2. APSTRAKT:
U ovom eseju osvrnućemo se na globalnu krizu i njen
uticaj na preduzeća u Crnoj Gori. Ona predstavlja
kontinuirani proces opšteg pada trţišnih cijena hartija od
vrijednosti na odreĊenom trţištu. I shodno tome,
najĉešce su samo odraz privredne krize. Uzrok
nastanka krize jeste poremećaj u finansijskom sektoru u
kome se desio enorman rast hipotekarnih zajmova,
posebno njegovog “subprime” segmenta (kredita sa
visokim rizikom).
Globalna finansijska kriza nije pogodila samo finansijski
sektor, već je zahvatila i druge segmente, te se stoga
odrazila i na porast nezaposlenosti.
3.
4. RAZLOZI ZA NASTANAK KRIZE:
Finansijske krize predstavljaju kontinuirani proces
opšteg pada trţišnih cijena hartija od vrijednosti na
odreĊenom trţištu. Ipak, finansijske krize mogu
prethoditi privrednim i biti njihov uzrok.
Kriza je nastala u finansijskom sektoru, a kao glavni
uzroĉnik oznaĉen je enorman rast hipotekarnih zajmova,
posebno njegovog “subprime” segmenta. Bankarski
sektor je duţi vremenski period (2003 - 2007) biljeţio
visoku likvidnost što je dovodilo do rasta obima
kreditiranja a banke su traţile prostor gdje i po što
povoljnijim uslovima plasirati sredstva koja su se ĉinila
sve jeftinijim.
5. Kriza je zaĉeta u Americi. Ameriĉke banke odobrile su prevelik broj
visokoriziĉnih kredita, kao i veliki broj samo hipotekama garantovanih
stambenih kredita kupcima bez “kreditne istorije” . Ovakvi krediti, ili tzv.
“subprime” krediti, kako se popularno zovu u Americi, zbog visokog
rizika, odobravaju se uz mnogo veće kamate od uobiĉajenih na
bankarskom trţištu. Kako su ovi krediti predstavljali dobar posao za
banke, one su tokom prethodnih godina stalno sniţavale kriterijume za
davanje kredita i podizanje kamate, pa je konaĉan saldo skoro devet
miliona odobrenih kredita, dok se njihova ukupna vrijednost procjenjuje
na 1.400 milijardi dolara ili više nego ĉetvrtinu svih stambenih kredita.
Problem koji je “naĉeo” globalnu ekonomsku krizu nastao je kada
istovremeno veliki broj duţnika više nije bio u stanju da vraća kredite, jer
su pored visoke kamate morali poĉeti plaćati i glavnicu.
Banke su tada poĉele prodavati nekretnine, pa kako je odjednom njihova
ponuda bila ogromna, a vrijednost naglo poĉela da pada, banke više nisu
bile u stanju da njihovom prodajom nadoknade sumu odobrenu za kredit.
Veliki problemi nastali su ne samo za kreditore, već i za one koji su ih
kreditirali, velike “hedz fondove” i vodeće svjetske kompanije koje su na
razne naĉine kreditorima pozajmljivali novac koji su onda oni plasirali kao
“subprime” stambene kredite.
6. Prvi znak krize pojavio se u aprilu 2007.godine, kada je prilikom
pucanja hipotekarnog balona u SAD bankrotirala prva veća
hipotekarna ustanova. Septembra 2007.godine, navalom na banku
(“run on bank”) “pala” je britanska banka Northern Rock, iako su
centralne banke SAD-a, Velike Britanije, a i Švajcarske i Njemaĉke
već unosile stotine milijardi dolara i eura dodatne likvidnosti u sistem.
Uprkos tome, padanje cijena nekretnina nije bilo zaustavljeno.
U martu 2008.godine pala je prva od pet velikih investicionih banaka
u SAD-u, Bear Stearns, koji je kupila J.P.Morgan uz dodatnu podršku
ameriĉkog FED-a u iznosu od 30 milijadi dolara.U septembru
2008.godine SAD su nacionalizovale dvije najveće hipotekarne
finansijske ustanove, Fannie Mae I Freddy Mack, koje su ukljuĉene u
osiguranje više od polovine jednog biliona hipotekarnih zajmova u
SAD. Kritiĉno je što su one privatizovale, a privatni vlasnici su ih
doveli do bankrota.
Merril Lynch i Lehman Brothers, dvije od velike petorke investicionih
banaka u SAD, pale su 15.septembra 2008.godine.
