Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i

Jean M. Auel
Ejlina pjesma Djeci Zemlje I
Djeca Zemlje
knjiga šesta

1
Skupina putnika išla je stazom koja je vodila između bistre iskričave vode Travnate rijeke i crne
vapnenaćke stijene proparane bijelim žilama, slijedeći trag koji je išao uz desnu obalu. U koloni po
jedan zaobišli su okuku na mjestu gdje je kameni zid stršio i približavao se rubu vode. Ispred njih se
pod kutom, odvajala uža stazica koja je vodila do gaza gdje je rijeka dobivala na širini i postajala
plića, pjenušavo klokoćući oko stijenja koje je virilo iz nje.
Prije nego su stigli do raskrižja neka mlada žena na čelu kolone iznenada stane, razrogači oči i
ukoči se, zureći preda se. Pokazala je bradom, jer se nije željela pomaknuti – Pogledajte! Tamo! –
siktavo je prošaptala. – Lavovi!
Džoharan, vođa podizanjem ruke zapovijedi ostatku skupine da se zaustave. Malo dalje od mjesta
na kojem se staza račvala, ugledali su blijede, žutosmeđe špiljske lavove koji su se lijeno vukli po
travi. Trava ih je uspješno skrivala i da nije bilo oštrovidne Tefone, najvjerojatnije bi ih primijetili
tek kada bi im prišli puno bliže. Mlada žena iz Treće Špilje imala je izuzetan vid. Iako je bila vrlo
mlada, bila je poznata po svojoj sposobnosti da odlično vidi vrlo udaljene predmete, taj njen urođeni
dar otkrili su vrlo rano i još kao djevojčicu počeli su je obučavati; bila je njihov najbolji promatrač.
Na kraju skupine, ispred tri konja, išli su Ejla i Džondalar. Oboje podigoše pogled kako bi
vidjeli što je to izazvalo zaustavljanje. – Pitam se zašto smo stali – reče Džondalar zabrinuto
nabravši čelo na onaj svoj poznali način. Ejla je pažljivo promatrala vođu i ljude oko njega i istog
trena zaštitnički položila ruku na topli zamotuljak u kožnatoj nosiljci pričvršćenoj na grudima.
Džonejla je nedavno nahranjena i spavala je, ali se promeškoljila kada ju je majka dodirnula. Ejla je
imala poseban dar zapažanja. Još kao malena, dok je živjela s Plemenom, naučila je tumačiti govor
tijela. Nitko joj nije morao reći da je Džoharan uznemiren, a Tefona uplašena: ona je to znala.
I Ejla je imala izuzetno oštar vid. A mogla je i čuti zvukove više od uobičajenog raspona i osjetiti
duboke tonove ispod tog opsega. I osjeti mirisa i okusa bili su joj vrlo razvijeni, ali nikada nije sebe
ni s kim uspoređivala, pa uopće nije bila svjesna koliko je njena moć percepcije izuzetna. Rođena je
s vrlo izoštrenim čulima, što joj je sasvim sigurno pomoglo preživjeti, jer je s pet godina izgubila oba
roditelja i sve što je poznavala. Bila je samouka. Razvijala je urođene sposobnosti iako da je
godinama proučavala životinje, uglavnom mesoždere, dok je samu sebe učila loviti. Kada su se svi
ukočili, razabrala je tiho ali poznato režanje lavova, a blag povjetarac donio je do nje njihov
karakterističan miris. Primijetila je da ljudi na čelu kolone gledaju ispred sebe. Kada je i ona
pogledala u tom smjeru, uočila je nekakvo kretanje. Iznenada, krupne mačke skrivene u travi kao da
su iskočile pred nju. Jasno ih je vidjela. Zamijetila je dva mladunca i tri ili četiri odrasla špiljska
lava. Čim je krenula naprijed, jednom rukom je posegnula za bacačem koplja smještenom u petlji za
nošenje na opasaču, a drugom prema koplju u tobolcu koji joj je visio na leđima
– Kamo ćeš? – upitao je Džondalar.
Zastala je. – Ispred mjesta na kojem se staza račva ima lavova – tiho je odgovorila.
Džondalar se okrenuo kako bi pogledao i primijetio je kretanje koje je, sada kada je znao što
traži, poistovjetio s lavovima. I on je posegnuo za oružjem.
– Trebala bi ostali ovdje s Džonejlom. Idem ja.
Ejla spusti pogled na usnulo djetešce, a onda ga podigne prema njemu.

– Dobar si s bacačem koplja. Džondalare, ali tamo su najmanje dva mladunca i tri odrasla lava, a
možda ih ima i više. Ako se lavovima samo učini da im je mladunčad u opasnosti i odluče se za
napad, bit će ti potrebna pomoć, netko tko će te podržati, a dobro znaš da sam bolja od svih ostalih,
osim tebe.
Ponovno je nabrao čelo dok je razmišljao, zagledan u nju. A onda je kimnuo: – U redu... ali budi
iza mene. – Krajičkom oka je uočio kretanje i osvrnuo se. – Što ćemo s konjima?
– Znaju da su lavovi u blizini. Pogledaj ih – reče Ejla. Džondalar se zagleda u konje. Sva tri
ukljućujući i novu mladu kobilu, zurila su ispred sebe, očigledno svjesni golemih mačaka. Džondalar
se ponovno namrštio.
– Hoće li s njima bili sve u redu? Najviše me brine mala Sivka.
– Oni se znaju maknuti lavovima s puta, ali nigdje ne vidim Vuka – reče Ejla. – Zazviždat ću mu.
– Ne moraš – rekao je Džondalar pokazavši prstom u suprotnom smjeru.—Sigurno je i on nešto
osjetio. Evo ga dolazi.
Ejla se okrenula i ugledala vuka koji je jurio prema njoj. Vuk je bio veličanstvena životinja, veća
od većine vukova, a povreda uške koju je zadobio u borbi s drugim vukovima davala mu je opasan
izgled. Uputila mu je poseban signal koji je koristila kada su zajedno lovili. Znao je da to znači da
treba ostati u blizini i budno motriti na nju dok su pognutih leđa hitali prema čelu kolone, zaobilazili
su ljude kako ne bi izazivali nikakvu uzbunu i kako bi ostali što manje zamjetljivi.
– Drago mi je što ste ovdje – rekao je tiho Džoharan, kad su se njegov brat i Ejla u pratnji Vuka,
nečujno pojavili s bacačima koplja u rukama.
– Znaš li koliko ih je? – upitala je Ejla.
– Više nego što sam mislila – odvratila je Tefona, nastojeći ostati mirna i ne pokazati strah. –
Kada sam ih ugledala, pomislila sam da ih je možda tri ili četiri, ali stalno se kreću kroz travu i sada
mislim da ih je desetak, a možda i više. Veliki čopor.
– Samouvjereni su – primijeti Džoharan.
– Otkud znaš? – upita Tefona.
– Ne obraćaju pozornost na nas.
Džondalar je znao da njegova družica jako dobro pozna te goleme pripadnike obitelji mačaka –
Ejla pozna špiljske lavove – reče on. – Možda bismo trebali nju pitati što misli.
Džoharan kimne u njenom smjeru i tiho postavi pitanje.
– Džoharan je u pravu. Znaju da smo ovdje. Znaju koliko je njih i koliko je nas — reče Ejla i
doda – Možda misle da smo krdo konja ili turova i pretpostavljaju da će moći izdvojiti nekog
slabijeg. Mislim da su novi u ovom kraju
– Zašto to misliš? – upita Džoharan. Za njega će zauvijek ostali tajna to njeno poznavanje
četveronožnih grabežljivaca, kao i njen neobični naglasak koji je posebno dolazio do izražaja u
ovakvim trenucima.
– Ne znaju tko smo, zato su tako samouvjereni – nastavila je Ejla. –
Da je to neki ovdašnji čopor koji živi u blizini ljudi i da su ih nekoliko puta ljudi gonili ili lovili,
sigurno ne bi bili toliko opušteni.
– Možda bismo ih trebali malo zabrinuti – predloži Džondalar.

Džoharan je naborao čelo gotovo na isti način kao i njegov viši, iako mlađi brat. Ejla poželi
osmjehnuti se, ali to u ovom trenutku ne bi bilo primjereno, kao što nije bilo ni u mnogim sličnim
situacijama kada se također morala suzdržati.
– Možda bi bilo mudrije jednostavno ih zaobići – reče tamnokosi vođa.
– Ne bih rekla – usprotivi se Ejla, spustivši glavu i uprevši pogled u tlo. Nikako se nije mogla
naviknuti proturječiti muškarcu u nazočnosti drugih, a posebno ne vođi, iako je znala da je takvo
ponašanje sasvim prihvatljivo među Zelandoncima kod kojih su pojedini vođe bile žene. Nekada je to
bila i Džoharanova i Džondalarova majka... Pleme u kojem je Ejla odrasla nije dopuštalo takvo
ponašanje žena.
– Zašto ne? – upita je Džoharan još jače se namrštivši.
– Ti lavovi se odmaraju preblizu doma Treće Špilje – tiho odgovori Ejla. – Lavova će uvijek biti
u blizini, ali ako ovima bude ovdje sve odgovaralo, mogli bi pomisliti da se, kada god to požele,
mogu vratiti ovamo i predahnuti. Onda će u svima koji im se približe vidjeti plijen, a to se naročito
odnosi na djecu i starce. Mogli bi postati prijetnja za ljude koji žive u Stijeni dvije rijeke i za ostale
obližnje Špilje, posebno Devetu.
Džoharan duboko udahne zrak i pogleda svog svjetlokosog brata.
– I tvoja družica i ti ste u pravu, Džondalare. Možda je kucnuo čas da pokažemo tim lavovima da
se ne mogu naseliti tako blizu naših domova.
– Ovo je prava prilika za uporabu bacača koplja. Omogućit će nam lov sa sigurne udaljenosti.
Nekolicina ovdašnjih lovaca je vježbala – reče Džondalar. Upravo zbog ovoga se želio vratiti kući i
svima pokazati oružje koje je smislio. – Možda čak nećemo morati ubiti niti jednog lava, nego samo
nekolicinu raniti, kako bismo ih naučili da se drže podalje od ovog mjesta.
– Džondalare – blago ga oslovi Ejla. Sad će se morati njemu suprotstaviti ili ga barem natjerati
na razmišljanje. Ponovno je spustila pogled. Poslije nekoliko trenutaka ga je ponosno podigla i
zagledala se ravno u Džondalara. Nije se bojala iznijeti svoje mišljenje, ali je željela to učiniti s
poštovanjem. – Bacač koplja je dobro oružje. Pomoću njega koplje može biti izbačeno s mnogo veće
udaljenosti nego kada se baca rukom, pa je zato sigurnije. Ali ono što je sigurnije nije uvijek i
sigurno. Ranjena životinja je nepredvidiva. Špiljski lav je vrlo snažan i brz, a ako je ranjen i trpi bol,
u stanju je svašta učiniti. Ako odlučiš koristiti to oružje protiv ovih lavova, koristi ga tako da ubiješ,
a ne samo raniš.
– U pravu je, Džondalare – reče Džoharan.
Džondalar se namršti na brata, ali se već u sljedećem trenutku zbunjeno osmjehne. – Da u pravu
je, ali ma koliko su opasni, uvijek mi je mrsko ubiti špiljskog lava ako baš ne moram. Predivni su,
kreću se tako gipko i graciozno. Malo je stvari kojih se špiljski lavovi boje. Snaga im ulijeva
samouvjerenost. – Pogledao je Ejlu i oči mu ziskriše od ponosa i ljubavi. – Oduvijek sam smatrao da
totem špiljskog lava savršeno odgovara Ejli. – Zbunio se i blago porumenio kada je shvatio kako je
upravo javno pokazao koliko su jaki njegovi osjećaji prema njoj. – Ali ipak mislim da u ovom
trenutku bacači koplja mogu biti vrlo korisni.
Džoharan je primijetio da se većina putnika okupila oko njih. – Koliko je onih među nama koji ih
znaju koristiti? – pitao je brata.
– Ti i ja. I Ejla. dakako – odgovori Džondalar pogledavši okupljene. – Rušemar je dosta vježbao
i prilično je dobar. Solaban je radio drške od slonovače za oruđa koja koriste neki od nas, pa nije

imao vremena vježbati, ali zna kako se koristi.
– Iskušala sam bacač koplja nekoliko puta, Džoharane, nemam svog i nisam bas naročito dobra –
rekla je Tefona – ali znam bacali koplje i bez bacača.
– Hvala Tefona što si me podsjetila – reče Džoharan. – Gotovo svi, uključujući i žene, barataju
kopljima bez bacača. Ne smijemo to zaboraviti. – Potom se obratio ostalima. – Moramo tim
lavovima pokazati da ovo nije dobro mjesto za njih. Svi koji žele u potjeru za njima, bilo da bacaju
koplje rukom ili pomoću bacača, neka dođu ovamo.
Ejla počne odvezivati nosiljku s djetešcem. – Folara, bi li pripazila Džonejlu? — upita
Džondalarovu mlađu sestru dok joj je prilazila. – Ili bi radije ostala loviti špiljske lavove?
– Išla sam u pohode, ali nikada nisam dobro baratala kopljem, a izgleda da nisam mnogo bolja ni
s bacačem – odvrati Folara. – Uzet ću Džonejlu – Dijete je sada već bilo potpuno budno i kada je
mlada žena ispružila ruke šutke je dopustila da je teta uzme.
– Ja ću joj pomoći – reče Proleva Ejli. Džoharanova družica također je u nosiljci na grudima
nosila dijete, svega nekoliko dana starije od Džonejla, a imala je i živahnog dječaka koji je mogao
imati šest godina pa je trebala i na njega pripaziti. – Bilo bi dobro da svu djecu da odvedemo
odavde, možda da ih sklonimo iza stijene koja strši ili se popnemo do Treće Špilje.
– Odlična ideja – složio se Džoharan – Lovci ostaju ovdje, ostali se vraćaju, ali vrlo polako i bez
hitrih pokreta. Neka ti špiljski lavovi misle da tumaramo uokolo poput krda turova. Kada se
podijelimo, skupine se moraju držati zajedno, jer će lavovi vjerojatno poći za svakim tko ostane sam.
Ejla se okrenula prema četveronožnim lovcima i ugleda brojna lavlja lica okrenuta u njihovom
smjeru. Bili su na oprezu. Promatrala je životinje kako se kreću uokolo i počela je uočavati izvjesne
pojedinosti po kojima ih je uspijevala razlikovati, što joj je pomagalo pri prebrojavanju. Promatrala
je veliku ženku koja se nehajno okrenula... ne, to je mužjak, shvatila je kada je otraga ugledala
njegove muške atribute. Na trenutak je zaboravila da ovdašnji mužjaci nemaju grive. Mužjaci
špiljskih lavova u blizini njene doline na istoku, uključujući i one koje je jako dobro poznavala, imali
su nešto dlake oko glave i vrata, ali je ona bila rijetka. Ovo je veliki čopor, pomisli ona, izbrojila je
više od dvije pune ruke, a možda ih je uključujući i mladunčad, čak i tri ruke.
Dok ih je promatrala, veliki lav je napravio još nekoliko koraka u smjeru polja i nestao u travi.
Iznenadila se kada je shvatila da te visoke, tanke stabljike mogu odlično zakloniti čak i tako velike
životinje.
Iako su kosti i zubi špiljskih lavova, tih golemih mačaka koje su rado ostajale živjeti u špiljama,
bili istog oblika kao i kosti i zubi njihovih potomaka koji će jednog dana tumarati udaljenim južnim
predjelima kontinenta, ovi špiljski lavovi su bili upola, a neki i dvostruko veći. Zimi bi im izraslo
deblje zimsko krzno, tako blijedo da je bilo gotovo bijelo, što im je omogućavalo skrivanje u snijegu,
jer su to bili grabežljivci koji love preko cijele godine. Njihovo ljetno krzno bilo je također blijedo,
ali malo više žućkasto-smeđe. Neke od ovih mačaka još su se linjale, tako da su djelovale otrcano i
pjegavo.
Ejla je promatrala skupinu uglavnom žena i djece, kako se odvaja od lovaca i vraća prema stijeni
koju su nedavno prošli, u pratnji nekolicine mladića i žena sa spremnim kopljima, a koje im je
Džoharan dodijelio kao stražu. Potom je primijetila da su konji izrazito nervozni, pa je odlučila
umiriti ih. Dala je znak Vuku da pođe s njom i zaputila se prema konjima.
Kad su joj se približili, Njiski je izgleda bilo vrlo drago što vidi i nju i Vuka. Kobila se nije

