SlideShare a Scribd company logo

Adrian mole godine divljine

•Download as DOC, PDF•
•
Tatjana Popovic
Tatjana Popovic

godina,divljina

Environment
1 of 103
Sue Townsend: ADRIAN MOLE: GODINE DIVLJINE POSVETA = Mojim sestrama Barbari i Kate »Za onim što je prošlo i ne da se popraviti, Ne treba tugovati.« William Shakespeares - Zimska bajka Utorak, 1. siječnja 1991. Započinjem godinu s glavom u kojoj nabija i drhtavim udovima zbog pretjeranih količina alkohola kojeg sam sinoćbio prisiljen popiti na dočeku Nove godine kod moje majke. Srčući niskokalorično bezalkoholno piće, sasvim sam zadovoljno sjedio na stolcu u blagovaonici, gledajući ih kako plešu, ali mi je moja majka stalno dovikivala: »Pridruži nam se, some mlitavi« i nije odustajala sve dok nisam konzumirao čašu i pol Lambrusca. Dok mi je pljuskala vino u plastičnu čašu, pomnije sam je razgledao. Usta su joj okruživale kratke bore, poput brojnih riječnih korita što uviru u grimizno jezero; kosa joj je crvena i sjajna zamalo do korijena, a onda siva pruga razotkriva istinu; vrat joj se objesio, dekolte je izboran, a trbuh se izbočio u maloj crnoj haljini (vrlo maloj) koju je imala na sebi. Jadnica ima četrdeset sedam godina, dvadeset i tri godine više od svog drugog muža. Definitivno znam da ju on, Martin Muffet, nikad nije vidio bez šminke. Njezine su jastučnice prava sramota; prekrivene mrljama od make--upa u sticku i maskare. Nije dugo potrajalo i našao sam se na improviziranom podiju za ples u dnevnoj sobi moje majke plešući »Pačji ples« u zmijolikoj vrsti s Pandorom, ljubavlju mog života; Pandorinim novim ljubavnikom profesorom Jackom Cavendishem; Martinom Muffetom, svojim oču- hom dječačkog izgleda; Ivanom i Tanjom, Pandorinim boemskim roditeljima i s ostalim pripitim prijateljima i rođacima moje majke. Kad je pjesma dosegla vrhunac, uhvatio sam svoj odraz u zrcalu iznad kamina. Mahao sam rukama i cerio se kao kakav luđak. Odmah sam prestao plesati i vratio se na svoj stolac iz blagovaonice. Bert Baxter, koji je lani navršio stotu, izvodio je nekakav nezgrapan ples s invalidskom stolicom, što je prouzročilo nekoliko ozljeda; moj lijevi nožni zglob još je nagnječen i otečen, zahvaljujući njegovoj nepažljivosti. Također imam na prsima svoje nove bijele košulje veliku mrlju od cikle, prouzročenu jednim od njegovih sendviča s ciklom što ga je hitnuo preko sobe u pogrešnom uvjerenju kako se radi o prskalici. No, siroti će starkelja gotovo sigurno odapeti ove godine --- dobio je svoj brzojav od Kraljice --- tako da mu neću naplatiti račun za specijalističko kemijsko čišćenje koje će gotovo sigurno biti potrebno. Ja se sad većviše od deset godina brinem o Bertu Baxteru, putujem iz Oxforda kako bih ga posjetio, kupujem mu njegove smrdljive cigarete, režem mu njegove grozne nokte na nogama, itd. Kad će tome biti kraj? Moj je otac nepozvan upao na doček u 11:30. Poslužio se izlikom da mora nešto hitno razgovarati s bakom. Ona je sad jako gluha, tako da je morao vikati kako bi nadglasao muziku: »Mamice, ne mogu naći libelu.« Kakva bijedna izlika! Kome treba libela na Staru godinu, osim možda nekom vodoinstalateru iz Hitnih intervencija? Bila je to kukavna zamolba usamljenog, četrdesetdevetogodišnjeg razvedenog muškarca, čije je mornarski plavo odijelo iz sredine osamdesetih bilo zrelo za kemijsko čišćenje, a smeđe mokasine za bacanje u smeće. Učinio je sve što je mogao sa svojom preostalom kosom, ali to nije bilo dovoljno.
»Imaš pojma gdje bi mogla biti libela?« inzistirao je moj otac pogledavajući prema stolu s pićima. Zatim je dodao: »Popločit ću put.« Glasno sam se nasmijao na tu očiglednu laž. Baka ga je zbunjeno pogledala i vratila se u kuhinju da u mikrovalnoj zagrije hrenovke u tijestu, a mama je dobrodušno pozvala svog bivšeg muža da se priključi zabavi. Dok si reko keks, on je zbacio sako s leđa i na prostoru očišćenom za ples zaplesao frugg s mojom osmogodišnjom sestrom Rosie. Kako stil plesanja mog oca (njegov je uzor još uvijek Mick Jagger) izaziva u meni bolan osjećaj nelagode, otišao sam gore promijeniti košulju. Putem sam prošao mimo Pandore i Modrobradog Cavendisha koji su se strastveno grlili napola zagurani u ormar. On je dovoljno star da bi joj mogao biti otac. Pandora je bila moja otkako sam navršio trinaest godina i zaljubio se u njezinu kosu boje karamela. Ona jednostavno uživa u tome da me muči. Udala se za Juliana Twyselton-Fifea samo zato da mene učini ljubomornim. Ne može postojati nikakav drugi razlog. Julian je biseksualni poluaristokrat koji povremeno nosi monokl. Trudi se dosegnuti ekscentričnost, ali mu ona stalno izmiče. On je naprosto krajnje običan momak otmjena načina govora. i ne izgleda bogzna kako. Izgleda kao konj na dvije noge. A što se tiče njezine ljubavne veze s Cavendishem, čovjekom koji se odijeva poput skitnice, to prelazi moje moći shvaćanja. Pandora je večeras posebno lijepo izgledala u crvenoj haljini bez naramenica iz koje su joj grudi stalno prijetile pobjeći. Gledajući je, nitko ne bi uspio pogoditi da je ona sad dr. Pandora Braithwaite, koja tečno govori ruski, hrvatski i razne druge malo upotrebljavane jezike. Više je sličila nekoj od onih supermanekenki koje šetaju modnim pistama nego doktorici filozofije. Ona je svakako davala sjaj ovoj zabavi: za razliku od njezinih roditelja koji su se odjenuli u svom uobičajenom bitnik stilu iz pedesetih --- dolčevite i samterice. Nije čudo da su se oboje kupali u znoju dok su plesali na muziku Chucka Berryja. Pandora mi se nasmiješila dok je gurala lijevu dojku u haljinu i njezin me je smiješak pogodio u srce. Ja sam pripravan čekati dok se ona ne opameti i shvati kako za nju postoji samo jedan muškarac na svijetu, a to sam ja. To je razlog zbog kojeg sam otišao za njom u Oxford i privremeno se nastanio u njezinoj sobici za metle. Sad sam tamo većgodinu i pol. Što bude više izložena mojoj prisutnosti, to će brže početi cijeniti moje kvalitete. Trpio sam svakodnevna poniženja gledajući je s njezinim mužem i ljubavnicima, ali ću plodove toga požeti kasnije kad ona bude ponosna mati šestoro naše djece, a ja slavan pisac. Kad je sat otkucao ponoć, svi su se uhvatili za ruke i zapjevali »Stara dobra vremena«. Pogledao sam uokolo: Pandoru, Cavendisha, majku, oca, očuha, baku, Pandorine roditelje Ivana i Tanju Braitwaite i psa. Oči su mi se ispunile suzama. Uskoro ću imati dvadeset i četiri godine, pomislio sam, a što sam postigao u životu? I, dok su odzvanjale posljednje riječi pjesme, odgovorio sam samom sebi: »Ništa, Mole, ništa.« Pandora je prvu noćnove godine željela provesti s Cavendishem u kući svojih roditelja u Leicesteru, ali sam je ja u 12:30 podsjetio na to da su me ona i njezin vremešni ljubavnik obećali vratiti kolima natrag u Oxford. Rekao sam joj: »Za osam sati moram biti na poslu u Ministarstvu za okoliš. Točno u 8:30.« Ona je rekla: »Za Boga miloga, zar ne bi mogao izostati jedan pišivi dan bez dozvole? Zar baš moraš biti toliko pokoran onom bezveznom povjereniku Brownu?« Odgovorio sam joj, nadam se, dostojanstveno: »Pandora, neki od nas drže do svoje riječi, za razliku od tebe, koja si drugog lipnja 1983. godine obećala da ćeš se udati za mene čim položiš maturu.«
Pandora se nasmijala, prolivši iz čaše čisti whisky. »Imala sam tada šesnaest godina«, rekla je. »Ti živiš u prokletom zakrivljenom vremenu.« Zanemario sam uvredu. »Hoćete li me odvesti u Oxford kao što ste obećali?« razdraženo sam odvratio, sušeći kapljice whiskyja s njezine haljine papirnatim ubrusom s naslikanim jelenima. Pandora vikne preko sobe Cavendishu, zaokupljenom razgovorom s bakom o psu i njegovom nedostatku apetita: »Jack! Adrian inzistira da ga vozimo natrag u Oxford!« Modrobradi zakoluta očima i pogleda na sat. »Imam vremena za još jedno piće, Adriane?« upita. »Da, ali samo mineralnu vodu. Ti voziš, je li tako?« odgovorio sam. On opet zakoluta očima i dohvati bocu Perriera. Moj otac mu priđe i njih dvojica se s nostalgijom počnu prisjećati dobrih starih vremena kad su mogli ispiti i po deset krigli pive u pubu i onda sjesti u auto i odvesti se »a da nemaju odmah na vratu muriju«. Bilo je dva sata ujutro kad smo napokon izišli iz kuće. Onda smo morali svratiti do kuće Braithwaiteovih da Pandora pokupi svoju putnu torbu. Sjedio sam na stražnjem sjedalu Cavendisheva volva i slušao njihov banalni razgovor. Pandora njega zove »mrgane«, a Cavendish nju zove »majmunčiću«. Probudio sam se u predgrađu Oxforda i čuo nju kako šapće: »Onda, mrgane, kako ti se svidjelo slavlje u Maison Mole?« I njega kako joj odgovara: »Baš kao što si obećala, majmunčiću, divno vulgarno. Sjajno sam se zabavljao«. Oboje su se okrenuli prema meni, pa sam se napravio da spavam. Počeo sam misliti na svoju sestru Rosie, koja je, po mom mišljenju, totalno razmažena. Frizerski model glave iz Djevojačkog svijeta koji je tražila za Božićstajao je zanemaren na prozorskoj dasci u dnevnoj sobi još od Štefanja, zureći van na jednako zanemareni vrt. Plava kosa, koja se mogla uvlačiti i izvlačiti, bila je beznadno zamršena, a lice išarano kričavom šminkom. Rosie je ranije plesala s Ivanom Braithwaiteom na takav način kakav nimalo ne dolikuje jednoj osmogodišnjakinji. Izgledali su kao Lolita i Humbert Humbert. Kolega Nabokov, trebao si biti živ i to vidjeti. Čak bi i tebe šokirao pogled na Rosie Mole, napućenih usnica, u njezinoj crnoj minici, ružičastim hulahupkama i kratkom purpurnom topiću, odrezanom iznad pupka! Odlučio sam voditi iscrpan dnevnik u nadi da će moj život možda jednog dana izgledati zanimljiviji zapisan na papiru. Jer ga sasvim sigurno nije zanimljivo stvarno živjeti. Dapače, nevjerojatno je dosadno. Srijeda, 2. siječnja Jutros sam deset minuta zakasnio na posao. Autobusu je otpala ispušna cijev. Gospodin Brown nije pokazao nimalo razumijevanja. Rekao je: »Trebali biste nabaviti bicikl, Mole.« Ukazao sam mu na činjenicu da su mi ukrali tri bicikla u proteklih osamnaest mje- seci. Ne mogu si priuštiti da i dalje snabdijevam oksfordske kriminalce ekološki ispravnim prometalima. Brown je na to srdito odrezao: »Onda hodajte, Mole. Ustanite ranije i hodajte. « Otišao sam u svoj pregradak i zatvorio vrata. Na stolu me čekala poruka u kojoj su me izvješćivali kako je u Newport Pagnellu otkrivena kolonija vodenjaka. Njihovo je stanište posred projektirane trase nove zaobilaznice. Nazvao sam Ured za zaštitu okoliša u Ministarstvu za promet i veze i upozorio izvjesnog Petera Petersona kako bi moglo doći do odgode početka radova na novoj zaobilaznici.
»Ali to je apsurdno«, rekao je Peterson. »Određivanje nove trase stajalo bi stotine tisuća funti, a sve samo zato da se sačuva nekoliko sluzavih gmazova.« To je bilo i moje osobno mišljenje o vodenjacima. Smučili su mi se. Ali kako sam plaćen za to da se borim za njihovo pravo na opstanak (barem javno), održao sam Petersonu svoje standardno predavanje o zaštiti vodenjaka (i istaknuo kako su vodenjaci vodozemci, a ne gmazovi). Ostatak prijepodneva proveo sam pišući izvješće o slučaju Newport Pagnell. U pauzi za ručak izišao sam iz Ministarstva za okoliš i otišao podići svoj športski sako iz kemijske čistionice. Zaboravio sam ponijeti cedulju. (Ostala mi je kod kuće, budući da sam je upotrijebio kao oznaku u knjizi Colina Wilsona Autsajder. Gospodin Wilson je rođen u Leicesteru kao i ja.) @@ena u čistionici odbila mi je izručiti moj sako iako sam joj ga pokazao na vješalici! Rekla je: »Na sakou je značka Britanske legije. Vi ste premladi da biste bili u Britanskoj legiji.« Neki se student u redu iza mene prigušeno zahihotao. Bijesan, rekao sam onoj ženi: »Očito ste silno ponosni na svoje sposobnosti detekcije. Možda biste trebali napisati koju epizodu Inspektora Morsea za televiziju.« Ali ta pedantna cjepidlaka uopće nije shvatila moju duhovitu primjedbu. Student se progurao naprijed i predao joj nekakav smrdljivi poplun tražeći hitnu uslugu. Nisam imao drugog izbora nego vratiti se kući i uzeti cedulju, ponovo se vratiti u čistionicu i zatim, sa sakoom u plastičnoj vreći prebačenim preko ramena, trčati čitavim putem do ureda. Večeras sam imao spoj »na neviđeno« a nisam imao što drugo obući. Moj prethodni spoj »na neviđeno« završio se prije vremena kad je Ms Sandra Snape (nepušač, 25 godina, vegetarijanka: tamnokosa, smeđih očiju, metar šezdeset sedam, ne neprivlačna) navrat-nanos odjurila iz »Burger Kinga«, tvrdeći da je ostavila čajnik na šte- dnjaku. Ja sam sad, međutim, uvjeren da je čajnik bio izlika. Kad sam se vratio kući te večeri, otkrio sam da mi se na mom vojničkom ogrtaču straga otparao porub. @ene ne vole neuredne muškarce. Zakasnio sam u ured dvadeset pet minuta. Brown me je čekao u mom pregratku. Mahao je mojim izvješćem o vodenjacima u Newport Pagnellu. Navodno sam napravio pogrešku u projekciji podmlatka vodenjaka za 1992. Umjesto 1.200, napisao sam 120.000. Takvu bi pogrešku svatko lako mogao napraviti. »Sto dvadeset tisuća vodenjaka u 1992. godini, ha, Mole?« podrugljivo se cerio Brown. »Dobri ljudi u Newport Pagnellu načisto bi bili preplavljeni vodozemcima.« Službeno me opomenuo zbog kašnjenja i naredio mi da zalijem kaktus. Zatim je otišao u svoj ured odnoseći sa sobom moje izvješće. Ako izgubim posao, gotov sam. 11:30 uvečer. Djevojka koja je trebala doći na spoj nije se pojavila. Čekao sam dva sata i deset minuta u »Burger Kingu« u središtu grada. Baš ti hvala, Ms Tracy Winkler (tiha plavuša, 27, nepušač, mačke i šetnje u prirodi)! Ovo je zadnji put što sam se javio na oglas u Oxford Mailu. Odsad ću se javljati samo na osobne oglase u London Review of Books. Četvrtak, 3. siječnja Imam groznih problema sa seksualnim životom. U krajnjoj liniji, sve se svodi na činjenicu da ja, zapravo, nemam nikakav seksualni život. Barem ne s drugom osobom. Noću ležim budan i pitam se: Zašto? Zašto? Zašto? Jesam li nakazan, prljav, odvratan? Ne, ništa od toga. Izgledam li normalno, uredno, ugodno? Da, sve to. I gdje onda griješim? Zašto nisam u stanju dobiti neku mladu žensku prosječnog izgleda da sa mnom spava?
Možda lučim nekakav nepodnošljiv smrad koji osjećaju svi osim mene? Ako je tako, usrdno se nadam da će mi to netko reći, tako da mogu potražiti pomoćnekog specijalista za žlijezde. @ZVIZDE = *<_>*<_>* Jutros u 3 sata mi je poremetila san silovita prepirka. To samo po sebi nije ništa neobično jer ova kuća udomljuje mnoge ljude, a većina od njih su bučni, pijani studenti koji provode noći i noći raspravljajući o odlikama pojedinih vrsta piva. Sišao sam dolje u pidžami, upravo na vrijeme da vidim kako Tariqa, studenta iz Iraka koji stanuje u podrumu, odvodi skupina ljudi zločinačkog izgleda. Tariq je uzviknuo: »Adriane, spasi me!« i ja sam rekao jednom od tih ljudi: »Pustite ga ili ću zvati policiju.« Na to mi je jedan momak sa slomljenim nosom odvratio: »Mi smo policija, gospodine. Vaš prijatelj je izgnan iz zemlje po naređenju Ministarstva unutrašnjih poslova.« Pandora se pojavila na vrhu podrumskih stuba. Bila je vrlo oskudno odjevena, budući da je izašla iz kreveta. Obratila im se krajnje bahato: »Zašto je gospodin Aziz dobio izgon?« »Zato«, odgovorio je onaj momak razbojničkog izgleda, »jer prisutnost gospodina Aziza nije sukladna javnom dobru iz razloga nacionalne sigurnosti. Niste čuli da je rat?« dodao je, zureći u Pandorinu satensku spavaćicu ispod koje su se jasno ocrtavale bradavice dojki. Tariq je počeo vikati: »Ja sam student Brasenose Collegea i član Mladeži Konzervativne stranke: mene ne zanima politika!« Ništa nismo mogli učiniti da mu pomognemo i tako smo se Pandora i ja vratili u krevet. Ne u isti krevet, na žalost. U devet ujutro nazvao sam vlasnika kuće Erica Hardwella na njegov mobitel i pitao ga mogu li se preseliti u sad ispražnjen podrumski stan. Dojadilo mi je živjeti u Pandorinoj sobici za metle. Hardwell je bio loše raspoložen jer je negdje zapeo u prometu, ali se slo- žio, uz uvjet da mu dam 1000 funti depozita, tromjesečnu stanarinu unaprijed (1200 funti), potvrdu od banke o mom imovinskom stanju i izjavu mog odvjetnika da neću paliti svijeće, upotrebljavati fritezu za prženje krumpirića ili gajiti bulterijere u podrumu njegove kuće. Morat ću ostati ovdje u sobici za metle. Friteza je kod mene u svakodnevnoj uporabi. Lenjin je bio u pravu: svi su kućevlasnici stvarno gadovi. Netko sličan Tariqu pojavio se na Vodenjacima u deset; mahao je sa stepenica nekog zrakoplova koji je letio prema Zaljevu. Odmahnuo sam mu, za slučaj da je to bio on. Ispravak: Naravno, mislio sam napisati: »na Vijestima u deset «. Petak, 4. siječnja Probudio se jutros u 5 i nisam mogao ponovo zaspati. Mozak mi je inzistirao na tome da se prisjeti svih mojih prošlih poniženja. Jedno po jedno, nizala su se preda mnom: teroriziranje Barryja Kenta koje sam trpio sve dok baka nije tome napravila kraj; onaj dan u Skegnessu kad je otac priopćio meni i mami da mu je njegova ljubavnica štapićasti insekt rodila nezakonitog sina Bretta; crni dan kad je mama pobjegla u Sheffield zbog kratkotrajne ljubavne veze s gospodinom Lucasom, našim umiljatim susjedom; dan kad sam saznao da sam po treći put pao na maturalnom ispitu iz biologije; dan kad se Pandora udala za biseksualca. A onda je, nakon poniženja, došao red na moje faux pas, nemilosrdan mimohod grešaka: ona zgoda kad sam išao snifati ljepilo, pa mi se model zrakoplova prilijepio za nos; dan kad se rodila moja sestra Rosie, a ja nisam mogao izvući ruku iz staklenke za špagete, u
kojoj je mama čuvala novčanicu od pet funti za taksi do bolnice; pa ona glupost kad sam pisao gospodinu Johnu Tydemanu u BBC i oslovio ga u pismu s »Johnny«. Procesiju mojih faux pas slijedila je parada napadaja moralnog kukavičluka: onaj put kad sam prešao cestu kako bih izbjegao oca zato što je na glavi imao crvenu kapu s pomponom; moje kukavičko ponašanje kad je mamu spopao klimakterični napad bijesa na tržnici u Leicesteru --- nisam smio pobjeći i sakriti se iza one cvjećarske klupe; onaj dan kad sam u napadaju ljubomore uništio počasne karte za prvi profesionalni nastup Barryja Kenta na večerima poezije i rekao da je to učinio pas; pa ono kako sam ostavio Sharon Bott kad mi je rekla da je u drugom stanju. Prezirem se. Zaslužujem da budem nesretan. Ja sam uistinu odvratna osoba. Laknulo mi je kad me je moja putna budilica trgnula iz sumorna snatrenja i objavila mi da je 6:30 i vrijeme da ustanem. = = Bradavice od A. Molea @PJESMICA = Poput malina izvađenih iz ledenice Pozivajući jezik i usnice ali opominjući neka ih se ne grize Još ne uskoro Ali ne još Mi imamo klizno radno vrijeme i ja sam pristao dolaziti na posao u 7:30, ali nekako, premda sam iz svoje sobice izišao u 7 sati, stigao sam u ured tek u 8. Trebalo mi je čitav sat da prijeđem udaljenost od osamsto metara. Kamo sam išao? Što sam radio? Je li mi se putem pomračila svijest? Jesu li me napali, orobili i ostavili me u besvjesnom stanju? Da li možda i sad, dok ovo pišem, patim od amnezije? Pandora mi stalno govori kako mi je hitno potrebna pomoćpsihijatra. Možda je u pravu. Osjećam se kao da ludim; kao da je moj život film, a ja sam samo gledatelj. Subota, 5. siječnja Julian, Pandorin otmjeni muž, vratio se s božićnog boravka na ladanju s roditeljima. Stresao se kad je ušao u stan. »Gospode Bože!« rekao je. »Ostava u Twyselton Manoru veća je od ove smrdljive rupe.« »Zašto si se onda vratio, zlato?« odvratila je Pandora, njegova takozvana žena. »Zato, ma femme, jer moji roditelji, jadni, u bludnju zavedeni stvorovi, plaćaju mučos kintavos samo da ostanem ovdje u Oxfordu i učim kineski.« Nasmijao se onim svojim njištavim konjskim smijehom. (A svakako ima zube za to.) »Ali nisi bio na predavanju većviše od godinu dana« rekla je na to dr. Braithwaite (12 četvorki, 5 petica, dipl., mr. i dr. phil.). »Kad su svi moji predavači tako dosadni.« »Kakva je to šteta, mužu«, rekla je Pandora. »Ti si najpametniji čovjek u Oxfordu i najljeniji. Ako ne pripaziš, završit ćeš u Parlamentu.« Nakon što je ubacio svoje oguljene kovčege od svinjske kože u sobu, Julian se vratio u kuhinju gdje je Pandora sjeckala poriluk, a ja sam isprobavao svoj novi odčepljivač sudopera. »Onda, dragi moji, što ima novo?« upitao je, pripaljujući jednu od onih svojih smrdljivih ruskih cigareta. Pandora ga izvijesti: »Zaljubljena sam u Jacka Cavendisha i on je zaljubljen u mene. Zar to nije apsolutno predivno?« Ushićeno se smiješila i nastavila rezati poriluk s pojačanim žarom.
»Cavendish?« začudio se Julian. »Nije li to onaj sjedokosi stari prdonja, jezikoslovac, koji svoj visuljak ne može zadržati u hlačama?« Pandorine oči opasno bljesnu. »Zakleo mi se da će odsad živjeti strogo nepoliginičnim životom«, reče. Istegnula se da vrati nožna magnetizirani držač, a odrezana joj se majica podigla i otkrila nježni ošit. Ja sam svom žestinom zabio odčepljivaču masnu sadržinu sudopera, zamišljajući da je na kraju štapa, umjesto gumene kape, Cavendisheva glava. Julian posprdno zanjišti. »Cavendish uopće ne zna što znači riječ'nepoliginičan'. On je notorni ženskar.« »Bio, « ustvrdi Pandora i doda, »i naravno da zna što znači riječ'nepoliginičan'; on je profesor na lingvistici.« Ostavio sam odčepljivačneka pluta po sudoperu i otišao u svoju sobicu, uzeo svoj Sažeti oksfordski rječnik s police, te uz pomoćpovećala potražio riječ'nepoliginičan'. Potom sam se glasno, cinički nasmijao. Dovoljno glasno, nadao sam se, da me čuju u kuhinji. Nedjelja, 6. siječnja Probudio se u 3 sata i ležao budan, sjećajući se dana kad smo Pandora i ja skoro išli »do kraja«. Ja nju još uvijek volim. Namjeravam biti njezinim drugim mužem. Štoviše, ona će uzeti moje prezime. U privatnom životu ljudi će je znati kao »gospođu Adriana Alberta Molea«. Pogled na Pandorin ošit PJESMICA Divna linija žala od rebara Do zdjelice Poput uvalice Zaljeva Sigurne luke Želim ploviti Istraživati Očitavati put iz zvijezda Pozorno slijediti prstima Liniju obale I s vremenom upraviti svoj brod, svoj razarač, Svoje plovilo užitka U tvoju luku i dalje Sudoper još uvijek začepljen. Radio u kuhinji tri sata, dodavajući samoglasnike prvoj polovici mog pokusnog romana Gle! Ravna brda moga zavičaja , koji je u izvornom obliku sadržavao samo suglasnike. Prošlo je osamnaest mjeseci otkako sam roman poslao lordu Gordonu Gilesu, agentu princa Charlesa, a on mi ga je vratio uz prijedlog da unesem samoglasnike. Gle! Ravna brda moga zavičaja roman je koji istražuje čovjeka s kraja dvadesetog stoljeća i njegove dileme, usredotočujući se na »novog čovjeka« koji živi u jednom provincijskom gradu u Engleskoj. Književni postupak je, u širem smislu, lorensovski, s prizvukom mraka Dostojevskog i natruhom hardijevskog lirizma. Predviđam da će ta knjiga jednog dana biti uvrštena u obveznu školsku lektiru. Istjerao me je iz kuhinje dolazak one naborane pepeljare na dvije noge, Cavendisha, koji je pozvan na nedjeljni ručak. Nije bio u stanu ni dvije minute, a većje izvlačio čep iz boce i uzimao, bez pitanja, čašu iz kuhinjskog ormarića. Potom je sjeo na moj ispražnjeni stolac za kuhinjskim stolom i počeo govoriti apsolutne koještarije o Zaljevskom ratu, prognozirajući da će se sve završiti u nekoliko mjeseci. Prema mojim predviđanjima, to će za Ameriku biti drugi Vijetnam. Julian je došao u kuhinju u svilenoj pidžami, noseći pod rukom časopis Zdravo! »Juliane«, rekla mu je Pandora, »upoznaj se s mojim ljubavnikom Jackom Cavendishem.« Zatim se okrenula Cavendishu i rekla: »Jack, ovo je Julian Twyselton- -Fife, moj muž.« Na što su se Pandorin muži Pandorin ljubavnik rukovali.
S gađenjem sam se okrenuo od njih. Ja nisam ništa manje liberalan i civiliziran od drugih ljudi. U stvari, u nekim me krugovima smatraju prilično naprednim misliocem, ali čak sam se i ja stresao nad krajnjom izopačenošću tog upoznavanja. Izišao sam iz kuće da udahnem svježeg zraka. Kad sam se dva sata kasnije vratio sa šetnje po zaobilaznici, Cavendish je još uvijek bio tamo pričajući dosadne anegdote o svojoj brojnoj djeci i o svoje tri bivše žene. Podgrijao sam u mikrovalnoj svoj »Nedjeljni ručak« i odnio ga u sobicu. Ostatak večeri proveo sam osluškujući smijeh iz susjedne sobe. Probudio se u 2 ujutro i nisam mogao ponovo zaspati. Ispunio dvije stranice formata A4, smišljajući načine mučenja kojima bih podvrgao Cavendisha. To nisu postupci razumna čovjeka. Načini mučenja Cavendisha Prikovati ga lancem za zid i staviti čašu vode mrvicu izvan njegova dohvata. Prikovati ga golog za zid dok jato lijepih djevojaka prolazi ispred njega i okrutno se ruga njegovom mlohavom i uspravljenom penisu. Prisiliti ga da sjedi u istoj sobi s Ivanom Brai thwaiteom dok mu Ivan tumači finese program skih načela Laburističke stranke, s posebnim osvrtom na Članak 4. (To je prava tortura, što mogu i osobno posvjedočiti.) Pokazati mu video snimku mog i Pandorinog vjenčanja. Ona, blistava mladenka u bijelom, ja u cilindru i fraku, pokazujemo Cavendishu dva ispružena srednja prsta u rukavicama. PJESMICA Neka kazna bude primjerena zločinu. Ponedjeljak, 7. siječnja Počeo danas puštati bradu. Neki od vodenjaka iz Newport Pagnella prešli su cestu. Telefonirao Petersonu u Ministarstvo prometa i veza da mu to kažem. Očigledno je došlo do razdvajanja zajednice. Pretpostavljam da se iza toga skriva neka vodenjakica: cherchez la femme. Srijeda, 9. siječnja Po prvi put u čitavom mom dosadašnjem životu nemam ni jedne jedine bubuljice, akne ili prištića. Pri doručku sam skrenuo Pandori pozornost na svoj besprijekoran ten, ali je ona na trenutak prekinula postupak nanošenja maskare, hladno me pogledala i rekla: »Mogao bi se obrijati.« Proveo prije odlaska na posao deset minuta uz sudoper s odčepljivačem, ali bez nekog učinka. Pandora je primijetila: »Morat ćemo pozvati nekog pravog čovjeka za to.« Shvaća li Pandora koliko su me pogodile te njezine, naizgled uzgred izrečene riječi? Ona me je --- ovisno o shvaćanju značenja riječi »čovjek« --- a) isključila iz ljudskog roda i b) lišila me moga spola! Odrezala mi je moja jadna, beskorisna jaja! Četvrtak, 10. siječnja Brown mi je savjetovao da se obrijem. Odbio sam. Možda ću morati potražiti savjet od Sindikata državnih i javnih službenika. Petak, 11. siječnja Prijavio se za učlanjenje u SDJS. Pandora našla popis mučenja za Cavendisha na A4 formatu. Dogovorila mi je termin kod svoje prijateljice Leonore De Witt, psihoterapeutkinje. Nevoljko sam pristao. S jedne strane, bojim se svoje podsvijesti i onog što bi ona mogla otkriti o meni. S druge pak,
jedva čekam da čitav jedan sat mogu govoriti o sebi, bez prekidanja, oklijevanja i ponavljanja. Subota, 12. siječnja Pandorin posljednji bivši ljubavnik Rocky (Veliki dečko) Livingstone svratio je danas tražeći povrat svoje mini linije. Sa svojih metar devedeset i devedeset četiri i pol kile nabildanih mišića, Rocky je doista primjerak »pravog čovjeka«, ako ja išta znam o tome. Pandora nije bila kod kuće, imala je spoj s nekolicinom Cavendisheve djece u hotelu Randolph. I tako, vratio sam Rockyju liniju u njezinoj odsutnosti . Otkako su se Pandora i on razišli, Rocky je otvorio nove fitness klubove u Ketteringu, Newmarketu i Ashby-de- la-Zouchu. On i njegova nova cura Carly Pick još su uvijek sretni. Rekao mi je: »Carly je zbilja super, Aidy. Znaš, zbilja poštujem tu ženu.« Rekao sam Rockyju za profesora Cavendisha. Zgadilo mu se to što je čuo. Rekao je: »Ta Pandora samo iskorištava ljude. Samo zato što je pametna, misli da je...« Koprcao se, tražeći pravu riječi na kraju završio rečenicu: »...pametna.« Prije odlaska odčepio je sudoper. Bio sam mu vrlo zahvalan. Dojadilo mi je prati lonce u zahodskom umivaoniku. Nijedan lonac nije se dao ugurati pod slavine. Otišao sam do prozora i gledao ih kako odlaze u svojim kolima. Carly Pick ga je s obje ruke zagrlila oko vrata. Nedjelja, 13. siječnja Ultimatum u vezi s početkom Zaljevskog rata istječe petnaestog u ponoć. Što ću učiniti ako me pozovu da se borim za svoju domovinu? Hoću li se ogrnuti slavom ili ću se upišati od straha kad začujem zvukove neprijateljske artiljerije? Ponedjeljak, 14. siječnja Otišao u Sainsburyjev supermarket i snabdjeo se konzervama graha, svijećama, Jaffa keksima, šibicama, džepnim baterijama, panadonom, multivitaminima, dvopekom i konzervama mesnog doručka, te sam sve to poslagao u ormariću svojoj sobici. Ako se rat proširi do ovih prostora, dočekat ću ga pripremljen. Ostali u kući morat će se pouzdati u sreću. Predviđam paniku kupovanja u razmjerima dosad još neviđenim u ovoj zemlji. Ljudi će se tući u prolazima između polica supermarketa. Prva terapija kod Leonore De Witt u petak, 25. o. mj. u 6 popodne. Utorak, 15. siječnja Ponoć. U ratu smo s Irakom. Nazvao sam mamu u Leicester i rekao joj da psa ne pušta van. Navršio je dvanaest godina i loše reagira na neočekivane zvukove. Mama se nasmijala i rekla: »Jel' to tebe hvata ludilo?« Odgovorio sam: »Vjerojatno«, i spustio slu- šalicu. Srijeda, 16. siječnja Kupio šesnaest boca vode »Planinski izvor«, za slučaj da nam iračke bombe razore vodoopskrbni sustav. Morao sam četiri puta prelaziti put od »Spar« dućana na uglu do stana, ali se sad osjećam sigurnijim kad znam da neću morati trpjeti žeđtijekom nadolazećeg Blitzkriega. Brown većnekoliko dana nije spominjao moju bradu. Zaokupljen je mogućim posljedicama »Operacije Pustinjska oluja« na pustinjski biljni i životinjski svijet. Rekao sam mu: »Moram priznati da ja biljni i životinj ski svijet iračke pustinje smatram neprijateljskim saveznikom. Više se brinem za svog psa kod kuće, u Leicesteru.«
»Nikad ne gledate dalje od granica svoje župe, Mole«, rekao je Brown, prezirno uzvijajući usnice. Baš me je uvrijedio. Brown ne čita ništa osim prirodoslovnih časopisa, dok sam ja pročitao većinu ruskih klasika i upravo se spremam započeti Rat i mir. I tko sad ima ograničene poglede, ha, Browne? Četvrtak, 17. siječnja Unajmio sam portabl televizor u boji kako bih mogao gledati Zaljevski rat iz kreveta. Petak, 18. siječnja Glasnogovornik američke vojske zove se »Kolon Powell«. Svaki put kad ga vidim, mislim na debelo crijevo i čmar. To mi odvraća pozornost od ozbiljnosti ratne situacije. Subota, 19. siječnja Bert Baxter me danas nazvao u ured. (Ubit ću onog tko mu je dao broj.) Htio je znati »kad ćete ti i moja najdraža cura doći malo do mene«? Njegova je »najdraža cura« Pandora. Zašto Bert jednostavno ne umre, kao drugi penzioneri. Kakvoća njegova života ne može biti baš bogzna kakva. Samo je na teret drugima (meni). Nije pokazao ni mrvicu zahvalnosti kad sam prošle godine iskopao grob za njegovu kuju Sabru, iako ne znam tko bi uspio iskopati uredniju rupu u nabijenoj zemlji i s hrđavom vrtnom lopaticom. Da sam imao poštenu »štihaču«, onda bi, naturellement , raka izgledala sasvim drugačije. Stvar je u tome što sam mrzio i bojao se tog psa. Dan kad je taj nesretni njemački ovčar uginuo, bio je za mene praznik. Neću više morati trpjeti njegov poguban dah. Neću više morati gurati vitaminske tablete Boba Martina među njegove opake zube. Bert je neko vrijeme mumljao nešto o ratu, a onda me pitao jesam li čuo svog starog neprijatelja Barryja Kenta jutros u emisiji Na kraju tjedna . Navodno, Kentu će objaviti njegov prvi roman: Lulačev dnevnik. Sad sam potpuno uvjeren da nema Boga. Ja sam bio taj koji je poticao Kenta da piše pjesme, a sad saznajem da je taj bivši punker, taj smrznuti grašak od mozga napisao roman i uspio ga objaviti!!! Pandora mi je večeras rekla kako je Kent natjerao Neda Sherrina, A. S. Byatta, Jonathana Millera i Victoriju Mather da se gotovo neprekidno smiju. Navodno su telefoni u BBC-u zakrčeni pozivima slušatelja koji se raspituju kad će Lulačev dnevnik biti promoviran (u ponedjeljak). To je apsolutno i definitivno zadnja kap. Moj razum visi o tankoj niti. Nedjelja, 20. siječnja Prolazio sam pokraj knjižare Waterstone kad mi se učinilo kako u izlogu stoji Barry Kent. Podigao sam ruku na pozdrav i rekao: »Bog, Baz«, a onda sam shvatio da je iscereni skinhead izrezan iz kartona. Izlog je bio ispunjen primjercima Lulačevog dnevnika. Nije me sram reći da su mi psovke same od sebe navrle na usta. Dok sam listao stranice te tanke knjižice zapazio sam ne samo brojne prostote kojima je knjiga vrvjela nego i ime »Aiden Vole« --- koje je dao jednom od likova. Taj je »Aiden Vole« opsjednut analnim pitanjima. Uz to je šovinist, duboko konzervativan i nema uspjeha kod žena. »Aiden Vole« je, nedvojbeno, podla karikatura mene. Sramotno sam oklevetan. Sutra ujutro idem svom odvjetniku. Reći ću mu --- ili »joj« (zapravo još nemam svog odvjetnika) da zatraži stotine tisuća funti na ime odštete. Nisam se mogao prisiliti da uistinu kupim tu knjigu. Zašto bih povećavao Kentove tantijeme? Ali primijetio sam na izlasku iz knjižare da će Kent čitati odlomke iz Lulačevog dnevnika u utorak navečer, u 7 sati. Ja ću mu te večeri sjediti u publici. Otići će iz Waterstonove knjižare kao slomljen čovjek nakon što ja završim s njim. Ponedjeljak, 21. siječnja
