobila duh-kamenje na svojoj
ceremoniji rođenja: dobila je svoje pah'nu'kah. Ti su kameni bili ugrađeni u meso na njezinim
leđima, uz kralježnicu. Boja je kamenova određivala moći koju su oni prenosili kroz vlasnika.
Calicini su bili mliječno bijeli; to je bila rijetka, dragocjena verzija koja joj je davala neobičnu
sposobnost. Imala je sposobnost psihometrije: točnije, mogla je osjetiti stvari koje su se događale
u prošlosti tako što bi stupila u kontakt sa relevantnim mjestom i li objektom. Često se to
događalo nesvjesno; tako bi se zatekla kako ponavlja nešto što su drugi rekli tek trenutak prije.
»Dakle, što je?« pritisne ona Ryushija. »Zbog čega si tako super raspoložen danas
ujutro?«
»Nisam super raspoložen«, reče on. »Nego me ti poznaješ isključivo loše raspoloženog.

25. Sve je to relativno. Uostalom, čemu strka? Zar ne može čovjek povremeno biti sretan?«
»Ma, lijepo te vidjeti kako se smiješiš«, reče Calica.
Ryushi, ponešto posramljen, vrati se svom tanjuru. Prema Calici je osjećao
strahopoštovanje, i tu si nije mogao pomoći, iako je bila samo jednu zimu starija od njega, već je
bila vođa ogranka Parakke u Tusami Cityju. Hochi im je rekao da godine ne znače ništa u Gar
Jenni; ljude se cijenilo prema njihovim djelima, a ne prema iskustvu. Calica je bila dokaz za to. I
to je bilo očito u načinu na koji su se ostali ponašali prema njoj, sa prijateljskim poštovanjem i
poslušnošću, koji su jasno pokazivali povjerenje poklonjeno njoj.
Ryushi ju je namjeravao upitati o tome kako je stigla tu gdje je, no činilo se da nikad nije
prikladan trenutak. U Gar Jenni su stalno bili zaposleni. Od svih se očekivalo da pridonesu, bilo
da skupljaju drva, dovlače vodu iz rijeke, ili da pomažu u lovu na divljač zbog hrane. Još je tu
bila škola, borbeni treninzi, vježbanje korištenja njihovih duh-kamenja; Hochi je ustrajao da oni
sudjeluju u svemu tome, čak i ako odluče da neće ostati. To će im skrenuti misli sa njihovih
problema, rekao je. I imao je pravo. U Gar Jenni nije bilo vremena za dugotrajno prepuštanje
mračnim mislima.
Zbog toga što je bila stožer Parakke, u Gar Jenni se radna snaga konstanto mijenjala, jer
su se različite grupe premještale kad bi im bile dodijeljene različite misije. Ryushi je vidio dokaze
o mnogobrojnim planovima, shemama i projektima - za koje su radnici bili zapošljavani prema
potrebi - no, hvatao je tračke samo pojedinih aspekata tih planova, i nije uspijevao pogoditi što će
to biti kad bude dovršeno. Ovdje su siromašni članovi mogli dobiti besplatno školovanje, treninge
i hranu. Sa ovog mjesta se koordiniralo mnogobrojne, udaljene ogranke Parakke. Sve je to
kontrolirao vodeći um u obliku Vijeća, a nadgledao Otomo, Izabrani Čuvar Gar Jenne.
»Dakle, što namjeravate danas?« upita Calica, prekinuvši Ryushijevo razmišljanje.
»Ja idem u šumu brati bobice«, ponosno reče Elani, prije no što su ostali stigli odgovoriti.
Calica se nasmiješi, a njezine su maslinasto zelene oči kliznule natrag prema Ryushiju.
»A ti?«
»Ako pričekaš završetak jutarnjeg vježbanja, Elani, išao bih s tobom«, reče on.
Elani je djelovala malo nervozno zbog tog prijedloga. Još uvijek nije bila sigurna u svezi
Ryushijeve nagle promjene raspoloženja, i pomislila je da bi to mogla biti zamka. Napokon, ona
je bila indirektno odgovorna za sve njegove jade, pa iako se činilo da ju Ryushi nikad nije
optuživao, te je činjenice ona neprestano bila svjesna.
»Oookej«, reče ona nakon nekog vremena, sa očitom nesigurnošću u glasu.
»Ja bi mislila da ćeš otići sa lovačkom družinom«, zadirkivala je Calica. »Šest
duh-kamenova bi srušilo i planinu; sigurna sam da bi se mogao nositi sa nečim kao, na primjer,
parom veprova.«
Ryushi ju prijekorno pogleda. Calica je znala, kao i svi ostali, da ga je zadnji put kad je
otišao sa lovačkom družinom iznenadio par divljih svinja. Reagirao je tako što je instinktivno
oslobodio moć svojih duh-kamenova, i uspješno je dezintegrirao životinje, zajedno sa velikim
komadom šume. Lovačka je družina uljudno odbila da ga ikad više povede sa sobom.
»A ti, Kia?« nastavi Calica.
»Borbene vježbe«, kratko odvrati Kia.
»Što, zar cijeli dan?« upita Calica, lagano iznenađena.
Kia klimne, ne podigavši glavu od tanjura. »Cijeli dan. Osim kad me budu trebali da
pomognem kod izgradnje.«
Gar Jennu su neprestano nadograđivali - gradili su i ojačavali nove kolibe i platforme,
izrađivali skloništa i utvrde - a Kiin je talent za manipuliranje zemljom i stijenama brzo doveo do
toga da ju traže kod izgradnje. Znali su ju kao snažnog, iako tihog radnika; pa iako je većina

26. muškaraca imala dva puta više iskustva, općenito su imali dva puta manje duh-kamenova, a
morali su i poštovati njezinu prirodnu sposobnost da stvara stabilne, solidne građevine.
Calica odustane. Kiin ton ovih dana nije poticao razgovor.
Kad je završila njegova vježba, Ryushi je odlunjao u šumu sa Elani. Činilo se da je ona
zaboravila svoje predomišljanje od prije, i sad je bila savršeno sretna što joj se pridružio. Nije joj
bilo dopušteno da napušta Gar Jennu bez pratnje, i odlučila je da joj je draže uz sebe imati jednog
od svojih posvojenih »rođaka«, nego nepoznate ljude. Ryushi je obećao Calici da će paziti na nju.