bojala tog velikog vuka. Znala ga je još dok je bio sićušna krznena loptica i pomogla mu je odrasti.
Ejla je, međutim, bila zabrinuta. Željela je da se i konji, zajedno sa ženama i djecom, vrate iza
stijene. Pomoću riječi i znakova mogla je Njiski izdati mnoge naredbe, ali nije znala kako bi joj
zapovjedila da pođe s ostalima, a ne za njom.
Kad se približila. Trkač je zanjištao. On je bio najuznemireniji. Pozdravila je smeđeg pastuha s
puno ljubavi, potapšala i počešala mladu sivu nestašnu kobilu, a zatim je obgrlila snažan vrat
tamnosmeđe kobile koja joj je bila jedini prijatelj tijekom prvih usamljenićkih godina, nakon što je
napustila Pleme.
Njiska se priljubila uz mladu ženu, spustivši glavu na Ejlino rame. To je uvijek radila kad su
hrabrile jedna drugu. Obratila se kobili mješavinom plemenskih znakova, koje je izvodila rukama i
riječima, i životinjskih zvukova koje je oponašala. Bio je to poseban jezik koji je razvila zajedno s
Njiskom dok je ova bila još ždrijebe. Bilo je to prije nego je Džondalar Ejlu naučio svoj jezik.
Sada je rekla kobili neka pođe s Folarom i Prolevom. Ejla nije mogla znati je li kobila razumjela
ili je jednostavno znala što je sigurnije i za nju i za njeno ždrijebe, ali joj je bilo drago kad je vidjela
da se s ostalim majkama povlači prema stijeni.
Ali zato je, ionako već nervozan i živčan. Trkač gotovo pomahnitao kada se kobila počela
udaljavati. Iako je bio odrastao, mladi pastuh je navikao slijediti svoju ženku, posebno kada su Ejla i
Džondalar jahali zajedno, ali ovog puta nije odmah krenuo za njom. Propinjao se, trzao glavom i
rzao. Džondalar ga je čuo okrenuo se prema pastuhu i ženi i pridružio im se. Kada im je prišao, mladi
konj počne muškarca gurati njuškom. Kao iskusni predvodnik malog ‘krda’ koje se sastojalo od dvije
ženke. Džondalar se pitao počinje li se to i pastuh ponašati zaštitnićki, jer su se sada i u njegovom
malom ‘krdu’ nalazile dvije kobile. Muškarac mu se najprije obratio, zatim ga počeo milovati i
češkati po omiljenim mjestima kako bi ga smirio, a na kraju mu je zapovjedio neka pođe za Njiskom i
pljesnuo ga po slabinama. To je bilo dovoljno da konj krene u željenom smjeru.
Ejla i Džondalar se vratiše do lovaca. Džoharan i dvojica njegovih najbližih prijatelja i
savjetnika, Solaban i Rušemar stajali su zajedno u sredini skupine koja je ostala. Sada se činilo da je
mnogo manja. – Razmatrali smo koji bi bio najbolji način da krenemo u lov na njih – obavijesti
Džoharan par koji se vratio. – Nisam načisto koju strategiju treba primijeniti. Da ih pokušamo
opkoliti? Ili da ih potjeramo u određenom smjeru? Iskreno da vam kažem, znam kako se radi mesa
love srne, bizoni ili tur, pa čak i mamut. Uz pomoć ostalih lovaca ubio sam i jednog ili dva lava koji
su se previše približili logorištu, ali obično ne lovim lavove, naročito ne cijeli čopor
– Pitajmo Ejlu, ona poznaje lavove – reče Tefona.
Svi se okrenuše prema Ejli. Većina je čula priču o tome kako je prihvatila ranjeno mladunče lava
i brinula se o njemu dok nije odrastao. Kada im je Džondalar ispričao da ju je lav slušao isto kao i
vuk, povjerovali su mu.
– Što ti misliš, Ejla? – upitao je Džoharan.
– Primjećujete li kako nas lavovi promatraju? Na isti način na koji mi promatramo njih. Oni sebe
smatraju lovcima Možda bi se iznenadili ako bi za promjenu postali plijen – rekla je Ejla i na
trenutak zašutjela. – Mislim da bismo trebali ostati na okupu i zajedno krenuli prema njima, možda
čak i vikati, pa da vidimo hoće li se povući. Ali neka vam koplja budu spremna, u slučaju da jedan ili
više njih krenu na nas prije nego mi odlučimo poći za njima.
– Da krenemo izravno na njih? – mršteći se upita Rušemar.

– Moglo bi uspjeti – reče Solaban. – Ako ostanemo na okupu, možemo paziti jedni na druge.
– Meni to izgleda kao dobar plan, Džoharane – uskoči Džondalar. – Pretpostavljam da nije lošiji
od bilo kojeg drugog. Sviđa mi se zamisao da ostanemo na okupu i pazimo jedni na druge – reče
vođa.
– Ja ću poći prvi – izjavi Džondalar i podiže koplje na bacaču, spremno za lansiranje. – Pomoću
ovoga mogu brzo izbaciti koplje
– Sigurno možeš, ali pričekaj da se približimo kako bismo svi imali baciti koplje ako zatreba –
predloži Džoharan
– Svakako – složio se Džondalar – Svatko mora imati partnera koji će ga štititi u slučaju da ne
pogodi lava i ovaj umjesto da pobjegne, krene na njega. Partneri sami odlučuju tko će prvi bacati
koplje, ali bit će bolje ako svi budemo čekali na znak prije nego što hitnemo koplje.
– Kakav znak? – upita Rušemar.
Džoharan je nekoliko trenutaka šutio, a onda reče – Promatrajte Džondalara. Čekajte da on prvi
izbaci koplje. To može biti znak za ostale.
– Ja ću biti tvoj partner. Džoharane – prijavi se Kušemar.
Vođa kimne.
– Meni je potreban netko da mi čuva leđa – reče Morizan. Ejla se prisjeti da je on sin
Manvelarove družice. – Nisam siguran koliko sam dobar, iako sam vježbao
– Mogu ti ja biti partnerica. Već sam koristila bacač koplja. – Kad je začula taj ženski glas. Ejla
se okrenula i ugledala Folarinu crvenokosu prijateljicu. Galeju.
I Džondalar se okrenuo. To je jedan od načina da se zbližiš sa sinom vođine družice, pomisli on,
pa pogleda u Ejlu. pitajući se je li to i njoj to palo na pamet.
– Ja mogu biti Tefonin partner, ako ona to želi – reče Solaban – jer ću koristiti koplje kao i ona, a
ne bacač koplja
Mlada žena mu se osmjehne, sretna što će pokraj nje biti zreo i iskusniji lovac.
– Ja sam vježbao bacanje koplja pomoću bacača – reče Palidar. On je bio prijatelj Vilamarovog
šegrta Tivonana. Vilamar je bio glavni trgovac.
– Možemo biti partneri, Palidare – reče Tivonan – ali ja znam koristili samo koplje.
– Ni ja zapravo nisam mnogo koristio bacač koplja – prizna Palidar.
Ejla se osmjehnula mladićima Kako je bio šegrt kod trgovca Vilamara, Tivonan će sasvim
sigurno postati sljedeći glavni trgovac Devete Špilje. Njegov prijatelj Palidar pošao je s njim kada je
ovaj posjetio njegovu Špilju tijekom jedne kratke trgovačke ekspedicije. Palidar je bio taj koji je
pronašao mjesto na kojem je Vuk uletio u strašnu borbu s ostalim vukovima i donio ga k Ejli.
Smatrala ga je dobrim prijateljem
– Nisam mnogo koristila taj bacač, ali znam baratati kopljem.
To je Mejera, pripravnica zelandone iz Treće, prisjećala se Ejla, sjetivši se da je mlada žena bila
s njima kada je Ejla prvi put otišla u Dubinu Izvorovih Stijena u potragu za životnom silom
Džondalarovog mlađeg brata, kada su pokušali pomoći njegovom elanu da pronađe put u svijet
duhova.
– Svi su več izabrali partnere, tako da smo izgleda samo mi ostali. Ja ne samo da nisam vježbao

bacanje koplja pomoću bacača, nego nisam čak ni dobro vidio kako se koristi – reče Džalodan,
Morizanov rođak, sin Manvelarove sestre koja je bila u posjeti Trećoj Špilji. Planirao je s njima
putovali na Ljetni sabor i tamo se ponovno sresti s ljudima iz svoje Špilje.
Dvanaestoro muškaraca i žena krenut će u lov na otprilike isti broj lavova. Životinje su bile brže,
jače i svirepije, a živjele su od lova na slabiji plijen. Ejlu su počele mučili sumnje i osjetila je blagu
plimu straha. Protrljala je ruke i osjetila da se naježila. Kako šačici krhkih ljudskih bića uopće može
pasti na pamet napasti čopor lavova? Ugledala je još jednog mesoždera, onog kojeg je znala, i dala
životinji znak da ostane uz nju, razmišljajući: dvanaestoro ljudi... i Vuk.
– Idemo – reče Džoharan – ali ostanite na okupu.
Dvanaestero lovaca iz Treće i Devete Špilje Zelandonaca krenuli su zajedno ravno na čopor
golemih pripadnika roda mačaka. Bili su naoružani kopljima s vrhovima od zašiljenog kremena, kosti
ili slonovače izbrušene u glatke okrugle oštre šiljke. Neki su imali bacače koplja, koji mogu baciti
koplje mnogo dalje i mnogo jače i brže nego ruka, premda su do tada lavovi ubijani i samo pomoću
koplja. Ovo bi mogao biti test za Džondalarovo oružje, ali i test hrabrosti za svakoga, bio lovac ili
ne.
– Odlazite! – povikala je Ejla kada su krenuli prema lavovima. – Ne želimo vas ovdje!
Još nekolicina prihvati ovaj refren, unijevši izvjesne izmjene. Derali su se i urlali na životinje,
dok su se približavali tjerajući ih. U početku su ih mačke, kako mlade tako i stare, samo promatrale
dok su se približavali. Onda su se neke od njih počele motati uokolo i vraćati u travu koja ih je tako
dobro skrivala, da bi ubrzo ponovno izašle, kao da nisu bile sigurne što im valja činiti. Oni koji su se
povukli s mladunčadi, vratili su se bez njih.
– Izgleda da ne znaju što bi s nama – reče Tefona iz sredine skupine lovaca koja je napredovala,
osjećajući se nešto sigurnija nego kada su tek bili krenuli. Međutim, kada je veliki mužjak zarežao na
njih, svi su uplašeno poskočili i ukopali se u mjestu.
– Nije trenutak za oklijevanje – reče Džoharan i jurne naprijed.
Nastavili su dalje. U početku je njihova formacija bila pomalo razvučena, ali su se ubrzo
ponovno okupili. Svi lavovi su se ushodali, neki su im okrenuli leđa i nestali u visokoj travi, a veliki
mužjak je ponovno zarežao i počeo rikati ne mičući se s mjesta. Još nekoliko velikih mačaka bilo je
raspoređeno iza njega. Ejla je osjetila miris straha koji su lučili ljudi lovci, i bila je sigurna da su ga
nanjušili i lavovi. I sama je bila uplašena, ali strah je nešto što ljudi mogu nadvladati.
– Mislim da bismo se trebali pripremiti – primijeti Džondalar. – Ovaj mužjak ne djeluje nimalo
sretno, a ima i pojačanje.
– Zar ga ne možeš pogoditi odavde? – upita Ejla. Začula je roktanje koje je obično prethodilo
lavljoj rici.
– Vjerojatno bih mogao – odvrati Džondalar – ali radije bih mu se još približio kako bih bio
siguran da neću promašiti.
– Ni ja nisam siguran da ću pogoditi s ovolike udaljenosti. Moramo prići bliže – reče Džoharan, i
nastavi hodati. Ljudi su se zbili i krenuli dalje, nastavivši s vikom. Ejli se, međutim, činilo da, što su
se više primicali, ispuštaju sve nesigurnije zvukove. Špiljski lavovi su se ukočili. Djelovali su
napeto dok su promatrali primicanje neobičnog krda koje se nije ponašalo nimalo nalik njihovom
uobičajenom plijenu.
A onda se sve odigralo u istom trenutku.