Pregradak, M.Z.O. Upravo sam slušao Kenta na svom portabl radiju u emisiji Na početku tjedna. Mora mu se priznati, proširio je svoj rječnik. Melvyn Bragg je rekao da je lik Aidena Volea »čudesno smiješan« i pitao ga zasniva li se taj lik na nekoj stvarnoj osobi. Kent se nasmijao i odgovorio: »Vi ste pisac, Melv, znate kako to ide. Vole je amalgam činjenica i mašte. Vole predstavlja sve ono što najviše mrzim u ovoj zemlji, to jest, osim novog novčića od pet penija.« Ostali gosti --- Ken Follett, Roy Hattersley, Brenda Maddox i Edward Pearce --- smijali su se kao da su pošašavili. Ostatak prijepodneva proveo listajući Poslovni imenik, tragajući za odvjetnikom s imenom u koje mogu imati povjerenja. Odabrao i nazvao odvjetničku kancelariju »Churchman, Churchman, Churchman i Luther«. Gospodin Luther će me primiti u 11:30 prije podne u četvrtak. U četvrtak ujutro bih trebao s Brownom obići vodenjake u Newport Pagnellu, ali Brown će se naprosto morati sam suočiti s njima. U pitanju je moja reputacija i moja budućnost ozbiljnog romanopisca. Alfred Wainwright, autor vodiča po visoravnima Jeze rskog područja, preminuo je danas. Jednom sam se prigodom poslužio kartama gospodina Wainwrighta kad sam pokušao pješice prijeći »od obale do obale« s omladinskim klubom »Maknimo mladežs ulica«. Na žalost, upao sam u hipotermiju pola sata nakon što smo izišli iz Omladinskog hotela u Grimsbyju i morao sam odustati od svog pokušaja obaranja rekorda. Utorak, 22. siječnja Osvrt na »Lulačev dnevnik« u The Guardianu : @PJE+NAB PRVI- = »Blistavi prikaz provincijskog života u vremenu fin de sieclea. Briljantno. Sumorno. Ludo smiješno. Kupite knjigu!« Robert Elms Sobica za metle, 10 sati navečer Nisam mogao otići vidjeti Kenta jer su sve ulaznice bile rasprodane. Pokušao sam razgovarati s njim dok je ulazio u knjižaru, ali mu nisam mogao prići. Bio je okružen novinarima i ljudima iz propagande. Nosio je naočale za sunce. U siječnju. Srijeda, 23. siječnja Brada lijepo napreduje. Dva prištića na lijevoj lopatici. Lagani bolovi u anusu, ali inače sam u sjajnoj fizičkoj kondiciji. Čitao dugačak intervju s Barryjem Kentom u Independentu. Lagao je od početka do kraja. Čak je lagao zbog čega je bio u zatvoru --- izjavio je da je bio osuđen na osamnaest mjeseci zbog različitih nasilničkih postupaka, a ja vrlo dobro znam da je dobio četiri mjeseca zbog zločinačkog oštećivanja živice. Poslao sam faksom Independentu ispravak navoda. Nisam bio nimalo sretan što sam to morao napraviti, ali bez Istine ne bismo bili ništa bolji od pasa. Istina je najvažnija stvar u mom životu. Bez Istine bismo bili izgubljeni. Četvrtak, 24. siječnja Lagao jutros Brownu preko telefona i rekao mu da nisam u stanju ići u obilazak staništa vodenjaka u Newport Pagnellu zbog jake migrene. Brown je raspalio spiku o tome kako on »u dvadeset dvije godine službe ni jednom nije uzeo slobodan dan«. Nastavio se dalje hvaliti kako je »čak izbacio nekoliko velikih bubrežnih kamenaca u zahodu na poslu«. Možda to objašnjava zašto je školjka napuknuta. Zakasnio sam gospodinu Lutheru, odvjetniku, premda sam dovoljno rano krenuo od kuće --- još jedan slučaj zakrivljenog vremena ili gubitka memorije --- zagonetka, u svakom
slučaju. Dok sam Lutheru pričao (vrlo podrobno) o Kentovim klevetama, primijetio sam da je nekoliko puta zijevnuo. Pretpostavljam da je kasno legao; izgledao mi je kao nekakav raskalašeni tip. Nosio je naramenice ukrašene sličicama Marilyn Monroe. U jednom je trenutku podigao ruku i rekao, prilično razdražljivo: »Dosta, dovoljno sam čuo.« Zatim se nagnuo preko stola i upitao: »Jeste li vi silno bogat čovjek?« »Nisam,« odgovorio sam, »nisam silno bogat.« On me onda upitao: »Jeste li možda puka sirotinja?« »Ne puka. Zato sam ...« Prekinuo me prije nego što sam mogao dovršiti re čenicu: »Jer ukoliko niste silno bogati ili puka siroti nja, ne možete si priuštiti parnicu. Nemate uvjete za besplatnu pravnu pomoć, a ne možete si priuštiti plaćati odvjetnika tisuću funti na dan, je li tako?« »Tisuću funti na dan?« ponovio sam, apsolutno užasnut. Luther se nasmiješi, otkrivajući jedan zlatni kutnjak. Sjetio sam se što mi je savjetovala moja baka: »Nikad ne vjeruj čovjeku koji ima zlatni zub.« Zahvalio sam se gospodinu Lutheru, uljudno ali hladno, i otišao iz njegova ureda. Eto što ti je engleska pravda. Najgora na svijetu. Dok sam prolazio kroz čekaonicu, zapazio sam na stoliću primjerak Lulačevog dnevnika, a uz njega novine Amnesty i The Republican. Stigao kući i našao pisamce Leonore De Witt kojim me obavještava da mora otkazati terapiju zakazanu za sutra. Zašto? Ide na frizuru? U ordinaciji joj ugrađuju dvostruke prozore? Našla je roditelje mrtve u krevetu? Zar sam ja toliko nevažan da je moje vrijeme za Ms De Witt puka igrarija? Predložila mi je novi termin: četvrtak, 31. siječnja u 5 popodne. Ostavio sam joj poruku na sekretarici kojom sam prihvatio novi termin, ali ujedno izrazio svoje nezadovoljstvo. Subota, 26. siječnja Probdjeo sam cijelu noćgledajući »Operaciju Pustinjska oluja«. Osjećam da je to najmanje što mogu učiniti --- napokon, vlada Njezina Veličanstva troši trideset milijuna funti na dan kako bi Kuvajt ostao demokratska država. Nedjelja, 27. siječnja Prema današnjem Observeru Kuvajt nije i nikad nije ni bio demokratska država. Njime vlada kuvajtska kraljevska obitelj. Modrobradi se nasmijao kad sam mu to rekao. »Sve ti je to povezano s naftom, Adriane«, rekao mi je. »Misliš da bi Jenkiji bili tamo da je kuvajtski glavni izvozni proizvod repa ?« Pandora se sagne i poljubi ga otraga u njegov smežurani vrat. Kako samo može dopustiti svojoj mladoj, ustreptaloj puti da dođe u dodir s njegovom prastarom, naboranom kožom, ja to nikad neću razumjeti. Morao sam otići u kupaonicu i duboko disati kako bih svladao podražaj na povraćanje. Zašto slini nad njim kad može imati mene ? U 4 popodne me je nazvala mama. Čuo sam svog mladog očuha, Martina Muffeta, kako u pozadini udara čekićem. »Martin postavlja neke police za moje figurice«, vikala je mama nadjačavajući buku. Zatim me pitala jesam li pročitao izvatke iz Lulačevog dnevnika u Observeru. Nisam joj bio u stanju reći istinu. »Nisam«, odgovorio sam. »Trebao bi pročitati«, rekla je moja mama. »Apsolutno genijalno. Kad vidiš Baza, hoćeš ga zamoliti da ti da jedan besplatni primjerak, s posvetom, za Pauline i Martina?« Rekao sam joj: »Prilično je nevjerojatno da ću ga sresti. Ja se ne krećem u tim uzvišenim krugovima, u kojima se on kreće.«
»A u kojim se onda uzvišenim krugovima ti krećeš?« pitala je mama. »Ni u kojim«, odgovorio sam iskreno. Potom sam spustio slušalicu, legao u krevet i navukao poplun preko glave. Ponedjeljak, 28. siječnja Britanski par Jo Durie i Jeremy Bates pobijedili su u igri mješovitih parova u Melbournu. To svakako naznačava renesansu britanskog tenisa. = Pandorina mala micica @PJESMICA - = Volim njezinu malu micicu Krzno joj je tako toplo Ali ako je pogladim Ona će pozvati policiju i identificirati me Među poredanim muškarcima I tako mi naškoditi Srijeda, 30. siječnja Potreslo me je kad sam čuo na radiju da je danas pokopan norveški kralj Olav Peti. Šira britanska javnost najvećim dijelom ne poznaje i ne cijeni dovoljno njegov doprinos stalnom uspjehu norveške kožarske industrije. Princ Charles je zastupao Englesku na pogrebu. Posudio sam iz knjižnice Prizore iz provincijskog života Williama Coopera. Imao sam vremena odabrati samo jednu knjigu, jer je u odjelu ljubavnih romana nađen neki »paket sumnjiva izgleda« i knjižnica je evakuirana. Sudoper se opet začepio. Odčepljivao sam ga tijekom čitavog nastavka serije Strijelci ali bez uspjeha. Četvrtak, 31. siječnja Ušao sam u ordinaciju u Thames Streetu u 5:15 popodne. Leonori De Witt to nije bilo drago. »Morat ću vam zaračunati puni sat, gospodine Mole«, rekla je, sjedajući u naslonjač prekriven izlizanim komadićima tepiha. »Gdje biste željeli sjediti?« upitala me je. Soba je bila puna stolaca. Izabrao sam jedan stolac za blagovaonicu koji je bio postavljen uza zid. Kad sam sjeo, rekao sam: »Imao sam dojam da će se ovi naši razgovori odvijati pod pokroviteljstvom socijalnog osiguranja.« »U tom ste se slučaju jako prevarili«, odvratila je Ms De Witt. »Ja naplaćujem trideset funti po satu --- pod pokroviteljstvom sustava privatne inicijative.« »Trideset funti po satu! Koliko ću puta trebati doći k vama?« pitao sam. Objasnila mi je kako joj je to nemoguće predvidjeti budući da ništa ne zna o meni. I da to ovisi o uzroku mog nezadovoljstva. »Kako se trenutno osjećate?« upitala je. »Ako izuzmem laganu glavobolju, sasvim dobro«, odgovorio sam. »Što to radite s rukama?« tiho je zapitala. »Stišćem ih«, odgovorio sam. »Što vam je to na čelu?« pitala je. »Znoj«, odgovorio sam, izvlačeći iz džepa rupčić. »Jesu li vam guzovi stisnuti, gospodine Mole?« navaljivala je dalje. »Pretpostavljam da jesu«, rekao sam. »Sad mi ponovo odgovorite na moje prvo pitanje. Kako se osjećate u ovom trenutku?« Zapiljila se svojim krupnim smeđim očima u moje. Nisam mogao skrenuti pogled. »Osjećam se apsolutno bijedno«, odgovorio sam. »I lagao sam ono o glavobolji.« Govorila mi je prilično dugo o tehnici Gestalta. Objasnila mi je kako me može naučiti »mehanizme savladavanja teškoća«. Ako izuzmem Pandoru, ona je vjerojatno najljepša
žena s kojom sam ikad razgovarao. Otkrio sam kako mi je teško odvojiti pogled od njezinih nogu u crnim čarapama, uvučenim u crne salonke od antilopa. Jesu li to hulahupke ili čarape? »Dakle, gospodine Mole, mislite li da ćemo moći surađivati?« upitala je. Zatim je pogledala na sat i ustala. Kosa joj se poput ponoćne rijeke slijevala niz leđa. Žustro sam potvrdio da bih želio dolaziti k njoj jednom tjedno. Potom sam joj dao trideset funti i izišao. Petak, 1. veljače Upravo se vratio iz Newport Pagnella. @ivci su mi totalno rastrojeni. Brown je vozio kao opsjednut. Dok si reko britva, prekoračio je ograničenje brzine, ali je vozio preko rubnika, strugao se uz živice, a onaj dio puta koji smo se vozili autoputom ostavio je samo petnaest centimetara razmaka između našeg krhkog forda escorta i monolitnog teretnjaka ispred nas. »Ako vozite u zračnoj struji koja nastaje iza teretnjaka, možete uštedjeti dragocjene količine goriva«, protumačio je. Tip je ekološki fanatik. Protekli je Božićproveo razvrstavajući morske alge u Dungenessu. Treba li još nešto reći? Hvala Bogu za kraj tjedna. Odnosno za le weekend, kako to kažu naši pobratimi Europljani. Subota, 2. veljače Vikont Althorp, brat princeze Diane, priznao je svojoj mršavoj ženi i ostatku svijeta da je imao ljubavnu vezu u Parizu. Princ Charles i princeza Diana sigurno su užasnuti otkrićem da u obitelji imaju preljubnika. Trebalo bi mu odmah oduzeti plemićku titulu. Kraljev ska obitelj i njihova bliska rodbina trebali bi biti iznad takvih životinjskih poriva. Ova zemlja očekuje od njih da joj budu uzor i da odrede moralne standarde. Okupao se, šamponirao bradu, odrezao nokte na rukama i nogama. Utrljao vruće ulje u kosu da je nahrani i dade joj sjaj i izvanjski privid zdravlja. 11:45 navečer Upravo je nazvao Bert Baxter. Zvučao je jadno. Pandora je bila vani i u trenutku slabosti pristao sam da sutra odem u Leicester i da ga posjetim. Napisao pisamce Pandori, ostavio joj ga na jastuku. = Pandora, Baxter je nazvao i zvuči prilično potišteno, pričao je nešto o samoubojstvu --- namjeravam ga sutra posjetiti. Natuknuo mi je kako bi volio i tebe vidjeti. Planiram ustati u 8:30 kako bih stigao na vlak ili, ako bi ti željela doći sa mnom, moj bi alternativni modus operandi bio ustati u devet i dati se odvesti tvojim automobilom, te tako stići u Leicester približno oko 11 sati prije podne. Hoćeš li me, molim te, obavijestiti o svojoj odluci metodom guranja pisamca s odgovorom ispod vrata moje sobice? Lijepo molim da me ne uznemiravaš noćas zvukovima svog neobuzdanog vođenja ljubavi. Zidovi moje sobice vrlo su tanki, a dojadilo mi je spavati sa slušalicama mog Sony walkmana u ušima. Adrian Nedjelja, 3. veljače U 2:10 ujutro Pandora je uletjela u moju sobicu i obasula me pogrdama. Bacila mi je moje pisamce u lice i vrisnula: »Ti, pompozni fosilu, patetični lulaču! 'Modus operandi '! 'Dati se odvesti tvojim automobilom'! Hoću da odeš iz ove sobice i iz mog života, sutra !« Modrobradi je došao i izveo je van, a ja sam ležao u krevetu i slušao njihovo mrmljanje iz kuhinje. Što li je samo dovelo do ovakve, ničim izazvane, provale bijesa?
U 3:30 otišli su u Pandorinu spavaću sobu. U 3:45 ubacio sam kazetu Dire Straitsa u svoj Sony i pojačao zvuk do maksimuma. Probudio se tek u podne. Nazvao Berta i rekao mu da ga neću moći doći posjetiti uslijed toga što sam proveo besanu noćzbog bolova u crijevima. Osjetio sam da mi Bert ne vjeruje. Rekao je: »Ti si prokleti lažljivac. Baš sam sad razgovarao s mojom curom Pandorom. Nazvala me iz auta. Povirila je u tvoju sobu prije nego što je krenula u Leicester i kaže da si spavao kao beba.« »Pa zašto me onda nije probudila?« upitao sam. »Jer te više ne može živog vidjeti«, odgovorio mi je Bert diplomatski. Ponedjeljak, 4. veljače Neobjašnjivo kasnio na posao čitave dvadeset i tri minute. Brownu je praktički pjena išla na usta. Također me je optužio da kradem poštanske marke. Rekao je: »Ministarstvu je potreban svaki peni ako želimo zaštititi prirodu.« Ma, daj! Hoće li jazavci, lisice, punoglavci i smrdljivi vodenjaci otegnuti šape i slično zato što sam ja, Adrian Mole, iskoristio za vlastite potrebe dvije poštanske marke za obične listovne pošiljke, koje su ionako kupljene novcem od mog poreza? Neće, Browne. Mislim da neće. Utorak, 5. veljače Pandora još u Leicesteru. Podrezao bradu oko usta. Progutao odrezane dlake. Jedna mi se zabila otraga u grlu; neugodno. Srijeda, 6. veljače Danas je Brown došao u moj pregradak i zahtijevao da mu pokažem maturalnu svjedodžbu! Čuo je uredske tračeve o tome kako sam na maturi tri puta padao iz biologije. Jedina osoba u Oxfordu --- osim Pandore --- koja zna za taj moj trostruki neuspjeh jest Megan Harris, Brownova tajnica. Povjerio sam joj se u trenutku kad me je svladalo piće i emocije na prošlogodišnjoj božićnoj proslavi u Ministarstvu. Samo ona zna da sam na osnovi lažnih podataka dobio svoj posao znanstvenog činovnika prvog stupnja. Je li se Megan izbrbljala? Moram to saznati. Večeras sam ispričao Leonori De Witt o svojoj obiteljskoj situaciji. To je tragična priča o odbacivanju i otuđenju, ali je Leonora samo sjedila i čupkala loptice pahuljastih dlačica sa svog džempera, što mi je skrenulo pozornost na oblik njezinih ljupkih dojki. Očigledno nije nosila grudnjak. Poželio sam se dignuti sa svog stolca i zaroniti glavom u njezine grudi. Upustio sam se u opisivanje nekih detalja devijantnog ponašanja mojih roditelja, ali je ona pokazala očigledno zanimanje jedino kad sam spomenuo svog mrtvog djeda, Alberta Molea, kojemu mogu zahvaliti za svoje drugo ime. »Jeste li ga vidjeli mrtvog?« pitala me je. »Nisam«, odgovorio sam joj. »Pogrebnik iz Pogrebne zadruge pričvrstio je pokrov lijesa, a nitko nije mogao pronaći odvrtaču bakinoj kući i tako...« »Nastavite«, naložila je Leonora. I nastavio sam. Kroz debele, vrele suze ispričao sam joj o svom osjećaju isključenja iz 'normalnog' života; o tome kako čeznem za tim da se pridružim ostalim ljudskim bićima, da podijelim s njima njihove tuge, njihove radosti, njihove pjesme u pubu. Leonora je primijetila: »Ljudi u pubovima pjevaju grozne pjesme. Zašto osjećate potrebu da im se pridružite u pjevanju tih bljutavih stihova i banalnih melodija?« »Znao sam stajati ispred pubova kad sam bio mali«, odgovorio sam. »Svi su mi izgledali tako sretni.«
Onda se oglasio zvučni signal na njezinom ručnom satu i bilo je vrijeme da pljunem trideset funti i odem kući. Putem do kuće svratio sam u pub i popio jedno piće. Također sam započeo razgovor s jednim starcem o vremenu. Nitko nije pjevao i tako sam otišao kući. Četvrtak, 7. veljače Jutros sam otvoreno pitao Megan. Prišao sam joj u hodniku dok joj se vrela voda iz Autovent stroja za čaj/kavu/krepku juhu prelijevala po prstima. Priznala je da joj je 'pobjeglo' kako sam ja potpuno nekvalificiran za to mjesto na koje sam postavljen. Zatim je zatražila od mene da se zakunem da neću nikom reći i obavijestila me da su ona i Brown ljubavnici od 1977. godine! Brown i ljupka Megan! Zašto se žene bacaju na iznurene stare kenjce kao što su Brown i Cavendish a ignoriraju mlade, muževne, bradate muškarce kao što sam ja? Tu naprosto nema nikakve logike. Megan je spremno počela pričati o svojoj vezi s Brownom. Navodno joj se on 1980. zakleo da će ostaviti gospođu Brown, ali to još uvijek nije učinio. Meni bi se gospođa Brown sažalila svaki put kad bi došla u ured. Nije ona kriva što izgleda tako kako izgleda. Neke žene imaju smisla za eleganciju, a neke nemaju. Gospođa Brown očito ne zna da se Mickey Mouse sokne mogu nositi samo ispod hlača ili dugih sukanja. Također, netko bi joj trebao reći da se bradavice danas mogu uspješno liječiti. Petak, 8. veljače Pandora se vratila u Oxford, ali ne govori sa mnom, osim što mi je priopćila golu činjenicu da Bert ne misli više na samoubojstvo. Kupila mu je mačića i instalirala vratašca za mačku na stražnjim vratima. Brown me ponovo ispitivao o potvrdi da sam položio biologiju na maturi. Zagonetno sam ga pogledao i rekao: »Mislim da bi vam Megan mogla dati informaciju koju tražite.« Oh Bože, ucjena je ružna riječ. Nadam se da me Brown neće prisiliti da se njome poslužim. Bacio sam svoj prezervativ u smeće. Istekao mu je rok trajanja. Ponedjeljak, 11. veljače Megan je danas došla u moj pregradak sva u suzama. Navodno je Brown zaboravio njen rođendan, koji je bio jučer. Ajoj, ajme! Izgleda da mi je pripala uloga jedine osobe kojoj se Megan može povjeravati. Obujmio sam je i poljubio. Bilo je divno osjetiti je uza se, tako meku i raskvašenu. Međutim, prilično se brzo odmaknula i rekla: »Ta tvoja brada grozno grebe.« No, je li brada pravi razlog? Možda mi smrdi iz usta? Možda mi tijelo luči nekakav gadan vonj? Kome mogu vjerovati da će mi reći istinu? Lako mogu vidjeti što je Brown našao u Megan, ali ni za milijardu godina neću shvatiti što je ona našla u njemu. Ima četrdeset dvije godine, mršav je i odijeva se u grozna odijela iz odjela za muškarce u robnoj kući C&A »Muškarac u C&A«. Megan kaže da je dobar u krevetu. Kome ona to priča? Dobar u čemu? U rješavanju križaljki? U spavanju? Možda misli da ne navlači sebično poplun na svoju stranu? Ako je Brown dobar u krevetu, onda sam ja traktor. Utorak, 12. veljače Pokušao obići stanište vodenjaka u Northamptonshiru, ali 'pogrešna vrsta snijega' izazvala kvar na lokomotivi Class 317. Bio primoran sjediti u ledenom vagonu dok je poslužitelj u buffetu stalno objavljivao nova priopćenja unjkavim glasom čovjeka s polipima u nosu.
Bilo mi je drago kad su u vagonu s buffetom rasprodali sve što su imali i zaključali vagon. Vratio se u Oxford u 10:30 navečer, našao poruku od Megan. Nazvao je i saznao da su se ona i Brown posvađali i prekinuli. To me je bacilo u očaj. Sad više Browna ne mogu držati u šaci. To bi moglo značiti skori kraj moje karijere u M.Z.O. Srijeda, 13. veljače Veza Brown/Megan ponovo je aktualna. Navodno se Brown dovezao biciklom do Meganina stana u rane jutarnje sate, nakon što je gospođi Brown rekao da ide promatrati šišmiše. Došlo je do strastvenog pomirenja. Ne mogu zamisliti bilo što gadnije i neukusnije od prizora Browna u stanju orgazmičkog užitka. Osim biti s Brownom u stanju orgazmičkog užitka. Kupio novi prezervativ --- s okusom mentola. Kupio također grozd banana. Megan kaže da su banane jako dobre za ljude koji, kao ja, imaju osjetljiva crijeva. Četvrtak, 14. veljače Karta za Valentinovo od mame, kao i obično. Megan ponovo u suzama. Brown je zaboravio. Kupio u pauzi za ručak kutiju jeftinije vrste papirnatih rupčića, isključivo za Meganinu uporabu. Ne mogu si priuštiti da na nju trošim Kleenex rupčiće. Modrobradi je poslao Pandori sramotno ekstravagantan buket cvijeća (odvratno se tako razbacivati kad ljudi gladuju) i u sedam navečer se pojavio sa šampanjcem, jednim secesijskim brošem i satenskom pidžamom. I onda ju je, kao da sve to nije bilo dovoljno, izveo van na večeru u unajmljenom autu s uniformiranim vozačem! Krajnje neakademsko ponašanje. Cavendish se ponaša više kao dobitnik glavnog zgoditka na športskoj prognozi nego kao profesor na odsjeku za lingvistiku u jednom drevnom sveučilišnom središtu. Prepušten sam sebi, pojeo sam jednostavan obrok od kruha, tunjevine i krastavaca i otišao rano u krevet. Čitam Englesku ljubavnu poeziju , zbirku pjesama koju je priredio John Betjeman. Valentinovo je glupi cirkus, neobrazovane mase dopuštaju da ih proizvođači čestitki izmanipuliraju i izmame im milijune funti --- a zašto? Zbog iluzije da ih netko voli. Petak, 15. veljače Karta za Valentinovo! Potpisana: »Jedna tajna obožavateljica«! Pjevao sam u kadi. Dok sam išao na posao, noge su mi jedva dodirivale pločnik! Tko je ona? Iz potpisa sam vidio da je obrazovana i da se služi flomasterom kao i ja. Leonora je danas podigla kosu; stavila je srebrne naušnice, tako dugačke da su joj dodirivale njezina vitka ramena. Imala je na sebi crnu majicu s velikim izrezom. Vidjela joj se naramenica grudnjaka. Crna čipka. Povremeno bi je gurnula pod majicu. Svaki put kad bi to učinila, ljeskava bi joj narukvica pala niz ruku prema laktu. Nisam zaljubljen u Leonoru De Witt. Ali sam opsjednut njome. Upada mi u snove. Natjerala me je da pričam praznom stolcu i pravim se da je to moja majka. Rekao sam stolcu da previše pije i da nosi prekratke suknje. Subota, 16. veljače Napokon sam danas otišao vratiti knjige u knjižnicu: Samca od Christophera Isherwooda, Englesku ljubavnu poeziju Johna Betjemana, Prizore iz provincijskog života Williama Coopera i Zapise iz mrtvog doma Dostojevskog. Platio sam kaznu od sedam funti i osam- deset penija. Na dužnosti je bila ona knjižničarka koju najmanje volim. Ne znam kako se zove, ali to je ona Velšanka s ekstrovertnim naočalama. Nakon što sam napisao ček i pružio joj ga, pitala me je: »Imate karticu tekućeg računa?«
»Imam«, odgovorio sam. »Ali kod kuće.« »@ao mi je, ali vam onda ne mogu primiti ček«, rekla je. »Ali vi me poznajete«, rekao sam. »Dolazim ovamo jednom tjedno većosamnaest mjeseci.« »@ao mi je, ali uopće mi ne izgledate poznato«, odvratila je ona i vratila mi ček. »Ova brada je odnedavno«, rekao sam hladno. »Možda biste se mogli potruditi vizualizirati moje lice bez tog dodatka.« »Nemam ja vremena ni za kakve vizualizacije«, odgovorila mi je. »Pogotovo otkako su smanjili broj knjižničara.« Pokazao sam joj jednu svoju malu fotografiju koju držim u lisnici. Slika je bila iz vremena prije brade. »Ne«, rekla je knjižničarka, nakon što ju je ovlaš pogledala. »Ne prepoznajem tog čovjeka.« »Ali taj čovjek sam ja !« povikao sam. Iza mene se stvorio red i svi su žudno slušali našu prepirku. Knjižničarkine su naočale ljutito bljesnule. »Radim posao trojice ljudi otkako su uvedene mjere štednje«, rekla je. »A vi mi ga još više otežavate. Molim vas, otiđite kući i nađite karticu tekućeg računa.« »Sada je 5 sati i 25 minuta, knjižnica se zatvara za pet minuta«, rekao sam joj. »Ni Supermen ne bi uspio doletjeti natrag na vrijeme da plati kaznu, odabere četiri nove knjige i izađe prije nego što zaključate vrata.« Netko je u redu iza mene promrmljao: »Mrdni većjednom, Supermenu.« I tako sam rekao onoj očalinki: »Vratit ću se sutra.« »A ne, nećete«, odvratila mi je uz jedva primjetan osmijeh. »Zbog novih mjera štednje, knjižnica se ponovo otvara tek u srijedu.« Putem do kuće psovao sam u sebi vladu koja me lišava novih knjiga za čitanje. Pandora mi je zabranila da uopće dirnem njezine knjige otkako sam zaboravio Jaffa keks u bibliofilskom izdanju Nicholasa Nicklebyja ; Julianove su knjige sve na kineskom, a nekako mi se posljednjih sto stranica Rata i mira baš ne da čitati. Nema šanse da kupim novu knjigu. Čak i za džepna izdanja treba pljunuti najmanje petaka. Tjedno mi odlazi trideset funti na Leonoru. Čak sam morao smanjiti konzumiranje banana. Jedem samo jednu dnevno. Tako sam bio primoran čitati svoje stare dnevnike. Neki su zapisi nevjerojatno perceptivni. A pjesme uspješno izdržavaju kušnju vremena. Nedjelja, 17. veljače Pandora mi se danas obratila. Rekla je: »Hoću da odeš. Ti me gušiš. Voljeli smo se kao djeca, ali sad smo oboje odrasli: razvili smo se u različitim smjerovima i došlo je vrijeme da se rastanemo.« Zatim je dodala, po mom mišljenju okrutno: »I ta prokleta brada, izgledaš naprosto apsurdno. Obrij to s lica, za Boga miloga.« Otišao sam u krevet smrvljen. Pročitao 977. stranicu Rata i mira , zatim ležao budan zureći u mrak. Ponedjeljak, 18. veljače Putem do ureda navratio sam u prodavaonicu novina. Našao sam sljedeći oglas, napisan prilično pismeno na razglednici s ratnim brodom Conqueror: = Iznajmljuje se velika, sunčana soba --- u obiteljskoj kući. Poželjan vatreni znak horoskopa. Uporaba stro ja za pranje/sušenje r. 75 funti tj. uključujući režije. --- U obzir dolaze isključivo pristali zaposleni samci.
Nazvati gospođu Hedge. Nazvao sam gospođu Hedge čim sam stigao u svoj pregradak. Pitala me je koji je datum mog rođenja. Rekao sam joj da je to 2. travnja, na što je ona reagirala: »Ovan, odlično. Ja sam Strijelac.« Otišao sam do nje u 7 navečer i pogledao sobu. »Nije baš jako sunčana,« rekao sam. Odgovorila je: »Ne, ali zar očekujete da bude sunčana u ovo doba dana i to u veljači?« Svidjelo mi se njezino lice. Postarija je (trideset pet ili trideset sedam godina, rekao bih), ali nema loše tijelo, premda je to teško odrediti u ovoj odjeći koju žene danas nose. Kosa joj je divna; boje karamela, kao što je bila Pandorina dok nije počela petljati s kolor šamponima. Imala je prilično debeo sloj make-upa na licu i maskara joj se razmazala. Nadam se da to nije znak neurednosti. Nedavno se razvela i zbog toga mora uzeti podstanara kako bi mogla nastaviti otplaćivati rate za kuću. Navodno joj je Stambena zadruga (igrom slučaja, ista ona kojoj sam ja uplaćivao za stan) većpočela slati neugodne opomene. Pozvala me je da isprobam krevet. Učinio sam to i odjednom mi se pred očima ukazala vizija mene i gospođe Hedge u strastvenom seksualnom snošaju. Glasno sam rekao: »@ao mi je.« Prirodno, gospođa Hedge nije imala pojma zbog čega joj se ispričavam i pitala je: »@ao vam je? Znači li to da vam se krevet ne sviđa?« »Ne, ne«, propentao sam. »Sviđate mi se; hoću reći, sviđa mi se krevet.« Brinuo sam se da li sam ostavio dobar dojam i zato sam nazvao gospođu Hedge čim sam došao kući (pokušao sam je impresionirati), te joj priopćio da sam književnik: hoće li je smetati škripanje moga pera u kasne noćne sate? »Ni govora«, odgovorila je. »I mene noću ponekad posjećuje muza.« Ne možete hodati pločnikom u Oxfordu a da ne sretnete nekog objavljenog ili neobjavljenog pisca. Nije čudo da vlasnik papirnice u kojoj se ja snabdijevam ide na Kanarske otoke dva puta godišnje i vozi mercedes. (Vozi mercedes u Oxfordu , ne na Kanarima, iako, naravno, nije isključeno da i tamo ima na raspolaga nju nekakav mercedes. Međutim, sumnjam da ima vlastiti mercedes na Kanarskim otocima, s obzirom na relativno malu učestalost njegovih odlazaka tamo, iako bi ga, pretpostavljam, mogao iznajmljivati.) Ne znam zašto imam potrebu objašnjavati tu zbrku s Kanarskim otocima i mercedesom. Pretpostavljam da bi to mogao biti još jedan primjer onog što Leonora zove mojom »djetinjastom pedanterijom«. Utorak, 19. veljače Mama me je panično nazvala u 11 sati navečer s pitanjem je li se moj mladi očuh, Martin Muffet, možda pojavio kod mene. Moram priznati, glasno sam se nasmijao. Zašto bi Muffet odjednom poželio da me posjeti? On zna da ja ne odobravam majčin nerazumni čin sklapanja drugog braka. Osim razlike u godinama (koja je široka poput ušća Amazone) njih dvoje ni fizički, ni mentalno nisu bili jedno za drugo. Muffet je vreća kostiju od metar i devedeset sedam, koja misli da Kraljica naporno radi i da Paddy Ashdown ne može lagati. Moja je majka visoka metar šezdeset četiri i steže se u dva broja premalenu odjeću; misli da bi Velika Britanija trebala biti republika i da bi naš prvi predsjednik trebao biti Ken Livingstone, poznati ljubitelj vodenjaka. Prigodom moje zadnje posjete primijetio sam da je mladi gospodin Muffet mnogo manje pažljiv prema
mojoj mami nego što je to bio ranije. Pretpostavljam da je požalio što je tako ludo žurio sa ženidbom. Mama je govorila: »Otišao je jutros u London da se u Lloydovoj zgradi raspita o onom svom tečaju iz strojarstva.« Znanje moje majke o geografiji Britanskog otočja oduvijek je bilo minimalno. Obavijestio sam je koliko je Lloydova zgrada u londonskom Cityju daleko od moje sobice za metle u Oxfordu. Ona je na to samo tužnim glasom rekla: »Ja sam mislila da je možda svratio do tebe na povratku u Leicester.« Ponovo je nazvala u 2 sata noću. Muffet je šest sati proveo zatočen u vlaku podzemne željeznice koji je zbog kvara stao u jednom od tunela --- ili je bar tako rekao mami. Četvrtak, 21. veljače Ovog me je puta Leonora pozvala da stolac zamislim kao svog oca. Dala mi je jedan afrički štap i ja sam tim štapom udarao po stolcu sve dok nisam klonuo iscrpljen i fizički nemoćan da makar samo još jednom zamahnem. »On nije loš momak, moj stari«, rekao sam, »ne znam zašto sam se tako razbjesnio.« Leonora mi je rekla: »Nemojte govoriti meni, govorite njemu. Govorite stolcu. Stolac je vaš otac.« Osjećao sam se prilično glupo obraćajući se ponovo praznom stolcu, ali sam želio da Leonora bude sa mnom zadovoljna i tako sam se prisilio da pogledam tapecirungu u oči i kažem: »Zašto mi nisi kupio zglobnu stolnu svjetiljku kad sam ponavljao gradivo radi dobivanja opće svjedodžbe o obrazovanju?« Leonora me poticala: »Dobro je, dobro, nastavi tako, Adriane.« »Mrzim tvoje kazete s country western glazbom«, rekao sam. »Ne«, šaptala mi je Leonora. »Idi dublje, u mrak, u ranija sjećanja.« »Sjećam se kad sam imao tri godine«, rekao sam, »ti si ušao u sobu, istrgnuo mi dudu varalicu iz usta i rekao: 'Pravi dječaci ne trebaju dudu.'« I opet sam zgrabio štap s poda i još jednom istukao stolac. Prašina se dizala u oblacima. Leonora me je pohvalila: »Vrlo dobro, vrlo dobro. Kako se sad osjećaš ?« Rekao sam joj. »Osjećam se grozno. Istegnuo sam mišiću ramenu dok sam udarao po stolcu.« »Ne, ne«, rekla je razdraženo. »Kako se osjećaš iznutra?« Skopčao sam. »O, osjećam smirenje«, slagao sam. Potom sam ustao, dao mojoj terapeutskoj domini trideset papira i izišao. Morao sam požuriti da kupim nurofen prije nego što se apoteka zatvori. Rame me je gadno boljelo. Petak, 22. veljače Ponovno razdvajanje zajednice vodenjaka u Newport Pagnellu. Tamo su sad tri zasebna staništa. Nešto se sumnjivo zbiva u svijetu vodenjaka. Brown naziva stručnjake za vodenjake po cijelom svijetu hvališući se svojim fenomenom. Gospođa Hedge je razgovarala s drugim potencijalnim stanarima, ali je izabrala mene! Čitavu su me noćmučili erotski snovi u kojima smo bili ja, Brown, Megan i gospođa Hedge. Sram me je, ali što mogu? Ne mogu kontrolirati svoju podsvijest, je li tako? Bio sam primoran otići u praonicu, iako danas nije moj uobičajeni dan za pranje rublja.
Subota, 23. veljače Norman Schwarzkopf je večeras bio na televiziji i pokazivao štapom nešto na nekakvoj nerazumljivoj karti. Totalna mi je zagonetka zašto on na sebi ima maskirnu uniformu kad: u pustinji nema stabala nema stabala u vojnom komunikacijskom centru je on očito previše važan da bi ga pustili u blizinu neprijatelja; mogao bi hodati naokolo odjeven kao klaun i opet nitko ne bi na njega pucao. Utorak, 26. veljače Posjetio danas gospođu Hedge da se definitivno dogovorim oko unajmljivanja sobe i da razgovaramo o ugovoru. Ona je imala na hladnjaku, pričvršćenu magnetom sa slikom Mickeyja Mousea, sliku nagorjele glave nekog iračkog vojnika nađenog mrtvog u vojni- čkom vozilu. Skrenuo sam pogled u stranu i zamolio je za čašu vode. Srijeda, 27. veljače Sinoćsam obavijestio Pandoru da se selim krajem tjedna. Nadao sam se da će mi se obisnuti oko vrata i preklinjati me da ostanem, ali nije. U 1 sat ujutro probudio me zvuk šampanjskog čepa, zveket čaša i razuzdan, neobuzdan smijeh Pandore, Cavendisha i Juliana. Tog vražjeg trokuta. Četvrtak, 28. veljače Večeras je najviše govorila Leonora. Rekla mi je da ja previše očekujem od sebe, da imam nemoguće visoke standarde. Rekla mi je neka ne budem tako neljubazan prema sebi i natjerala me da sastavim popis deset stvari koje volim raditi. Svaki put kad otjeram neku negativnu misao o samom sebi, imam pravo dopustiti si neko zadovoljstvo. Pitala me mogu li si priuštiti povremeno ugađanje samom sebi. Priznao sam joj da imam ušteđevinu u Stambenoj zadruzi Market Harborough. Ona mi je na to pružila papir i dječju bojicu i rekla mi neka napišem deset stvari kojima mogu sebe nagraditi. = Moji užici 1) Čitanje romana 2) Pisanje romana 3) Seks 4) Gledati žene 5) Kupovati papir 6) Jesti banane Sendviči s paštetom od rakovice 8) Gledati boks na televiziji 9) Slušati Čajkovskog 10) Šetati u prirodi