Kasao je pored Elani, osjećajući sunce koje se probijalo kroz lisnati pokrov na svom licu,
slušajući zvukove šume kao da ih čuje prvi puta, promatrajući blago mreškanje tankih žutih
listova nanka stabala. Prije je ljepota ovog mjesta stizala do otupljenih osjetila; no, sad je bio
savršeno zadovoljan mogućnošću da uživa u njoj, povremeno zastajući kako bi skupljao slatke
plave bobice yuki grmova, i slušao kako se Elani hvali da ona skupi deset bobica na njegovu
jednu.
»Zašto si htio ići sa mnom, rođače Ryushi?« upita ona odjednom, ničim izazvana.
Ryushi se namršti, ne zastajući. »Jednostavno sam htio«, reče nakon nekog vremena.
»Jel' zato što si me bio ignorirao?« nastavi ona, bez imalo optužbe u glasu. Bila je samo
znatiželjna.
»Nisam te ignorirao«, reče on, iznenađeno se nasmijavši.
»Kako bi ti onda nazvao ponašanje kad s nekim danima ne pričaš?« upita ona nevino.
Ryushi provuče ruku kroz plavu čupu svojih uvojaka. »Zaokupljenost«, reče.
»A?« reče Elani, ne razumijevajući riječ. Bilo je to čudno; ponekad je bila tako odrasla,
mnogo odraslija od svojih godina, a onda bi svako malo izgovorila nešto što bi Ryushija
podsjetilo da razgovara sa djevojčicom dva puta mlađom od sebe.
»Imao sam druge stvari na pameti«, reče on, nogom šutnuvši kamenčić na tlu ispred sebe.
»Ali jesi li zato?«
»Što zato?«
»Jesi li zato danas došao sa mnom?« upita Elani nestrpljivo, vraćajući se pitanjem natrag
na početak razgovora. Ryushi se zbuni.
»Gle, loše sam se osjećao, okej?« reče. »Znam da ti misliš da si za dio toga ti kriva, i da te
ja optužujem. To nije točno. Ono što se dogodilo ocu... to nisi ti napravila. Ne smatram te
odgovornom.«
»Kia me smatra«, reče Elani, tihim glasićem.
»Mislim...« započne Ryushi, zastane, i počne ponovo. »Mislim da Kia ima problema sa
shvaćanjem svega ovoga. Ona će doći k sebi. Ona to jednostavno podnosi teže nego ja. Ne
izvana, nego iznutra. Shvaćaš?«
»Znam«, reče Elani, potišteno šutnuvši kamenčić koji joj je doskakutao na put.
»Da, i meni se čini«, reče. »Mislim da Calica nije jedina ovdje koja ima tajnovita čula.«
Ovo zadnje je izgovorio pretjerano jezovitim glasom, zbog čega se Elani zahihotala.
»Ozbiljno«, reče. »Što je to s tobom? Gle, tamo je panj, možemo se malo odmoriti. Znam
da mi ljudi namjerno nisu htjeli pričati detalje, jer nisu htjeli da se brinem, i to mi nije smetalo.
Ali sad bih htio znati.«
»Ja ne...« započne ona, no Ryushi zastane i spusti ruku na njezino rame.
»Mislim da mi toliko duguješ«, reče on, zagledavši se u njezine oči. Na tren nastupi tišina.
Za obično osmogodišnje dijete, taj bi ton bio ponešto pregrub. No, Elani nije bila ni malo obična.
»Zašto su svi tako zločesti prema meni«, puhne ona, šutnuvši kamenčić koji su tjerali pred
sobom u grmlje. Ona odmaršira do starog, srušenog debla koje je ležalo pored puta, izbušeno
crvotočinama. Uspevši se na deblo, smjestila je košaru sa bobicama sa strane i sjela, prekriženih

27. ruku. Ryushi sjedne pored nje. Ona nervozno lupne petama o deblo, na tren djelujući rastreseno;
zatim se zagleda u njega.
»Dakle, što želiš znati?« mrzovoljno ga potakne.
»Ne znam... Počnimo s time kako radiš ono... što zoveš prebacivanjem?«
Elani se na tren zamisli, žvačući čuperak svoje fine crne kose. Nakon nekog vremena
reče: »To se jednostavno događa. Ne znam kako. Ja to samo napravim. Mislim, ja nemam
duh-kamenje kao svi ostali. Pa moram raditi nešto.«
»Nemaš duh-kamenje? Zašto?«
»Nemreš staviti duh-kamenje na Rezonanta. To mi je rekla mama. Tako su znali. Mislim,
da sam Rezonant.«
»Tvoja majka?« upita Ryushi, znajući da je zabasao na osjetljivo područje, no tjeran dalje
svojom željom da sazna.
»Umrla je«, reče Elani. Bio je to odgovor kojeg je Ryushi očekivao, no taj činjenični ton
ga je ipak iznenadio.
»Žao mi je«, reče. Nije ju namjeravao dalje pritiskati, no Elani je svejedno nastavila,
mašući nogama dok je govorila.
»Stražari su došli u moje selo, tražeći me. Tad nisam znala što kralj radi. Hochi kaže da
sam ja vjerojatno bila jedan od prvih Rezonanata koje su pokušali dohvatiti, jer su koristili
Stražare, a ne Jachyre kao sada. Htjeli su me uzeti, ali je moja mama rekla da ne smiju.« Ona
zastane, i drhtavo uzdahne. »Pobjegla sam«, reče. Ryushiju nije trebala reći što se dogodilo selu
koje je ostavila za sobom.
»Dakle«, nastavi ona, »to je bilo prije nekog vremena, blizu početka moje šeste zime.
