SIDA
 SIDA-AIDS

(sindrom stečene
imunodeficijencije) to je polno prenosiva
bolest koja predstavlja poslednji stadijum
infekcije organizma virusom humane
imunodeficijencije (HIV), a karakteriše je
progresivno slabljenje imunskog sistema
što pojedince čini podložnim širokom
sprektru infekcija i tumora.


Postoji razlika između pojmova HIV pozitivna
osoba i osoba obolela od side.To su dve povezane ali
različite stvari, koje se često pogrešno poistovećuju.
HIV pozitivna osoba je zaražena virusom (HIVom), ali to još uvek ne znači da ima sidu. Do pojave
bolesti može da prođe vremenski period od dve do
deset godina. HIV pozitivna osoba može da izgleda
potpuno zdravo, sposobna je za rad ili bilo koju drugu
aktivnost, poput zdravih pojedinaca.
 Virus se najčešće prenosi: putem seksualnog

odnosa, putem krvi i sa majke na dete preko mleka iz
dojke i preko posteljice. Takođe se može prenositi
putem igle koju je koristila zaražena
osoba, krvi, vaginalnog sekreta, semene tečnosti i
mleka za dojenje. Zbog toga što virus HIV-a živi u ovim
tečnostima, većina ljudi zarazi se nezaštićenim
seksualnim odnosom (vaginalnim, analnim ili oralnim)
sa zaraženom osobom, zajedničkom upotrebom igala ili
špriceva (prilikom ubrizgavanja droge) sa zaraženom
osobom, trudnoćom, rođenjem ili dojenjem kada je
majka zaražena HIV-om. A važno je znati da se HIV ne
može preneti
poljupcem, grljenjem, dodirom, kijanjem, kašljanjem, k
orišćenjem istog pribora za jelo ili toaleta. Ne postoje
zabeleženi slučajevi prenošenja zaraze
pljuvačkom, znojem ili suzama..
 Virus se ne može preneti: uobičajenim

socijalnim kontaktima, niti putem
životinja,koriscenjem istog
peskira,kupatila,kupanjem u
bazenu,poljupcem, zašticenim (bezbednim)
sseksualnim
odnosom, kijanjem, kašljanjem, korišćenjem
istih čaša, šolja, sedenjem u istoj prostoriji sa
HIV pozitivnom
osobom, grljenjem, dodirivanjem itd.

Stadijumi infekcije:
 Napredovanje bolesti se generalno može podeliti na





četiri faze:
primarna infekcija,
klinički asimptomatska faza,
simptomatska HIV infekcija i
progresija iz HIV pozitivnosti u sidu
Progresija iz HIV pozitivnosti u
SIDU
• Sida je poslednja faza napada HIV virusa i ujedno je i najteža faza.
Svetska zdravstvena organizacija je 1990. napravila spisak simptoma
koje je grupisala i koje sada lekari širom sveta koriste kako bi se jasno
definisale faze razvoja infekcije.
• Faza I: HIV virus se ne može identifikovati i nije kategorisan kao
uzročnik side;
• Faza II: pojavljuju se minimalne manifestacije infekcija respiratornog
trakta;
• Faza III: dolazi do pojave naprasnih i neobjašnjivih simptoma poput
dijareje, (koja obično traje duže od mesec dana, što dovodi do
naglog gubitka telesne težine), teške bakterijske infekcije i/ili pludne
tuberkuloze;
• Faza IV: javlja se toksoplazma mozga, gljivične infekcije respiratornog
trakta i jednjaka (kandidijaza), Kapošijev sarkom itd.
* Prvi HIV simtomi se obično javljaju mesec ili dva nakon

izloženosti HIV virusu. Tada počinje prva faza HIV
infekcije. Kod nekih ljudi nema nikakvih simptoma, dok
se kod drugih manifestuju kao simptomi običnog virusa u
vidu glavobolje, isrpljenosti, povišene
temperature, oticanje limfnih žlezda. A simptomi kod
side u ranoj fazi mogu biti: manjak
energije, iscrpljenost, znojenje u snu, gubljenje
težine, ljušćenje kože, čirevi na genitalijama, gubitak
sećanja, česta povišena temperatura, gubitak sećanja na
kratki vremenski period, bakterijalna vaginoza. Dok u
kasnijoj fazi bolesti, kada usledi potpuna progresija HIV
infekcije, faktori mogu biti
zaboravnost, mučnina, gubitak kilaže, smanjen
vid, grčevi u stomaku, vrtoglavica, kašalj, bele tačke u
ustima, koma, povraćanje, modrice ne koži, rak grlića
materice i dr.