Pitao sam Leonoru koji su njezini užici. Odgovorila mi je hrapavim, tihim glasom: »Nismo ovdje zato da bismo govorili o meni.« A onda mi se nasmiješila i pokazala mi svoje divno bijele zube, te rekla: »Nas dvoje imamo ponešto zajedničkog, Adriane.« Osjetio sam kako mi se tijelom širi pulsiranje seksualne želje. »Ja također volim gledati boks na televiziji«, dodala je. »Moj je idol Bruno.« Petak, 1. ožujka Jutros sam za doručkom pitao Cavendisha bi li mi htio pomoći prebaciti stvari do kuće gospođe Hedge. On ima veliki volvo karavan. Odgovorio je: »S najvećim zadovoljstvom, Aidy.« Ponudio se da me odmah preseli, ali sam to odbio: »Bit će sasvim u redu ako to obavimo sutra ujutro. Neki od nas moraju raditi .« Nasmijao se i rekao: »Znači, ti misliš da je predavati lingvistiku posao za lijenčine, je li, Aidy?« Odgovorio sam mu: »Da, ako baš hoćete, mislim. Čisto sumnjam znate li vi uopće što znači riječrad. « »Govoreći kao profesor lingvistike«, zarežao je, »uvjeravam te da znam što znači.« Kad je posegnuo za pepeljarom, kućni haljetak mu se rastvorio i otkrio uvele bradavice i zamršene sijede dlake na prsima. Zamalo nisam počeo povraćati. Jedva sam gutao svoje zobene pahuljice s mekinjama. Odnio vratiti portabl televizor. Kad sam se vratio kući, napisao sam pjesmu za Pandoru i gurnuo je ispod vrata njezine sobe. Bio je to moj posljednji pokušaj da je zavedem i odvojim od Cavendisha. = Pandora! Dopusti mi! od A. Molea @PJESMICA = Dopusti mi gladiti tvoja bedra Dopusti mi slušati tvoje uzdahe Dopusti mi osjetiti tvoju svilenu kožu Dopusti da razigram tvoja čula Dopusti mi da diram tvoje meke grudi Stanimo i odmorimo se. Dopusti mi da spojim naša dva luda srca Dopusti mi da se probijem do skrovitih dijelova Dopusti mi da zaronim i učinim te svojom Dopusti mi da te hranim i pojim vinom Dopusti mi da te liznem svojim jezikom Dopusti mi da radim nedopušteno Dopusti mi da te gledam kako uživaš Dopusti mi da te odjenem u crnu kožu Dopusti mi da se smjestim u tebe kao u rukavicu Dopusti mi da konzumiram našu ljubav. U 1 sat ujutro Pandora je gurnula cedulju ispod mojih vrata. = Adriane, Ako mi nastaviš slati takve prostote, ubuduće ću takve stvari proslijediti policiji. Pandora Subota, 2. ožujka Dok sam pakirao svoju imovinu, razmišljao sam kako nisam mnogo toga stekao u svom životu. Osnovnu garderobu. Nekoliko stotina knjiga. Walkman Sony. Tucet ili nešto više kazeta. Veliku šalicu, malu šalicu, zdjelicu i tanjur. Munchov poster, kaktus, uvećavajuće zrcalo na stalku, zdjelu banana i svjetiljku. To baš i nije mnogo za godinu i pol dana rabotanja u M.Z.O. Istina, imam 2579 funti na knjižici u Stambenoj zadruzi Market Harborough i 197,39 funti u Nat West banci, ali svejedno.
Našao sam plavi plastični češalj za kojim sam tragao još od prošle godine. Bio je na vrhu ormara. Zašto? Kako je tamo dospio? Nikad se nisam penjao na ormar da se tamo počešljam. Sumnjam na Juliana. On je veliki obožavatelj Jeremyja Beadla. 11 sati navečer. Previše sam umoran da bih puno pisao, samo da zabilježim kako ležim u krevetu gospođe Hedge. Vrlo je udoban. Moja je nova adresa: = 8 Sitwell Villas Summertown Oxford. Nedjelja, 3. ožujka Kad sam se probudio, nisam znao gdje sam, a onda sam se sjetio. Namirisao sam prženu slaninu, ali nisam sišao dolje. Osjećao sam se kao uljez. Ustao sam, na prstima otišao do kupaonice, obukao se, napravio krevet, zatim sam sjeo na krevet i osluškivao zvukove odozdo. Napokon, tjeran glađu, sišao sam. Gospođa Hedge nije bila tamo. Tanjuri od doručka još su bili na stolu. Kuhinjska kanta za smeće s papučicom za odizanje poklopca bila je prepuna. Na podu je bilo ljuski od jaja. Ormarićispod sudopera bio je pun prljavih žutih krpa za prašinu. Hladnjak je bio pun malih ta nj urića s pljesnivim ostacima. Tava je bila neoprana. Observer je bio umrljan konzerviranim sokom od rajčice. Ispunilo se ono čega sam se bojao: gospođa Hedge je nemarna šlampavica. Telefon je stalno zvonio. Zapisao sam poruke: »Zvao Ted.« »Nazvao Ian.« »Telefonirao Martin.« »Nazvati Kingsleyja.« »Javio se Julian: Idete li na ručak u utorak?« Prao sam kuhinjski pod kad se gospođa Hedge vratila kući. Nosila je veliki grm i četiri konzerve Carlsberg piva. »Isuse«, rekla je. »Izgleda da sam imala sreće. Vi volite raditi kućne poslove, gospodine Mole?« »Teško podnosim nered«, odgovorio sam. Izašla je u vrt posaditi onaj grm, a onda je sjela na željezni stolac na popločanom trijemu i cugala pivo iz limenke. Čini se da uopće nije primjećivala hladnoću. Kad je počela padati kiša, ušla je u kuću, izvukla veliki kišobran iz glinene vaze u predvorju i ponovo izašla van. Ja sam otišao u sobu raditi na svom romanu Gle! Ravna brda moga zavičaja. Kad sam ponovo sišao dolje, gospođi Hedge nije bilo ni traga. Bilo mi je drago kad sam vidio da su preostale tri limenke Carlsberga još uvijek u hladnjaku. Možda je šlampava i ekscentrična, ali Bogu hvala, još nije alkoholičarka. Ponedjeljak, 4. ožujka Gospođa Hedge još nije bila ustala iz kreveta kad sam se vratio s posla. Kuhinja je sramotno izgledala. Pivo je nestalo iz hladnjaka. Znači da je one tri limenke popila u krevetu! To je bio jedini mogući zaključak. Srijeda 6. ožujka Otišao do Pandore pokupiti poštu. Ništa uzbudljivo. Pisma iz Stambene zadruge, Reader's Digest i Plumbs, neka tvrtka koja reklamira navlake za pokućstvo. Kako su u Plumbsu došli do mog imena i adrese? Ja nikad nisam pokazivao zanimanje za meko posoblje. Pandora je moju bivšu sobicu pretvorila u radni kabinet. Otvorio sam mapu na stolu, na kojoj je pisalo »Bilješke za predavanja«. Ništa nisam razumio. Valjda su bile napisane na hrvatskom. Četvrtak, 7. ožujka Ušao sam noćas u kupaonicu bez kucanja. Gospođa Hedge je bila u kadi i brijala noge. Sutra ću kupiti zasun za vrata. Rekao bih da je njezina veličina najmanje 38C. Petak, 8. ožujka
Gospođa Hedge mi je rekla: »Gospodine Mole, slobodno možete pozvati k sebi prijatelje, ako želite.« Rekao sam joj da ja nemam prijatelja. Ja koračam kroz život potpuno sam. Kad sam to isto rekao Leonori, ona mi je rekla: »Do našeg sljedećeg razgovora pokušajte razgovarati s nekom nepoznatom osobom: nasmiješite joj se i započnite razgovor. I sprijateljite se s nekom ženom.« Subota, 9. ožujka Jedna je nepoznata osoba sjedila u kuhinji kad sam sišao dolje. Jeo je marmite pastu na tostu. Pozdravio me je: »Bog, ja sam Gerry.« Ja sam se nasmiješio i odvratio: »Dobro jutro. Ja sam Adrian Mole.« I time je sadržaj našeg društvenog kontakta bio iscrpljen. Otkrio sam kako mi je teško započeti razgovor s muškarcem koji na sebi ima samo ženski kimono i ništa više. Napravio sam si šalicu čaja i izišao iz kuhinje. Poželio sam se vratiti u svoju sobicu za metle. Ponedjeljak, 11. ožujka Gospodin Major na vijestima. Rekao je: »@elim da budemo tamo gdje nam je mjesto, u samom srcu Europe, gradeći budućnost zajedno s našim partnerima.« Čudna stvar: gospodin Major ne može izgovoriti rije軞elim« tako da se rimuje s »velim«, što bi bio pravilan izgovor. Zbog nekog razloga on to izgovara »žilim «. Slutim da je taj njegov hendikep nastao negdje u djetinjstvu. Kad je mali John protepao: »@elim bombona«, itd., itd. Je li njegov otac skočio sa svog trapeza i dreknuo: »Dat ću ti ja želim!« ? Ili je viknuo: »Samo još jednom reci želim i prebit ću te kao vola u kupusu«, što je imalo za posljedicu da se mali John jecajući bacio na pod posut piljevinom u velikom šatoru i više nije mogao izgovoriti tu malu dvosložnu riječ? Iskreno suosjećam s njim. Očigledno mu je hitno potrebna terapija. Čini se da smo obojica trpjeli zbog očeva kojih smo se morali sramiti. Započet ću razgovor o toj temi kad sljedeći put odem Leonori. Utorak, 12. ožujka Proteklog vikenda Brown se okliznuo niz travnatu kosinu i ozlijedio trticu. Skupljao je izmet sova. Ne može se kretati i leži na dasci, na podu svoje spavaće sobe. Ha! Ha! Ha! Ho! Ho! Ho! Tri put hura! Srijeda, 13. ožujka Brownov zamjenik, Gordon Goffe, napuhao se do dvostrukog, ionako ogromnog obujma (100 kila). Vodi istragu o »krađama poštanskih maraka«. Takve sam ja sreće. Baš sam se danas spremao poslati prvih nekoliko poglavlja mog romana Gle! Ravna brda moga zavičaja nakladničkoj kući Faber and Faber. Sad ću morati platiti marke iz svog džepa. Kad jednom pročitaju ta poglavlja, molit će me na koljenima da im pošaljem ostalo. Četvrtak, 14. ožujka Birminghamska šestorka puštena je danas iz zatvora. Gordon Goffe šeta se po uredima provjeravajući nasumce ladice pisaćih stolova. Kod Megan su našli kutiju kemijskih olovaka sa znakom M.Z.O. za koju nije bila propisno zadužena. Dobila je usmenu opomenu. Ovog tjedna nema Leonore. Otputovala je u Sacramento na nekakvu konferenciju. Petak, 15. ožujka
Barry Kent je nastupio u Kaleidoskopu i pročitao neke ulomke iz Lulačevog dnevnika . Za ono malo što sam čuo mogu reći da je obično nihilističko smeće. Goffe je upao u moj pregradak i rekao mi da nije dozvoljeno slušati Četvrti program radija za vrijeme uredovnih sati. Skrenuo sam mu pozornost na činjenicu da mi gospodin Brown nikad nije zbog toga prigovorio. Goffe je na to rekao: »Ja nisam gospodin Brown«, što je bila tako idiotska izjava da jednostavno nisam znao što bih mu na to odgovorio. Sjetio sam se sada, tri minute nakon ponoći, ali sad je očito kasno. Subota, 16. ožujka Svratio do Pandorina stana po pisma. Ništa zanimljivo: reklama za toplo donje rublje, prijava za nagradni natječaj Reader's Digesta a nagrada je zlatna poluga; Plumbsov katalog koji nudi plišane zavjese po sniženoj cijeni. Idućeg ću mjeseca navršiti dvadeset četiri godine i moram ti priznati, dragi dnevniče, da sam očekivao kako ću u ovim godinama većvoditi prepisku sa zanimljivim i uzbudljivim ljudima. Umjesto toga, svijet, čini se, misli za mene da sam osoba koja ujutro ustane iz kreveta, obuče svoje termo rublje, navuče zavjese od umjetnog pliša i sjedne čitati najnoviji broj Reader's Digesta. Mačka mi izgleda mršava, ali se razveselila kad me je vidjela. Dao sam joj cijelu konzervu mačje hrane. Pandora nije bila kod kuće, pa sam mogao na miru razgledati stan. Ladica s njezinim donjim rubljem puna je odvratnih seksualnih pomagala. Modrobradi, očigledno, posustaje. Nedjelja, 17. ožujka Vodio jutros zanimljiv razgovor o izborima u Rusiji s djevojkom u prodavaonici novina u našoj ulici. Potom, dok mi je pružala moj Sunday Times , primijetila je (pretpostavljam, šaleći se): »Jako je težak. Hoćete li da vam ga pomognem odnijeti kući?« »Ne treba«, odvratio sam šaljivim tonom. »Mislim da ću ipak smoći toliko snage.« Međutim, dok sam uzimao novine, pretvarao sam se da mi se koljena svijaju od njihove težine. Kako smo se smijali. Ona, na svoj skroman način, sasvim ljupko izgleda. 18:00. Po čitanju gornjeg zapisa: mislim da sam bio nepravedan prema djevojci iz prodavaonice novina. Nijedna žena ne može izgledati zamamno u kockastoj kuti od sintetike. A nisam joj mogao vidjeti noge, budući da su cijelo vrijeme bile iza tezge. Upravo sam pročitao »Izlog novih knjiga« u Sunday Timesu i doista sam se užasnuo, zapanjio i zgrozio kad sam vidio da je na današnjem popisu bestselera »Lulačev dnevnik« na desetom mjestu! Ponedjeljak, 18. ožujka Putem do ureda svratio sam u prodavaonicu novina po paketićPolo bombona. Djevojka se našalila kako plaćam za propuh, tj. za rupu! Meni to dotad uopće nije palo na pamet, zato sam joj vratio Polo i rekao: »U redu, uzet ću umjesto njih Trebor Mints.« Opet smo se grohotom smijali. Ona svakako ima smisla za humor. Noge još uvijek iza tezge. Brown još uvijek simulira i sjedi kod kuće. Goffe još uvijek divlja po uredu. Leonori će biti drago kad joj ispričam o djevojci iz prodavaonice novina. Utorak, 19. ožujka Pismo od Pandore, prvo otkako sam ovdje: POTPIS = Nedjelja, 17. ožujka = Adriane,
tražila sam od tebe ne znam ni sama koliko puta da vratiš ključod ulaznih vrata ovog stana. Nisi to učinio. Bojim se da ti moram postaviti ultimatum. Ili će ključbiti u mojim rukama do 7 sati u utorak navečer ili ću pozvati bravara da omijeni bravu i poslati račun tebi. Biraj. Neću više trpjeti: a) da remetiš raspored mačjih obroka; da kopaš po mojoj ladici s donjim rubljem; i da uzimaš hranu iz hladnjaka kad ja nisam tamo. Kao što rekoh, i dalje ću preusmjeravati tvoju poštu (takvu kakva je) i prenositi one poruke za koje ocijenim da su hitne. U 18:59 gurnuo sam ispod vrata Pandorina stana omotnicu u kojoj je bio ključ, novčićod deset penija i jezgrovita poruka. Poruka je glasila: @PJE+NAB PRVI- = Pandora, a) Po mom mišljenju, mačka je premršava i pokazuje znakove gubitka energije; b) @@ivo se sjećam tvojih riječi kako su »podvezice, itd. simboli ženina robovanja muškoj požudi.« Isto vrijedi za vibratore. c) Lončićs pastom od rakovice u hladnjaku bio je moj. Kupio sam ga 20. veljače ove godine. Imam račun kojim to mogu potvrditi. Priznajem da sam uzeo krišku kruha. Prilažem, kao što ćeš svakako primijetiti, novčićod deset penija kao naknadu za krišku crnog kruha. Srijeda, 20. ožujka Kako da noge iza tezge izvučem na vidjelo? Četvrtak, 21. ožujka Zove se Bianca. Neobično ime za nekoga tko radi u prodavaonici novina. Obično se zovu Joyce. Vidio sam je dok je prenosila kutije s čipsom iz kamiona za dostavu robe u dućan. Noge su u redu, ali su članci malo previše košćati, dakle, na ocjenjivačkoj skali od jedan do deset, samo pet. 21:00. Leonora je večeras bila u čudnom raspolože nju. Srdila se što sam zakasnio petnaest minuta. Napomenuo sam joj da će biti plaćena za puni sat. Rekla je: »Nije u tome stvar, Adriane. Naši su razgovori brižljivo strukturirani. Inzistiram da ubuduće budeš točan.« Odgovorio sam: »Moja kronična netočnost predstavlja jedan od mojih brojnih problema. Nije li, dakle, vaš posao da se time pozabavite?« Prekrstila je svoje lijepe noge ispod crne svilene suk nje i načas sam ugledao bljesak bjeline. Od tog trenutka pa nadalje bio sam bespomoćan i mogao sam samo kimati ili tresti glavom kao odgovor na njezina pitanja. Nisam se usuđivao progovoriti. Imao sam osjećaj da ću, ako samo otvorim usta, početi ispuštati prostačke, neartikulirane izraze požude --- što će nju uplašiti i označiti kraj našeg druženja. Deset minuta prije kraja terapije rekla je: »U ovom trenutku pokazuješ tipično regresivno ponašanje, hoćeš li da to iskoristimo?«
Kimnuo sam glavom i ona me potakla da govorim o svojim najranijim sjećanjima. Sjetio sam se kako me je ugrizao pas i kako mi je baka stavljala jod na ranu. Sjećam se također kako je moj (sada pokojni) djed ganjao psa po kuhinji i udarao ga nogom. A onda je došlo vrijeme da izbrojim trideset funti i krenem kući. Subota, 23. ožujka Gospođa Hedge me je pitala da li da se uda za Gerryja, proda kuću i preseli u Cardiff. Savjetovao sam joj da to ne čini. Tek što sam se smjestio, otkrio kako radi električni grill, itd. Nisam u stanju sad početi tražiti drugi smještaj. Uostalom, zašto mene pita? Samo sam se nekoliko puta pozdravio s tim majmunom. Nedjelja, 24. ožujka Daska je na zahodu bila podignuta, pa sam po tome zaključio da je Gerry in situ. Otišao sam do Bianke kupiti novine i kad sam se vratio, baš kako sam i mislio, Gerry i gospođa Hedge sjedili su u kuhinji i jeli jaja sa slaninom. Gospođa Hedge se držala kao da joj nije drago što me vidi. Ubacio sam u zdjelicu malo Rice Krispiesa i ponio to sa sobom u sobu. No, dok sam došao gore, prestali su pucketati i to me je prilično razjadilo. Ne podnosim raskvašene žitarice. Ponedjeljak, 25. ožujka Gerry je sad dio kućnog inventara. Ja sam poput kukavice u tuđem gnijezdu. Poput ogrozda među jagodama. Poput pirane u akvariju sa zlatnim ribicama. Razgovor prestaje kad ja uđem u kuhinju ili dnevnu sobu, ako su njih dvoje tamo . Htio sam večeras gledati na televiziji dodjelu Oscara, ali je Gerry zgrabio daljinski upravljači držao ga u krilu, te me tako lišio zadovoljstva da vidim darovitog i skromnog Jeremyja Ironsa kako osvaja Oscara za Veliku Britaniju. Morao sam slušati tu divnu vijest na Četvrtom programu i vizualizirati veselje gospodina Ironsa. Ne znam tko je rekao da je »slika bolja na radiju«, ali tvrdim da nije u pravu. Utorak, 26. ožujka Zamolio sam Bianku da me na vrijeme upozori ako u dućan dođe neka dopisnica koja zvuči pristojno i nudi sobu. Pristala je. Mislim da me ona smatra privlačnim. @urba je izmijenila smisao gornje rečenice --- naime, dopisnice ne mogu došetati u dućan i govoriti pristojno. Leonora je otkazala terapiju dogovorenu za večeras. »Nešto neodložno«, rekla je. A ja nisam neodložan? Moje duševno zdravlje visi o paukovoj niti, Leonora je jedina barijera između mene i sobe s dvadeset kreveta u ludnici. Kako će primiriti grižnju savjesti kad me odvedu s pjenom na ustima i sapetog u luđačkoj košulji? Srijeda, 27. ožujka Gospodin David Icke, još jedan slavni čovjek iz Leicestera, otkrio je za sebe da je »kanal za duh Isusa Krista«. Pojavio se na televiziji i rekao novinarima, koji su zurili u njega izbuljenim očima, kako su njegova žena i kći »inkarnacije arhanđela Mihajla«. Rekao je da je planet Sirus kriv za potrese i bolesti na Zemlji. Gerry i gospođa Hedge dobacivali su podrugljive komentare i govorili kako njemu fali nekoliko dasaka u glavi, ali ja nisam baš siguran u to. Mi iz Leicestera poznati smo kao uravnoteženi ljudi. Možda gospodin Icke zna nešto što mi obični smrtnici nismo u stanju ni naslutiti. Četvrtak, 28. ožujka
Bianca je učila astronomiju u šestom razredu. Jutros mi je rekla: »Ne postoji planet koji se zove Sirus.« Međutim, ja sam je upozorio: »David Icke je rekao da je Sirus neotkriven, prema tome normalno je da o njemu ništa ne piše u knjigama, je li tako?« Stvorio se red i tako smo morali prekinuti našu raspravu. Svratio sam ponovo kad sam se vraćao s posla, ali je Bianca bila zauzeta --- neki senilni starkelja prigovarao je da mu je poslan previsoki račun za novine. Petak, 29. ožujka Što više razmišljam o proročanstvima Davida Ickea, tj. da će doći kraj svijeta ako ga »ne očistimo od zla«, sve više mi se čini da je on u pravu. On je uspješan čovjek, radio je na BBC-u, ništa manje! Osim toga, bio je profesionalni golman u nogometnom klubu Hereford City. Ne bismo se smjeli žuriti s porugama. I Kolumbu su se rugali kad je spomenuo da je Zemlja okrugla. A to isto su izjavili prvi američki astronauti. Mama me nazvala večeras da me pita što želim za rođendan. Rekao sam joj da mi, kao i obično, nabavi poklon bon za knjige. Nastavila je pričati o tome kako čitav Leicester bruji o Davidu Ickeu i kako su u dućani ma »razgrabljene tirkizne trenirke« (kakve nose sljed- benici gospodina Ickea). Rekla je kako žali njegovu majku. Navodno gospodin Icke tvrdi da je rođen na Sirusu, dok je njegova majka izjavila u novinama kako se jasno sjeća da ga je rodila u Općoj bolnici za porodiljstvo u Leicesteru. Večeras mi je ponestalo banana. Propješačio sam cijeli grad i tek sam u jednom udaljenom predgrađu našao jednu u to doba još otvorenu prodavaonicu koja ih je imala na skladištu. Subota, 30. ožujka Poslao na svoju adresu dvije rođendanske čestitke. Stavio sam marke druge klase, kako bi mi ih poštar donio u utorak ujutro. Ponedjeljak 1. travnja Neki čovjek, u čijem se govoru osjećao glasgovski naglasak, nazvao me je jutros u ured i rekao: »Upravo sam završio s čitanjem prvih poglavlja vašeg romana Gle! Ravna brda moga zavičaja i želio bih objaviti taj roman iduće godine. Čini li vam se predujam od 50. 000 funti prihvatljivim?« Promucao sam: »Da« i pitao s kim govorim. »S J. Budalom! « nasmijao se taj prevarant i tresnuo slušalicom. Kako ljudi mogu biti tako okrutni? Petnaestak sekundi vjerovao sam da sam ispunio svoje ambicije. Vidio sam sebe kao profesionalnog književnika s vlastitom kućom. Naučio sam voziti automobil. Imao sam svoj auto u garaži. Imao sam ručni sat rolex i nalivpero Mont Blanc. U džepu svog odijela od kašmira imao sam avionsku kartu za Ameriku. Kožna aktovka bila je puna pisama od obožavatelj(a)ica. Polica iznad kamina bila je zatrpana pozivnicama za razne literarne događaje i prigode. A onda mi je okrutni šaljivac razbio taj san i ponovo sam postao običan Adrian Mole, koji sjedi u jednom pregradku zgrade M.Z.O. u Oxfordu i upravo dovršava prvu polovicu svog izvješća o kretanjima vodenjaka. Sumnjam na Goffa. Utorak, 2. travnja Rođendanske čestitke od mame, Rosie, tate, bake, gospođe Hedge i Megan. Ukupno šest. Nije loše. Nisam trebao trošiti novac na one dvije koje sam sam poslao. = Darovi 1) Poklon bon za knjige u vrijednosti od 10 funti od mame.
2) Poklon bon za robnu kuću W.H. Smith od tate (petak). 3) 2 para čarapa od gospođe Hedge (bijelih). 4) Kaktus od Megan (opscenog oblika). Nitko me nije iznenadio proslavom. Nisam puhao u svijeće. Nije bilo pjevanja. Do četvrtka nema Leonore. Srijeda, 3. travnja Imam dvadeset četiri godine i jedan dan. Pitanje: Što sam postigao u svom životu? Odgovor: Ništa. Danas je umro Graham Greene. Prije četiri godine sam mu pisao i upozorio ga na gramatičku pogrešku u njegovoj knjizi Ljudski faktor. Nije mi odgovorio. Četvrtak, 4. travnja Jutros sam podšišao bradu. Gospođa Hedge je vrisnula kad sam izašao iz kupaonice. Kad se malo oporavila, rekla je: »Isuse, izgledate kao Jorkširski Trbosjek.« Grozan sat terapije s Leonorom. Ušao sam u njezinu ordinaciju sa samopoštovanjem jedne anoreksične bilj ne uši i izašao u još gorem stanju. Niska razina mog samopoštovanja pri ulasku u Leonorinu ordinaciju bila je prouzročena jetkim telefonskim razgovorom s mamom ranije popodne. Mama me je nazvala u ured kako bi me pitala da li bih želio ići na zabavu koju Barry Kent priređuje povodom uspjeha Lulačevog dnevnika. Zabava će se održati u Radničkom klubu sjeveroistočnog Leicestera i pola Leicestera će biti tamo. Odgovorio sam joj: »Radije bih išao prati mrtvace.« Mama me optužila za uskogrudnu ljubomoru, a onda ju je uhvatila histerija i nabrojila mi je sve moje mane: aroganciju, umišljenost, snobizam, pretencioznost, lažni intelektualizam, sebeljublje, itd., itd. Sve sam to odrecitirao Leonori, a ona mi je na to rekla: »Predlažem da uzmeš u obzir to što ti mama kaže. Također predlažem da odeš na tu zabavu. « Zatim mi je rekla kako je kupila pet primjeraka Lulačevog dnevnika : jedan za svog muža Fergusa, jedan za najbolju prijateljicu Susan Strachan, jedan za svog terapeuta Simona, jedan za svoju supervizoricu Alison i jedan za sebe. Osjećao sam se kao da mi je pljunula u lice. Kad je rekla da je sat terapije istekao, odbio sam ustati sa stolca. Rekao sam joj: »Ne mogu podnijeti pomisao da vam se sviđa to što Barry Kent piše.« Leonora mi je na to odvratila: »žalim slučaj, daj trideset funti i putuj.« Rekao sam joj: »Neću, totalno sam seksualno opsjednut vama. Neprekidno mislim na vas. Otkrio sam vam svoje najskrovitije osjećaje.« Leonora je rekla: »To je uobičajena reakcija. Proći će te.« Rekao sam: »Leonora, osjećam se izdanim. Ne dozvoljavam da me tretirate kao primjer iz udžbenika.« Leonora je na to ustala, zabacila svoju veličanstvenu glavu i rekla: »Između nas može postojati samo profesionalni odnos, gospodine Mole. I to se nikad neće izmijeniti. Dođite ponovo za osam dana.« »U redu«, rekao sam. »Evo vam vaših trideset srebrnjaka.«
Bacio sam joj na stol ček Stambene zadruge Market Harborough ispunjen na trideset funti i izašao, zalupivši za sobom vratima. Da mi je tata dopustio da nastavim cuclati dudu dok je sam ne odbacim, uvjeren sam da bih sad uživao savršeno mentalno zdravlje. Subota, 6. travnja Jesam li ja jedina osoba u Velikoj Britaniji koja nema a priori negativan stav prema senzacionalnim otkrićima Davida Ickea? Bianca je danas za njega rekla da je »ćaknut«, ali sam je upozorio da je Isus također morao podnositi porugu. Tisak je bio protiv njega, a lihvari su ga klevetali gdje i kako su stigli. Osim toga, Isus je bio pomalo ekscentričan glede odjeće. Sigurno ne bi osvojio nagradu za »najbolje odjevenog Palestinca godine«. No, da su u njegovo vrijeme postojale trenirke, gotovo sigurno bi se odlučio za udobnost, perivost i lako održavanje takve vrste odjevnih predmeta. Nedjelja, 7. travnja Lulačev dnevnik je sad na osmom mjestu. Prelistavao sam večeras svoje Ilustrirane priče iz Biblije i iznenadio sam se kad sam na 33. stranici (Uskrisenje Lazara) otkrio da je Isus nosio halje tirkizne boje!!! Ponedjeljak, 8. travnja Brown se vratio na posao, ali nosi škripavi medicinski korzet, što je vrlo korisno (škripa, ne korzet) jer Megan potajno šara s Billom Laneom (Odsjek za jazavce). Sviđa mi se Bill. Danas sam razgovarao s njim o Davidu Ickeu pokraj aparata za čaj i kavu. Bill se slaže sa mnom da su astronomi mogli previdjeti Sirus. Mogao je biti skriven iza nekog drugog, većeg planeta. Kuvajtski je emir obećao da će sljedeće godine održati parlamentarne izbore. Najavio je da će ženama biti dopušteno glasovati. Bravo, gospodine! Utorak, 9. travnja Johna Majora su novinari unakrsno ispitivali o njegovoj maturi. Nadam se da to neće Browna podsjetiti na moj nepoloženi ispit iz biologije. Zašto, oh, zašto se nisam rodio kao Amerikanac? Tamo učenicima daju na izbor nekoliko odgovora uz svako pitanje. Ti tupoglavci samo moraju staviti križićuz odgovor za koji misle da je točan. @POTPIS UVUCENI = Primjer : Pitanje: Tko je otkrio Ameriku? Je li to bio: a) Kolumbo? b) Mickey Mouse? c) Rambo? Srijeda, 10. travnja Bill Blane me je pozvao da odemo na piće sutra poslije posla. To bi mogao biti početak jednog novog prijateljstva. Četvrtak 11. travnja Bill je želio pričati o Megan. Ustvari, pričao je o njoj čitavu večer. Ja uopće nisam uspio doći do riječi, osim da upitam: »Može isto?« kad bi na mene došao red da platim rundu. Previše sam popio (tri krigle) i onako ošamućen počeo sam hodati prema Pandorinom stanu dok nisam shvatio što radim i skrenuo prema vili Hedge. Petak, 12. travnja Radio večeras na Gle! Ravna brda moga zavičaja. Počeo Jedanaesto poglavlje: = Dok je hodao sljemenom brda, pogledao je na istok i ugledao grad Leicester kako sja u zamirućem žaru zalazećeg sunca. Blokovi nebodera odbijali su skrletne zrake i bacali ih prema dimnjacima tvornica i višekatnoj garaži Kraljevske bolnice. Uzdahnuo je ispunjen divnom anticipacijom spoznaje da će ubrzo gaziti preustrojene betonske ulice svog rodnog
grada. Mogao je ući u grad diskretnijom rutom --- skrenuvši s autoputa na raskrižju 23 --- ali mu je bilo draže ovako, putem goniča ovaca, a osim toga, nije imao automobil. Previše je dugo bio odsutan, mislio je. Umorio se od svijeta i njegovih atrakcija. Srce ga je vuklo u Leicester. Čilo je kročio nizbrdo, suznih očiju. Možda od vjetra? Ili tuge zbog odsutnosti? Nikad to neće saznati. Sunce se iskralo iza veličajnog zda nja glavnog sjedišta Građevinskog društva Alliance & Leicester i on osjeti kako se crni prsti noći kradomice skupljaju oko njega. Ubrzo se smračilo. On se još uvijek spuštao. Dolje. Dolje. Mnogi ne znaju da Leicester leži u udolini, razmišljao je. Nije čudo da je svjetski centar bronhitisa, pomislio je. Nedugo potom sišao je niz brijeg i našao se na ravnom tlu. Mislim da je to vjerojatno najbolje što sam ikad napisao. Veličanstveno. Nadam se da ću uspjeti zadržati tu razinu kroz čitav roman. <$TSpAbove=467;SpBelow=250;EfWeight=4>Subota, 13. travnja Bilješke za Gle! : a) Da li bih svom junaku trebao dati neko ime? Ili bih ga trebao i dalje zvati »on« , »njemu« , itd. b) Da li bi priča trebala biti snažnija? Trenutno nema baš mnogo događaja. On odlazi iz Leicestera, zatim se vraća u Leicester. Da li bi čitatelj trebao znati što on radi u međuvremenu? c) Da li bi se on trebao upuštati u seks ili ići u kupovinu? Većina suvremenih romana obiluje referencama o prvom ili drugom, jer čitalačka publika očigledno uživa u takvim aktivnostima. = Opisi (koje treba negdje ubaciti): = Stablo povijeno na vjetru poput umirovljenika u ljetovalištu Land's End. Prženo je jaje prskalo u tavi poput starca kojeg je spopao napad tuberkuloznog kašlja u nekoj bolnici Službe za narodno zdravlje iz 1930. godine. Njezine su grudi bile poput balona punjenih toplim zrakom. Njezino je lice bilo natopljeno srdžbom, oči su joj bljeskale poput poludjelog svjetionika čiji je fenjer trebalo očistiti. Čaj je bio dobrodošao. On ga je zahvalno srkao poput afričkog slona koji je prethodno otkrio da mu je pojilo presušilo, a onda se sjetio --- i otišao do --- drugoga. Odsad pa nadalje zapisivat ću sve te misli i ideje kako mi budu nailazile. Previše su dobre da bi ostale neiskorištene. Izgleda mi da bi objavljivanje moglo biti na dohvat ruke. Nedjelja, 14. travnja Probudio se u 8:30, doručkovao: cornflakes, tost, sos od luka, dvije šalice čaja. Otišao po Sunday Times i Observer. Bianke nije bilo. Lulačev dnevnik je na sedmom mjestu. Presvukao se u športski sako. Šetao po vanjskoj zaobilaznici, vratio se kući. Očetkao i obje- sio sako. Ležao na krevetu. Spavao. Probudio se, obukao sako, izašao, pojeo pizzu u restoranu Pizza Hut. Vratio se, ležao na krevetu, spavao. Probudio se, okupao, presvukao u pidžamu i kućni haljetak. Odrezao nokte na nogama, podrezao bradu, provjerio stanje tena. Složio kazete po abecednom redu, od Abbe do varšavskog koncerta. Sišao dolje. Gospođa Hedge u kuhinji, u suzama, za kuhinjskim stolom. »Nemam nikoga kome bih se mogla povjeriti«, zavapila je. Napravio sendviče s namazom od rakovice. Otišao u krevet. Pisao dnevnik.
Ne mogu dalje ovako; imao bih bogatiji društveni život da sam u zatvoru. Ponedjeljak, 15. travnja Posjetio sam liječnika kojem pripada M.Z.O., dr. Abrahamsa. Rekao sam mu da sam u depresiji. On mi je odvratio da je i on u depresiji. Rekao sam mu da mi se život čini besmislenim, da sve moje ambicije ostaju neispunjene. On mi je odvratio da je on sanjao o tome da postane Kraljičin ginekolog do svoje 44. godine. Pitao sam ga koliko ima godina. Rekao mi je da je navršio 45. Jadni starac. Dao mi je recept za neki lijek protiv depresije. Pitao sam apotekaricu imali li kakvih popratnih pojava. Rekla mi je: »Pa, dolazi do gubitka koncentracije. Motorika bi vam se mogla usporiti. Primijetit ćete ubrzano kucanje srca. Moglo bi doći do znojenja i tremora, konstipacije i možda do teškoća pri uriniranju. Pomalo deprimantno, zapravo, zar ne?« Složio sam se s njom i iskidao recept na sitne komadiće. Srijeda, 17. travnja Rocky me je jutros odvezao na posao u svojoj limuzini. Razgovarali smo o Pandori, kako je arogantna, itd. Rocky je rekao: »Samo, kužiš, Aid, ja ću uvijek voljeti tu curu, ona je, kužiš, na neki način jedinstvena. « Čestitao sam mu na uporabi riječi »jedinstvena«. Rekao mi je da ga Carly Pick, njegova djevojka, uči nove riječi. Rekao sam: »Dakle, ona proširuje tvoj vokabular, je li tako?« Ali me je on blijedo pogledao, po čemu sam zaključio da je Carly nedavno počela s tim podukama. Kad se automobil zaustavio ispred M.Z.O., sa zadovoljstvom sam primijetio Browna na prozoru njegova ureda. Brzo se odmaknuo od prozora, ali sigurno me je vidio kako izlazim iz limuzine. Neće škoditi da Brown vidi kako se ja družim s bogatima i moćnima. Robert Maxwell je spasio Mirror. Taj čovjek je svetac! Četvrtak, 18. travnja Izgleda da su se vodenjaci u Newport Pagnellu napokon smirili, hvala Bogu. Planovi za cestu su gotovi i u svibnju bi trebali započeti radovi. Gospođa Brown je danas došla u ured. Izgubila je torbicu u muzeju Ashmolean. Brown nije pokazao ni najmanji znak suosjećanja. Prije nego što je zatvorio vrata svoje sobe, čuo sam ga kako govori: »To ti je većdrugi put ovog tjedna, kravo glupa.« Tako nešto nikad ne bi rekao Megan. Gospođa Brown je, zapravo, vrlo ljupka. Samo joj je odjeća grozna. Kao da joj u ormaru živi nekakav luđak koji joj svakog jutra određuje što će obući. Ovdje, u Oxfordu, to još može proći. Ljudi vjerojatno misle da je ona naprosto neka šašava profesorica. Međutim, u Leicesteru bi joj se svi smijali. Subota, 20. travnja Gospođa Hedge jutros opet plakala. Moram otići iz ove Doline suza. Meni je potrebno da oko sebe imam vedre ljude. Bianca mi je jutros dala jednu dopisnicu. Na njoj je stajalo, ispisano neurednim rukopisom: IZNAJMLJUJE SE SOBA Akademska obitelj voljna besplatno iznajmiti sobu tolerantnoj osobi muškog ili ženskog spola u zamjenu za lagane kućanske obveze/čuvanje djeteta/čuvanje mačke. Odgovaralo bi zaposlenoj osobi koja uvečer uglavnom nije zauzeta. Izvolite nazvati, dr. Palmer. Odmah sam nazvao iz telefonske govornice ispred prodavaonice novina. Javio se neki muškarac.
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine
Adrian mole godine divljine

