anna todd zauvijek sretni

2. DAŠA&BOCCA
1
KNJIGOTEKA
Anna Todd
Poslije svega:
Zauvijek sretni
(prvi dio)
S engleskog prevela Andrea Marić

3. DAŠA&BOCCA
2
KNJIGOTEKA
Za sve one koji su se ikada borili za nekoga
ili za nešto u što vjeruju.

6. DAŠA&BOCCA
5
KNJIGOTEKA
Mobitel mi je već priljubljen uz uho, zvuk zvona Hardinova mobitela odjekuje mi u
uhu, kad Kimberly reče: - Rekla sam Christianu da moraš biti s Hardinom u trenutku kad
mu to bude govorio, ali Trish mu je rekla da, ako mu već kani reći, mora to učiniti
nasamo...
Kimberlyne usne stisnu se u tanku crtu, ona pogleda oko sebe po parku pa podigne
pogled u nebo.
U mome uhu sad zvoni dosadni ton automatske sekretarice na Hardinovoj govornoj
pošti. Ponovno ga zovem dok Kimberly sjedi i šuti, i opet dobijem samo govornu poštu.
Gurnem ljutito mobitel natrag u torbicu i počnem kršiti ruke. - Možeš li me odvesti do
njega, Kimberly? Molim te?
- Da. Naravno da mogu - skoči i ona na noge dozivajući Smitha.
Dok gledam tog malenog dječaka kako hoda prema nama poput batlera iz crtića, sine
mi da je Smith Christianov sin... dakle Hardinov brat. Hardin ima bracu. A onda pomislim
na Landona... što će ovo značiti za Landona i Hardina? Hoće li Hardin sad uopće htjeti
imati ikakva posla s njim kad vise nisu obiteljski povezani? A Karen, što s dragom Karen i
sa svim onim finim jelima koja priprema? Što s Kenom, s tim čovjekom koji se toliko
trudio iskupiti za loše djetinjstvo dečku koji uopće nije njegov sin? Zna li Ken za sve to? U
glavi mi se sve okreće, i moram vidjeti Hardina. Moram se uvjeriti da je svjestan kako
sam tu za njega i da ćemo sve prebroditi zajedno. Ne mogu zamisliti kako se u ovom
trenutku osjeća; sigurno je izvan sebe.
- Zna li Smith? - pitam.
Nakon par trenutaka tišine Kimberly reče: - Mislili smo da zna, zbog načina na koji
se ponaša prema Hardinu, ali zapravo ne, on to nikako nije mogao saznati.
Suosjećam s Kimberly. Već se morala nositi s nevjerom svog zaručnika, a sad još i
ovo. Kada Smith stigne do nas, samo zastane i zagonetno nas pogleda, kao da mu je
posve jasno o čemu smo razgovarale. To nije moguće, ali zbog načina na koji je samo
prošao pokraj nas i krenuo prema autu, bez riječi, čovjek bi pomislio da nas je ipak čuo.
Dok se vozimo preko Hampsteada kako bismo našli Hardina i njegova oca, panika se
u mojim prsima diže i spušta, diže i spušta.

8. DAŠA&BOCCA
7
KNJIGOTEKA
Tiho brujanje motora blago se pojača dok se ubacuje u promet. - Žao mi je što si to
ovako doznao. Sve se počelo nekako slagati u zadnje vrijeme, a onda se ovako izmaklo -
uzdahne on.
Šutim jer znam da ću izgubiti živce ako bilo što progovorim.
Zabijem prste u svoje noge; blagi bol pomaže mi da se smirim.
- Sve ću ti objasniti, ali, molim te, ne razmišljaj uskogrudno, okej? - pogleda me
iskosa i u očima mu vidim sažaljenje.
Neće mene nitko žaliti. - Ne obraćaj mi se kao da sam prokleto dijete, jebote! -
ispalim.
Vance me pogleda pa vrati pogled na cestu. - Znaš da sam odrastao s tvojim tatom,
Kenom... Bili smo frendovi otkad znam za sebe.
- Znaš što? Uopće to nisam znao - zabuljim se u njega. Onda okrenem glavu i počnem
zuriti u krajolik koji promiče. - Očito nisam imao jebenog pojma ni o čemu.
- U svakom slučaju, to je istina. Odrasli smo gotovo kao braća.
- A onda si mu ti izjebao ženu? - kažem prekidajući njegovu priču za laku noć.
- Slušaj - gotovo zareži. Članci na prstima gotovo su mu bijeli od siline kojom stišće
volan. - Pokušavam ti nešto objasniti i zato šuti i slušaj.
Duboko udahne kako bi se malo smirio.
- I, da odgovorim na tvoje pitanje, ne, nije bilo tako. Tvoja mama i Ken počeli su
hodati u srednjoj školi, kad se tvoja mama doselila u Hampstead. Bila je najljepša cura
koju sam ikada vidio.
Želudac mi se okrene kad se sjetim Vanceovih usta na njoj.
- Ali Ken ju je odmah oborio s nogu. Provodili su skupa svaki trenutak svakoga dana,
baš kao i Max i Denise. Nas petero bili smo svojevrsna klika, moglo bi se reći.
Izgubljen u svojim ridikuloznim uspomenama, opet uzdahne, a glas mu počne
zvučati kao da dolazi iz daljine. - Bila je duhovita, pametna... i ludo zaljubljena u tvog
tatu... Jebiga. Moram ga konačno prestati zvati tako... - zamumlja. Prsti mu lupaju po
volanu kao da time potiče auto da vozi brže.
- Ken je bio pametan dečko, zapravo, bio je briljantan, stvarno, i kad je i prije roka
upao na sveučilište s punom stipendijom, postao je jako zauzet. Previše zauzet za nju.
Provodio je sate i sate na fakultetu. Ubrzo se nas petero svelo na nas četvero, bez njega, i
stvari su između mene i tvoje mame počele... pa, ja sam već bio preko ušiju zaljubljen u
nju, a i ona je počela osjećati nešto za mene.
Vance malo uspori da promijeni traku i uključi klimatizaciju, da nam da više zraka.
Zrak je i dalje težak i ustajao, a meni se misli komešaju poput vrtloga kada on opet
progovori.
- Ja sam nju oduvijek volio, i ona je to znala, ali voljela je njega, a on je bio moj
najbolji prijatelj - izgovori Vance gutajući knedlu. - Kako su dani i noći prolazili, mi smo
postali... bliski. Ne u seksualnom smislu, tada još ne, ali i jedno i drugo počeli smo
pokazivati svoje osjećaje, prestali smo se skrivati.
- Poštedi me jebenih detalja.
Stisnem šake u krilu i prisilim se začepiti kako bi on mogao završiti svoju priču.
- Okej, okej, dobro - reče ne skidajući pogled s ceste. - No, jedna je stvar vodila drugoj
i mi smo se upustili u pravu pravcatu aferu. Ken nije imao pojma o tome. Max i Denise su
ponešto sumnjali, ali nisu govorili ništa, nijedno od njih. Preklinjao sam tvoju mamu da
ga ostavi jer je zapostavlja. Znam da je to sjebano od mene, ali bio sam zaljubljen u nju.

9. DAŠA&BOCCA
8
KNJIGOTEKA
Obrve mu se spoje od mrštenja. - Ona mi je bila jedini bijeg od vlastitog
autodestruktivnog ponašanja. Bilo mi je stalo do Kena, ali nisam je zato mogao prestati
voljeti.
Snažno ispuhne zrak.
- I... - potaknem ga da nastavi nakon par sekunda tišine.
- Da... Pa, kada je rekla da je trudna, mislio sam kako ćemo zajedno pobjeći i da će se
udati za mene, umjesto za njega. Obećao sam joj da ću se, ako odabere mene, prestati
zajebavati i da ću biti tu za nju... i za tebe.
Osjećam da me sada gleda, ali odbijam okrenuti glavu da i ja pogledam njega.
- Tvoja je mama mislila da ja nisam dovoljno stabilan za nju i tako sam samo sjedio
tamo i grizao se za jezik dok su ona i tvoj... ovaj, Ken... objavljivali da čekaju dijete i da će
se vjenčati, isti taj tjedan.
Koji kurac? Pogledam ga zatečeno, ali on je očito izgubljen u prošlosti dok zuri ravno
preda se na cestu.
- Želio sam joj samo najbolje i nisam je mogao povlačiti po blatu, nisam mogao reći
Kenu niti ikome drugome istinu o tome što se zbivalo između nas. Ponavljao sam sam
sebi da on sigurno, negdje duboko, zna kako to dijete što raste u njoj nije njegovo. Tvoja
mama mi se klela kako je on nije taknuo mjesecima.
Vanceova ramena blago zadrhte od jeze koja ga je načas prožela. - Stajao sam tamo,
u odijelu, na njihovu malom vjenčanju, kao njegov kum. Znao sam da će joj on dati ono
što ja nisam mogao. Nisam čak ni planirao upisati fakultet. Nisam radio ništa osim što
sam naganjao udane žene i memorirao dijelove starih romana na koje moj život nikada
neće nalikovati. Nisam imao plana ni novaca, a njoj je trebalo i jedno i drugo - uzdahne
on, kao da pokušava pobjeći od sjećanja.
Gledajući ga, iznenadim se onome što mi je palo na pamet i što sam osjetio da
moram reći. Stisnem šake, pa ih opustim, pokušavajući se oprijeti tom porivu.
A onda opet stisnem šake i jedva prepoznam vlastiti glas dok govorim: - Dakle, moja
mama je zapravo tebe iskoristila da se zabavi i onda te odbacila jer nisi imao love?
Vance ispusti duboki uzdah. - Ne. Nije ona mene iskoristila.
Pogleda u mom smjeru. - Znam da se tako može činiti i da sve ovo izgleda sjebano, ali
morala je misliti na tebe i na budućnost. Ja sam bio totalni i krajnji zajeb, nezamislivo
smeće. I ništa me nije očekivalo u životu.
- A sada imaš milijune - jetko ubacim. Kako je samo može braniti, nakon svih sranja
koja je napravila? Što mu je? A onda se nešto u meni preokrene i počnem razmišljati o
svojoj majci koja je ostala bez dvojice muškarca koja su se poslije obogatila, dok je ona
kulučila na svome poslu i vraćala se svojoj tužnoj maloj kući.
Vance kimne. - Da, ali tada se ni po čemu nije moglo slutiti u što ću se pretvoriti. Ken
je bio normalan, ja nisam. Točka.
- Sve dok se nije počeo ubijati od pića svaku noć.
Moj se gnjev ponovno počne razbuktavati. Mislim da mu nikada neću moći umaći,
tom svom gnjevu, dok me u tijelu probada osjećaj izdaje. Proveo sam čitavo djetinjstvo s
jebenim pijancem, a za to je vrijeme Vance živio kao bubreg u loju.
- To je još jedan od mojih zajeba - reče taj čovjek za kojeg sam tako dugo mislio da ga
poznajem, da ga zaista poznajem.
- Proživio sam svakakva sranja nakon što si se rodio, ali upisao sam fakultet i volio
sam tvoju mamu izdaleka...
- Sve dok?

10. DAŠA&BOCCA
9
KNJIGOTEKA
- Sve dok nisi navršio nekih pet godina. Bio je tvoj rođendan i svi smo se okupili radi
proslave. Ti si utrčao u kuhinju, vičući „tata, tata”... - Vancea izda glas i ja jače stisnem
šake.
- Držao si knjigu stisnutu uz prsa i na sekundu sam posve zaboravio da se ne obraćaš
meni.
Udarim šakom u pretinac za rukavice. - Pusti me van - ljutito zatražim. Ne mogu ovo
više slušati. Sve je to tako sjebano. Sve je to previše za mene u ovom trenutku.
Vance ignorira moj ispad i nastavlja voziti kroz ovu rezidencijalnu četvrt. - Nisam
više mogao šutjeti. Zahtijevao sam od tvoje mame da kaže Kenu istinu. Nisam mogao više
podnijeti da samo izdaleka promatram kako rasteš, a do tada sam već napravio neke
stvari i osigurao si preseljenje u Ameriku. Preklinjao sam je da ide sa mnom, da dovede
tebe, moga sina.
Moga sina.
Želudac mi se stisne. Trebao bih jednostavno iskočiti iz ovog auta, istog trena, dok
vozi. Pogledam te zgodne male kuće kraj kojih se vozimo misleći kako bih uvijek puno
lakše podnio fizički bol nego ovo.
- Ali ona me odbila. Rekla je kako je napravila neke testove... i da ti ipak nisi moje
dijete.
- Molim?
Primim se za čelo. Da glavom razbijem prozor? I to bih napravio kad bih mislio da će
pomoći. Pogledam u njega i vidim kako je bacio pogled lijevo pa desno. Potom primijetim
kojom brzinom vozi i shvatim da je prošišao kroz svaki semafor i pored svakog znaka
obaveznog zaustavljanja, očito pazeći da mi ne pruži priliku za iskakanje van.
- Mislim da se jednostavno uspaničila. Ne znam - pogleda me opet. - Znao sam da
laže. Kasnije, godinama kasnije, priznala mi je da nije bila ni na kakvom testiranju. Ali u
to je vrijeme bila nepokolebljiva. Rekla mi je samo neka pustim sve to i ispričala se zbog
toga što me je ostavljala u uvjerenju da si moj.
Usredotočim se na svoju šaku. Stisni, opusti. Stisni, opusti...
- Prošla je još jedna godina i mi smo opet počeli razgovarati... - započne on, ali u
glasu mu je nešto čudno.
- Hoćeš reći, opet ste se počeli jebati.
Još jedan težak uzdah otme mu se s usta. - Da... svaki put kad bismo bili blizu jedno
drugome, napravili bismo istu pogrešku. Ken je puno radio, u to se vrijeme pripremao za
magisterij, a ona je s tobom bila kod kuće. Uvijek si bio toliko nalik na mene; svaki put
kad bih došao, nos ti je bio u knjizi. Ne znam sjećaš li se ti toga, ali uvijek sam ti donosio
knjige. Dao sam ti svoj primjerak Velikog Gatsb...
- Stani.
Sav sam se naježio od divljenja u njegovu glasu dok mi u glavu naviru raspršena
sjećanja.
- Nastavili smo tako, povremeno smo se viđali godinama, i mislili smo da nitko ništa
ne primjećuje. Za to sam ja bio kriv; nikada je nisam uspio prestati voljeti. Što god učinio,
misao o njoj proganjala me. Preselio sam se bliže vašoj kući, u istu ulicu, točno preko
puta. Tvoj je otac ipak znao; ne znam kako je doznao, ali postalo je jasno da zna.
Nakon kratke tišine, i nakon što je skrenuo na drugu cestu, Vance doda: - I tada je
počeo piti.