Prešla sam u Međuvrijeme, jer sam mislila da ću se tamo moći sakriti. No, tamo je bilo isto tako
loše. Princeza je strahovito otežala strancima, kao što sam ja, život tamo, a i ona je lovila
Rezonante, jer i Kirini mogu biti Rezonanti. Onda me našao Tochaa.« Ona se nasmiješi zbog tog
sjećanja. »Spavala sam u jarku blizu Omnicaae. Prije no što me ugledao i shvatio da nisam gusar
ili tak' nešto, nije znao istinu o Dominionima.« Njezino se lice smrači. »Princeza vlada vrlo
čvrstom rukom.«
Tad sjena prođe, i ona uzdahne. »I tako, on se zbog toga naljutio, mislim, iako je uvijek
miran i nikad to ne pokazuje. Počeo je pokušavati naći načine na koje bi mogao... mislim da je
rekao 'poboljšati situaciju u Kirin Taqu' ili nešto, ne znam. Ostala sam s njim cijelo jedno
godišnje doba, većinom se držeći van vidokruga drugih, a onda sam prešla natrag i malo se
omuhavala u proljeće, dok opet nije zahladilo, i to je sve. Prije no što sam otišla, Tochaa mi je
rekao da se vratim i potražim ga ako ikad naiđem na nekog tko djeluje jednako malo
zadovoljno....«
»Nezadovoljno«, automatski ju ispravi Ryushi.
»Štogod«, nastavi ona ne izgubivši nit. »Jednako nezadovoljno kao on I tako, kad sam
srela Hochija, odvela sam ga u Međuvrijeme i upoznala ga sa Tochaaom. Mislim da se Hochiju
on nije previše svidio, ali obojica su se zanimala za otvaranje ogranka Parakke tamo prijeko, pa
se Hochi nekako natjerao da se dobro slaže s njim. Onda smo se vratili u Dominione, i nakon
nekog vremena, kad su Jachyra naišli i počeli šnjofati za Rezonantima, on me odveo u tvoj dom,
jer je rekao da je tamo sigurnije.« Ona slegne ramenima. »Prilično dosadno, stvarno.«
No, Ryushi je mogao naslutiti da djevojčica umanjuje svoje doživljaje, jer nije htjela
govoriti o njima detaljnije no što je morala. Više je toga bilo u onome što nije izgovorila, nego u
onome što jest. Djevojčica od šest zima, koja je preživjela i ostala sakrivena u svijetu, u kojem je
bila sama i lovljena... bilo je to nevjerojatno postignuće. Cijena koju je platila za preživljavanje
bilo je njezino djetinjstvo; odrasla je brzo i žestoko. Vjerojatno je postojalo još mnogo ljudi koji

28. su brinuli za nju, a koje nije spomenula; napokon, ako se Tochaa za nju brinuo jednu sezonu,
Hochi isto tako, to je pokrivalo samo četvrtinu perioda od dvije godine od kad su joj roditelji bili
ubijeni. Nije spominjala zašto se nije najednom mjestu zadržavala predugo, no Ryushi je mogao
pogoditi. Bojala se da će se ono što se dogodilo njezinim roditeljima, dogoditi i njezinim
zaštitnicima. Možda se i dogodilo. Možda i više puta.
To se svakako dogodilo njegovoj obitelji.
On uzdahne, i bratski ju zagrli oko ramena. Nije čudo da je djelovala kao neobična
kombinacija naivnosti i zrelosti. Nije čudo što se tako brzo vezala za strance, usvajajući ih kao
svoje »ujake« i »rođake«. U dvije je godine vjerojatno vidjela više mjesta i više užasa nego što
običan čovjek vidi cijelog života. U tom trenu, osjetio je snažnu bliskost prema djevojčici. Oboje
su doživjeli sličnu sudbinu; no, dok je njezino putovanje u nepoznato započelo prije mnogo
vremena, njegovo je tek počinjalo.
»Ne želim da odeš, ujače Ryushi«, reče ona.
»Zbog čega misliš da ću otići?« reče on.
»Ti ne mrziš kralja kao mi«, reče ona. »Ne želiš se pridružiti Parakki.«
On se u sebi trgne zbog njezinih izdajničkih riječi, a zbog uvjetovanja koje je trajalo cijeli
život ta mu je reakcija postala instinktivnom. Spusti pogled prema tlu, pomičući lišće i grančice
vrškom čizme.
»Ne znam. Rano je reći«, reče.
»Kia ga mrzi«, reče Elani, kao da je to pozitivna stvar.
»Kia se želi osvetiti«, odvrati on.
»Zar ti ne želiš?« upita ona.
»Nije to tako... lako«, reče. »Ne mogu vjerovati... mislim, može postojati stotine razloga
za ono što se dogodilo. Što ako je to bio neki general, koji je radio na svoju ruku? Što ako je to
bio... onaj sa duh-maskom? Možda nije imao nikakve veze sa kraljem, nego je radio bez naredbi?
Ne mogu samo tako posvetiti svoj život nekoj ideji, ako ne znam je li ta ideja... ispravna.«
Nastupila je duga tišina, tijekom koje su oboje razmišljali o onome što je on rekao.
»Dakle, bojiš se«, izjavi Elani.
»Naravno da se bojim«, prasne on, pa se zaustavi. »Nemoj nikom reći da sam to rekao.«
»Kome, Calici?«
»Što to znači?«
Elani se nestašno nasmiješi. »Ništa.«
»Što? Misliš da ja... što?«
»Ona ti se sviđa, zar ne?«
»Ona se svima sviđa.«
»Ne kao tebi.«
Ryushi se iznenađeno nasmije. »El, ako išta, onda je se bojim. Ona ima tako... snažan
karakter, rekao bih. Ona mi se ne sviđa onako.« On uhvati Elartin skeptičan pogled. »Iskreno, El,
kunem se. Stvarno mi se ne sviđa.«
Elani slegne ramenima, odbacujući njegove riječi. »Okej«, zacvrkuće.
Ryushi se okrene i zagleda se u šumu. »Ne mogu vjerovati da me rešeta rođakinja koja je
dva puta mlađa od mene.«
Elani trepne. »Kako si me to nazvao?« oprezno upita.
»Rođakinja«, reče Ryushi, pogledavši ju.
»Rođakinja?« upita ona sa nadom u glasu, smiješeći se.
»Rođakinja.«

29. 5
Polagani put do buđenja
Kad se ponovo zainteresirao za događaje oko sebe, Ryushi je shvatio koliko se toga
događalo tijekom tjedana koje je proveo uronjen u svoje mračno raspoloženje. Calica mu je
pružila većinu informacija koje je trebao, sva sretna što se konačno uključuje; no, upozorila ga je
da više detalja ne smije otkriti nekome tko nije član Parakke, i on je bio prisiljen zadovoljiti se
time.