Recommended

Amelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilineAmelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilinezoran radovic
 
Rothschild okupacija balkana
Rothschild okupacija balkanaRothschild okupacija balkana
Rothschild okupacija balkanaMarko Pasjeka
 
Genevieve lyons marea evadare
Genevieve lyons marea evadareGenevieve lyons marea evadare
Genevieve lyons marea evadareSimona Sasu
 
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măArlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măIonescu Georgiana
 
Sandra chastain-casatorie-la-comanda
Sandra chastain-casatorie-la-comandaSandra chastain-casatorie-la-comanda
Sandra chastain-casatorie-la-comandaAde MA
 
Secrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisitSecrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisitIonescu Alexandra
 
Barbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focBarbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focRoxana Ion
 
Edgar michelson pisica in cizme
Edgar michelson pisica in cizmeEdgar michelson pisica in cizme
Edgar michelson pisica in cizmeMagda Magda
 

Recommended

Amelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilineAmelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilinezoran radovic
 
Rothschild okupacija balkana
Rothschild okupacija balkanaRothschild okupacija balkana
Rothschild okupacija balkanaMarko Pasjeka
 
Genevieve lyons marea evadare
Genevieve lyons marea evadareGenevieve lyons marea evadare
Genevieve lyons marea evadareSimona Sasu
 
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măArlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măIonescu Georgiana
 
Sandra chastain-casatorie-la-comanda
Sandra chastain-casatorie-la-comandaSandra chastain-casatorie-la-comanda
Sandra chastain-casatorie-la-comandaAde MA
 
Secrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisitSecrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisitIonescu Alexandra
 
Barbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focBarbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focRoxana Ion
 
Edgar michelson pisica in cizme
Edgar michelson pisica in cizmeEdgar michelson pisica in cizme
Edgar michelson pisica in cizmeMagda Magda
 
Judy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileJudy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileAlina Ioana
 
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Ionescu Georgiana
 
Pennyjordan regulajocului
Pennyjordan regulajoculuiPennyjordan regulajocului
Pennyjordan regulajoculuiMonica A
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubireMonica A
 
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiPenny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiMonica A
 
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__miha ramo
 
Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furatSimona Sasu
 
Christina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorChristina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorAlina Ioana
 
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__Lisa kleypas beatrix-0.1_05__
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__miha ramo
 
Romane de dragoste
Romane de dragosteRomane de dragoste
Romane de dragosteTransilvania Biblioteca
 
In cele mai nebunesti visuri - christina dodd
In cele mai nebunesti visuri - christina doddIn cele mai nebunesti visuri - christina dodd
In cele mai nebunesti visuri - christina doddGia Stan
 
Linda howard dupa o noapte
Linda howard dupa o noapteLinda howard dupa o noapte
Linda howard dupa o noapteAde MA
 
131. elisabeth naughton așteaptă-mă
131. elisabeth naughton așteaptă-mă131. elisabeth naughton așteaptă-mă
131. elisabeth naughton așteaptă-măTiberiu-Mihai Kalmar
 
12 nopti de dragoste jean de letraz
12 nopti de dragoste jean de letraz12 nopti de dragoste jean de letraz
12 nopti de dragoste jean de letrazEzoterica
 
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaTeresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaAde MA
 
Pariul samantha james
Pariul samantha jamesPariul samantha james
Pariul samantha jamesAdela Mitrica
 
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Monica A
 
Whittal yvonne soimul-de-argint
Whittal yvonne soimul-de-argintWhittal yvonne soimul-de-argint
Whittal yvonne soimul-de-argintMagdalena Nicolescu
 
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanaNindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanazoran radovic
 
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3Alina Ioana
 
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana KarenjinaC:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana KarenjinaMasni Palac
 
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic
 

More Related Content

What's hot

Judy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileJudy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileAlina Ioana
 
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Ionescu Georgiana
 
Pennyjordan regulajocului
Pennyjordan regulajoculuiPennyjordan regulajocului
Pennyjordan regulajoculuiMonica A
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubireMonica A
 
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiPenny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiMonica A
 
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__miha ramo
 
Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furatSimona Sasu
 
Christina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorChristina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorAlina Ioana
 
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__Lisa kleypas beatrix-0.1_05__
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__miha ramo
 
In cele mai nebunesti visuri - christina dodd
In cele mai nebunesti visuri - christina doddIn cele mai nebunesti visuri - christina dodd
In cele mai nebunesti visuri - christina doddGia Stan
 
Linda howard dupa o noapte
Linda howard dupa o noapteLinda howard dupa o noapte
Linda howard dupa o noapteAde MA
 