11. DAŠA&BOCCA
10
KNJIGOTEKA
Uspravim se u sjedištu udarajući svom snagom dlanovima o ploču ispred sebe. On se
i ne trzne. - Znači, ostavio si me tamo s ocem alkoholičarem koji se propio samo zbog
tebe i moje mame?
Moj gnjevni glas ispunjava prostor automobila i jedva hvatam dah.
- Pokušavao sam je uvjeriti, Hardine. Ne želim da nju kriviš, ali stvarno sam je
pokušavao nagovoriti da te dovede, da dođete živjeti k meni. Nije htjela.
Provuče ruku kroz kosu, kao da će je počupati iz korijena. - On je pio sve više i sve
češće, ali ona i dalje nije htjela priznati da si moj, čak ni meni, i onda sam otišao. Morao
sam otići.
Prestane govoriti, i kad ga pogledam, primijetim da jako trepće. Uhvatim ručicu za
otvaranje vrata, ali on doda gas i pritisne centralno zaključavanje nekoliko puta
zaredom, tako da je zvuk zaključavanja triput odjeknuo autom.
Vanceov glas zvuči šuplje kad nastavi govoriti. - Preselio sam se u Ameriku i nisam
se čuo s tvojom mamom godinama, sve dok je Ken konačno nije ostavio. Nije imala novca
i radila je do iznemoglosti. Ja sam dotad već počeo dobro zarađivati, ni izbliza toliko kao
sad, ali dovoljno da imam ušteđevinu. Vratio sam se ovamo i našao nam stan, za nas
troje, i brinuo sam se za nju dok njega nije bilo, ali ona se od mene sve više udaljavala.
Ken je poslao dokumentaciju za razvod, ne znam ni sam odakle, a ona i dalje nije željela
sa mnom stupiti u bilo kakvu trajnu vezu - namršti se Vance. - Nakon svega što sam
učinio, još uvijek ništa nije bilo dovoljno.
Sjećam se da nas je on primio k sebi nakon što je moj tata otišao, ali nikad nisam
puno o tome razmišljao. Nisam imao pojma da to čini zato što ima i osobnu povijest s
mojom mamom, i naravno da nisam slutio da to čini zato što sam mu sin. Ionako
narušena slika o mojoj mami sada je potpuno uništena. Potpuno sam je prestao
poštovati.
- I tako, kad se ona opet vratila u tu staru kuću, ja sam se i dalje financijski brinuo za
vas dvoje, ali otišao sam u Ameriku. Tvoja mama mi je počela vraćati čekove koje bih
slao iz mjeseca u mjesec, nije se javljala na moje pozive, pa sam počeo misliti da je našla
nekog drugog.
- Nije. Samo je svaki dan radila po cijeli dan.
Svoje tinejdžerske godine ja sam doma provodio posve sam. Zato sam valjda i upao u
loše društvo.
- Mislim da je čekala da se on vrati - brzo domet ne Vance, pa malo pošuti. - Ali on se
nije vratio. Ostao je pijanac još više godina, dokle god jednom, iz nekog razloga, nije
odlučio da mu je dosta. Godinama nisam razgovarao s njim. A onda mi se javio, kad je
preselio u Ameriku. Bio je već dugo trijezan, a ja sam upravo bio izgubio Rose. Rose je
bila prva žena nakon tvoje mame koju sam mogao pogledati a da pred sobom ne vidim
Trishino lice. Bila je tako draga, i činila me sretnim. Znao sam da nikoga neću voljeti tako
silno kao tvoju mamu, ali bio sam zadovoljan s Rose. Bili smo sretni i gradio sam svoj
život s njom, ali očito sam bio proklet... a ona bolesna. Rodila je Smitha i onda sam je
izgubio zauvijek...
Zastanem, gotovo bez daha. - Smith.
Toliko sam se izludio pokušavajući povezati sve sjebane detalje zajedno, da nisam ni
pomislio na maloga. Što sve ovo znači? Jebote.
- Malog genijalca doživio sam kao svoju drugu priliku da budem otac. Zbog njega se
nisam raspao nakon što mu je umrla majka. Uvijek me podsjećao na tebe kad si bio mali;
izgleda baš poput tebe kad si bio tih godina, samo su mu oči i kosa svjetliji.

12. DAŠA&BOCCA
11
KNJIGOTEKA
Sjetim se kako je i Tessa rekla isto to kad smo upoznali maloga, ali ja nisam vidio
nikakve sličnosti.
- Ovo je... ovo je totalno sjebano.
To je jedino što sam uspio reći. Mobitel mi vibrira u džepu, ali samo pogledam
prema svojoj nozi, kao da je to vibriranje neka fantomska senzacija, i ne uspijevam se
pomaknuti niti toliko da odgovorim na poziv.
- Znam da jest, i oprosti. Kad si i ti došao u Ameriku, nadao sam se da ću nekako
moći biti blizu tebi, a da se pritom ne postavljam kao otac. Ostao sam u kontaktu s
tvojom mamom, zaposlio sam te u Vanceu i nastojao sam ti se približiti do one mjere do
koje mi ti sam dopustiš. Popravio sam svoj odnos s Kenom, iako će među nama uvijek
ostati određenog neprijateljstva. Mislim da me je žalio kad sam izgubio suprugu, a do tog
trenutka i sam se već puno promijenio. A ja sam samo želio biti blizu tebi - pristao bih na
sve, pomirio bih se s toliko koliko mogu dobiti. Znam da me sada mrziš, ali volio bih
misliti kako sam se, barem nakratko, uspio približiti tebi.
- Čitavog si mi života lagao.
- Znam.
- A isto tako i mama i moj... Ken.
- Tvoja je mama još uvijek u fazi nijekanja - reče Vance. Opet je opravdava. - Jedva da
bi to sve i priznala, čak i sad. A što se tiče Kena, uvijek je imao određene sumnje, ali tvoja
mama mu ih nikada nije potvrdila. Vjerujem kako se on i dalje oslanja na to da postoji
neka mala šansa da si zaista njegov sin.
Prevrnem očima na taj apsurd koji je upravo izgovorio. - Ti meni govoriš da je Ken
Scott dovoljno glup da vjeruje kako sam ja njegovo dijete nakon svih tih godina što ste
mu se ti i ona jebali iza leđa?
- Ne.
Zaustavljajući automobil pokraj ceste, prebaci u ler i pogleda me ozbiljno i napeto. -
Ken nije glup. On se samo nada. Volio te je - i još te voli - i ti si jedni razlog zbog kojeg je
prestao piti i vratio se studiju. Iako je znao da postoji i drugačija mogućnost, ipak je sve
to učinio, radi tebe. Iskreno žali zbog svega što si zbog njega proživio, i ti i tvoja mama.
Stresem se dok mi slike, koje ispunjavaju moje noćne more, prolaze pred očima. Dok
ponovno gledam što su joj oni pijani vojnici napravili, prije toliko godina.
- I kažeš, nije bilo nikakvog testiranja? Kako onda uopće možeš znati da si mi ti otac?
Ne mogu vjerovati da ga to pitam.
- Jednostavno znam. A znaš i ti. Svi uvijek govore kako sličiš na Kena, ali ja znam da
je to moja krv, to što teče tvojim venama. I zbog vremenskog slijeda on ti nikako ne može
biti otac. Nema nikakve šanse da je ona zatrudnjela s njim.
Zagledam se u drveće vani, a mobitel mi opet počne vibrirati. - Zašto sad? Zašto mi
sada sve ovo govoriš? - pitam ga, a glas mi je povišen. Moje ionako krhko strpljenje
počelo je nestajati.
- Zato što je tvoja mama postala paranoična. Ken mi je nešto spomenuo prije dva
tjedna, htio je da napraviš neke krvne pretrage kako bi pomogao Karen i ja sam to
spomenuo tvojoj mami...
- Kakve pretrage? Kakve veze sad Karen ima s bilo čim?
Vance pogleda prema džepu mojih hlača, a onda prema vlastitom mobitelu koji
vibrira nasred upravljačke konzole. - Mislim da bi se ipak trebao javiti. I mene upravo
zove Kimberly.
Ali ja odmahnem glavom. Nazvat ću Tessu čim iziđem iz ovog auta.

13. DAŠA&BOCCA
12
KNJIGOTEKA
- Stvarno mi je žao zbog svega ovoga. Ne znam što mi je bilo da sam sinoć otišao k
njoj. Nazvala me je i ja sam jednostavno... Ne znam. Kimberly će postati moja žena. Volim
je više od svega, čak i više nego što sam volio tvoju mamu. Drugačija je to ljubav, dobro,
ali je uzvraćena, i ona mi je sada sve. Strašno sam pogriješio što sam opet otišao vidjeti
tvoju mamu i provest ću ostatak života nastojeći to popraviti. Ali neću se čuditi ako me
Kim ostavi.
Joj, daj me poštedi tog cendranja. - Aha, Kapetane Logični. Stvarno je moguće da nisi
trebao pokušati poševiti moju mamu na kuhinjskom kredencu.
On se zagleda u mene. - Zvučala je uspaničeno i rekla mi je da se prije vjenčanja želi
uvjeriti kako je prošlost sada zaista samo prošlost. A ja sam ogledni primjer čovjeka koji
donosi katastrofalne odluke - reče posramljeno i zabubnja prstima po volanu.
- To mogu i ja reći za sebe - promrmljam i posegnem prema kvaki na vratima. On me
uhvati za ruku. - Hardine.
- Ne pokušavaj - izvučem ruku i izađem iz auta. Treba mi neko vrijeme da pojmim
sve ovo sranje. Upravo me je bombardirao prevelikim brojem odgovora na pitanja koja
nisam ni znao postaviti. Moram disati, moram se smiriti, moram se maknuti od njega i
doći do svoje cure, do svoga spasa.
- Želim jedino da se makneš od mene. Obojica to znamo - kažem mu vidjevši da ne
pomiče automobil. Na trenutak se zagleda u mene pa kimne i ostavi me tamo, na cesti.
Osvrnem se po ulici i primijetim poznate fasade malo dalje. Samo jedan blok dijeli
me od kuće moje mame. Krv mi udara u ušima dok hodam i guram ruku u džep kako bih
nazvao Tessu. Moram čuti njezin glas, potrebna mi je da me vrati u stvarnost.
Dok gledam poznatu zgradu, čekajući da mi odgovori na poziv, moji demoni bore se
u meni, vukući me natrag u udobnu, poznatu tamu. Poriv da potonem sve je jači sa
svakim neodgovorenim zvonom i ubrzo noge me same nose preko ceste.
Gurajući mobitel natrag u džep, otvaram vrata i ulazim u poznati prostor svoje
prošlosti.

15. DAŠA&BOCCA
14
KNJIGOTEKA
- Ovo je katastrofa - progunđam moleći se u sebi da je Hardin sad negdje na putu
natrag ovamo. Dohvatim opet mobitel i osjećaj panike na trenutak popusti kad vidim
njegovo ime na popisu propuštenih poziva. Drhtavim rukama zovem ga opet i čekam. I
čekam. I ništa. I opet zovem, i opet, ali mobitel me svaki put samo prebaci na govornu
poštu.

16. DAŠA&BOCCA
15
KNJIGOTEKA
4.
Hardin
- Jack i colu - zalajem.
Ćelavi barmen zuri u mene dok dohvaća praznu čašu i puni je ledom. Šteta što se
nisam sjetio pozvati i Vancea; mogli smo popiti piće kao otac i sin.
Jebote, kako je ovo sjebano. - Dajte mi dupli, zapravo - ispravim narudžbu.
- Shvaćam - sarkastično odgovori ljudina. Oči mi polete prema ekranu starog
televizora na zidu, čitam slova na dnu ekrana. Reklama je za neku osiguravateljsku kuću,
a čitav ekran prekriva lice bebe koja guguće. Iz kojeg razloga guraju te bebe u svaku
reklamu, to nikad neću shvatiti.
Barmen bez riječi gurne piće preko drvenog šanka k meni, baš u trenutku kad beba s
ekrana ispusti zvuk koji bi valjda trebao još više „očaravati” od gugutanja, a ja prineseni
čašu ustima puštajući svom umu da me odnese daleko, daleko odavde.
* * *
- Zašto si to kupila? Pa to je za bebe - pitao sam je.
Sjela je na rub kade i podigla kosu u visoki rep. Počeo sam se brinuti da je
opsjednuta djecom - prema ovom što vidim, čovjek bi to lako pomislio.
- Nije to za bebe - rekla je Tessa i nasmijala se. - Samo na pakiranju ima sliku tate s
bebicom.
- Stvarno ne razumijem zašto su tu stavili bebu.
Podignem kutiju s proizvodima za brijanje koji mi je Tessa donijela, proučavam
bucmaste dječje obraščiće i pitam se kakve veze, dovraga, beba ima sa sredstvima za
brijanje.
Ona slegne ramenima. - Ne razumijem ni ja, ali sigurno se zbog slike bebe proizvod
bolje prodaje.
- Možda među ženama koje kupuju ta sranja svojim dečkima ili muževima - ispravim
je. Nijedan normalan muškarac ne bi uzeo ovu stvar s police u dućanu.
- Ne, sigurna sam da i očevi to kupuju.
- Aha, možeš misliti.
Razderem omot kutije i poredam sadržaj ispred sebe pa potražim njezin pogled u
odrazu zrcala. - Zdjelica?
- Da, to je za kremu. Bolje ćeš se obrijati ako koristiš četkicu za brijanje.
- A otkud ti to znaš? - podignem obrvu promatrajući je. Nadam se da nije to naučila
od Noe.
Njezin se osmijeh raširi još više.
- Informirala sam se.
- Naravno da jesi.

17. DAŠA&BOCCA
16
KNJIGOTEKA
Moja ljubomora nestane, a ona me zaigrano lupne nogom. - Budući da si očito veliki
stručnjak u području brijanja, dođi i pomozi mi - kažem joj.
Uvijek sam koristio običnu pjenu i žilet, ali s obzirom na to da je ona očito uložila
određeni trud u ovo, neću joj proturječiti. A iskreno, ideja da me ona obrije najednom mi
se čini vrlo seksi. Tessa se nasmiješi i ustane pa stane pokraj mene ispred umivaonika.
Uzme tubicu kreme i istisne malo u zdjelicu, pa četkicom zamuti gustu pjenu.
- Evo ga - smiješi se pružajući mi četkicu.
- Ne, ti ćeš to.
Vratim joj četkicu u ruku pa položim dlanove na njezine bokove. - Samo navali.
Podignem je na umivaonik. Kad se smjestila, raširim joj noge i stanem između njih.
Izraz lica joj je napet i pozoran dok umače četku u pjenu i nanosi je preko moje
vilice.
- Stvarno mi se nikamo ne ide večeras - kažem joj. - Imam baš puno posla. A ti me
stalno ometaš - kažem joj hvatajući rukom njezinu sisu. Nježno je stisnem.
Njoj ruka poskoči, a malo pjene za brijanje kapne mi na vrat.
- Sva sreća da ti žilet nije bio u ruci - zafrkavam je.
- Da, sreća - uzvraća ona i dohvaća nov novcati žilet. Malo se gricne za svoje pune
usne i pita: - Jesi li siguran da želiš da ti ja to napravim? Bojim se da bih te slučajno
mogla porezati.
- Prestani se bojati - nacerim se. - Kladim se da si i taj dio dobro proučila na
internetu.
Djetinjasto mi se izbelji, a ja se nagnem da je poljubim prije no što me počne brijati.
Ona nije rekla ništa. Naravno, kad sam u pravu.
- Ali da znaš, ako me porežeš, bolje ti je da te ne uhvatim - smijem se.
Ona se opet namršti. - Daj, budi miran.
Ruka joj se blago trese, ali brzo povrati sigurnost dok nježno povlači britvom duž
linije moje čeljusti.
- Trebala bi jednostavno otići bez mene - kažem i zatvorim oči.
Dok mi Tessa brije lice, osjećam se nekako ugodno i neobično umireno. Nije mi se
išlo na večeru k mome ocu, ali Tessa je već poludjela što smo stalno u stanu i kad nas je
Karen pozvala da dođemo, bez razmišljanja je pristala.
- Ako ostanemo večeras doma, prebacit ću dogovor za ovaj vikend. Hoćeš li do
vikenda završiti s tim poslom?
- Valjda hoću... - nevoljko kažem.
- Onda ih ti nazovi pa im to reci. Kad te obrijem, napravit ću nam večeru, a ti se
možeš primiti posla.
Jagodicom prsta takne mi usne dajući mi znak da ih uvučeni, pa pažljivo obrije
područje oko njih.
Kad je završila, rekao sam joj: - Mislim da bi trebala popiti ono vino iz hladnjaka jer
je otvoreno već treći dan. Još malo pa će se pretvoriti u ocat.
- Ja... Ne znam baš - reče oklijevajući. Odmah sam znao što misli. Otvorio sam oči, a
ona je spustila ruku iza leđa kako bi otvorila slavinu i namočila ručnik.
- Tess - prstom joj podignem bradu. - Slobodno možeš piti ispred mene. Pa nisam ja
nikakav alkoholičar.
- Znam, ali ne želim da ti bude nelagodno. Uostalom, ni ja ne trebam piti toliko vina.
Ako ti ne piješ, ne moram ni ja.