Veliki mužjak je riknuo. Njegova rika je bila zaglušujuća i od nje se posrtalo, naročito kada je
dopirala iz ovakve blizine. Pojurio je prema njima. Dok im se približavao i pripremao za skok.
Džondalar je izbacio koplje.
Ejla nije ispuštala iz vida ženku s desne strane. Otprilike u istom trenutku kada je Džondalar
izbacio koplje, lavica je jurnula, spremna za skok.
Ejla se povukla i naciljala. Osjetila je kako se bacač koplja i koplje na njemu podižu gotovo bez
njezinog znanja. Njoj je to bilo sasvim prirodno i nije smatrala da je u pitanju namjerna kretnja. Ona i
Džondalar koristili su to oružje tijekom jednogodišnjeg Putovanja pri povratku u pleme Zelandonaca i
toliko se izvještila da je sada bacač koristila automatski, lavica je skočila, ali ju je Ejlino koplje
presrelo na pola puta. Pogodilo je veliku mačku odozdo i čvrsto joj se zarilo u grlo, zadavši joj
iznenadnu, smrtonosnu ranu. Krv je pokuljala i lavica se skljokala na tlo.
Žena je hitro iz tobolca izvadila drugo koplje i pričvrstila ga na bacač, osvrćući se uokolo da vidi
što se još događa. Vidjela je da je poletjelo Džoharanovo koplje i da je jedan otkucaj srca kasnije za
njim krenulo još jedno. Primijetila je da je Rušemar u stavu koji je govorio da je upravo hitnuo
koplje. Vidjela je još jednu veliku lavicu kako pada. Drugo koplje je pronašlo zvijer prije nego je
pala na tlo. Još jedna lavica je nastavila nadirati. Ejla je bacila koplje. Primijetila je da je to isto
učinio još netko, trenutak prije nje. Posegnula je za još jednim kopljem, pripazivši da ga namjesti
kako treba: vrh (koji je bio pričvršćen za kratku zašiljenu motku predviđenu da se odvoji od motke
glavnog koplja) je bio dobro namješten, a za rupu na debljem kraju dugačke motke koplja bila je
zakvačena kuka na stražnjem dijelu bacača. Potom se ponovno osvrnula oko sebe. Golemi mužjak bio
je oboren, no još se trzao, krvario je, ali nije bio mrtav. Njena ženka je također krvarila, ali se nije
micala. Lavovi su velikom brzinom nestajali u travi, a barem jedan od njih je za sobom ostavljao
krvav trag. Ljudi lovci su se okupili, osvrnuli uokolo i počeli se jedni drugima osmjehivati.
– Mislim da smo uspjeli – rekao je Palidar i počeo razvlačiti usta u veliki osmijeh.
Jedva je to izgovorio, kada je Ejlinu pažnju privuklo prijeteće režanje Vuka. Vuk se počeo
udaljavati od ljudi lovaca i Ejla je krenula za njim. Mužjak koji je jako krvario, uspio je ustati i
ponovno krenuti na njih. Riknuo je i skočio. Gotovo je osjećala njegov bijes i nije ga krivila zbog
toga.
U trenutku kada je Vuk stigao do lava i skočio na njega, ispriječivši se između Ejle i velike
mačke, ona je hitnula koplje što je jače mogla. Krajičkom oka vidjela je da je poletjelo još jedno.
Zarila su se gotovo istovremeno. I lav i vuk završili su na gomili. Ejla je zaustavila dah kada ih je
vidjela kako padaju obliveni krvlju, jer se bojala da bi Vuk mogao biti ozlijeđen.

2
Ejla je primijetila da se teška lavlja šapa pomiče i zadržala je dah, pitajući se nije li i unatoč svih
tih kopalja koja su se zarila u njega, veliki mužjak još živ. A onda je prepoznala krvavu glavu Vuka
koji je pokušavao izroniti ispod goleme noge i pohitala je prema njemu, i dalje ne znajući je li
ozlijeđen. Vuk se oslobodio prednje noge lava, ščepao golemu šapu zubima i počeo je tako žestoko
cimati da joj je odmah postalo jasno da je krv na njemu lavlja, a ne njegova. U sljedećem trenutku se
pokraj nje stvorio Džondalar i oni zajedno krenuše prema lavu, s olakšanjem i osmijehom gledajući
Vukovo glupiranje.
– Morat ću odvesti Vuka do rijeke i tamo ga oprati – rekla je. – Sva ta krv je lavlja.
– Žao mi je što smo ga morali ubiti – tiho reče Džondalar.
– Kakva veličanstvena zvijer. I on je samo branio svoje.
– I meni je žao. Podsjetio me je na Mladunče, ali morali smo obraniti naše. Pomisli samo kako
bismo se grozno osjećali da je neki od tih lavova ubio dijete – reče Ejla, zagledana u ogromnog
grabežljivca.
Nakon kraće stanke. Džondalar reče: – Oboje polažemo pravo na njega, pogodila su ga četiri
koplja, a samo je tvoje ubilo lavicu koja se borila uz njega.
– Mislim da sam možda pogodila još jednu lavicu, ali nemam nikakvih potraživanja što se nje tiče
– izjavila je Ejla. – Ti bi trebao od mužjaka uzeti sve što želiš. Ja ću uzeti krzno ove ženke i rep,
pandže i zube, kao uspomenu na ovaj lov.
Oboje su neko vrijeme šutke stajali, a onda Džondalar izjavi: – Zahvalan sam što je lov bio
uspješan i što nitko nije ozlijeđen.
– Htjela bih da im na neki način iskažem počast. Džondalare, izraziti poštovanje prema Duhu
Spiljskog Lava i zahvalnost svom totemu.
– Da, mislim da bismo to trebali učiniti. Uvijek kada ubijemo neku životinju zahvalimo se njenom
duhu i zamolimo ga da se u naše ime zahvali Velikoj Majci Zemlji za hranu koju nam je dopustila
uzeti. Možemo zahvaliti Duhu Špiljskog Lava i zamoliti ga da zahvali Majci što nam je dopustila
uzeti ove lavove kako bismo zaštitili naše obitelji i Špilje. – Džondalar napravi pauzu – Možemo
ovome lavu dati malo vode da njegov duh ne stigne na drugi svijet žedan. Neki ljudi također zakopaju
srce i na taj način ga vrate Majci. Mislim da bismo trebali napraviti i jedno i drugo za ovog sjajnog
lava koji je dao život braneći svoj čopor.
– Ja ću isto to učiniti za ženku koja se borila zajedno s njim – reče Ejla. – Mislim da me je moj
totem špiljskog lava zaštitio, a možda je isto tako zaštitio i sve ostale. Majka je mogla dopustiti Duhu
Špiljskog lava da uzme nekog od nas, kao nadoknadu za veliki gubitak koji je čopor pretrpio.
Zahvalna sam što to nije učinila.
– Ejla! Bila si u pravu!
Okrenula se na zvuk glasa i osmjehnula se vođi Devete Špilje koji im se približavao. – Rekla si:
‘Ranjena životinja je nepredvidiva. Špiljski lav je veoma snažan i brz, a kada je ranjen i podivlja od
boli, spreman je na sve.’ Nismo trebali pretpostaviti da, samo zato što smo ga oborili i što krvari, lav
neće pokušati ponovno napasti. – Džoharan se obratio ostalim lovcima koji su došli vidjeti lavove

koje su ubili. – Trebali smo ga dokrajčiti.
– Mene je zapravo iznenadio Vuk – primijetio je Palidar, promatrajući životinju umrljanu krvlju,
koja je opušteno sjedila kraj Ejlinih nogu, s jezikom koji joj je visio postrance iz usta. – On nas je
upozorio, ali nikada ne bih pretpostavio da će vuk napasti špiljskog lava, makar ranjenog.
Džondalar se osmjehnuo. – Vuk štiti Ejlu – rekao je. – Ako zaključi da joj netko ili nešto može
nauditi, on će napasti.
– Čak i tebe, Džondalare?
– Čak i mene.
Nastupila je neugodna tišina koju je prekinuo Džoharan, upitavši – Koliko smo lavova ubili? –
Bilo je oboreno nekoliko velikih mačaka, a iz tijela nekih od njih stršilo je više koplja.
– Koliko vidim, pet – odgovori Ejla.
– Lavove pogođene s više kopalja trebaju između sebe podijeliti oni koji su ih pogodili – reče
Džoharan. – Na lovcima je da odluče što će s njima.
– Koplja koja su pogodila mužjaka i ovu ženku pripadaju Ejli i meni, tako da mi polažemo pravo
na njih – reče Džondalar. – Učinili smo ono što smo morali, ali oni su branili svoju obitelj i zato
želimo iskazati poštovanje njihovim duhovima. Ovdje nemamo ni jednu zelandonu, ali možemo
svakom ubijenom lavu dati malo vode prije nego ih pošaljemo u svijet duhova. Također možemo
zakopati njihova srca i na taj način ih vratiti Majci.
Ostali lovci kimnuše u znak slaganja.
Ejla ode do lavice koju je ubila i izvadi mješinu za vodu od pažljivo ispranog želuca jelena.
Donji otvor bio je čvrsto zavezan, a gornji navučen na dio jelenove kralježnice. Sve što je stršilo bilo
je odsječeno, a kraj zavezan zategnutom tetivom. Prirodni otvor u središnjem dijelu kralješka
predstavljao je savršen grlić. Čep gurnut u rupu bio je napravljen od tanke kožne trake s nekoliko
čvorova svezanih na istom mjestu. Izvukla je kožni čep s čvorovima i napunila usta. Zatim je kleknula
i nagnula se nad glavu lavice, okrenula je i rastvorila joj čeljusti, te štrcnula vodu iz svojih usta u usta
velike mačke.
– Zahvaljujemo Doni, Velikoj Majci Svega, kao i Duhu Špiljskog Lava – izgovori ona na glas.
Nastavila je govoriti rukama, nijemim jezikom znakova koji je bio jezik Plemena. Pleme se tim
jezikom uvijek obraćalo svijetu duhova, ali ona je i tihim glasom objašnjavala značenje znakova koje
je koristila. – Ova žena je zahvalna duhu Velikog Špiljskog Lava, totemu ove žene, što je dopustio
nekolicini živih pripadnika svoga roda pasti pogođeni kopljima ljudi. Ova žena iskazuje žaljenje
Velikom Duhu Špiljskog lava zbog gubitka svojih živih suplemenika. Velika Majka i Duh Špiljskog
lava znaju da je to bilo nužno radi sigurnosti ljudi, ali ova žena želi iskazati zahvalnost.
Okrenula se prema skupini lovaca koja ju je promatrala. Nije to učinila na način na koji su navikli
obavljati takve stvari, ali su je ti lovci, koji su se suočili sa svojim strahovima kako bi teritorij na
kojem su živjeli učinili sigurnijim i za sebe i za druge, svejedno zadivljeno gledali i osjećali su da je
to što radi sasvim u redu. Također su shvatili zašto je njihova Zelandona, Ona Koja je Prva, uzela
ovu strankinju za svoju pripravnicu.
– Neću tražiti dio niti jednog drugog lava kojeg je možda pogodilo neko od mojih koplja, ali bih
htjela da mi koplja budu vraćena – reče Ejla. – Ovu lavicu je pogodilo samo moje koplje i zato
polažem pravo na nju. Zadržat ću kožu i rep, pandže i zube.

– A meso? – upita Palidar. – Namjeravaš li pojesti barem malo?
– Ne. Što se mene tiće, hijene ga slobodno mogu razvući – odgovori Ejla. – Ne volim okus mesa
mesoždera, posebno ne Špiljskih lavova.
– Nikada nisam kušao lava – reče on.
– Nisam ni ja – dodao je Morizan iz Treće Špilje, čija je partnerica u lovu bila Galeja.
– Zar niti jedno od vaših kopalja nije pogodilo cilj? – upitala je Ejla. Vidjela je kako tužno
odmahuju glavama. – Ako želite, slobodno uzmite meso ovoga, nakon što zakopam srce, ali da sam na
vašem mjestu, ne bih jela jetra.
– Zašto ne? – upita Tivonan.
– Ljudi s kojima sam odrasla vjerovali su da je jetra mesoždera otrovna i da te može ubiti. Pričali
su priče o tome, posebno onu o sebičnoj ženi koja je pojela jetru neke mačke, mislim risa, i umrla.
Možda bismo trebali sa srcem zakopati i jetru.
– Je li za tebe otrovna jetra svih životinja koje se hrane mesom? – upitala je Galeja.
– Mislim da su medvjedi u redu. Oni jedu meso, ali i sve ostalo. Špiljski medvjedi gotovo i da ne
jedu meso, i oni su ukusni. Poznajem neke ljude koji su pojeli njihova jetra i nisu se razboljeli – reče
Ejla.
– Godinama nisam vidio špiljskog medvjeda – dobaci Solaban. Stajao je u blizini i slušao
razgovor. – Ovdje ih više nema mnogo. Stvarno si jela špiljskog medvjeda?
– Jesam – odvrati Ejla. Dvojila se bi li spomenula da Pleme jede meso špiljskog medvjeda
jedino na obrednim gozbama, jer ga smatra svetim, ali je zaključila da bi to samo izazvalo poplavu
novih pitanja na koja ne bi mogla ukratko odgovoriti.
Pogledala je lavicu i duboko uzdahnula. Bila je velika i trebat će joj dosta vremena da je odere.
Dobro bi joj došla pomoć. Pogledala je četvoro mladih koji su joj postavljali pitanja. Nitko od njih
nije koristio bacač koplja, ali je pretpostavila da bi se to sada moglo promijeniti. Premda nitko od
njih nije pogodio cilj, dragovoljno su sudjelovali u lovu i izložili se opasnosti. Osmjehnula im se.
– Dat ću svakom od vas po pandžu ako mi pomognete oderati ovu lavicu – rekla je. Svi četvero
joj se osmjehnuše.
– Rado – odgovorili su gotovo istodobno Palidar i Tivonan.
– Pristajem i ja – reče Morizan.
– Odlično, dobro će mi doći pomoć.
Potom se obratila Morizanu. – Mislim da nas nitko nije upoznao. – Okrenula se prema mladiću i
ispružila obje ruke s dlanovima okrenutim prema gore. Tom formalnom gestom iskazivali su
otvorenost i prijateljstvo. – Ja sam Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca, pripravnica Zelandone, Prve
Među Onima Koji Služe Velikoj Majci Zemlji, družica obrađivaća kremena Majstora Džondalara,
koji je brat Džoharana, vođe Devete Špilje Zelandonaca, a ranije sam bila Kći Mamuta iz Ognjišta
lavljeg Logora Mamutovaca. Odabrao me je Duh Špiljskog Lava. Štiti me Špiljski Medvjed i
prijateljica sam konja, Njiske, Trkača i Sivke, kao i četveronožnog lovca Vuka.
Bilo je to sasvim dovoljno za formalno upoznavanje, pomisli ona dok je promatrala izraz
njegovog lica. Dobro je znala da je malo pretjerala u prvom dijelu u kojem mu je izrecitirala svoja
imena i veze. Ljudi s kojima je bila u vezi zauzimali su najviše položaje među Zelandoncima, a
posljednji dio mu je sigurno bio potpuno nejasan.