Odaslali su špijune, i potegnuli su mreže doušnika, kako bi pokušali otkriti što se točno
dogodilo u Ergeli Osaka i Tusami Cityju. Identitet izdajnika, pa čak jesu li uopće bili izdani, bilo
je pitanje od presudne važnosti. Nitko nije znao što se dogodilo onima koje su zarobili tijekom
racije na Ergelu Osaka. Od vitalne je važnosti bilo i pitanje što se dogodilo sa zalihama koje su
ugrabljene iz sigurnih kuća u Tusami Cityju. Ako se išta moglo spasiti iz te katastrofe, morali su
bar pokušati.
Međutim, to nikako nije bilo sve. Još uvijek nisu znali ništa o razlozima zbog kojih kralj
Macaan skuplja Rezonante. Calica je također spominjala neobične građevine koje su se pojavile
na određenim mjestima po Dominionima. Prvi su ih puta primijetili prije godine dana, kad se
činilo da su iznikle iz zemlje za svega nekoliko tjedana, no od tada nisu otkrili ništa o njihovoj
svrsi. Znalo se samo da ih kraljeva straža danonoćno čuva, i da nikome nije dopušteno prići. Te je
stvari trebalo istražiti i objasniti, te je bilo potrebno izraditi pričuvne planove za njih.
»Kralj nešto planira«, reče Calica Ryushiju, ozbiljnih maslinastozelenih očiju u
narančasto-zlatnom okviru njezine kose. »Vjerujemo da se on spremao za to, sve od kad je...
naslijedio tron.«
Ton njezina glasa nije ostavio mjesta sumnji u Ryushiju da Calica smatra kako je Macaan
kraljevstvo stekao nepoštenim načinom, no nije se usudio priključiti njezinoj izdaji tako da se
raspita o njezinim razlozima.
Rijetko je viđao Kiu, i to ga je zabrinjavalo. Općenito, jedini su kontakt imali tijekom
obroka, i kad su zajedno imali treninge sa oružjem ili vježbe sa duh-kamenima. Ovo posljednje je
njihov Učitelj nazivao »Vremenom tijeka«, prema sili koja je tekla kroz silnice ispod zemlje.
Zato se Ryushi ugodno iznenadio kad je njihov Učitelj nakon izuzetno naporne vježbe kontrole
objavio da sljedećeg dana on i Kia s njim idu na ekspediciju, kako bi drugdje vježbali svoje
vještine. Prilika da provede neko vrijeme, čak i Vrijeme tijeka, sa svojom sve otuđenijom
blizankom, bila je dobrodošla.
I tako su se rano jednog jutra našli na rubu kanjona Gar Jenne, dok se sunce još uvijek
penjalo preko hrpta planina koje su okruživale pošumljenu udolinu, pa su pješice krenuli kroz
stabla, osjećajući kako se vegetacija zagrijava i otvara u život svuda oko njih.
Njihov je Učitelj bio Ogara-jin, starac koji je proživio mnoge zime, sa dugom bijelom
kosom, brkovima i bradom koja mu je padala do struka. Vrh mu je glave bio ćelav od starosti, i
hodao je uz pomoć kvrgavog štapa; no ispod krhkog tijela i laganih, svilenih ljubičastih halja
udaralo je srce istinskog učitelja, a njegovo znanje o korištenju i vježbanju sa duh-kamenima
Ryushi nije mogao usporediti ni sa kime, u svom ograničenom iskustvu. A iskustva su mu bila
ograničenija no što mu se dopadalo priznati; nakon što je prvi puta čuo ime njihova Učitelja,
rekao je Kii da je neobično slično imenu njihova Učitelja iz djetinjstva, Zujina. Tek je kasnije
otkrio da su nastavak -jin dobivali svi učitelji Tijeka.
Ryushi se nadao da će imati priliku nasamo razgovarati sa sestrom tijekom puta, no te su

30. mu nade potonule odmah na početku. Ogara-jin je ustrajao da hodaju njemu o boku i slušaju
predavanje.
»Kako biste savladali neko oružje«, reče on, krhkim, ispucanim glasom nalik na mrtvo
lišće, »morate razumjeti svaki njegov aspekt. Najnevažnije znanje može predstavljati prednost,
koja može donijeti pobjedu. Mačevalac može vitlati svojim oružjem sa velikom vještinom; no,
kovač zna gdje je najslabija točka mača, može primijetiti manu u izradi i može slomiti
protivnikovo oružje. Isto je i sa duh-kamenima. Danas vas neću učiti kako ćete ih koristiti, nego
zašto oni djeluju.«
Neko je vrijeme šutio, a jedini su zvukovi bili njihovi koraci po tlu šume, i buka životinja
koje su se budile svuda oko njih. Bili su navikli na njegove dugačke, bremenite tišine. Ryushi je
naslućivao da su one trebale ukrotiti njegovu sklonost ka nestrpljenju, jer je primijetio da su
postajale duže kad god bi pokušao potaknuti Učitelja da priča. Zato je sada šutio.
»Vidite moju ruku?« reče on nakon nekog vremena, i ispruži tanku šaku prepletenu
venama kako bi im pokazao. »Ona drhti, zar ne?«
Pogledaše. Lagano je drhtala; posebno jako se tresao kažiprst. »Da, Učitelju«, rekoše u
jedan glas.
»I ona stijena drhti«, reče Ogara-jin, uperivši ruku u iskrzanu stijenu koju je prekrila
mahovina. »Ono stablo drhti. Sama zemlja pod mojim nogama drhti. Oni se tresu. Oni plešu.«
»Zašto ne možemo vidjeti njihove drhtaje?« upita Kia, čije je mišljenje o starčevom
opterećenom umu bilo mnogo blagonaklonije od Ryushijeva.
»Jer su njihovi drhtaji previše sitni«, odvrati on. »Svaka sićušna čestica njihova bića
beskonačno sitno vibrira. Našim očima oni se čine solidnima, nepomičnima. No stijene, stabla,
nebo... svi oni vibriraju različitom brzinom, različitom frekvencijom, brže no što to naši umovi
mogu slijediti. Vjerujete li u to?«
Oklijevali su. »Ako Vi kažete da je to tako, Učitelju«, reče Kia.
»Ili dok vam netko učeniji od mene ne dokaže suprotno«, posavjetuje ju Ogara-jin.