18. DAŠA&BOCCA
17
KNJIGOTEKA
- Nije moj problem piće. Problem je samo kad me nešto raspizdi, a popio sam - e, to
je problem.
- Znam - promrlja ona.
Zna ona to itekako dobro.
Obriše mi lice toplim ručnikom otirući višak pjene za brijanje.
- Grozno se ponašam samo kad pijem kako bih riješio neko sranje, a u zadnje vrijeme
nije bilo neke potrebe za takvim rješenjima, pa sam okej.
Čak i ja znam da to baš i nije potpuna istina.
- A ni u kojem slučaju ne želim postati pijanica kakav je bio moj otac, koji bi pio dok
ne poglupi i dok sve oko sebe ne dovede u opasnost. A budući da si ti slučajno ta jedna i
jedina osoba do koje mi je neki kurac stalo, ne kanim više piti u tvojoj blizini.
- Volim te - jednostavno mi je odgovorila.
- I ja volim tebe.
Prekidajući taj trenutak smrtne ozbiljnosti, između ostalog i zato što više nisam htio
govoriti o takvim stvarima, zagledam joj se u tijelo naslonjeno na umivaonik. Na sebi ima
moju bijelu majicu i ispod nje baš ništa osim malih crnih gaćica.
- Možda ću te sad morati zadržati u svojoj blizini, sad kad vidim da me znaš pravilno
obrijati. Ti kuhaš, čistiš...
Ona me zvizne šakom u rame i prevrne očima. - A što ja imam od svega toga? Ti si
nered na dvije noge; pomogneš mi kuhati otprilike jednom tjedno, ako i toliko. Ujutro si
mrzovoljan...
Prekinem je gurajući glavu među njezine noge i gurajući tkaninu njezinih gaćica u
stranu.
- Hm, valjda i ti moraš barem u jednoj stvari biti dobar - naceri se dok guram jedan
prst u nju.
- U samo jednoj stvari? - kažem i dodam još jedan prst, a ona zastenje zabacujući
glavu.
Barmenova ruka tresne o šank ispred mene. - Pitao sam te hoćeš li još jedno piće?
Zatrepćem nekoliko puta i pogledam oko sebe, po baru, a potom podignem lice
prema njemu.
- Aha - pružim mu čašu. Slike iz sjećanja blijede dok čekam da mi opet natoči. - I opet
duplo.
Dok stari, ćelavi gad od barmena odlazi nekud niz bar, začujem začuđeni ženski glas:
- Hardin? Hardin Scott?
Okrenem glavu i ugledam donekle poznato lice Judy Welch, stare mamine
prijateljice. No dobro, bivše prijateljice. - Aha - kimnem primjećujući da je prilično
ostarjela.
- Čovječe božji! Koliko je prošlo... šest godina? Sedam? Zar si sam ovdje?
Stavi mi ruku na rame i popne se na jedan od barskih stolaca pokraj mene.
- Aha, tako nešto i da, sam sam ovdje. Moja mama te neće doći naganjati.
Judy ima ono nesretno lice žene koja je puno previše popila u životu. Kosa joj je iste
platinaste boje kakvu je nosila dok sam bio tinejdžer, a njezini implantati djeluju
preveliki za njezin krhki stas. Sjećam se kad me je prvi put dotaknula. Osjetio sam se kao
muškarac - jebući maminu frendicu. A sad, kad je pogledam, ne bih je pojebao ni kurcem
ćelavog barmena.

19. DAŠA&BOCCA
18
KNJIGOTEKA
Ona mi namigne. - Definitivno si odrastao.
Moje se piće pojavi preda mnom i strusim ga u sekundi.
- Pričljiv si kao i uvijek - potapše mi ona opet rame dovikujući barmenu svoju
narudžbu. Onda se opet okrene k meni. - Došao si utopiti tugu? Ljubavni jadi?
- Ni jedno ni drugo - kažem. Vrtim čašu u ruci i slušam kako led zvecka o staklo.
- Pa, ja sam došla utopiti poprilično jednoga i drugoga. Dakle, daj da ti i ja popijemo
jednu zajedno - reče Judy s osmijehom koji pamtim iz davnine i naruči rundu jeftinog
viskija za nas.

21. DAŠA&BOCCA
20
KNJIGOTEKA
- Zbog ovoga - mahne Vance rukom između nas dvoje - i zato što su oba moja sina
važnija od nekakvog vjenčanja, posebno ovog. Ne očekujem od tebe da mirno sjediš s
osmijehom u istoj prostoriji s njom.
Kimberly izgleda iznenađeno, ali, čini se, barem malo zadovoljnije zbog njegovih
riječi. Ja samo gledam i šutim. Pogodilo me kako je Christian, po prvi put preda mnom, i
Hardina i Smitha nazvao svojim sinovima. Toliko je toga što bih mogla sada reći ovom
čovjeku - toliko ružnih riječi koje jednostavno žele poletjeti prema njemu - ali znam da
ne smijem to učiniti. Od toga nitko ne bi imao ništa dobroga, a moja pažnja mora ostati
fokusirana na to gdje bi Hardin mogao biti i kako se nosi s vijestima.
- Ljudi će svašta govoriti. Pogotovo Sasha - namršti se Kimberly.
- Jebe mi se za Sashu i za Maxa, i za bilo koga. Neka pričaju što hoće. Mi živimo u
Seattleu, ne u Hampsteadu.
On pruži ruke prema njezinima i ona mu ovaj put dopusti da joj dlanove skupi među
svoje. - Jedino što mi je sada važno jest da popravim svoje pogreške - reče drhtavim
glasom. Hladna ljutnja koju prema njemu osjećam počinje se topiti, ali samo malo.
- Nisi smio pustiti Hardina iz auta - reče Kimberly držeći se i dalje za ruke s
Christianom.
- Zapravo ga nisam mogao zaustaviti. Znaš Hardina. A onda mi se i kopča
sigurnosnog pojasa u autu zaglavila, i nisam uspio ni vidjeti kamo je krenuo... dovraga! -
reče, a Kimberly mu blago kinine, u znak suglasnosti.
Konačno osjetim da je došao trenutak da progovorim. - Što mislite, kamo je otišao?
Ako se ne pojavi na vjenčanju, gdje da ga potražim?
- Pa, upravo sam ga tražio u oba bara za koja znam da su otvorena ovako rano - reče
Vance mršteći se. - Za svaki slučaj.
Izraz lica mu se smekša kad me pogleda. - Sad znam da ga nisam smio odvajati od
tebe da mu kažem ono. To je bila ogromna greška, a znam da si ti jedino što on sada
treba.
Nesposobna smisliti išta ni blizu pristojno da bih rekla Vanceu, samo mu kratko
kimnem i izvadim opet mobitel da pokušam nazvati Hardina. Znam da mu je ugašen, ali
svejedno moram probati.
Dok zovem, Kimberly i Christian tiho se promatraju držeći se za ruke, kao da oboje u
očima onog drugoga traže nekakav znak. Kad spustim mobitel, on me pogleda i kaže: -
Vjenčanje počinje za dvadeset minuta. Mogu te ja tamo odvesti, ako želiš.
Kimberly podigne dlan. - Ja ću je odvesti. Ti uzmi Smitha i otiđi s njim natrag u hotel.
- Ali... - počne se on protiviti, no, s obzirom na izraz njezina lica, mudro odluči
zaustaviti se u pola riječi. - I ti ćeš onda doći u hotel, zar ne? - pita je očiju punih straha.
- Da - uzdahne ona. - Neću isti čas napustiti državu.
Olakšanje zamijeni paniku na njegovu licu i on pusti Kimberlyne ruke. - Pazi na sebe
i nazovi me ako bilo što treba. Znaš gdje je crkva, zar ne?
- Znam. Daj mi svoje ključeve - ispruži ona ruku prema njemu. - Smith je zaspao, a ne
želim ga buditi.
U mislima joj plješćem na tom čvrstom držanju. Na njezinu mjestu, ja bih se raspala.
Zapravo, ja se već jesam raspala, iznutra.
Za manje od deset minuta Kimberly me ostavlja ispred malene crkve. Većina uzvanika
već je unutra, na vanjskim stepenicama stoji tek nekoliko ljudi. Sjednem na klupu i
pogledom pretražujem ulice tražeći bilo kakav znak Hardina.

22. DAŠA&BOCCA
21
KNJIGOTEKA
Sa svoga mjesta vani čujem kako je upravo počela svadbena koračnica u crkvi i
zamišljam Trish u vjenčanici, kako hoda prema oltaru i prema svome mladoženji.
Nasmiješena i blistava i prelijepa.
Ali slika Trish u mojoj glavi ne slaže se sa slikom majke koja jedinom sinu laže o
tome tko mu je otac.
Stepenice su sada prazne jer je onih preostalih nekoliko uzvanika ušlo unutra gledati
Trishino i Mikeovo vjenčanje. Minute polako prolaze i čujem gotovo svaki zvuk koji
dopire iz malog zdanja. Pola sata kasnije čuje se veselje iznutra, mladoženja i mladenka
proglašeni su mužem i ženom, i ja ustanem da odem. Ne znam kamo bih pošla, ali ne
mogu samo sjediti ovdje i čekati. Trish će svaki čas izići iz crkve, a samo mi još fali da se
danas još i sukobim s mladenkom.
Počnem hodati putem kojim smo ovamo došli, barem mi se tako čini. Ne sjećam se
točno puta, ali svejedno, kao da mi se ikamo žuri. Opet izvadim mobitel i opet zovem
Hardina, ali mobitel mu je i dalje ugašen. I moja se baterija bliži kraju, ali ne želim gasiti
mobitel jer bi me Hardin možda mogao nazvati.
Dok nastavljam svoju potragu besciljno hodajući po kvartu i zavirujući u restorane
tu i tamo, sunce se počinje spuštati po londonskom nebu. Trebala sam pitati Kimberly da
mi posudi jedan od njihovih unajmljenih automobila, ali nisam bila koncentrirana u tom
trenutku, a ona, osim toga, sada mora rješavati i svoje brige. Auto koji je unajmio Hardin
i dalje stoji na parkiralištu pred Gabrielom, onim elegantnim barom, ali ja nemam
rezervni ključ.
Ljepota i dražest Hampsteada nestaju sa svakim korakom koji pravim prema
drugom kraju grada. Noge me bole, a proljetni zrak sve je hladniji kako se bliži noć.
Nisam trebala obući ovu glupu haljinu ni ove glupe cipele. Da sam znala u što će se
pretvoriti ovaj dan, obukla bih trenirku i teniske da mi bude lakše naganjati Hardina po
gradu. Ubuduće, ako ikada opet odem ikamo s njim, to će mi biti obavezna oprema.
Nakon nekog vremena ne znam poigrava li se to moj um sa mnom ili mi je ulica po
kojoj lunjam zaista poznata. Obrubljena je malim kućama, dosta nalik na Trishinu kuću,
ali kad nas je Hardin vozio k njoj, napola sam spavala i ne mogu se pouzdati u svoje
sjećanje. Sretna sam što su ulice uglavnom prazne i što su, čini se, svi ljudi već u kućama.
Da nije tako, da se moram susretati s ljudima koji upravo napuštaju barove, bila bih još
paranoičnija. Gotovo briznem u plač olakšanja kad ugledam, mislim, Trishinu kuću malo
dalje. Sad je već mrak, ali ulična je rasvjeta dobra i dok se približavam, sve sam sigurnija
da je to ta kuća. Ne znam hoće li Hardin biti tu, ali čak i ako ne bude, nadam se da će
barem vrata biti otključana, da mogu ući i napiti se vode. Satima sam besciljno hodala po
gradu. Sva sreća što sam uopće nabasala na jedinu ulicu u ovom golemom gradu od koje
bih mogla imati ikakve koristi.
Dok se približavam Trishinoj kući, pažnju mi privuče treperavi neonski znak u
obliku medvjeda. Mali bar smješten je između kuće i druge ulice. Osjetim kako me
podilaze žmarci. Mora da je Trish bilo jako teško ostati u toj kući, tako blizu bara iz kojeg
su došli njezini napadači kada su tražili Kena. Hardin mi je jednom rekao kako si
jednostavno nije mogla priuštiti da se odseli. Način na koji je to rekao, pomirljivo,
sliježući ramenima, tad me je iznenadio. Ali, nažalost, novac ne zna za milosrđe.
On je unutra, osjećam to.
Stignem do malog bara i kada otvorim željezna vrata, najednom se zastidim zbog
svoje odjeće. Izgledam kao potpuna luđakinja u ovoj haljinici i golih nogu, bosa, s
cipelama u ruci. Izula sam ih još prije sat vremena. Spustim štikle na tlo i pažljivo ih
nazujem lecajući se od bola koji mi izazivaju na mjestima gdje su mi već nabile žuljeve.