Dohvatio je njene ruke i stao nabrajati svoja imena i veze. – Ja sam Morizan iz Treće Špilje
Zelandonaca – nervozno je počeo, a onda je zastao kao da razmišlja što bi još mogao navesti. – Ja
sam sin Manvelara, vođe Treće Špilje, rođak...
Ejla shvati da je još mlad i nije navikao susretati nove ljude i držati službene govore. Odlučila je
olakšati mu pa okonča obred formalnog upoznavanja. – U ime Doni, Velike Majke Zemlje,
pozdravljam te Morizane iz Treće Špilje Zelandonaca– reče ona, a zatim doda – i zahvaljujem ti se
na pomoći koju si mi ponudio.
– I ja želim pomoći – uskoči Galeja. – Rado bih imala uspomenu na ovaj lov. Iako moje koplje
nije pogodilo niti jednog od lavova, bilo je uzbudljivo. Pomalo zastrašujuće, ali uzbudljivo.
Ejla kimne, stavivši joj do znanja da je razumije. – Počnimo, ali upozoravam vas da pažljivo
vadite pandže i zube: ne smijete dopustiti da vam ogrebu kožu. Morate ih kasnije za svaki slučaj
prokuhati. Ako se ozlijedite, ogrebotina se može pretvoriti u gadnu ranu, jednu od onih koje nateknu i
iz kojih curi nešto smrdljivo.
Podigla je pogled i primijetila da u daljini neki ljudi upravo zaobilaze stijenu koja strši.
Prepoznala je nekolicinu iz Treće Špilje koji nisu bili u prvoj skupini koja im se ranije pridružila.
Među njima je bio i Manvelar, snažan i krepak postariji muškarac, njihov vođa.
– Dolaze Manvelar i još neki – reče Tefona. Očigledno ih je i ona vidjela i prepoznala.
Kada su stigli do lovaca, Manvelar ode do Džoharana. – Pozdravljam te Džoharane, vođo Devete
Špilje Zelandonaca, u ime Doni, Velike Majke Zemlje – izgovori on, pruživši mu obje ruke.
Džoharan prihvati pružene ruke i uzvrati kratkim formalnim pozdravom kojim je priznao drugog
vođu. – U ime Velike Majke Zemlje, Doni, pozdravljam tebe, Manvelare, vođo Treće Špilje
Zelandonaca. – Bio je to uobičajen način pozdravljanja među vođama.
– Ljudi koje si vratio natrag došli su nam reći što se događa – reče Manvelar. – Posljednjih
nekoliko dana viđali smo uokolo te lavove i pitali smo se što nam valja činiti. Izgleda da ste se vi
pobrinuli za taj problem. Vidim četiri, ne... pet lavova, uključujući i mužjaka. Ženke će sada morati
naći novog mužjaka, možda će se razdvojiti i naći više njih. To će izmijeniti cjelokupnu strukturu
čopora. Ne vjerujem da će se tako skoro vratiti ovamo da nas gnjave. Moramo vam zahvaliti.
– Smatrali smo da ne možemo bez opasnosti proći pokraj njih i nismo htjeli da predstavljaju
prijetnju za okolne Špilje, pa smo odlučili otjerati ih. Uostalom s nama je nekoliko ljudi koji znaju
baratati bacačem koplja. To je bila prava sreća, iako ozbiljno ranjen, krupni mužjak je ponovno
napao, kada smo već mislili da je mrtav – rekao je Džoharan.
– Opasno je loviti špiljske lavove. Što ćete s njima?
– Mislim da su kože, zubi i pandže već raspodijeljeni, a neki žele kušati meso – odvrati
Džohoran.
– Dosta je tvrdo – primijeti Manvelar, nabravši nos. – Pomoći ćemo vam da ih oderete, ali to će
potrajati. Mislim da biste trebali prenoćiti s nama. Možemo poslati trkača da javi Sedmoj što vas je
zadržalo.
– Dobro, ostat ćemo. Hvala. Manvelare – reče Džoharan.
Prije negoli su sljedećeg jutra krenuli. Treća Špilja poslužila je obrok posjetiteljima iz Devete.
Džoharan, Proleva, Prolevin sin Džaradal i kćerkica Sitona, sjedili su zajedno s Džondalarom, Ejlom

i njenom kćeri, Džonejlom, na osunčanom kamenom prednjem trijemu, uživajući u pogledu i hrani.
– Izgleda da je Morizan prilično zainteresiran za Folarinu prijateljicu, Galeju – primijeti Proleva.
Blagonaklono su promatrali skupinu nezdruženih mladih ljudi, onako kako to rade starija braća i
sestre koji već imaju obitelj.
– Da, – složio se Džondalar s osmijehom – ona mu je bila podrška jučer u lovu na lavove. Kada
loviš s nekim i ovisiš o njemu, vrlo brzo se ostvari neka posebna veza među ljudima, bez obzira na to
što njihova koplja nisu pogodila cilj i nisu polagali pravo ni na jednog lava. Ali pomogli su Ejli
oderati njezinu lavicu i ona je oboma dala po pandžu. Bili su tako brzi da su čak i meni pritekli u
pomoć kada su završili, pa sam i ja svakom dao po jednu malu pandžu, kako bi svi imali uspomenu na
ovaj lov.
– Time su se, znači, razmetali sinoć nad košarom za kuhanje – primijeti Proleva.
– Mogu li i ja dobiti pandžu za uspomenu, Ejla? – upita Džaradal. Mališan je očigledno pomno
slušao što su govorili.
– Džaradale, to su uspomene na lov – naglasi njegova majka. – Kada narasteš i počneš s ostalima
ići u lov, imat ćeš i ti svoje uspomene.
– U redu je, Proleva. Dat ću mu ja jednu – izjavi Džoharan, nježno se osmjehujući sinu svoje
družice. – I ja sam ubio lava.
– Stvarno?! – uzbuđeno je uskliknuo šestogodišnjak – i dobit ću kandžu? Jedva čekam da je
pokažem Robenanu!
– Nemoj zaboraviti prokuhati pandžu prije nego što mu je daš – upozori Ejla.
– To su, znači, Galeja i ostali sinoć kuhali – primijeti Džondalar. – Ejla je tražila da svi
prokuhaju pandže i zube prije nego ih upotrijebe. Ona kaže da ogrebotina nanesena neprokuhanom
lavljom pandžom može biti vrlo opasna.
– Što kuhanje promijeni? – upita Proleva.
– Još kao malenu, prije nego me je Pleme našlo, ogrebao me je špiljski lav. Tako sam zadobila
ožiljke na nozi. Ne sjećam se točno kako je došlo do toga da me je ogrebao, ali sjećam se koliko me
je noga boljela dok nije zacijelila. Pleme također voli čuvati zube i pandže životinja – reče Ejla. –
Dok sam učila za vidaricu, jedna od prvih stvari koje mi je Iza rekla bila je da ih prokuham prije
nego ih koristim. Rekla je da su puni zlih duhova i da toplina tijekom kuhanja otjera svu nečistoću.
– Naravno da moraju biti pune zlih duhova, pomislite samo što sve te životinje rade pandžama –
reče Proleva. – Pobrinut ću se da Džaradalova pandža bude prokuhana.
– Tvoje oružje se dokazalo u tome lovu na lavove, Džondalare – reče Džoharan.
– Oni koji su imali samo koplja vjerojatno bi predstavljali dobru zaštitu da su lavovi prišli bliže,
ali oni koje smo ubili pogođeni su kopljima iz bacača. Mislim da će to ohrabriti i druge da počnu
vježbati.
Primijetili su da je Manvelar krenuo prema njima i srdačno su g pozdravili kad im je prišao.
– Lavlje kože možete ostaviti ovdje i pokupiti ih na povratku – reče on. – Možemo ih uskladištiti
u stražnjem dijelu donjeg skloništa. Tamo je dovoljno hladno i trebale bi izdržati nekoliko dana.
Obradit ćete ih kad se vratite kući.
Visoka vapnenačka stijena koju su prošli neposredno prije lova, nazvana Stijena Dvije Rijeke, jer
se na tom mjestu Travnata rijeka ulijevala u tamošnju Rijeku, imala je tri duboko usječena ispusta,

jedan iznad drugog, koji su poput nadstrešnica štitili prostor ispod njih. Treća Špilja je koristila sve
kamene zaklone, ali uglavnom su živjeli u velikom srednjem, iz kojega se pružao predivan pogled na
obje rijeke i područje oko stijene. Ostali zakloni su im uglavnom služili kao skladišta.
– To bi nam jako pomoglo – reče Džoharan. – Već ionako dosta toga nosimo, a tu su i posve mala
djeca, da ne spominjem kašnjenje. Da ovo putovanje do Stijene Konjska Glava nije odavno
isplanirano, vjerojatno ne bismo ni krenuli tamo. Konačno, sve ćemo ih vidjeti na Ljetnom saboru, a
još nas čeka dosta posla prije nego krenemo. Međutim, Sedma Špilja je silno željela da im Ejla dođe
u posjetu, a zelandona joj želi pokazati Konjsku glavu. A kako ni Starješinsko ognjište nije daleko,
žele otići i do njega i posjetiti Drugu Špilju i vidjeti pretke urezane u zid njihove donje špilje.
– Gdje je Prva Među Onima Koji Služe Velikoj Majci Zemlji? – upita Manvelar.
– Ona je veće nekoliko dana tamo – odgovori Džoharan. – Savjetuje se s nekolicinom
Zelandonaca. Nešto u vezi s Ljetnim saborom.
– Kad smo već kod toga, kada namjeravate krenuti? – upita Manvelar. – Možda bismo mogli
putovati zajedno.
– Htio bih krenuti što prije. Špilja je velika i potrebno nam je malo dodatnog vremena da nađemo
neko udobno mjesto. Sada moramo misliti i na životinje. Bio sam i ranije u Dvadesetšestoj Špilji, ali
ne poznajem baš dobro to područje.
– To ti je jedno veliko ravno polje na obali Zapadne rijeke – reče Manvelar. – Odlično je, jer se
tamo može napraviti mnogo ljetnih skloništa, ali ne bih rekao da je to dobro mjesto za konje.
– Sviđa mi se mjesto koje smo pronašli prošle godine, iako je bilo udaljeno od svih aktivnosti,
ali ove godine ne znam što nas čeka. Mislio sam ranije krenuti u izviđanje, ali onda su udarile jake
proljetne kiše i nije mi se gacalo kroz blato – reče Džoharan.
– Ako vam ne smeta da budete po strani, možda ima jedno zabačenije mjesto, bliže Pogledu na
Sunce, skloništu Dvadesetšeste Špilje. Nalazi se u stijeni u blizini obale starog riječnog korita, sada
podalje od rijeke.
– Mogli bismo tamo pokušati – reče Džoharan. – Poslat ću trkača čim odlučimo kada ćemo
krenuti. Ako Treća Špilja bude htjela tada krenuti, možemo putovati zajedno. Ti tamo imaš rođake,
zar ne? Imaš li već na umu neki put? Znam da Zapadna rijeka uglavnom teče u istom smjeru kao i
Rijeka, tako da neće biti teško pronaći to mjesto. Trebamo samo ići na jug do Velike rijeke, zatim na
zapad dok ne stignemo do Zapadne rijeke, i zatim duž nje prema sjeveru, ali ako ti znaš neki kraći put,
možda bismo mogli brže stići.
– Znam – reče Manvelar. – Poznato vam je da je moja družica došla iz Dvadesetšeste Špilje, tako
da smo, dok su djeca bila mlađa, često išli u posjet njezinoj obitelji. Nisam bio tamo otkako je umrla
i baš se radujem ovogodišnjem Ljetnom Saboru, jer ću vidjeti neke ljude koje već duže vrijeme nisam
vidio. Morizan i njegov brat i sestra imaju tamo rođake.
– Još ćemo razgovarati o tome kada se vratimo po lavlje kože. Zahvaljujemo se Trećoj špilji na
gostoljubivosti. Manvelare – reče Džoharan, dok se okretao kako bi pošao. – Moramo krenuti. Druga
Špilja nas očekuje, a Zelandona Koja je Prva mora Ejli pokazati špilju s iznenađenjem.
Prvi nagovještaji proljeća ostavili su smaragdnu vodenu mrlju na hladnoj smeđoj zemlji koja se
odleđivala. Dok je kratka sezona odmicala, stabljike s vitkim tobolcima listova dosizale su pun rast,
a sočne livade polako su zamjenjivale hladne boje duž poplavljenih obala rijeka. Ljuljuškajući se na