»Unatoč tome, istina je.«
Nastupila je još jedna dugačka tišina, dok su probavljali rečeno. Ryushi pokuša vidjeti
sitne drhtaje, ako ni zbog čega a onda da dokaže da je Učitelj imao krivo kad je rekao da ih se ne
može primijetiti. Od toga ga zabole oči.
»Tijek, kao što već znate, dolazi iz životnog ciklusa. Rođenje i smrt; raspadanje i ponovno
rođenje. Ah, ali kamenje... Jeste li ikad razmišljali o tome zato određena boja duh-kamena govori
o sposobnosti da se utječe na određenu stvar, i ni jednu drugu? Kia, ti upravljaš zemljom i
stijenama. Ryushi, ti možeš natjerati zrak da udari tvog neprijatelja. Ni jedno od vas ne može
činiti ono što može drugi. Ali zašto?«
Nisu odgovorili. To je bilo nešto što su oduvijek prihvaćali, nešto što su svi prihvaćali.
Boja kamenova koje je dijete dobilo na svojoj pah'nu'kah određivala mu je buduće sposobnosti.
To je jednostavno bilo tako.
»Prema vašoj tišini zaključujem da ne znate. Zato ću vam reći. Kad na citri povučete žicu,
ne dobijete samo jednu notu; ona je sastavljena od mnogo različitih frekvencija. Visinu note
određuje osnovna frekvencija, najjača. No, oko nje ih ima još mnogo. To su vibracije u zraku
koje nazivamo harmonijama. Zbog njih citra zvuči kao citra. Bez harmonija, bubanj i bambusova
frula zvučali bi isto. Ne bi bilo razlike u tonu. Razumijete li?«
»Ne baš, Učitelju«, prizna Ryushi. Malo je znao o glazbi, a ova ga je priča o
frekvencijama i harmonijama zbunjivala.
»Slušaj onda ovo«, reče. »Duh-kameni u tvojim leđima su kameni koji rezoniraju na
određenoj frekvenciji. Ti, Kia... možeš koristiti svoje kamene sa zemljom i tlom zato što su

31. vibracije tvojih kamenova usklađeni sa vibracijom zemlje. Ti možeš natjerati čestice da se
zatresu, možeš ih rastaviti, možeš ih oblikovati u obličja i likove. Ryushi, tvoji ti kameni
omogućavaju da stvaraš čistu silu, uz pomoć pomicanja sićušnih, nevidljivih čestica od kojih je
sastavljen zrak. Ali ti nisi 'usklađen' sa zemljom, isto kao što ni Kia nije usklađena sa zrakom. To
određuje brzina na kojoj rezoniraju vaši kameni. Međutim, oboje izvlačite moć iz Tijeka, koji
dolazi iz zemlje i silnica.«
»Ali zašto su drugačijih boja?« upita Kia.
»Svaki je kamen drugačijeg sastava. Svaki ima jedinstvenu boju. Svaki utječe na
sposobnost koju pružaju kameni.«
»A što je sa El?« upita Ryushi naglo. »Što njoj daje njezinu moć?«
»Ah!« reče Ogara-jin, podigavši prst. »To je velika tajna Rezonanata. Ne znam. Čak ni
veliki filozof Muachi za to nije imao teoriju. No, mogu vam ovo reći: kao što vi možete utjecati
na supstance putem kontroliranja vibracija čestica od kojih su sastavljene, tako to čini i ona.
Samo što je njezina supstanca...« on zastane, kako bi naglasio poantu »... vrijeme.«
Ryushijev um se vrati do Elaninog objašnjenja o tome kako svijet Kirin Taqa postoji
između sekundi njihova života. On odmahne glavom. Bilo je to previše za njega.
Hodali su veći dio jutra, dok im je Ogara-jin objašnjavao finije detalje lekcija koje im je
davao.
Vrućina je naglo počela rasti, no pod gustom sjenom stabala bili su većinom zaštićeni od
nje. Zaokupljen slušanjem Učitelja, Ryushi je gotovo zaboravio da je to trebala biti ekskurzija,
dok Ogara-jin odjednom nije upao u jedno njegovo pitanje i rekao: »Još me niste pitali kamo
idemo.«
Ryushi je tren oklijevao, spremajući se da odgovori, no Kia je odgovorila umjesto njega.
»Često ste spominjali nedostatak strpljenja kod mog brata, Učitelju. Možda Vas je ovaj
put iznenadio?«
Starac si dopusti iskrivljeni osmijeh, dok mu se vremešno lice naboralo. »Dobar odgovor.
Sad me ti iznenadi, Kia. Reci mi kamo idemo.«
»U Rudnike Keiko«, reče ona ne oklijevajući. »Tamo se iskapaju duh-kameni.«
Ogara-jin izvije obrve. »Vrlo dobro. A kako si došla do tog zaključka?«
Kiin je izraz lica ostao nepromijenjen, neutralan. »Proučavala sam mape zbog borbene
taktike. Cijelo vrijeme idemo na zapad, a Keiko je jedini grad prema zapadu do kojeg se može
stići unutar dana hoda. Krenuli smo rano, tako da pretpostavljam da namjeravate da stignemo
nešto prije podneva, što će nam dati dovoljno vremena da razgledamo uokolo i vratimo se prije
no što padne noć. Naše današnje lekcije bavile su se načinom djelovanja duh-kamenova; čini se
očiglednim da bi nam trebali pokazati od kuda dolaze. I osim toga...« ona zastane. »Mogu osjetiti
rudnike što se više približavamo.«
»Zaista?« upita Ogara-jin, dok su mu smeđe oči blistale. »Kakav je to osjećaj?«
»Kao... praznina. Slijepa točka, gdje bi trebalo biti zemlje ali je nema.«
Ogara-jin prebaci svoj štap za hodanje u drugu ruku i udahne, zastajući. »Sad ćemo se
malo odmoriti«, reče. Zastadoše pored njega. On pogleda Kiu, pogledom punim umorne
mudrosti. »Kia, učiš dobro i brzo. Čuo sam kako naporno vježbaš ratne vještine. Učiš razmišljati
kao ratnik, kao taktičar. Logično. Smrtonosno. Postala si svjesna, a to se vidi u tvojim riječima i
tvojim sposobnostima.« Nastupi tišina. Kia mu uzvrati pogled. Činilo se kao da želi još nešto
reći, no odustane. On se uputi do humka, kako bi sjeo.