131. elisabeth naughton așteaptă-mă
131. elisabeth naughton așteaptă-mă131. elisabeth naughton așteaptă-mă
131. elisabeth naughton așteaptă-măTiberiu-Mihai Kalmar
 
12 nopti de dragoste jean de letraz
12 nopti de dragoste jean de letraz12 nopti de dragoste jean de letraz
12 nopti de dragoste jean de letrazEzoterica
 
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaTeresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaAde MA
 
Pariul samantha james
Pariul samantha jamesPariul samantha james
Pariul samantha jamesAdela Mitrica
 
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Monica A
 
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanaNindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanazoran radovic
 
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3Alina Ioana
 

What's hot (20)

Judy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileJudy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabile
 
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
 
Pennyjordan regulajocului
Pennyjordan regulajoculuiPennyjordan regulajocului
Pennyjordan regulajocului
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubire
 
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiPenny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
 
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__
Lisa kleypas pana-dimineata_casatoriti_0.7_09__
 
Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat
 
Christina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorChristina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducator
 
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__Lisa kleypas beatrix-0.1_05__
Lisa kleypas beatrix-0.1_05__
 
Romane de dragoste
Romane de dragosteRomane de dragoste
Romane de dragoste
 
In cele mai nebunesti visuri - christina dodd
In cele mai nebunesti visuri - christina doddIn cele mai nebunesti visuri - christina dodd
In cele mai nebunesti visuri - christina dodd
 
Linda howard dupa o noapte
Linda howard dupa o noapteLinda howard dupa o noapte
Linda howard dupa o noapte
 
131. elisabeth naughton așteaptă-mă
131. elisabeth naughton așteaptă-mă131. elisabeth naughton așteaptă-mă
131. elisabeth naughton așteaptă-mă
 
12 nopti de dragoste jean de letraz
12 nopti de dragoste jean de letraz12 nopti de dragoste jean de letraz
12 nopti de dragoste jean de letraz
 
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaTeresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
 
Pariul samantha james
Pariul samantha jamesPariul samantha james
Pariul samantha james
 
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
 
Whittal yvonne soimul-de-argint
Whittal yvonne soimul-de-argintWhittal yvonne soimul-de-argint
Whittal yvonne soimul-de-argint
 
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapanaNindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
Nindja 026 derek finegan - tajna rusevina uruapana
 
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3
Anna Carey Razvratirea, Eve, Vol. 3
 

Similar to Adrian mole godine divljine

C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana KarenjinaC:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana KarenjinaMasni Palac
 
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic
 
Agata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojkaAgata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojkaMaxiGogo
 
Grozdanin Kikot.pptx
Grozdanin Kikot.pptxGrozdanin Kikot.pptx
Grozdanin Kikot.pptxAlmaKljunic
 
Branko copic magarece godine
Branko copic magarece godineBranko copic magarece godine
Branko copic magarece godineDesanka Jovanovic
 
Marsijanske kronike ray bradbury
Marsijanske kronike ray bradburyMarsijanske kronike ray bradbury
Marsijanske kronike ray bradburyzoran radovic
 
Anna todd zauvjek sretni 1
Anna todd zauvjek sretni 1Anna todd zauvjek sretni 1
Anna todd zauvjek sretni 1Milica Petrović
 
Ugode I Strepnje
Ugode I StrepnjeUgode I Strepnje
Ugode I StrepnjeRomeo Garma
 

Similar to Adrian mole godine divljine (9)

C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana KarenjinaC:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
 
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
 
Agata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojkaAgata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojka
 
Grozdanin Kikot.pptx
Grozdanin Kikot.pptxGrozdanin Kikot.pptx
Grozdanin Kikot.pptx
 
Stranac
StranacStranac
Stranac
 
Branko copic magarece godine
Branko copic magarece godineBranko copic magarece godine
Branko copic magarece godine
 
Marsijanske kronike ray bradbury
Marsijanske kronike ray bradburyMarsijanske kronike ray bradbury
Marsijanske kronike ray bradbury
 
Anna todd zauvjek sretni 1
Anna todd zauvjek sretni 1Anna todd zauvjek sretni 1
Anna todd zauvjek sretni 1
 