23. DAŠA&BOCCA
22
KNJIGOTEKA
U baru nema mnogo ljudi i treba mi tek trenutak da pogledom pretražim prostoriju i
ugledam Hardina koji sjedi za šankom s čašom dignutom do usana. Srce mi se prolije po
podu. Znala sam da ću ga ovakvog pronaći, ali ipak se osjećam poraženo. Ipak sam se
nadala, svaka čestica u meni nadala se da neće odmah početi pićem liječiti svoju bol.
Duboko udahnem prije nego što krenem prema njemu.
- Hardine - dodirnem ga po ramenu.
On se okrene skupa s barskim stolcem prema meni, a moj želudac okrene se zbog
prizora koji vidim. Oči su mu krvave, toliko krvave da mu se jedva vide bjeloočnice.
Obrazi su mu zažareni, a miris alkohola toliko je snažan da ga mogu osjetiti na jeziku.
Dlanovi mi se počnu znojiti, a usta sušiti.
- Ma vidi tko nam je došao - propenta on. Čaša u njegovoj ruci gotovo je prazna i
lecnem se ugledavši još tri prazne čaše na šanku ispred njega. - Kako si me uopće
pronašla?
Zabaci glavu i iskapi ostatak smeđe tekućine pa odmah zazove barmena: - Još jedno!
Premjestim se tako da mi je lice odmah ispred njegova, da ne može skrenuti pogled.
- Bejbi, jesi li dobro?
Znam da nije, ali ne znam kako bih mu pristupila dok ne procijenim u kakvom je
raspoloženju i koliko je dosad popio.
- Bejbi... - polako izgovori, zagonetno, kao da misli na nešto posve drugo. Ali onda se
prene i uputi mi ubojit osmijeh. - Aha, da, da, dobro sam. Daj sjedi. Hoćeš nešto popiti?
Daj popij jedno... - barmeeeen, još jedno!
Barmen me pogleda, a ja odmahnem glavom. Ne primijetivši to, Hardin privuče k
sebi jedan od stolaca i potapše sjedalo. Bacim još pogled oko sebe pa se popnem na
visoku barsku stolicu.
- Reci, kako si me našla? - ponovno me pita.
Zbunjena sam i zatečena njegovim ponašanjem. Očito je posve pijan, ali nije to ono
što mi smeta; smeta mi taj neki razdragani, mirni ton koji osjećam u njegovu glasu. Već
sam ga prije čula i nikad sa sobom još nije donio ništa, ali baš ništa dobro.
- Hodala sam okolo satima i prepoznala sam kuću tvoje mame preko puta, pa sam
znala... no, znala sam da te ovdje trebam potražiti.
Stresem se sjetivši se Hardinovih priča o tome kako je Ken noći i noći provodio u
ovom, baš u ovom baru.
- Moja mala detektivka - nježno reče Hardin dižući ruku kako bi mi zataknuo kosu
iza uha. Ne trznem se, ne izmičem se, unatoč nervozi koja već počinje ključati u meni.
- Ideš sada sa mnom? Idemo natrag u onaj hotel noćas, a onda ujutro možemo na
put.
U tom trenutku barmen stavi novo piće preda nj, a Hardin ozbiljno pogleda u času. -
Ali ne još.
- Molim te, Hardine - pogledam u njegove krvave oči. - Strašno sam umorna, a znam
da si i ti umoran.
Pokušavam ga dobiti na svoju slabost, pazim da ne spomenem Christiana ili Kena.
Nagnem se bliže k njemu. - Noge mi otpadaju, a nedostajao si mi cijeli dan. Christian te
isto tražio, ali te nije mogao naći. Ja sam već dugo na nogama i stvarno bih htjela sada
otići u hotel. S tobom.
Znam ga dovoljno dobro da bih bila sigurna kako bi, da sam počela pričati o bilo
kojoj težoj temi, on puknuo i da bi ova njegova mirnoća nestala u sekundi.

24. DAŠA&BOCCA
23
KNJIGOTEKA
- Očito me nije stvarno tražio. Počeo sam piti... - Hardin podigne svoju čašu - u baru
ispred kojeg me praktički ostavio.
Naslonim se na njega, a on opet počne govoriti prije nego što sam smislila što bih
rekla. - Daj, popij piće. Tu mi je prijateljica, ona će te počastiti.
On mahne rukom prema čašama naslaganim iznad šanka. - Naletjeli smo jedno na
drugo u onom prvom malo uglednijem lokalu, ali tamo mi je sve izgledalo kao da sam
zalutao u svoju prošlost pa smo se premjestili ovamo. Za ljubav starih dobrih vremena.
Meni želudac potone dublje u trbuh. - Prijateljica?
- Stara obiteljska prijateljica - kimne on prema ženi koja upravo dolazi iz toaleta.
Izgleda kao da je u kasnim tridesetim godinama, ili ranim četrdesetima, i ima izbijeljenu
plavu kosu. Nekako mi je lakše što nije mlada jer očito Hardin s njom danas pije već neko
vrijeme.
- Mislim da bismo stvarno trebali krenuti - uporno ponavljam posežući za njegovom
rukom.
On je izmakne. - Judith, ovo je Theresa.
- Judy - ispravi ga ona u isti čas kad ja izgovorim „Tessa”.
- Drago mi je - nasmiješim se na silu i opet okrenem Hardinu. - Molim te - nastavljam
opet.
- Judy je znala da je moja mama kurva - reče Hardin, a miris viskija opet mi napadne
čula.
- Nisam to rekla - nasmije se žena. Odjevena je odveć mladenački za svoju dob.
Majica joj je kratka, tako da joj se vidi trbuh, a traperice su joj potpuno pripijene.
- Je, to je rekla. Moja mama mrzi Judy! - nasmije se Hardin.
Čudnovata žena uzvrati mu osmijeh. - Pitaš se zašto?
Počnem se osjećati kao peti kotač. Ne razumijem na što uopće ciljaju njih dvoje.
- Zašto? - pitam bez razmišljanja.
Hardin je pogleda upozoravajući i digne ruke, kao da će njima odmahnuti i to moje
pitanje. Jedva se savladam da ga ne gurnem dolje s tog barskog stolca. Da nisam svjesna
kako takvim ponašanjem samo pokušava prikriti vlastitu povrijeđenost, bila bih to i
učinila.
- Duga priča, lutkice - mahne žena sad prema barmenu. - U svakom slučaju, ti
izgledaš kao da ti treba jedna tekila.
- Ne, ne, hvala.
Zadnje što želim je piće.
- Malo se razvedri, bejbi - nagne se Hardin prema meni. - Nisi ti ta koja je upravo
otkrila da ti je čitav život velika jebena laž i zato se razvedri i popij jednu sa mnom.
Srce me boli zbog njega, ali piće nije odgovor. Moram ga izvući odavde. Odmah.
- Voliš li više margaritu iz leda ili s kockicama leda? Mislim, nije ovo neko otmjeno
mjesto, pa ne možeš ne znam koliko birati - govori mi Judy.
- Rekla sam da ne želim jebeno piće! - ispalim.
Oči joj se rašire, ali brzo se pribere. I ja sam iznenađena svojom provalom bijesa
koliko i ona. Čujem kako se Hardin smijulji kraj mene, ali ne mičem oči s te žene koja
očito uživa u svojim tajnama.
- Okej onda. Netko ovdje treba malo opuštanja.
Ona zakopa ruke u svoju torbu. Izvadi kutiju cigareta i upaljač iz prevelike torbe. -
Hoćeš zapaliti? - pita Hardina.

25. DAŠA&BOCCA
24
KNJIGOTEKA
Pogledam ga i, na moje čuđenje, on kimne. Judy ispruži ruku pored mene i pruži mu
upaljenu cigaretu, onu iz svojih usta. Tko je, dovraga, ova žena?
Smrdljiva cigareta sad je među Hardinovim usnama i on uvlači dim. Pramičci dima
vrte se po zraku između nas i ja pokrijem usta i nos.
Zurim u njega. - A otkad ti pušiš?
- Uvijek sam pušio. Jedino nisam pušio otkad sam upisao koledž.
Povuče još jedan dim. Sjajni crveni žar na vrhu cigarete razdražuje me i podignem
ruku, ukradem mu cigaretu iz usta i spustim je u njegovu punu čašu.
- Koji kurac? - napola vikne i zaprepašteno gleda u svoje upropašteno piće.
- Idemo. Sad.
Spustim se sa stolca, uhvatim ga za rukav i povučem.
- Ne. Ne idemo.
Izmakne ruku iz mog stiska i opet mahne barmenu kako bi privukao njegovu
pozornost.
- On ne želi nikamo ići - zacendra Judy.
U meni već sve ključa, a ova mi žena stvarno ide na živce. Zagledam se oštro u
njezine podrugljive oči koje jedva i vidim od slojeva maskare koje si je nalijepila na
trepavice. - Ne sjećam se da sam tebe išta pitala. Gledaj svoja posla i nađi si nekog drugog
s kim ćeš piti jer mi idemo! - viknem.
Ona pogleda Hardina, kao da očekuje da je on obrani - i tu mi na pamet padne da njih
dvoje vjerojatno dijele kakvu bolesnu priču iz prošlosti. Jer ovako se ne bi ponašala
„obiteljska prijateljica”, ne sa sinom svoje prijateljice od kojega je upola starija.
- Rekao sam ti da ne idemo nikamo - inzistira Hardin.
Dosad sam već rekla sve što sam imala, a on ne želi slušati. Zadnja karta na koju
mogu odigrati jest njegova ljubomora - nizak udarac, pogotovo kad je on u ovakvom
stanju, ali nije mi ostavio drugi izbor.
- Pa - kažem napadno se osvrćući po baru - ako me nećeš ti odvesti u hotel, morat ću
naći nekoga drugoga da to napravi.
Pogled mi padne na najmlađeg od gostiju, koji sjedi za stolom s prijateljima. Pustim
Hardinu nekoliko sekundi da reagira, a kako on ne učini ništa, krenem prema grupi
mladića za stolom.
Za manje od sekunde Hardinova ruka zgrabi me za rame. - Nema šanse.
Naglo se okrenem, primijetim kako je njegov stolac pao dok je skakao za mnom i
kako ga Judy smiješnim, nekoordiniranim pokretima pokušava ispraviti.
- Onda me vodi natrag - odgovorim mu, naginjući glavu u stranu.
- Mrtav sam pijan - reče on, kao da je to opravdanje za čitavu ovu scenu.
- Znam. Možemo uzeti taksi do Gabriela, pa ćemo tamo uzeti svoj auto i ja ću nas
odvesti u hotel.
U sebi izgovorim tihu molitvu da mi ovaj trik uspije.
Hardin zaškilji prema meni. - Sve si smislila, ha? - promrmlja sarkastično.
- Nisam. Ali ništa dobro neće se dogoditi ostanemo li ovdje, tako da možeš platiti
svoja pića i odvesti me van ili ja sada odlazim s nekim drugim.
On opusti ionako lak stisak na mojoj ruci i priđe mi korak bliže. - Nemoj ti meni
prijetiti. I ja bih isto tako mogao otići odavde s nekim drugim - reče tek pedalj od moga
lica.

26. DAŠA&BOCCA
25
KNJIGOTEKA
Žalac ljubomore me zapeče, ali ignoriram to. - Samo hajde. Onda idi doma s Judy.
Znam da si s njom već spavao. To vidim.
Pazim da su mi leđa posve uspravna i da mi je glas čvrst dok ga izazivam.
On pogleda mene, pa nju, pa se malo nasmije. Ja se trznem, a on se namršti. - Pa nije
to bilo ništa posebno. Jedva da se i sjećam.
Njegov pokušaj da mi popravi raspoloženje potpuno je promašio cilj. Sad se osjećam
još gore.
- Dakle? Što si odlučio? - podignem obrvu.
- Dovraga - zagunđa, pa nekako posrne i otetura prema baru kako bi platio račun.
Čini se da je upravo ispraznio džepove na šank, a kad mu barmen pokaže prstom još
neke račune, Hardin ih samo gurne pred Judy. Ona pogleda njega pa mene i blago se
poguri, kao da se neki balon u njoj naglo ispuhao.
Dok izlazimo iz bara, Hardin mi kaže „pozdravila te Judy” i ja gotovo eksplodiram.
- Ne govori mi ništa o njoj - ispalim ljutito.
- Jesi malo ljubomorna, Theresa? - propenta grleći me rukom. - Jebote, kako mrzim
ovo mjesto, ovaj bar, ovu kuću.
Pokaže rukom prema maloj kući preko puta. - Oh! Hoćeš čuti nešto zabavno? Vance
je živio ovdje.
Hardin pokaže prstom kuću od cigle, odmah pored bara. Mutno svjetlo dopire kroz
gornje prozore, a ispred kuće je parkiran automobil. - Pitam se što je radio one noći kad
su oni ljudi došli u našu jebenu kuću.
Hardinove oči pretražuju po podu, a zatim se on sagne. Prije no što sam shvatila što
se zbiva, ruka mu je već iza glave, drži ciglu.
- Hardine, ne! - viknem i uhvatim ga za ruku. Cigla padne na asfalt i odbije se dalje.
- Jebeš ti to - mumlja on i pokušava opet dohvatiti ciglu, ali stanem ispred njega. -
Jebeš ovo sve! Jebeš ovu ulicu! Jebeš ovaj bar i tu jebenu kuću! Jebeš ih sve!
Ponovno posrne i uhvati ravnotežu. - Ako mi već ne daš da uništim tu kuću...
Glas ga izda, a ja opet izujem cipele i požurim za njim preko ulice, prema pročelju
njegova roditeljskog doma.

28. DAŠA&BOCCA
27
KNJIGOTEKA
Otvori oči i ode u kuhinju, a ja hodam pola koraka za njim. - Gdje li je samo... -
mumlja i spušta se na koljena kako bi prokopao po unutrašnjosti kredenca ispod
sudopera. - Imam te.
Izvadi bocu bezbojnog pića. Ne želim ni pitati čije je to piće bilo, ili jest, i kako je
ovamo dospjelo. Po tankom sloju prašine koji ostane na Hardinovoj crnoj majici kad
njome prijeđe preko boce, rekla bih da je ovdje bila skrivena više mjeseci.
Idem za njim natrag u dnevnu sobu nemajući pojma što će me čeka,
- Znam da si sada povrijeđen i imaš potpuno pravo biti ljut - kažem. Stanem preda nj
u očajničkoj potrebi da privučem njegovu pažnju. On me i ne pogleda. - Ali možemo li,
molim te, sada otići u hotel?
Pružim ruku prema njegovoj ruci, ali on je povuče. - Možemo razgovarati, i ti bi se
mogao rastrijezniti. Molim te. Ili možeš ići spavati, što god hoćeš, samo molim te, daj da
se maknemo odavde.
Hardin me zaobiđe i ode do kauča, pokazujući prstom. - Ona je bila ovdje... Pokazuje
na kauč rukom u kojoj drži bocu. Moje se oči pune suzama, ali nekako ih potisnem.
- I nitko se nije pojavio da ih spriječi. Nijedan od te jebene dvojice.
Pljune i odvrne čep pune boce. Prisloni otvor na usta i zabaci glavu povlačeći
dugačke gutljaje.
- Dosta! - viknem koraknuvši prema njemu. Spremna sam oteti mu tu bocu iz ruke i
razbiti je u komadiće o kuhinjske pločice. Napraviti bilo što, samo da to ne popije. Ne
znam koliko još alkohola njegovo tijelo može podnijeti prije no što se onesvijesti.
Hardin povuče još dobar gutljaj prije no što odmakne bocu od usta. Nadlanicom
obriše usne i bradu. Naceri se i pogleda me u oči, prvi put otkako smo ušli u ovu kuću.
- Zašto? I ti bi malo?
- Ne... zapravo da, hoću i ja malo - slažem.
- Prava šteta, Tessie. Nema toliko da bi se dijelilo - promrsi držeći visoko veliku
bocu. Naježim se što me je nazvao onako kako me inače zove moj otac. U boci ima
sigurno više od litre pića, kakvo god da je; naljepnica je izblijedjela i napola otrgnuta.
Pitam se kada ju je uopće ovdje sakrio - da to nije napravio tijekom onih jedanaest
najgorih dana u mom životu?
- Kladim se da će ti se ovo svidjeti - reče.
Uzmaknem korak i pokušavam smisliti plan djelovanja.
U ovom trenu nemam puno mogućnosti i pomalo se počinjem bojati. Znam da me on
nikada ne bi fizički ozlijedio, ali ne znam što je u stanju napraviti samome sebi - a nisam
emocionalno pripremljena na još jedan njegov agresivni ispad prema meni. Malo sam se
previše navikla na donekle kontroliranog Hardina s kojim me sreća u zadnje vrijeme
počastila: sarkastičnog i ćudljivog, doduše, ali ne više Hardina iz kojeg izbija mržnja. Sjaj
u njegovim krvavim očima previše mi je poznat i vidim kako se u tim očima upravo
zakuhava čista zloća.
- Zašto bi mi se to svidjelo? Mrzim te gledati ovakvog. Strašno mi je što si ovako
povrijeđen, Hardine.
On se smiješi i tiho hihoće podižući bocu i prolijevajući nešto alkohola na jastučiće
po kauču. - Jesi li znala da je rum jedno od najlakše zapaljivih pića? - mračno me pita.
Krv mi se sledi u žilama. - Hardine, ja...
- Ovaj rum je skoro stopostotni alkohol. To je prilično visok postotak.
Glas mu je nejasan, spor i sve me više plaši dok nastavlja prolijevati po kauču.