»Hvala Vam, Učitelju«, reče ona njegovim leđima.
Njegov odgovor stigao je preko ramena. »Jesi li sigurna da je to bio kompliment? Budi
oprezna, Kia. Čak su i najveći ratnici ništa ako svoju sposobnost steknu po cijenu samih sebe.«

32. Selo Keiko skapavalo je od vrućine.
Smješteno u širokoj vulkanskoj udolini, nalazilo se na golom platou kusaste planine,
izdignuto iznad gustog pokrova šume. Uzak, zavojit put, sklizak od šljunka i škriljevca, vodio je
uz planinu. Izvan zaštite stabala, sunce je pržilo, nesmiljeno i nemilosrdno. Troje putnika mučno
se uspinjalo uskim putem, često se odmarajući, bijedne točkice na sprženom otoku usred mora
zelenog i žutog lišća. Do trena kad su stigli do plosnatog kratera urušenog vulkana u kojem je
ležalo selo, odjeća im se od znoja prilijepila uz tijelo.
Samo je selo bilo jedva nešto više od naselja straćara, neuredna gomila drvenih prigradnji,
prljavih šatora i bijednih skloništa. Improvizirane su se nastambe širile po bazenu, prošarane
rupama za vatru crnim od pepela i gomilama smeća i otpadaka. Na popodnevnom suncu, većina
se stanovnika odmarala u sjeni svojih improviziranih domova.
Dok su Ogara-jin i njegovi učenici prilazili, oprezne su oči žmirkale prema njim iz
izbrazdanih, od sunca pocrnjelih lica.
Sredinu je sela Keiko činio Rudnik. Bila je to niska, zdepasta izbočina od glatkog metala,
koja se pogrbila u centru, kao golema željezna ličinka. Straćare su oko nje bile najgušće, a
stanovnici su živjeli doslovno jedan drugom u krilu. Kiosci prodavača, koji su bili najbliži
nekakvim trajnim nastambama, bili su grupirani oko guštika šatora i skloništa, a povici prodavača
dopirali su do njih kroz suncem ispečen, prašnjav zrak.
Iako je njihov dolazak privukao znatiželjne poglede onih pored kojih su prošli, nije bilo
komentara o dolasku stranaca. Većina je ljudi, kad bi ih uhvatili u zurenju, odvraćala pogled
prema tlu, kao da se boje da će dobiti batina. Mršavo, pothranjeno dijete skakutalo je po putu
ispred njih, pete kliske od krvi iz porezotine koju naizgled nije ni primjećivalo.
Bio je to očajan grad očajnih ljudi. Iscrpljeni ljudi, koji su krpali svoje živote u muci i
siromaštvu. Ryushi i Kia su to osjetili od trena kad su stigli. Bilo je to u očima stanovnika, u
njihovim pogrbljenim ramenima; poraz, očaj. Ovo je bio slomljen narod. A ipak, nitko od njih ne
bi se odrekao užasne, spaljene pustoši platoa u zamjenu za mekanu, prohladnu šumu samo četvrt
sata hoda dalje.
»Zašto nam ovo pokazujete, Učitelju?« upita Ryushi, osjetivši kako ga nešto grabi za srce
dok se osvrtao.
»Zašto? Zar mora postojati razlog zašto?« odvrati Učitelj. »Pokazujem vam mjesto odakle
dolaze kameni, Ryushi. Ovo je samo jedan od mnogo sličnih gradova po cijelim Dominionima.
Dolaze od ovih ljudi.« On bez uvažavanja mahne prema njima jednom kvrgavom rukom.
»Ali zašto ostaju?« upita Ryushi. »Što ih drži ovdje?«
»Možda ti možeš meni reći«, reče Ogara-jin, čvrsto se zagledavši u njega. »Ne ti, Kia«,
reče, podigavši ruku kad je ona udahnula s namjerom da progovori. Lupne Ryushija u grudi
svojim čvorugavim štapom. »Ti. No, za sada...« utihne, osvrćući se na tren kao da se pokušava
sabrati, pa se uputi među zbrku straćara. Krenuše za njim. Ryushi se mrštio dok je pogledom
pretraživao stanovnike sela Keiko, a užasnutost njihovim stanjem miješala se sa žestokom željom
da se makne s tog groznog mjesta. Odjednom, nije želio biti ovdje ni tren duže no što je bilo
potrebno.
Nakon kratkog vremena, postalo je očito da ih Ogara-jin vodi prema malom, kružnom
koralu, okruženom neravnom drvenom ogradom. Unutra, nekoliko se tuceta ljudi skupilo oko
malog kamenog pijedestala, kod kojeg je stajao visok lik, kose obrijane u trakama koje su pratile
konture njegove lubanje, a lica ispod divljih, tamnih očiju pokrivenog crnom kožnom maskom.
Čak i u toj omamljujućoj vrućini, on je nosio mnogo slojeva debelih kaputa i krzna, neuredno
nagomilane jedne na druge, tako da su mu ramena djelovala nemoguće široka. Isporučitelj.
Ryushi i Kia još nikad nisu vidjeli pah'nu'kah. Kad bi neka od žena iz ergele rodila dijete,

33. ceremonija se uvijek odvijala u Tusami Cityju, brzo nakon rođenja. Blizanci nikad nisu smjeli ići.
No, čuli su za Isporučitelje; svi su za njih čuli. Samo je Isporučitelj mogao voditi pah'nu'kah.
Pojavljivali su se kad su bili potrebni, sa nevjerojatnim osjećajem za trenutak, i isto tako brzo
nestajali. Govorilo se da Isporučitelj osjeća da je trudnoj ženi došlo vrijeme za porod čak i prije
nje.
Nitko nije ništa zasigurno znao; Isporučitelji su bili zaodjenuti tajnovitošću, okruženi
legendom. Bili su tihi, ravnodušni, a živote im je diktirao samo njihov poziv. Narod ih se bojao, i
nije im vjerovao, no nije ih mogao zanemariti; oni su bili isto toliko dio rođenja djeteta kao
začeće ili trudnoća. Dijete koje bi se rodilo bez kamenova za svoja leđa vodilo bi uistinu bijedan
život.