Ugode I Strepnje
Ugode I StrepnjeUgode I Strepnje
Ugode I Strepnje
 

Adrian mole godine divljine

  • 1. Sue Townsend: ADRIAN MOLE: GODINE DIVLJINE POSVETA = Mojim sestrama Barbari i Kate »Za onim što je prošlo i ne da se popraviti, Ne treba tugovati.« William Shakespeares - Zimska bajka Utorak, 1. siječnja 1991. Započinjem godinu s glavom u kojoj nabija i drhtavim udovima zbog pretjeranih količina alkohola kojeg sam sinoćbio prisiljen popiti na dočeku Nove godine kod moje majke. Srčući niskokalorično bezalkoholno piće, sasvim sam zadovoljno sjedio na stolcu u blagovaonici, gledajući ih kako plešu, ali mi je moja majka stalno dovikivala: »Pridruži nam se, some mlitavi« i nije odustajala sve dok nisam konzumirao čašu i pol Lambrusca. Dok mi je pljuskala vino u plastičnu čašu, pomnije sam je razgledao. Usta su joj okruživale kratke bore, poput brojnih riječnih korita što uviru u grimizno jezero; kosa joj je crvena i sjajna zamalo do korijena, a onda siva pruga razotkriva istinu; vrat joj se objesio, dekolte je izboran, a trbuh se izbočio u maloj crnoj haljini (vrlo maloj) koju je imala na sebi. Jadnica ima četrdeset sedam godina, dvadeset i tri godine više od svog drugog muža. Definitivno znam da ju on, Martin Muffet, nikad nije vidio bez šminke. Njezine su jastučnice prava sramota; prekrivene mrljama od make--upa u sticku i maskare. Nije dugo potrajalo i našao sam se na improviziranom podiju za ples u dnevnoj sobi moje majke plešući »Pačji ples« u zmijolikoj vrsti s Pandorom, ljubavlju mog života; Pandorinim novim ljubavnikom profesorom Jackom Cavendishem; Martinom Muffetom, svojim oču- hom dječačkog izgleda; Ivanom i Tanjom, Pandorinim boemskim roditeljima i s ostalim pripitim prijateljima i rođacima moje majke. Kad je pjesma dosegla vrhunac, uhvatio sam svoj odraz u zrcalu iznad kamina. Mahao sam rukama i cerio se kao kakav luđak. Odmah sam prestao plesati i vratio se na svoj stolac iz blagovaonice. Bert Baxter, koji je lani navršio stotu, izvodio je nekakav nezgrapan ples s invalidskom stolicom, što je prouzročilo nekoliko ozljeda; moj lijevi nožni zglob još je nagnječen i otečen, zahvaljujući njegovoj nepažljivosti. Također imam na prsima svoje nove bijele košulje veliku mrlju od cikle, prouzročenu jednim od njegovih sendviča s ciklom što ga je hitnuo preko sobe u pogrešnom uvjerenju kako se radi o prskalici. No, siroti će starkelja gotovo sigurno odapeti ove godine --- dobio je svoj brzojav od Kraljice --- tako da mu neću naplatiti račun za specijalističko kemijsko čišćenje koje će gotovo sigurno biti potrebno. Ja se sad većviše od deset godina brinem o Bertu Baxteru, putujem iz Oxforda kako bih ga posjetio, kupujem mu njegove smrdljive cigarete, režem mu njegove grozne nokte na nogama, itd. Kad će tome biti kraj? Moj je otac nepozvan upao na doček u 11:30. Poslužio se izlikom da mora nešto hitno razgovarati s bakom. Ona je sad jako gluha, tako da je morao vikati kako bi nadglasao muziku: »Mamice, ne mogu naći libelu.« Kakva bijedna izlika! Kome treba libela na Staru godinu, osim možda nekom vodoinstalateru iz Hitnih intervencija? Bila je to kukavna zamolba usamljenog, četrdesetdevetogodišnjeg razvedenog muškarca, čije je mornarski plavo odijelo iz sredine osamdesetih bilo zrelo za kemijsko čišćenje, a smeđe mokasine za bacanje u smeće. Učinio je sve što je mogao sa svojom preostalom kosom, ali to nije bilo dovoljno.
  • 2. »Imaš pojma gdje bi mogla biti libela?« inzistirao je moj otac pogledavajući prema stolu s pićima. Zatim je dodao: »Popločit ću put.« Glasno sam se nasmijao na tu očiglednu laž. Baka ga je zbunjeno pogledala i vratila se u kuhinju da u mikrovalnoj zagrije hrenovke u tijestu, a mama je dobrodušno pozvala svog bivšeg muža da se priključi zabavi. Dok si reko keks, on je zbacio sako s leđa i na prostoru očišćenom za ples zaplesao frugg s mojom osmogodišnjom sestrom Rosie. Kako stil plesanja mog oca (njegov je uzor još uvijek Mick Jagger) izaziva u meni bolan osjećaj nelagode, otišao sam gore promijeniti košulju. Putem sam prošao mimo Pandore i Modrobradog Cavendisha koji su se strastveno grlili napola zagurani u ormar. On je dovoljno star da bi joj mogao biti otac. Pandora je bila moja otkako sam navršio trinaest godina i zaljubio se u njezinu kosu boje karamela. Ona jednostavno uživa u tome da me muči. Udala se za Juliana Twyselton-Fifea samo zato da mene učini ljubomornim. Ne može postojati nikakav drugi razlog. Julian je biseksualni poluaristokrat koji povremeno nosi monokl. Trudi se dosegnuti ekscentričnost, ali mu ona stalno izmiče. On je naprosto krajnje običan momak otmjena načina govora. i ne izgleda bogzna kako. Izgleda kao konj na dvije noge. A što se tiče njezine ljubavne veze s Cavendishem, čovjekom koji se odijeva poput skitnice, to prelazi moje moći shvaćanja. Pandora je večeras posebno lijepo izgledala u crvenoj haljini bez naramenica iz koje su joj grudi stalno prijetile pobjeći. Gledajući je, nitko ne bi uspio pogoditi da je ona sad dr. Pandora Braithwaite, koja tečno govori ruski, hrvatski i razne druge malo upotrebljavane jezike. Više je sličila nekoj od onih supermanekenki koje šetaju modnim pistama nego doktorici filozofije. Ona je svakako davala sjaj ovoj zabavi: za razliku od njezinih roditelja koji su se odjenuli u svom uobičajenom bitnik stilu iz pedesetih --- dolčevite i samterice. Nije čudo da su se oboje kupali u znoju dok su plesali na muziku Chucka Berryja. Pandora mi se nasmiješila dok je gurala lijevu dojku u haljinu i njezin me je smiješak pogodio u srce. Ja sam pripravan čekati dok se ona ne opameti i shvati kako za nju postoji samo jedan muškarac na svijetu, a to sam ja. To je razlog zbog kojeg sam otišao za njom u Oxford i privremeno se nastanio u njezinoj sobici za metle. Sad sam tamo većgodinu i pol. Što bude više izložena mojoj prisutnosti, to će brže početi cijeniti moje kvalitete. Trpio sam svakodnevna poniženja gledajući je s njezinim mužem i ljubavnicima, ali ću plodove toga požeti kasnije kad ona bude ponosna mati šestoro naše djece, a ja slavan pisac. Kad je sat otkucao ponoć, svi su se uhvatili za ruke i zapjevali »Stara dobra vremena«. Pogledao sam uokolo: Pandoru, Cavendisha, majku, oca, očuha, baku, Pandorine roditelje Ivana i Tanju Braitwaite i psa. Oči su mi se ispunile suzama. Uskoro ću imati dvadeset i četiri godine, pomislio sam, a što sam postigao u životu? I, dok su odzvanjale posljednje riječi pjesme, odgovorio sam samom sebi: »Ništa, Mole, ništa.« Pandora je prvu noćnove godine željela provesti s Cavendishem u kući svojih roditelja u Leicesteru, ali sam je ja u 12:30 podsjetio na to da su me ona i njezin vremešni ljubavnik obećali vratiti kolima natrag u Oxford. Rekao sam joj: »Za osam sati moram biti na poslu u Ministarstvu za okoliš. Točno u 8:30.« Ona je rekla: »Za Boga miloga, zar ne bi mogao izostati jedan pišivi dan bez dozvole? Zar baš moraš biti toliko pokoran onom bezveznom povjereniku Brownu?« Odgovorio sam joj, nadam se, dostojanstveno: »Pandora, neki od nas drže do svoje riječi, za razliku od tebe, koja si drugog lipnja 1983. godine obećala da ćeš se udati za mene čim položiš maturu.«
  • 3. Pandora se nasmijala, prolivši iz čaše čisti whisky. »Imala sam tada šesnaest godina«, rekla je. »Ti živiš u prokletom zakrivljenom vremenu.« Zanemario sam uvredu. »Hoćete li me odvesti u Oxford kao što ste obećali?« razdraženo sam odvratio, sušeći kapljice whiskyja s njezine haljine papirnatim ubrusom s naslikanim jelenima. Pandora vikne preko sobe Cavendishu, zaokupljenom razgovorom s bakom o psu i njegovom nedostatku apetita: »Jack! Adrian inzistira da ga vozimo natrag u Oxford!« Modrobradi zakoluta očima i pogleda na sat. »Imam vremena za još jedno piće, Adriane?« upita. »Da, ali samo mineralnu vodu. Ti voziš, je li tako?« odgovorio sam. On opet zakoluta očima i dohvati bocu Perriera. Moj otac mu priđe i njih dvojica se s nostalgijom počnu prisjećati dobrih starih vremena kad su mogli ispiti i po deset krigli pive u pubu i onda sjesti u auto i odvesti se »a da nemaju odmah na vratu muriju«. Bilo je dva sata ujutro kad smo napokon izišli iz kuće. Onda smo morali svratiti do kuće Braithwaiteovih da Pandora pokupi svoju putnu torbu. Sjedio sam na stražnjem sjedalu Cavendisheva volva i slušao njihov banalni razgovor. Pandora njega zove »mrgane«, a Cavendish nju zove »majmunčiću«. Probudio sam se u predgrađu Oxforda i čuo nju kako šapće: »Onda, mrgane, kako ti se svidjelo slavlje u Maison Mole?« I njega kako joj odgovara: »Baš kao što si obećala, majmunčiću, divno vulgarno. Sjajno sam se zabavljao«. Oboje su se okrenuli prema meni, pa sam se napravio da spavam. Počeo sam misliti na svoju sestru Rosie, koja je, po mom mišljenju, totalno razmažena. Frizerski model glave iz Djevojačkog svijeta koji je tražila za Božićstajao je zanemaren na prozorskoj dasci u dnevnoj sobi još od Štefanja, zureći van na jednako zanemareni vrt. Plava kosa, koja se mogla uvlačiti i izvlačiti, bila je beznadno zamršena, a lice išarano kričavom šminkom. Rosie je ranije plesala s Ivanom Braithwaiteom na takav način kakav nimalo ne dolikuje jednoj osmogodišnjakinji. Izgledali su kao Lolita i Humbert Humbert. Kolega Nabokov, trebao si biti živ i to vidjeti. Čak bi i tebe šokirao pogled na Rosie Mole, napućenih usnica, u njezinoj crnoj minici, ružičastim hulahupkama i kratkom purpurnom topiću, odrezanom iznad pupka! Odlučio sam voditi iscrpan dnevnik u nadi da će moj život možda jednog dana izgledati zanimljiviji zapisan na papiru. Jer ga sasvim sigurno nije zanimljivo stvarno živjeti. Dapače, nevjerojatno je dosadno. Srijeda, 2. siječnja Jutros sam deset minuta zakasnio na posao. Autobusu je otpala ispušna cijev. Gospodin Brown nije pokazao nimalo razumijevanja. Rekao je: »Trebali biste nabaviti bicikl, Mole.« Ukazao sam mu na činjenicu da su mi ukrali tri bicikla u proteklih osamnaest mje- seci. Ne mogu si priuštiti da i dalje snabdijevam oksfordske kriminalce ekološki ispravnim prometalima. Brown je na to srdito odrezao: »Onda hodajte, Mole. Ustanite ranije i hodajte. « Otišao sam u svoj pregradak i zatvorio vrata. Na stolu me čekala poruka u kojoj su me izvješćivali kako je u Newport Pagnellu otkrivena kolonija vodenjaka. Njihovo je stanište posred projektirane trase nove zaobilaznice. Nazvao sam Ured za zaštitu okoliša u Ministarstvu za promet i veze i upozorio izvjesnog Petera Petersona kako bi moglo doći do odgode početka radova na novoj zaobilaznici.
  • 4. »Ali to je apsurdno«, rekao je Peterson. »Određivanje nove trase stajalo bi stotine tisuća funti, a sve samo zato da se sačuva nekoliko sluzavih gmazova.« To je bilo i moje osobno mišljenje o vodenjacima. Smučili su mi se. Ali kako sam plaćen za to da se borim za njihovo pravo na opstanak (barem javno), održao sam Petersonu svoje standardno predavanje o zaštiti vodenjaka (i istaknuo kako su vodenjaci vodozemci, a ne gmazovi). Ostatak prijepodneva proveo sam pišući izvješće o slučaju Newport Pagnell. U pauzi za ručak izišao sam iz Ministarstva za okoliš i otišao podići svoj športski sako iz kemijske čistionice. Zaboravio sam ponijeti cedulju. (Ostala mi je kod kuće, budući da sam je upotrijebio kao oznaku u knjizi Colina Wilsona Autsajder. Gospodin Wilson je rođen u Leicesteru kao i ja.) @@ena u čistionici odbila mi je izručiti moj sako iako sam joj ga pokazao na vješalici! Rekla je: »Na sakou je značka Britanske legije. Vi ste premladi da biste bili u Britanskoj legiji.« Neki se student u redu iza mene prigušeno zahihotao. Bijesan, rekao sam onoj ženi: »Očito ste silno ponosni na svoje sposobnosti detekcije. Možda biste trebali napisati koju epizodu Inspektora Morsea za televiziju.« Ali ta pedantna cjepidlaka uopće nije shvatila moju duhovitu primjedbu. Student se progurao naprijed i predao joj nekakav smrdljivi poplun tražeći hitnu uslugu. Nisam imao drugog izbora nego vratiti se kući i uzeti cedulju, ponovo se vratiti u čistionicu i zatim, sa sakoom u plastičnoj vreći prebačenim preko ramena, trčati čitavim putem do ureda. Večeras sam imao spoj »na neviđeno« a nisam imao što drugo obući. Moj prethodni spoj »na neviđeno« završio se prije vremena kad je Ms Sandra Snape (nepušač, 25 godina, vegetarijanka: tamnokosa, smeđih očiju, metar šezdeset sedam, ne neprivlačna) navrat-nanos odjurila iz »Burger Kinga«, tvrdeći da je ostavila čajnik na šte- dnjaku. Ja sam sad, međutim, uvjeren da je čajnik bio izlika. Kad sam se vratio kući te večeri, otkrio sam da mi se na mom vojničkom ogrtaču straga otparao porub. @ene ne vole neuredne muškarce. Zakasnio sam u ured dvadeset pet minuta. Brown me je čekao u mom pregratku. Mahao je mojim izvješćem o vodenjacima u Newport Pagnellu. Navodno sam napravio pogrešku u projekciji podmlatka vodenjaka za 1992. Umjesto 1.200, napisao sam 120.000. Takvu bi pogrešku svatko lako mogao napraviti. »Sto dvadeset tisuća vodenjaka u 1992. godini, ha, Mole?« podrugljivo se cerio Brown. »Dobri ljudi u Newport Pagnellu načisto bi bili preplavljeni vodozemcima.« Službeno me opomenuo zbog kašnjenja i naredio mi da zalijem kaktus. Zatim je otišao u svoj ured odnoseći sa sobom moje izvješće. Ako izgubim posao, gotov sam. 11:30 uvečer. Djevojka koja je trebala doći na spoj nije se pojavila. Čekao sam dva sata i deset minuta u »Burger Kingu« u središtu grada. Baš ti hvala, Ms Tracy Winkler (tiha plavuša, 27, nepušač, mačke i šetnje u prirodi)! Ovo je zadnji put što sam se javio na oglas u Oxford Mailu. Odsad ću se javljati samo na osobne oglase u London Review of Books. Četvrtak, 3. siječnja Imam groznih problema sa seksualnim životom. U krajnjoj liniji, sve se svodi na činjenicu da ja, zapravo, nemam nikakav seksualni život. Barem ne s drugom osobom. Noću ležim budan i pitam se: Zašto? Zašto? Zašto? Jesam li nakazan, prljav, odvratan? Ne, ništa od toga. Izgledam li normalno, uredno, ugodno? Da, sve to. I gdje onda griješim? Zašto nisam u stanju dobiti neku mladu žensku prosječnog izgleda da sa mnom spava?
  • 5. Možda lučim nekakav nepodnošljiv smrad koji osjećaju svi osim mene? Ako je tako, usrdno se nadam da će mi to netko reći, tako da mogu potražiti pomoćnekog specijalista za žlijezde. @ZVIZDE = *<_>*<_>* Jutros u 3 sata mi je poremetila san silovita prepirka. To samo po sebi nije ništa neobično jer ova kuća udomljuje mnoge ljude, a većina od njih su bučni, pijani studenti koji provode noći i noći raspravljajući o odlikama pojedinih vrsta piva. Sišao sam dolje u pidžami, upravo na vrijeme da vidim kako Tariqa, studenta iz Iraka koji stanuje u podrumu, odvodi skupina ljudi zločinačkog izgleda. Tariq je uzviknuo: »Adriane, spasi me!« i ja sam rekao jednom od tih ljudi: »Pustite ga ili ću zvati policiju.« Na to mi je jedan momak sa slomljenim nosom odvratio: »Mi smo policija, gospodine. Vaš prijatelj je izgnan iz zemlje po naređenju Ministarstva unutrašnjih poslova.« Pandora se pojavila na vrhu podrumskih stuba. Bila je vrlo oskudno odjevena, budući da je izašla iz kreveta. Obratila im se krajnje bahato: »Zašto je gospodin Aziz dobio izgon?« »Zato«, odgovorio je onaj momak razbojničkog izgleda, »jer prisutnost gospodina Aziza nije sukladna javnom dobru iz razloga nacionalne sigurnosti. Niste čuli da je rat?« dodao je, zureći u Pandorinu satensku spavaćicu ispod koje su se jasno ocrtavale bradavice dojki. Tariq je počeo vikati: »Ja sam student Brasenose Collegea i član Mladeži Konzervativne stranke: mene ne zanima politika!« Ništa nismo mogli učiniti da mu pomognemo i tako smo se Pandora i ja vratili u krevet. Ne u isti krevet, na žalost. U devet ujutro nazvao sam vlasnika kuće Erica Hardwella na njegov mobitel i pitao ga mogu li se preseliti u sad ispražnjen podrumski stan. Dojadilo mi je živjeti u Pandorinoj sobici za metle. Hardwell je bio loše raspoložen jer je negdje zapeo u prometu, ali se slo- žio, uz uvjet da mu dam 1000 funti depozita, tromjesečnu stanarinu unaprijed (1200 funti), potvrdu od banke o mom imovinskom stanju i izjavu mog odvjetnika da neću paliti svijeće, upotrebljavati fritezu za prženje krumpirića ili gajiti bulterijere u podrumu njegove kuće. Morat ću ostati ovdje u sobici za metle. Friteza je kod mene u svakodnevnoj uporabi. Lenjin je bio u pravu: svi su kućevlasnici stvarno gadovi. Netko sličan Tariqu pojavio se na Vodenjacima u deset; mahao je sa stepenica nekog zrakoplova koji je letio prema Zaljevu. Odmahnuo sam mu, za slučaj da je to bio on. Ispravak: Naravno, mislio sam napisati: »na Vijestima u deset «. Petak, 4. siječnja Probudio se jutros u 5 i nisam mogao ponovo zaspati. Mozak mi je inzistirao na tome da se prisjeti svih mojih prošlih poniženja. Jedno po jedno, nizala su se preda mnom: teroriziranje Barryja Kenta koje sam trpio sve dok baka nije tome napravila kraj; onaj dan u Skegnessu kad je otac priopćio meni i mami da mu je njegova ljubavnica štapićasti insekt rodila nezakonitog sina Bretta; crni dan kad je mama pobjegla u Sheffield zbog kratkotrajne ljubavne veze s gospodinom Lucasom, našim umiljatim susjedom; dan kad sam saznao da sam po treći put pao na maturalnom ispitu iz biologije; dan kad se Pandora udala za biseksualca. A onda je, nakon poniženja, došao red na moje faux pas, nemilosrdan mimohod grešaka: ona zgoda kad sam išao snifati ljepilo, pa mi se model zrakoplova prilijepio za nos; dan kad se rodila moja sestra Rosie, a ja nisam mogao izvući ruku iz staklenke za špagete, u
  • 6. kojoj je mama čuvala novčanicu od pet funti za taksi do bolnice; pa ona glupost kad sam pisao gospodinu Johnu Tydemanu u BBC i oslovio ga u pismu s »Johnny«. Procesiju mojih faux pas slijedila je parada napadaja moralnog kukavičluka: onaj put kad sam prešao cestu kako bih izbjegao oca zato što je na glavi imao crvenu kapu s pomponom; moje kukavičko ponašanje kad je mamu spopao klimakterični napad bijesa na tržnici u Leicesteru --- nisam smio pobjeći i sakriti se iza one cvjećarske klupe; onaj dan kad sam u napadaju ljubomore uništio počasne karte za prvi profesionalni nastup Barryja Kenta na večerima poezije i rekao da je to učinio pas; pa ono kako sam ostavio Sharon Bott kad mi je rekla da je u drugom stanju. Prezirem se. Zaslužujem da budem nesretan. Ja sam uistinu odvratna osoba. Laknulo mi je kad me je moja putna budilica trgnula iz sumorna snatrenja i objavila mi da je 6:30 i vrijeme da ustanem. = = Bradavice od A. Molea @PJESMICA = Poput malina izvađenih iz ledenice Pozivajući jezik i usnice ali opominjući neka ih se ne grize Još ne uskoro Ali ne još Mi imamo klizno radno vrijeme i ja sam pristao dolaziti na posao u 7:30, ali nekako, premda sam iz svoje sobice izišao u 7 sati, stigao sam u ured tek u 8. Trebalo mi je čitav sat da prijeđem udaljenost od osamsto metara. Kamo sam išao? Što sam radio? Je li mi se putem pomračila svijest? Jesu li me napali, orobili i ostavili me u besvjesnom stanju? Da li možda i sad, dok ovo pišem, patim od amnezije? Pandora mi stalno govori kako mi je hitno potrebna pomoćpsihijatra. Možda je u pravu. Osjećam se kao da ludim; kao da je moj život film, a ja sam samo gledatelj. Subota, 5. siječnja Julian, Pandorin otmjeni muž, vratio se s božićnog boravka na ladanju s roditeljima. Stresao se kad je ušao u stan. »Gospode Bože!« rekao je. »Ostava u Twyselton Manoru veća je od ove smrdljive rupe.« »Zašto si se onda vratio, zlato?« odvratila je Pandora, njegova takozvana žena. »Zato, ma femme, jer moji roditelji, jadni, u bludnju zavedeni stvorovi, plaćaju mučos kintavos samo da ostanem ovdje u Oxfordu i učim kineski.« Nasmijao se onim svojim njištavim konjskim smijehom. (A svakako ima zube za to.) »Ali nisi bio na predavanju većviše od godinu dana« rekla je na to dr. Braithwaite (12 četvorki, 5 petica, dipl., mr. i dr. phil.). »Kad su svi moji predavači tako dosadni.« »Kakva je to šteta, mužu«, rekla je Pandora. »Ti si najpametniji čovjek u Oxfordu i najljeniji. Ako ne pripaziš, završit ćeš u Parlamentu.« Nakon što je ubacio svoje oguljene kovčege od svinjske kože u sobu, Julian se vratio u kuhinju gdje je Pandora sjeckala poriluk, a ja sam isprobavao svoj novi odčepljivač sudopera. »Onda, dragi moji, što ima novo?« upitao je, pripaljujući jednu od onih svojih smrdljivih ruskih cigareta. Pandora ga izvijesti: »Zaljubljena sam u Jacka Cavendisha i on je zaljubljen u mene. Zar to nije apsolutno predivno?« Ushićeno se smiješila i nastavila rezati poriluk s pojačanim žarom.
  • 7. »Cavendish?« začudio se Julian. »Nije li to onaj sjedokosi stari prdonja, jezikoslovac, koji svoj visuljak ne može zadržati u hlačama?« Pandorine oči opasno bljesnu. »Zakleo mi se da će odsad živjeti strogo nepoliginičnim životom«, reče. Istegnula se da vrati nožna magnetizirani držač, a odrezana joj se majica podigla i otkrila nježni ošit. Ja sam svom žestinom zabio odčepljivaču masnu sadržinu sudopera, zamišljajući da je na kraju štapa, umjesto gumene kape, Cavendisheva glava. Julian posprdno zanjišti. »Cavendish uopće ne zna što znači riječ'nepoliginičan'. On je notorni ženskar.« »Bio, « ustvrdi Pandora i doda, »i naravno da zna što znači riječ'nepoliginičan'; on je profesor na lingvistici.« Ostavio sam odčepljivačneka pluta po sudoperu i otišao u svoju sobicu, uzeo svoj Sažeti oksfordski rječnik s police, te uz pomoćpovećala potražio riječ'nepoliginičan'. Potom sam se glasno, cinički nasmijao. Dovoljno glasno, nadao sam se, da me čuju u kuhinji. Nedjelja, 6. siječnja Probudio se u 3 sata i ležao budan, sjećajući se dana kad smo Pandora i ja skoro išli »do kraja«. Ja nju još uvijek volim. Namjeravam biti njezinim drugim mužem. Štoviše, ona će uzeti moje prezime. U privatnom životu ljudi će je znati kao »gospođu Adriana Alberta Molea«. Pogled na Pandorin ošit PJESMICA Divna linija žala od rebara Do zdjelice Poput uvalice Zaljeva Sigurne luke Želim ploviti Istraživati Očitavati put iz zvijezda Pozorno slijediti prstima Liniju obale I s vremenom upraviti svoj brod, svoj razarač, Svoje plovilo užitka U tvoju luku i dalje Sudoper još uvijek začepljen. Radio u kuhinji tri sata, dodavajući samoglasnike prvoj polovici mog pokusnog romana Gle! Ravna brda moga zavičaja , koji je u izvornom obliku sadržavao samo suglasnike. Prošlo je osamnaest mjeseci otkako sam roman poslao lordu Gordonu Gilesu, agentu princa Charlesa, a on mi ga je vratio uz prijedlog da unesem samoglasnike. Gle! Ravna brda moga zavičaja roman je koji istražuje čovjeka s kraja dvadesetog stoljeća i njegove dileme, usredotočujući se na »novog čovjeka« koji živi u jednom provincijskom gradu u Engleskoj. Književni postupak je, u širem smislu, lorensovski, s prizvukom mraka Dostojevskog i natruhom hardijevskog lirizma. Predviđam da će ta knjiga jednog dana biti uvrštena u obveznu školsku lektiru. Istjerao me je iz kuhinje dolazak one naborane pepeljare na dvije noge, Cavendisha, koji je pozvan na nedjeljni ručak. Nije bio u stanu ni dvije minute, a većje izvlačio čep iz boce i uzimao, bez pitanja, čašu iz kuhinjskog ormarića. Potom je sjeo na moj ispražnjeni stolac za kuhinjskim stolom i počeo govoriti apsolutne koještarije o Zaljevskom ratu, prognozirajući da će se sve završiti u nekoliko mjeseci. Prema mojim predviđanjima, to će za Ameriku biti drugi Vijetnam. Julian je došao u kuhinju u svilenoj pidžami, noseći pod rukom časopis Zdravo! »Juliane«, rekla mu je Pandora, »upoznaj se s mojim ljubavnikom Jackom Cavendishem.« Zatim se okrenula Cavendishu i rekla: »Jack, ovo je Julian Twyselton- -Fife, moj muž.« Na što su se Pandorin muži Pandorin ljubavnik rukovali.
  • 8. S gađenjem sam se okrenuo od njih. Ja nisam ništa manje liberalan i civiliziran od drugih ljudi. U stvari, u nekim me krugovima smatraju prilično naprednim misliocem, ali čak sam se i ja stresao nad krajnjom izopačenošću tog upoznavanja. Izišao sam iz kuće da udahnem svježeg zraka. Kad sam se dva sata kasnije vratio sa šetnje po zaobilaznici, Cavendish je još uvijek bio tamo pričajući dosadne anegdote o svojoj brojnoj djeci i o svoje tri bivše žene. Podgrijao sam u mikrovalnoj svoj »Nedjeljni ručak« i odnio ga u sobicu. Ostatak večeri proveo sam osluškujući smijeh iz susjedne sobe. Probudio se u 2 ujutro i nisam mogao ponovo zaspati. Ispunio dvije stranice formata A4, smišljajući načine mučenja kojima bih podvrgao Cavendisha. To nisu postupci razumna čovjeka. Načini mučenja Cavendisha Prikovati ga lancem za zid i staviti čašu vode mrvicu izvan njegova dohvata. Prikovati ga golog za zid dok jato lijepih djevojaka prolazi ispred njega i okrutno se ruga njegovom mlohavom i uspravljenom penisu. Prisiliti ga da sjedi u istoj sobi s Ivanom Brai thwaiteom dok mu Ivan tumači finese program skih načela Laburističke stranke, s posebnim osvrtom na Članak 4. (To je prava tortura, što mogu i osobno posvjedočiti.) Pokazati mu video snimku mog i Pandorinog vjenčanja. Ona, blistava mladenka u bijelom, ja u cilindru i fraku, pokazujemo Cavendishu dva ispružena srednja prsta u rukavicama. PJESMICA Neka kazna bude primjerena zločinu. Ponedjeljak, 7. siječnja Počeo danas puštati bradu. Neki od vodenjaka iz Newport Pagnella prešli su cestu. Telefonirao Petersonu u Ministarstvo prometa i veza da mu to kažem. Očigledno je došlo do razdvajanja zajednice. Pretpostavljam da se iza toga skriva neka vodenjakica: cherchez la femme. Srijeda, 9. siječnja Po prvi put u čitavom mom dosadašnjem životu nemam ni jedne jedine bubuljice, akne ili prištića. Pri doručku sam skrenuo Pandori pozornost na svoj besprijekoran ten, ali je ona na trenutak prekinula postupak nanošenja maskare, hladno me pogledala i rekla: »Mogao bi se obrijati.« Proveo prije odlaska na posao deset minuta uz sudoper s odčepljivačem, ali bez nekog učinka. Pandora je primijetila: »Morat ćemo pozvati nekog pravog čovjeka za to.« Shvaća li Pandora koliko su me pogodile te njezine, naizgled uzgred izrečene riječi? Ona me je --- ovisno o shvaćanju značenja riječi »čovjek« --- a) isključila iz ljudskog roda i b) lišila me moga spola! Odrezala mi je moja jadna, beskorisna jaja! Četvrtak, 10. siječnja Brown mi je savjetovao da se obrijem. Odbio sam. Možda ću morati potražiti savjet od Sindikata državnih i javnih službenika. Petak, 11. siječnja Prijavio se za učlanjenje u SDJS. Pandora našla popis mučenja za Cavendisha na A4 formatu. Dogovorila mi je termin kod svoje prijateljice Leonore De Witt, psihoterapeutkinje. Nevoljko sam pristao. S jedne strane, bojim se svoje podsvijesti i onog što bi ona mogla otkriti o meni. S druge pak,
  • 9. jedva čekam da čitav jedan sat mogu govoriti o sebi, bez prekidanja, oklijevanja i ponavljanja. Subota, 12. siječnja Pandorin posljednji bivši ljubavnik Rocky (Veliki dečko) Livingstone svratio je danas tražeći povrat svoje mini linije. Sa svojih metar devedeset i devedeset četiri i pol kile nabildanih mišića, Rocky je doista primjerak »pravog čovjeka«, ako ja išta znam o tome. Pandora nije bila kod kuće, imala je spoj s nekolicinom Cavendisheve djece u hotelu Randolph. I tako, vratio sam Rockyju liniju u njezinoj odsutnosti . Otkako su se Pandora i on razišli, Rocky je otvorio nove fitness klubove u Ketteringu, Newmarketu i Ashby-de- la-Zouchu. On i njegova nova cura Carly Pick još su uvijek sretni. Rekao mi je: »Carly je zbilja super, Aidy. Znaš, zbilja poštujem tu ženu.« Rekao sam Rockyju za profesora Cavendisha. Zgadilo mu se to što je čuo. Rekao je: »Ta Pandora samo iskorištava ljude. Samo zato što je pametna, misli da je...« Koprcao se, tražeći pravu riječi na kraju završio rečenicu: »...pametna.« Prije odlaska odčepio je sudoper. Bio sam mu vrlo zahvalan. Dojadilo mi je prati lonce u zahodskom umivaoniku. Nijedan lonac nije se dao ugurati pod slavine. Otišao sam do prozora i gledao ih kako odlaze u svojim kolima. Carly Pick ga je s obje ruke zagrlila oko vrata. Nedjelja, 13. siječnja Ultimatum u vezi s početkom Zaljevskog rata istječe petnaestog u ponoć. Što ću učiniti ako me pozovu da se borim za svoju domovinu? Hoću li se ogrnuti slavom ili ću se upišati od straha kad začujem zvukove neprijateljske artiljerije? Ponedjeljak, 14. siječnja Otišao u Sainsburyjev supermarket i snabdjeo se konzervama graha, svijećama, Jaffa keksima, šibicama, džepnim baterijama, panadonom, multivitaminima, dvopekom i konzervama mesnog doručka, te sam sve to poslagao u ormariću svojoj sobici. Ako se rat proširi do ovih prostora, dočekat ću ga pripremljen. Ostali u kući morat će se pouzdati u sreću. Predviđam paniku kupovanja u razmjerima dosad još neviđenim u ovoj zemlji. Ljudi će se tući u prolazima između polica supermarketa. Prva terapija kod Leonore De Witt u petak, 25. o. mj. u 6 popodne. Utorak, 15. siječnja Ponoć. U ratu smo s Irakom. Nazvao sam mamu u Leicester i rekao joj da psa ne pušta van. Navršio je dvanaest godina i loše reagira na neočekivane zvukove. Mama se nasmijala i rekla: »Jel' to tebe hvata ludilo?« Odgovorio sam: »Vjerojatno«, i spustio slu- šalicu. Srijeda, 16. siječnja Kupio šesnaest boca vode »Planinski izvor«, za slučaj da nam iračke bombe razore vodoopskrbni sustav. Morao sam četiri puta prelaziti put od »Spar« dućana na uglu do stana, ali se sad osjećam sigurnijim kad znam da neću morati trpjeti žeđtijekom nadolazećeg Blitzkriega. Brown većnekoliko dana nije spominjao moju bradu. Zaokupljen je mogućim posljedicama »Operacije Pustinjska oluja« na pustinjski biljni i životinjski svijet. Rekao sam mu: »Moram priznati da ja biljni i životinj ski svijet iračke pustinje smatram neprijateljskim saveznikom. Više se brinem za svog psa kod kuće, u Leicesteru.«
  • 10. »Nikad ne gledate dalje od granica svoje župe, Mole«, rekao je Brown, prezirno uzvijajući usnice. Baš me je uvrijedio. Brown ne čita ništa osim prirodoslovnih časopisa, dok sam ja pročitao većinu ruskih klasika i upravo se spremam započeti Rat i mir. I tko sad ima ograničene poglede, ha, Browne? Četvrtak, 17. siječnja Unajmio sam portabl televizor u boji kako bih mogao gledati Zaljevski rat iz kreveta. Petak, 18. siječnja Glasnogovornik američke vojske zove se »Kolon Powell«. Svaki put kad ga vidim, mislim na debelo crijevo i čmar. To mi odvraća pozornost od ozbiljnosti ratne situacije. Subota, 19. siječnja Bert Baxter me danas nazvao u ured. (Ubit ću onog tko mu je dao broj.) Htio je znati »kad ćete ti i moja najdraža cura doći malo do mene«? Njegova je »najdraža cura« Pandora. Zašto Bert jednostavno ne umre, kao drugi penzioneri. Kakvoća njegova života ne može biti baš bogzna kakva. Samo je na teret drugima (meni). Nije pokazao ni mrvicu zahvalnosti kad sam prošle godine iskopao grob za njegovu kuju Sabru, iako ne znam tko bi uspio iskopati uredniju rupu u nabijenoj zemlji i s hrđavom vrtnom lopaticom. Da sam imao poštenu »štihaču«, onda bi, naturellement , raka izgledala sasvim drugačije. Stvar je u tome što sam mrzio i bojao se tog psa. Dan kad je taj nesretni njemački ovčar uginuo, bio je za mene praznik. Neću više morati trpjeti njegov poguban dah. Neću više morati gurati vitaminske tablete Boba Martina među njegove opake zube. Bert je neko vrijeme mumljao nešto o ratu, a onda me pitao jesam li čuo svog starog neprijatelja Barryja Kenta jutros u emisiji Na kraju tjedna . Navodno, Kentu će objaviti njegov prvi roman: Lulačev dnevnik. Sad sam potpuno uvjeren da nema Boga. Ja sam bio taj koji je poticao Kenta da piše pjesme, a sad saznajem da je taj bivši punker, taj smrznuti grašak od mozga napisao roman i uspio ga objaviti!!! Pandora mi je večeras rekla kako je Kent natjerao Neda Sherrina, A. S. Byatta, Jonathana Millera i Victoriju Mather da se gotovo neprekidno smiju. Navodno su telefoni u BBC-u zakrčeni pozivima slušatelja koji se raspituju kad će Lulačev dnevnik biti promoviran (u ponedjeljak). To je apsolutno i definitivno zadnja kap. Moj razum visi o tankoj niti. Nedjelja, 20. siječnja Prolazio sam pokraj knjižare Waterstone kad mi se učinilo kako u izlogu stoji Barry Kent. Podigao sam ruku na pozdrav i rekao: »Bog, Baz«, a onda sam shvatio da je iscereni skinhead izrezan iz kartona. Izlog je bio ispunjen primjercima Lulačevog dnevnika. Nije me sram reći da su mi psovke same od sebe navrle na usta. Dok sam listao stranice te tanke knjižice zapazio sam ne samo brojne prostote kojima je knjiga vrvjela nego i ime »Aiden Vole« --- koje je dao jednom od likova. Taj je »Aiden Vole« opsjednut analnim pitanjima. Uz to je šovinist, duboko konzervativan i nema uspjeha kod žena. »Aiden Vole« je, nedvojbeno, podla karikatura mene. Sramotno sam oklevetan. Sutra ujutro idem svom odvjetniku. Reći ću mu --- ili »joj« (zapravo još nemam svog odvjetnika) da zatraži stotine tisuća funti na ime odštete. Nisam se mogao prisiliti da uistinu kupim tu knjigu. Zašto bih povećavao Kentove tantijeme? Ali primijetio sam na izlasku iz knjižare da će Kent čitati odlomke iz Lulačevog dnevnika u utorak navečer, u 7 sati. Ja ću mu te večeri sjediti u publici. Otići će iz Waterstonove knjižare kao slomljen čovjek nakon što ja završim s njim. Ponedjeljak, 21. siječnja