*
 Na
 Da

koji način se može zaštiti?

bi se sprečilo unošenje HIV-a u
organizam, tokom seksualnog odnosa
neophodno je koristiti kontracepciju
(prezervative). Osobe koje su podložne
korišćenju droga mogu se zaštiti samo ako ne
koriste zaražene igle. HIV virus bez vidljivih
simptoma može opstati u krvi i do deset
godina.
Da bi se testiranje na HIV uspešno
sprovelo, potrebno je da u krvi obolelog postoji
dovoljna količina specifičnih antitela. To se
dešava tek 6-8 nedelja nakon infekcije, a
vremenski period do tog trenutka se zove
„period prozora“. U tom periodu rezultat testa
može biti negativan čak i ako infekcija postoji
(lažno negativan rezultat). Zbog toga se u
slučaju negativnog rezultata, testiranje obično
ponavlja nakon šest meseci.
 Najčešće se koristi tzv. imunoenzimski test –
ELISA test. On se zasniva na vezivanju antitela iz
krvi pacijenta sa antigenima koji su vezani za
podlogu. Za potvrdu rezultata dobijenih
prethodnom metodom koristi se Vestern blot test
koji reaguje na virusne proteine.

 Postoje

i testovi kojima se otkriva sama
struktura virusa (npr. PCR) i to već posle 10
do 15 dana od nastanka infekcije, ali se takvi
testovi ne koriste često jer su veoma skupi.
 Tzv. brzi testovi, koji se mogu kupiti u
apotekama, daju rezultate za svega desetak
minuta ali nisu dovoljno precizni. Većina
ovakvih testova ima osetljivost 99% i
specifičnost 98%.
REZULTAT TESTA MOŽE BITI:
• Pozitivan-znači da je organizam stvorio antitela na
virus, da su ta antitela registrovana u krvi obolelog i da
postoji infekcija. Lažno pozitivan rezultat može da se javi
usled greške napravljene tokom testiranja ili usled
nespecifične ili unakrsne reakcije na test ELISA. Zbog
toga se pozitivan rezultat uvek mora proveriti i potvrditi .
• Negativan- znači ili da osoba nije zaražena ili da u
organizmu nije došlo do stvaranja dovoljne količine
antitela kako bi ona bila detektovana testomrditi
drugom vrstom testa.
 Strah

od rezultata
 Reakcije ljudi
 Strah od diskriminacije
 Testiranje

je anonimno i besplatno
 Testiranje se obavlja u svim gradovima u Srbiji u
kojima postoji Zavod za javno zdravlje
ČAČAK
Zavod za javno zdravlje
DPST centar u okviru Doma zdravlja
Veselina Miletića 45, soba 28
032/ 310 366
sredom od 14.30 do 17 časova