Ogara-jin ih dovede bliže, tako da mogu vidjeti kameni pijedestal za kojim je stajao
Isporučitelj. Kroz okupljenu obitelj, mogli su vidjeti da na vrhu pijedestala stoji široka posuda sa
mekanom mahovinom, u kojoj je na trbuhu ležala beba, a leđa su joj se lagano dizala i spuštala
dok je spavala. Činilo se da ne primjećuje ceremoniju čiji je dio.
»Drogirana je«, tiho reče Ogara-jin. »Zato da se ne bi micala.«
U trenu kad su stigli, Isporučitelj je u zraku držao jednu od svojih ruku u debelim
rukavicama, okrenuvši svoj intenzivan pogled prema prosijedom čovjeku mršava lica, koji je
vjerojatno imao četrdeset zima, no djelovao je kao da mu je šezdeset. Čovjek izvuče par malih,
blijedih kamenova ovalna oblika i spusti ih u Ispourčiteljevu ruku. Na tren, Isporučiteljev pogled
omekša, i on klimne s poštovanjem. Ryushi i Kia su znali nevjerojatnu vrijednost čak i jednog
duh-kamena; ovaj je čovjek, u ovako siromašnom selu, dao srce i dušu kako bi za svoje dijete
kupio dva. Ryushi osjeti kako mu se u očima skupljaju suze, pred prizorom takvog tragičnog
pokazivanja ljubavi.
»Svi duh-kameni počinju bezbojni«, šapne im Ogara-jin. »Sad gledajte.«
Isporučitelj zatvori svoju šaku u rukavici oko kamenova, sakrivši ih svojim stiskom. Na
tren, bio je miran, zatvorenih očiju. Ispod buke grada, mogli su razaznati blagi šum Tijeka, koji je
jurio kroz njegovo široko tijelo. Tad se njegova ruka ponovo rastvori, i tamo bijahu kameni, istog
oblika kao prije, no sada duboko crne boje.
»Ugljen crni«, tiho reče Učitelj. »Kameni kovača. Pod njegovim rukama, metal će se
oblikovati s lakoćom, s kojom se drugi neće moći mjeriti.«
»Ali kako Isporučitelji biraju boju kamena?« upita Ryushi. »Zašto je jedan kovač, a drugi
strijelac?«
Ogara-jin se nasmiješi sebi u bradu. »Neki kažu da oni vide budućnost; drugi da vide
latentni talent djeteta dok ono tamo leži, pa mu daju kamene koji izvuku talent na površinu. Samo
Isporučitelji znaju kako, učenice moj. A oni, mislim ja, nisu baš skloni pričanju o tome.«
Činilo se da su kameni postali nekako prozirni, kao da nisu stvarno tamo. Ryushi stisne
oči, zaklanjajući ih od sunca kako bi bolje vidio, no Isporučitelj je već izvukao jedan iz ruke,
držeći ga između palca i kažiprsta kao fini dragulj. Polako, on ga spusti prema golim ružičastim
leđima drogiranog djeteta, kao da će ga spustiti na kožu. No, njegova ruka nije stala. Kliznula je
pod kožu, a kamen i prsti koji su ga držali nestadoše u tijelu novorođenčeta.
Ryushi je čuo priče o procesu pah'nu'kah, no ništa ga nije moglo pripremiti za šok koji je
doživio tog trena. Isporučiteljeva ruka u rukavici ušla u bebu kao da je dijete napravljeno od
ničega... a zatim se lagano povukla, izvlačeći kamen tako da mu je površina bila vidljiva kroz
meso na leđima djeteta, i napokon ispustila kamen. Istog trena, neobična prozirnost nestane.
Ugnijezdio se tamo, savršeno smješten između bucmastih lopatica, crni ovalni duh-kamen.
Proces je bio ponovljen pred tihim gledateljstvom, a drugi je kamen bio smješten nešto
niže niz kralježnicu. Kad je završio, Isporučitelj uzmakne za korak. Pogledao je čovjeka koji mu

34. je dao kamenje i klimnuo glavom. Čovjek se nakloni. Tad, u tišini, Isporučitelj se okrene i ode u
selo, dok je majka uzimala dijete u naručje. Nitko nije krenuo za njim.
»Samo Isporučitelj zna zašto se kameni moraju upravo tako postaviti«, na glas je
razmišljao Ogara-jin, dok se obitelj razilazila.
»Ali kako Babe dobiju svoje kamenje?« upita Kia.
Ogara-jin pogne glavu. »Taj je proces previše užasan, da bi o njemu razgovarali«, reče
nakon nekog vremena. »Možda zbog boli koju pretrpe kako bi postali Isporučitelji tako polude.«
On podiže pogled. »No, ta priča ima nastavak, koji ču vam drugi puta ispričati.«
Ryushi se u tom trenu sjeti nečeg, i to mu izleti iz usta u istom trenu kad mu je palo na
pamet. »El kaže da na Rezonanta ne možete staviti kamenje, i da su tako njezini roditelji saznali
što je ona«, reče on. »Zašto je to tako, Učitelju?«
Starac mudro trepne. »Isporučitelji znaju, i oni na takvu djecu ne žele staviti kamenje.
Drugi su načini iskušani, no djeca nisu preživjela. To je jedna od mnogih tajni koje nose sa
sobom.« On zamišljeno utihne na tren, a zatim se njegove namreškane oči netremice zagledaju u
njegova učenika. »Ryushi, jesi li do sada primijetio odgovor na svoje pitanje?«
»Još nisam, Učitelju«, prizna Ryushi.
»Onda ćemo šetati selom dok ne primijetiš.«
»Možemo li vidjeti Rudnike?« upita Kia.
Ogara-jin zastane, pa odmahne glavom. »Pokazao sam vam od kuda dolazi kamenje«,
umorno reče. »Dolaze od ovih ljudi, i ljudi nalik njima. Rudnici su samo mjesto gdje idu po
njih.«
Lutali su selom još nekih četvrt sata prije no što Ryushi nije ugledao ono na što mu je
Ogara-jin ukazao. Naišli su na grupu djece, koja su igrala neku igru, njemu nepoznatu, sa
zamotuljkom krpa kao loptom. Na žarkoj vrućini, djeca su se skinula do pasa, pokazujući jasno
svoje duh-kamenje dok su se igrali i smijali. Njihovo je uživanje djelovalo bolno neumjesno,
pomisli; i tad je primijetio. Sićušan kamen, zakopan na zatiljku jednog kratkokosog dječaka. On
se pažljivo zagleda u drugog dječaka i shvati da ga i on ima. Bili su boje mesa i gotovo nevidljivi,
a mnogi su dječaci pustili kosu tako da ih pokrije. No, svi su stanovnici sela koje je Ryushi
mogao vidjeti nosili takvo kamenje.