  • 11. Pregradak, M.Z.O. Upravo sam slušao Kenta na svom portabl radiju u emisiji Na početku tjedna. Mora mu se priznati, proširio je svoj rječnik. Melvyn Bragg je rekao da je lik Aidena Volea »čudesno smiješan« i pitao ga zasniva li se taj lik na nekoj stvarnoj osobi. Kent se nasmijao i odgovorio: »Vi ste pisac, Melv, znate kako to ide. Vole je amalgam činjenica i mašte. Vole predstavlja sve ono što najviše mrzim u ovoj zemlji, to jest, osim novog novčića od pet penija.« Ostali gosti --- Ken Follett, Roy Hattersley, Brenda Maddox i Edward Pearce --- smijali su se kao da su pošašavili. Ostatak prijepodneva proveo listajući Poslovni imenik, tragajući za odvjetnikom s imenom u koje mogu imati povjerenja. Odabrao i nazvao odvjetničku kancelariju »Churchman, Churchman, Churchman i Luther«. Gospodin Luther će me primiti u 11:30 prije podne u četvrtak. U četvrtak ujutro bih trebao s Brownom obići vodenjake u Newport Pagnellu, ali Brown će se naprosto morati sam suočiti s njima. U pitanju je moja reputacija i moja budućnost ozbiljnog romanopisca. Alfred Wainwright, autor vodiča po visoravnima Jeze rskog područja, preminuo je danas. Jednom sam se prigodom poslužio kartama gospodina Wainwrighta kad sam pokušao pješice prijeći »od obale do obale« s omladinskim klubom »Maknimo mladežs ulica«. Na žalost, upao sam u hipotermiju pola sata nakon što smo izišli iz Omladinskog hotela u Grimsbyju i morao sam odustati od svog pokušaja obaranja rekorda. Utorak, 22. siječnja Osvrt na »Lulačev dnevnik« u The Guardianu : @PJE+NAB PRVI- = »Blistavi prikaz provincijskog života u vremenu fin de sieclea. Briljantno. Sumorno. Ludo smiješno. Kupite knjigu!« Robert Elms Sobica za metle, 10 sati navečer Nisam mogao otići vidjeti Kenta jer su sve ulaznice bile rasprodane. Pokušao sam razgovarati s njim dok je ulazio u knjižaru, ali mu nisam mogao prići. Bio je okružen novinarima i ljudima iz propagande. Nosio je naočale za sunce. U siječnju. Srijeda, 23. siječnja Brada lijepo napreduje. Dva prištića na lijevoj lopatici. Lagani bolovi u anusu, ali inače sam u sjajnoj fizičkoj kondiciji. Čitao dugačak intervju s Barryjem Kentom u Independentu. Lagao je od početka do kraja. Čak je lagao zbog čega je bio u zatvoru --- izjavio je da je bio osuđen na osamnaest mjeseci zbog različitih nasilničkih postupaka, a ja vrlo dobro znam da je dobio četiri mjeseca zbog zločinačkog oštećivanja živice. Poslao sam faksom Independentu ispravak navoda. Nisam bio nimalo sretan što sam to morao napraviti, ali bez Istine ne bismo bili ništa bolji od pasa. Istina je najvažnija stvar u mom životu. Bez Istine bismo bili izgubljeni. Četvrtak, 24. siječnja Lagao jutros Brownu preko telefona i rekao mu da nisam u stanju ići u obilazak staništa vodenjaka u Newport Pagnellu zbog jake migrene. Brown je raspalio spiku o tome kako on »u dvadeset dvije godine službe ni jednom nije uzeo slobodan dan«. Nastavio se dalje hvaliti kako je »čak izbacio nekoliko velikih bubrežnih kamenaca u zahodu na poslu«. Možda to objašnjava zašto je školjka napuknuta. Zakasnio sam gospodinu Lutheru, odvjetniku, premda sam dovoljno rano krenuo od kuće --- još jedan slučaj zakrivljenog vremena ili gubitka memorije --- zagonetka, u svakom
  • 12. slučaju. Dok sam Lutheru pričao (vrlo podrobno) o Kentovim klevetama, primijetio sam da je nekoliko puta zijevnuo. Pretpostavljam da je kasno legao; izgledao mi je kao nekakav raskalašeni tip. Nosio je naramenice ukrašene sličicama Marilyn Monroe. U jednom je trenutku podigao ruku i rekao, prilično razdražljivo: »Dosta, dovoljno sam čuo.« Zatim se nagnuo preko stola i upitao: »Jeste li vi silno bogat čovjek?« »Nisam,« odgovorio sam, »nisam silno bogat.« On me onda upitao: »Jeste li možda puka sirotinja?« »Ne puka. Zato sam ...« Prekinuo me prije nego što sam mogao dovršiti re čenicu: »Jer ukoliko niste silno bogati ili puka siroti nja, ne možete si priuštiti parnicu. Nemate uvjete za besplatnu pravnu pomoć, a ne možete si priuštiti plaćati odvjetnika tisuću funti na dan, je li tako?« »Tisuću funti na dan?« ponovio sam, apsolutno užasnut. Luther se nasmiješi, otkrivajući jedan zlatni kutnjak. Sjetio sam se što mi je savjetovala moja baka: »Nikad ne vjeruj čovjeku koji ima zlatni zub.« Zahvalio sam se gospodinu Lutheru, uljudno ali hladno, i otišao iz njegova ureda. Eto što ti je engleska pravda. Najgora na svijetu. Dok sam prolazio kroz čekaonicu, zapazio sam na stoliću primjerak Lulačevog dnevnika, a uz njega novine Amnesty i The Republican. Stigao kući i našao pisamce Leonore De Witt kojim me obavještava da mora otkazati terapiju zakazanu za sutra. Zašto? Ide na frizuru? U ordinaciji joj ugrađuju dvostruke prozore? Našla je roditelje mrtve u krevetu? Zar sam ja toliko nevažan da je moje vrijeme za Ms De Witt puka igrarija? Predložila mi je novi termin: četvrtak, 31. siječnja u 5 popodne. Ostavio sam joj poruku na sekretarici kojom sam prihvatio novi termin, ali ujedno izrazio svoje nezadovoljstvo. Subota, 26. siječnja Probdjeo sam cijelu noćgledajući »Operaciju Pustinjska oluja«. Osjećam da je to najmanje što mogu učiniti --- napokon, vlada Njezina Veličanstva troši trideset milijuna funti na dan kako bi Kuvajt ostao demokratska država. Nedjelja, 27. siječnja Prema današnjem Observeru Kuvajt nije i nikad nije ni bio demokratska država. Njime vlada kuvajtska kraljevska obitelj. Modrobradi se nasmijao kad sam mu to rekao. »Sve ti je to povezano s naftom, Adriane«, rekao mi je. »Misliš da bi Jenkiji bili tamo da je kuvajtski glavni izvozni proizvod repa ?« Pandora se sagne i poljubi ga otraga u njegov smežurani vrat. Kako samo može dopustiti svojoj mladoj, ustreptaloj puti da dođe u dodir s njegovom prastarom, naboranom kožom, ja to nikad neću razumjeti. Morao sam otići u kupaonicu i duboko disati kako bih svladao podražaj na povraćanje. Zašto slini nad njim kad može imati mene ? U 4 popodne me je nazvala mama. Čuo sam svog mladog očuha, Martina Muffeta, kako u pozadini udara čekićem. »Martin postavlja neke police za moje figurice«, vikala je mama nadjačavajući buku. Zatim me pitala jesam li pročitao izvatke iz Lulačevog dnevnika u Observeru. Nisam joj bio u stanju reći istinu. »Nisam«, odgovorio sam. »Trebao bi pročitati«, rekla je moja mama. »Apsolutno genijalno. Kad vidiš Baza, hoćeš ga zamoliti da ti da jedan besplatni primjerak, s posvetom, za Pauline i Martina?« Rekao sam joj: »Prilično je nevjerojatno da ću ga sresti. Ja se ne krećem u tim uzvišenim krugovima, u kojima se on kreće.«
  • 13. »A u kojim se onda uzvišenim krugovima ti krećeš?« pitala je mama. »Ni u kojim«, odgovorio sam iskreno. Potom sam spustio slušalicu, legao u krevet i navukao poplun preko glave. Ponedjeljak, 28. siječnja Britanski par Jo Durie i Jeremy Bates pobijedili su u igri mješovitih parova u Melbournu. To svakako naznačava renesansu britanskog tenisa. = Pandorina mala micica @PJESMICA - = Volim njezinu malu micicu Krzno joj je tako toplo Ali ako je pogladim Ona će pozvati policiju i identificirati me Među poredanim muškarcima I tako mi naškoditi Srijeda, 30. siječnja Potreslo me je kad sam čuo na radiju da je danas pokopan norveški kralj Olav Peti. Šira britanska javnost najvećim dijelom ne poznaje i ne cijeni dovoljno njegov doprinos stalnom uspjehu norveške kožarske industrije. Princ Charles je zastupao Englesku na pogrebu. Posudio sam iz knjižnice Prizore iz provincijskog života Williama Coopera. Imao sam vremena odabrati samo jednu knjigu, jer je u odjelu ljubavnih romana nađen neki »paket sumnjiva izgleda« i knjižnica je evakuirana. Sudoper se opet začepio. Odčepljivao sam ga tijekom čitavog nastavka serije Strijelci ali bez uspjeha. Četvrtak, 31. siječnja Ušao sam u ordinaciju u Thames Streetu u 5:15 popodne. Leonori De Witt to nije bilo drago. »Morat ću vam zaračunati puni sat, gospodine Mole«, rekla je, sjedajući u naslonjač prekriven izlizanim komadićima tepiha. »Gdje biste željeli sjediti?« upitala me je. Soba je bila puna stolaca. Izabrao sam jedan stolac za blagovaonicu koji je bio postavljen uza zid. Kad sam sjeo, rekao sam: »Imao sam dojam da će se ovi naši razgovori odvijati pod pokroviteljstvom socijalnog osiguranja.« »U tom ste se slučaju jako prevarili«, odvratila je Ms De Witt. »Ja naplaćujem trideset funti po satu --- pod pokroviteljstvom sustava privatne inicijative.« »Trideset funti po satu! Koliko ću puta trebati doći k vama?« pitao sam. Objasnila mi je kako joj je to nemoguće predvidjeti budući da ništa ne zna o meni. I da to ovisi o uzroku mog nezadovoljstva. »Kako se trenutno osjećate?« upitala je. »Ako izuzmem laganu glavobolju, sasvim dobro«, odgovorio sam. »Što to radite s rukama?« tiho je zapitala. »Stišćem ih«, odgovorio sam. »Što vam je to na čelu?« pitala je. »Znoj«, odgovorio sam, izvlačeći iz džepa rupčić. »Jesu li vam guzovi stisnuti, gospodine Mole?« navaljivala je dalje. »Pretpostavljam da jesu«, rekao sam. »Sad mi ponovo odgovorite na moje prvo pitanje. Kako se osjećate u ovom trenutku?« Zapiljila se svojim krupnim smeđim očima u moje. Nisam mogao skrenuti pogled. »Osjećam se apsolutno bijedno«, odgovorio sam. »I lagao sam ono o glavobolji.« Govorila mi je prilično dugo o tehnici Gestalta. Objasnila mi je kako me može naučiti »mehanizme savladavanja teškoća«. Ako izuzmem Pandoru, ona je vjerojatno najljepša
  • 14. žena s kojom sam ikad razgovarao. Otkrio sam kako mi je teško odvojiti pogled od njezinih nogu u crnim čarapama, uvučenim u crne salonke od antilopa. Jesu li to hulahupke ili čarape? »Dakle, gospodine Mole, mislite li da ćemo moći surađivati?« upitala je. Zatim je pogledala na sat i ustala. Kosa joj se poput ponoćne rijeke slijevala niz leđa. Žustro sam potvrdio da bih želio dolaziti k njoj jednom tjedno. Potom sam joj dao trideset funti i izišao. Petak, 1. veljače Upravo se vratio iz Newport Pagnella. @ivci su mi totalno rastrojeni. Brown je vozio kao opsjednut. Dok si reko britva, prekoračio je ograničenje brzine, ali je vozio preko rubnika, strugao se uz živice, a onaj dio puta koji smo se vozili autoputom ostavio je samo petnaest centimetara razmaka između našeg krhkog forda escorta i monolitnog teretnjaka ispred nas. »Ako vozite u zračnoj struji koja nastaje iza teretnjaka, možete uštedjeti dragocjene količine goriva«, protumačio je. Tip je ekološki fanatik. Protekli je Božićproveo razvrstavajući morske alge u Dungenessu. Treba li još nešto reći? Hvala Bogu za kraj tjedna. Odnosno za le weekend, kako to kažu naši pobratimi Europljani. Subota, 2. veljače Vikont Althorp, brat princeze Diane, priznao je svojoj mršavoj ženi i ostatku svijeta da je imao ljubavnu vezu u Parizu. Princ Charles i princeza Diana sigurno su užasnuti otkrićem da u obitelji imaju preljubnika. Trebalo bi mu odmah oduzeti plemićku titulu. Kraljev ska obitelj i njihova bliska rodbina trebali bi biti iznad takvih životinjskih poriva. Ova zemlja očekuje od njih da joj budu uzor i da odrede moralne standarde. Okupao se, šamponirao bradu, odrezao nokte na rukama i nogama. Utrljao vruće ulje u kosu da je nahrani i dade joj sjaj i izvanjski privid zdravlja. 11:45 navečer Upravo je nazvao Bert Baxter. Zvučao je jadno. Pandora je bila vani i u trenutku slabosti pristao sam da sutra odem u Leicester i da ga posjetim. Napisao pisamce Pandori, ostavio joj ga na jastuku. = Pandora, Baxter je nazvao i zvuči prilično potišteno, pričao je nešto o samoubojstvu --- namjeravam ga sutra posjetiti. Natuknuo mi je kako bi volio i tebe vidjeti. Planiram ustati u 8:30 kako bih stigao na vlak ili, ako bi ti željela doći sa mnom, moj bi alternativni modus operandi bio ustati u devet i dati se odvesti tvojim automobilom, te tako stići u Leicester približno oko 11 sati prije podne. Hoćeš li me, molim te, obavijestiti o svojoj odluci metodom guranja pisamca s odgovorom ispod vrata moje sobice? Lijepo molim da me ne uznemiravaš noćas zvukovima svog neobuzdanog vođenja ljubavi. Zidovi moje sobice vrlo su tanki, a dojadilo mi je spavati sa slušalicama mog Sony walkmana u ušima. Adrian Nedjelja, 3. veljače U 2:10 ujutro Pandora je uletjela u moju sobicu i obasula me pogrdama. Bacila mi je moje pisamce u lice i vrisnula: »Ti, pompozni fosilu, patetični lulaču! 'Modus operandi '! 'Dati se odvesti tvojim automobilom'! Hoću da odeš iz ove sobice i iz mog života, sutra !« Modrobradi je došao i izveo je van, a ja sam ležao u krevetu i slušao njihovo mrmljanje iz kuhinje. Što li je samo dovelo do ovakve, ničim izazvane, provale bijesa?
  • 15. U 3:30 otišli su u Pandorinu spavaću sobu. U 3:45 ubacio sam kazetu Dire Straitsa u svoj Sony i pojačao zvuk do maksimuma. Probudio se tek u podne. Nazvao Berta i rekao mu da ga neću moći doći posjetiti uslijed toga što sam proveo besanu noćzbog bolova u crijevima. Osjetio sam da mi Bert ne vjeruje. Rekao je: »Ti si prokleti lažljivac. Baš sam sad razgovarao s mojom curom Pandorom. Nazvala me iz auta. Povirila je u tvoju sobu prije nego što je krenula u Leicester i kaže da si spavao kao beba.« »Pa zašto me onda nije probudila?« upitao sam. »Jer te više ne može živog vidjeti«, odgovorio mi je Bert diplomatski. Ponedjeljak, 4. veljače Neobjašnjivo kasnio na posao čitave dvadeset i tri minute. Brownu je praktički pjena išla na usta. Također me je optužio da kradem poštanske marke. Rekao je: »Ministarstvu je potreban svaki peni ako želimo zaštititi prirodu.« Ma, daj! Hoće li jazavci, lisice, punoglavci i smrdljivi vodenjaci otegnuti šape i slično zato što sam ja, Adrian Mole, iskoristio za vlastite potrebe dvije poštanske marke za obične listovne pošiljke, koje su ionako kupljene novcem od mog poreza? Neće, Browne. Mislim da neće. Utorak, 5. veljače Pandora još u Leicesteru. Podrezao bradu oko usta. Progutao odrezane dlake. Jedna mi se zabila otraga u grlu; neugodno. Srijeda, 6. veljače Danas je Brown došao u moj pregradak i zahtijevao da mu pokažem maturalnu svjedodžbu! Čuo je uredske tračeve o tome kako sam na maturi tri puta padao iz biologije. Jedina osoba u Oxfordu --- osim Pandore --- koja zna za taj moj trostruki neuspjeh jest Megan Harris, Brownova tajnica. Povjerio sam joj se u trenutku kad me je svladalo piće i emocije na prošlogodišnjoj božićnoj proslavi u Ministarstvu. Samo ona zna da sam na osnovi lažnih podataka dobio svoj posao znanstvenog činovnika prvog stupnja. Je li se Megan izbrbljala? Moram to saznati. Večeras sam ispričao Leonori De Witt o svojoj obiteljskoj situaciji. To je tragična priča o odbacivanju i otuđenju, ali je Leonora samo sjedila i čupkala loptice pahuljastih dlačica sa svog džempera, što mi je skrenulo pozornost na oblik njezinih ljupkih dojki. Očigledno nije nosila grudnjak. Poželio sam se dignuti sa svog stolca i zaroniti glavom u njezine grudi. Upustio sam se u opisivanje nekih detalja devijantnog ponašanja mojih roditelja, ali je ona pokazala očigledno zanimanje jedino kad sam spomenuo svog mrtvog djeda, Alberta Molea, kojemu mogu zahvaliti za svoje drugo ime. »Jeste li ga vidjeli mrtvog?« pitala me je. »Nisam«, odgovorio sam joj. »Pogrebnik iz Pogrebne zadruge pričvrstio je pokrov lijesa, a nitko nije mogao pronaći odvrtaču bakinoj kući i tako...« »Nastavite«, naložila je Leonora. I nastavio sam. Kroz debele, vrele suze ispričao sam joj o svom osjećaju isključenja iz 'normalnog' života; o tome kako čeznem za tim da se pridružim ostalim ljudskim bićima, da podijelim s njima njihove tuge, njihove radosti, njihove pjesme u pubu. Leonora je primijetila: »Ljudi u pubovima pjevaju grozne pjesme. Zašto osjećate potrebu da im se pridružite u pjevanju tih bljutavih stihova i banalnih melodija?« »Znao sam stajati ispred pubova kad sam bio mali«, odgovorio sam. »Svi su mi izgledali tako sretni.«
  • 16. Onda se oglasio zvučni signal na njezinom ručnom satu i bilo je vrijeme da pljunem trideset funti i odem kući. Putem do kuće svratio sam u pub i popio jedno piće. Također sam započeo razgovor s jednim starcem o vremenu. Nitko nije pjevao i tako sam otišao kući. Četvrtak, 7. veljače Jutros sam otvoreno pitao Megan. Prišao sam joj u hodniku dok joj se vrela voda iz Autovent stroja za čaj/kavu/krepku juhu prelijevala po prstima. Priznala je da joj je 'pobjeglo' kako sam ja potpuno nekvalificiran za to mjesto na koje sam postavljen. Zatim je zatražila od mene da se zakunem da neću nikom reći i obavijestila me da su ona i Brown ljubavnici od 1977. godine! Brown i ljupka Megan! Zašto se žene bacaju na iznurene stare kenjce kao što su Brown i Cavendish a ignoriraju mlade, muževne, bradate muškarce kao što sam ja? Tu naprosto nema nikakve logike. Megan je spremno počela pričati o svojoj vezi s Brownom. Navodno joj se on 1980. zakleo da će ostaviti gospođu Brown, ali to još uvijek nije učinio. Meni bi se gospođa Brown sažalila svaki put kad bi došla u ured. Nije ona kriva što izgleda tako kako izgleda. Neke žene imaju smisla za eleganciju, a neke nemaju. Gospođa Brown očito ne zna da se Mickey Mouse sokne mogu nositi samo ispod hlača ili dugih sukanja. Također, netko bi joj trebao reći da se bradavice danas mogu uspješno liječiti. Petak, 8. veljače Pandora se vratila u Oxford, ali ne govori sa mnom, osim što mi je priopćila golu činjenicu da Bert ne misli više na samoubojstvo. Kupila mu je mačića i instalirala vratašca za mačku na stražnjim vratima. Brown me ponovo ispitivao o potvrdi da sam položio biologiju na maturi. Zagonetno sam ga pogledao i rekao: »Mislim da bi vam Megan mogla dati informaciju koju tražite.« Oh Bože, ucjena je ružna riječ. Nadam se da me Brown neće prisiliti da se njome poslužim. Bacio sam svoj prezervativ u smeće. Istekao mu je rok trajanja. Ponedjeljak, 11. veljače Megan je danas došla u moj pregradak sva u suzama. Navodno je Brown zaboravio njen rođendan, koji je bio jučer. Ajoj, ajme! Izgleda da mi je pripala uloga jedine osobe kojoj se Megan može povjeravati. Obujmio sam je i poljubio. Bilo je divno osjetiti je uza se, tako meku i raskvašenu. Međutim, prilično se brzo odmaknula i rekla: »Ta tvoja brada grozno grebe.« No, je li brada pravi razlog? Možda mi smrdi iz usta? Možda mi tijelo luči nekakav gadan vonj? Kome mogu vjerovati da će mi reći istinu? Lako mogu vidjeti što je Brown našao u Megan, ali ni za milijardu godina neću shvatiti što je ona našla u njemu. Ima četrdeset dvije godine, mršav je i odijeva se u grozna odijela iz odjela za muškarce u robnoj kući C&A »Muškarac u C&A«. Megan kaže da je dobar u krevetu. Kome ona to priča? Dobar u čemu? U rješavanju križaljki? U spavanju? Možda misli da ne navlači sebično poplun na svoju stranu? Ako je Brown dobar u krevetu, onda sam ja traktor. Utorak, 12. veljače Pokušao obići stanište vodenjaka u Northamptonshiru, ali 'pogrešna vrsta snijega' izazvala kvar na lokomotivi Class 317. Bio primoran sjediti u ledenom vagonu dok je poslužitelj u buffetu stalno objavljivao nova priopćenja unjkavim glasom čovjeka s polipima u nosu.
  • 17. Bilo mi je drago kad su u vagonu s buffetom rasprodali sve što su imali i zaključali vagon. Vratio se u Oxford u 10:30 navečer, našao poruku od Megan. Nazvao je i saznao da su se ona i Brown posvađali i prekinuli. To me je bacilo u očaj. Sad više Browna ne mogu držati u šaci. To bi moglo značiti skori kraj moje karijere u M.Z.O. Srijeda, 13. veljače Veza Brown/Megan ponovo je aktualna. Navodno se Brown dovezao biciklom do Meganina stana u rane jutarnje sate, nakon što je gospođi Brown rekao da ide promatrati šišmiše. Došlo je do strastvenog pomirenja. Ne mogu zamisliti bilo što gadnije i neukusnije od prizora Browna u stanju orgazmičkog užitka. Osim biti s Brownom u stanju orgazmičkog užitka. Kupio novi prezervativ --- s okusom mentola. Kupio također grozd banana. Megan kaže da su banane jako dobre za ljude koji, kao ja, imaju osjetljiva crijeva. Četvrtak, 14. veljače Karta za Valentinovo od mame, kao i obično. Megan ponovo u suzama. Brown je zaboravio. Kupio u pauzi za ručak kutiju jeftinije vrste papirnatih rupčića, isključivo za Meganinu uporabu. Ne mogu si priuštiti da na nju trošim Kleenex rupčiće. Modrobradi je poslao Pandori sramotno ekstravagantan buket cvijeća (odvratno se tako razbacivati kad ljudi gladuju) i u sedam navečer se pojavio sa šampanjcem, jednim secesijskim brošem i satenskom pidžamom. I onda ju je, kao da sve to nije bilo dovoljno, izveo van na večeru u unajmljenom autu s uniformiranim vozačem! Krajnje neakademsko ponašanje. Cavendish se ponaša više kao dobitnik glavnog zgoditka na športskoj prognozi nego kao profesor na odsjeku za lingvistiku u jednom drevnom sveučilišnom središtu. Prepušten sam sebi, pojeo sam jednostavan obrok od kruha, tunjevine i krastavaca i otišao rano u krevet. Čitam Englesku ljubavnu poeziju , zbirku pjesama koju je priredio John Betjeman. Valentinovo je glupi cirkus, neobrazovane mase dopuštaju da ih proizvođači čestitki izmanipuliraju i izmame im milijune funti --- a zašto? Zbog iluzije da ih netko voli. Petak, 15. veljače Karta za Valentinovo! Potpisana: »Jedna tajna obožavateljica«! Pjevao sam u kadi. Dok sam išao na posao, noge su mi jedva dodirivale pločnik! Tko je ona? Iz potpisa sam vidio da je obrazovana i da se služi flomasterom kao i ja. Leonora je danas podigla kosu; stavila je srebrne naušnice, tako dugačke da su joj dodirivale njezina vitka ramena. Imala je na sebi crnu majicu s velikim izrezom. Vidjela joj se naramenica grudnjaka. Crna čipka. Povremeno bi je gurnula pod majicu. Svaki put kad bi to učinila, ljeskava bi joj narukvica pala niz ruku prema laktu. Nisam zaljubljen u Leonoru De Witt. Ali sam opsjednut njome. Upada mi u snove. Natjerala me je da pričam praznom stolcu i pravim se da je to moja majka. Rekao sam stolcu da previše pije i da nosi prekratke suknje. Subota, 16. veljače Napokon sam danas otišao vratiti knjige u knjižnicu: Samca od Christophera Isherwooda, Englesku ljubavnu poeziju Johna Betjemana, Prizore iz provincijskog života Williama Coopera i Zapise iz mrtvog doma Dostojevskog. Platio sam kaznu od sedam funti i osam- deset penija. Na dužnosti je bila ona knjižničarka koju najmanje volim. Ne znam kako se zove, ali to je ona Velšanka s ekstrovertnim naočalama. Nakon što sam napisao ček i pružio joj ga, pitala me je: »Imate karticu tekućeg računa?«
  • 18. »Imam«, odgovorio sam. »Ali kod kuće.« »@ao mi je, ali vam onda ne mogu primiti ček«, rekla je. »Ali vi me poznajete«, rekao sam. »Dolazim ovamo jednom tjedno većosamnaest mjeseci.« »@ao mi je, ali uopće mi ne izgledate poznato«, odvratila je ona i vratila mi ček. »Ova brada je odnedavno«, rekao sam hladno. »Možda biste se mogli potruditi vizualizirati moje lice bez tog dodatka.« »Nemam ja vremena ni za kakve vizualizacije«, odgovorila mi je. »Pogotovo otkako su smanjili broj knjižničara.« Pokazao sam joj jednu svoju malu fotografiju koju držim u lisnici. Slika je bila iz vremena prije brade. »Ne«, rekla je knjižničarka, nakon što ju je ovlaš pogledala. »Ne prepoznajem tog čovjeka.« »Ali taj čovjek sam ja !« povikao sam. Iza mene se stvorio red i svi su žudno slušali našu prepirku. Knjižničarkine su naočale ljutito bljesnule. »Radim posao trojice ljudi otkako su uvedene mjere štednje«, rekla je. »A vi mi ga još više otežavate. Molim vas, otiđite kući i nađite karticu tekućeg računa.« »Sada je 5 sati i 25 minuta, knjižnica se zatvara za pet minuta«, rekao sam joj. »Ni Supermen ne bi uspio doletjeti natrag na vrijeme da plati kaznu, odabere četiri nove knjige i izađe prije nego što zaključate vrata.« Netko je u redu iza mene promrmljao: »Mrdni većjednom, Supermenu.« I tako sam rekao onoj očalinki: »Vratit ću se sutra.« »A ne, nećete«, odvratila mi je uz jedva primjetan osmijeh. »Zbog novih mjera štednje, knjižnica se ponovo otvara tek u srijedu.« Putem do kuće psovao sam u sebi vladu koja me lišava novih knjiga za čitanje. Pandora mi je zabranila da uopće dirnem njezine knjige otkako sam zaboravio Jaffa keks u bibliofilskom izdanju Nicholasa Nicklebyja ; Julianove su knjige sve na kineskom, a nekako mi se posljednjih sto stranica Rata i mira baš ne da čitati. Nema šanse da kupim novu knjigu. Čak i za džepna izdanja treba pljunuti najmanje petaka. Tjedno mi odlazi trideset funti na Leonoru. Čak sam morao smanjiti konzumiranje banana. Jedem samo jednu dnevno. Tako sam bio primoran čitati svoje stare dnevnike. Neki su zapisi nevjerojatno perceptivni. A pjesme uspješno izdržavaju kušnju vremena. Nedjelja, 17. veljače Pandora mi se danas obratila. Rekla je: »Hoću da odeš. Ti me gušiš. Voljeli smo se kao djeca, ali sad smo oboje odrasli: razvili smo se u različitim smjerovima i došlo je vrijeme da se rastanemo.« Zatim je dodala, po mom mišljenju okrutno: »I ta prokleta brada, izgledaš naprosto apsurdno. Obrij to s lica, za Boga miloga.« Otišao sam u krevet smrvljen. Pročitao 977. stranicu Rata i mira , zatim ležao budan zureći u mrak. Ponedjeljak, 18. veljače Putem do ureda navratio sam u prodavaonicu novina. Našao sam sljedeći oglas, napisan prilično pismeno na razglednici s ratnim brodom Conqueror: = Iznajmljuje se velika, sunčana soba --- u obiteljskoj kući. Poželjan vatreni znak horoskopa. Uporaba stro ja za pranje/sušenje r. 75 funti tj. uključujući režije. --- U obzir dolaze isključivo pristali zaposleni samci.
  • 19. Nazvati gospođu Hedge. Nazvao sam gospođu Hedge čim sam stigao u svoj pregradak. Pitala me je koji je datum mog rođenja. Rekao sam joj da je to 2. travnja, na što je ona reagirala: »Ovan, odlično. Ja sam Strijelac.« Otišao sam do nje u 7 navečer i pogledao sobu. »Nije baš jako sunčana,« rekao sam. Odgovorila je: »Ne, ali zar očekujete da bude sunčana u ovo doba dana i to u veljači?« Svidjelo mi se njezino lice. Postarija je (trideset pet ili trideset sedam godina, rekao bih), ali nema loše tijelo, premda je to teško odrediti u ovoj odjeći koju žene danas nose. Kosa joj je divna; boje karamela, kao što je bila Pandorina dok nije počela petljati s kolor šamponima. Imala je prilično debeo sloj make-upa na licu i maskara joj se razmazala. Nadam se da to nije znak neurednosti. Nedavno se razvela i zbog toga mora uzeti podstanara kako bi mogla nastaviti otplaćivati rate za kuću. Navodno joj je Stambena zadruga (igrom slučaja, ista ona kojoj sam ja uplaćivao za stan) većpočela slati neugodne opomene. Pozvala me je da isprobam krevet. Učinio sam to i odjednom mi se pred očima ukazala vizija mene i gospođe Hedge u strastvenom seksualnom snošaju. Glasno sam rekao: »@ao mi je.« Prirodno, gospođa Hedge nije imala pojma zbog čega joj se ispričavam i pitala je: »@ao vam je? Znači li to da vam se krevet ne sviđa?« »Ne, ne«, propentao sam. »Sviđate mi se; hoću reći, sviđa mi se krevet.« Brinuo sam se da li sam ostavio dobar dojam i zato sam nazvao gospođu Hedge čim sam došao kući (pokušao sam je impresionirati), te joj priopćio da sam književnik: hoće li je smetati škripanje moga pera u kasne noćne sate? »Ni govora«, odgovorila je. »I mene noću ponekad posjećuje muza.« Ne možete hodati pločnikom u Oxfordu a da ne sretnete nekog objavljenog ili neobjavljenog pisca. Nije čudo da vlasnik papirnice u kojoj se ja snabdijevam ide na Kanarske otoke dva puta godišnje i vozi mercedes. (Vozi mercedes u Oxfordu , ne na Kanarima, iako, naravno, nije isključeno da i tamo ima na raspolaga nju nekakav mercedes. Međutim, sumnjam da ima vlastiti mercedes na Kanarskim otocima, s obzirom na relativno malu učestalost njegovih odlazaka tamo, iako bi ga, pretpostavljam, mogao iznajmljivati.) Ne znam zašto imam potrebu objašnjavati tu zbrku s Kanarskim otocima i mercedesom. Pretpostavljam da bi to mogao biti još jedan primjer onog što Leonora zove mojom »djetinjastom pedanterijom«. Utorak, 19. veljače Mama me je panično nazvala u 11 sati navečer s pitanjem je li se moj mladi očuh, Martin Muffet, možda pojavio kod mene. Moram priznati, glasno sam se nasmijao. Zašto bi Muffet odjednom poželio da me posjeti? On zna da ja ne odobravam majčin nerazumni čin sklapanja drugog braka. Osim razlike u godinama (koja je široka poput ušća Amazone) njih dvoje ni fizički, ni mentalno nisu bili jedno za drugo. Muffet je vreća kostiju od metar i devedeset sedam, koja misli da Kraljica naporno radi i da Paddy Ashdown ne može lagati. Moja je majka visoka metar šezdeset četiri i steže se u dva broja premalenu odjeću; misli da bi Velika Britanija trebala biti republika i da bi naš prvi predsjednik trebao biti Ken Livingstone, poznati ljubitelj vodenjaka. Prigodom moje zadnje posjete primijetio sam da je mladi gospodin Muffet mnogo manje pažljiv prema
  • 20. mojoj mami nego što je to bio ranije. Pretpostavljam da je požalio što je tako ludo žurio sa ženidbom. Mama je govorila: »Otišao je jutros u London da se u Lloydovoj zgradi raspita o onom svom tečaju iz strojarstva.« Znanje moje majke o geografiji Britanskog otočja oduvijek je bilo minimalno. Obavijestio sam je koliko je Lloydova zgrada u londonskom Cityju daleko od moje sobice za metle u Oxfordu. Ona je na to samo tužnim glasom rekla: »Ja sam mislila da je možda svratio do tebe na povratku u Leicester.« Ponovo je nazvala u 2 sata noću. Muffet je šest sati proveo zatočen u vlaku podzemne željeznice koji je zbog kvara stao u jednom od tunela --- ili je bar tako rekao mami. Četvrtak, 21. veljače Ovog me je puta Leonora pozvala da stolac zamislim kao svog oca. Dala mi je jedan afrički štap i ja sam tim štapom udarao po stolcu sve dok nisam klonuo iscrpljen i fizički nemoćan da makar samo još jednom zamahnem. »On nije loš momak, moj stari«, rekao sam, »ne znam zašto sam se tako razbjesnio.« Leonora mi je rekla: »Nemojte govoriti meni, govorite njemu. Govorite stolcu. Stolac je vaš otac.« Osjećao sam se prilično glupo obraćajući se ponovo praznom stolcu, ali sam želio da Leonora bude sa mnom zadovoljna i tako sam se prisilio da pogledam tapecirungu u oči i kažem: »Zašto mi nisi kupio zglobnu stolnu svjetiljku kad sam ponavljao gradivo radi dobivanja opće svjedodžbe o obrazovanju?« Leonora me poticala: »Dobro je, dobro, nastavi tako, Adriane.« »Mrzim tvoje kazete s country western glazbom«, rekao sam. »Ne«, šaptala mi je Leonora. »Idi dublje, u mrak, u ranija sjećanja.« »Sjećam se kad sam imao tri godine«, rekao sam, »ti si ušao u sobu, istrgnuo mi dudu varalicu iz usta i rekao: 'Pravi dječaci ne trebaju dudu.'« I opet sam zgrabio štap s poda i još jednom istukao stolac. Prašina se dizala u oblacima. Leonora me je pohvalila: »Vrlo dobro, vrlo dobro. Kako se sad osjećaš ?« Rekao sam joj. »Osjećam se grozno. Istegnuo sam mišiću ramenu dok sam udarao po stolcu.« »Ne, ne«, rekla je razdraženo. »Kako se osjećaš iznutra?« Skopčao sam. »O, osjećam smirenje«, slagao sam. Potom sam ustao, dao mojoj terapeutskoj domini trideset papira i izišao. Morao sam požuriti da kupim nurofen prije nego što se apoteka zatvori. Rame me je gadno boljelo. Petak, 22. veljače Ponovno razdvajanje zajednice vodenjaka u Newport Pagnellu. Tamo su sad tri zasebna staništa. Nešto se sumnjivo zbiva u svijetu vodenjaka. Brown naziva stručnjake za vodenjake po cijelom svijetu hvališući se svojim fenomenom. Gospođa Hedge je razgovarala s drugim potencijalnim stanarima, ali je izabrala mene! Čitavu su me noćmučili erotski snovi u kojima smo bili ja, Brown, Megan i gospođa Hedge. Sram me je, ali što mogu? Ne mogu kontrolirati svoju podsvijest, je li tako? Bio sam primoran otići u praonicu, iako danas nije moj uobičajeni dan za pranje rublja.
  • 21. Subota, 23. veljače Norman Schwarzkopf je večeras bio na televiziji i pokazivao štapom nešto na nekakvoj nerazumljivoj karti. Totalna mi je zagonetka zašto on na sebi ima maskirnu uniformu kad: u pustinji nema stabala nema stabala u vojnom komunikacijskom centru je on očito previše važan da bi ga pustili u blizinu neprijatelja; mogao bi hodati naokolo odjeven kao klaun i opet nitko ne bi na njega pucao. Utorak, 26. veljače Posjetio danas gospođu Hedge da se definitivno dogovorim oko unajmljivanja sobe i da razgovaramo o ugovoru. Ona je imala na hladnjaku, pričvršćenu magnetom sa slikom Mickeyja Mousea, sliku nagorjele glave nekog iračkog vojnika nađenog mrtvog u vojni- čkom vozilu. Skrenuo sam pogled u stranu i zamolio je za čašu vode. Srijeda, 27. veljače Sinoćsam obavijestio Pandoru da se selim krajem tjedna. Nadao sam se da će mi se obisnuti oko vrata i preklinjati me da ostanem, ali nije. U 1 sat ujutro probudio me zvuk šampanjskog čepa, zveket čaša i razuzdan, neobuzdan smijeh Pandore, Cavendisha i Juliana. Tog vražjeg trokuta. Četvrtak, 28. veljače Večeras je najviše govorila Leonora. Rekla mi je da ja previše očekujem od sebe, da imam nemoguće visoke standarde. Rekla mi je neka ne budem tako neljubazan prema sebi i natjerala me da sastavim popis deset stvari koje volim raditi. Svaki put kad otjeram neku negativnu misao o samom sebi, imam pravo dopustiti si neko zadovoljstvo. Pitala me mogu li si priuštiti povremeno ugađanje samom sebi. Priznao sam joj da imam ušteđevinu u Stambenoj zadruzi Market Harborough. Ona mi je na to pružila papir i dječju bojicu i rekla mi neka napišem deset stvari kojima mogu sebe nagraditi. = Moji užici 1) Čitanje romana 2) Pisanje romana 3) Seks 4) Gledati žene 5) Kupovati papir 6) Jesti banane Sendviči s paštetom od rakovice 8) Gledati boks na televiziji 9) Slušati Čajkovskog 10) Šetati u prirodi