29. DAŠA&BOCCA
28
KNJIGOTEKA
- Hardine! - viknem snažnijim glasom. - Što kaniš napraviti? Spaliti kuću? To neće
baš ništa promijeniti!
Odmahujući rukom prema meni kao da me otpušta, on procijedi: - Trebala bi otići.
Djeci je pristup zabranjen.
- Ne obraćaj mi se na takav način!
Osjetim nalet hrabrosti, ali i straha, dohvatim bocu i čvrsto zgrabim grlić.
Hardinove se nosnice šire dok pokušava oteti bocu iz moje ruke. - Pusti. Pusti to.
Odmah - govori kroza zube.
- Neću.
- Tessa, ne izazivaj me.
- Što kaniš napraviti, Hardine? Potući se sa mnom oko boce alkohola?
Oči mu se rašire, usta mu se u čudu otvore dok začuđeno gleda kako se naše ruke
natežu oko boce.
- Daj mi tu bocu - zahtijevam ne popuštajući stisak oko grlića velike boce. Teška je, a
Hardin mi nimalo ne olakšava, no adrenalin u mojoj krvi daje mi potrebnu snagu. Psujući
sebi u bradu, on pusti bocu i povuče ruku. Nisam očekivala da će je samo tako pustiti, a
kako je naglo prestao potezati na svoju stranu, tako je meni boca iskliznula iz ruke i pala
na pod, stvarajući odmah lokvu na pohabanu parketu.
Saginjem se podignuti je, a njemu govorim posve suprotno: - Ostavi to tu.
- Ne vidim u čemu je problem - kaže grabeći bocu prije mene. Prospe još tekućine po
kauču, pa počne kružiti po sobi, prolijevajući za sobom zapaljivi rum. - Ova usrana rupa
će tako i tako biti uništena. Samo radim uslugu novom vlasniku.
Pogleda me i zaigrano slegne ramenima. - Ovo je vjerojatno i jeftinije rješenje.
Polako se okrenem na drugu stranu da me Hardin ne vidi dok vadim mobitel iz
torbice. Svijetli znak da je baterija pri kraju, ali pritisnem broj za koji mislim da nam
jedini može pomoći u ovom trenutku. Držeći mobitel u ruci, okrenem se Hardinu. -
Policija će doći isti čas ako to učiniš. A ti ćeš biti uhićen, Hardine.
U sebi se molim da osoba koju sam nazvala čuje što upravo govorim.
- Živo mi se jebe - mrmlja kao da ne može razdvojiti zube. Gleda u kauč i izgleda kao
da njegove oči kroz sadašnjost pred sobom vide jedino prošlost. - Ja je još uvijek čujem
kako vrišti. Zvučala je kao jebena ranjena životinja. Znaš kako taj zvuk zvuči u ušima
malog dječaka?
Srce me boli zbog Hardina, zbog obiju verzija Hardina - i onog nedužnog malog
dječaka koji je bio prinuđen gledati kako mu majku tuku i siluju, i ovog gnjevnog,
povrijeđenog čovjeka koji misli da mora spaliti čitavu ovu kuću kako bi se riješio svojih
jezivih uspomena.
- Ali ti ne želiš ići u zatvor, zar ne? I kamo ću onda ja? Bit ću u totalnom škripcu.
Uopće me nije briga što bi bilo sa mnom, ali govorim mu to jer se nadam da bi barem
radi mene mogao još jednom razmisliti o tome što čini.
Moj prelijepi mračni princ stoji i zuri u mene koji trenutak, kao da su ga moje riječi
ipak dotaknule. - Nazovi taksi, odmah. Otiđi do kraja ulice. Pričekat ću da odeš prije nego
što išta napravim.
Glas mu je sada jasniji nego što bi trebao biti, s obzirom na količinu alkohola u
njemu. Ali sve što čujem jest to da on upravo odustaje od samoga sebe.
- Ne mogu platiti taksi - izvodim predstavu vadeći svoj novčanik i pokazujući mu da
su u njemu jedino američki dolari.

30. DAŠA&BOCCA
29
KNJIGOTEKA
Pogleda me opasno stisnutim očima i udari bocom o zid. Boca se razbije, a ja jedva
da se i trznem. Ovo sam tijekom zadnjih sedam mjeseci vidjela i čula previše puta da bi
me potreslo.
- Uzmi moj prokleti novčanik i nestani. Van! Odjebi!
Jednim glatkim potezom izvadi svoj novčanik iz džepa i baci ga na pod ispred mene.
Sagnem se i gurnem ga u svoju torbicu. - Ne. Moraš i ti ići sa mnom - blago mu
kažem.
- Ti si tako sva savršena... znaš to, zar ne?
Zakorači prema meni i podigne ruku kako bi stavio dlan na moj obraz. Trznem se od
dodira, a duboko mrštenje iskrivi njegovo prelijepo, izmučeno lice.
- Zar ne znaš to? Savršena si.
Ruka mu je vruća na mom obrazu, a palcem mi počinje milovati lice.
Osjećam da mi drhti donja usnica, ali silim se zadržati mirno lice. - Ne. Nisam
savršena, Hardine. Nitko nije - tiho mu odgovorim ne skidajući pogled s njegovih očiju.
- Ti jesi. Ti si previše savršena za mene.
Najradije bih se rasplakala. Zar smo opet došli na ovo? - Neću ti dopustiti da me
odgurneš od sebe. Znam što sad radiš: pijan si i pokušavaš ovo sve opravdati time što
nas uspoređuješ. I ja sam jednako sjebana kao i ti.
- Ne govori tako - opet se namršti. Podigne i drugu ruku do moga lica, pa je gurne u
moju kosu. - Ne zvuči kako treba kad dolazi iz tih prelijepih usta.
Palcem prelazi preko moje donje usne i ne mogu ne primijetiti kontrast između
njegovih usplamtjelih, gnjevnih očiju i tog nježnog i blagog dodira.
- Ja tebe volim i ne idem nikamo - kažem moleći se u sebi da se nekako uspijem
probiti kroz njegovo pijanstvo. Gledam ga u oči i u njima tražim bar kakav trag moga
Hardina.
- „Kad se dvoje ljudi voli, nema tu sretnoga kraja” - blago mi uzvrati.
Smjesta prepoznavši te riječi, otrgnem pogled s njegovih očiju.
- Nemoj ti meni citirati Hemingwaya - ispalim. Zar je mislio da neću prepoznati taj
citat i da neću odmah znati što upravo pokušava?
- Ali to je istina. Nema sretnoga kraja - ne za mene, u svakom slučaju. Previše sam
sjeban.
On spusti ruku s mog lica i okrene mi leđa.
- Ne, nisi! Ti...
- Zašto mi to radiš? - promrmlja pijano, dok mu se tijelo ljulja naprijed-natrag. -
Zašto uvijek tražiš nekakvo svjetlo u meni? Probudi se, Tessa! Nema tu nikakvog svjetla! -
vrisne i udari objema rukama o svoja prsa. - Ja sam nula! Ja sam sjebano govno sa
sjebanim starcima i sjebanom glavom! Pokušao sam te upozoriti, pokušao sam te
maknuti od sebe prije nego što te upropastim...
Glas mu postaje tiši i on gurne ruku u džep. Prepoznam ljubičasti upaljač koji mu je
Judy dodala u baru.
Hardin me ne gleda dok pali upaljač.
- I moji roditelji su sve zabrljali! Otac mi je na odvikavanju, za ime Božje! - vičem i ja
na njega.
Znala sam da će se ovo dogoditi, znala sam da će Christianovo priznanje slomiti
Hardina. Čovjek može izdržati samo određenu količinu stresa, a Hardin je već bio u vrlo
ranjivom stanju.

31. DAŠA&BOCCA
30
KNJIGOTEKA
- Ovo ti je zadnja šansa da odeš prije nego što ovu kuću spalim do temelja - govori ne
gledajući me.
- Zapalit ćeš i mene skupa s kućom? - jedva izgovorim. Sad već plačem, ali ne sjećam
se kad sam počela.
- Neću.
Čizme mu glasno lupaju po podu dok hoda preko sobe; u glavi mi se vrti, srce me
probada i bojim se da sam izgubila svoj osjećaj za stvarnost. - Dođi ovamo - ispruži on
ruku prema meni.
- Daj mi upaljač.
- Dođi ovamo - ispruži obje ruke prema meni. Ja već jecam iz svega glasa. - Molim te.
Prisilim se ne reagirati na njegovu poznatu gestu, koliko god me to boljelo. A Želim
samo poletjeti u njegovo naručje i odvesti ga daleko odavde. Ali ovo nije roman Jane
Austin sa sretnim krajem i dobrim namjerama. Ovo je u najboljem slučaju Hemingway i
ja prezirem što se skriva iza njegovih tako nježno ispruženih ruku.
- Daj mi upaljač i idemo van zajedno.
- Gotovo si me uspjela uvjeriti da i ja mogu biti normalan.
Upaljač još uvijek opasno leži na njegovu dlanu.
- Nitko nije normalan! - jauknem. - Nitko, i ne želim da ti budeš takav. Volim te
ovakvoga kakav jesi, volim i tebe i sve ovo! - pogledam okolo po dnevnoj sobi i opet u
Hardina.
- To ne može biti. Nitko me nikad ne bi mogao voljeti, niti me je volio. Čak ni vlastita
mama.
Dok izgovara te riječi, zvuk vrata koja se s treskom otvaraju natjera me da poskočim.
Pogledam u smjeru iz kojeg dolazi ta buka i preplavi me olakšanje kad Christian uleti u
dnevnu sobu. Bez zraka je, sav u panici. Stane kao ukopan kad ugleda prizor pred sobom
u maloj sobi, u kojoj je gotovo svaki centimetar poliven alkoholom.
- Što... - Christianove oči suze se ugledavši upaljač u Hardinovoj ruci. - Čuo sam
sirene na putu ovamo. Moramo smjesta otići, odmah! - vikne on.
- Kako si samo...
Hardin gleda malo u njega, malo u mene. - Ti si ga nazvala?
- Naravno da je! Što je drugo trebala napraviti? Pustiti te da zapališ čitavu kuću i da
odeš u zatvor? - viče Christian.
Hardin digne ruke u zrak i dalje držeći upaljač. - Izlazi van! Izlazite oboje!
Christian se okrene prema meni. - Tessa, idi van.
Ali ja ne mičem s mjesta. - Ne, neću ga ostaviti ovdje.
Zar Christian još nije naučio da mene i Hardina ne treba razdvajati?
- Idi - reče i Hardin koraknuvši prema meni. Palcem prijeđe preko metalnog dijela
upaljača kresnuvši vatru. - Vodi je van - promumlja ponovno.
- Moj auto je preko puta, na cesti, idi do njega i tamo nas pričekaj - uputi me
Christian. Kad opet pogledam Hardina, njegov je pogled uprt u plamičak upaljača i znam
ga dovoljno dobro da mi je jasno kako će on to učiniti bila ja unutra ili ne. Sada je previše
pijan i previše ljut da bi se zaustavio.
Hladni svežanj ključeva stavljen mi je u dlan i Christian se naginje bliže meni. - Neću
dopustiti da mu se išta dogodi.

32. DAŠA&BOCCA
31
KNJIGOTEKA
Nakon još jednog trenutka unutarnje borbe sklopim dlan oko ključeva i odem van iz
kuće, ne osvrćući se. Potrčim preko ulice i molim se da sirene koje dopiru iz daljine idu
na neku drugu adresu.

34. DAŠA&BOCCA
33
KNJIGOTEKA
Kroz zvuk plamena čujem Vancea kako viče: - Jesi sad sretan?
Možda i jesam, ali to još ne znam.
Tessi ne bi bilo drago, ona bi bila žalosna što sam zapalio kuću.
- Gdje je ona? - promucam gledajući oko sebe po sobi, a sve mi je mutno i vidim
jedino dim.
Ako je ona ovdje i ako se njoj nešto dogodi...
- Vani je. Na sigurnom je - uvjerava me Vance.
Da mu vjerujem? Pa ja ga jebeno mrzim. On je za sve ovo kriv. Je li Tessa, još ovdje?
Laže li on?
Ali onda shvatim da je Tessa previše pametna za ovo. Dosad je sigurno već otišla.
Daleko odavde. Daleko od moje destrukcije. A da me je ovaj čovjek odgojio, ne bih postao
ovako loša osoba. Ne bih povrijedio tolike ljude, uključujući Tessu. Nikad je nisam htio
povrijediti, a stalno je povređujem.
- Gdje si ti bio? - pitam ga. Želim da plamen bude jači. S ovom vatricom kuća nikad
neće izgorjeti do kraja. Možda sam negdje spremio još jednu bocu. Ne mogu sad jasno
razmišljati, ne mogu se sjetiti. Vatra mi se ne čini dovoljno jakom. Ovi plamičci nisu u
skladu s veličinom mog jebenog gnjeva, trebam jaču vatru.
- Bio sam u hotelu s Kimberly. Hajde, idemo prije nego što naiđu vatrogasci ili ćeš se
opeći.
- Ne, gdje si bio te noći?
Soba se počinje vrtjeti, vrućina me guši.
Vance se doima iskreno iznenađen i stane, uspravi se potpuno. - Molim? Pa uopće
nisam bio ovdje, Hardine! Bio sam u Americi. Ne bih nikad dopustio da se takvo što
dogodi tvojoj mami! Ali Hardine, sad moramo ići! - viče on.
Zašto bismo išli? Hoću gledati ovo sranje kako gori.
- Pa, svejedno se dogodilo - kažem, a tijelo mi je sve teže i teže. Vjerojatno bih trebao
sjesti, ali ako se meni te slike moraju vrtjeti u glavi, neka se vrte i njemu. - Pretukli su je
do jebene koštane srži. Svaki od nje imao je svoju seansu na njoj, jebali su je jedan za
drugim, jedan za drugim...
U prsima me boli za popizditi, da bar mogu zabiti ruke unutra i iščupati to sve van.
Sve je bilo lakše dok nisam sreo Tessu, tada me ništa nije moglo povrijediti. Čak me ni
ovo sranje nije ovoliko peklo. Naučio sam sve potiskivati, sve dok me ona nije natjerala...
natjerala me da osjetim sranja koja nikad nisam želio osjećati i sad se čini da ih više ne
mogu isključiti.
- Žao mi je! Žao mi je što se to dogodilo! Ja bih to bio spriječio!
Pogledam ga, a on plače. Kako se samo usuđuje plakati kad nije to ni morao gledati -
on to nije morao gledati svaki put kad sklopi oči pred san, godinu za godinom, za godinom,
za godinom.
Plava svjetla počnu bljeskati kroz prozore, rasprskavati se po staklu na podu,
ometajući moju vatricu. Sirene su jebeno glasne - jebote, totalno su nepodnošljive.
- Izlazi! - urla Vance. - Izlazi, odmah! Trči kroz stražnja vrata i idi u moj auto! Hajde! -
fanatično vrišti.
Koji jebeni dramatičar.
- Odjebi.
Spotaknem se; soba se sad malo brže vrti i sirene mi probijaju uši.