Upravo zbog ovoga (po malo apsurdno) predsjednik Kine, koja je
komunistiĉki ureĊena drzava – kritikuje Ameriku što u drţavno
vlasništvo stavlja investicione fondove, hipotekarne ustanove, pa i
velike nacionalne kompanije (pr. General Motors)
7. POSLEDICE EKONOMSKE KRIZE:
U Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama u aprilu 2009.god. je,
ĉetvrti mjesec uzastopno, nastavljen trend gubljenja radnih
mjesta, za 20 hiljada manje ljudi na platnim listama. U martu
je izgubljeno 81 hiljada radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti
pala je sa 5.1 na 5 odsto, objavilo je ministarstvo rada.
Posljednji podaci o stanju na trţištu rada bolji su od
predviĊanja mnogih ekonomista koji su,oĉekivali gubitak 75
hiljada radnih mjesta i rast nezaposlenosti na 5.2 odsto.
Sveukupno gledano : inflacija, nezaposlenost, nelikvidnost
kako malih i srednjih preduzeca tako i velikih korporacija, pad
BDP-a i mnogi drugi elementi odraţavaju uticaj ekonomske
krize na svetsko trţište i promjenu ţivotnog standarda ljudi…
Iako smo spominjali jedan od principa ekonomije : “Vlade se
suoĉavaju sa izborom izmeĊu nezaposlenosti i inflacije na
kratak rok” – stanje krize je “vanredno” stanje, te ono ne utiĉe
na trţišta na uobiĉajen naĉin. Upravo zbog toga se javio i
skok nezaposlenosti kao i skok inflacije.
8.
9. UTICAJ GLOBALNE KRIZE NA PRIVREDU CRNE GORE
(ĈINJENICE I STATISTIĈKI PODACI) :
Znaĉajni efekti se mogu oĉekivati posebno u 2010.godini kroz
povećanje nezaposlenosti i pad ţivotnog standarda, ne samo zbog
globalne ekonomske krize koja je evidentna, vec i zbog mnogih
drugih faktora (visok stepen kriminala, realnost postojanja korupcije,
privredna i politicka nestabilnost…)
U Crnoj Gori u martu 2009. je bilo nezaposleno 170.6 hiljada lica, što
je više nego prethodnog mjeseca za 0,6 %. Na godišnjem nivou
zabiljeţen je rast broja zaposlenih lica za 4,8 %.
Posljedice globalne krize se u Crnoj Gori osjećaju kroz pad nivoa
industrijske proizvodnje, pad u sekotru saobraćaja, šumarstva,
turizma i ugostiteljstva i moţe se konstatovati da se sve više ulaţe u
poljoprivredu. Jedino se u njoj osjeća rast, mada usled nepovoljnih
vremenskih uslova u poslednjih 2-3 mjeseca, pitanje je da li ce I
poljoprivreda dati ikakve rezultate.
S obzirom da su ovi podaci uzeti praktiĉno na samom startu
ekonomske krize, treba iz toga tek izvući predpostavku kakvi su
“najfreškiji” podaci o stanju u Crnoj Gori.
10. GUBICI NASTALI POD UTICAJEM
EKONOMSKE KRIZE(KONKRETNO NA
CRNOGORSKA PREDUZEĆA):
Crnogorska privreda je, i prije nastanka finansijsko-
ekonomske krize, imala velikih problema sa likvidnošću,
koja je pogoršana stagnacijom, odnosno padom
kreditne aktivnosti banaka krajem prošle godine.
Mnoga preduzeća su propala, mali broj se nekako
snalazi, ali sa malo rezultata, jedan broj se pokušava
privatizovati, ali pomaka na bolje - nema.
Postojeći kapaciteti daleko su iznad potreba
crnogorskog trţišta, posebno, ako se ima u vidu
nekontrolisani uvoz robe široke potrošnje, sumnjivog
kvaliteta, po niţim cijenama u odnosu na domaće
proizvodjaĉe, što oteţava plasman domaćih proizvoda i
domaće proizvodjaĉe dovodi u nezavidan poloţaj.
11. Ukupni depoziti su krajem aprila 2009.god. iznosili 1.722
miliona eura i bili su niţi za 21.7% u odnosu na april
prethodne godine.
Ukupna industrijska proizvodnja u Crnoj Gori, u
novembru 2009.po podacima objavljenim od strane
MONSTAT-a biljezi pad po svim pokazateljima : u
odnosu na isti mjesec 2008. godine 45.6% !!!
U periodu januar-mart 2009.godine ostvaren je obim
robne razmjene Crne Gore sa inostranstvom u vrijednosti
od 422,43 mil. eura, što je za 33,26% niţe u odnosu na
isti period prošle godine i pokazatelj je snaţnog uticaja
globalne ekonomske i finansijske krize u ovoj sferi.
