2. Vukov rad na reformi jezika i pravopisa i na sakupljanju
narodnih umotvorina ima veliki nacionalni i kulturni značaj.
Nama je doneo pismo po principu “jedan glas, jedno slovo”, a
svetu je predstavio duhovno blago srpskog naroda – srpsku
narodnu književnost.
Svoju prvu knjigu objavljuje uz pomoć svog prijatelja i
saradnika Jerneja Kopitara 1814. To nije bilo kakva knjiga, već
prva štampana zbirka srpskih narodnih pesama: “Mala
prostonarodna slaveno-serbska pjesnarica”. Iste godine srpski
jezik dobija i svoju prvu gramatiku koju je sastavio Srbin :
“Pismenicu serbskoga jezika po govoru prostoga naroda
pisanu”.
3. Vuk je odlično poznavao dušu svog naroda i umeo je da
odabere najlepše njegove pesme. Naučio je on to ne po
školama gde je boravio, već, pre svega, družeći se sa
pastirima, govedarima i darovitim guslarima. Dugo godina je
vodio borbu da se ovaj jezik običnih ljudi prizna za književni,
kako književnost više ne bi bila dostupna samo malom krugu
ljudi koji poznaje slovensko-rusko-srpsku mešavinu na kojoj se
dotad pisalo, već svima koji vole da čitaju i slušaju.
4. Pored rada na reformi jezika i prikupljanju narodnih umotvorina,
Vuk Karadžić se bavio i istoriografskim radom kao učesnik Prvog
stpskog ustanka, Vuk je spremio ogroman materijal o događajima
sve do 1814, kao i o vladavini kneza Miloša Obrenovića. Godine
1828 . je objavio rad ,,Miloš Obrenović knjaz Serbiji “. Od obilne
građe o Prvom srpskom ustanku, Vuk je izdao samo jedan deo
,,Praviteljstvujušći sovjet serbski... ",u kom je opisao najvažnije
bitke iz Prvog srpskog ustanka i nesloge između srpskih
starešina. Najistaknutije vođe Prvog srpskog ustanka Vuk je
opisao u nekoliko istorijskih monografija. Tu su obuhvaćeni Hajdk
Veljko Petrović
,Miloje Petrović,Milenko Stojković,Petar Dobrnjac,
Hadži Ruvim i drugi. Konačno,Vuk je poznatom
nemačkom istoričaru Leonardu Rankeu dao
materijal o Prvom srpskom ustanku,prema
kojoj je Ranke kasnije napisao svoje delo
,,Srpska revolucija“.
5. Žitije Ajduka Veljka
Petrovića(1826)
O staroj istoriji ,turskoj
vladavini,hajducima
(1827)
Prva godina srpskoj
vojevanja na daije
(1828)
O Milošu Obrenoviću
(1828,1832)
Kao srpski plutarh, ili
žitija znatni
Srbalja(1829)
Druga godina srpskog
vojevanja na
daije(1834)
Odgovor na laži i
opadanja u ,,Srpskom
ulaku”(1844)
Praviteljstvujušći
sovjet(1860)
6.
7. Vukov spis o Hajduk Veljku Petroviću ima karakter iscrpne biografije
koja prati život ovog srpskog junaka od 15. godine života pa do
smrti,u 30-oj godini.Težište kazivanja, sa najviše detalja, stavljeno je
na godine Prvog Srpskog ustanka (1804-1813) i na ulogu Hajduk
Veljkovu u ustaničkim borbama. Dve su Veljkove osobine posebno
istaknute u ovom spisu:junaštvo i dobrota. On je neustrašiv
borac,priznat i poznat.Junaštvom je druge bodrio i ulivao im
snagu:zato je njegova pogibija sakrivana do noći.Ratni
plen(novac,dragovenosti,odeću,oružje)delio je ,,sa svojima”na
jednake delove;delio je čak i ono što je sam stekao.
Vukov tekst nije pripovedni tekst , dakle književnoumetnički,nego
istorijski.Njegova je namera bila da kao savremenik ovog srpskog
junaka,koga je izuzetno cenio i voleo,ostavi svedočanstvo o
njegovom životu junaštvu i smrti.Vuk piše kao istoričar,oslanja se
isključivo na činjenice ,u njegovom pisanju nema izmišljanja i
ulepšavanja,jezik kojim izlaže je jasan i jednostavan,to je jezik
činjenica.Izlaganje je postupno,pregledno i zanimljivo-u organizaciji
izlaganja Vuk je pokazao dar vrsnog pripovedača iako nije pisao
pripovetku.
8. Vuk Stefanović Karadžić 1832. godine u
čuvenom pismu knezu Milošu predlagao je
ne samo odstupanje od despotskog vladanja
nego i stvaranja ustavne,i damokratske
države po ugladu na razvojne evropske
zemlje.
9. Kada sve ovo saberemo, možemo reći da nam
je Vuk ukazao da književnost može biti
dostupna svima, bez obzira na obrazovanje i
poreklo, da dela na prostom, narodnom jeziku
mogu biti vrhunska i cenjena u svetu, i ostavio
nam je pravo blago – skoro savršenu azbuku sa
devizom: “Piši kao što govoriš, čitaj kako je
napisano”.
Smatra se da je Vuk bio prvi srpski realista, jer
svoja dela nije ukrašavao maštom, vec pisao
baš onako kako je bilo.