toplijim vjetrovima ranog ljeta, zelena boja biljaka koje su brzo rasle, blijedjela je i prelazila u
zlatnu boju zrelosti. Ispred njih su se protezala polja trave po kojoj je rijeka pored njih i dobila ime.
Skupina putnika, neki su bili iz Devete Špilje, a neki iz Treće, išla je pored Travnate rijeke istim
putom kao i prethodnog dana. U koloni po jedan zaobišli su kamen koji je stršio, idući stazom koji je
vodila između bistre vode Travnate rijeke i stijene. U nastavku putovanja, ljudi su razbili kolonu i
hodali u skupinama po dvoje ili troje, jedni pokraj drugih.
Krenuli su stazom koja je skretala prema mjestu gdje je bio gaz, stazom koju su već nazvali
‘Mjesto lova na lavove’. Prirodni raspored stijenja nije nimalo olakšavao prijelaz. Lako je bilo
okretnim mladićima skakati s jednog skliskog kamena na drugi, ali taj je zadatak mnogo teže padao
trudnoj ženi ili onoj koja nosi djetešce, a možda i zavežljaje s hranom, odjećom ili oruđem, kao i
starijim ženama i muškarcima. Zato je postavljeno dodatno kamenje između onog koje je otkrio
plićak, kako bi razmak između kamenova bio manji. Nakon što su svi prešli na drugu stranu pritoke,
na kojoj je staza bila dovoljno široka, ponovno su težili da po dvoje ili troje hodaju usporedno.
Morizan je pričekao Džondalara i Ejlu, koji su išli na kraju povorke, a ispred konja, i uhvatio je
korak s njima. Poslije uobičajene razmjene pozdrava, Morizan je prokomentirao:
– Ranije nisam shvaćao koliko precizan može biti tvoj bacač koplja, Džondalare. Vježbao sam
bacanje koplja pomoću njega, ali tek kada sam vidio tebe i Ejlu kako ih koristite, shvatio sam koliko
su korisni.
– Mislim da ćeš mudro postupiti ako dobro proučiš bacač koplja, Morizane. To je vrlo
učinkovito oružje. Je li ti Manvelar predložio da to učiniš ili je to tvoja odluka? – upitao je
Džondalar.
– Ja sam odlučio okušati se, ali kad sam počeo vježbati on me je hrabrio. Rekao je da sam dobar
primjer drugima – odvrati Morizan. – Iskreno da vam kažem, to mi nije bilo važno. Za mene je bacač
samo oružje kojim sam želio naučiti baratati.
Džondalar se osmjehnuo mladiću. Pretpostavio je da će mlađi biti ti koji će se prvi htjeti oprobati
u baratanju njegovim novim oružjem, a Morizanov odgovor mu je to i potvrdio. – Dobro. Što više
budeš vježbao, tim ćeš biti bolji. Ejla i ja već dugo koristimo bacač koplja, koristili smo ga sve
vrijeme tijekom jednogodišnjeg Putovanja kući, a i više od godinu dana prije toga. Kao što vidiš, i
žene mogu vrlo učinkovito koristiti tu spravu.
Još neko vrijeme su išli uzvodno duž Travnate rijeke, dok nisu stigli do male pritoke nazvane
Mala Travnata rijeka. Kada su nastavili uzvodno duž manjeg vodenog puta, Ejla je počela opažati
promjene u zraku. Postajao je sve hladniji, vlažniji, svježiji i bogatiji mirisima. Čak je i trava bila
tamnije zelene boje, a tlo je mjestimično bilo mekše. Što su dalje odmicali kroz bujnu dolinu i
približavali se vapnenaćkoj stijeni, staza je sve češće zaobilazila močvarne predjele visoke trske i
rogoza.
Vani ih je čekalo nekoliko muškaraca i dvije mlade žene. Kada ih je ugledala, Ejla je razvukla
usta u osmijeh. Svi oni su se tijekom prošlog Ljetnog Sabora združili na istom Obredu združivanja, i
prema njima je osjećala posebnu bliskost.
– Levela! Džanida! Jedva sam čekala da vas vidim – uzviknula je, idući prema njima. – Čula sam
da ste obje odlučile prijeći u Drugu Špilju.
– Ejla! – uzvikne Levela. – Dobrodošla u Stijenu Konjska Glava. Odlučili smo doći ovamo s
Kimeranom da te vidimo, kako ne bismo morale čekati da dođeš u posjet Drugoj. Baš se veselim što

te vidim!
– I meni je drago što te vidim. Ejla – rekla je Džanida. Bila je znatno mlađa od druge dvije žene i
prilično stidljiva, ali se srdačno osmjehivala. Tri žene se zagrliše, premda krajnje oprezno. I Ejla i
Džanida su nosile djecu, a Levela je bila trudna.
– Džanida, čula sam da imaš dječaka – reče Ejla.
– Da, dala sam mu ime Džeridan – potvrdi Džanida i pokaže djetešce.
– Ja sam dobila kćer. Zove se Džonejla – reče Ejla. Dijete je već bilo budno i dok je to govorila
Ejla je izvadi iz kožnate nosiljke, a onda se okrene kako bi pogledala dječačića. – Oh, savršen je.
Mogu li ga malo uzeti?
– Svakako, a ja želim malo držati tvoju kćer – reče Džanida.
– Mogu ja uzeti tvoju malu, Ejla – reče Levela. – Tako ćeš moći uzeti Džeridana, a ja ću dati...
Džonejlu?... – vidjela je da je Ejla kimnula – ...Džanidi.
Žene razmijenile djecu i počeše im tepati i gugukati, dok su ih odmjeravale i uspoređivale.
– Znaš da je Levela trudna, zar ne? – upita Džanida.
– Primjećujem – odvrati Ejla. – Znaš li, Levela, kada ćeš roditi? Rado bih tada bila s tobom, a
sigurna sam da bi i Proleva to željela.
– Ne znam točno, treba proći još nekoliko mjeseca. Željela bih da budeš uz mene, kao i moja
sestra – reče Levela. – Ali nećete morati dolaziti ovamo. Najvjerojatnije ćemo svi biti na Ljetnom
Saboru.
– U pravu si – reče Ejla. – Baš imaš sreće što će svi biti pokraj tebe. Čak će i Zelandona Koja Je
Prva, biti tamo, a ona je od velike pomoći pri porođaju.
– Može se dogoditi da nas bude i previše – primijeti Džanida. – Svi vole Levelu i neće svima
dozvoliti da budu pokraj tebe. Bit će prevelika gužva. Možda nećeš željeti da ja budem pokraj tebe,
nisam baš iskusna, ali ja bih ti se rado našla pri ruci, kao što si se ti našla meni. Premda ću razumjeti
ako izabereš nekoga koga duže poznaš.
– Svakako da želim da budeš sa mnom. Džanida, kao i ti Ejla. Konačno, istovremeno smo se
združile u Obredu združivanja, a to je posebna veza – izjavi Levela.
Ejla je odlično razumjela kako se Džanida osjeća. I ona se upitala bi li Levela više željela da
pokraj nje budu prijateljice koje je duže poznavala. Dok je odrastala. Ejla nije imala mnogo
prijateljica. Djevojčice iz Plemena združivale su se veoma mlade i Oga, ona koja joj je mogla postati
bliska, postala je Braudova družica, a on joj nije dopuštao da se previše zbliži s djevojčicom Drugih
koje je mrzio. Voljela je Izinu kćer Ubu, svoju plemensku sestru, ali ona je bila mnogo mlađa, tako da
joj je bila više kći nego prijateljica. I dok su je druge žene vremenom prihvatile i čak se brinule o
njoj, nikada je zapravo nisu razumjele. Tek kada je otišla živjeti s Mamutom i kada je srela Digiju,
shvatila je koliko je zabavno imati za prijateljicu ženu svojih godina.
– Kad već govorimo o Obredima združivanja i muškarcima, gdje su Džondekam i Peridal?
Mislim da Džondalar osjeća posebnu povezanost s njima. Znam da se radovao što će ih vidjeti – reče
Ejla.
– I oni žele vidjeti njega – odgovori Levela. – Od kada smo saznali da dolazite, pričaju samo o
Džondalaru i njegovom oružju za izbacivanje koplja.
– Jeste li znali da Tišona i Marševal sada žive u Devetoj Špilji? – upita Ejla. Taj par se združio u

isto vrijeme kad i oni. – Pokušali su živjeti u Četrnaestoj, ali je Marševal često boravio u Devetoj
Špilji... ili bih trebala reći u Donjoj rijeci, učeći rezbariti mamutske kljove, a i noćio u Devetoj... pa
su odlučili preseliti se.
Tri zelandone su se povukle i iz prikrajka nastavile promatrati mlade žene koje nisu zatvarale
usta. Prva je primijetila da se Ejla sasvim lako uklopila u razgovor s njima, da je usporedila svoje
djetešce s drugim i uzbuđeno razgovarala o stvarima koje su zanimale mlade združene žene s djecom
ili one koje su bile trudne. Počela je podučavati Ejlu osnovama onog znanja koje će joj biti potrebno
da postane punopravna zelandona i nije mogla reći da mlada žena nije zainteresirana i da ne uči brzo,
ali je Prva upravo počela shvaćati koliko malo treba da se Ejli odvuče pažnja. Privremeno se
povukla, pustivši Ejlu da uživa u novom životu kao majka i združena žena. Možda je kucnuo čas da je
malo jače pogura, zainteresira, kako bi dobrovoljno odabrala da više vremena posveti učenju onoga
što će morati znati.
– Moramo ići, Ejla – rekla je Prva. – Htjela bih da prije početka obroka, posjeta i susreta vidiš
špilju.
– Da, trebalo bi – složila se Ejla. – Ostavila sam sva tri konja i Vuka s Džondalarom. Moramo ih
što prije smjestiti i namiriti. Sigurna sam da se i Džondalar želi vidjeti s nekim ljudima.
Uputile su se prema strmom vapnenačkom zidu. Zalazeće sunce ga je izravno obasjavalo, tako da
se na žarkoj sunčevoj svjetlosti mala obližnja vatra gotovo nije vidjela. Tamna rupa je bila vidljiva,
ali nije izgledala upadljivo. Nekoliko baklji bilo je oslonjeno o zid i svaka zelandona upali jednu.
Ejla je ušla za ostalima u mračnu rupu i zadrhtala čim ju je obavila tama. Zrak u udubljenju stijene
iznenada je postao hladan i vlažan, ali nije se stresla samo zbog iznenadnog pada temperature. Ejla je
sada prvi put ušla u ovu špilju i kada se našla na nepoznatom mjestu osjetila je izvjestan strah i
uznemirenost.
Otvor nije bio velik, ali je zato bio dovoljno visok, tako da se nitko nije morao prignuti da bi
ušao. I ona je vani zapalila baklju i držala ju je u lijevoj ruci, visoko ispred sebe, dok je desnu
ispružila prema neravnom kamenom zidu tražeći oslonac. Topli zamotuljak koji je nosila na grudima
još je bio budan i ona odvoji ruku od zida i pokuša blagim tapšanjem utišati djetešce. Džonejla
najvjerojatnije također primjećuje promjenu temperature, pomisli Ejla, osvrćući se unaokolo dok se
kretala kroz unutrašnjost. Špilja nije bila velika, ali je bila prirodno isklesana u manje odvojene
prostore.
– Ovdje je, u sljedećoj prostoriji – rekla je zelandona iz Druge Špilje. Ona je također bila visoka
plavokosa žena, premda nešto starija od Ejle. Zelandona Koja Je Prva Među Onima Koji Su Služili
Veliku Majku Zemlju korakne u stranu kako bi propustila Ejlu iza žene koja ih je predvodila. – Pođi
naprijed. Ja sam to već vidjela – rekla je, maknuvši s puta svoje prilično krupno tijelo.
Stariji muškarac također ju je propustio. – I ja sam to već vidio, – rekao je – mnogo puta. – Ejla
je već bila uočila da je stari Zelandom iz Sedme Špilje jako sličan ženi koja ih je vodila. I on je bio
visok, premda malo pogrbljen, a kosa mu je bila više sijeda nego plava. Zelandona iz Druge Špilje
podigla je visoko svoju baklju kako bi im obasjala put. Ejla postupi isto tako. Učinilo joj se da u
prolazu, na pojedinim zidovima špilje, vidi neke neraspoznatljive slike, ali kako nitko nije zastao i
upozorio je na njih, nije bila sigurna. Netko je počeo pjevušiti divnim i bogatim glasom, i ona
prepozna glas svoje mentorice, Zelandone Koja Je Prva. Glas joj je odjekivao po maloj kamenoj
odaji, naročito kad su ušli u sljedeću prostoriju i zašli iza ugla. Kada su zelandoni visoko podigli
baklje da osvijetle zid, Ejla se zabezeknula.

Nije bila pripremljena za prizor ispred sebe. Konjska glava u profilu bila je tako duboko
uklesana u vapnenački zid špilje da je imala dojam da izrasta iz njega, a bila je toliko stvarna da je
gotovo izgledala živa. Primijetila je da je veća od prirodne, i palo joj je na pamet da je možda
isklesana po uzoru na mnogo veću životinju od onih koje je ona imala prilike vidjeti, ali dobro je
poznavala konje i odmah joj je bilo jasno da su proporcije savršene. Oblik njuške, oko, uho, njuška s
raširenim nozdrvama, zaobljenost usta i vilice, sve je bilo kao u stvarnosti. A pri treperavoj
svjetlosti baklji, djelovalo je kao da se pokreće, diše.
Kad je odahnula, proizvela je zvuk poput jecaja. Nije ni bila svjesna da je zadržala dah. – To je
savršen konj, ali to je samo glava – reče Ejla.
– Zato Sedmu Špilju zovu Stijena konjske glave – rekao je starac. Stajao je tik iza nje.
Ejla je zurila u sliku s izvjesnim strahopoštovanjem i čuđenjem. Poslije nekog vremena, ispružila
je ruku kako bi dodirnuta kamen, čak ni ne upitavši bi li to trebala učiniti. Privlačio ju je i ona tu ništa
nije mogla. Ispružila je ruku ka čeljusti, prema mjestu po kojem bi dodirnuta i živog konja, i poslije
nekog vremena hladni kamen kao da se zagrijao, kao da je želio oživjeti i izaći iz kamenog zida.
Povukla je ruku, ali ju je ponovno vratila. Površina kamena je na trenutak zadržala malo topline, ali
se onda ponovno ohladila. Postala je svjesna da je Prva nastavila pjevušiti sve dok je dodirivala
kamen, ali i da je prestala kada je ona maknula ruku.
– Tko je to izradio? – upitala je Ejla.
– Nitko ne zna – odvratila je Prva. Ušla je poslije zelandonija iz Sedme Špilje. – Nastalo je tako
davno da se nitko ne sjeća. To je djelo nekog od Drevnih, dakako, ali se ne spominje ni u jednoj
legendi ili priči iz povijesti.
– Možda je isti klesar izradio i Majku u Starješinskom ognjištu – reče zelandoni iz Druge Špilje.
– Otkud ti to? – upita starac. – To su dvije potpuno različite slike. Jedna predstavlja ženu koja u
ruci drži rog bizona, a druga glavu konja.
– Proučavala sam obje. Čini mi se da ima sličnosti u tehnici – odgovorila je. – Vidiš li kako su
pažljivo izrađeni nos, usta i oblik čeljusti ovog konja? Kad odeš tamo obrati pozornost na kukove
Majke, na oblik trbuha. Viđala sam žene koje upravo tako izgledaju, naročito one koje su imale djecu.
Isklesana žena koja predstavlja Doni, u špilji u Starješinskom ognjištu, vrlo je vjerno prikazana, baš
kao i ovaj konj.
– To je odlično zapažanje – reče Ona Koja Je Bila Prva.
– Kad posjetimo Starješinsko ognjište, poslušat ćemo te i pažljivo sve pogledati. – Neko vrijeme
su šutke zurili u konja, a onda je Prva rekla: – Moramo ići. Ima ovdje još nekih stvari koje treba
pogledati, ali to možemo i kasnije. Željela sam da Ejla vidi Konjsku glavu prije nego što krene
posjeta i sve to.
– Drago mi je da sam ovo vidjela – reče Ejla. – Nisam znala da slike uklesane u zid mogu biti
tako stvarne.