I pored ovih jasnih problema, politiĉka scena Crne Gore
negira postojanje istih, šta više navodi se da je Crna
Gora ostvarila suficit u budţetu (?!), što je najblaţe
reĉeno komiĉna izjava…
12. Kako bi se poboljšala priliĉno loša situacija, vlada CG je preduzela
odreĊene mjere, a neke od njih se konkretno odnose na pomoć
preuzećima (kako se ekonomika preduzeća bavi izuĉavanjem
preduzeća kao glavnom jedinkom ekonomskog sistema, obratićemo
posebno paţnju na uticaj krize na preduzeća u CG). Jedan od vidova
pomoći preduzećima :
Predstavnici Vlade i Evropske investicione banke (EIB) potpisali su
3. jula Ugovor o garanciji za 91 milion eura kredita crnogorskim
poslovnim bankama za finansiranje projekata malih i srednjih
preduzeća.
PredviĊino je izdavanje 167,5 miliona EUR drţavnih garancija za
podršku velikim sistemima za odrţavanje proizvodnje, kao što su:
Ţeljezara (25mil.eura), Kombinat aluminijuma (135 mil.
eura), ostatak Montenegroairlines itd…
Upravo zbog realnog sagledavanja stanja preduzeća, vršena je
anketa…Preko 50% anketiranih smatra da su preduzete mjere Vlade
na suzbijanju negativnih efekata krize bez znaĉajnijeg uticaja na
njihovo poslovanje, 34.8% smatra da nisu imale nikakvog
uticaja, dok svega 14.8% anketiranih smatra da su se preduzete
mjere Vlade pozitivno odrazile na njihovo poslovanje.
13. Uprkos priliĉno lošoj situaciji u kojoj se nalaze preduzeća u
Crnoj Gori (velika većina njih je već ugašena, radi sa svega
20-30 % kapaciteta ili se suoĉava na drugi naĉin sa veoma
ozbiljnim problemima egzistenicje), samo 15.8% anketiranih
smatra da je kriza dostigla svoj vrhunac što dovoljno govori i o
drugim efektima koji sada sinergetski u sklopu sa krizom utiĉu
na poslovanje domaćih preduzeća.
Ugovori su otkazivani zbog: oteţanog plasmana,
nemogućnost plaćanja obaveza, zbog oteţane naplate
potraţivanja, zbog nelikvidnosti poslovnih partnera, zbog
visoke cijene sirovine, zbog pada cijena gotovih proizvoda,
zbog pada kupovne moći, zbog neblagovremenog raspisivanja
tendera za dodjelu koncesija, zbog nemogućnosti investitora
da zatvori finansijsku konstrukciju, zbog nedostatka
finansijskih sredstava, nedostatak finansijske podrške, zbog
situacije u poslovnim bankama, zbog uticaja globalne krize na
partnere u inostranstvu itd.
14. CRNOGORSKI “POSRNULI GIGANTI”
Kombinat aluminijuma u Podgorici (KAP), koji zapošljava oko
4.000 ljudi, nalazi se pred zatvaranjem zbog spora koji njegov
većinski vlasnik ruski magnat Oleg Deripaska vodi pred
arbitraţnim sudom u Frankfurtu protiv crnogorske vlade koju tuţi
da ga je dovela u zabludu kada je rijeĉ o vrednosti pogona
Kombinata… Dok u ovom slucaju svako ima svoju stranu priĉe,
ĉini se da su obije strane krive - dok u “igri izmeĊu 2 vatre”
ispaštaju radnici.
I pored radova na remontu u vrednosti od 30 miliona evra koji bi trebalo
da traju još dvije godine i dodatnih 50 miliona eura koliko je obećano za
tehničko unapređenje Kombinata, Deripaska bi mogao da se odluči na
zatvaranje ove najzastarelije fabrike aluminijuma u Evropi!
Iako bi se analizom sadašnjih “loših odnosa” izmeĊu Vlade CG i
menadţmenta KAP-a moglo zakljuĉiti da su odnosi priliĉno
“zakuvani – postavlja se pitanje zasto je Elektroprivreda CG
prodavala struju KAP-u po znatno povoljnijim uslovima nego što
je plaćaju stanovnici CG…
15. Sledeće veliko preduzeće koje je posrnulo pod
današnjim uslovima globalne ekonomske krize je AD
Ţeljezara Nikšic. Nakon duţeg štrajka zbog obustave
radnih pogona, radnicima Ţeljezare su konaĉno
ispunjeni neki od uslova koje su zahtijevali od Vlade
Crne Gore… Garancije o zaostalim zaradama, regres,
kao i kredit kojim se planira oţivjeti rad Ţeljezare
predstavljaju tek nadu i “svjetlost u tunelu” ovom
preduzeću…
U Ţeljezari je zaposleno 1,5 hiljada radnika, a njen
vlasnik je holandska kompanija MNSS.