On pokaže Ogara-jinu. »No, bilo je i vrijeme«, promrmlja Kia, koja se kuhala na
popodnevnom suncu.
»A taj kamen... što misliš, zašto ga nose?« upita Ogara-jin Ryushija.
»Je li... je li ovo mjesto nekakva kazna?«
Stari Učitelj polagano klimne glavom. »No, ovo nisu kriminalci«, reče. »Kriminalci trpe
goru sudbinu, dolje u Rudniku. Ovo su obitelji kriminalaca. Ovdje ih drže kroz mnoge generacije,
ovisno o ozbiljnosti zločina, kako bi radili na površini, skupljajući kamenje, polirajući ih i čisteći.
Njihova djeca, i djeca njihove djece, rođena u zarobljeništvo. To je okrutan posao.«
Ryushi ponovo pogleda djecu, odjednom se zgrozivši. »A ono malo kamenje u njihovim
vratovima?«
»Nije sve kamenje duh-kamenje, Ryushi. Postoje Vezni kameni koje nosite vas dvoje, a
postoji još mnogo vrsta. Ovo kamenje osigurava da nositelj ne pobjegne. Moć ih veže za ovo
mjesto. Kad se udalje, postaju sve slabiji i slabiji dok..« on utihne.
»Kamenje se ugrađuje kad navrše petu godinu. Metoda nije onako nježna ili vješta kao
ona koju koriste Isporučitelji.«
»Ali... tko...« započne Ryushi, zapanjen. Položaj tih očajnih nevinih stvorenja zagrebe ga
po srcu.
»Ovo je jedan od mnogih sličnih logora u Dominionima«, obavijesti ga Učitelj, lijeno

35. trepćući. »Prije su kopanje obavljali rudari.«
»Prije?« upita Ryushi. »Prije čega?«
»Na to znaš odgovor, Ryushi. Ne treba ti odgovor od mene. Uostalom, ne bi mi ni
povjerovao. Moraš sam sebi odgovoriti. Uputio si se na polagani put do buđenja.« On pogleda
prema suncu, još uvijek visoko na nebu, pa se ponovo zagleda u svoje učenike. »Lekcija je
gotova«, reče. »Vratimo se.«
U tišini, krenuše na dugačko putovanje prema Gar Jenni. Za Ryushija, težina patnje koju
je vidio svaki je korak pretvorila u vječnost.

36. 6
Konačni udar
Po noći, umjetni su lisnati pokrov navukli preko kanjona Gar Jenne. Zveketanje i
škripanje kolotura i užadi koji su izvršavali taj gargantuanski zadatak bili su zvuci poznati svima
koji su živjeli u kolibicama, koje su se držale stjenovitih zidova, dok su zvijezde iznad njihovih
glava polagano nestajale, sakrivene golemim, ispletenim pokrovom od lišća i konoplje. To su
radili zato da u kanjonu mogu paliti vatre i svjetla, bez straha da će ih primijetiti iz zraka.
Bilo je kasno, a svjetlo iz jednog prozora blistalo je u beskrajnoj tami usnulog skrovišta,
kao kvadrat narančastog svjetla u bezdanu.
Calica je sjedila kod prozora, oslonivši laktove na drveni podboj, sa rukama pod bradom.
Kosa joj se rasula po ramenima, oslobođena kopče. Večeras je sto puta provukla četkom kroz nju.
Gledala je preko neosvijetljenog kanjona. Čekala je.
Njezina je kolibica bila posljednja na balkonu. Na kraju se balkona nalazio niz stepenica
sa ogradom koji su uspinjao prema jednoj od širokih, zajedničkih platformi. U tami, ona začuje
škripanje stepenica.
»Zdravo, Ryushi«, reče.
On zakorači prema njoj, lica jedva vidljivog u svjetlu njezina prozora. »Kako si znala?«
Ona prekriži ruke na podboju i lupne ga dlanom. »Moje mi kamenje ne pokazuje samo
prošlost. Ponekad... ponekad nešto dotaknem i mogu vidjeti ono što će se tek dogoditi.« Ona
skrene svoj maslinastozeleni pogled prema njegovoj zasjenjenom licu. »Dotakla sam ovaj podboj
i vidjela sebe kako se naslanjam na njega, dok mi ti prilaziš.«
Ryushi je neko vrijeme ostao tih. Zatim reče: »Ne bih došao da nisam vidio tvoje svjetlo.«
»Moje svjetlo ne bi bilo upaljeno da te nisam čekala. Budućnost se sama ispunjava.
Ponekad to tako djeluje.«
»Znaš li zašto sam došao?«
»Ne«, reče ona.
»Mogu li ući?«
»Nisam sigurna«, reče ona, a na usnama joj se pojavi neobičan osmijeh.
»Samo želim razgovarati.«
»Znam.«
Stanka.
»U redu«, reče ona. »Uđi.«
Ona se povuče u svoju sobu. Bila je to sićušna odaja, vrlo nalik Ryushijevoj, sa jednim
krevetom, malom škrinjom za stvari i sjaj-kamenom u držaču na glatkom drvenom zidu. U Gar
Jenni nije bilo ogledala. Ogledala su bila prozori za Jachyru.
Ryushi uđe. Calica je sjedila prekriženih nogu na svom krevetu, u svojoj plavoj svilenoj
spavaćici. On sjedne na malu škrinju, nasuprot nje. Njegov je nemir bio očigledan u načinu na
koji se vrpoljio i djelovao kao da mu je neugodno.
»Pričaj«, reče ona jednostavno.
»Samo bih htio nešto saznati, to je sve«, reče. »Htio bih znati zašto si se pridružila
Parakki.«
Pobjegne joj iznenađeni smijeh. »To je prilično izravno pitanje. Zar ne misliš da je to
možda malo previše osobno?«
»Znam, žao mi je«, reče. »No, moram znati.