  • 22. Pitao sam Leonoru koji su njezini užici. Odgovorila mi je hrapavim, tihim glasom: »Nismo ovdje zato da bismo govorili o meni.« A onda mi se nasmiješila i pokazala mi svoje divno bijele zube, te rekla: »Nas dvoje imamo ponešto zajedničkog, Adriane.« Osjetio sam kako mi se tijelom širi pulsiranje seksualne želje. »Ja također volim gledati boks na televiziji«, dodala je. »Moj je idol Bruno.« Petak, 1. ožujka Jutros sam za doručkom pitao Cavendisha bi li mi htio pomoći prebaciti stvari do kuće gospođe Hedge. On ima veliki volvo karavan. Odgovorio je: »S najvećim zadovoljstvom, Aidy.« Ponudio se da me odmah preseli, ali sam to odbio: »Bit će sasvim u redu ako to obavimo sutra ujutro. Neki od nas moraju raditi .« Nasmijao se i rekao: »Znači, ti misliš da je predavati lingvistiku posao za lijenčine, je li, Aidy?« Odgovorio sam mu: »Da, ako baš hoćete, mislim. Čisto sumnjam znate li vi uopće što znači riječrad. « »Govoreći kao profesor lingvistike«, zarežao je, »uvjeravam te da znam što znači.« Kad je posegnuo za pepeljarom, kućni haljetak mu se rastvorio i otkrio uvele bradavice i zamršene sijede dlake na prsima. Zamalo nisam počeo povraćati. Jedva sam gutao svoje zobene pahuljice s mekinjama. Odnio vratiti portabl televizor. Kad sam se vratio kući, napisao sam pjesmu za Pandoru i gurnuo je ispod vrata njezine sobe. Bio je to moj posljednji pokušaj da je zavedem i odvojim od Cavendisha. = Pandora! Dopusti mi! od A. Molea @PJESMICA = Dopusti mi gladiti tvoja bedra Dopusti mi slušati tvoje uzdahe Dopusti mi osjetiti tvoju svilenu kožu Dopusti da razigram tvoja čula Dopusti mi da diram tvoje meke grudi Stanimo i odmorimo se. Dopusti mi da spojim naša dva luda srca Dopusti mi da se probijem do skrovitih dijelova Dopusti mi da zaronim i učinim te svojom Dopusti mi da te hranim i pojim vinom Dopusti mi da te liznem svojim jezikom Dopusti mi da radim nedopušteno Dopusti mi da te gledam kako uživaš Dopusti mi da te odjenem u crnu kožu Dopusti mi da se smjestim u tebe kao u rukavicu Dopusti mi da konzumiram našu ljubav. U 1 sat ujutro Pandora je gurnula cedulju ispod mojih vrata. = Adriane, Ako mi nastaviš slati takve prostote, ubuduće ću takve stvari proslijediti policiji. Pandora Subota, 2. ožujka Dok sam pakirao svoju imovinu, razmišljao sam kako nisam mnogo toga stekao u svom životu. Osnovnu garderobu. Nekoliko stotina knjiga. Walkman Sony. Tucet ili nešto više kazeta. Veliku šalicu, malu šalicu, zdjelicu i tanjur. Munchov poster, kaktus, uvećavajuće zrcalo na stalku, zdjelu banana i svjetiljku. To baš i nije mnogo za godinu i pol dana rabotanja u M.Z.O. Istina, imam 2579 funti na knjižici u Stambenoj zadruzi Market Harborough i 197,39 funti u Nat West banci, ali svejedno.
  • 23. Našao sam plavi plastični češalj za kojim sam tragao još od prošle godine. Bio je na vrhu ormara. Zašto? Kako je tamo dospio? Nikad se nisam penjao na ormar da se tamo počešljam. Sumnjam na Juliana. On je veliki obožavatelj Jeremyja Beadla. 11 sati navečer. Previše sam umoran da bih puno pisao, samo da zabilježim kako ležim u krevetu gospođe Hedge. Vrlo je udoban. Moja je nova adresa: = 8 Sitwell Villas Summertown Oxford. Nedjelja, 3. ožujka Kad sam se probudio, nisam znao gdje sam, a onda sam se sjetio. Namirisao sam prženu slaninu, ali nisam sišao dolje. Osjećao sam se kao uljez. Ustao sam, na prstima otišao do kupaonice, obukao se, napravio krevet, zatim sam sjeo na krevet i osluškivao zvukove odozdo. Napokon, tjeran glađu, sišao sam. Gospođa Hedge nije bila tamo. Tanjuri od doručka još su bili na stolu. Kuhinjska kanta za smeće s papučicom za odizanje poklopca bila je prepuna. Na podu je bilo ljuski od jaja. Ormarićispod sudopera bio je pun prljavih žutih krpa za prašinu. Hladnjak je bio pun malih ta nj urića s pljesnivim ostacima. Tava je bila neoprana. Observer je bio umrljan konzerviranim sokom od rajčice. Ispunilo se ono čega sam se bojao: gospođa Hedge je nemarna šlampavica. Telefon je stalno zvonio. Zapisao sam poruke: »Zvao Ted.« »Nazvao Ian.« »Telefonirao Martin.« »Nazvati Kingsleyja.« »Javio se Julian: Idete li na ručak u utorak?« Prao sam kuhinjski pod kad se gospođa Hedge vratila kući. Nosila je veliki grm i četiri konzerve Carlsberg piva. »Isuse«, rekla je. »Izgleda da sam imala sreće. Vi volite raditi kućne poslove, gospodine Mole?« »Teško podnosim nered«, odgovorio sam. Izašla je u vrt posaditi onaj grm, a onda je sjela na željezni stolac na popločanom trijemu i cugala pivo iz limenke. Čini se da uopće nije primjećivala hladnoću. Kad je počela padati kiša, ušla je u kuću, izvukla veliki kišobran iz glinene vaze u predvorju i ponovo izašla van. Ja sam otišao u sobu raditi na svom romanu Gle! Ravna brda moga zavičaja. Kad sam ponovo sišao dolje, gospođi Hedge nije bilo ni traga. Bilo mi je drago kad sam vidio da su preostale tri limenke Carlsberga još uvijek u hladnjaku. Možda je šlampava i ekscentrična, ali Bogu hvala, još nije alkoholičarka. Ponedjeljak, 4. ožujka Gospođa Hedge još nije bila ustala iz kreveta kad sam se vratio s posla. Kuhinja je sramotno izgledala. Pivo je nestalo iz hladnjaka. Znači da je one tri limenke popila u krevetu! To je bio jedini mogući zaključak. Srijeda 6. ožujka Otišao do Pandore pokupiti poštu. Ništa uzbudljivo. Pisma iz Stambene zadruge, Reader's Digest i Plumbs, neka tvrtka koja reklamira navlake za pokućstvo. Kako su u Plumbsu došli do mog imena i adrese? Ja nikad nisam pokazivao zanimanje za meko posoblje. Pandora je moju bivšu sobicu pretvorila u radni kabinet. Otvorio sam mapu na stolu, na kojoj je pisalo »Bilješke za predavanja«. Ništa nisam razumio. Valjda su bile napisane na hrvatskom. Četvrtak, 7. ožujka Ušao sam noćas u kupaonicu bez kucanja. Gospođa Hedge je bila u kadi i brijala noge. Sutra ću kupiti zasun za vrata. Rekao bih da je njezina veličina najmanje 38C. Petak, 8. ožujka
  • 24. Gospođa Hedge mi je rekla: »Gospodine Mole, slobodno možete pozvati k sebi prijatelje, ako želite.« Rekao sam joj da ja nemam prijatelja. Ja koračam kroz život potpuno sam. Kad sam to isto rekao Leonori, ona mi je rekla: »Do našeg sljedećeg razgovora pokušajte razgovarati s nekom nepoznatom osobom: nasmiješite joj se i započnite razgovor. I sprijateljite se s nekom ženom.« Subota, 9. ožujka Jedna je nepoznata osoba sjedila u kuhinji kad sam sišao dolje. Jeo je marmite pastu na tostu. Pozdravio me je: »Bog, ja sam Gerry.« Ja sam se nasmiješio i odvratio: »Dobro jutro. Ja sam Adrian Mole.« I time je sadržaj našeg društvenog kontakta bio iscrpljen. Otkrio sam kako mi je teško započeti razgovor s muškarcem koji na sebi ima samo ženski kimono i ništa više. Napravio sam si šalicu čaja i izišao iz kuhinje. Poželio sam se vratiti u svoju sobicu za metle. Ponedjeljak, 11. ožujka Gospodin Major na vijestima. Rekao je: »@elim da budemo tamo gdje nam je mjesto, u samom srcu Europe, gradeći budućnost zajedno s našim partnerima.« Čudna stvar: gospodin Major ne može izgovoriti rije軞elim« tako da se rimuje s »velim«, što bi bio pravilan izgovor. Zbog nekog razloga on to izgovara »žilim «. Slutim da je taj njegov hendikep nastao negdje u djetinjstvu. Kad je mali John protepao: »@elim bombona«, itd., itd. Je li njegov otac skočio sa svog trapeza i dreknuo: »Dat ću ti ja želim!« ? Ili je viknuo: »Samo još jednom reci želim i prebit ću te kao vola u kupusu«, što je imalo za posljedicu da se mali John jecajući bacio na pod posut piljevinom u velikom šatoru i više nije mogao izgovoriti tu malu dvosložnu riječ? Iskreno suosjećam s njim. Očigledno mu je hitno potrebna terapija. Čini se da smo obojica trpjeli zbog očeva kojih smo se morali sramiti. Započet ću razgovor o toj temi kad sljedeći put odem Leonori. Utorak, 12. ožujka Proteklog vikenda Brown se okliznuo niz travnatu kosinu i ozlijedio trticu. Skupljao je izmet sova. Ne može se kretati i leži na dasci, na podu svoje spavaće sobe. Ha! Ha! Ha! Ho! Ho! Ho! Tri put hura! Srijeda, 13. ožujka Brownov zamjenik, Gordon Goffe, napuhao se do dvostrukog, ionako ogromnog obujma (100 kila). Vodi istragu o »krađama poštanskih maraka«. Takve sam ja sreće. Baš sam se danas spremao poslati prvih nekoliko poglavlja mog romana Gle! Ravna brda moga zavičaja nakladničkoj kući Faber and Faber. Sad ću morati platiti marke iz svog džepa. Kad jednom pročitaju ta poglavlja, molit će me na koljenima da im pošaljem ostalo. Četvrtak, 14. ožujka Birminghamska šestorka puštena je danas iz zatvora. Gordon Goffe šeta se po uredima provjeravajući nasumce ladice pisaćih stolova. Kod Megan su našli kutiju kemijskih olovaka sa znakom M.Z.O. za koju nije bila propisno zadužena. Dobila je usmenu opomenu. Ovog tjedna nema Leonore. Otputovala je u Sacramento na nekakvu konferenciju. Petak, 15. ožujka
  • 25. Barry Kent je nastupio u Kaleidoskopu i pročitao neke ulomke iz Lulačevog dnevnika . Za ono malo što sam čuo mogu reći da je obično nihilističko smeće. Goffe je upao u moj pregradak i rekao mi da nije dozvoljeno slušati Četvrti program radija za vrijeme uredovnih sati. Skrenuo sam mu pozornost na činjenicu da mi gospodin Brown nikad nije zbog toga prigovorio. Goffe je na to rekao: »Ja nisam gospodin Brown«, što je bila tako idiotska izjava da jednostavno nisam znao što bih mu na to odgovorio. Sjetio sam se sada, tri minute nakon ponoći, ali sad je očito kasno. Subota, 16. ožujka Svratio do Pandorina stana po pisma. Ništa zanimljivo: reklama za toplo donje rublje, prijava za nagradni natječaj Reader's Digesta a nagrada je zlatna poluga; Plumbsov katalog koji nudi plišane zavjese po sniženoj cijeni. Idućeg ću mjeseca navršiti dvadeset četiri godine i moram ti priznati, dragi dnevniče, da sam očekivao kako ću u ovim godinama većvoditi prepisku sa zanimljivim i uzbudljivim ljudima. Umjesto toga, svijet, čini se, misli za mene da sam osoba koja ujutro ustane iz kreveta, obuče svoje termo rublje, navuče zavjese od umjetnog pliša i sjedne čitati najnoviji broj Reader's Digesta. Mačka mi izgleda mršava, ali se razveselila kad me je vidjela. Dao sam joj cijelu konzervu mačje hrane. Pandora nije bila kod kuće, pa sam mogao na miru razgledati stan. Ladica s njezinim donjim rubljem puna je odvratnih seksualnih pomagala. Modrobradi, očigledno, posustaje. Nedjelja, 17. ožujka Vodio jutros zanimljiv razgovor o izborima u Rusiji s djevojkom u prodavaonici novina u našoj ulici. Potom, dok mi je pružala moj Sunday Times , primijetila je (pretpostavljam, šaleći se): »Jako je težak. Hoćete li da vam ga pomognem odnijeti kući?« »Ne treba«, odvratio sam šaljivim tonom. »Mislim da ću ipak smoći toliko snage.« Međutim, dok sam uzimao novine, pretvarao sam se da mi se koljena svijaju od njihove težine. Kako smo se smijali. Ona, na svoj skroman način, sasvim ljupko izgleda. 18:00. Po čitanju gornjeg zapisa: mislim da sam bio nepravedan prema djevojci iz prodavaonice novina. Nijedna žena ne može izgledati zamamno u kockastoj kuti od sintetike. A nisam joj mogao vidjeti noge, budući da su cijelo vrijeme bile iza tezge. Upravo sam pročitao »Izlog novih knjiga« u Sunday Timesu i doista sam se užasnuo, zapanjio i zgrozio kad sam vidio da je na današnjem popisu bestselera »Lulačev dnevnik« na desetom mjestu! Ponedjeljak, 18. ožujka Putem do ureda svratio sam u prodavaonicu novina po paketićPolo bombona. Djevojka se našalila kako plaćam za propuh, tj. za rupu! Meni to dotad uopće nije palo na pamet, zato sam joj vratio Polo i rekao: »U redu, uzet ću umjesto njih Trebor Mints.« Opet smo se grohotom smijali. Ona svakako ima smisla za humor. Noge još uvijek iza tezge. Brown još uvijek simulira i sjedi kod kuće. Goffe još uvijek divlja po uredu. Leonori će biti drago kad joj ispričam o djevojci iz prodavaonice novina. Utorak, 19. ožujka Pismo od Pandore, prvo otkako sam ovdje: POTPIS = Nedjelja, 17. ožujka = Adriane,
  • 26. tražila sam od tebe ne znam ni sama koliko puta da vratiš ključod ulaznih vrata ovog stana. Nisi to učinio. Bojim se da ti moram postaviti ultimatum. Ili će ključbiti u mojim rukama do 7 sati u utorak navečer ili ću pozvati bravara da omijeni bravu i poslati račun tebi. Biraj. Neću više trpjeti: a) da remetiš raspored mačjih obroka; da kopaš po mojoj ladici s donjim rubljem; i da uzimaš hranu iz hladnjaka kad ja nisam tamo. Kao što rekoh, i dalje ću preusmjeravati tvoju poštu (takvu kakva je) i prenositi one poruke za koje ocijenim da su hitne. U 18:59 gurnuo sam ispod vrata Pandorina stana omotnicu u kojoj je bio ključ, novčićod deset penija i jezgrovita poruka. Poruka je glasila: @PJE+NAB PRVI- = Pandora, a) Po mom mišljenju, mačka je premršava i pokazuje znakove gubitka energije; b) @@ivo se sjećam tvojih riječi kako su »podvezice, itd. simboli ženina robovanja muškoj požudi.« Isto vrijedi za vibratore. c) Lončićs pastom od rakovice u hladnjaku bio je moj. Kupio sam ga 20. veljače ove godine. Imam račun kojim to mogu potvrditi. Priznajem da sam uzeo krišku kruha. Prilažem, kao što ćeš svakako primijetiti, novčićod deset penija kao naknadu za krišku crnog kruha. Srijeda, 20. ožujka Kako da noge iza tezge izvučem na vidjelo? Četvrtak, 21. ožujka Zove se Bianca. Neobično ime za nekoga tko radi u prodavaonici novina. Obično se zovu Joyce. Vidio sam je dok je prenosila kutije s čipsom iz kamiona za dostavu robe u dućan. Noge su u redu, ali su članci malo previše košćati, dakle, na ocjenjivačkoj skali od jedan do deset, samo pet. 21:00. Leonora je večeras bila u čudnom raspolože nju. Srdila se što sam zakasnio petnaest minuta. Napomenuo sam joj da će biti plaćena za puni sat. Rekla je: »Nije u tome stvar, Adriane. Naši su razgovori brižljivo strukturirani. Inzistiram da ubuduće budeš točan.« Odgovorio sam: »Moja kronična netočnost predstavlja jedan od mojih brojnih problema. Nije li, dakle, vaš posao da se time pozabavite?« Prekrstila je svoje lijepe noge ispod crne svilene suk nje i načas sam ugledao bljesak bjeline. Od tog trenutka pa nadalje bio sam bespomoćan i mogao sam samo kimati ili tresti glavom kao odgovor na njezina pitanja. Nisam se usuđivao progovoriti. Imao sam osjećaj da ću, ako samo otvorim usta, početi ispuštati prostačke, neartikulirane izraze požude --- što će nju uplašiti i označiti kraj našeg druženja. Deset minuta prije kraja terapije rekla je: »U ovom trenutku pokazuješ tipično regresivno ponašanje, hoćeš li da to iskoristimo?«
  • 27. Kimnuo sam glavom i ona me potakla da govorim o svojim najranijim sjećanjima. Sjetio sam se kako me je ugrizao pas i kako mi je baka stavljala jod na ranu. Sjećam se također kako je moj (sada pokojni) djed ganjao psa po kuhinji i udarao ga nogom. A onda je došlo vrijeme da izbrojim trideset funti i krenem kući. Subota, 23. ožujka Gospođa Hedge me je pitala da li da se uda za Gerryja, proda kuću i preseli u Cardiff. Savjetovao sam joj da to ne čini. Tek što sam se smjestio, otkrio kako radi električni grill, itd. Nisam u stanju sad početi tražiti drugi smještaj. Uostalom, zašto mene pita? Samo sam se nekoliko puta pozdravio s tim majmunom. Nedjelja, 24. ožujka Daska je na zahodu bila podignuta, pa sam po tome zaključio da je Gerry in situ. Otišao sam do Bianke kupiti novine i kad sam se vratio, baš kako sam i mislio, Gerry i gospođa Hedge sjedili su u kuhinji i jeli jaja sa slaninom. Gospođa Hedge se držala kao da joj nije drago što me vidi. Ubacio sam u zdjelicu malo Rice Krispiesa i ponio to sa sobom u sobu. No, dok sam došao gore, prestali su pucketati i to me je prilično razjadilo. Ne podnosim raskvašene žitarice. Ponedjeljak, 25. ožujka Gerry je sad dio kućnog inventara. Ja sam poput kukavice u tuđem gnijezdu. Poput ogrozda među jagodama. Poput pirane u akvariju sa zlatnim ribicama. Razgovor prestaje kad ja uđem u kuhinju ili dnevnu sobu, ako su njih dvoje tamo . Htio sam večeras gledati na televiziji dodjelu Oscara, ali je Gerry zgrabio daljinski upravljači držao ga u krilu, te me tako lišio zadovoljstva da vidim darovitog i skromnog Jeremyja Ironsa kako osvaja Oscara za Veliku Britaniju. Morao sam slušati tu divnu vijest na Četvrtom programu i vizualizirati veselje gospodina Ironsa. Ne znam tko je rekao da je »slika bolja na radiju«, ali tvrdim da nije u pravu. Utorak, 26. ožujka Zamolio sam Bianku da me na vrijeme upozori ako u dućan dođe neka dopisnica koja zvuči pristojno i nudi sobu. Pristala je. Mislim da me ona smatra privlačnim. @urba je izmijenila smisao gornje rečenice --- naime, dopisnice ne mogu došetati u dućan i govoriti pristojno. Leonora je otkazala terapiju dogovorenu za večeras. »Nešto neodložno«, rekla je. A ja nisam neodložan? Moje duševno zdravlje visi o paukovoj niti, Leonora je jedina barijera između mene i sobe s dvadeset kreveta u ludnici. Kako će primiriti grižnju savjesti kad me odvedu s pjenom na ustima i sapetog u luđačkoj košulji? Srijeda, 27. ožujka Gospodin David Icke, još jedan slavni čovjek iz Leicestera, otkrio je za sebe da je »kanal za duh Isusa Krista«. Pojavio se na televiziji i rekao novinarima, koji su zurili u njega izbuljenim očima, kako su njegova žena i kći »inkarnacije arhanđela Mihajla«. Rekao je da je planet Sirus kriv za potrese i bolesti na Zemlji. Gerry i gospođa Hedge dobacivali su podrugljive komentare i govorili kako njemu fali nekoliko dasaka u glavi, ali ja nisam baš siguran u to. Mi iz Leicestera poznati smo kao uravnoteženi ljudi. Možda gospodin Icke zna nešto što mi obični smrtnici nismo u stanju ni naslutiti. Četvrtak, 28. ožujka
  • 28. Bianca je učila astronomiju u šestom razredu. Jutros mi je rekla: »Ne postoji planet koji se zove Sirus.« Međutim, ja sam je upozorio: »David Icke je rekao da je Sirus neotkriven, prema tome normalno je da o njemu ništa ne piše u knjigama, je li tako?« Stvorio se red i tako smo morali prekinuti našu raspravu. Svratio sam ponovo kad sam se vraćao s posla, ali je Bianca bila zauzeta --- neki senilni starkelja prigovarao je da mu je poslan previsoki račun za novine. Petak, 29. ožujka Što više razmišljam o proročanstvima Davida Ickea, tj. da će doći kraj svijeta ako ga »ne očistimo od zla«, sve više mi se čini da je on u pravu. On je uspješan čovjek, radio je na BBC-u, ništa manje! Osim toga, bio je profesionalni golman u nogometnom klubu Hereford City. Ne bismo se smjeli žuriti s porugama. I Kolumbu su se rugali kad je spomenuo da je Zemlja okrugla. A to isto su izjavili prvi američki astronauti. Mama me nazvala večeras da me pita što želim za rođendan. Rekao sam joj da mi, kao i obično, nabavi poklon bon za knjige. Nastavila je pričati o tome kako čitav Leicester bruji o Davidu Ickeu i kako su u dućani ma »razgrabljene tirkizne trenirke« (kakve nose sljed- benici gospodina Ickea). Rekla je kako žali njegovu majku. Navodno gospodin Icke tvrdi da je rođen na Sirusu, dok je njegova majka izjavila u novinama kako se jasno sjeća da ga je rodila u Općoj bolnici za porodiljstvo u Leicesteru. Večeras mi je ponestalo banana. Propješačio sam cijeli grad i tek sam u jednom udaljenom predgrađu našao jednu u to doba još otvorenu prodavaonicu koja ih je imala na skladištu. Subota, 30. ožujka Poslao na svoju adresu dvije rođendanske čestitke. Stavio sam marke druge klase, kako bi mi ih poštar donio u utorak ujutro. Ponedjeljak 1. travnja Neki čovjek, u čijem se govoru osjećao glasgovski naglasak, nazvao me je jutros u ured i rekao: »Upravo sam završio s čitanjem prvih poglavlja vašeg romana Gle! Ravna brda moga zavičaja i želio bih objaviti taj roman iduće godine. Čini li vam se predujam od 50. 000 funti prihvatljivim?« Promucao sam: »Da« i pitao s kim govorim. »S J. Budalom! « nasmijao se taj prevarant i tresnuo slušalicom. Kako ljudi mogu biti tako okrutni? Petnaestak sekundi vjerovao sam da sam ispunio svoje ambicije. Vidio sam sebe kao profesionalnog književnika s vlastitom kućom. Naučio sam voziti automobil. Imao sam svoj auto u garaži. Imao sam ručni sat rolex i nalivpero Mont Blanc. U džepu svog odijela od kašmira imao sam avionsku kartu za Ameriku. Kožna aktovka bila je puna pisama od obožavatelj(a)ica. Polica iznad kamina bila je zatrpana pozivnicama za razne literarne događaje i prigode. A onda mi je okrutni šaljivac razbio taj san i ponovo sam postao običan Adrian Mole, koji sjedi u jednom pregradku zgrade M.Z.O. u Oxfordu i upravo dovršava prvu polovicu svog izvješća o kretanjima vodenjaka. Sumnjam na Goffa. Utorak, 2. travnja Rođendanske čestitke od mame, Rosie, tate, bake, gospođe Hedge i Megan. Ukupno šest. Nije loše. Nisam trebao trošiti novac na one dvije koje sam sam poslao. = Darovi 1) Poklon bon za knjige u vrijednosti od 10 funti od mame.
  • 29. 2) Poklon bon za robnu kuću W.H. Smith od tate (petak). 3) 2 para čarapa od gospođe Hedge (bijelih). 4) Kaktus od Megan (opscenog oblika). Nitko me nije iznenadio proslavom. Nisam puhao u svijeće. Nije bilo pjevanja. Do četvrtka nema Leonore. Srijeda, 3. travnja Imam dvadeset četiri godine i jedan dan. Pitanje: Što sam postigao u svom životu? Odgovor: Ništa. Danas je umro Graham Greene. Prije četiri godine sam mu pisao i upozorio ga na gramatičku pogrešku u njegovoj knjizi Ljudski faktor. Nije mi odgovorio. Četvrtak, 4. travnja Jutros sam podšišao bradu. Gospođa Hedge je vrisnula kad sam izašao iz kupaonice. Kad se malo oporavila, rekla je: »Isuse, izgledate kao Jorkširski Trbosjek.« Grozan sat terapije s Leonorom. Ušao sam u njezinu ordinaciju sa samopoštovanjem jedne anoreksične bilj ne uši i izašao u još gorem stanju. Niska razina mog samopoštovanja pri ulasku u Leonorinu ordinaciju bila je prouzročena jetkim telefonskim razgovorom s mamom ranije popodne. Mama me je nazvala u ured kako bi me pitala da li bih želio ići na zabavu koju Barry Kent priređuje povodom uspjeha Lulačevog dnevnika. Zabava će se održati u Radničkom klubu sjeveroistočnog Leicestera i pola Leicestera će biti tamo. Odgovorio sam joj: »Radije bih išao prati mrtvace.« Mama me optužila za uskogrudnu ljubomoru, a onda ju je uhvatila histerija i nabrojila mi je sve moje mane: aroganciju, umišljenost, snobizam, pretencioznost, lažni intelektualizam, sebeljublje, itd., itd. Sve sam to odrecitirao Leonori, a ona mi je na to rekla: »Predlažem da uzmeš u obzir to što ti mama kaže. Također predlažem da odeš na tu zabavu. « Zatim mi je rekla kako je kupila pet primjeraka Lulačevog dnevnika : jedan za svog muža Fergusa, jedan za najbolju prijateljicu Susan Strachan, jedan za svog terapeuta Simona, jedan za svoju supervizoricu Alison i jedan za sebe. Osjećao sam se kao da mi je pljunula u lice. Kad je rekla da je sat terapije istekao, odbio sam ustati sa stolca. Rekao sam joj: »Ne mogu podnijeti pomisao da vam se sviđa to što Barry Kent piše.« Leonora mi je na to odvratila: »žalim slučaj, daj trideset funti i putuj.« Rekao sam joj: »Neću, totalno sam seksualno opsjednut vama. Neprekidno mislim na vas. Otkrio sam vam svoje najskrovitije osjećaje.« Leonora je rekla: »To je uobičajena reakcija. Proći će te.« Rekao sam: »Leonora, osjećam se izdanim. Ne dozvoljavam da me tretirate kao primjer iz udžbenika.« Leonora je na to ustala, zabacila svoju veličanstvenu glavu i rekla: »Između nas može postojati samo profesionalni odnos, gospodine Mole. I to se nikad neće izmijeniti. Dođite ponovo za osam dana.« »U redu«, rekao sam. »Evo vam vaših trideset srebrnjaka.«
  • 30. Bacio sam joj na stol ček Stambene zadruge Market Harborough ispunjen na trideset funti i izašao, zalupivši za sobom vratima. Da mi je tata dopustio da nastavim cuclati dudu dok je sam ne odbacim, uvjeren sam da bih sad uživao savršeno mentalno zdravlje. Subota, 6. travnja Jesam li ja jedina osoba u Velikoj Britaniji koja nema a priori negativan stav prema senzacionalnim otkrićima Davida Ickea? Bianca je danas za njega rekla da je »ćaknut«, ali sam je upozorio da je Isus također morao podnositi porugu. Tisak je bio protiv njega, a lihvari su ga klevetali gdje i kako su stigli. Osim toga, Isus je bio pomalo ekscentričan glede odjeće. Sigurno ne bi osvojio nagradu za »najbolje odjevenog Palestinca godine«. No, da su u njegovo vrijeme postojale trenirke, gotovo sigurno bi se odlučio za udobnost, perivost i lako održavanje takve vrste odjevnih predmeta. Nedjelja, 7. travnja Lulačev dnevnik je sad na osmom mjestu. Prelistavao sam večeras svoje Ilustrirane priče iz Biblije i iznenadio sam se kad sam na 33. stranici (Uskrisenje Lazara) otkrio da je Isus nosio halje tirkizne boje!!! Ponedjeljak, 8. travnja Brown se vratio na posao, ali nosi škripavi medicinski korzet, što je vrlo korisno (škripa, ne korzet) jer Megan potajno šara s Billom Laneom (Odsjek za jazavce). Sviđa mi se Bill. Danas sam razgovarao s njim o Davidu Ickeu pokraj aparata za čaj i kavu. Bill se slaže sa mnom da su astronomi mogli previdjeti Sirus. Mogao je biti skriven iza nekog drugog, većeg planeta. Kuvajtski je emir obećao da će sljedeće godine održati parlamentarne izbore. Najavio je da će ženama biti dopušteno glasovati. Bravo, gospodine! Utorak, 9. travnja Johna Majora su novinari unakrsno ispitivali o njegovoj maturi. Nadam se da to neće Browna podsjetiti na moj nepoloženi ispit iz biologije. Zašto, oh, zašto se nisam rodio kao Amerikanac? Tamo učenicima daju na izbor nekoliko odgovora uz svako pitanje. Ti tupoglavci samo moraju staviti križićuz odgovor za koji misle da je točan. @POTPIS UVUCENI = Primjer : Pitanje: Tko je otkrio Ameriku? Je li to bio: a) Kolumbo? b) Mickey Mouse? c) Rambo? Srijeda, 10. travnja Bill Blane me je pozvao da odemo na piće sutra poslije posla. To bi mogao biti početak jednog novog prijateljstva. Četvrtak 11. travnja Bill je želio pričati o Megan. Ustvari, pričao je o njoj čitavu večer. Ja uopće nisam uspio doći do riječi, osim da upitam: »Može isto?« kad bi na mene došao red da platim rundu. Previše sam popio (tri krigle) i onako ošamućen počeo sam hodati prema Pandorinom stanu dok nisam shvatio što radim i skrenuo prema vili Hedge. Petak, 12. travnja Radio večeras na Gle! Ravna brda moga zavičaja. Počeo Jedanaesto poglavlje: = Dok je hodao sljemenom brda, pogledao je na istok i ugledao grad Leicester kako sja u zamirućem žaru zalazećeg sunca. Blokovi nebodera odbijali su skrletne zrake i bacali ih prema dimnjacima tvornica i višekatnoj garaži Kraljevske bolnice. Uzdahnuo je ispunjen divnom anticipacijom spoznaje da će ubrzo gaziti preustrojene betonske ulice svog rodnog
  • 31. grada. Mogao je ući u grad diskretnijom rutom --- skrenuvši s autoputa na raskrižju 23 --- ali mu je bilo draže ovako, putem goniča ovaca, a osim toga, nije imao automobil. Previše je dugo bio odsutan, mislio je. Umorio se od svijeta i njegovih atrakcija. Srce ga je vuklo u Leicester. Čilo je kročio nizbrdo, suznih očiju. Možda od vjetra? Ili tuge zbog odsutnosti? Nikad to neće saznati. Sunce se iskralo iza veličajnog zda nja glavnog sjedišta Građevinskog društva Alliance & Leicester i on osjeti kako se crni prsti noći kradomice skupljaju oko njega. Ubrzo se smračilo. On se još uvijek spuštao. Dolje. Dolje. Mnogi ne znaju da Leicester leži u udolini, razmišljao je. Nije čudo da je svjetski centar bronhitisa, pomislio je. Nedugo potom sišao je niz brijeg i našao se na ravnom tlu. Mislim da je to vjerojatno najbolje što sam ikad napisao. Veličanstveno. Nadam se da ću uspjeti zadržati tu razinu kroz čitav roman. <$TSpAbove=467;SpBelow=250;EfWeight=4>Subota, 13. travnja Bilješke za Gle! : a) Da li bih svom junaku trebao dati neko ime? Ili bih ga trebao i dalje zvati »on« , »njemu« , itd. b) Da li bi priča trebala biti snažnija? Trenutno nema baš mnogo događaja. On odlazi iz Leicestera, zatim se vraća u Leicester. Da li bi čitatelj trebao znati što on radi u međuvremenu? c) Da li bi se on trebao upuštati u seks ili ići u kupovinu? Većina suvremenih romana obiluje referencama o prvom ili drugom, jer čitalačka publika očigledno uživa u takvim aktivnostima. = Opisi (koje treba negdje ubaciti): = Stablo povijeno na vjetru poput umirovljenika u ljetovalištu Land's End. Prženo je jaje prskalo u tavi poput starca kojeg je spopao napad tuberkuloznog kašlja u nekoj bolnici Službe za narodno zdravlje iz 1930. godine. Njezine su grudi bile poput balona punjenih toplim zrakom. Njezino je lice bilo natopljeno srdžbom, oči su joj bljeskale poput poludjelog svjetionika čiji je fenjer trebalo očistiti. Čaj je bio dobrodošao. On ga je zahvalno srkao poput afričkog slona koji je prethodno otkrio da mu je pojilo presušilo, a onda se sjetio --- i otišao do --- drugoga. Odsad pa nadalje zapisivat ću sve te misli i ideje kako mi budu nailazile. Previše su dobre da bi ostale neiskorištene. Izgleda mi da bi objavljivanje moglo biti na dohvat ruke. Nedjelja, 14. travnja Probudio se u 8:30, doručkovao: cornflakes, tost, sos od luka, dvije šalice čaja. Otišao po Sunday Times i Observer. Bianke nije bilo. Lulačev dnevnik je na sedmom mjestu. Presvukao se u športski sako. Šetao po vanjskoj zaobilaznici, vratio se kući. Očetkao i obje- sio sako. Ležao na krevetu. Spavao. Probudio se, obukao sako, izašao, pojeo pizzu u restoranu Pizza Hut. Vratio se, ležao na krevetu, spavao. Probudio se, okupao, presvukao u pidžamu i kućni haljetak. Odrezao nokte na nogama, podrezao bradu, provjerio stanje tena. Složio kazete po abecednom redu, od Abbe do varšavskog koncerta. Sišao dolje. Gospođa Hedge u kuhinji, u suzama, za kuhinjskim stolom. »Nemam nikoga kome bih se mogla povjeriti«, zavapila je. Napravio sendviče s namazom od rakovice. Otišao u krevet. Pisao dnevnik.
  • 32. Ne mogu dalje ovako; imao bih bogatiji društveni život da sam u zatvoru. Ponedjeljak, 15. travnja Posjetio sam liječnika kojem pripada M.Z.O., dr. Abrahamsa. Rekao sam mu da sam u depresiji. On mi je odvratio da je i on u depresiji. Rekao sam mu da mi se život čini besmislenim, da sve moje ambicije ostaju neispunjene. On mi je odvratio da je on sanjao o tome da postane Kraljičin ginekolog do svoje 44. godine. Pitao sam ga koliko ima godina. Rekao mi je da je navršio 45. Jadni starac. Dao mi je recept za neki lijek protiv depresije. Pitao sam apotekaricu imali li kakvih popratnih pojava. Rekla mi je: »Pa, dolazi do gubitka koncentracije. Motorika bi vam se mogla usporiti. Primijetit ćete ubrzano kucanje srca. Moglo bi doći do znojenja i tremora, konstipacije i možda do teškoća pri uriniranju. Pomalo deprimantno, zapravo, zar ne?« Složio sam se s njom i iskidao recept na sitne komadiće. Srijeda, 17. travnja Rocky me je jutros odvezao na posao u svojoj limuzini. Razgovarali smo o Pandori, kako je arogantna, itd. Rocky je rekao: »Samo, kužiš, Aid, ja ću uvijek voljeti tu curu, ona je, kužiš, na neki način jedinstvena. « Čestitao sam mu na uporabi riječi »jedinstvena«. Rekao mi je da ga Carly Pick, njegova djevojka, uči nove riječi. Rekao sam: »Dakle, ona proširuje tvoj vokabular, je li tako?« Ali me je on blijedo pogledao, po čemu sam zaključio da je Carly nedavno počela s tim podukama. Kad se automobil zaustavio ispred M.Z.O., sa zadovoljstvom sam primijetio Browna na prozoru njegova ureda. Brzo se odmaknuo od prozora, ali sigurno me je vidio kako izlazim iz limuzine. Neće škoditi da Brown vidi kako se ja družim s bogatima i moćnima. Robert Maxwell je spasio Mirror. Taj čovjek je svetac! Četvrtak, 18. travnja Izgleda da su se vodenjaci u Newport Pagnellu napokon smirili, hvala Bogu. Planovi za cestu su gotovi i u svibnju bi trebali započeti radovi. Gospođa Brown je danas došla u ured. Izgubila je torbicu u muzeju Ashmolean. Brown nije pokazao ni najmanji znak suosjećanja. Prije nego što je zatvorio vrata svoje sobe, čuo sam ga kako govori: »To ti je većdrugi put ovog tjedna, kravo glupa.« Tako nešto nikad ne bi rekao Megan. Gospođa Brown je, zapravo, vrlo ljupka. Samo joj je odjeća grozna. Kao da joj u ormaru živi nekakav luđak koji joj svakog jutra određuje što će obući. Ovdje, u Oxfordu, to još može proći. Ljudi vjerojatno misle da je ona naprosto neka šašava profesorica. Međutim, u Leicesteru bi joj se svi smijali. Subota, 20. travnja Gospođa Hedge jutros opet plakala. Moram otići iz ove Doline suza. Meni je potrebno da oko sebe imam vedre ljude. Bianca mi je jutros dala jednu dopisnicu. Na njoj je stajalo, ispisano neurednim rukopisom: IZNAJMLJUJE SE SOBA Akademska obitelj voljna besplatno iznajmiti sobu tolerantnoj osobi muškog ili ženskog spola u zamjenu za lagane kućanske obveze/čuvanje djeteta/čuvanje mačke. Odgovaralo bi zaposlenoj osobi koja uvečer uglavnom nije zauzeta. Izvolite nazvati, dr. Palmer. Odmah sam nazvao iz telefonske govornice ispred prodavaonice novina. Javio se neki muškarac.