35. DAŠA&BOCCA
34
KNJIGOTEKA
Prije nego što sam ga uspio zaustaviti, ruke mu se sklapaju oko mene i on gura moje
pijano tijelo unatrag, kroz dnevnu sobu u kuhinju, pa na stražnja vrata. Pokušavam se
oprijeti, ali moji mišići odbijaju suradnju. Hladni me zrak udari, od njega se osjetim
vrtoglavo i tu moja guzica sleti na beton.
- Idi kroz uličicu i uđi u moj auto - mislim da je rekao prije no što je nestao.
Nekako se osovim na noge nakon što sam nekoliko puta pao i pokušam otvoriti vrata
koja vode u kuhinju, ali zaključana su. Iznutra čujem glasove, više njih, svi viču i nešto
zuji. Koji je to sad kurac?
Izvadim mobitel iz džepa i vidim kako Tessino ime bljeska preko ekrana. Mogu otići
do njegova auta i suočiti se s njom ili ući u kuću i biti uhićen. Gledam u njezino zamućeno
lice na ekranu i odluka se stvori sama od sebe.
Po cijenu života ne mogu shvatiti kako da, jebote, prijeđem ulicu a da me murjaci ne
vide. Ekran na mom mobitelu udvostručava se i skakuće, ali nekako uspijem nazvati
Tessu.
- Hardine! Jesi li dobro? - viče ona u slušalicu.
- Pokupi me na kraju ulice, ispred groblja.
Odmaknem zasun sa susjedove kapije i spremim mobitel. Barem ne moram proći
kroz Mikeovo dvorište.
Je li se on oženio mojom mamom danas? Za njegovo dobro, nadam se da nije.
„Ne želiš valjda da ostane zauvijek sama. Znam da je voliš; i dalje ti je majka”, zvoni
mi Tessin glas u glavi. Krasno, sad još čujem i glasove.
„Nisam savršena, nitko nije”, podsjeća me njezin slatki glas. Ali ipak je u krivu,
potpuno je i totalno u krivu, i skroz je naivna, i sasvim savršena.
Nekako se zateknem kako stojim na nogama na uglu mamine ulice. Groblje iza mene
je mračno; jedina svjetlost dopire od plavih bljeskova iz daljine. Crni BMW staje ispred
mene, Tessa je za volanom. Ulazim u auto bez riječi i ona nagazi po gasu čim zatvorim
vrata za sobom.
- Kamo da vozim? - glas joj je promukao, i očito se trudi prestati jecati, ali joj nikako
ne uspijeva.
- Ne znam... Nema puno... - oči su mi teške - mjesta ovdje, kasno je... ništa ne radi...
Sklopim oči i sve nestane.
Zavijanje sirena prene me iz sna. Skočim kao oparen i udarim glavom o krov auta.
Auto? Koji kurac radim u autu?
Pogledam oko sebe i vidim Tessu kako sjedi na vozačkom sjedalu, sklopljenih očiju i
nogu podignutih uz tijelo. Izgleda kao maca koja spava. Glava me jebeno ubija. Popio sam
puno previše.
Dan je, sunce se skriva iza oblaka ostavljajući nebo sivim i depresivnim. Sat na
upravljačkoj konzoli obavještava me da je deset minuta do sedam. Ne prepoznajem
parkiralište na kojem stojimo i pokušavam se sjetiti kako sam, dovraga, uopće dospio u
auto.
Nema nikakvih policijskih auta niti sirena... Bit će da sam ih samo sanjao. Bubnja mi
u glavi i kad podignem majicu do lica da se obrišem, u nosnicama osjetim težak vonj
dima.
Isječci slika, kauča koji gori i Tesse koja plače plešu mi u mislima. Upinjem se spojiti
ih u neku cjelinu; još uvijek sam napola pijan.

36. DAŠA&BOCCA
35
KNJIGOTEKA
Pokraj mene Tessa se promeškolji i trepavice joj zadrhte prije no što otvori oči. Ne
znam što je sve sinoć vidjela. Nemam pojma što sam rekao ili napravio, ali znam da bi mi,
zbog načina na koji me ona sad gleda, bilo bolje da sam izgorio... s onom kućom. Slike
mamine kuće prolijeću mi mislima.
- Tessa, ja...
Ne znam što bih joj rekao; ne rade mi ni mozak ni jebena usta.
Izbijeljena Judyna kosa i Christian koji me gura kroz stražnja vrata mamine kuće
ispune neke šupljine u mom sjećanju.
- Jesi ti dobro?
Tessin je ton i blag i oštar u isti mah. Ali čujem da je gotovo ostala bez glasa.
Čekaj, ona to mene pita jesam li dobro?
Pogledom pretražujem njezino lice, sav zbunjen tim pitanjem. - Ovaj... aha? A ti?
Možda se ne sjećam većeg dijela noći... kvragu, dana ili noći, ali pouzdano znam da bi
se ona morala ljutiti na mene.
Ona polako kimne, dok joj oči izvode istu predstavu pretraživanja kao i moje.
- Pokušavam se sjetiti... Policajci su došli...
Sjećanja mi počinju navirati. - Kuća je gorjela... gdje smo mi?
Pogledam opet kroz prozor pokušavajući prepoznati mjesto.
- Mi smo... pa, zapravo ne znam gdje smo - reče ona. Pročisti grlo i pogleda ravno
preda se, kroz vjetrobransko staklo. Bit će da je puno vikala. Ili plakala, ili oboje jer jedva
govori.
- Nisam znala kamo bih otišla, a ti si zaspao, pa sam samo vozila i vozila, ali bila sam
jako umorna. Na kraju sam morala negdje skrenuti i maknuti se s ceste.
Oči su joj crvene i natečene; crna maskara ostavila je mrlje ispod očiju, a usne su joj
suhe i ispucale. Jedva da i sliči sebi. I dalje je prekrasna, ali stvarno sam je iscrpio do
daske.
Gledajući je takvu, primjećujem kako nema topline u njezinim obrazima, kako nema
nade u tim očima, ni radosti na tim punim usnama. Uzeo sam prelijepu curu koja svoj
život živi uvijek misleći na druge, koja uvijek nalazi dobro u svemu, pa čak i u meni, i
pretvorio je u ljusku čije me prazne oči upravo blijedo gledaju.
- Mislim da će mi pozliti - jedva izgovorim i naglo otvorim vrata. Sav onaj viski, sav
rum, sve moje greške pljusnu na asfalt na tlu i ja povraćam i povraćam sve dok u meni
nije ostalo ništa osim krivnje.

38. DAŠA&BOCCA
37
KNJIGOTEKA
Zbrka od misli u mojoj glavi prestane kad Tessa zaustavi auto ispred benzinske
crpke i uhvati kvaku na svojim vratima.
- Idem ja - kažem brzo izlazeći iz auta da se ne stigne pobuniti.
Nema gužve ovako rano ujutro, samo nešto ljudi odjevenih za posao. Ruke su mi
pune aspirina, boca vode i vrećica grickalica kad Tessa uđe u mali dućan.
Gledam kako se sve glave okreću prema njoj i zure u tu neurednu ljepotu u njezinoj
prljavoj bijeloj haljini. Od izraza u njihovim očima još mi je više zlo.
- Zašto nisi ostala u autu? - pitam je dok mi prilazi.
Ona mi zamahne nečim crnim i kožnatim pred licem. - Tvoj novčanik.
- Oh.
Stavi mi ga u ruke, nestane na trenutak i pojavi se kraj mene baš kad sam došao na
red. U svakoj ruci drži po jednu veliku šalicu vruće kave.
Spustim svoju hrpu stvari na pult. - Možeš provjeriti lokaciju na mobitelu dok
plaćam? - pitam je uzimajući prevelike papirnate čaše s kavom iz njezinih malih ruku.
- Molim?
- Lokaciju na mobitelu, da vidim gdje smo.
Uzimajući bočicu aspirina, prodavač iza pulta protrese je i prinese čitaču bar-koda,
dobacujući: - Allhallows. Tu se nalazite.
Kimne Tessi koja mu se ljubazno nasmiješi.
- Hvala - osmijeh joj se raširi, a jadni se prodavač zacrveni.
Da, znam da izgleda fenomenalno. A sad miči te oči s nje prije nego što ti ih izvadim iz
glave - to bih mu najradije rekao. A sljedeći put kad zašuškaš tim tabletama dok mene
ovako boli glava, s tobom je gotovo. Nakon prošle noći dobro bi mi došlo ispuhati se na
nekome, a stvarno nisam raspoložen trpjeti pohotne oči ovog slinavca na prsima svoje
cure u jebenih sedam ujutro.
Da nisam bio izrazito svjestan nedostatka emocije u njezinim očima, vjerojatno bih
ga izvukao preko tog pulta, ali njezin lažni osmijeh, crnilom zamazane oči i zamrljana
haljina zaustave me i prenu iz mojih agresivnih misli. Ona izgleda tako izgubljeno, tako
tužno, tako jebeno izgubljeno.
Što sam ti to napravio? bezglasno je pitam.
Njezinu pažnju privuku vrata koja se otvaraju, ulaze žena i mala curica, drže se za
ruke. Gledam nju kako ih promatra, previše pomno ako se mene pita; ovo je već na rubu
jezivog. Kad djevojčica digne glavu i zagleda se u svoju mamu, Tessina donja usnica
zadrhti.
O čemu se ovdje zapravo radi? O mom ispadu nakon najnovijeg otkrića u obitelji?
Službenik je dosad već spakirao sve moje stvari i drži vrećicu donekle bezobrazno
ispred mog lica, valjda da mi privuče pažnju. Čini se da je istoga trena kad ga je Tessa
prestala lijepo gledati odlučio biti bezobrazan prema meni.
Istrgnem mu plastičnu vrećicu iz ruke i nagnem se Tessi. - Spremna? - pitam
gurkajući je laktom.
- Da, oprosti - promrmlja ona i uzme čaše s kavom s pulta.
Napunim spremnik auta benzinom čitavo vrijeme promišljajući o mogućnosti da
odvezem Vanceov unajmljeni auto ravno u more. Ako smo u Allhallowsu, to znači da smo
blizu obale; ne bi to bilo teško izvesti.
- Koliko smo daleko od bara Gabriel? - pita Tessa dok ulazim u auto. - Tamo je naš
auto.

39. DAŠA&BOCCA
38
KNJIGOTEKA
- Samo sat i pol vožnje ako nema gužve.
Auto polako tone u ocean i donosi Vanceu trošak od više tisuća funti; mi uzimamo taksi
do Gabriela za par stotina. Zvuči pošteno.
Tessa odvrne čep male bočice aspirina i istrese mi tri komada na dlan, pa se namršti
i zagleda u ekrančić svog mobitela, koji je počeo svijetliti. - Želiš li razgovarati o tome što
je bilo noćas? Upravo sam dobila poruku od Kimberly.
Pitanja se počinju probijati kroz zamućene slike i glasove od prošle noći i izranjati u
mojoj svijesti... Vance koji me izgurao van pa zaključao vrata i vratio se kroz goruću
kuću... Dok Tessa i dalje zuri u mobitel, postajem sve zabrinutiji.
- Nije valjda...
Ne znam kako bih postavio to pitanje. Jednostavno se ne želi probiti kroz moje
stisnuto grlo.
Tessa me pogleda, a oči joj se počnu puniti suzama. - Živ je, naravno. Ali...
- Što? Reci što mu je...
- Ona kaže da je opečen.
Nekakva sitna, nepoželjna bol pokušava se progurati kroz pukotine u mom
obrambenom zidu. Kroz pukotine koje je ona stvorila u meni.
Ona obriše oko nadlanicom. - Samo jednu nogu. Kim kaže da je opekao jednu nogu, i
da će biti priveden čim ga otpuste iz bolnice, a to će biti brzo, svaki čas zapravo.
- Priveden zbog čega?
Znam odgovor prije nego što progovori.
- Rekao je policiji da je on potpalio vatru.
Tessa podigne svoj usrani mali mobitel meni pred lice, tako da i sam pročitam dugu
poruku od Kimberly.
Pročitam je do kraja i ne doznam ništa novo, ali dobijem dobar uvid u razinu panike
kod Kimberly. Ne kažem ništa. Nemam što reći.
- Dakle? - tiho upita Tessa.
- Što dakle?
- Zar nisi bar malo zabrinut za svoga oca?
Primijeti moj pogled ubojice i doda: - Mislim, Christiana.
Ozlijeđen je zbog mene. - Nije trebao ni dolaziti onamo.
Tessa izgleda zgranuto mojom ravnodušnošću. - Hardine. Došao je kako bi pomogao
meni - i tebi.
Osjećam da će sad nahrupiti čitava bujica riječi, pa je prekinem. - Tessa, znam da...
Ali ona me iznenadi dignuvši dlan u znak da šutim. - Nisam završila. Da ne
spominjem činjenicu da je on preuzeo krivnju za požar koji si ti izazvao i da je pritom i
ozlijeđen. Volim te i znam da ga sad mrziš, ali znam te - pravoga tebe - i nemoj mi se tu
pretvarati da ti nije ni najmanje stalo do toga što je bilo s njim jer prokleto dobro znam
da jest.
Silovit kašalj prekine njezino ljutito izlaganje i ja joj ponudim bocu vode.
Zastanem na trenutak kako bih razmislio o tome što je rekla dok ona pokušava
prestati kašljati. Ima pravo, naravno da ima, ali jebeno nisam spreman priznati da je on
učinio nešto za mene, ne nakon svih ovih godina. Nisam spreman na to da mi on
odjedanput postane jebeni otac. Nećeš, jebemti. Ne želim da itko, a najmanje on, misli
kako smo time sad kvit, da ću nekako zaboraviti sva sranja koja je propustio, sve noći
koje sam proveo slušajući svoje roditelje kako viču jedno na drugo, sve one večeri u