3
– Tu ste! – reče Kimeran, ustajući s kamenog sjedala na ispustu ispred skrovišta Sedme Špilje,
kako bi pozdravio Ejlu i Džondalara koji su se upravo penjali stazom. Vuk ih je slijedio, a Džonejla
je bila budna i majka ju je nosila na kuku.
– Znali smo da ste stigli, a onda vam se izgubio svaki trag.
Džondalarov stari prijatelj Kimeran, vođa Starješinskog ognjišta, Druge Špilje Zelandonaca ga je
čekao. Vrlo visok svjetlokosi muškarac nevjerojatno je sličio dvometrašu Džondalaru blijedo plave
kose. Iako su mnogi muškarci bili visoki, preko metar osamdeset, i Džondalar i Kimeran su u vrijeme
pubertetskih obreda bili viši od svih svojih vršnjaka. Privukli su jedan drugoga i ubrzo se
sprijateljili. Kimeran je bio brat zelandone iz Druge Špilje i Džondekamov ujak, ali mu je više bio
kao brat. Sestra mu je bila dosta starija, i ona ga je poslije majčine smrti podigla, zajedno sa svojim
sinom i kćerkom. I njen muškarac je bio prešao na drugi svijet, a nedugo potom počela je učiti za
zelandonu.
– Prva je željela da Ejla vidi vašu Konjsku glavu, a onda smo se morali pobrinuti za konje – reče
Džondalar.
– Konjima će se jako sviđati tvoje polje. Trava je tako zelena i gusta – dodala je Ejla.
– Zovemo je Slatka Dolina. Sredinom protječe Mala Travnata rijeka, a ravnica koju plavi
proširila se u veliko polje. U proljeće, kada se topi snijeg, zna biti močvarna, isto kao i ujesen kada
počnu kiše, ali ljeti, kada je sve suho, to polje ostaje svježe i zeleno – govorio je Kimeran, dok su
išli prema prostoru ispod ispusta gornje ploče u kome se živjelo. – Tijekom cijelog ljeta privlači
pravu povorku biljojeda i olakšava nam lov. Ili Druga ili Sedma Špilja uvijek imaju nekoga na straži.
Prišli su skupini ljudi. – Sjećaš se Sergenora, vođe Sedme špilje, zar ne? – upita Kimeran
pokazavši na sredovječnog tamnokosog muškarca koji se držao po strani, zabrinuto gledajući vuka i
prepustivši mlađem vođi da pozdravi njegove prijatelje.
– Svakako – odvrati Džondalar, uočivši njegov strah i pomislivši da bi ovaj posjet mogao biti
pravi trenutak da se ljudi opuste u nazočnosti vuka. – Sjećam se da je Sergenor, kada je bio izabran
za vođu Sedme, dolazio razgovarati s Martonom. Čini mi se da si upoznao Ejlu.
– Bio sam jedan od mnogih kojima je predstavljena prošle godine čim ste stigli, ali nisam bio u
mogućnosti osobno je pozdraviti – reče Sergenor. Ispružio je obje ruke s dlanovima okrenutim prema
gore – Ejlo iz Devete Špilje, u ime Doni ti izražavam dobrodošlicu u Sedmu Špilju Zelandonaca.
Znam da imaš i mnoga druga imena, od kojih su neka krajnje neobična, ali priznajem da ih se ne
sjećam.
Ejla prihvati njegove ruke. – Ja sam Ejla iz Devete špilje Zelandonaca – počne ona – pripravnica
zelandone iz Devete Špilje. Prve Među Onima Koji Služe – a onda je zastala, jer nije bila sigurna
koliko Džondalarovih veza bi trebala spomenuti. Prošlog ljeta na Obredu združivanja sva
Džondalarova imena i njegove veze pridodane su njezinima, tako da bi potrajalo da ih sve nabroji.
Ionako se od nje očekivalo da to učini samo na vrlo formalnim ceremonijama. Kako je ovo bilo njeno
službeno upoznavanje s vođom Sedme Špilje, željela je da predstavljanje bude formalno, ali ne da se
nastavi u nedogled.
Odlučila je navesti samo njegove najbliže veze i nastaviti s vlastitima, uključujući i prethodne.

Završila je titulama koje je dodala u vedrijem tonu, ali koje je rado koristila. – Prijateljica sam konja
Njiske, Trkača i Sivke, i četveronožnog lovca, Vuka. U ime Velike Majke Svega, pozdravljam tebe,
Sergenore, vođo Sedme Špilje Zelandonaca, i željela bih ti zahvaliti što si nas pozvao u Stijenu
Konjska Glava.
Ona sasvim sigurno nije Zelandonka, pomislio je Sergenor, dok ju je slušao. Može imati koliko
god hoće Džondalarovih imena i titula, ali ona je strankinja, s navikama stranaca, posebno kada je
riječ o životinjama. Kad je spustila ruke pogledao je Vuka koji im je u međuvremenu prišao.
Ejli nije promakla njegova nelagoda u blizini velikog mesoždera. Ni Kimeranu nije baš ugodno
kad je životinja u blizini, iako su ga upoznali s Vukom još prošle godine odmah po dolasku, a od tada
ga je vidio nekoliko puta. Nijedan od vođa nije bio navikao viđati lovce mesoždere kako se bez
imalo straha šeću oko ljudi. Kroz glavu joj je prošla misao slična Džondalarovoj kako bi ovo mogao
biti pogodan trenutak da se naviknu na Vuka.
Ljudi iz Sedme Špilje polako su počeli zapažati da je stigao par iz Devete Špilje, par o kojem su
svi govorili, i sve je više ljudi dolazilo vidjeti ženu s Vukom. Lani su sve obližnje Špilje u roku od
jednog dana saznale da se Džondalar vratio sa svog petogodišnjeg Putovanja. Nije ni moglo biti
drukčije, jer je stigao jašući na konju i u pratnji strankinje. U Devetoj špilji susreli su se s ljudima iz
većine obližnjih Špilja, kada su ovi dolazili u posjet, ili na prošlogodišnjem Ljetnom saboru, ali ovo
im je bila prvi posjet Sedmoj i Drugoj Špilji. Ejla i Džondalar su planirali to učiniti još prošle
jeseni, ali nisu uspjeli do kraja ostvariti svoj naum. Ne zato što su njihove špilje bile previše
udaljene jedne od drugih, nego je uvijek nešto iskrsnulo. A onda je stigla zima i Ejla je već bila u
poodmakloj trudnoći. Sva ta odlaganja samo su doprinijela da se njihov posjet pretvori u događaj od
izuzetne važnosti, posebno od kada je Prva odlučila da se u isto vrijeme ovdje sastane s lokalnom
zelandonom.
– Ma tko bio taj koji je dolje u špilji isklesao tu glavu konja, morao je dobro poznavati konje.
Odlično je obavio posao – rekla je Ejla.
– I ja sam to od početka mislio, ali lijepo je to čuti od nekoga tko poznaje konje tako dobro kao ti
– reče Serganor.
Vuk je sjedio na stražnjim nogama, jezik mu je visio sa strane iz usta i promatrao je čovjeka. Ono
savijeno uho mu je davalo samouvjeren, zadovoljan izgled. Ejla je znala kako čeka da bude
predstavljen. Vidio je da je pozdravila vođu Sedme Špilje. Odavno je već stekao naviku očekivanja
da bude predstavljen svakom strancu kojeg ona pozdravi na taj način.
– Također ti želim zahvaliti što si mi dopustio dovesti Vuka. Nesretan je ako nije pokraj mene, a
od kada se Džonejla rodila, nesretan je i ako nije pokraj nje, jer jako voli djecu– reče Ejla.
– Taj vuk voli djecu? – začudi se Sergenor.
– Vuk nije odrastao s drugim vukovima, rastao je pokraj djece Mamutovaca iz lavljeg Plemena i
smatra ljude svojim čoporom, a svi vukovi vole mladunčad iz svojih čopora – pojasni Ejla. – Vidio
je da sam te pozdravila i sada očekuje da se upozna s tobom. Naučio je prihvatiti svakoga kome ga
predstavim.
Sergenor se namrštio. – Kako se upoznaje s vukom? – upitao je i pogledao Kimerana koji se
cerio.
Mladi muškarac se sjetio svojeg upoznavanja s Vukom, i premda je i dalje bio pomalo nervozan
kada bi se našao u blizini tog mesoždera, neopisivo je uživao u zbunjenosti starijeg muškarca.

Ejla dade znak Vuku da priđe i klekne kako bi ga zagrlila oko vrata, a zatim posegne za
Sergenorovom rukom. On je istog trena trgne.
– Mora je omirisati da bi te upoznao – objasni Ejla. – Vukovi upoznavaju na takav način.
– Jesi li ti prošao kroz ovo, Kimerane? – upitao je Sergenor, kome nije promaknulo da ih i
posjetitelji i većina ljudi iz njegove Špilje gledaju.
– Jesam. Prošlog ljeta, kad su došli u Treću Špilju radi lova prije Ljetnog sabora. Nakon toga,
svaki put kada bih na Saboru ugledao Vuka imao sam dojam da me je prepoznao, iako me je ignorirao
– odvrati Kimeran.
Sergenor nije imao ni najmanju želju to učiniti, ali nije imao izbora. Promatralo ga je previše
ljudi. Nije želio da itko pomisli da se on boji učiniti ono što je mlađi vođa već učinio. Polako je i
oprezno ispružio ruku prema životinji. Ejla ju je prihvatila i prinijela vučjem nosu. Vuk je nabrao nos
i pokazao očnjake, ne otvorivši usta. Džondalar je oduvijek smatrao da im tim kešenjem pokazuje
koliko je pun sebe. Međutim, Sergenor ga je drukčije shvatio. Ejla je osjetila da se trese i do nozdrva
joj je dopro neugodan miris njegovog straha. Znala je da ni Vuku to nije promaklo.
– Vuk te neće ozlijediti, obećavam – tiho je rekla.
Sergenor je zaškrgutnuo zubima, prisilivši samoga sebe da ne ustukne kad je vuk približio čeljust
punu zuba njegovoj ruci. Vuk ga je onjušio i liznuo.
– Što on to radi? – upitao je Sergenor. – Zar kuša jesam li ukusan?
– Ne, mislim da te pokušava smiriti, na taj način smiruju štenad. Pomiluj ga po glavi. –
Odmaknula je njegovu ruku od oštrih zuba i umirujućim glasom rekla: – Jesi li ikada pod prstima
osjetio dlaku živog vuka? Jesi li zapazio da mu je dlaka iza ušiju i oko vrata nešto deblja i grublja?
Voli da ga se češka iza ušiju. – Kad ga je konačno pustila, čovjek povuče ruku.
– Od sada će te uvijek prepoznati – rekla je Ejla. Nitko do sada nije u nazočnosti vuka ni pokazao
takav strah, niti veću hrabrost u nadilaženju tog istog straha. – Jesi li do sada imao bilo kakvo
iskustvo s vukovima? – upitala je.
– Jednom, kad sam bio mali, vuk me je ugrizao. Ja se toga zapravo ne sjećam nego mi je majka
pričala o tome, ali još imam ožiljke – odgovorio je Sergenor.
– To znači da te je Duh Vuka odabrao. Vuk je tvoj totem. Tako bi to protumačili oni koji su me
podigli. – Znala je da Zelandonci ne gledaju na toteme na isti način kao Pleme. Kod njih nema svatko
svoj totem, ali oni koji su ih imali smatrali su da im donose sreću. – Mene je kao malu ogrebao
špiljski lav; u to vrijeme mogla sam izbrojiti možda pet godina. Još imam ožiljke kojima mogu to
dokazati, i još ponekad sanjam o tome. Nije lako živjeti s moćnim totemom kao što su Lav ili Vuk, ali
meni je moj totem pomogao, naučio me je mnoge stvari.
Uspjela je i protiv njegove volje zainteresirati Sergenora. – Što si naučila od špiljskog lava?
– Kao prvo, kako se trebam suočiti sa svojim strahovima – odgovorila je. – Mislim da si i ti to
naučio. U tome ti je možda pomogao tvoj Totem vuka, a da to nisi ni znao.
– Možda, ali kako znaš da ti je totem pomogao? Jeli li ti Duh špiljskog lava zaista pomogao? –
upitao je Sergenor.
– I to ne jednom. Četiri brazgotine koje je lavlja šapa ostavila na mojoj nozi, to je totemski znak
Plemena Špiljskog Lava. Obično samo muškarci dobivaju tako snažan totem, ali moje su brazgotine
bile istovjetne s oznakama Plemena, tako da me je vođa prihvatio iako sam rođena među Drugima...