http://www.jazas.rs/?change_lang=sr
Sida

Sida

  • 1.
  • 2.
     SIDA-AIDS (sindrom stečene imunodeficijencije)to je polno prenosiva bolest koja predstavlja poslednji stadijum infekcije organizma virusom humane imunodeficijencije (HIV), a karakteriše je progresivno slabljenje imunskog sistema što pojedince čini podložnim širokom sprektru infekcija i tumora.
  • 3.
     Postoji razlika izmeđupojmova HIV pozitivna osoba i osoba obolela od side.To su dve povezane ali različite stvari, koje se često pogrešno poistovećuju. HIV pozitivna osoba je zaražena virusom (HIVom), ali to još uvek ne znači da ima sidu. Do pojave bolesti može da prođe vremenski period od dve do deset godina. HIV pozitivna osoba može da izgleda potpuno zdravo, sposobna je za rad ili bilo koju drugu aktivnost, poput zdravih pojedinaca.
  • 4.
     Virus senajčešće prenosi: putem seksualnog odnosa, putem krvi i sa majke na dete preko mleka iz dojke i preko posteljice. Takođe se može prenositi putem igle koju je koristila zaražena osoba, krvi, vaginalnog sekreta, semene tečnosti i mleka za dojenje. Zbog toga što virus HIV-a živi u ovim tečnostima, većina ljudi zarazi se nezaštićenim seksualnim odnosom (vaginalnim, analnim ili oralnim) sa zaraženom osobom, zajedničkom upotrebom igala ili špriceva (prilikom ubrizgavanja droge) sa zaraženom osobom, trudnoćom, rođenjem ili dojenjem kada je majka zaražena HIV-om. A važno je znati da se HIV ne može preneti poljupcem, grljenjem, dodirom, kijanjem, kašljanjem, k orišćenjem istog pribora za jelo ili toaleta. Ne postoje zabeleženi slučajevi prenošenja zaraze pljuvačkom, znojem ili suzama..
  • 5.
     Virus sene može preneti: uobičajenim socijalnim kontaktima, niti putem životinja,koriscenjem istog peskira,kupatila,kupanjem u bazenu,poljupcem, zašticenim (bezbednim) sseksualnim odnosom, kijanjem, kašljanjem, korišćenjem istih čaša, šolja, sedenjem u istoj prostoriji sa HIV pozitivnom osobom, grljenjem, dodirivanjem itd.
  • 6.
  • 7.
    Stadijumi infekcije:  Napredovanjebolesti se generalno može podeliti na     četiri faze: primarna infekcija, klinički asimptomatska faza, simptomatska HIV infekcija i progresija iz HIV pozitivnosti u sidu
  • 8.
    Progresija iz HIVpozitivnosti u SIDU • Sida je poslednja faza napada HIV virusa i ujedno je i najteža faza. Svetska zdravstvena organizacija je 1990. napravila spisak simptoma koje je grupisala i koje sada lekari širom sveta koriste kako bi se jasno definisale faze razvoja infekcije. • Faza I: HIV virus se ne može identifikovati i nije kategorisan kao uzročnik side; • Faza II: pojavljuju se minimalne manifestacije infekcija respiratornog trakta; • Faza III: dolazi do pojave naprasnih i neobjašnjivih simptoma poput dijareje, (koja obično traje duže od mesec dana, što dovodi do naglog gubitka telesne težine), teške bakterijske infekcije i/ili pludne tuberkuloze; • Faza IV: javlja se toksoplazma mozga, gljivične infekcije respiratornog trakta i jednjaka (kandidijaza), Kapošijev sarkom itd.
  • 9.
    * Prvi HIVsimtomi se obično javljaju mesec ili dva nakon izloženosti HIV virusu. Tada počinje prva faza HIV infekcije. Kod nekih ljudi nema nikakvih simptoma, dok se kod drugih manifestuju kao simptomi običnog virusa u vidu glavobolje, isrpljenosti, povišene temperature, oticanje limfnih žlezda. A simptomi kod side u ranoj fazi mogu biti: manjak energije, iscrpljenost, znojenje u snu, gubljenje težine, ljušćenje kože, čirevi na genitalijama, gubitak sećanja, česta povišena temperatura, gubitak sećanja na kratki vremenski period, bakterijalna vaginoza. Dok u kasnijoj fazi bolesti, kada usledi potpuna progresija HIV infekcije, faktori mogu biti zaboravnost, mučnina, gubitak kilaže, smanjen vid, grčevi u stomaku, vrtoglavica, kašalj, bele tačke u ustima, koma, povraćanje, modrice ne koži, rak grlića materice i dr. *
  • 11.
     Na  Da kojinačin se može zaštiti? bi se sprečilo unošenje HIV-a u organizam, tokom seksualnog odnosa neophodno je koristiti kontracepciju (prezervative). Osobe koje su podložne korišćenju droga mogu se zaštiti samo ako ne koriste zaražene igle. HIV virus bez vidljivih simptoma može opstati u krvi i do deset godina.
  • 12.
    Da bi setestiranje na HIV uspešno sprovelo, potrebno je da u krvi obolelog postoji dovoljna količina specifičnih antitela. To se dešava tek 6-8 nedelja nakon infekcije, a vremenski period do tog trenutka se zove „period prozora“. U tom periodu rezultat testa može biti negativan čak i ako infekcija postoji (lažno negativan rezultat). Zbog toga se u slučaju negativnog rezultata, testiranje obično ponavlja nakon šest meseci.  Najčešće se koristi tzv. imunoenzimski test – ELISA test. On se zasniva na vezivanju antitela iz krvi pacijenta sa antigenima koji su vezani za podlogu. Za potvrdu rezultata dobijenih prethodnom metodom koristi se Vestern blot test koji reaguje na virusne proteine. 
  • 13.
     Postoje i testovikojima se otkriva sama struktura virusa (npr. PCR) i to već posle 10 do 15 dana od nastanka infekcije, ali se takvi testovi ne koriste često jer su veoma skupi.  Tzv. brzi testovi, koji se mogu kupiti u apotekama, daju rezultate za svega desetak minuta ali nisu dovoljno precizni. Većina ovakvih testova ima osetljivost 99% i specifičnost 98%.
  • 14.
    REZULTAT TESTA MOŽEBITI: • Pozitivan-znači da je organizam stvorio antitela na virus, da su ta antitela registrovana u krvi obolelog i da postoji infekcija. Lažno pozitivan rezultat može da se javi usled greške napravljene tokom testiranja ili usled nespecifične ili unakrsne reakcije na test ELISA. Zbog toga se pozitivan rezultat uvek mora proveriti i potvrditi . • Negativan- znači ili da osoba nije zaražena ili da u organizmu nije došlo do stvaranja dovoljne količine antitela kako bi ona bila detektovana testomrditi drugom vrstom testa.
  • 15.
     Strah od rezultata Reakcije ljudi  Strah od diskriminacije  Testiranje je anonimno i besplatno  Testiranje se obavlja u svim gradovima u Srbiji u kojima postoji Zavod za javno zdravlje ČAČAK Zavod za javno zdravlje DPST centar u okviru Doma zdravlja Veselina Miletića 45, soba 28 032/ 310 366 sredom od 14.30 do 17 časova http://www.jazas.rs/?change_lang=sr