40. DAŠA&BOCCA
39
KNJIGOTEKA
kojima sam bježao uza stepenice na prvi zvuk glasa svog pijanog oca - i da ću zaboraviti
kako je on sve vrijeme znao, a ništa mi nije govorio.
Ne, nećeš, jebote. Mi nismo kvit i nikad nećemo biti.
- Ti misliš da ću mu oprostiti zato što dobio koju opekotinu na nozi i zato što je sam
odlučio preuzeti krivnju?
Prstima prođem kroz kosu. - I zato bih mu trebao oprostiti što mi je lagao dvadeset i
jednu godinu? - pitam je puno glasnije nego što sam namjeravao.
- Ne, naravno da ne! - reče ona podižući glas jednako kao i ja. Prepadnem se da bi si
mogla, što ja znam, oštetiti glasnice, ali ona samo nastavlja. - Ali ne pristajem da sad ovo
otkloniš kao nekakvu nevažnu sitnicu. On će ići u zatvor za tebe, a ti se držiš kao da ti na
pamet ne pada pitati kako je on. Odsutan, lažljiv, otac ili ne, on te voli i sinoć ti je spasio
guzicu.
Ma ovo je sranje.
- Na čijoj si ti strani, jebote?
- Nema tu nikakvih strana! - vikne ona, a zvuk njezina glasa odjekuje po malom
prostoru automobila od čega moja glava, koja ionako zvoni, nije nimalo bolje. - Svi su na
tvojoj strani, Hardine. Znam da ti misliš kako si sam protiv cijeloga svijeta, ali daj malo
pogledaj oko sebe. Imaš mene, imaš svog oca - obojicu njih - Karen, koja te voli kao da te
rodila, i Landona, koji te voli više nego što bi i jedan od vas dvojice htio priznati.
Tessa se napola nasmiješi na spomen svog najboljeg prijatelja, ali nastavi s
predavanjem.
- Kimberly te možda katkad provocira, ali i njoj je itekako stalo do tebe, a Smith... pa
ti si doslovce jedina osoba na svijetu koja se tom malom sviđa!
Primi moje ruke svojim drhtavim rukama i nježno mi palcima prijeđe preko dlanova.
- To je stvarno ironično: dečko koji mrzi čitav svijet omiljen je u tom svijetu - šapne
ona, a oči su joj sjajne od suza. Suza za mene, toliko mnogo suza za mene.
- Bejbi - povučem je na svoje sjedalo i ona mi se smjesti u krilo.
Rukama me čvrsto zagrli oko vrata. - Ti nesebična curo.
Zagnjurim lice u njezin vrat, kao da se pokušavam čitav sakriti u njezinoj raščupanoj
kosi.
- Pusti ih sve unutra, Hardine. Život će ti tako biti puno lakši.
Pogladi me po čelu kao da sam nekakav kućni ljubimac... ali jebote, to mi tako godi.
Zagnjurim nos dublje u njezin vrat. - Nije to samo tako.
Grlo me peče i čini mi se da je jedini zrak do kojeg mogu doći ovaj, kad udišem miris
njezine kože. I kroz njega dopire tračak mirisa dima i vatre kojima sam, očito, nekako
natopio auto, ali i dalje me taj njezin miris umiruje.
- Znam.
Ona i dalje prolazi prstima kroz moju kosu i ja joj želim vjerovati.
Zašto je uvijek tako puna razumijevanja za mene kad to uopće ne zaslužujem?
Zvuk automobilske trube natjera me da dignem glavu iz svog skrovišta i podsjeti me
da smo na benzinskoj crpki. Očito se čovjeku u kamionu iza nas žuri. Tessa se izvuče iz
moga krila i uvali na suvozačko sjedalo.
Pomislim da bih sad baš trebao ostati u autu tu gdje jest, tek toliko da iživciram ovog
što trubi, ali začujem kako Tessi kruli u trbuhu i zbog toga se predomislim. Kad je zadnji
put jela? To što se ne mogu ni sjetiti kad je to bilo, govori mi da je bilo davno.

41. DAŠA&BOCCA
40
KNJIGOTEKA
Odvezem nas s crpke i zaustavim auto na praznom parkiralištu preko puta, na kojem
smo proveli noć. - Pojedi nešto - kažem gurajući joj pločicu žitarica u ruke. Pomaknem
auto malo dublje na parkiralište, ispod nekakvog drveća, i uključim grijanje. Proljeće je,
ali jutarnji je zrak leden i Tessa čitava drhti. Obgrlim je jednom rukom, a drugom
napravim gestu kao da joj nudim čitav svijet. - Mogli bismo otići u Haworth, pogledati
svijet sestara Bronte. Mogao bih ti pokazati pustopoljine.
Ona me iznenadi smijehom.
- Što je sad? - podignem obrvu gledajući je, pa zagrizem mafin od banane.
- Nakon ovakve no-kho-ho-ći - ona pročisti grlo - ti bi mene vodio na pustopoljine?
Odmahne glavom i uzme u ruku svoju kavu.
Slegnem ramenima, polako žvačući. - Ne znam, možda...
- Koliko bi nam trebalo do tamo? - pita, s puno manje entuzijazma no što bih
očekivao. No dobro, da se ovaj vikend nije pretvorio u totalnu katastrofu, možda bi je
moj prijedlog više razveselio. Obećao sam je odvesti i u Chawton, ali pustopoljine bi više
odgovarale mom sadašnjem raspoloženju.
- Četiri sata ili tako nešto do Hawortha.
- To je dug put - reče ona zamišljeno i otpije gutljaj kave.
- Mislio sam da ćeš htjeti ići - kažem, pregrubo.
- Pa i htjela bih...
Jasno mi je da je nešto u vezi s mojim prijedlogom muči. Jebote, postoji li mogućnost
da napravim ili kažem nešto što njoj neće predstavljati problem?
- Zašto ti onda smeta duljina puta? - završim svoj mafin i otvorim pakiranje s
drugim.
Ona se doima pomalo uvrijeđeno, ali glas joj ostane blag i promukao.
- Pitam se zbog čega bi ti sad želio voziti toliko dugo do Hawortha samo da vidiš
pustopoljine.
Zatakne pramen kose iza uha i uzdahne. - Hardine, dovoljno te dobro znam da mogu
prepoznati kada se duriš i udaljavaš od mene.
Ona otkopča svoj sigurnosni pojas i premjesti se na sjedalu tako da je okrenuta
prema meni. - To što me želiš odvesti na pustopoljine koje su inspirirale Orkanske visove,
radije nego na neko mjesto iz Austeničinih romana, čini me još uznemirenijom nego što
već jesam.
Ona vidi točno što se skriva iza svih mojih sranja. Kako joj to uvijek polazi za rukom?
- Ne - slažem. - Samo sam mislio da bi ti voljela vidjeti pustopoljine i krajolike u
kojima su živjele sestre Bronte. Za to priznajem krivnju po svim točkama optužnice -
prevrnem očima kako bih izbjegao taj njezin pogled i kako bih izbjegao priznati da je u
pravu.
Njezini se prsti igraju omotom pločice od žitarica.
- Pa, radije ne bih išla tamo. Želim samo doći kući.
Duboko uzdahnem i uzmem joj tu pločicu iz ruku te poderem omot. - Moraš nešto
pojesti. Izgledaš kao da ćeš se svaki čas onesvijestiti.
- Tako se i osjećam - tiho kaže, kao da govori više sebi nego meni.
Već mislim kako bih joj gurnuo tu prokletu pločicu u usta kad je ona uzme od mene i
zagrize zalogaj.
- Onda, hoćeš kući? - konačno pitam. Neću je pitati gdje bi to „kod kuće” po njoj
trebalo biti.

42. DAŠA&BOCCA
41
KNJIGOTEKA
Ona napravi grimasu. - Da, tvoj je otac bio u pravu. London stvarno nije onakav
kakav sam zamišljala.
- Ja sam ti ga pokvario, u tome je stvar.
Ona ne poriče, ali i ne potvrđuje to što sam rekao. Njezina šutnja i način na koji
odsutno zuri van u drveće natjera me da kažem ono što sam već morao reći. Sada ili
nikada.
- Mislim da bih ja trebao ostati još neko vrijeme... - izgovorim u prazni prostor
između nas.
Tessa prestane žvakati, okrene se i pogleda me stisnutih očiju. - Zašto?
- Nema smisla da se opet vraćam tamo.
- Ne, nego nema smisla da ostaješ ovdje. Zašto ti to uopće pada na pamet?
Sada je povrijeđena, baš kao što sam i mislio da će biti - ali koji mi je drugi izbor?
- Zato što moj otac zapravo nije moj otac, zato što je moja mama lažljiva - prekinem
se prije no što je nazovem onako kako sam htio - i zato što moj biološki otac ide u zatvor
jer sam ja zapalio kuću. To je već samo po sebi dovoljno glupo i dramatično, pravi
materijal za TV seriju.
Kako bih izvukao od nje ikakvu reakciju, nastavim nonšalantno: - Sve što još
trebamo je glumačka postava koju će sačinjavati mlade cure s previše šminke i u
nepraktičnoj odjeći, i imali bismo pravi hit.
Njezine tužne oči proučavaju moje lice. - I dalje ne vidim zašto bi te bilo što od toga
navelo da ostaneš ovdje. Ovdje, drugim riječima daleko od mene - to je ono što želiš, zar
ne? Želiš se maknuti od mene.
Zadnji dio izgovorila je kao da samo naglas potvrđuje nekakvu istinu.
- Nije baš tako... - započnem, ali se zaustavim. Ne znam kako pretočiti svoje misli u
riječi - to je uvijek bio moj najveći jebeni problem. - Mislim, ako ti i ja budemo neko
vrijeme razdvojeni, moći ćeš uvidjeti što ti činim. Samo se pogledaj.
Ona se lecne, ali ja se natjeram nastaviti.
- Stalno se suočavaš s problemima koje ne bi ni imala da nije mene.
- Da se nisi usudio ponašati kao da to činiš za moje dobro - ispali ona, a glas joj je
hladan kao led. - Ti si autodestruktivan do bola i to je jedini razlog što ovo činiš.
Jesam. Znam da jesam. I to je ono što radim: povređujem druge ljude, a potom
povređujem sebe tako da me nitko drugi ne može toliko povrijediti. Kako sam sjeban;
eto, to je jednostavno tako.
- Znaš što? - reče ona nakon što joj je dosadilo čekati da nešto kažem. - Dobro.
Dopustit ću ti da povrijediš i sebe i mene ovom svojom samouništavajućom misijom...
Moje su ruke na njezinim bokovima, a ona opet u mom krilu prije nego što je
dospjela završiti rečenicu. Tessa se pokušava izvući iz mog krila, grebe me po rukama
kad je ne pustim da se pomakne ni centimetar.
- Ako već ne želiš biti sa mnom, onda se miči od mene - prosikće. Nema suza, samo
gnjev. S njezinim se gnjevom znam nositi, suze su ono što me ubija. Gnjev ih srećom
poništava.
- Prestani se tući sa mnom - kažem dok joj jednom rukom držim obje ruke iza leđa.
Ona zuri u mene pogledom koji upozorava.
- Ne moraš raditi uvijek istu stvar kad god se osjetiš loše. Ne moraš svaki put odlučiti
da sam predobra za tebe! - viče mi u lice.
Ignoriram njezine riječi i spuštam usne na pregib njezina vrata.

43. DAŠA&BOCCA
42
KNJIGOTEKA
Njezino se tijelo opet trzne, ali ovaj put od užitka, a ne ljutnje.
- Prestani s tim... - govori ona potpuno neuvjerljivo. Pokušava nijekati što joj ovo
znači jer misli da bi tako trebala, ali oboje znamo da je ovo ono što nam treba. Trebamo
ovu fizičku povezanost koja nas odvodi u emocionalne dubine koje ni jedno od nas ne
može ni objasniti ni zanijekati.
- Volim te, znaš da te volim - govorim usisavajući njezinu nježnu kožu pri dnu vrata,
radujući se što za mojim usnama ostaje ružičast trag. Nastavljamje ljubiti i grickati, tek
toliko da joj ostavim čitav niz sitnih tragova na koži, ali ne toliko jako da bi se ti tragovi
zadržali dulje od par sekundi.
- U svakom slučaju ne ponašaš se kao da je tako.
Glas joj je težak, a oči joj prate moju slobodnu ruku koja se pomiče preko njezinih
golih bedara. Haljina joj se podigla i nabrala oko struka na najizazovniji mogući način.
- Sve što radim, radim zato što te volim. Čak i najveće gluposti.
Dotaknem čipku njezinih gaćica i ona dahne kad jednim prstom prijeđem preko
vlage koja se već nakupila među njezinim nogama. - Uvijek si tako mokra za mene, čak i
sad.
Odmaknem joj gaćice i gurnem dva prsta u mokro meso. Ona stenje i izvija leđa
preko volana, i osjećam kako joj se tijelo opušta. Pomaknem sjedalo unazad da nam
ostavim više prostora.
- Nećeš mi omesti pažnju ovim svojim...
Izvadim prste iz nje i gurnem ih natrag, prekidajući je prije nego što je uspjela izreći
do kraja.
- Da, bejbi, mogu.
Približim usne njezinu uhu. - Hoćeš li mi se prestati opirati ako ti pustim ruke?
Ona kimne. Čim sam ih pustio, ruke su joj se našle u mojoj kosi. Prsti joj se zabijaju u
gusti kaos moje kose i ja joj jednim potezom spustim gornji dio haljine.
Njezin bijeli čipkasti grudnjak djeluje grešno, unatoč svetačkoj boji. Tessina plava
kosa i bijela odjeća predstavljaju najekstremniji kontrast mojoj tamnoj kosi i odjeći.
Nešto u vezi s tim kontrastom jebeno je erotično: tetovaže na mojim rukama, dok moji
prsti opet nestaju u njoj, čista, besprijekorna koža njezinih bedara, to kako njezini tihi
uzdasi ispunjavaju zrak dok moje oči besramno prelaze preko njezina zategnutog trbuha
natrag na njezine grudi. Odlijepim oči s njezinih savršenih dojki tek toliko da bacim
pogled na parkiralište oko nas. Prozori su zatamnjeni, ali želim biti siguran da smo još
uvijek sami na ovom dijelu ceste. Jednom joj rukom otkopčam grudnjak, a usporim
pokrete druge ruke. Ona zaječi u znak negodovanja, ali ja se i ne trudim sakriti svoj
osmijeh.
- Molim te - potiče me da nastavim.
- Molim te što? Reci mi što želiš - nagovaram je, onako kako sam radio i na početku
naše veze. Uvijek mi se nekako činilo kao da ništa nije dovoljno stvarno, sve dok ona te
riječi ne izgovori naglas. Kao da nikako ne mogu povjerovati da ona mene želi toliko kao
ja nju.
Ona me primi za šaku i gurne moju ruku natrag među svoje noge. - Diraj me.
Nabrekla je i željna i jebeno mokra, čeka me, treba me i ja je jebeno volim, više nego
što bi ona ikada mogla i zamisliti. Trebam ovo, treba mi ona da smete moje lude misli, da
mi pomogne pobjeći od svih sranja, pa makar na posve kratko vrijeme.