to je njihov naziv za ljude poput nas. Bila sam vrlo mlada kad sam izgubila svoj narod. Da me Pleme
nije prihvatilo i podiglo, sada ne bih bila među živima – objasnila je.
– Zanimljivo, ali rekla si to, i to ne jednom – podsjeti je Sergenor
– Nekom drugom prilikom, tada sam već bila žena i novi mladi vođa me je prisilio da odem, dugo
sam hodala tražeći te Druge, kao što me je posavjetovala moja majka iz Plemena Iza, prije nego je
umrla. Ali kako ih nisam mogla naći, a morala sam pronaći mjesto na kojem ću prezimiti, moj totem
je poslao čopor lavova koji me je natjerao da promijenim smjer kojim sam išla i zahvaljujući tome
sam našla dolinu u kojoj sam mogla preživjeti. Moj špiljski lav me je odveo i do Džondalara – reče
Ejla.
Njezina priča je zadivila ljude koji su stajali uokolo i slušali. Čak je ni Džondalar nikada nije čuo
da na taj način objašnjava svoj totem.
Jedan od njih progovori – Ti ljudi koji su te primili, oni koje nazivaš Pleme, jesu li stvarno
Zbitoglavci?
– Tako ih vi zovete. Oni sebe nazivaju Pleme, Pleme Špiljskog Medvjeda, zato što svi obožavaju
duh Špiljskog Medvjeda. On je njihov zajednički totem, totem Plemena – rekla je Ejla.
– Mislim da je došao trenutak da ovim putnicima pokažemo gdje mogu spustiti vreće za spavanje
i smjestiti se kako bi mogli s nama podijeliti obrok – reče žena koja je upravo pristigla. Bila je
ugodno punašna i privlačna, a oči su joj inteligentno i odvažno svjetlucale.
Sergenor se osmjehnuo s puno ljubavi. – Ovo je moja družica, Džejvena iz Sedme Špilje
Zelandonaca rekao je Ejli. – Džejvena, ovo je Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca. Ima još mnogo
imena i veza koje će ti sama navesti.
– Ali ne sada – reče Džejvena. – Dobrodošla u ime Majke, Ejlo iz Devete Špilje. Uvjerena sam
da bi se ti sada radije smjestila nego recitirala imena i veze.
Kad su krenuli, Sergenor dodirnu Ejlinu ruku i zagleda se u nju, a potom tiho reče – Ponekad
sanjam vukove. – Osmjehnula se.
Dok su odlazili, prišla im je neka privlačna mlada žena tamne smeđe kose, noseći dvoje djece u
naručju, tamnokosog dječaka i plavokosu djevojčicu. Osmjehnula se Kimeranu, koji blago dodirne
njen obraz svojim, poslije čega se okrenuo prema posjetiteljima. – Prošlog ljeta ste upoznali moju
družicu, Beladoru, zar ne? – upita i ponosnim glasom doda: – I njenog sina i kćer, djecu mog ognjišta.
Ejla se sjetila da je prošlog ljeta nakratko srela tu ženu, premda nije imala prigodu upoznati je.
Znala je da je Beladora na ljetnom saboru rodila dvoje rođenih zajedno, negdje oko prvog Obreda
združivanja, kada su se ona i Džondalar združili. Svi su pričali o tome. To znači da će to dvoje djece
uskoro moći izbrojiti jednu godinu, pomislila je.
– Da, svakako – odvratio je Džondalar, počastivši i ženu i blizance širokim osmijehom, a onda je,
iako toga uopće nije bio svjestan, svu pozornost usmjerio na privlačnu mladu majku, a njegove žive
plave oči ispuniše se divljenjem. Uzvratila mu je osmijeh. Kimeran joj priđe i obgrli je oko struka.
Ejla je bila navikla čitati govor tijela, ali je u tom trenutku bila sigurna da su i svi ostali shvatili
što se upravo dogodilo. Džondalar je zaključio da je Beladora privlačna i nije se mogao suzdržati da
to ne pokaže, isto kao što se ni mlada žena nije mogla suzdržati. Džondalar uopće nije bio svjestan
vlastite karizme, nije shvaćao da njome zrači, ali je zato Beladorin muškarac itekako bio toga
svjestan. Kimeran se šutke umiješao i stavio svima do znanja da je Beladora njegova.

Ejli ova međuigra nije promakla i jako ju je zainteresirala, čak toliko da nije osjetila ljubomoru,
iako je Džondalar bio njen muškarac. Ali je zato počela cijeniti komentare koje je, od trenutka kada
su stigli, stalno slušala o njemu. U dubini svoga bića znala je da Džondalar samo iskazuje divljenje i
da će se sve završiti na gledanju. Imao je on i drugu stranu, onu koju je čak i pred njom rijetko
pokazivao, a i to samo kad su bili sami. Džondalarovi osjećaji su oduvijek bili previše jaki, a strasti
prejake. Cijelog života se borio da ih nadzire i u tome je uspio tek kada je naučio ne pokazivati ih.
Nije mu bilo lako u punoj mjeri iskazati svoje osjećaje. Zbog toga nikada nije javno pokazivao koliko
je voli, ali ponekad, kada su sami, ne može se kontrolirati. Njegova ljubav je tako snažna da ga
ponekad svlada. Kada je Ejla okrenula glavu, primijetila je da je Zelandona Koja Je Bila Prva
promatra. Shvatila je da je i ona svjesna onoga što se upravo dogodilo, iako nije izgovorena ni jedna
jedina riječ, i da pokušava da procijeniti njezinu reakciju. Ejla joj je osmijehom pokazala kako je
svjesna svega što se događa, a onda se usredotočila na svoje djetešce, jer se mala vrpoljila u nosiljci
i pokušavala doći do sise. Prišla je zgodnoj mladoj mami koja je stajala pokraj Džejvene.
– Budi pozdravljena, Beladora. Drago mi je što vidim i tebe i tvoju djecu – rekla je. – Džonejla
se upiškila. Donijela sam nove upijače, pa mi, molim te, pokaži gdje ih mogu promijeniti.
Žena, s po jednim djetešcem na svakom kuku, se osmjehne. – Pođi sa mnom – reče, i tri žene se
zapute prema skrovištu.
Beladora je čula da ljudi pričaju o Ejlinom neobičnom naglasku, ali je do tada nije čula govoriti.
Za vrijeme Obreda združivanja na kojem se Džondalar združio s ovom strankinjom, ona je baš rađala,
a kasnije nije imala prilike razgovarati s Ejlom. Bila je previše zauzeta svojim brigama, ali sada je
shvatila na što su mislili. Iako je Ejla sasvim dobro govorila jezik Zelandonaca, pojedine zvukove
jednostavno nije mogla točno izgovoriti, ali je Beladora svejedno bila zadovoljna što joj se ukazala
prilika da je sluša. Ona je potjecala iz područja daleko na jugu, i premda njen govor nije bio toliko
neobičan kao Ejlin, i ona je govorila jezik Zelandonaca s lako uočljivim naglaskom.
Ejla se osmjehnula kada ju je čula kako govori. – Čini mi se da ni ti nisi rođena kao Zelandonka –
rekla je. – Isto kao što nisam ni ja.
– Moj narod su oni koje znate kao Džornadonec. Mi smo susjedi s jednom Špiljom Zelandonaca
daleko na jugu, gdje je mnogo toplije. – Beladora se osmjehnula. – Upoznala sam Kimerana dok je
putovao sa sestrom, koja je bila na donier-turi.
Ejla se pitala što li je to donier-tura. Očigledno je imalo neke veze s činjenicom da su bili
Zelandonci, jer je doniera bio sinonim za Onu Koja Služi Veliku Majku. Odlučila je da će se kasnije
kod Prve raspitati o tome.
Prostor iza pravokutnog ognjišta u kojem je gorjela vatra bio je ugodno obasjan crvenim sjajem
razigranih plamenova čija je svjetlost poigravala po vapnenačkim zidovima. Stjenovit strop ispusta
koji se nadvio nad vatrom odbijao je svjetlost na okupljene i činila da prividno pucaju od zdravlja.
Upravo su pojeli vrlo ukusan zajednički obrok na čije pripremanje je veliki broj ljudi utrošio mnogo
vremena i mnogo truda. Između ostalog, ponuđeno je i golemo stegno megacerosa, nabodeno na
debeli ražanj postavljen na debele račvaste grane iznad one iste izdužene pravokutne jame za paljenje
vatre. Sada je Sedma Špilja Zelandonaca zajedno s mnogobrojnim rođacima iz Druge Špilje i
posjetiteljima iz Devete i Treće Špilje bila spremna za opuštanje.
Ponuđeno je piće: nekoliko vrsta čaja, fermentirano voćno vino i alkoholni napitak zvan kvas,
spravljen od soka breze s dodacima divljih žitarica, meda i raznog voća. Svi su uzeli po šalicu

omiljenog pića i potražili mjesto u blizini ognjišta. Svi odreda bili su oduševljeni i u stanju
iščekivanja. Posjetitelji su uvijek donosili malo uzbuđenja, ali ova strankinja sa životinjama i
egzotičnim pričama je nagovijestila da bi ovog puta moglo biti zanimljivije nego obično.
Ejla i Džondalar nalazili su se usred skupine u kojoj su još bili Džoharan i Proleva. Sergenor i
Džejvena, i Kimeran i Beladora, vođe Devete, Sedme i Druge Špilje, i još nekolicina, među kojima
su bile mlade žene, Levela i Džanida i njihovi muškarci, Džondekam i Peridal. Vođe su se s ljudima
iz Sedme Špilje prepirali oko toga kada bi putnici iz Stijene Konjska Glava trebali krenuti prema
Starješinskom ognjištu. Bili su dobro raspoloženi, ali su se i prijateljski nadmetali s Drugom Špiljom
oko toga gdje bi putnici trebali najduže ostati.
– Starješinsko ognjište je starije i trebalo bi se bolje rangirati i ukazivati mu veće poštovanje –
rekao je Kimeran, zadirkujući. – Što znači da bi trebali duže ostati kod nas.
– Znači li to onda da bi meni trebali ukazivati veće poštovanje zato što sam stariji? – odvratio je
Sergenor, značajno se osmjehujući. – To ću zapamtiti.
Ejla ih je slušala i osmjehivala se kao i ostali, ali je željela i nešto pitati. Iskoristila je prvu
stanku u razgovoru i postavila pitanje
– Kad ste potegli pitanje starosti Špilja, nešto me zanima.
– Svi se okrenuše prema Ejli.
– Samo pitaj – odvratio je Kimeran, pretjerano ljubazno i prijateljski, nagovijestivši i druge
usluge. Popio je nekoliko šalica kvasa i počeo opažati koliko je družica njegovog visokog prijatelja
privlačna.
– Prošlog ljeta mi je Manvelar rekao nešto o riječima za brojeve koje predstavljaju nazive Špilja,
ali sam i dalje zbunjena – nastavi Ejla. – Kad smo lani išli na Ljetni sabor, prenoćili smo u
Dvadesetdevetoj Špilji. Oni žive u tri zasebna skloništa smještena oko jedne velike doline. Svako
sklonište ima svog vođu i po jednu zelandonu, ali svi se vode pod istom riječi za brojenje, svi
pripadaju Dvadesetdevetoj. Druga Špilja je usko povezana sa Sedmom čije se sklonište nalazi na
drugom kraju doline. Zašto onda vaša Špilja ima drukčiju riječ za brojenje? Zašto niste dio Druge
Špilje?
– Na to pitanje ne mogu odgovoriti. Ne znam – reče Kimeran, i pokaza prema starijem muškarcu.
– Morat ćeš pitati starijeg vođu. Izvoli. Sergenore!
Sergenor se osmjehnuo, ali je ipak nekoliko trenutaka razmišljao. – Da budem iskren, ni ja ne
znam. Nikada se to nisam upitao. Koliko mi je poznato, niti jedna Povijest ni Legenda Starih ne
govori o tome. U nekima se spominju priče o prvobitnim stanovnicima ovog područja, o Prvoj Špilji
Zelandonaca, ali oni su odavno nestali. Nitko čak pouzdano ni ne zna gdje je bilo njihovo
prebivalište.
– Znaš li da je Druga Špilja Zelandonaca najstarije naselje Zelandonaca koje još postoji? – upita
Kimeran, pomalo zaplićući jezikom – Zato se i zove Starješinsko ognjište.
– Da, to sam znala – odgovorila je, pitajući se hoće li mu biti potrebno onakvo piće za ‘jutro
poslije’ kakvo je pripremala za Taluta, vođu Mamutovaca iz Lavljeg skloništa.
– Reći ću ti što ja mislim – nastavi Sergenor. – Kada su se obitelji u Prvoj i Drugoj Špilji previše
proširile i više nisu imale dovoljno mjesta u svojim skloništima, neki od njih, izdanci obje Špilje,
kao i novopridošlice u ovaj kraj preselili su se dalje odavde, uzimajući sljedeću riječ za brojenje
svaki puta kad su osnovali novu Špilju. U vrijeme kad je skupina ljudi iz Druge Špilje, koja je

zasnovala našu Špilju, odlučila preseliti se, sljedeća slobodna riječ za brojenje bila je sedam. To su
uglavnom bile mlade obitelji, poneki tek združen par, djeca Druge Špilje koja su željela ostati blizu
svojih rođaka i zato su se preselili ovamo, kako bi tu, na drugoj strani Slatke Doline savili novi dom.
Iako su dvije Špilje bile usko povezane, praktički su bile jedna Špilja, mislim da su odabrali novu
riječ za broj zato što je to bio običaj. I tako smo postali dvije zasebne Špilje: Starješinsko ognjište
Druge Špilje Zelandonaca, i Stijena Konjska Glava Sedme Špilje. I dalje smo samo različiti ogranci
iste obitelji.
– Dvadesetdeveta je novija Špilja – nastavio je Sergenor. – Kada su prešli u nova skloništa
pretpostavljam da su svi željeli zadržati istu riječ za brojenje, jer što je riječ za brojanje niže, to je
naselje starije. Niža riječ za brojenje predstavlja izvjestan prestiž, a Dvadeset devet je ionako već
prilično visoka riječ za brojenje. Pretpostavljam da nitko od onih koji su osnivali nove Špilje nije
želio višu riječ za brojanje u nazivu svoje Špilje. Odlučili su nazvati se Tri Stijene, Dvadesetdevete
Špilje Zelandonaca, a potom su pomoću naziva, koje su već bili nadjenuti mjestima, objasnili razliku.
– Naziv prvobitnog naselja je Odraz, jer s izvjesnih mjesta možeš vidjeti sebe u vodi ispod. To je
jedno od svega nekoliko skloništa koja gledaju na sjever i nije lako u njemu održavati toplinu, ali
mjesto je izuzetno i ima mnoge druge prednosti. To je Južni Posjed Dvadesetdevete Špilje, ili
ponekad Južni Posjed Tri Stijene. Južna strana postala je Sjeverna strana, a ljetno logorište postalo je
Zapadna strana Dvadesetdevete Špilje. Smatram da je njihov način kompliciran i zbunjujući, ali tako
su sami odabrali.
– Ako je Druga špilja najstarija, onda bi sljedeća skupina po starosti, koja još postoji, bila
Stijena Dvije Rijeke, Treća Špilja Zelandonaca. Kod njih smo proveli prošlu noć – reče Ejla,
pokazujući im kimanjem glave da joj je sada sve mnogo jasnije.
– Tako je – pridruži se razgovoru i Proleva.
– Ali ne postoji Četvrta Špilja, je li tako?
– Postojala je Četvrta Špilja – odgovori joj Proleva – ali izgleda da nitko ne zna što se s njom
dogodilo. Pojedine Legende nagovještavaju da je nekakva katastrofa pogodila više špilja, pa se
moglo dogoditi da je Četvrta nestala negdje u to vrijeme, ali to nije sigurno. To su također mračna
vremena u Povijestima. Postoje nagovještaji da je bilo borbi sa Zbitoglavcima.
– Poslije Treće dolazi Peta Špilja, nazvana Stara Dolina. Na nju ćeš naići ako pođeš Rijekom
uzvodno – dodao je Džondalar. – Namjeravali smo ih posjetiti prošle godine kada smo krenuli na
Ljetni sabor, ali su već bili otišli, sjećaš li se? – Ejla je kimnula. – Oni imaju nekoliko skloništa s
obje strane doline Kratke Rijeke; u nekima žive, a neka koriste kao skladišta, ali ih ne nazivaju
različitim riječima za brojenje. Cijela Stara Dolina je Peta Špilja.
– Šesta Špilja je također nestala – nastavio je Sergenor. – Priče o tome što joj se dogodilo jako
se razlikuju. Većina ljudi misli kako ih je desetkovala nekakva bolest. Ostali vjeruju da je došlo do
razilaženja u mišljenju. Bilo kako bilo, Povijesti nagovještavaju da su se ljudi koji su nekada tvorili
Šestu Špilju pridružili ostalim Špiljama, tako da smo sljedeći po redu mi iz Sedme Špilje. Ne postoji
ni Osma Špilja, poslije naše dolazi Deveta.
Nastupio je trenutak tišine dok se obavještenja nisu slegla. A onda su promijenili temu razgovora.
Džondekam je zamolio Džondalara da pogleda bacač koplja koji je napravio, a Levela je rekla
starijoj sestri Prolevi da razmišlja o tome da rodi u Devetoj Špilji, na što se njena sestra osmjehnula.
Ljudi su počeli voditi privatne razgovore i ubrzo su se rasporedili po grupicama.