16. Boksiti Nikšić su takodje jedno od preduzeća u Crnoj Gori
koje se suoĉava sa velikim problemima… Vlasnici su
najavili programirani steĉaj, dok rudari štrajkuju u jami.
Broj zaposlenih je šest puta veći u odnosu na ekonomski
odrţiv broj, što proizvod ĉini trostruko skupljim i
nekonkurentnim na trţištu. Ukupan dug za plate u ovom
momentu iznosi oko 1,5 miliona eura, dok je za
pokretanje proizvodnje potrebno dodatnih pet miliona
eura za koje ne postoje raspoloţivi izvori finansiranja.
„Trenutnu situaciju u Boksitima ocijenio bih kritiĉnom”
kazao je Vjaĉeslav Krilov predsjednik odbora direktora
Kombinata aluminijuma u Podgorici i Rudnika boksita u
Nikšiću.
17. Osim njih, i mnoga druga preduzeća u Crnoj Gori se
nalaze u velikim problemima. Evidentno je masovno
zatvaranje malih i srednjih preduzeća, kao i uvoĊenja
velikih u steĉaj…
Mljekara Podgorica je takodje jedan od klasiĉnih
primjera, dok je Duvanski kombinat tek nedavno ponovo
pokrenuo proizvodnju – uprkos analizi mnogih
ekonomskih struĉnjaka da je duvanska industrija u Crnoj
Gori jedna od perspektivnijih ogranaka, s obzirom da
bismo usled visokih poreza na duvanske proizvode u
regionu imali više nego konkurentnu cijenu domaćeg
finalnog proizvoda, tek se sad sa znatnim zakašnjenjem
došlo do realizacije…
18. INTERNI PROBLEMI I MJERE ZA UBLAŢAVANJE
UTICAJA GLOBALNE KRIZE
Direktne strane investicije su pojam koji smo mnogo slušali u
poslednjih nekoliko godina... Ipak da bi jedno iole ozbiljno i
etiĉki ispravno preduzeće odabralo jednu zemlju da u njoj
investira, radi se SWOT analiza (strenghts, weaknesses,
opportunities, theats).
Ĉini se da pored monetarne krize, ĉiji je uticaj neminovan u
ovom trenutku - postoje i drugi oteţavajući faktori što se tiĉe
razvoja preduzetništva, industrije pa i investicija u Crnoj Gori.
Neki bi rekli da Crna Gora nema problema sa investicijama, ali
“pumpanje” balona na trţištu akcija do polovine 2008.god
jasan su indikator toga da su se neke projekcije s namjerom
iskrivljivale da bi pokazale utopistiĉku sliku crnogorskog
trzišta… Krah na trţištu akcija i prije nastanka globalne krize
dovoljno demantuje takve konstatacije.
19.
20. Osim uobiĉajenih problema koje smo mogli vidjeti na prethodnom
slajdu – prikazanih na grafiku SWOT analize, svakako da su
problemi i : “nedomaćinska” privatizacija, problemi sa korupcijom,
netransparetnost najbitnijih institucija, itd… što sve utiĉe naroĉito na
preduzeća koja su ujedno i glavni predmet izuĉavanje ovog
predmeta! Postavlja se pitanje koje mjere treba preduzeti da bi se
pomoglo preduzećima u Crnoj Gori ?! Neka od rešenja su sledeća:
Odmah trasnformisati Fond za razvoj u Razvojnu banku koja bi
sredstvima iz budţeta, finansirala razvojne projekte u sektorima i
preduzećima koji bi u kratkom roku osigurali pozitivne ekonomske
efekte.
Povećati direktnu podršku malim i srednjim preduzećima
(dokapitalizacija, garancije drţave za kredite za nabavku opreme,
nove kreditne linije...)
Povećati poreze na potrošnju, posebno luksuznu , kao i na
bogatstvo, a oslobaĊati od poreza investicije u proizvodnju.
Kreditni potencijal banaka treba usmjeriti prvenstveno ka
preduzećima a ne prema drţavi.
Regulisanje pravnih propisa koji olakšavaju poslovanje preduzeća i
mogućnost novih ulaganja, kao i uspostavljanje vladavine prava.