44. DAŠA&BOCCA
43
KNJIGOTEKA
Dam joj to što traži i ona dašće moje ime, zahvalno, grizući svoju donju usnu. Ruke
joj se zavuku ispod mojih kako bi me primila kroz traperice. Tvrd mi je toliko da me boli,
a Tessini dodiri i gnječenje tome ne pomažu.
- Želim te izjebati, Tessa. Sada. Moram.
Jezikom prijeđem preko jedne njezine dojke. Ona kimne, prevrne očima, a ja joj
sišem osjetljivi vršak dojke dok drugu polako mijesim slobodnom rukom.
- Hardin... - mumlja ona. Njezine ruke žele me što prije riješiti mojih traperica i
bokserica. Odignem bokove toliko da mi može spustiti traperice. Prsti su mi i dalje
ukopani u nju, pokreću se nježnim ritmom, upravo kako i treba da je dovedu do jebenog
ludila. Izvadim prste iz nje i prinesem ih njezinim nabreklim usnama, gurnem ih joj u
usta. Ona ih siše, jezik joj polako prelazi duž mojih prstiju i ja zaječim i brzo ih izvučem
prije nego što svršim samo od toga. Podignem joj bokove i spustim je natrag na sebe.
Zajedno uzdahnemo od olakšanja, oboje očajni od želje.
- Ne smijemo se razdvajati - reče ona povlačeći me za kosu sve dok nam usne ne
dođu u istu razinu. Zar u mom dahu može osjetiti da se upravo kukavički i potajno
pozdravljam s njom?
- Ali moramo - kažem dok ona počinje ljuljati bokovima. Jebote.
Tessa se polako odigne. - Neću te tjerati da me želiš. Više neću.
Počnem paničariti, ali sve mi misli nestanu iz glave kad se ona polako spusti opet na
mene, samo da bi se opet odigla i opet ponovila taj izluđujući pokret. Nagne se da me
poljubi, jezik joj paluca oko mojega dok ona preuzima kontrolu.
- Želim te - dahnem joj u usta. - Uvijek te jebeno želim i ti to znaš.
Tihi zvuk potrese mi tijelo dok njezini bokovi ubrzavaju kretnje. Jebote, ubit će me
ovako.
- Ali me ostavljaš - kaže ližući mi donju usnu, a ja spustim ruku do mjesta gdje nam
se tijela spajaju kako bih prstima dirao njezin nabrekli klitoris.
- Volim te - kažem, nesposoban pronaći druge riječi, a ona umukne dok joj trljani i
draškam osjetljivi sklop živaca.
- Oh, Bože.
Glava joj padne na moje rame, dlanovima me primi oko vrata. - Ja te volim - praktički
zajeca dok svršava, stežući me svojim unutarnjim mišićima.
Ja svršim odmah poslije nje, ispunjavajući je do kraja, doslovno i metaforički.
* * *
Nekoliko minuta prođe u tišini, a ja žmirim, rukama ovijenim oko njezinih leđa. Oboje
smo znojni; vrućina i dalje dopire kroz ventilacijske otvore, ali ne želim je pustiti čak ni
toliko da isključim grijanje.
- O čemu razmišljaš? - konačno pitam.
Glava joj se odmara na mojim prsima, diše polako i mirno. Ne otvara oči dok mi
odgovara: - O tome kako bih htjela da zauvijek možeš ostati sa mnom.
Zauvijek. Jesam li ikada želio išta manje s njom?
- I ja isto - kažem. Da joj barem mogu obećati budućnost kakvu ona zaslužuje.
Nakon još nekoliko minuta tišine Tessin mobitel zazuji na podu i ja ga bez
razmišljanja podignem, pomaknuvši njezino tijelo zajedno sa svojim.
- Kimberly je - kažem pružajući Tessi mobitel.

45. DAŠA&BOCCA
44
KNJIGOTEKA
Dva sata kasnije kucamo na vrata Kimberlyne hotelske sobe. Gotovo pomislim da
smo pogriješili sobu kad vidim kako Kimberly izgleda. Oči su joj natečene i na licu nema
ni trunke šminke. Bolje mi izgleda bez šminke, ali sad se doima kao da je potpuno
uništena, kao da je isplakala sve svoje suze, plus još nečije.
- Uđite. Ovo jutro je stvarno dugo trajalo - reče ona bez traga uobičajene drskosti u
glasu.
Tessa je zagrli, objema rukama, čvrsto, a Kimberly počne grcati u suzama. Osjećam
se nevjerojatno neugodno stojeći na vratima jer mi Kimberly inače totalno ide na živce i
jer nije tip osobe koja bi željela publiku dok je ovako ranjiva. Ostavim njih dvije u
dnevnoj sobi velikog apartmana i odlunjam u kuhinju. Natočim si šalicu kave i buljim u
zid dok se jecaji iz sobe ne počnu pretvarati u prigušene glasove. Bolje mi je držati se
podalje.
- Vraća li se moj tata? - čujem tihi glas odnekud i poskočim od iznenađenja.
Spustim pogled i vidim zelenookog Smitha koji upravo sjeda u plastičnu stolicu kraj
mene. Nisam ni čuo kad je prišao. Slegnem ramenima i sjednem u stolac do njega i dalje
zureći u zid. - Aha. Mislim da se vraća.
Trebao bih mu reći kakav je jebeni heroj njegov... naš otac zapravo.
Koje sranje.
Ovaj mali izvanzemaljac od klinca moj je jebeni buraz. Meni to apsolutno ne ide u
glavu. Pogledam ga, a on to shvati kao znak da nastavi svoju seriju pitanja.
- Kimberly kaže da je on u nevolji, ali da može platiti da se iz nje izvuče. Što to znači?
I nehotice otpuhnem, nemiran zbog toga što mali, osim što prisluškuje, još i bezočno
ispituje.
- Siguran sam da je ona u pravu - promrmljam. - Samo je htjela reći da će se on ubrzo
izvući iz te nevolje. Zašto ne odeš malo sjesti kod Kimberly i Tesse?
Kako sam izgovorio njezino ime, od tog me zvuka u prsima nekako zapeče.
On okrene glavu u smjeru zvukova njihovih glasova, pa me mudrački promotri.
- One su ljute na tebe. Pogotovo Kimberly, ali još se više ljuti na mog tatu, pa te neće
gnjaviti.
- S vremenom ćeš shvatiti da se žene uvijek ljute.
On kimne. - Osim kad umru. Kao moja mama.
Zinem u čudu gledajući maloga. - Ne bi trebao govoriti takva sranja. Ljudima će to
zvučati... čudno.
On slegne ramenima kao da govori da je on ljudima ionako već čudan. Što je i istina,
valjda.
- Moj tata je dobar. Nije zločest.
- Dobro? - zbunjeno kažem, zureći u stol samo da ne bih gledao u te zelene oči.
- On mene svakuda vodi i govori mi lijepe riječi.
Smith stavi dio vlaka igračke na stol. Što je to s ovim klincem i vlakovima?
- I, što s tim? - kažem, gutajući nelagodu koja mi dolazi s njegovim riječima. Zašto on
sad trtlja o tome?
- I tebe će voditi svakuda, znaš, i govoriti lijepo s tobom.
Pogledam ga. - A zašto bi to meni trebalo nešto značiti? - pitam, ali njegove zelene
oči govore mi kako on zna mnogo više nego što mogu pretpostaviti. Smith nagne glavu i
napravi grimasu kao da je nešto maleno progutao, i samo me promatra. Ovaj je mali

46. DAŠA&BOCCA
45
KNJIGOTEKA
najčudniji klinac kojeg sam ikad vidio. Djeluje kao da je totalno odvojen od svega, a u isti
mah i kao najranjiviji djetetu nalik stvor.
- Ti ne želiš da ti ja budem brat, ha?
Dovraga. Pogledom očajnički tražim Tessu, u nadi da će se pojaviti i spasiti me. Ona
bi točno znala što sada reći.
Pogledam ga, trudim se djelovati mirno, ali sigurno mi baš i ne ide. - Nikad to nisam
rekao.
- Tebi se ne sviđa moj tata.
I upravo tad Tessa i Kimberly uđu i spase me. Sad više ne moram ništa reći, hvala
Bogu.
- Jesi mi ti dobro, dušice? - pita ga Kimberly, blago mu kuštrajući kosu.
Smith ne govori. Jedva da malo kimne glavom, popravi si kosu, uzme svoj vlak i ode
u drugu sobu.

48. DAŠA&BOCCA
47
KNJIGOTEKA
- Ne najbolje.
Obje uzmemo stolice.
- To vidim i sama. Spaliti kuću vjerojatno nije najzdraviji način nošenja sa svojom
ljutnjom - reče ona, bez naznake bilo kakvog osuđivanja u glasu.
Buljim u tamni drveni stol, nespremna pogledati prijateljici u oči. - Ne bojim se ja
njegove ljutnje. Vidim da se sve više zatvara u sebe sa svakim trenutkom koji prolazi.
Znam da je djetinjasto i sebično od mene što ti to i spominjem jer i sama prolaziš sve
ovo, a Christian je u nevolji...
Možda mi je najbolje zadržati svoje sebične misli za sebe.
Kimberly stavi ruku na moju nadlanicu. - Tessa. Nema nikakvog pravila koje bi
propisivalo tko će i koliko bolnih stanja prolaziti, I ti prolaziš kroz sve ovo jednako
koliko i ja.
- Da, ali stvarno te ne želim gnjaviti svojim probl...
- Ne gnjaviš me. Govori.
Pogledam je, s namjerom da nastavim šutjeti, da zadržim svoje pritužbe za sebe, ali
ona odmahne glavom kao da mi čita misli.
- On želi ostati ovdje, u Londonu, a ja znam da je, ako ga pustim ovdje, s nama
gotovo.
Ona se nasmiješi. - Vas dvoje imate malo drugačiji pogled na „gotovo” od nas ostalih.
Najradije bih joj se sada bacila oko vrata, zbog tog toplog osmijeha koji mi pruža
usred ovoga pakla.
- Znam da je to teško povjerovati s obzirom na našu... povijest, ali čitava ova stvar s
Christianom i Trish bit će ili posljednji čavao u lijesu naše veze ili spas u zadnji čas. Ne
vidim drugi mogući ishod, a sad se malo bojim... što će se od tih dviju stvari dogoditi.
- Tessa, previše tereta nosiš u prsima. Ispričaj mi sve. Ispuši se malo, i onda još malo.
Ništa što mi kažeš neće te u mojim očima promijeniti ili na bilo koji način narušiti moju
sliku o tebi. A s obzirom na to da sam sebična kučka kakva jesam, možda mi bude lakše
kad čujem koliko je tebi grozno.
Ne čekam da se Kimberly predomisli. Umjesto toga, moja se brana podigne i riječi iz
mene počnu sipati kao nekontrolirana bujica. - Hardin želi ostati u Londonu. Hoće ostati
ovdje, a mene bi poslao u Seattle kao da me se što prije želi riješiti. Povlači se u sebe,
izolira se od mene kao i svaki put kad je povrijeđen, a sad je stvarno otišao predaleko i
zapalio tu kuću, i uopće se ne kaje zbog toga. Znam da je ljut i ne bih mu to nikad rekla,
ali on cijelo vrijeme sve samo pogoršava samome sebi. Da se samo nekako uspije suočiti
s tim svojim gnjevom i da prizna kako i on smije osjećati bol - da prizna kako mu je, osim
mene i njega, ipak još netko na ovome svijetu važan, on bi se uspio izvući. A ljuti me do
ludila jer mi govori da ne može živjeti bez mene i da bi radije umro nego ostao bez mene,
ali čim se pojavi nekakav problem, što on napravi? Gura me od sebe. Ne pada mi na
pamet odustati od njega - za takvo što sam dosad već stvarno preduboko zaglibila. Ali
ponekad sam toliko umorna od borbe s njim da počnem razmišljati o tome kako bi moj
život mogao izgledati bez njega.
Podignem pogled i zagledam se u Kimberlyne oči. - Ali kad to počnem zamišljati,
gotovo umrem od boli.
Dohvatim napola praznu šalicu kave sa stola i iskapim je. Glas mi je malo bolji nego
prije par sati, ali ova bujica riječi ostavila je trag na mome bolnom grlu.
- Ali još uvijek mi nije jasno kako to da sam u stanju, nakon svih ovih mjeseci, nakon
svih ovih previranja, i dalje radije prolaziti sve ovo - mahnem rukom po zraku u vrlo

49. DAŠA&BOCCA
48
KNJIGOTEKA
dramatičnoj gesti - nego biti bez njega. I oni najgori dani s njim ne znače mi ništa kad ih
usporedim s našim dobrim danima. Ne znam živim li u iluziji ili sam poludjela. I jedno i
drugo možda. Ali ja njega volim više nego sebe, više nego što sam ikad mislila da se može
voljeti, i samo želim da on bude sretan. Ne radi mene, nego radi njega. Želim da se
pogleda u ogledalo i da se nasmiješi, umjesto što se mršti. Strašno bih željela da prestane
o sebi misliti kao o čudovištu. Strašno bih željela da i on konačno vidi pravoga sebe jer
ako se ne prestane poistovjećivati s ulogom negativca, to će ga sasvim uništiti, a ja ću
ostati bez ičega. Molim te, nemoj mu reći, nemoj reći ni Christianu ništa od ovoga. Sad mi
je samo potrebno da nekako sve shvatim i razriješim jer osjećam se kao da se utapam, a
teško mi je držati glavu iznad vode dok se borim protiv struje kako bih spasila njega, a
ne sebe.
Glas mi s ovim zadnjim riječima pukne i opet se pretvorim u stroj za kašljanje.
Smiješeći se, Kimberly otvori usta da nešto kaže, ali ja podignem prst.
Pročistim grlo.
- Ima još. Da sve bude još gore, bila sam kod doktora da mi propiše... khm, da mi
propiše kontracepciju - gotovo šapnem tu riječ.
Kimberly daje sve od sebe da ne prasne u smijeh, ali uzalud. - Pa ne moraš šaptati,
curo, reci to slobodno i naglas!
- Dobro - pocrvenim. - Dobila sam kontracepciju, a doktor mi je napravio ultrazvučni
pregled maternice. Kaže da mi je grlić kratak, kraći nego što bi trebalo i hoće da dođem
na još neka testiranja, ali spomenuo je neplodnost.
Pogledam je tražeći suosjećanje u njezinim plavim očima. - Hm. I moja sestra ima
istu dijagnozu; oni to zovu cervikalnom inkompentencijom, mislim. Koji grozan termin.
Inkompentencija zvuči kao da je njezina vagina dobila jedinicu iz matematike ili da joj je
propala odvjetnička karijera, ili što već.
Zbog toga što se Kimberly pokušala našaliti, i zato što poznaje nekog sa sličnim
problemom, ipak mi je malo lakše. Ali vrlo malo.
- A je li ona dobila dijete? - pitam i smjesta se pokajem vidjevši kako joj se lice
izduljilo.
- Nisam sigurna da sada želiš slušati o njoj. Mogu ti ispričati neki drugi put.
- Ispričaj mi sad - kažem. Ne bih to trebala željeti čuti, ali ne mogu si pomoći. - Molim
te.
Kimberly duboko udahne. - Godinama se mučila da zatrudni; bilo je to grozno za nju.
Probali su razne tretmane za neplodnost. Sve što možeš naći na Googleu, ona i muž su
probali.
- I? - požurujem je da nastavi, a samoj sebi zazvučim poput Hardina jer je tako ružno
prekidam. Nadam se da se on već vraća ovamo. U stanju u kakvom jest, ne bi uopće
trebao nikamo ići sam.
- Pa, naposljetku je ipak uspjela zatrudnjeti i to je bio najsretniji dan u njezinu
životu.
Kimberly makne pogled ustranu i sada znam da laže ili izostavlja neki važan detalj.
- Što se dogodilo? Koliko je sad stara njezina beba?
Kimberly pljesne rukama i pogleda me ravno u oči. - Bila je u četvrtom mjesecu
trudnoće kad je imala spontani pobačaj. Ali to je samo njezina priča; ne daj da te
pokoleba njezin slučaj. Ti možda uopće nemaš istu dijagnozu kao ona. A ako i imaš, ne
mora se tebi dogoditi išta slično.