Kada su se pročule pojedinosti o jučerašnjem lovu na lavove. Džondekam nije bio jedini koji je
imao pitanja o bacaču koplja. Džondalar je to oružje za lov napravio dok je živio s Ejlom u njezinoj
Istočnoj dolini, a predstavio im ga je lani, ubrzo po povratku kući. Pokazivao ga je i na ljetnom
saboru. U ranim satima poslijepodneva, dok je Džondalar čekao da se Ejla vrati iz posjeta Špilji
Konjska Glava, njih nekolicina je vježbala bacanje koplja pomoću bacača, koje su sami napravili po
uzoru na onaj koji su vidjeli da on koristi, a Džondalar im je davao upute i savjete. Sada se oko njega
počela okupljati nova skupina ljudi, uglavnom muškaraca, premda je bilo i nekoliko žena. Postavljali
su mu pitanja o tome kako se izrađuju ti bacači i laka koplja koja su se pokazala vrlo učinkovitim kad
se izbace na taj način.
S druge strane ognjišta, blizu zida koji je zadržavao toplinu, nekoliko žena s najmanjom dječicom,
među kojima je bila i Ejla, hranilo je, ljuljalo ili samo držalo na oku usnule mališane dok su one
razgovarale.
U odvojenom dijelu skloništa. Ona Koja Je Prva, razgovarala je s ostalim zelandonama i
njihovim pripravnicama, jedva primjetno nervozna što im se Ejla koja je bila njena pripravnica, nije
pridružila. Bila je svjesna da ju je sama gurnula u to, jer je Ejla već bila obučena isejeliteljica kada
je stigla. A bila je vrlo vješta u još nekim stvarima, među koje je spadala i vlast nad životinjama.
Njoj je bilo mjesto među zelandonama. Zelandom iz Sedme špilje postavio je Prvoj pitanje i
strpljivo je čekao njezin odgovor. Zapazio je kako je zelandona iz Devete Špilje odlutala u mislima i
da je blago iznervirana. Promatrao ju je od kada su posjetitelji stigli i nije mu promaklo da se sve
više i više nervira. Nagađao je i zbog čega. Kada zelandone posjećuju jedni druge s pripravnicama i
pripravnicima, oni takve prigode uvijek koriste da na novakinje i novake prenesu nešto od znanja i
tradicije. Svi oni ionako moraju sve to naučiti i upamtiti, a njezina pripravnica nije bila sada ovdje.
Ali, pomisli on, ako je Prva već odabrala pripravnicu koja ima svog muškarca i malo dijete, morala
je znati da ona neće sve svoje vrijeme trošiti na zadatke zelandona.
– Ispričajte me na trenutak – rekla je Prva, ustala s prostirke na niskom kamenom ispustu i
zaputila se prema skupini mladih žena koje su se raspričale.
– Ejla – pozvala ju je s osmijehom. Znala je vješto prikrivati prave osjećaje. – Oprosti što te
prekidam, ali zelandoni iz Sedme špilje mi je upravo postavio pitanje o namještanju polomljenih
kostiju, pa sam pomislila kako bi i ti mogla doprinijeti razgovoru.
– Svakako, zelandona – reče Ejla. – Samo da uzmem Džonejlu, eno je tamo.
Ejla ustane i zagleda se u usnulo djetešce. Vuk podiže pogled prema njoj i počne cviliti, udarajući
repom o tlo. Ležao je pokraj djeteta za čiju sigurnost se smatrao osobno odgovornim. Vuk je bio
posljednje mladunče usamljene vučice koju je Ejla ubila, jer je potkradala njene zamke, prije nego je
otkrila da ima mlade. Slijedila je trag koji je vodio do jazbine i pronašla jedno živo mladunče koje je
ponijela sa sobom. Odrastao je u skučenom zimskom skloništu Mamutovaca. Bio je tako malen kada
ga je našla... možda je brojio četiri tjedna... da se prilijepio za ljudska bića. Obožavao je djecu,
posebno malenu Ejlinu djevojčicu.
– Ne bih je dirala, jer tek je zaspala. Nije navikla na posjete i večeras je bila previše uzbuđena –
objasni Ejla.
– Možemo mi pripaziti na nju – ponudi Levela i razvuče usta u osmijeh. – Zapravo, možemo u
tome pomoći Vuku. On je ne ispušta iz vida. Ako se probudi, donijet ćemo ti je. Ali kako se je tek
smirila, vjerujem da se neko vrijeme neće ni pomaknuti.
– Hvala, Levela – reče Ejla i osmjehnu se i njoj i ženi pokraj nje. – Prava si Prolevina sestra.

Jesi li svjesna koliko si joj slična?
– Samo znam da mi nedostaje otkad se udala za Džoharana – reče Levela, gledajući sestru. –
Oduvijek smo bile bliske. Proleva mi je bila druga majka.
Ejla krene za Onom Koja Je Prva do skupine Onih Koji Su Služili Majku. Nije joj promaklo da je
nazočna većina lokalnih zelandona. Osim Prve, koja je bila zelandona Devete Špilje, i dakako,
zelandona Druge i Sedme Špilje, tu su još bile i zelandone iz Treće i Jedanaeste Špilje. Zelandona iz
Četrnaeste nije došla, ali je zato poslala svoju prvu pripravnicu. Bilo je tu još nekoliko pripravnica i
pripravnika. Ejla je prepoznala dvije mlađe žene i mladog muškarca iz Druge i Sedme Špilje.
Osmjehnula se Mejeri iz Treće Špilje i pozdravila postarijeg muškarca koji je bio zelandoni Sedme,
a potom i ženu koja je bila unuka njegovog ognjišta, zelandonu Druge, koja je ujedno bila i
Džondekamova majka. Ejla je željela bolje upoznati Drugu. Rijetke su bile zelandone s djecom, ali
ona je imala partnera i podigla je dvoje djece... a poslije majčine smrti i brata Kimerana... a sada je
bila zelandona.
– Ejla ima više iskustva u namještanju kostiju od većine nas. Njoj trebaš postaviti svoje pitanje –
reče Prva zelandoniju iz Sedme, ponovno se smjestivši na prostirku i pokazavši Ejli neka sjedne na
onu pokraj nje.
– Znam da će svježi prijelom pravilno zarasti ako se dobro namjesti. Napravio sam to mnogo
puta, ali netko me je pitao može li se nešto učiniti ako prijelom nije bio dobro namješten i ako je
nakrivo zarastao – istog trena postavi pitanje starac. Od One Koja Je Prva toliko toga je čuo o Ejlinoj
vještini da ne samo da ga je zanimalo što će mu odgovoriti, nego je želio i vidjeti hoće li se ona
zbuniti kad joj pitanje postavi netko njegovih godina i iskustva.
Ejla se tek bila spustila na prostirku, ali se odmah okrenula prema njemu. Primijetio je da se na
prostirku spustila vrlo graciozno, kao da je skliznula na nju, i da ga je pogledala ravno u oči, ali s
izvjesnom mjerom poštovanja. Iako je očekivala da bude formalno predstavljena ostalim
pripravnicama i pripravnicima, i premda se iznenadila što su je odmah obasuli pitanjima, odgovorila
je bez oklijevanja.
– To ovisi o prijelomu i kako dugo je zarastao – odgovorila je. – Ako se radi o starom prijelomu,
ne može se mnogo učiniti. Zarasla kost, čak i ona koja je krivo zarasla, često je jača od kosti koja nije
pretrpjela nikakvu ozljedu. Ako je pokušate ponovno slomiti kako biste je namjestili kako treba,
ozlijeđena kost će se ubuduće stalno lomiti. Ali ako je prijelom tek počeo zarastati, ponekad je
moguće ponovno slomiti kost i pravilno je namjestiti.
– Jesi li imala prilike to raditi? – upitao je Sedmi, blago izbačen iz ravnoteže njenim govorom
koji se razlikovao od načina na koji je govorila Kimeranova lijepa družica, koja je neke zvukove
izgovarala na vrlo ugodan način. Kada je govorila Džondalarova strankinja, imao je dojam da gotovo
guta određene zvuke.
– Jesam – odvrati Ejla. Imala je osjećaj da je provjeravaju isto kao što je to radila Iza kad joj je
postavljala pitanja o liječenju i upotrebi bilja. – Na Putu ovamo zastali smo kako bismo posjetili
narod koji je Džondalar ranije bio upoznao, Šaramudonce. Žena koju je znao nezgodno je pala i
slomila ruku skoro jedan mjesec prije našeg dolaska. Kost je pogrešno zarastala. Bila je toliko
izvrnuta, tako da se žena nije mogla se služiti rukom, a i jako ju je boljela. Nitko joj nije znao
namjestiti ruku, jer je njihov ranarnik umro početkom zime. Uspjela sam joj ponovno slomiti kost i
iznova namjestiti. Nije ispalo savršeno, ali je bilo bolje. Neće se moći njome koristiti kao prije pada,
ali će barem donekle moći. Do vremena kada smo krenuli, zarastanje je dobro napredovalo i ruka ju

je prestala boljeti – rekla je Ejla.
– Zar je nije boljelo kada si joj ponovno lomila ruku? – upitao je neki mladić.
– Ne bih rekla da je osjetila bol. Dala sam joj nešto za spavanje. Taj napitak joj je istovremeno i
opustio mišiće. Ja tu biljku znam kao daturu...
– Datura? – prekine je starac. Tu riječ je izgovorila s jakim naglaskom.
– Na jeziku Mamutovaca nazivaju je riječju koja bi na jeziku Zelandonaca mogla značiti ‘trnovita
jabuka’, jer u jednom trenutku rađa plodove koji bi se tako mogli opisati. To je velika biljka jakog
mirisa, s velikim bijelim cvjetovima koji strše sa stabljike – pojasni Ejla.
– Mislim da znam na koju biljku misliš – reče stari zelandoni iz Sedme Špilje.
– Kako si uopće znala što trebaš raditi? – upitala ju je mlada žena koja je sjedila pokraj starca,
glasom koji je jasno govorio kako joj je to jako čudno što jedna pripravnica toliko toga zna.
– Da, to je dobro pitanje – složio se Sedmi. – Kako si znala što ti valja činiti? Gdje si stekla
iskustvo? Izgleda da mnogo toga znaš za jednu tako mladu osobu.
Ejla pogleda u Prvu koja je djelovala krajnje zadovoljno. Nije bila sigurna zašto, ali imala je
dojam da je Prva zadovoljna onim što je Ejla izgovorila.
– Žena koja me je prihvatila kao malu i podigla me, bila je u svome narodu žena od medicine,
isejeliteljica. I mene je podučavala da to postanem. Muškarci Plemena u lovu koriste drukčija koplja
nego Zelandonci. Duža su i deblja, i uglavnom ih ne bacaju već njima ubadaju, tako da moraju prići
jako blizu životinji. To je mnogo opasnije i ozljede su česte. Ponekad su lovci iz Plemena znali
daleko otputovati. Ako je netko slomio kost, nisu se uvijek mogli odmah vratiti i kost je počela
zarastati prije nego bi našli nekoga da je namjesti. Nekoliko puta sam pomagala Izi kada je morala
ponovno lomiti i namještati kosti, a pomagala sam i ženama od medicine na Plemenskim
Okupljanjima kad su radile to isto.
– Taj narod koji nazivaš Pleme, jesu li zaista isti kao Zbitoglavci? – upitao ju je mladić.
To pitanje su joj već bili postavili, a sve joj se činilo da ga je postavio isti mladić. – Vi koristite
tu riječ za njih – ponovi Ejla.
– Teško je povjerovati da oni toliko toga mogu znati – izjavio je.
– Meni nije, živjela sam s njima.
Neugodna tišina je potrajala nekoliko trenutaka, a onda je Prva promijenila temu. – Mislim kako
je ovo pravi trenutak da pripravnice i pripravnici nauče, a neki od vas obnove riječi za brojanje,
neke od njihovih upotreba i značenja. Svi vi znate riječi za brojanje, ali što ćete učiniti ako morate
izbrojiti veliku količinu nečega? Zelandona iz Druge Špilje, bi li nam ti objasnila?
Ejla se istog trena zainteresirala. Odjednom je postala opčinjena i nagnula se naprijed. Znala je
da je brojanje ponekad složenije i moćnije od običnih riječi za brojeve, ako shvatiš kako se to radi.
Prva je bila vrlo zadovoljna kada je primijetila njenu zainteresiranost. Bila je uvjerena da Ejlu
posebno zanima da shvati brojanje.
– Možete koristiti prste – rekla je Druga i podigla obje ruke. – Prstima na desnoj brojite svaku
izgovorenu riječ dok ne dođete do pete. – Potom je stisnula šaku i počela brojiti podižući jedan prst
za drugim, počevši od palca. – Još pet možete izbrojati na lijevoj ruci i tako stići do deset, ali to je
onda kraj. Ne možete nastaviti pukim brojanjem. Umjesto da iskoristite lijevu šaku za brojanje novih
riječi, možete savinuti jedan prst, palac, koji će predstavljati prvih pet izbrojenih stvari – podigla je

Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i

Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (20)

Similar to Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i

Similar to Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i (7)

More from zoran radovic

More from zoran radovic (20)

Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i